OSNOVI PLINSKE TEHNOLOGIJE

Prirodni plin Prirodni plin se obino pojavljuje u blizini naftnih polja, odakle kroz buotine izbija na povrinu. Do potroaa se transportuje plinovodima.

Podaci za etiri najvea nalazita prirodnog plina dati su u tabeli.

Urengoj (Rusija) Panhandle-Hugoton (SAD) Slochteren (Holandija) Hassi Rmel (Alir)

Dubina (m) 1080 800 3000 2100

Povrina (km) 2100 16800 1500 3500

Rezerve(109 Nm3) 2600 1950 1650 1400

Fizikalno hemijske osobine prirodnog plina

Mogui hemijski sastav prirodnog plina dat je u slijedeoj tablici

H2 Prirodni plin 0,7

CO --

Mogui vol % CH4 CmHn 95,9 2,3

CO2 0,3

N2 0,8

Neke osobine prirodnog plina date su u tablici

Gornja toplotn a mo Hg (kJ/Nm 3 ) Prirod ni plin 3180047300

Minimaln i prikljuni pritisak pred potroae m (mbar) > 18

Rel.gusto a

0,55....0,7 0

Granic a paljenj a u vazduh u vol % 4......1 6

Temp. Paljenja u vazduh u

Temperatur a

Maksimal na brzina paljenja Sagorijevan (m/s) ja

C C 600...67 1950.....200 0,30.....0,3 0 0 5

Strujanje plinova

Jednaina stanja za idealne i realne gasove (plinove).

Pritisak temperatura i specifina zapremina odreuju stanje plina u nekom sistemu, pa zbog toga ovi parametri ine veliine stanja. Promjena jednog od ovih parametara , mjenjaju se i drugi na odreeni nain tako da se mjenja i stanje plina. Navedene veliine stanja vezane su karakteristinom jednainom stanja.

pv = RT za 1 kg plina pv= mRT za m kg plina gdje su:

p pritisk plina u Pa, v - specifina zapremina u kg/m3, T temperatura u K, R plinska konstanta J/kgK,

M- masa plina u kg. Za razliku od idealnog plina realni (stvarni ) plinovi su plinovi ije molekule nisu materijalne take, ve imaju svoju zapreminu, a izmeu molekula djeluju unutranje meumolekularne sile. Najpoznatija i najpotpunija jednaina stanja za realne plinove je Van-der Valsova jednaina.

(ps+ a/v2) . (v b) = RT

b = 1/3 . vk a = 3 . pk . vk2

pk, vk, Tk veliine stanja kritinog stanja plina

Jednaina kontinuiteta i Bernulijeva jednaina

Osnovni zakon strujanja gasova (plinova) u cijevima je zakon kontinuiteta. Dobija se na isti nain kao za strujanje tenosti.

Q1 = Q2

1v1A1 = 2v2A2

Na isti nain kao kod strujanja tenosti moemo dobiti i Bernulijevu jednainu.

E1 E2 = p

p pad pritiska

p = pR + pF pA

pR plan pritiska u ravnom dijelu plinovoda (gasovoda) pF pad pritiska u pojedinanom otporu pA porast pritiska , odnosno uzgon nastao uslijed razlike gustoe vazduha i gasa .

Proraun cijevnih vodova.

Dimenzionisanje se svodi na odreivanje unutranjeg promjera plinovoda tako da pad pritiska u cijevima i gubici u pojedinanim otporima ne budu vei od

raspoloivog razlike pritiska na ulazu u plinsku instalaciju, te prikljunog pritiska potroaa.

Odreivanje unutranjeg prenika obavlja se prema formulama, dijagramima i iskustvenim podacima iz plinske tehnike.

Kod prorauna kunih instalacija odreuje se pretpostavljeni prenik tako da brzina strujanja bude oko 2 m/s. Kao pravilo pri tome vrijedi da se prenik idui od plinskog potroaa prema ulinom vodu mora poveavati, a nikako smanjivati. Prenik vodova na mjestu spajanja s plinskim potroaem odreuje se prema preniku prikljune cijevi na potroau, a ne smije biti manji od slijedeih dimenzija.

