PLANINARSKOG SAVEZA Studeni-prosinac 2002 Broj 11-12 ... · MOUNTAINEERING ASSOCIATION...

STUDENISTUDENIPROSINACPROSINAC

20022002

11-1211-12

ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODI�TE 94

ISS

N 0

35

4-0

65

0

HP 11-12-2002 korice.qxd 05. 11. 02 14:26

ÈASOPIS izlazi u 10 brojeva godi�nje (za srpanj i kolovoz, te za studeni i prosinac kao dvobroj). Prvi broj iza-�ao je 1. lipnja 1898. kao glasilo Hrvatskog planinarskog dru�tva. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od1945. do 1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Na�e planine«.

PRETPLATA za 2003. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura). Pretplata se uplaæuje na �iro-raèun izdavaèa2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na broj« obavezno treba upisati svoj pretplatniè-ki broj koji se nalazi na naljepnici uz adresu na omotu èasopisa. Pretplata za inozemstvo (32 eura) uplaæuje sena raèun SWIFT-ZABA-HR XX 25731-3253236, na isti naèin.

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebaju se pismom, telefonom, faxom ili e-mailomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana po�tom æemo im poslati uplatnicu i brojeve iza�le odpoèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svoju adresu primati primjerak èasopisa.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati po�tom, na disketi ili putem e-maila. Krajnji rok za primitak priloga je 1. danu prethodnom mjesecu (za dvobroje dva tjedna kasnije). Uredni�tvo zadr�ava pravo kraæenja i obrade teksto-va, posebno za du�e priloge. Prednost imaju prilozi popraæeni �to boljim izborom ilustracija. Slike se moguslati po�tom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Snimke digitalnom kamerom treba poslatikakvi jesu, a skenirane slike treba pripremiti u rezoluciji od 300 dpi. Svi primljeni materijali se na zahtjev vraæa-ju autorima. Za detaljnije upute obratite se uredniku.

ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER«

JOURNAL OF CROATIANMOUNTAINEERING ASSOCIATION

Studeni-prosinac 2002 Broj 11-12 Godi�te 94November-december 2002 Number 11-12 Volume 94

S A D R � A J

Slika na naslovnici:Kanjon Antelope u sjevernoj Arizoni, foto: Darko Berljak

Adrian Horvat . . . . . . . Bernina - èudesni svijet leda i sunca . . . . . . . . . . . 305

Aleksandar Gospiæ . . . U kraljevstvu Mont Blanca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311

Dalibor Jelaska . . . . . . Durmitor, jezera, vrhovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315

Jelena Babiæ . . . . . . . . More i planine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

Boris Bjedov . . . . . . . . Moj pohod na Dinaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319

Goran Gabriæ . . . . . . . Legenda o Zlatnoj jami na Mosoru. . . . . . . . . . . . . 321

Krunoslav Milas . . . . . Legende o divovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322

Sreæko Bo�ièeviæ . . . . Na tragu starog »Planinarskog lista« . . . . . . . . . . . 324

Prije 100 godina: »Èetrnaest dana na Velebitu« . . 326

Vlado Bo�iæ . . . . . . . . Na Braèu - oltari u �piljama i �pilje u oltarima . . . 330

Vladimir Jagariæ . . . . . Re�petarnica kraj Slavetiæa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332

Zdenko Kristijan . . . . . Nova obilaznica - od ideje do ostvarenja . . . . . . . . 335

In memoriam: Ivica Sudnik, Antun �eljko Mati�in 338

Planinarske kuæe i putevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340

Tko je �to u hrvatskom planinarstvu: Stanko Jurdana 341

Pisma èitatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342

Vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344

Sadr�aj 94. godi�ta »Hrvatskog planinara« . . . . . . 349

IZDAVAÈ:HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

TEL./FAX. 01/48 24 142TEL. 01/48 23 624

E-MAIL: [email protected]

WWW: HPS.INET.HR

E-MAIL UREDNI�TVA: [email protected]

WWW: HPS.INET.HR/HP

UREDNIK:ALAN ÈAPLAR

SV. MATEJA 7, 10010 ZAGREB

TEL. 091/51 41 740TEL./FAX. 01/66 88 512

E-MAIL: [email protected]

UREDNIÈKI ODBOR:DR. BORISLAV ALERAJ

DARKO BERLJAK

DR. SREÆKO BO�IÈEVIÆ

VLADO BO�IÆ

TOMISLAV ÈANIÆ

MLADEN FLISS

ZDENKO KRISTIJAN

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. �ELJKO POLJAK

TISAK:»EKOLO�KI GLASNIK«

DONJA LOMNICA

HP 11-12-2002 korice.qxd 05. 11. 02 14:26

11-12, 2002 305

Bijela piramida izdignuta na kraju dubokousjeèene doline s koje se slijevaju ledenjaci, sobiju strana njihovih morena prekrasne alpske li-vade, to je Bernina. Na lijevoj strani, poput svjet-lucave o�trice no�a prema vrhu uzdi�e se Bianco-grat, Bijeli greben. Ljestve koje vode u nebo!Tiho prijateljstvo neba, kamena i leda visokoiznad zelenih dubina.

Nakon mjeseci pripremanja, skupljanja po-dataka, pakiranja opreme, napokon smo se na�lina putu. Moj Terios ubire kilometre po veæ po-znatoj cesti. Eto, tu smo skretali za Hochalm-spitze, tamo za Kals pod Glocknerom, ovom ces-tom smo se vraæali iz Dolomita, a sad idemo jo�dalje prema novim zidovimapokrivenim bjelinom, dubokousaðenim pod klupkom ne-besne modrine u zagonetnojti�ini prostora.

Ujedinjenje Europe i nje-zine nove valute najbolje seosjeæa na prelasku granice.Uklonjene rampe, prazne gra-niène prostorije, èak ni o cvi-jeæu na biv�em graniènomprijelazu nitko vi�e ne vodibrigu. Granice kao da vi�e inema.

Bolzano. Litice i strmineoko nas prepune su vinogra-da. Posebno nas odu�evlja-vaju oni koji su smje�teni nanaizgled nepristupaènim za-ravnima iznad strmih litica.Te strme litice pretvaraju se postupno u blage pa-dine. Isto tako, vinogradi uzmièu i svoja mjestaprepu�taju nepreglednim nasadima jabuka. Vint-schau je po mnogima najljep�i voæarski kraj uEuropi.

Prelazimo �vicarsku granicu. Carinici su lju-bazni, pitaju nas kamo idemo, koliko æemo ostati.Kao �to su vinogradi ustuknuli pred nasadimavoænjaka, uz na� put voænjaci prepu�taju mjesto

visokim pa�njacima. Na pa�njacima pasu krave:bijele, smeðe, �arene, samo one ljubièaste saèokolade nema nigdje.

Put nas vodi prema St. Moritzu, Pontresini.Odjednom pred nama, u daljini, iznad modrogneba zabljesnu u odsjaju sunèevih zraka prvi le-deni velikani. Od pradavnih vremena stoje tu ipromatraju svijet pod sobom. Sunce i vjetar igralisu se na njihovim liticama davno prije nego �toje pod njih stigao èovjek, èije je uho moglo slu-�ati vjetar i èije je oko moglo gledati odsjaj sunca.Danju je sunce obasjavalo i pomalo topilo nago-milane snje�ne naslage, a noæu je mjeseèina hlad-noæom obasjavala i poku�avala mrazevima po-

praviti ono �to je njena dnevna sestra u svojoj igriotopila. Onda smo do�li mi, poèeli graditi materi-jalni svijet, ru�iti duhovni svijet planine i taj svi-jet prilagoðavati sebi. Nije li ironièno da se sada,nakon toliko vremena, na�e potrebe ponovnosvode u one osnovne elemente komunikacije sosnovnim silama i materijama prirode: snijegom,kamenom, suncem i vjetrom!?

Ostavljamo auto u idiliènom mjestu Morter-achu, kraj potoèiæa, gdje stoji oznaka da je dozvo-

BERNINA - ÈUDESNI SVIJET LEDA I SUNCA

ADRIAN HORVAT, Èakovec

Na putu prema Piz Scerscenu (3971 m) i Piz Rosegu (3937 m)foto: Anðelko Hr�enjak

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 05

11-12, 2002306

ljeno parkiranje najvi�e 12 sati. Nadamo se da æeto va�iti za cijela dva iduæa dana. Morterach jezapravo samo mala �eljeznièka stanica s restora-nom iz kojeg se laganim hodom mo�e stiæi zapola sata do ledenjaèkog jezika koji se slijeva udolinu i iz èijeg otvora istjeèe tirkizno zelenaledenjaèka rijeka.

Mobitelom nazivamo brojeve Tschiervahütte.Automat nam stalno odgovara kako se navedenibroj vi�e ne koristi. Ostaje nam samo da èekamosvoj vlak i nadamo se kako ponedjeljkom neæebiti gu�ve u domu. Minute prolaze, a vlaka jo�nema. Veæ je pro�lo deset minuta otkako je povoznom redu morao stiæi.

