POHOD PROGNANE PJESME - Sandra Džananović Bakaj
-
Upload
sandra-bakaj -
Category
Documents
-
view
242 -
download
5
description
Transcript of POHOD PROGNANE PJESME - Sandra Džananović Bakaj
1
POHOD PROGNANE PJESMESandra Dž. Bakaj
© 2014Sva prava zadržana
2
Sadržaj:
• Uspavanka za Bosnu • Legenda o Ajši i neznancu • Merimin zov• U Prijedor dođi• Nad poljima Srebrenice• Tamo je Bosna• Priča u pjesmi• Bijela linija crne boje • Pohod prognane pjesme • Slovo o Irfanu i Azemini • Mirišem na Bosnu• Dobar dan, Prijedore• Sasvim običan dan u životu dželata• Jablan• CrveNO ispod nokta• Eho• Teče tišina Bosnoslovlje • Jarovit podriguje • Tik-tak• Optimistična tugovanka• Vratiću se Stihujem • Gdje si?• Let iznad Potkozarja • Samo pjesma o gradu • Crtica o piscu
3
USPAVANKA ZA BOSNU
Teška li si, Zemljo Bosno!K'o stećak na srcu,
K'o snijegom zarobljen mezar, K'o presahla suza nad kostima sina.
Gruba li si, Herceg Bosno!K'o vruć kamen uz Neretvu,
K'o Magli pod kišama oktobra, K'o tuđa čizma što ti Drinu muti.
Ali ja dvije matere nemam. Imam samo tebe takvu: Humkama prekrivenu,
Surovu,Sirovu, Oštru, Inatnu,
Krvavo razapetu,Al' merhametskom dušom podojenu,
Beharom i Unom obojenu.
I zato ti pjevam pjesmu. Uspavanku ti pjevam, zemljo.
Da zaspeš,Odmoriš umorne zore
I budeš opet jaka
Kad se probudiš.
4
LEGENDA O AJŠI I NEZNANCU
Pred akšam niz sokak maliLijepa Ajša korak pruža.Krotka, mila, mirisna je
K'o najljepša majska ruža.
Krenu Ajša prema BosniDa umije lice bijelo,
Da joj vrelo bistre vodePomiluje nježno čelo.
Dimije joj srebrom sjaje,K'o dukati sa jeleka
I k'o ibrik što ga stišćeNjena ruka mala, meka.
Marama na glavi gordojKrije kose duge, vrane,
Ljepše nego pjesma blagaBulbula sa behar grane.
Dođe Ajša vodi bistrojUmi lice, čelo, stas,Kadli začu iza sebe
Neznani joj muški glas:
Iz Dženneta dolaziš li,Stasita i tako bajna,
Odakle si, pita momče,Zvijezdo s neba krasna, sjajna?
Prepade se lijepa AjšaRumen se niz obraz prosu,Pa maramom brzo pokriMirisnu joj, dugu kosu.
Nit' sam zvijezda, nit' sam bajna,Progovori Ajša smjelo,
Al' spotaknu se o dimije,Namah pade u Bosne vrelo.
Krv se razli vodom bistromNa obali osta jelek.
Ajša krenu put DžennetaDa postane rajski melek.
Na obali vrisnu momče,Ponese ga tuga pusta.
U Bosnu skoči, ode s Ajšom,Zagrli ih tmina gusta.
5
MERIMIN ZOV
Kad osvane zora zlatnaŠto je sunce nebom kuje,Tad Merima pjesmu pjevaDa je dragi u daljini čuje.
Otiš'o je da se boriZa slobodu što je dušman uze,
Merima mu pjesmu šaljeKroz biserne tople suze.
Moj dilbere, željo pustaDa li čuješ zov u noći,
Moj dragane hoćeš li miJutrom pod moj pendžer doći.
Da mi mrsiš zlatnu kosuŽelja neće da me mine,Da se sreća u mom oku
Sokolima nebu vine.
Da se kao junak vratišŠto nejake od zla brani,Da na sevdah zamirišem
K'o cvjetak na behar grani.
Kad osvane zora zlatnaŠto je sunce nebom kuje
Tad Merima pjesmu pjevaDa je dragi u daljini čuje.
6
U PRIJEDOR DOĐI(u spomen i sjećanje na žrtve genocida u Prijedoru)
U Prijedor dođiDa osjetiš šta značiPenjati se i hodati
Po strmim krovovimaProšlosti
I sa njih puštatiVatromet uspomena na ulice,
Obučene u pjesmuPrerano odletjelih duša.