Kuhalo, tednjak

1/2"

Sobna pe potronje plina 1m3/h 3/8" Sobna pe potronje plina 1 3,5m3/h 1/2 " 3/4 "

Sobna pe potronje plina vie od 3,5m3/h Mali protoni aparati (grijai vode) 1/2 "

Kupaonski aparati potronje plina do 5 m3/h

3/4 " 1"

Kupaonski aparati potronje plina vie od 5 m3/h

Nakon toga provodi se proraun svih gubitaka, pri emu njihov iznos ne smije prelaziti vrijednost raspoloivog pada pritiska.

Prenik ulinih plinovoda odreuje se prema protoku plina, duini voda, specifinoj teini i pritisku plina uzevi u obzir uslove i prespektivne potrebe.

Prenik kunih prikljuaka odreuje se prema ukupnom optereenju graevinskog objekta. Najmanji prenik kunog prikljuka za eline cijevi za prirodni plin je 40mm (ili za cijevi ije su dimenzije date u colovima 6/4 "). Prenik dvorinih ukopanih vodova odreuje se po istom naelu kao i prenik kunih prikljuaka. Prenik unutranjih vodova odreuje se na osnovu prikljunih vrijednosti plinskih potroaa, faktora istovremenosti, duine vodova, raspoloivom padu pritiska, te specifinim uslovima.

Mjerenje i regulacija pritiska

Za mjerenje pritiska koriste se manometri.

Radni pritisak plinskih troila smije oscilovati unutar doputenih granica. Zadatak regulatora je da izlazni pritisak dri unutar tih granica. Za ispravan izbor regulatora potrebno je poznavati:

Karaktristine vrijednosti:o o o o

ulazni pritisak, izlazni pritisak, protok plina i medij (vrstu plina).

Dodatne zahtjeve:o o o

zadatak regulacije, granice odstupanja, brzinu podeavanja.

Specifine zahtjeve:o o o o

mogunost montae, doputeni stepen buke, mjesto instaliranja, mogunost odravanja.

Ulazni pritisak je stvarni pritisak na ulazu u regulator. Kree se izmeu maksimalne i minimalne vrijednosti pritiska plinovoda. Izlazni pritisak je stvarni pritisak na izlazu iz regulatora. Protona koliina je koliina plina koja prolazi kroz regulator (Nm3 / h). Medij na osnovu kojeg su izraene osobine regulatora naznaen je na svakom regulatoru.

Zadatak regulacije svodi se na odravanje konstantnog pritiska na izlazu iz regulatora, kod promjenljivog ulaznog pritiska i protoka. Razlikujemo: normalnu regulaciju (regulacija izlaznog pritiska) regulaciju ulaznog pritiska regulaciju diferencijalnog pritiska.

Osim regulacije pritiska kod nulte potronje regulator mora nepropusno zatvoriti protok plina. Granice odstupanja odreuju poruje regulacije.

Konstrukcija regulatora mora odgovarati zahtjevima priznatih standarda (DIN 3380), to znai da treba upotrebljavati samo provjerene i atestirane prizvode. Ugradnja se obavlja prema uputama proizvoaa.

Mjerno regulacioni set je prvenstveno namijenjen za kune plinske insalacije i slui za mjerenje potronje koliine i regulaciju pritiska plina, osiguranje instalacije potroaa od pojave previsokog ili preniskog pritiska, odnosno nestanka plina, filtriranje i dieleketrino rastavljanje kune instalacije od distributivnog plinovoda.

Sagorijevanje gasovitih goriva

Sagorijevanje je hemijska reakcija spajanja tvari sa kiseonikom uz pojavu toplote. Stehiometrijska jednaina sagorijevanja gasovitih ugljikovodonika glasi:

CmHn + (m + n O2/4)

mCO2 + n H2O/2

Stvarna koliina vazduha koja je potrebna za sagorijevanje je

Vst = Vmin

Vs stvarna koliina vazduha Vmin minimalna koliina vazduha - koeficijent vika vazduha

Vmin = O2min/ 0,21

O2min najmanja potrebna koliina kiseonika za sagorijevanje.