- Pa dobro, zar i u �vicarskoj vlakovi kasne?- pitam se naglas.

- Izgleda da vlakovoða nema �vicarski sat! -primjeæuje Anðelko.

Vlak sti�e s desetak minuta ka�njenja. Kartenam nitko ne gleda, sve je pitanje savjesti, kupiosi je ili nisi! S vlaka silazimo u Pontresini.

�iroka makadamska cesta vuèe se postupnouz ledenjaèku rijeku uzdu� zelene doline. Zaautomobile ona je veæ davno zatvorena. Njomprometuju samo koèije koje za ne male novcevoze turiste pod ledenjake �to se ru�e sa zaleðenihvelikana Bernine, Pizz Rosega i Pizz Scerscena.

Kako Anðelko nosi jo� i svoje plastiène ci-pele i kuhalo, pomalo zaostaje. Znam da æe se

negdje iza zelenog ruba obrasle morene pojavitiBernina. �urim dalje sve dok je ne ugledam.Iznenaðuje me ta tisuæu metara visoka stijenakoja izrasta iz donjeg rastrganog ledenjaka i za-vr�ava bijelom o�tricom Biancograta. Eh, tu æuprièekati Anðelka.

U Tschiervahütte veæ je mnogo gostiju. Do-maæica nas poku�ava uvjeriti da se ne mo�e do-biti smje�taj, jer ga nismo rezervirali. Anðelka sene mo�e tek tako povuæi za jezik, pa on poka�egospoði sve one telefonske brojeve koje smo is-printali s Interneta prije par dana, a koji veæ dugone va�e! Na to se odmah na�lo nekoliko mjesta naprvome katu u zajednièkoj sobi.

Èetiri sata ujutro. Èeone svjetiljke obasjavajukamenitu stazicu koja se postupno uspinje. Sjenese isprepliæu s kamenim blokovima i policamapreko kojih stazica vodi. Markacije se èesto i nevide, pa nam u snala�enju poma�u katadiopterikoji veæ iz daljine reflektiraju svjetlost èeonihsvjetiljaka. Snop svjetla ponekad u tami pronaðei poneki lijepi cvijet, poneki zanimljiv kamen.Nebo iznad nas posuto je tisuæama sitnih zvjez-dica. Osjeæa se kako planina di�e u snu, osjeæa�njeno smireno bilo kako lagano i tiho otkucavadok se na obzorju veæ postupno nazire ne�tosvjetlija plava crta. No, najljep�i je pogled u du-binu ispod nas, na ledenjak Tschierva, preko ko-jeg se kreæe niz malih osvijetljenih zvjezdica.

Trenutak tik pred zoru ostavlja na nas pose-

Planinarski dom Tschierva (lijevo) pod Bianco grebenom foto: Anðelko Hr�enjak

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 Page 306

11-12, 2002 307

ban dojam. Pristi�emo na sve te�e detalje puta.U istom ubrzanom ritmu budi se i uspavana ener-gija svemira, privremeno smirena pod okriljemnoæi, pa igra svjetla i sjene uzima sve vi�e maha.

Iz tamne noæi pred nama se ukazuje visokouzdignuta bijela o�trica. U jednome trenutku is-puni nas onaj bla�eni osjeæaj pro�etosti sreæom istrahopo�tovanjem. Ka�u da je sretan onaj tko zasreæu ne treba mnogo. Nas dvoje smo sretni veætime �to se nalazimo na ovakvom mjestu i pro-matramo buðenje negostoljubive prirode tik predzoru novoga dana.

Uspinjemo se na gornji dio boènog ledenjaka.Tu æe trebati dereze. U uputama s Interneta pi�eda se taj dio treba prelaziti rano ujutro, jer je gor-nji serak veæ pokosio nekolicinu penjaèa. Oprez-no se dr�imo desnog ruba i zaobilazimo moguæemjesto odrona. Dvojica penjaèa ispred nas prijeèepolicu lijevo u kut pod nekakvom crnom, mo-krom i zaleðenom stijenom. No èelièno u�e iznadnas dovoljna je naznaka da je nastavak na�eg putagore, nekoliko du�ina po strmoj zaleðenoj padini.Kao prvi penjem se do kamena s u�etom, no tekgore uviðam da je to samo komad èeliène sajlekoji je odnekud pao sa stijene i zapeo za kamen.

Tridesetak metara u�eta visi rastegnuto izme-ðu mene i prijatelja, dok obojica jedan iznad dru-gog prijeèimo u lijevo, prema polici koja vodi ukut, u mokru i gotovo okomitu stijenu. U njoj supostavljeni klinovi za otpenjavanje, kao u ferata-ma, ali nema èeliènih sajli. Pojedine dijelovedopenjavamo, naizmjenice koristeæi se klinovimai kompletima kao meðuosiguranjem.

Strmina se sve vi�e smanjuje, pa po policamasti�emo do sedla Fuorcla Prievlusa (3100 m).Odatle se otvara pogled i na drugu stranu planine,onu po kojoj æemo se jo� danas vjerojatno spu-�tati. Do vrha Bernine imamo jo� samo tisuæuvisinskih metara. Dvojica koji su penjali isprednas odla�u opremu, vade termosice i lije�u nasunèanu stranu stijene.

Prvu du�inu u�eta u stjenovitomdijelu grebena treba iæi desno po �iro-koj polici, pa preko nekog prevjesnogdetalja koji navodno ne bi smio bitite�ak, no s visinskim cipelama, naprt-njaèom na leðima i trenjem od 30metara u�eta iza leða ne ide ba� lako. U raskoraku poku�avam naæi upori�teza lijevu nogu kako bih izbjegao sta-janje u prevjesu. No trenje u�eta vuèeme dolje. Spustim se i poku�am po-novno. Ide! Pet metara iznad meneprvo je odmori�te. Dozivam Anðelka,on dopenjava i kreæe u svoju du�inu.

Iza nas ostaju nove i nove du�inei sve veæa dubina. Odu�evljenju nema

Na Spalla grebenu foto: Anðelko Hr�enjak

Poèetak uspona foto: Anðelko Hr�enjak

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 Page 307

11-12, 2002308

kraja. Mjesecima smo sanjarili o usponu po ovojbijeloj o�trici, po njezinim zaleðenim krijestamanastalim od silnih sjevernih vjetrova koji ovamonanose snjegove. Na vr�nome dijelu stijena jevi�a od tisuæu metara.

Dereze pa�ljivo zahvaæaju prvu, vjerojetnonajveæu strminu. Tik uz stijenje potrebno je pri-jeèiti jednu du�inu u�eta do same o�trice Bian-cograta. U dubini pod nogama, takvoj da je ne-ugodno i pogledati u nju, zijevaju otvorene lede-njaèke pukotine. No, noge polako, ali opreznogaze veæ noæas utrtu stazicu, a dereze radosno�kripe po tvrdom zaleðenom snijegu, prema na-prijed, prema suncu i nebu iznad nas. Vjetar kojije u tom trenutku stigao iza na�ih leða, kao danam je donio i sjeæanja na sve one dane koji supro�li, a u kojima smo razgovarali o ovome tre-nutku.

Sa svih strana okru�uju nas ledenjaci. Odsvoga kraja u dolinama uzdi�u se sve tamo dokristalnih vrhova koji samo �to ne prijeðu 4000metara. Napokon dopenjavamo do najvi�e toèkebijelog dijela grebena: Piz Bianco - 3995 metara.

Do vrha nas dijeli jo� samo nazubljeni stjenovitigreben. Na kamenju vr�nog grebena nagraðujemose kratkim odmorom.

- Ma nema problema, do 13 i 30 smo navrhu! - procjenjuje Anðelko

Odjednom, odnekud dolijeæu dvije èavkekoje kru�e nad na�im glavama. Prelazimo i u tajzadnji dio. Veæ prvi metri grebena pokazju namda s njim ba� i neæe iæi tako lako kao �to samooèekivali. Klinova i spitova za meðuosiguranjenema, a veæina kamenih blokova nestabilno jepolo�ena jedna na drugu. Nikako ne bih �eliootiæi s kojom kamenèinom na spodnji dio lede-njaèke krnice, pa oko onih stabilnijih vje�amozamke i ubacujemo komplete. Te�koæe na grebe-nu ne prelaze ni dvojku, no cijela stvar izgleda to-liko klimavo i nesigurno, pogotovo kad se morapenjati u derezama i visinskim cipelama.

- No dobro, ide malo sporije, ali oko 14 i 30smo sigurno gore! - razraðujem novu procjenusituacije.

Na zadnjem stupu pred zarezom potrebno jenekoliko puta absajlati. Sreæom, za tu svrhu veæ

Alpsko jutro foto: Anðelko Hr�enjak

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 Page 308

11-12, 2002 309

je netko priredio zamke i klinove. No, svaki je putpotrebno razvezati se, povuæi u�e, ponovno na-vezati... vrijeme polako, ali nesmiljeno otkucavasvoje minute i sate.

