PNF - Uvod · POČETNI POLOŽAJ I BIOMEHANIKA TELA •Položaj tela terapeuta: •Telo terapeuta...
Transcript of PNF - Uvod · POČETNI POLOŽAJ I BIOMEHANIKA TELA •Položaj tela terapeuta: •Telo terapeuta...
PNF - UVOD - DEFINICIJA:
- PROPRIOCEPTIVNA
- NEUROMUSKULARNA
- FASILITACIJA
- KRATAK ISTORIJAT:
- KABAT I KNOT
- SVA LJUDSKA BIĆA IMAJU NETAKNUTE POSTOJEĆE POTENCIJALE
- U POČETKU JE PNF BIO KORIŠĆEN ZA LEČENJE POLIMIJELITISA
- BAZIČNI PRINCIPI:
- INEGRATIVNI PRISTUP
- UVEK JE POZITIVAN
- DOSTIZANJE NAJVIŠEG NIVOA FUNKCIONISANJA
SHERINGTONOVI PRINCIPI
- ,,Nervni sistem predstavlja kontinuitet u celini – nema izolovanih delova.“
- Sheringtonovi principi:
1. Postnadražajni efekat
2. Temporalna (vremenska) sumacija
3. Prostorna sumacija
4. Iradijacija
5. Sukcesivna indukcija
6. Recipročna inervacija
OSNOVNE PROCEDURE FASILITACIJE
• Bazične procedure se koriste da:
• Povećaju sposobnost pacijenta da se pokrene ili ostane stabilan
• Vode pokret preciznim hvatom i odgovarajućim otporom
• Pomažu pacijentu u postizanju koordiniranog pokreta kroz tajming
• Povećaju izdržljivost pacijenta i smanje zamor
• Bazične fasilitacione procedure:
• Otpor
• Iradijacija i naglašavanje
• Manuelni kontakt
• Položaj i mehanika tela
• Verbalne komande
• Vid
• Trakcija ili aproksimacija
• Istezanje
• Tajming
• Obrazac pokreta
OTPOR
• Otpor koji se primenjuje mora biti optimala. To znači da količina otpora koja se primenjuje za vreme
aktivnosti mora biti primerena stanju pacijenta i cilju izvodjenja aktivnosti.
• Otpor se koristi u tretmanu da:
• Fasilitira sposobnost mišića da se kontrahuje
• Poveća motornu kontrolu i motorno učenje
• Pomogne pacijentu da ovlada opažanjem pokreta i njegovim pravcem
• Poveća snagu
• Otpor treba prilagođavati različitim vrstama kontrakcije (koncetrična, ekscentrična, stabilizirajuća...)
• Značajno je da otpor ne uzrokuje bol ili neželjeni zamor. I terapeut i pacijent treba da izbegnu
zadržavanje vazduha pri disanju.
IRADIJACIJA I NAGLAŠAVANJE
• Adekvatno primenjen otpor rezultira iradijaciju i naglašavanje.
• Iradijacija se definiše kao širenje odgovora na stimulaciju.
• Naglašavanje. Terapeut usmerava naglašavanje slabijih mišića intezitetom otpora datog jakim
mišićima. Povećanjem otpora povećaće se stepen i obim mišićne kontrakcije.
• Primeri korišćenja otpora u tretmanu pacijenta:
• Dati otpor mišićima zdravog ekstremiteta, kako bi se dobile kontrakcije mišica imobilisanog,
kontralateralnog ekstremiteta.
• Dati otpor fleksiji kuka da bi se dobile kontrakcije spoljnih rotatora ramena.
• Dati otpor supinaciji podlakta da bi se olakšale ontrakcije spoljnih rotatora ramena.
• Dati otpor fleksorima vrata da bi se stimulisao pokret fleksije trupa i kukova.
• Dati otpor ekstenzorima vrata da bi se stimulisala ekstenzija trupa i kukova.
MANUELNI KONTAKT
• Lumbrikalni hvat
• Terapeutski ciljevi:
• Pritisak na mišiće da se dodatno fasilitira kontrakcija.
• Pritisak koje je suprotan pravcu izvodjenja pokreta u svakom obimu pokreta ekstremiteta stimuliše
mišiće sinergističkog ekstremiteta, pojačavajući na taj način pokret.
• Kontakt na trup pacijenta kojim se pomaže indirektnom izvođenju pokreta, naglašavajući stabilnost
trupa.