Sagorijevanje moe biti potpuno i nepotpuno. Potpuno sagorijevanje je sagorijevanje kod koga gorive materije ugljik, vodonik i njihovi spojevi potpuno reaguju te nastaju ugljendioksid i voda. Nepotruno sagorijevanje je sagorijevanje kod koga zbog smanjene koliine kiseonika nastaju i produkti nepotpunog sagorijevanja: ugljenmonoksid, metan i vodonik koji jo mogu reagovati.

UNUTRANJE PLINSKE INSTALACIJE

Dijelovi unutranje instalacije

Kuni prikljuak ili dovod plina je dio voda od ulinog plinovoda do glavnog zapora u kui, eventualno do kunog regulatora pritiska ako on postoji. Maksimalni doputeni pad pritiska ne treba da prelazi vrijednost od 0,2 mbar. Razvod ili vod nemjerenog plina koji ukljuuje uzvod i prikljuak plinomjera obuhvata vodove od glavnog zapora do plinomjera. Odvod ili vod mjerenog plina prostire se od izlaza iz plinomjera do slavine plinskog troila. Odvod obuhvata i ogranke. Prikljuak troila je vod od slavine troila do samog troila. Razlikujemo: vrsti prikljuak, sastoji se od plinske slavine spojene na ogranak navojem, te od krute ili gibljive cijevi izmeu slavine i troila, kod ega je razdvajanje prikljuka mogue samo upotrebom alata, Slobodni prikljuak, sastoji se od specijalnog ili standardnog pipca, rukom razrjeivog spoja na taj pipac, gibljive cijevi i rukom razrjeivog spoja na plinsku napravu.

-

Plinski vodovi

Izvan graevina se plinovodi na kopnu polau na dva osnovna naina: podzemno i nadzemno.

Podzemni plinovodi se polau u tlo na dubinu ispod granice smrzavanja. Najea prosjena dubina polaganja, mjerena od gornjeg ruba cijevi, iznosi: za magistralne visokotlane plinovode: 1,0-1,5 m za visokotlane i srednjetlane plinovode: 1,0-1,3 m

-

za kune prikljuke: 0,6-1,0 m

U izuzetnim sluajevima dubina polaganja moe biti i manja, ali samo na kraim dionicama i uz odgovarajuu zatitu, dok za dubinu polaganja PE plinovoda postoji i najvea vrijednost od 2m. Prelaz ispod eljeznikih pruga, vanijih puteva i prolazi kroz zidove izvode se sa buenjem i umetanjem plinovoda, odnosno plinske cijevi u zatitnu cijev, pri emu meuprostor treba zaptivati. Nadzemni plinovodi koriste se uglavnom u industrijskim postrojenjima te pri prelazu preko rijeka. U pravilu se izvode od elinih cijevi i moraju biti obojeni sa dva sloja temeljne i dva sloja uljane boje, a esto se zatiuju i toplotnom izolacijom. Plinske instalacije u zgradama postavljaju se vodoravno i okomito na zidove i stropove, a promjene smjera treba izvoditi u obliku lukova. Cijevi se u pravilu polau nadbukno, rijee podbukno ili u kanalima, ali podbukno polaganje nije doputeno za pritiske vee od 100mbar. U stambenim zgradama sa vie od tri sprata odnosno dva stana, plinska se instalacija ne smije postavljati na poarno stubite, osim ako je posebnim graevinskim mjerama ostvarena sigurnost tih instalacija u sluaju poara.

Kuni prikljuci

Kuni prikljuak je spoj plinske instalacije u zgradi s podzemnim plinovodom. Po mogunosti se polae sa padom prema plinovodu, a s vanjske strane zavrava na niskotlanoj mrei s glavnim zaporom ili na srednjetlanoj mrei s glavnim zaporom i regulaciono sigurnosnim ureajem. Jedna zgrada moe imati samo jedan prikljuak, dok velike stambene zgrade s vie ulaza imaju poseban prikljuak za svaki ulaz.