- U�as, pa do 15 i 30 moramo biti na vrhu! -nova je procjena vremenske situacije, u koju ovajputa ni sam ba� ne vjerujem.

Napokon prijeèimo jo� nekoliko manjih stu-piæa na grebenu i spu�tamo se u�etom u zadnjesedlo pred vrhom.

- E, sad jo� svaki jednu du�inu, pa smo gore!- ne znam bih li se veselio ili ponovno sumnjaou svoju procjenu.

No, nakon prve du�ine, odozgo dolazi odgo-vor:

- Imamo mi jo� svaki po bar dva cuga!

- Ajoj! Znaèi, tek smo oko 16 na vrhu!

Ni prijatelj ni ja ne znamo objasniti kako setaj zavr�ni dio mogao toliko razvuæi. Znamosamo da smo uspon �eljeli napraviti polako i si-gurno, a za to onda treba i vremena. Prije tri satasjedili smo na poèetku ovoga, zadnjeg, stjenovi-tog dijela i gledali uzak greben kako se valovitouzdi�e sve do samog vrha Bernine.

Napokon: vrh Bernine! Mo�e li se uopæe reæida se radi o vrhu, kada oprezno hodamo navezanipo uskome grebenu, izmeðu nestabilnog stijenja?

Ni ruksak ne mogu sigurno skinuti, a da ga ne osi-guram za sebe. Iznad nas �umi vjetar.

Anðelko upisuje na�a imena u upisnu knjigu.Mnogo vremena za odmor nemamo. GledamoSpalatgrat po kojem se moramo spustiti.

Po ravnom dijelu grebena silazimo koliko jemoguæe br�e. Preumorni smo za otpenjavanje, pase odluèujemo za nekoliko spusteva po u�etu. Udubini pod nama veæ opa�amo maleni domMarco e Rossa. Vrijeme ponovno uzima svoje:provuci u�e, baci dolje, odve�i se, povuci u�e,ponovno se nave�i... Svaku stvar veæ pomaloradimo s umorom, pa je zato potreban veæi oprez.Konaèno smo na gornjem dijelu ledenjaka kojise spu�ta sve do doma na 3597 metara.

Do Marco e Rose, malenog i simpatiènogdoma na rubu visoke stijene, prote�e se ledenjakkoji se spu�ta s vrhova Bernine. Duboko pod njimnalazi se ledenjak Scerscen superior, pod njimenjegov ni�i brat Scerscen inferior. Malena kuæi-ca na 3597 metara izgleda gotovo izgubljena utom carstvu leda i stijenja.

Oko pet sati, kad je ustala veæina ranora-nilaca, u maloj prostoriji koja je i kuhinja i blago-vaonica i zajednièka spavaonica, poprilièna jegu�va. Kako nam se posebno ne �uri, èekamo.Gledamo kako mjesec sa zvijezdama zalazi zasrebrne vrhove, a njihova velika sestra budi se i

Vidik s vrha Bernine (4049 m) foto: Anðelko Hr�enjak

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 Page 309

11-12, 2002310

proviruje sa suprotne strane. Za doruèak dobiva-mo pravo iznenaðenje, moju djeèju radost: bijelukavu, kruh i pekmez. Upravo ono �to godinamajedem ujutro i �to me savr�eno vraæa u dobroraspolo�enje. Kad domar vidi kako u�ivam u ju-tarnjoj bijeloj kavi, natoèi mi jo� jednu �alicu.

Dereze �kripe po tvrdom snijegu. Pred namasu terase Belaviste, visok labirint ledenjaèkihpukotina, seraka i tirkizno modrih odsjaja sunèe-vih zraka u dubini leda. Na prevjesnim stranamanalazi se niz ledenih siga koje su nastale toplje-njem snijega i smrzavanjem u noænim satima, kadsu za vrijeme na�eg sna temperature padale i do-10 °C. Tu i tamo, poneki smrznuti ledeni mostiækoji jo� uvijek savr�eno dr�i iznad svoje puko-tine. Iza na�ih leða uzdi�e se vitka granitna stije-na, obasjana jutarnjim suncem, koja djeluje kaosavr�ena piramida, o�trija i od samog Matterhorna.Sa svih strana sunèeve zrake obasjavaju velikaneodjevene u njihove tisuægodi�nje ledene pla�teve.

Skreæemo ni�e prema grebenu Fortezzi. Nastijenju grebena odla�emo ruksake i na lica nano-simo novi sloj za�titne kreme.

Snijeg je veæ omek�ao, pa vi�e ne trebajudereze, veæ odskijavamo niz strminu ledenjaka.Sunce nesmiljeno otapa tvrdi led i pretvara ga utekuæinu koja u bezbroj potoèiæa otjeèe u manjei veæe pukotine na ledenjaku. Neke od njih zao-bilazimo, neke preskaèemo. Na kraju ledenjaèkogjezika je mala zaravan na kojoj poèinje stazica.Ispod vrha jezika zaleðenog Morteracha nalazi se

velika rana, jama, otvor visok petnaestak metaraiz kojeg istjeèe hladna, mutna ledenjaèka rijeka.Svi oni maleni potoèiæi koji su se otapali u gor-njim slojevima ledenjaka i otjecali svaki u svojutirkizno zelenu pukotinu, sada sliveni u jednojhladnoj i mutnoj vodi izlaze ovdje na povr�inu.

Na stazici koja nas vodi prema na�em autu,nalazi se niz ploèa koje nas �alosno podsjeæajudokle je koje godine sezao ledenjaèki jezik. Kadasam roðen, godine 1960., ledenjak je bio kilo-metar du�i.

- Anðelko, zna�, razmi�ljam kak unuke vi�ene bum mogel voditi po tom ledenjaku! Ne bu gavi�e!

- Da, jako �alosna stvar, ali ljudi i prirodastalno rade svoje!

Do�ivljaji slièni ovima djeluju ponekad kaoprièe iz svijeta bajki. Veæina ljudi �eli podvige,rezultate, izraziti i mjeriti brojkama i rijeèima. Alipostoje stvari koje se ne mogu mjeriti. Stvari kojeostaju pohranjene duboko u ljudskoj du�i, stvarii dogaðaji vezani uz duboko urezane osjeæaje.Energija sunca, leda i kamena koju smo upijali nasvome putu, na putu povezanosti s materijamaprirodnih sila koje su formirale sav svijet i sva�iva biæa. Sretan je èovjek kada pronaðe nekogakraj sebe tko takoðer spoznaje da je du�nost iobveza ljudi da tra�e nove oblike ljepote, jer onaodra�ava onu energiju od koje sti�u impulsi zaintenzivniji i ljep�i naèin �ivota.

Prijateljski stisak ruke

nakon ostvarenog uspona

foto: Anðelko Hr�enjak

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 Page 310

11-12, 2002 311

Blje�tav bijeli vrh, visoko iznad, stopljen smodrim nebom, simbol visine. Kraljevstvo MontBlanca magièan je svijet snje�nih grebena, vrto-glavih ledenih zidova i crveno-smeðih granitnihstijena �to sjaje u samom srcu starog kontineta.

Mjesec dana nakon �to sam stajao na njego-vom vrhu, jo� uvijek te�ko pronalazim rijeèikojima bih opisao sve osjeæaje i dojmove koji sume preplavljivali tada, a koji su se s vremenompretoèili u zadovoljstvo ostvarenim uspjehom.

Devetoro nas uputilo se 10. kolovoza premaChamonixu. Putovanje sjevernom Italijom u vri-jeme ferragosta je prometni horor, jo� kad sedoda ki�ni potop dobije se recept za iznimno»brzo« putovanje. Samo na prolaz tunela krozMont Blanc èekali smo tri sata. Vrijeme je oèaj-no, ki�a, hladno. Smje�tamo se u planinarski domu srcu grada, Le Gite Vagabond. U Chamonixunam se pridru�uje Jordi iz Barcelone, u �alika�emo da smo postali »internacionalna« ekipa.

Iako se nalazi u srcu civiliziranog svijeta, aklasièni pristupi nisu tehnièki suvi�e zahtjevni,Mont Blanc je opasna planina. Njegove bijele,naizgled nevine padine, svjedoèile su nebrojenimljudskim dramama. Iznenadne oluje ka�njavajuuvijek iznova nepromi�ljene poteze premorenihljudi, nenaviknutih na veliku visinu i hladnoæu.Umiru od pothlaðivanja, gube se u snje�nimmeæavama, padaju u pukotine... Godi�nje blizu100 ljudi ostavi �ivot na Mont Blancu.

Zbog toga je ovaj uspon zahtijevao ozbiljnepripreme. Uz to, imali smo sreæe s vremenom,Mont Blanc nam se smilovao, otvorio vrata svogkraljevstva.