U Prijedor dođiDa čuješ žubor Sane u maju,
Po kojoj plove sjenkeEse, Hitka, Asafa, Alije i
Prosipaju mirisProstog i dobrog bosanskog srca.
U Prijedor dođiDa vidiš šta znači
Hodati kejomObučen u jelek
Satkan od nevine prošlostiI pod bagremom kojeg više nema,
Svirati ljubavnu pjesmuGradu
Koji je izgubio sebe.
7
NAD POLJIMA SREBRENICE
Nad poljima Srebrenicelebde Nepronađeni,
Tražeći mezare u koje će lećiI pokriti se suzama svoje djece,
Nikada viđene.
Nad poljima SrebreniceTišina je okovala majke
U lance tuge,Gušeći im jauke za mladošću
Koju rodiše i kosti nevineU jamama skupljaše.
Nad poljima SrebreniceOdjekuje jadikovka
Žena prerano ostarjelih lica,Ogrubjelih od čemera uzaludnog čekanja
Na kolonu Nepovratnih.
Nad poljima SrebreniceNi vjetar više ne šumi
Jer ne želi probuditi nevine dušeŠto rasute spavaju
U travi livade u julu.
Nad poljima SrebreniceTuga je strijeljala život.
8
TAMO JE BOSNA
Tamo gdje kiše mirišu na melekeTamo je Bosna.
Tamo gdje pahulje behara miluju stećkeTamo je Bosna.
Tamo gdje se čelo sevdahom kupa,Tamo je Bosna.
Tamo gdje Drina prkosi vječnom mraku,Tamo je Bosna.
Tamo gdje se iz fildžana slatki sabah srče,Tamo je Bosna.
Tamo gdje nikoše mezari umjesto žita,Tamo je Bosna.
9
PRI A U PJESMIČ
Kad mi budeš zaneseno pričaoO rijekama,
Plavim i bistrim kao oko djeteta tvoga,Što široko se prostiru pitomim dolinama,
Ostavljajući iza sebeĆilime od šarenih bašta
I plodnih polja,umotanih u pjesmuDobrodušnog seljaka
Što sa unucima svojimŽito za najslađi somun skuplja,
Kad mi budeš pričaoO divljoj i neukrotivoj ljepoti planina
Na čijim vrhovimaMjesec i sunce sabahom ašikuju
I sa kojih pušu vjetrovi,Spuštajući se u sela i mahale,
Kasabe i gradove,U njima ostavljajućiMirise lokuma i kafe,
Kad mi budeš pričao o ljepoti žena,Čije oči ponosom sijaju,
Srca i duše vatrom kucaju,Što gordim korakom pored tebe prolaze
I osmjeh ti poklanjanju,Od čije topline se topi
I kamen na pustoj cesti,
Kad mi budeš pričaoDa pio si sa izvora Dobrote i Ponosa,
Jeo sa sofre MudrostiSa stola Ljudskosti,
Tada ću znati...Pričaš mi o Bosni.
Kroz Bosnu ti prođe,Prijatelju moj!
10
BIJELA LINIJA CRNE BOJE
na rucipravednogbijela linijacrne boje
kao klavijaturana kojoj se svira
rekvijemza otrovano sunce
11
POHOD PROGNANE PJESME
Prognana pjesmaPohodi polja prošlosti,
Predano pjevajućiPotomcima
Prekinutog prijedorskogProljeća.
Paučina plete prezirProkletima,
Puštajući pticu PonosaPrema plavetnilu
Pravednog.
12
SLOVO O IRFANU I AZEMINI
Azemina mila, pod pendžerom stojimOd sevdaha bolan i kaharli jadan
Meleku dragi, siđi da te vidimUsana ti mednih navijek sam gladan.
Ima l' išta ljepše u Pejgamberovoj baščiOd njedara tvojih, mirisnih k'o cvijeće?
Halali mi želju za usnama slatkimŠto u srcu mome uvenut nikad neće.
Moj dilbere, Irfo, što mi lijepo zborišU behutu srce slušajuć' ti glasA jeleče puca od dragosti silne
Kad u sabah zoru pomislim na nas.
K'o neubran zambak, za tebe se čuvamDeveram samoću, imena mi mogaAl' mi duša znade da će tebe čekat'I da nikad neću poći za drugoga.