Zavretak kunog prikljuka u zgradi se moe nalaziti u podrumu, ulazu ili stubitu, fasadnom ili nazidnom ormariu. Ako se prikljuak nalazi u podrumu, posebnu panju treba posvetiti prolazu kroz vanjski zid, to treba ostvariti kroz zatitnu cijev ili u obliku kapsule, a zatim izvriti propisno zaptivanje. Glavni zapor uvjek mora biti dostupan. Ako je kuni prikljuak izveden od PE HD cijevi, na dijelu cjevovoda najmanje 1 m ispred ulaska u zgradu pa do glavnog zapora trebaju se koristiti eline cijevi.

Instaliranje aparata

Plinska troila se smiju postavljati samo u prostorije u kojima s obzirom na njihovu veliinu, graevinske karakteristike i nain primjene ne moe doi do opasnosti. Zbog toga se uopte ne smiju postavljati u stubitima, osim u manjim zgradama s najvie dva stana, u prinudnim izlazima,

-

u garaama, osim troila vrste C ija povrinska temperatura nije via od 300C, u prostorima u kojima se nalaze ili u kojima mogu nastati eksplozivne i lako zapaljive tvari.

Za pojedine grupe troila postoje dodatne zabrane za njihovo postavljanje u zavisnosti od posebnih zahtjeva koji se pri tome postavljaju. Plinska troila u prostorijama i i instalacije u njihovoj neposrednoj blizini trebaju biti opremljene termikim zapornim osiguraima koji pri temperaturama veim od 100C automatski zatvaraju protok plina Plinska se troila moraju nalaziti na odgovarajuoj udaljenosti od zapaljivih tvari graevinskih elemenata u prostoriji ili pokustva, odnosno trebaju se zakloniti kako ni pri nazivnom uinu i trajnom radu ne bi dolo do porasta njihove teperature vie od 85C. Najmanja udaljenost pri tome treba da iznosi 40 cm.

Postavljanje plinskih troila vrste A

Plinska troila vrste A nisu opremljena ni sistemom za dovod svjeeg vazduha za sagorijevanje (uzimaju ga iz svoje neposredne okoline) ni sistemom za odvod dimnih gasova (odlaze direktno u prostoriju). Zbog toga se smiju postavljati samo u dovoljno prozraivanim prostorijama koje imaju vanjska vrata ili prozor koji se moe otvarati, a ni pri dugotrajnom radu ne smiju optereivati okolne predmete kako ne bi izbio poar. Zapremina prostorije za troila ukupnog toplotnog optereenja do 11 kW mora biti vei od 20 m3 , pri emu se mora zadovoljiti uslov od 4 m3 raspoloivog prostora po 1 kW toplotnog uina. Izmjena vazduha u prostoriji mora biti takva da se u nju dovodi 30 m3 svjeeg vazduha u 1 h po svakom 1 kW toplotnog optereenja troila.

Plinska troila vrste B Ova troila vazduh za sagorijevanje uzimaju iz svoje neposredne okoline, odnosno iz prostorije u kojoj se nalaze pa u njoj treba osigurati dovoljne koliine vazduha koje se mogu smatrati zadovoljavajuim kada se moe ostvariti strujanje

od 1,6 m3/h po kW ukupnog nazivnog uina i kada podpritisak u prostoriji nije vei od 0,04 mbar. Opremljena su sistemom za odvod dimniha gasova. Kod postavljenja plinskih troila vrste B treba razlikovati tri podruja uina: troila uian do 35 kW, troila uina 35 50 kW i troila uina od 50 kW.

Sl. Primjer instaliranja kupaonske grijalice.

Sl . Primjer instaliranja kupaonske grijalice i protonog zagrijaa vode

Sl. Primjer postavljenja protonog zagrijaa vode sa dimenzijama u cm

Plinska troila vrste C

Ova troila vazduh potreban za sagorijevanje dobavljaju izvana kroz za to posebno izvedeni sistem, a dimni se gasovi u okolinu odvode kroz takoe posebno izveden dimovodni sistem.

Sl. Primjer postavljanja plinske pei vrste C.

Odvoenje produkata sagorijevanja Na dimovodnu instalaciju moraju biti prikljuena: plinska loita, plinska troila instalirana u kupaonicama i ostala plinska troila vrste B i C

Sl. ematski prikaz dimovodne instalacije

Dimovodne cijevi moraju biti izvedene od nesagorivog materijala, postojanog oblika i zatienog od korozije.