11. kolovoza - Ki�a je i dalje padala, vrhovisu bili u oblacima. Nakon jutarnjeg shoppinga,ipak se odluèujemo krenuti. Telefonom dozna-jemo da u domu Tete Rousse ima mjesta, a uprognozi za sljedeæi dan najavljuje se pobolj-�anje. Iz sela Les Houches �ièarom se di�emo na1800 m, gdje presjedamo na tramvaj Mont Blanc.

U KRALJEVSTVU MONT BLANCA

ALEKSANDAR GOSPIÆ, Zadar

Aiguille Verte (4122 m) i Mont Maudit (4465 m) s uspona prema vrhu Mont Blanca (4810m)foto: Aleksandar Gospiæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 Page 311

11-12, 2002312

Tu sreæemo ljude koji ka�u da gore ima previ�enovog snijega, da je hladno, da je prije tri danapoginulo osmoro penjaèa. Ne zvuèi ba� ohrabru-juæe!

Usjeèen u divlje padine, visoko nad lede-njakom Bionnassay, tramvaj nas di�e do Le Nidd'Aigle (2372 m). U prijevodu to znaèi OrlovskoGnijezdo, �to dobro i doèarava o èemu je rijeè.Traènice prestaju u divljini, usred nièega. Bio jeje to neuspio projekt s poèetka 20. stoljeæa koji senije ostvario. Tramvaj je trebao iæi do mjesta gdjeje sada dom Gouter, a zatim bi se kroz podzemnetunele i�lo do mjesta gdje bi se liftdizao do vrha Mont Blanca!

Ki�a je u meðuvremenu stala,oblaci ispod, oblaci iznad. Ipak sene�to vidi. Na nekih 2700 metaraopet ulazimo u oblake, sve je bi-jelo kao usred zime, kroz padajuæisnijeg, za dva sata sti�emo do do-ma Tete Rousse (3167 m). Priliè-na je gu�va, ali mjesta ima. Doæiovamo bez prethodne rezervacije,a spavati u krevetu ravno je do-bitku na lutriji.

12. kolovoza - Ujutro ne �uri-mo previ�e jer je cilj dana domGouter. Vrijeme se èisti, napokonvidimo gdje se nalazimo. Dolje udubini je oaza zelenila posuta sit-

nim kuæicama, mi u snje�nojbjelini, iznad nas vrhovi od kojihzastaje dah. Posebno je impresi-van pogled na Aiguille de Bion-nassay (4052 m). Uzdu� cijelogvr�nog grebena jak sjeverni vje-tar di�e oblake snijega. DomGouter odmah je iznad nas, vidi-mo ga na rubu 700 metara visokelitice do koje se moramo popeti,blije�ti na suncu, a vjetar nosi sni-jeg preko njega. To je tehnièki na-jte�i dio puta, posebno po ovak-vim uvjetima. Kao s Kredarice naTriglav, a sve je pod snijegom izaleðeno.

Prijeèimo zloglasni kuloar,vjetar zatrpava stope prethodnika.Uspon je strahovito strm, dom iz-

gleda kao da æe nam pasti na glavu, a usponunikad kraja, pogled stalno bje�i na magièni Aigu-ille de Bionnassay. Kvaèimo se za sajle, ali nemaih svugdje gdje bi trebalo. Bez dereza i cepina netreba ni sanjati o prolazu. Pod domom je veæstvarno naporno, strmina i tehnièki zahtjevnadionica uzima danak.

Nakon 4 i pol sata uspona napokon dolazimodo pravog orlovskog gnijezda, doma Gouter(3817 m). Balkon ispred doma visi iznad stijene,èini se da bi mogao uskoèiti u Tete Rousse krozkrov. Kolone ljudi, toèkice, kreæu se prema gore.

Uspon od doma Tete Rousse prema domu Gouter foto: Aleksandar Gospiæ

Vjetar di�e snijeg na Les Bosses grebenu foto: Aleksandar Gospiæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 Page 312

11-12, 2002 313

Da nismo rezervirali krevete jo� prije tri mjese-ca, bilo bi to vrlo zabrinjavajuæe. Ovako smoimali cijelo popodne za u�ivanje u nevjerovat-nom pejza�u i vidiku. Do veèeri je dom pun kao�ipak. Tko ima mjesto u sobi, treba u 20 sati bitiu krevetu, dok se oni koji nemaju rezervacijeostaju boriti za svoje mjesto, pod stolom, na stoluili pak na klupi koja je na stolu. Zalaz sam gledaoiz sobe, van je naprosto nemoguæe izaæi da pritomne gazi� bar 50 glava. Sunce je potonulo u moreoblaka, duboko ispod nas, obojiv�i moæni Aigu-ille de Bionnassay u naranèasto.

13. kolovoza - U 1 sat i 30 minuta, veæ smosvi na nogama. U 2 sata, domom vlada kaos spre-manja. Na ulazu su dvije maleprostorije gdje 200 ljudi treba os-taviti ruksake, cipele, dereze, ce-pine. Netko izvuèe ruksak iz dnagomile, 100 ruksaka se skotrlja,hrpa u kojoj nitko ne mo�e naæigdje mu je �to. Neki od nas nisumogli pronaæi stvari, pa smo mo-rali èekati da se dom rasèisti. Jasam svoje sinoæ pro�vercao u so-bu, kao i mnogi drugi, moj toplisavjet.

Malo poslije tri sata polazimou hladnu alpsku noæ. Vjetar nijejak kao juèer, ali ipak neugodnopu�e. Zrak je ispunjen kristalimaleda, nebo nebrojenim zvijezda-ma, duboko ispod nebrojena svjet-la sela i gradova. Pogled na dugaè-ku kolonu svjetiljaka koje sepolagano uspinju ka zvijezdanom nebu je prizorkoji neæu zaboraviti dok sam �iv. Roman i ja od-lazimo naprijed. Pred samim prijevojem Gouter(4300 m) je strahovita strmina. Sti�emo sporukolonu koju je nemoguæe zaobiæi. Iznenadno us-porenje uzrokuje da nam postaje u�asno hladno,ovdje veæ prilièno jako pu�e. Kombinacija od -10 stupnjeva i vjetra od 50-70 km/h ledi mi prstena nogama i rukama.

Poèinje se razdanjivati, s prijevoja prvi putvidimo Mont Blanc. Vrh je ogroman, izgleda jo�tako daleko, neki su veæ jako visoko, svjetleæetoèkice. Slijedi mali spust na zaravan i jo� 100metara uspona do skloni�ta Vallot na 4362 m.Odluèili smo u skloni�tu èekati sunce, da bar

malo ugrije. Lupam dlanom od dlan, ali nema po-moæi. U skloni�tu (èitaj prazna kanta od lima) jehladno gotovo kao i vani. Ostajemo u njemu èitavsat.

Oko 7 sati kreæemo prema vrhu, ostali jo� os-taju u skloni�tu, neki se premi�ljaju bi li odustali.Vjetar vani di�e snijeg, vidimo ljude visoko goreu snje�noj pra�ini, ali nema odustajanja, tu je iz-nad glave, tako blizu, a opet tako daleko. Stra�nastrmina Les Bosses grebena bila bi velik napor navisini Velebita, ovdje na 4500 metara to je nad-ljudski napor. Odmaramo se svakih pedesetakkoraka. Sporim hodanjem se nikako ne mogu za-grijati, u�asno je hladno. Nevjerovatni prizori su

svuda oko nas. Vjetar di�e snijeg ispunjavajuæizrak kristalima leda koji svjetlucaju poput dija-manata u kontrastu s modrim nebom bez ijednogoblaèka. Sve je veæ ispod nas.

Nakon dva i pol sata uspona od skloni�taVallot gazimo posljednje korake. Vrh! Kakav os-jeæaj, grlimo se od sreæe. Gotovo je, slijedi samou�ivanje. I vrijeme nas nagraðuje. Vjetar je prili-èno oslabio, nebo je kristalno bistro. Monte Rosa,Matterhorn, Weisshorn, Eiger, Jungfrau, sve �tonije ispod horizonta se vidi. Chamonix, èetirikilometra ispod nas, kao da jo� spava.

Fotografiramo se, u�ivamo na vrhu skoro satvremena. Pun pogodak bio je èekati sunce u sklo-ni�tu Vallot. Rijetko tko uspije proboraviti na

Na najvi�em vrhu Europe foto: Aleksandar Gospiæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 Page 313

11-12, 2002314

vrhu toliko dugo, a posebno to nisu mogli oni kojisu ranije stigli na vrh.