Iz Dženneta ružo, jedina si za meVas dunjaluk silni ljepšeg stvora nema
Mater nek' ti tvoja na sabahu ranomDimije za svadbu, bijelo ruho sprema.
Vodiću te kući da u njoj mi cvjetašI da djecu rađaš, melek do meleka,
Babu tvog ću molit' da te meni predaBićeš, Azemina, moja zanavijeka.
13
MIRIŠEM NA BOSNU
MirišemNa zelenu krajišku travu
Okupanu ljetnjim pljuskom,Na jorgovan
Iz avlije stare majke,Mirišem
Na zrelo grožđeHercegovačkih vinograda
I đuloveIz bosanskih bašča.
Mirišem na brzakeDrine, Sane, Une,I na sočne kajsije
Što uz Neretvu zriju.
Slatko mirišemNa halvu
Lokum i baklavu,Na bagreme bijeleRodnoga grada,
Na svježe oprane čaršafeIz sarajevskih, mostarskih
Banjalučkih dvorišta.
Mirišem na plavetniloNajljepšeg neba,
MirišemNa čistoću duše
Najdražeg mi naroda.
Sva mirišem na Bosnu.
14
DOBAR DAN, PRIJEDORE
Zelenim kapljicama rose,Rasutim u travi
Ispred rodnog praga,Umivam lice ljubavlju prema tebi
Kličući:Dobro ti jutro, Prijedore!
Stopama čežnjeOstavljam tragove u bistrini SaneI skrivajući u njenim dubinama
Snove za povratkomGlasno pjevam:
Dobar ti dan, Prijedore!
Ruke širim, grlim mjesecŠto nad Kozarom srebro prosipa
I ulice ti pokriva svjetlom,Prozirnim I čistim kao duša moje nane,
Šapućući tiho:Laka ti noć, Prijedore.
15
SASVIM OBI AN DAN U ŽIVOTU DŽELATAČ
dželat danasnije gazio
u krvido koljena(žive su ih
bacali niz stijenu)
tijelo je boljelopo dolasku
kućimajka mu je
skuhala topli čaji snažila riječima
bojetamjana
posteljau koju se
umoran sručiomirisala je
na jabuku iz bašteprijatelja
iz djetinjstvakoji mu je danas
na liticibio
tek prekomjernakoličina
nepodnošljive dobrote
16
JABLAN(zapis iz “Bijele ku e”)ć
U sobi je nikao jablanVeć opalog lišća.
Jablan bez krošnje i godova.Dječak u sobi
Nije se tome čudio.Nagledao se mrtvog drveća,Namirisao koštanih grana,
Ali se popeo na stolicu(od jablanovine),
Očima probio krov smrtnobijele kućeI oslobodio pjesmu,
SkrivenuPod ispucalom korom.
17
CRveNO ispod nokta
kući se vratio“heroj” kamenog srca.
skinuo čizmuumornu
od gaženja po utrobi nevinosti,oprao ruke od istine
ubijene vlastitom rukom,zaboravivši očistiti pod prstima
dječakakoji mu je značio
kao CrveNOispod nokta.
18
EHO
Pjesma umire uRodnom gradu,Izmrcvarenog šutnjom.Jauk pravdeElegično ploviDolinom smrti,Ostavljajući dželatima ehoRazapete istine.
19
TE E TIŠINAČ
Teče tišina,Tinja tuga,
Turobnim tlomTomašice.Teret tameTlači tijelaTraženih.
20
BOSNOSLOVLJE
stećakna dlanu zemlje
vukova i jagnjadigori na suncu
rođenom iz njedaravječnosti
i prkoseći olujama šejtanaprosipa po nebu
bosnoslovlje.
21
JAROVIT PODRIGUJE
Mrakom obojena ružaŠiri mirise usplamsale zemlje
I nosi ih u doline,Tamo
Gdje u vojničkoj uniformiSvježe ljudsko meso
Priprema sebe kao predjelo rafalima.Lopate propjevale od srećeKopajući rake za ostatke
Posljednje večere.Jarovit podriguje,
ŽeludacPretrpao
Predjelom.
22
TIK-TAK
U travi iza bunkeraIz prošlog rataNađoh ostatkeNečijeg sata.
Odgovarajućih kostijuNije bilo.
Samo je osušena,Crvenosmeđa bojaProsutog bezumlja,
Mutila brojčanikNa kojem je vrijeme stalo u
Pet do dvanaest.