Slobodni presjek dimovodne cijevi mora biti dovoljno velik da produkti sagorijevanja nesmetano odlaze u dimnjak. Promjer cijevi mora odgovarati promjeru dimovodnog nastavka. Dimovodnu cijev treba postaviti tako da produkti sagorijevanja imaju najkrai put do dimnjaka. Cijvi treba postaviti u usponu od 10 -45 u smjeru strujanja plinova. Cijevi koje su prikljuene na kombinovane dimnajke postavljaju se vodoravno. Dimovodna cijev ne smije strati u slobodni presjek dimnjaka.

Minimalni razmak dimovodne cijevi od normalno ili teko zapaljivog materijala treba da iznosi 5 cm. Odnosno 10 cm ako prolazi kroz graevinsku konstrukciju. Osigura strujanja je ureaj koji slui za zatitu loita od prevelike promahe ili povratnog strujanja. Dimovodni nastavak je spoj plinskog loita sa dimovodnom cijevi. Vjetrobran ili statiki aspitrator je ureaj postavljen na vrhu dimnjaka radi sprijeavanja negativnog atmosferskog utjecaja na uzgon dimnih plinova. Djelotvorna visina dimnjaka je vertikalna udaljenost izmeu donjeg ruba osiguraa strujanja najvieg prikljuenog loita i vrha dimnjaka.

Sl. Dimovodna instalacija sa osiguraem strujanja

VODOVODNE MREE

Zadatak vodovodne mree. Uvod u zgradu, polaganje, spajanje i zaptivanje cijevi

Uvod u zgradu obuhvata dio od prikljunog okna do donje razvodne mree u objektu.

Sl. ema vodovodne mree

Spoljanja mrea se uglavnom ukopava ispod povrine terena, zbog njene zatite od temeraturnih i mehanikih uticaja. Budui rov se obiljeava na terenu prema planu. Uobiajena dubina rova je 1,0 1,5 m. irina rova za ukopavanje zavisi od spoljanjeg prenika cijevi i iznosi B = Ds + 0.60 m to iznosi oko 0,70 0,80m za dvorinu mreu.polaganje cijevi u rov vri se na sloju pijeska (5-10 cm mjereno ispod spoja) ime se izbjegava opasnost od prskanja cijevi zbog nepotpunog nalijeganja po dnu rova. Polau se u padu ka ulinoj cijevi.

Povezivanje dvorine sa ulinom mreom moe se izvesti u principu na dva naina:

-

preko odgovarajueg fazonskog komada ili direktnim prikljuenjem na ulinu mreu preko anborelne.

Posebno osjetljiv dio je prolaz cijevi kroz spoljanji dio objekta. Poeljno je zbog mogueg slijeganja objekta, da se cijev provue kroz unaprijed pripremljen otvor (najee ugraena elina cijev za 2-3 cm veeg prenika od spoljanjeg prenika vodovodne mree). Meuprostor se popunjava elastinim materiajlom (plastini kit, gumeni prstenovi).

Sl. Iskop rova i prolaz cijevi kroz spoljanji zid objekta

Razodna mrea u zgradi

Unutranja vodovodna mrea sastoji se od: horizontalne razvodne mree, vertikala, horizontalne razvodne mree ispod toeih mjesta (grane i ogranci) i prikljune vertikale sa toeim mjestima.

Horizontalna razvodna mrea postavlja se u najnii dio zgrade u podrumima ispod podova ili ispod plafona. Moe biti granasta i prstenasta. Cijevi u podrumu polau se u rov na dubinu 30-50 cm od poda.

Horizontalna razvodna mrea po etaama se najee povlai po zidu na 20-30 cm od poda. Toea mjesta se sa horizontalnom mreom povezuju odgovarajuim vertikalnim prikljukom. Iz donje razvodne mree voda pod pritiskom ide uz vertikale. Na dno svake vertikale postavlja se ventil sa ispusnom slavinom. Vertikale se postavljaju tano pod visak, a horizontalni ogranci sa blagim nagibom prema vertikalama. Prolaz kroz meuspratnu konstrukciju ili zid treba da bude pod pravim uglom.