Spust je pravi u�itak. Ne �elim vi�e biti unavezu, snijeg je odlièan, tvrd, dr�i fantastièno,�elim hodati slobodno i u�ivati u vidiku. Oko 13sati sti�emo natrag u dom Gouter. Èekamo os-tatak dru�tva, vrijeme prolazi. Vi�e ne mo�emostiæi na zadnji tramvaj u 17 sati kako smo plani-rali. Izgleda da æemo provesti paklenu noæ naGouteru bez rezervacije, veæ po�teno umorni odvrha. Ipak pravimo se ludi i pitamo ima li mo�dakoji krevet. Èovjek ka�e u �ali: »Bje�ite da vasmoje oèi ne vide, veèeras samo na podu spavavi�e od 100 ljudi, spu�tajte se na Tete Rousse«.Pitamo kad je zadnji tramvaj. U 18:40 h! Dobilismo pogre�nu informaciju.

Imamo èetiri sata da se spustimo tih 1500 mdo Le Nid d'Aigle. Brzinsko spremanje i polazak.Ima samo jedan problem, èeka nas te�ka, stjeno-vita dionica do Tete Rousse po kojoj se uspinjebezbroj ljudi. Spu�tamo se u kamikaze-stilu, jerna mnogim mjestima èekamo i do 10 minuta pro-lazak kolona. Ipak uspijevamo, u 18:20 smo kodtramvaja.

Kakav u�itak, gotovo je, idemo u Chamonixna pivo. Oèekivala su nas jo� tri dana èistog turiz-ma u Chamonixu za nagradu. Te veèeri sjedilismo veæ u Chamonixu i gledali posljednje svjetlodana, visoko gore na Mont Blancu, najvi�em vrhuEurope.

Zadnji sunèani traci i mjeseèina nad Mont Blancomfoto: Aleksandar Gospiæ

Na terasi planinarskog doma »Gouter« foto: Aleksandar Gospiæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:11 Page 314

11-12, 2002 315

Kada sam u proljeæe ove godine poèeo plani-rati pohod na Durmitor, nisam ni sanjao da æe tobiti do�ivljaj koji æu pamtiti cijeli �ivot. Ideja, do-voljno hrabra i pomalo luda ostvarena je u rujnuove godine, kada je 30-oro planinara iz Omla-dinske sekcije HPD »Zagreb-Matica« krenulo uovu malu avanturu.

Preko Slavonskog Broda, Sarajeva i Foèestigli smo do graniènog prijelaza u �æepan Polju.Strepnja: hoæe li biti problema? Nema problema,rutinska kontrola putovnica bez ijednog krivogpogleda. Ispod nas je veselo �uborila Tara. Njusmo ostavili za zadnji dan.

Prvo odu�evljenje bila jevo�nja uz kanjon rijeke Pivei Pivskog jezera, èija ljepotami je zaustavila dah. Cesta,iako lo�a, vrlo je uzbudljiva,pro�arana brojnim tunelimakoji samo nakratko skrivajupogled na golemu vodenumasu �to si je u davna vre-mena prokrèila put izmeðuplaninskih masiva. U sigur-nim rukama na�eg vozaèaJo�e, koji je vje�to manevri-rao vijugavim crnogorskimcestama, stigli smo predveèerdo �abljaka, turistièkog sre-di�ta na 1500 metara nadmorem. Po preporukama jed-nog poznanika, smjestili smose u motel »Bjelobor« - i nismo pogrije�ili.Hrana, smje�taj i susretljivost osoblja bili su iz-nad svih oèekivanja. No, najvi�e nas je veseliovidik sezao do vrhova Durmitora u daljini.

Polagano se gasio taj prvi dan u i�èekivanjudrugog - i mog prvog susreta s Durmitorom. Zaprvi dan na�eg pohoda, izabrali smo uspon na Bo-botov kuk (2523 m), drugi po visini vrh CrneGore. Do polazi�ta za uspon na najvi�i vrh Dur-mitora, put nas je vodio pored vrlo zanimljivihdetalja, kao �to su Zupci, jezero Zeleni vir, a po-

sebno su pogled plijenili �areni pasovi, stijeneprepune naboranih slojeva koji su odraz snage itektonskih djelovanja. U daljini se izmeðu sliko-vitih vrhova naziralo �krèko jezero, jezero koje jeje nastalo u doba dok su ledenjaci stvarali pre-krasne uvale izmeðu planinskih vrhova.

Durmitorski masiv sa 48 vrhova vi�ih od2000 metara, 18 ledenjaèkih jezera koje nosenaziv »gorske oèi« i kanjonima Tare, Pive, Su�icei Komarnice, pru�a neiscrpne moguænosti za fi-zièko i duhovno ispunjenje èovjeka suvremenecivilizacije. Posebno bogatstvo predstavljaju

peæine i jame raznih velièina i dubina. Jednu odnjih, najzanimljiviju, i sami smo posjetili. To jeLedena peæina ispod vrha Oble glave, na putu odBobotovog kuka prema Crnom jezeru. Zanimljivaje po tome �to se u njoj cijele godine, pa i u ljet-no doba, mogu vidjeti ledeni stalagmiti i stalak-titi veæi i od 3 metra. Na�alost, zbog slabe zime,ove godine je ta èarolija bila siroma�nija. Odpeæine smo krenuli put Crnog jezera, najveæeg inajpoznatijeg, koje se nalazi, okru�eno crno-goriènom �umom desetak minuta hoda od �ab-ljaka.

DURMITOR, JEZERA, VRHOVI

DALIBOR JELASKA, Zagreb

Ulaz u Nacionalni park Durmitot foto: Dalibor Jelaska

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:12 Page 315

11-12, 2002316

Durmitorske vrhove smo posjetili jo� dvaputa - usponom na Pruta� (2393 m), vrh izrazitookomitih slojeva (jo� jedna prekrasna igra tek-tonike) i usponom na Savin kuk (2313 m), gdje senalazi poznati Savin izvor. Legenda ka�e da se tavoda, kada je stavite u bocu, ne smrzava ni ponajjaèoj zimi. Posebno je bila zanimljiva vo�njaskija�kom �ièarom do Savinog kuka.

Da na� posjet Crnoj Gori ne bi ostao samo naDurmitoru, posjetili smo jo� jedno mjesto za kojesami domaæini istièu da je najljep�e �to se ovdjemo�e vidjeti. To je kanjon Mrtvice koji se nalazi

na nekih sat vremena vo�njeautobusom od Kola�ina pre-ma Podgorici. Prva zanim-ljivost na tom putu je glasovi-ti most Ðurðeviæa Tara, kojistoji 169 m iznad povr�inevode. Pogled u dubinu ka-njona je nezaboravan.

Prolazeæi uz kanjon Tare,kanjon Moraèe, ispod vrhovaSinjavine i Komova, ta kom-binacija kanjona i visina kojise nadopunjuju cijelim putemèini ovaj predio èarobnimsvakom ljubitelju prirode.Sam kanjon Mrtvice dugaèakje 9 km. Usjeèen je izmeðuMaganika i Lukanjeg èela,èiji se vrhovi uzdi�u i 1100 m

iznad kanjona. Uz Mrtvicu je usjeèena uskapje�aèka staza, a posebnu atrakciju predstavljajuslapovi po imenu Bijeli Nerini, Prolaz �elja ibezbroj malih �ljunèanih pla�ica. Osobito je za-nimljiv svojevrstan polu-tunel, mjesto gdje je putdoslovno usjeèen u stijenu. S jedne je straneotvoren prema kanjonu, pa prolazeæi imate osje-æaj da æe vas stijena jednostavno poklopiti. Tu senalazi kameni most koji je knjaz Danilo podigaokao zadu�binu svojoj majci.

Da ne bi sve ostalo na prirodnim ljepotama,pobrinuli su se na�i domaæini. Odveli su nas prvo

�krèko jezero foto: Dalibor Jelaska

Staza usjeèena u stijenu nad kanjonom Mrtvice foto: Dalibor Jelaska

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:12 Page 316

11-12, 2002 317

u manastir Moraèu, a onda u restoran po imenu»Savardak« u Kola�inu. Cicvar i kaèamak su jelakoja vrijedi probati.

Na� posjet Crnoj Gori bli�io se kraju, valjaloje dodati i �eæer za taj kraj.Kako je i planirano, bio je torafting na Tari. Od sela Br�-tanovice do �æepan-Polja,dva i pol sata spu�tanja krozjedan od najdubljih i najljep-�ih svjetskih kanjona, poz-natog po nadimku Suza Eu-rope. Bukovi dugaèki neko-liko stotina metara, porastadrenalina do maksimuma,pogled na vrhove koji se iz-nad rijeke uzdi�u preko ti-suæu metara. Osjeæaj koji jo�nisam do�ivio! Sve je to nakraju jo� i zaèinjeno dobromjanjetinom i odliènim doma-æim vinom.

Ovaj pohod ostvaren je u suradnji s PD »Ko-movi« iz Podgorice, èiji su nam èlanovi pru�ilinesebiènu pomoæ i stajali nam na raspolaganju ci-jelo vrijeme na�eg boravka u Crnoj Gori.

Zagrebaèki planinari na Bobotovom kuku foto: Dalibor Jelaska

- Ide� li na Bjela�nicu?