23
OPTIMISTI NA TUGOVANKAČ
Detonacija ustajale gorčineU utrobi maslačka.Bijela krv se skorilaNa rukama grobara,Dok crvena zemlja
PovraćaZatrlo sjeme.
LetimOnesvješćenim nebom.
Optimistična tugovankaMiluje oblake oko srca,
Šalje pozdrave udovicama,Obučenim
U jeleke od oštrikanog plača.Red naricanja, dva reda
Nijemosti.
Jetra maslačkaOstala ležati
Na crvenoj zemlji...
Krst i polumjesec sa zvijezdomPrekasno poljubiše
UmirućuNadu.
24
VRATI U SEĆ
Vratiću se pitomim pticama iSeoskim vilama, što pletu vijence
Od lozinog lišća.Vratiću se jorgovanima,
Što u krošnjama kriju miris staračkih danaNa kućnom pragu.
Vratiću se zelenoj rijeci i u njojZaplivati prema radosti.
Vratiću se sedefnim jutrima iOd njih nanizati ogrlicu sudbine.Vratiću se proljeću iznad gore i
Loviti sunčeve zrake u oku unučadi.Vratiću se bagremima sa keja,
Kupajući prošlost u njihovim krošnjama.Vratiću se sokacima i ulicama i
Po korzou prošetati sjenku prve ljubavi.Vratiću se bunaru u bašti djedove kuće,
Pijući slatku vodu mladosti.Vratiću se u zavičaj.
25
STIHUJEM
Stihujem mladostiŠto spava
Ispod mramora humkiNa brijegovima
Raščerečene zemlje.
Tiho stihujemDa ne probudim plač,Skriven ispod mosta
Na kojem ležiPobijeno jato mladih lastavica.
Stihujem žitu pokošenom,A još nedozrelom.
Stihujem,Jer nemam moći
Da probudim zaboravNi snage da porodim oprost.
StihujemDa mi duša lakše zaspe
Daleko od zavičajaSahranjene pjesme.
26
GDJE SI?
Gdje si,Ti što se otimašZagrljaju SmislaI sveg' dobroga
Što u duši klečećiPjeva himnu Iskona?
Gdje si,Ti što se kriješ
Od zgrušanog jecajaI crvenila,
Rasutog po rovovima svijestiStarih mladića
I mladih udovica?
Gdje si,Ti, što polomljenim prstima
Slikaš na nebuOd baruta nevidljiv plač,
Ti, što u jamama pjevaš uspavankuLobanjama vječne mladosti?
Gdje siDa probudiš Svjetlost,
Razume ljudski...
27
MUZEJ KOŠTANIH FIGURA
Suhi brojNišta joj nije rekao.
Nije rođendan.Nije godišnjica braka.Nije djetetovo rođenje.
Nožne zgloboveDugo je milovala,
Natkoljenicu ljubilaOnako blatnjavu,
Sretna što ima bar jednu.
Neka mu sjenka prodiše,Neka je crna zemlja ne guši više.
Suhi brojNišta joj nije rekao,Ali kačket “Nike”
Sa ostatkom lobanjePrepoznala je mati
U muzeju koštanih figura.
28
ČOVJEČE!
Čovječe,Pogledaj u nebo!
Pljušti krvava kišaOd onih što ne stigose odrasti.
Pogledaj zemlju,Čovječe!
Po njoj rasteCrna trava
Na masovnim grobovima Onih što ne stigoše biti
Prvi put zaljubljeni.
Čovječe,Baci kamen u rijeke naše!
Iz dubina njihovihČućeš krike onih
Što im krvnici ne dadose ostaritiU avlijama svojim.
Prošetaj, ČovječePo livadama
Na kojima lezeRuke i noge djece,
Što igrajući se skrivalice,Umjesto cvijeta minu nađoše.
Čovječe!Zaviri u sebe
I reci mi...
Boli li te život?
29
CRTICA O PISCU
Sandra Bakaj rođena je u Prijedoru, 1967. godine.Od najranijih školskih dana piše poeziju i kratku prozu. Za vrijeme, i nakon rata živjela preko dvije decenije u Austriji, danas ova pjesnikinja živi i stvara u Australiji, uz podršku supruga Nenad i sina Leona.Objavila tri zbirke poezije: “Čipka od trnja”, “Buđenje zaspalog neba” i “Ravnica na ispucalom dlanu” u formi digitalne knjige.Zbirka odabranih pjesama “Pohod prognane pjesme” u cjelosti je posvećena domovini i rodnom zavičaju.
30
31
32