Protupoarni ravod

U okviru mjera za zatitu od poara poseban zbnaaj se daje hidrantskoj mrei. Prema poloaju ova mrea se dijeli na: spoljanju i unutranju.

Unutranju hidrantsku mreu ini razvodna mrea u objektu i moe biti posebna i zajednika sa ostalim potroaima u objektu. Mrea je granastog oblika i povezana je na dvorinu mreu preko vodomjernog okna. Minimalan pritisak na mjestu prikljuka hidranta ne smije biti manji od 2,5 bar. Hidrantska mrea moe biti suha i mokra.

Poloaj i smjetaj vodomjera

Vodomjeri se postavljaju na glavnu dovodnu cijev u oka ili na zidove.

Propisan udaljenost okana je 2 m iza regulacione linije. U zgardama na optoj regulacionoj liniji (ORL) vodomjeri se postavljaju iza fasadnog zida, u okna u podrumu. Ispred vodomjera ugrauje se propusni ventil, a iza propusni ventil sa ispusnom slavinom.

Sl. Vodomjer ugraen u vodomjerno okno u podrumu zgrade

Privrivanje cijevi i armatura na zid

Cijevi voene na otvoren nain ne smiju se prislanjati na zidove jer ostavljaju prljave tragove i oteano je ienje. Na ovaj nain jako se prenose umovi i vodeni udari u mrei. Drai u obliku obujmica eliminiu ove uticaje. A zatvoreni nain voenja jo u toku izgradnje zgrade treba ostaviti ljebove u zidovima i otvore u stropovima.

U ozidanim zidovima od opeke i blkova cijevi se vode kroz protemovane spojnice i privruju kukama. Za prodor kroz zid najbolje mjesto je na susticanju spojnica.

Sl. Uvrivanje cijevi u temovanom zidu

Poslije montae cijevi i ispitivanja mree zid se malterie i oblae keramikim ploicama.

Armature za vodu spajaju se sa cijevima preko koljena kojim se mjenja pravac pod pravim uglom.

KANALIZACIONA MREA

Zdatak i znaaj kanalizacione mree. Mrea u naseljenom mjestu, mrea u zgradi i industriji. Zdatak kanalizacione mree jeste da nastalu otpadnu vodu i atmosfersku vodu prihvati i na siguran nain i za okolinu bezbjedan nain najkraim putem odvede iz objekta odnosno naselja do mjesta konane dispozicije. Iako je kanalizacioni sistem naselja jedna funkcionalna cjelina, zbog specifinosti projektovanja, prorauna i izvoenja ovaj sistem se po lokalitetu dijeli na: kanalizaciju zgrada i kanalisanje naselja.

Kanalizacija naselja obuhvata dio sistema i mree od prikljuka na ulini kolektor do objekta i unutranju sabirnu mreu sa sanitarnim objektima.

Kanalisanje naselja obuhvata prikupljanje, odvod, preiavanje i ispust otpadnih voda u prijemnik.

Unutranja i dvorina kanalizaciona mrea. Prikljuenje na ulinu kanalizaciju

Dvorinu kanalizacionu mreu ini obino glavna odvodna cijev iz objekta, zatim vodovi koji povezuju slivnike za pruhvatanje atmosferske vode sa dvorinog prostora i potrebna reviziona okna na mjestima gdje se povezuju dva ili vie kanala ili dolazi do promjene pravca ili prenika glavne odvodne cijevi. Prikljuak na ulinu kanalizacionu mreu izvodi se u gornjoj treini cijevi preko ugraenog fazonskog komada jo za vrijeme izgradnje uline kanalizacione mree ili ee ugraivanjem prikljuka na licu mjesta od strane strune slube gradskog preduzea za vodovod i kanalizaciju.

Materijal za izgradnju kanalizacije

Za izradu kanalizacione mree koriste se cijevi i fazonski komadi.

Liveno gvozdene cijevi i fazonski komadi upotrebljavaju se za izradu gornje, vertikalne i donje horizontalne kanalizacione mree u zgradi. Spajanje se izvodi na naglavak.