- Ne ovaj put, �ao mi je. Ono iskustvo sVelebitom neæu zaboraviti do kraja �ivota. Daplanina mo�e biti tako divlja i pitoma, prelijepa iokrutna u isti mah, nisam znala prije toga na�egputovanja na èudesni Velebit.

Planinari »Dubrovnika« krenuli su ovaj putbez mene. Kuhajuæi se u vrelini dubrovaèkogljeta pratila sam u mislima Vanju, Iva, Viktora iUrsulu i njihovo troje djece: Jelenu, Brigitu iIvana, najmlaðe dubrovaèke planinare, te drugeprijatelje iz planinarskog dru�tva po usponimaIgmana i Bjela�nice.

I evo Vanjine prièe.

Kreæe se uvijek poèetkom kolovoza, dobagodine kad se planina primiri, temperature suumjerene, noæi svje�e, vegetacija najbujnija.

Nakon noæenja u Sarajevu penjanje na Igman. UHrasnièkom domu doèekali su nas èlanovi PDBjela�nica, na�i skora�nji gosti u Kuni. Ponekadmislim da nas doèekuju s posebnim simpatijama,kao da nas �ele ohrabriti, nas primorce koji voleplaninu. Za njih je ta ljubav prirodna i pentranjepo vrletima i stazama planinskim dio je svakod-nevnice, jer je ona, planina, tu i zove ih. Za nas smora treba jaèi zov da joj priðemo.

Raznolikost veseli, tako i nas planina pri-vlaèi. I kad prièa� nekome za�to ide�, penje� se,umara�, izla�e� naporima koji nisu obièni, a po-nekad i opasnostima koje nisu oèekivane, kakavbi bio odgovor? Zato �to je gore u planini svedrukèije. Èak i ljudi koje poznaje� kao obiène,tihe sugraðane, odjednom su gore vje�ti penjaèi,solidarni pomagaèi u nevolji kad zapne� ili se nemo�e� popeti na �eljeni vrh. A onda onaj osjeæaj

MORE I PLANINE

JELENA BABIÆ, Dubrovnik

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:12 Page 317

11-12, 2002318

pobjede, ushiæenosti, velièine kad si dospio»nebu pod oblake« i ka�e� sebi: pa to ne mo�esvatko. Taj izazov pomicanja granica izdr�lji-vosti, provjeravanja vlastitih moguænosti, a nakraju, kao nagrada, logorska vatra, mjesec iza su-sjednog stabla i ti�ina koja pucketa slomljenomgranèicom, �ubori nekim potokom ili stoji nepo-mièna, ogromna i neuhvatljiva. Prièamo one ne-vjerojatne do�ivljaje kojima planinari pune svojenaprtnjaèe i èuvaju ih za veèeri uz vatru. Hras-nièki dom je na�e noæi�te na Igmanu. Na 1700metara visok Crni vrh peli smo se isti dan, a ondasutradan - Malo polje. »Dom prijatelja prirode«valjda treba podsjetiti da je puno neprijateljaprirode, najvi�e onih koji bi se zaèudili da im pri-

lijepite tu etiketu, onih koji svakodnevno sma-njuju stopu po stopu zelenila, �ume, èiste vode,�umskog voæa, uni�tavajuæi time i stani�ta raznihdivljih �ivotinja (bez kojih nema ravnote�e naovoj plavoj planeti), a da toga nisu ni svjesni.

Planinarski dom Javornik, pa Stanari, kratko-trajni predah. U Sitniku smo prenoæili. Opserva-torij na vrhu Bjela�nice nas je zaklonio od ki�e.Ne, nije to ona ista ki�a kao kod nas ovih dana.Ona ovamo pripada i nitko joj se ne èudi. Od njese zaklanja�, jer zna biti hladna, iako je kolovoz.U�iva� pri pomisli kako se sad dolje kod nas skri-vaju od �ege, a ti di�e� punim pluæima. Maline iborovnice koje nisu pojeli medvjedi, veliki i mali,poslastica su o kojoj se kao o posebnom osjetil-nom u�itku uvijek prièa na moru, tamo gdje ihponekad netko donese na pjacu, ali malo tko beresam.

Kako se bli�io èetvrtak i povratak, do�ivljajiiz planine su se mije�ali s mislima o skora�njemsusretu sa svakodnevnicom Dubrovnika i ljeta.

Prvih nekoliko dana po povratku obièno �u-timo, èuvajuæi od govorne zlouporabe te na�eèudesne do�ivljaje iz planine, a onda prokuljajuprièe o svemu �to smo vidjeli i do�ivjeli. Odlukuda opet idemo na planinu ne treba iznova donosi-ti, ona je uvijek tu.

Gojzerice, vreæa za spavanje, baterija, priborza jelo, za �ivanje, za prvu pomoæ uvijek su tunegdje u spremi i èekaju poziv planinara, zalju-bljenika u prirodu iz PD »Dubrovnik«.

Potpis pod slikom foto: Ime Prezime

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:12 Page 318

11-12, 2002 319

Odmalena slu�am o penjaè-kim podvizima barba Bore, pasam i ja po�elio popeti se naneku planinu, vi�e zato da ne bu-dem stalno pod budnim okomsvojih roditelja. Volim sport ikretanje na svje�em zraku, ali minedostaje i dru�enje s drugimljudima, u èemu me moj hendi-kep uvelike sputava.

Prije nekoliko godina bora-vio sam u Zagrebu kod svog stri-ca i imenjaka barba Bore. Tadame prvi put poveo na Sljeme i toje za me bio izuzetan do�ivljaj.Vrijeme je bilo zimsko, snijeg iled, klizao sam i padao, bio mo-kar, ali zadovoljan. To je bilomoje prvo planinarsko iskustvo.

Ove godine, toènije 20. ko-lovoza dogovorili smo se da po-ðemo na Dinaru. Noæ prije spa-vao sam kod bake, i to vrlo lo�e,�to zbog uzbuðenja, �to zbogvlakova koji prolaze pod njezi-nim prozorom. Ustao sam u petsati ujutro i nimalo mi nije bilote�ko, jer sam znao da se spre-mam na velik podvig.

Planinarsku ekipu èinili sugospodin Branko Zariæ i dva Borisa - moj stric ija. Najprije smo se automobilom uputili podDinaru; usput smo »pokupili« g. Zariæa, a daljesmo nastavili vrlo lo�im makadamom te sam jed-va èekao da vo�nji doðe kraj.

Napokon smo se zaustavili i krenuli u, zamene, veliku pustolovinu. Uspon je trajao vi�e odèetiri sata, jer je zbog mene odabrana du�a, aline�to lak�a staza. Ka�u da je te�om stazom putgotovo upola kraæi.

Ispoèetka je sve bilo lako. Ravnica i �ljunakpod nogama, mladost, dobra volja i kondicija namojoj strani. Nakon tri èetvrt sata poèela je blagauzbrdica. Po izlasku iz bukove �ume uzbrdica jepostala travnata, no mi smo jo� uvijek napre-dovali bez veæih zastoja. Ni nakon dva sata pe-njanja nisam osjeæao umor, no najte�i dio je ipakbio pred nama.

MOJ POHOD NA DINARU*BORIS BJEDOV, Split

_______________

* Ovo je prilog slijepog mladiæa, studenta drugegodine Veleuèili�ta u Splitu, koji se uz pomoædvojice planinara jednog ljetnog dana uspeona vrh Dinare. Èlanak je napisao kako bi jo�jednom pokazao da su volja i izazov jaèi odosobnog hendikepa.

Sinjal na Dinari, najvi�i vrh Republike Hrvatske foto: �eljko Poljak

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:12 Page 319

11-12, 2002320

Jo� je sve podno�ljivo, jer barba Bore i jamo�emo iæi usporedno, dr�eæi se za ruke. BarbaBore cijelo vrijeme prièa, opisuje okolicu, spo-minje Badanj, Risovac, Brezovac, Sjedinovac,Samar i ne znam koje jo� sve nazive. Napu�ta-juæi dolinu Duler slijedio je prilièno te�ak uspon.Velika uzbrdica, velike stijene, a valjda tako mo-ra biti kad je i planina velika.

Dio puta Samar - vrh Dinare penjali smo okosat vremena. To je bio najte�i dio puta. Neko vri-jeme smo i�li tako da je barba Bore bio ispredmene, a ja sam se dr�ao za njega, �to je bilo vrlonezgodno. Tada su me pustili samoga i budnopratili moje kretanje dajuæi mi upute kojom ru-kom da se uhvatim za stijenu. Tako smo boljenapredovali i ja sam bio sigurniji. Nakon dugo-trajnog »grljenja« stijena napokon smo stigli nasam vrh. Bilo je toèno podne. Mobitelom sam sejavio svojima u Split i pohvalio se gdje se nala-zim. Barba Bore je sve to ovjekovjeèio videoka-merom. Bio sam ponosan i sretan jer sam sepopeo na najvi�u planinu Hrvatske.