POČETNI POLOŽAJ I BIOMEHANIKA TELA
• Položaj tela terapeuta:
• Telo terapeuta treba da bude u liniji sa željenim pokretom ili silom. Da bi se pravilno
usmerio, on ramena i karlicu treba da usmerava u pravcu pokreta. Ruke i šake takođe
treba da se uprave prema liniji pokreta. Ako terapeut ne može pravilno da održi položaj
tela, šake i ruke treba održavati u liniji pokreta.
• Otpor se daje telom terapeuta dok šake i ruke ostaju relativno opuštene. Korišćenjem
težine tela terapeut može davati otpor duže bez zamora. Opuštene ruke terapeutu
dozvoljavaju da oseti reakciju pacijenta.
• Terapeutski ciljevi:
• Obezbediti terapijski efikasnu kontrolu pokreta pacijenta
• Obezbediti kontrolu pravca otpora
• Omogućiti da terapeut da otpor bez zamora.
VERBALNA STIMULACIJA
• Verbalnom komandom se nalaže pacijentu šta i kad treba da uradi.
• Pravovremenost komande je značajan faktor da se koordinira reakcija pacijenta.
• Intezitet glasa sa kojim se daje komanda može da utiče na snagu rezultirajuće
mišićne kontrakcije.
• Komanda se deli u 3 dela:
• Priprema: spremnost pacijenta na aktivnost
• Akcija: saopštavanje pacijentu da treba da započne aktivnost
• Korekcija: upozoravanje pacijenta kako da koriguje ili modifikuje aktivnost.
VID
• Povratna informacija u vezi sa vizuelnim senzornim sistemom treba da
obezbedi jače mišićne kontrakcije.
• Korišćenje vida pomaže pacijentu da koriguje njegov ili njen položaj ili
pokret.
• Pokreti očiju će doprineti kako pokretima glave tako i pokretima tela.
• Vizuelni kontakt između terapeuta i pacijenta obezbeđuje drugi kanal
komunikacije i pomaže da se obezbedi kooperativna interakcija.
TRAKCIJA I APROKSIMACIJA
• Trakcija predstavlja izduživanje trupa ili ekstremiteta.
• Trakcija se koristi da:
• Fasilitira pokrete, naročito pokrete povlačenja i antigravitacione pokrete
• Pomaže u izduživanju mišićnih tkiva kada se koristi refleks na istezanje
• Obezbedi otpor određenim delovima pokreta. Tako npr. korišćenjem trakcije na početku obima fleksije ramena, obezbeđuje se otpor elevaciji lopatice.
• Aproksimacija predstavlja kompresiju trupa ili ekstremiteta.
• Postoje 2 načina da se primeni aproksimacija:
• Brza aproksimacija – sila se primenjuje brzo kako bi se dobio tip refleksnog odgovora.
• Spora aproksimacija – sila se primenjuje postepeno sve dok pacijent toleriše.
• Aproksimacija se koristi da:
• Obezbedi stabilizaciju
• Fasilitira prihvatanje težine i kontrakcije antigravitacionih mišića
• Fasilitira antigravitaciono održavanje
• Da otpor nekim komponentama pokreta. Tako npr. korišćenjem aproksimacije na kraju fleksije ramena, obezbeđuje se otpor elevaciji lopatice.
ISTEZANJE
• Istezanje kao stimulus
• Terapeutski ciljevi:
• Fasilitacija mišićne kontrakcije
• Fasilitacija kontrakcija združenih sinergističkih mišića
• Refleks na istezanje
• Refleks ima 2 dela:
• Kratko latentni spinalni refleks
• Funkcionalno refleksni odgovor
TAJMING
• Terapeutski ciljevi:
• Normalan tajming obezbeđuje kontinuiran, koordiniran pokret dok se zadatak ne izvrši.
• Pravovremenost naglašavanja preusmerava energiju snažnih kontrakcija ka slabijim mišićima.
• Tajming predstavlja vremensku usklađenost pokreta.
• Normalan tajming najbolje koordiniranih i efikasnih pokreta je od distalnog ka
proksimalnog.
• Tajming za naglašavanje podrazumeva vremensku promenu normalnog toka pokreta da
bi se naglasio određeni mišić ili željena aktivnost.
• Postoje dva načina uz pomoć kojih terapeut može da promeni normalan tajming za
terapeutske potrebe:
• Preveniranjem svih pokreta u obrascu, osim onih koji treba da budu naglašavani
• Davanjem otpora izometrijskim ili kontrakcijama koje održavaju snažne poreta u obrascu do se uvežbavaju
slabiji mišići. Ovaj otpor statičkim kontrakcijama se ograničava u svom segmentu, tako da se kontrakcija
protiv otpora označava kao zatvarajuća.