Keramike cijevi koriste se za izradu uline i dvorine kanalizacione mree. Dobijaju se peenjem gline i glaziraju se za vrijeme peenja. Otporne su na hemijske uticaje otpadne vode. Spajaju se pomou spoja na naglavak.

Plastine cijevi za kanalizaciju sve se vie koriste. Imaju glatke unutranje povrine, ne krodiraju i dobri su elektrini izolatori. Loe osobine su im to su osjetljive na temperaturne razlike, osjetljive su na udare pri niskim temperaturama, na toplo se znatno izduuju.

Betonske cijevi mogu biti krunog i jajastog oblika. Koriste se za odvoenje atmosferske vode u dvorinoj i ulinoj mrei i za relativno iste otpadne vode. Spajanje se vri na naglavak i na pero i ljeb.

Nagibi cijevi i brzina oticanja

Brzine oticanja vode u kanalizacionoj mrei su ograniene izmeu 0,7 i 3 m/s pri kojima se obezbjeuje normalno funkcionisanje i stabilnost mree (nema istaloivanja suspendovanih estica kao i pojave abrazije zidova cijevi pri velikim brzinama.

Kopanje kanala za polaganje instalacije i osiguranje

Mrea se izvodi pravolinijski i bilo kakva promjena pravca po horizontali ili vertikali vri se preko odgovarajuih fazonskih komada i kontrolnih okana. irina rova zavisi od spoljanjeg prenika cijevi kao i dubine ukopavanja. Rastojanje rova od od oblinjeg objekta zavisi od dubine rova i kote fundiranja objekta. Ako

je rov plii onda se uzima da to rastojanje ne bi trebalo da bude manje od 1,5 m.

Obezbjeenje rova za kanalizaciju vri se prema uputstvu i propisima zatite na radu. Rovovi dubine do 2 m razupiru se talpama sa po jednim razupiraem izmeu njih kroz irinu rova. Polaganje cijevi u rov vri se preko sloja pijeska. Ne smiju se oslanajti na naglavke ili izboine u terenu. Ispod naglavka dubina pijeska iznosi minimalno 5 cm u istoj zemlji ili 10 cm na stijeni. Cijevi se iznad tjemena prekrivaju pijeskom debljine 10 cm.

Sl Obezbjeenje rova i polaganje cijevi

V ertikalno i horizontalno postavljanje cijevi

Vertikalni kanalizacioni vodovi. U zgradama se postavljaju kine vertikale i vertikale za sanitarnu otpadnu vodu. Kanalizacione vertikale postavljaju se po zidu ili ljebu tako ra iamju to manje skretanje. Vertikale od plastinih cijevi privruju se nepokretnim obujmicama i vrsto se dre, a slobodne obujmice omoguavaju promjenu duine. Prolaz cijevi kroz meuspratnu konstrukciju vri se kroz prethodno pripremljene otvore. Revizioni komadi sa otvorom za ienje postavljaju se na dno svake vertikale i prije skretanja. Prelaz vertikale u horizontalnu mreu moe se ostvariti na vie naina, kako je prikazano na slikama.

Horizontalni kanalizacioni vodovi po svojoj namjeni mogu biti:

-

prikljuni (za prikljuivanje na izlive sanitarnih objekata)

-

vodoravni sabirni prikljuni vodovi-grane,

-

horizontalni odsjeci vertikalnog voda,

-

glavni horizontalni sabirni vodovi i

-

kuni prikljuci.

Horizontalne grane su uvjek u nagibu, a preporuuje se nagib od 1:50 odnosno 2%. Grane se postavljaju u prethodno ostavljene kanale ili ljebove. Pri montai na zidove se privruju obujmicama. Plastine cijevi se privruju obujmicama iza svake grupe fazonskih komada.

Sl. Hprizontalno polaganje cijevi i nain uvrivanja

Pri odreivanju promjera horizontalnih vodova treba voditi rauna o najmanjim potrebnim vrijednostima: - za glavni sabirni vod: DN100 - za prikljune i sabirne prikljune vodove : jedan red veliine nazivnog promjera vii od promjera sifona prikljunog elementa. Horizontalni vodovi u zemlji polau se na dubinu koja ih titi od mehanikih oteenja i zamrzavanja u podrumima 20 30 cm iznad tjemena cijevi.