Nakon vruæeg i sparnog Splita ovdje mi senije ba� èinilo ljeto. Zrak je na planini prilièno

svje�. Dok smo hodali bilo mi je vruæe, a kad smosjeli, pomalo hladno.

Èitavo vrijeme uspona pratila nas je takvati�ina kakvu nisam do�ivio nikad ranije u �ivotu.Na vrhu smo oko pola sata udisali svje� planin-ski zrak, odmarali se i jeli.

Povratak mi se èinio puno te�i. Morao sampaziti da nogama veæ punim �uljeva ne stanemkrivo, �to je na nizbrdici stalna prijetnja, a biosam i umoran. Barba Bore i g. Zariæ su rekli: »M.�.T.«, �to u prijevodu znaèi »muèi, �uti itrpi«. Trudio sam se pridr�avati M�T-a, ali samipak jedva èekao da �to prije doðemo do auta.

»Samo je nas troje na planini«, mislio sam,ali na povratku susreli smo pastira koji nas jenudio piæem.

Na rastanku mi je g. Branko Zariæ stisnuoruku, èestitajuæi mi na ovom velikom podvigu.Opet osjeæaj ponosa. Iskreno, ovo mi je bio naj-te�i trening u �ivotu, ali je zadovoljstvo mnogoveæe.

Nadam se da æe biti jo� ovakvih planina iovakvih do�ivljaja.

Jugozapadna stijena Dinare foto: �eljko Poljak

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:12 Page 320

11-12, 2002 321

Na povratku s jednog planinarskog izleta poMosoru, 16. sijeènja 1977. godine, navratih uGornje Sitno do Ane i Duje Gruice, svojih plani-narskih prijatelja i domara na planinarskom domu»Umberto Girometta« na Mosoru. Uz toplu peæ ièa�u domaæeg vina, potekao je razgovor o vre-menu, planinarenju i ostalom. Sjetih se i priupitahDuju je li mu poznat netko od starijih mje�tana,koji je èuo ili zna legendu o Zlatnoj jami na Mo-soru. Bez razmi�ljanja Duje ustane, kazav�i daide u susjedstvo odakle æe dovesti èovjeka od ko-jeg je vi�e puta slu�ao prièu o Zlatnoj jami.

Nakon 15-ak minuta vratio se u dru�tvujednog od najstarijih mje�tana Gornjeg Sitna. Bioje to Ivan Perèiæ, roðen daleke 1890. godine.Te�ko 87-godi�nje breme i naporan seoski �ivotostavili su vidljivog traga na tom veæ pomalo od�ivota umornom starcu. Nakon upoznavanja, daomi je do znanja da je mnogo proputovao trbuhomza kruhom, pri tom stekao mnogo �ivotnogiskustva, nauèio osam svjetskih jezika, i da ne bihsluèajno posumnjao, izgovori nekoliko reèenicamije�ajuæi »udrobljeno« talijanski, �panjolski,engleski, njemaèki i ruski. Vidjev�i ozbiljnost nalicu mog sugovornika i naivna lica nekolicineokolnih slu�atelja, suzdr�ao sam se od smijeha ikomentara. Shvatio sam brzo da je to osoba kojavoli biti u sredi�tu pozornosti, ljuti se ako ga seprekida u govoru i ne �eli da mu itko proturjeèi.Ne ba� jasno sastavljenim reèenicama, èesto ne-dovr�enim, prelazio je s jedne teme na drugu.Vrijeme je odmicalo i ja ga boja�ljivo prekinuh,podsjetiv�i ga na legendu o Zlatnoj jami naMosoru. Ovog puta bez ljutnje odmah nastaviprièu, istim naèinom kao do tada, mije�ajuæi vri-jeme i dogaðaje, èesto ubacujuæi po nekolikostranih rijeèi kada mu se to uèini zgodnim, ne bili ostavio �to jaèi dojam.

Sastaviti sadr�aj legende o Zlatnoj jami, po-vezujuæi nepovezane reèenice i misli Ivana Per-èiæa, bilo je veoma te�ko, no da èujemo i tu prièu:

Mi�ko Spaija iz Donjeg Sitna bio je 13 godi-na zarobljenik u grèkoj vojsci, gdje je slu�io jed-nom kapetanu. Tom prilikom do�ao je u posjed

male knji�ice u kojoj se govori o blagu �to se na-lazi u Zlatnoj jami na Mosoru. Po povratku izgrèkog zarobljeni�tva u Donje Sitno, Mi�ko Spai-ja je razglasio prièu o blagu iz Zlatne jame naMosoru. Prièao je da se 60 pa�i duboko u jaminalazi zlatna kvoèka i dvanaest piliæa. Blago je ujamu sklonjeno i zasuto kada su Avari imali sru-�iti Solin. Koliko je tu bilo blaga, kad cijela Dal-macija ne bi imala ki�e tri godine mogla bi se hra-niti. Seljaci su posvuda po Mosoru tra�ili gdje bise mogla nalaziti ta jama. Obi�li su èitav Mosor ido�li na jednu èuku u blizini sada�njeg plani-narskog doma, te vidjeli da je to mjesto za kojimsu tragali. S ulaza u jamu su se trebala vidjeti dvalancuna mora, jedna voda �to ide prema Omi�u,jedna koja ide u Srinjine i pada u Stro�anac. Ponekim prièama, ispod jame prolazi i rijeka �rnovnica.

Seljaci su se dali na posao i s alatom iskopali15 pa�i duboko. Glavar iz Gornjeg Sitna bio jeneki Ugrin. On je i�ao prema Splitu i nai�ao nasuca iz Splita koji je dolazio da sprijeèi daljnjekopanje jame. Brat od glavara i mjesni pop suprevarili suca, rekav�i mu da u jamu bacaju sni-jeg i da ga kasnije prodaju kao led u Splitu. Kas-nije su seljaci od kopanja odustali, a navodno jeprof. Umberto Girometta prilikom vaðenja da�-devnjaka iz jame, u njoj nai�ao na stare konopepremazane katranom.

Tog nedjeljnog predveèerja, od mog sugovor-nika nije bilo moguæe izvuæi ni�ta vi�e o Zlatnojjami jer su njemu bile mnogo zanimljivije druge,a meni neva�ne teme. Kako se bli�ilo vrijeme po-laska mog autobusa za Split, zahvalio sam seIvanu Perèiæu na razgovoru, oprostio od Ane iDuje Gruica i krenuo do autobusne postaje.

Zlatna jama nalazi se 5 minuta zapadno odplaninarskog doma »Umberto Girometta« na Mo-soru. Duboka je 14 metara i nema sigastih ukrasa.Posjetitelj se mo�e spustiti s ju�ne strane bezopreme, uz malo opreza. Sa sjeverne strane jeprevjesna vertikala od 10-ak metara, kojom sespeleolozi HPD »Mosor« koriste kao vje�bali�-tem za speleolo�ke �kole. Ovu legendu o Zlatnojjami èuo sam i zabilje�io prije 25 godina.

LEGENDA O ZLATNOJ JAMI NA MOSORU

GORAN GABRIÆ, Split

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:12 Page 321

11-12, 2002322

Biti æe jo� prilika govoriti o vilama. Ali,nakon tri èlanka o njima osjeæam da treba reæiponeku i o drugim biæima koja, prema legendamanastanjuju, ili su nastanjivala na�e planine. Ovogaæemo puta upoznati one koji ne samo da su �i-vjeli, nego koji su i stvorili mnoge na�e planine.Radi se, dakako, o divovima.

Jeste li znali da postoji vi�e vrsta divova? Onio kojima mi danas slu�amo prièe tek su posljed-nji, èak prilièno nizak izdanak onih prvih, pravihdivova. No, poðimo redom.

Kako nam pripovijeda staroslavenska mi-tologija, nekada su davno, pored bogova, koji su�ivjeli na nebu, na zemlji postojali i divovi. Bilisu izuzetno veliki i sna�ni. Snaga im bija�e go-tovo kao ona u bogova. Ali, imali su i niz mana:bijahu uglavnom nezgrapni i vrlo ru�na izgleda.Karakterom divovi bijahu svaðalice i prznice, ak tome i veliki izjelice i ispièuture. Svaka njihovaproslava zavr�avala je pijankom, ru�nim pona-�anjem i tuènjavama. Govorim o divovima, ne oljudima, dakako. Za na�u je prièu posebno va�no�to su naroèito mrzili sve bo�je i ljudske zakone,sve �to je lijepo i dobro. Zato i nije bilo problemabogu Crnobogu da ih podgovori na pobunu. A tkoje taj, upitati æe netko? Biti æe prilike i o njemureæi koju, ali za sada dovoljno je da znamo da jeto jedan od sinova vrhovnog boga Svaruna komuje dato da vlada podzemljem (kao �to je Perunudato da vlada nebom i zemljom), a on tombo�jom odlukom i nije ba� bio zadovoljan. I eto,taj je i takav Crnobog podgovorio divove da sepobune protiv vrhovnog boga i da uni�te svedobro na zemlji i na nebu.