Hidraulini zatvarai sifoni

Sifoni su specijalni komadi preko kojih se obavezno povezuju sanitarni objekti na kanalizacionu mreu. Osnovna im je uloga da sprijee prodor gasova i gamadi iz kanalizacione mree u prostorije.

Minimalni prenici sifona su: umivaonik , bide 32 mm kada, tu 32-40mm sudopera 40 mm WC olja 100 mm.

Sifoni sa odvajaem masti ugrauju se ispod sudopera. Uvoenje atmosferske vode sa krova dozvoljava se bez sifona samo ako krov nije prohodan.

Kaskade, konstrukcija i izbor povoljnog poloaja

Kaskadna okana su namjenjena za visinsko usaglaavanje kanalizacione mree izmeu uzvodne i nizvodne dionice mree. Ako su zgrada i dvorite na kosom terenu, ili je cijev kunog prikljuka na visini mnogo veoj od ulinog kanala, visinska razlika se savladava kaskadnim oknima. Kaskadna okana su istovremeno i reviziona, a izrauju se kao cijevna ili sa kinetama. Reviziona okana sa kinetama obino se izrauju od betona iznutra

omalterisana cementnim malterom sa uglaanim povrinama.

ODVOENJE ATMOSFERSKOG TALOGA

Odvoenje atmosferskih taloga

Atmosferska voda sa krovova i terasa moe se odvesti obinim cijevima da ponire oko zgrade, ili sprovesti kroz vertikalne odvodnike, kine vertikale u kanalizaciju. Kada se iz olunih cijevi kinica sprovodi u kanalizaciju, na mjestu gdje moe doi do oteenja 1,00 2,00 m iznad trotoara oluna cijev se nastavlja u livenogvozdenu ili elinu cijev.

Obini i duboki olunjak za odvoenje vode sa terase

Olunjaci se postavljaju na mjestima prikljuka na horizontalni kanal. Oluna cijev ubaci se kao i svaka druga cijev spoji u naglavak na ulivnom grlu, a poklopac se postavi u ravni

trotoara. Duboki slivnici imaju slivnike sa sifonom ispod dubine zamrzavanja i nastavljaju se na mreu van zgrade.

ISPITIVANJE VODOVODNIH I KANALIZACIONIH INSTALACIJA

Postupci ispitivanja instalacija vodovoda

Izvedena mrea se izlae provjeri u cilju obezbjeenja njene budue eksploatacione sigurnosti. Proizvoai svaku cijev prethodno ispituju na tzv. fabriki pritisak i putaju je u prodaju uz atest. Ispitivanje spoljanje vodovodne mree vri se izlaganjem mree hidrostatikom pritisku koji je za 1,5 2,0 puta vei od radnog pritiska. Mrea se izlae probnom pritisku prije montae armatura, po dionicama ili cjelokupna. Krajevi mree koja se provjerava se zatvaraju posebnim zatvaraima ispred kojih se na niem dijelu dionice ugrauje prikljuak za punjenje dionice vodom, a na drugom kraju mree otvor za ispust vazduha. Mrea se puni vodom, a probni pritisak postie dodatnim ubacivanjem vode u mreu runom ili elektromotornom klipnom pumpom sa povratnim ventilom i manometrom. Za vrijeme trajanja ispitivanja dozvoljava se pad pritiska na manometru do 10% od poetnog oitanog probnog pritiska. Unutranja vodovodna mrea se izlae probnom pritisku 1,5 do 2,0 puta veem od radnog. Prije ispitivanja na mrei se zatvore sva mjesta osim najvisoijeg posebnim fazonskim komadom topli epom . mrea se puni vodom sve dok se na najvisoijem mjestu ne pojavi puni mlaz vode. Tada se i ovaj otvor zatvori, a klipnom pumpom nastavlja ubacivanje vode u mreu sve dok se ne postigne probni pritisak. Mrea se izlae pritisku od 12 bara (10 do 15min). Ako pritisak na manometru opadne do 10% u odnosu na poetnu vrijednost onda se smatra da je mrea dobro izvedena.