Povod sukobu bila je �elja divova da imajuneogranièenu slobodu, da mogu banèiti, razbijati,uni�tavati, ru�iti i paliti koliko �ele. �eljeli su,dakle, umjesto poretka uvesti kaos, umjesto svje-tla tamu. Tako zapoèe pobuna. Divovi nisu ba�bili od neke pameti, ali to su nadoknaðivaliogromnom snagom i smjelo�æu. Borba su zapo-èeli bacanjem kamenja prema nebesima, a bogovi

su ima odgovarali nebeskim strijelama. U oèaj-nièkom poku�aju da dostignu nebo sagradili su�ivi toranj popev�i se jedni drugima na ramenakako bi dosegli nebo i bili �to ravnopravniji bo-govima. Zemlja se u toj borbi tresla neprestanokao da je zemljotres.

Tijekom borbe divovi uvidje�e svoju nemoæ ipoèe�e se osveæivati zemlji i slabim ljudima;ru�ili su planine, ubijali stoku, palili �ume. Zapa-ljena su stabla zatim kao goruæa koplja bacali unebo. Zapalili su cijelu zemlju, tako da je moraointervenirati i bog Vodan, jedan od trojice bo�jebraæe, gospodar voda, mora i rijeka, koji je veli-kim poplavama uspio sprijeèiti da ipak sva zemljane izgori. Usput je i podavio potopom cijeli nizdivova.

Mo�da se sada veæ netko pita kakve to uopæeveze ima s planinama. Ima, itekako. Pobijeðenedivove koje Vodan nije potopio, njegov je otac,inaèe vrhovni bog Svarun za kaznu skamenio ipretvorio u - planine! Nekoliko je takvih divovai u ovim krajevima pretvoreno u planine; okame-njeni su divovi Klek, Snje�nik, Orjen. Na mjestugdje ih je Svarun zatekao stoje i danas i uzdi�use kao goli kameni vrhunci prema nebu! Eto gdjesu korijeni vjerovanja da je na� Klek (a i izgle-dom nalikuje!) okamenjeni div koji spava. Divkojega su neki kasniji doseljenici pretvorili usvoga kraljeviæa Marka!

Legenda èesto spominje i detalje tih borbi.Tako je Perun svojom munjevitom strijelom po-godio diva Kleka u njegovu desnu �ilu, iz koje idanas teèe voda. Vjerujem da pogaðate: ta �ilaokamenjenog Kleka danas je rijeka Dobra!

Divovi su, dakle, hametice pobijeðeni, alina�a prièa nije gotova. Jedan se div ipak spasio:bio je to Krak. Uspio se spasiti jer je, kako mu iime govori, imao dugaèke noge - krakove, a tije-kom bijega svojim ga je pla�tem sakrila i bo�an-ska Diva noæi. Sa�alila se na njega, ali je kasnijeona sama od boga ka�njena time da noæu nespava i da ljudima donosi umor i san.

LEGENDE O DIVOVIMANa rubu legendi i prièa (X)

prof. KRUNOSLAV MILAS, Zagreb

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:12 Page 322

11-12, 2002 323

Sa divom Krakom prestaje prièa o pretpotop-nim i poèinje ona o kasnijim divovima. Izgleda,naime, da Kraka nije Diva Noæi samo sakrila, jerse iz tog sakrivanja rodilo novo divovsko poko-ljenje! Novi divovi bijahu manji, ne vi�e tolikozloèesti i, �to je posebno va�no, prilièno skloniljudima. Krak, iako se i sam borio protiv bogovai ljudi, bija�e mnogo skloniji ljudima od njegovihpotopljenih i okamenjenih roðaka. Legenda go-vori da je jednom èak ubio zmaja kako bi spasioljudski rod. Zato ga ljudi nisu zaboravili, pa idanas �ivi u nekim slavenskim toponimima. Ponjemu je grad Krakov dobio ime, po njemu jenazvan planinski lanac Krkono�e, po njemu je ina� Krk dobio ime...

Ali, vratimo se novom pokoljenju divova.Iako sna�ni, oholi i ne odvi�e pametni, bili su uvi-jek spremni pomoæi ljudima. Predaja govori i onjihovoj velièini: ljudi su im bili jedva do koljena.Srodili su se s njima i selili zajedno iz stare sla-venske postojbine ovamo na jug. Ovdje su �ivjelina osamljenim mjestima u na�im planinama. Naprostoru �umberka, Samoborskog gorja i Gor-skog kotara ostali su zapamæeni kao Hajdi (bri-jeg Hajdovèak, Hajdova hi�a itd.). �ivjeli su u�umama i �piljama koje su èesto i sami kopali.

Buduæi su bili pametniji, ljudi su ih èestoiskori�tavali i bili èak nasilni i nepravedni premanjima. Sjetite se samo jednoga, svakako najpoz-natijeg diva kod nas, Velog Jo�e i �to je on sve

zbog ljudi propatio! A tu su jo� Regoè i mnogidrugi...

Pred ljudima koji su se sve vi�e �irili imno�ili Hajdi se povlaèe dublje u �ume i planine.Svoju su zemlju ograðivali kamenjem pa su takonastale velike kamene ograde (gromaèe) svuda poHrvatskoj. Kako èitamo u »Vodièu kroz Plani-narski kri�ni put« (»Kapele samoborske«) le-gende govore da su Hajdi sagradili i najstarijukapelicu u Samoborskom kraju, onu sv. Kri�a uOtru�evcu. Zna se i da im za njeno podizanje nijetrebala skela, veæ su je zidali onako, »s nogu«!

Kako su nestali? I ovdje su legende vrlo za-nimljive. Dr. Nikola Suèiæ (»Hrvatska narodnamitologija«) govori da se od tih, poslijepotopnihdivova razvilo èak devet stotina plemenskih za-druga! Iz njih je, pazite dobro, iznikao i rod na-roda od sedam plemena, kojeg su petoro braæe idvije sestre doveli u ove na�e krajeve! Dakle, miHrvati, direktni smo potomci divova! Predaja go-vori da su posljednji divovi umrli sretni kad sudoèekali da se na� rod naseli konaèno na ovimna�im prostorima!

Eto, toliko o divovima. Od njih je danas os-tala tek uspomena u pojedinim nazivima planina,�pilja i stijena. A mene ponekad muèi pitanje:koju smo od karakternih osobina divova (ako smoim zaista potomci) naslijedili? Biti æe dobro akosu to samo dobronamjernost i prostodu�nost. A�to ako je koja druga!?

Klek - usnuli div foto: Alan Èaplar

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:12 Page 323

11-12, 2002324

Knjiga »Hrvatsko planinarstvo«�eljka Poljaka i Vladimira Bla�koviæasa suradnicima iz 1975. godine tiskanana 384 stranica povodom stote obljet-nice postojanja na�e planinarske orga-nizacije, kapitalno je djelo za prouèa-vanje planinarske povijesti na prostoruHrvatske, ali i ostalim dijelovimatada�nje Jugoslavije. U 12 poglavljaobraðeno je sve �to su autori tada znalio pojedinim detaljima iz protekla sto-ljetna razdoblja, prikupiv�i zaista mno-�tvo vrijednih podataka. Tada uoèenepogre�ke, oma�ke ili propusti dopun-jeni su na zadnjoj stranici i tako osigu-rali bolju vjerodostojnost nekih manjihprevida.

Sreðujuæi fotografsku i literarnuostav�tinu planinara Vladimira Horvatanai�ao sam uz brojne primjerke plani-narskih èasopisa i knjiga i na primjerke»Planinarskog lista« iz 1928. godine.Da saznam �to vi�e o tom listu pose-gnuo sam za gore navedenom knjigomi otkrio nekoliko netoènosti, koje suipak bitne za na�u planinarsku publicis-tiku zbog brojnih priloga u ovom listu,odnosno èlanaka, koji su iza�li u svegaosam tiskanih brojeva. No vidljivo je daje izdavaè namjeravao izdavati listmnogo du�e i, osim Hrvatske, zainteresirati plani-nare u tada�njoj Bosni i Hercegovini te Sloveniji.

Na 317. stranici »Hrvatskog planinarstva«navedeno je da je urednik »Planinarskog lista«bio Vladimir Horvat - �to nije toèno, bar se to izèasopisa ne vidi. Horvat je vjerojatno pomagaoizdavaèu, jer je u to vrijeme radio u redakciji »Ju-tarnjeg lista« i »Novostima« u Masarykovoj ulici(zgrada u kojoj je danas »�kolska knjiga«) �to sevidi i prema slici (iako nepotpisanoj) na naslov-noj stranici 8. broja »lista« s njegovim motivom»Sige u obliku lipe« - �pilja Vrlovka, kao i po

crte�ima naslovnice prva tri broja, koje je premajednom kazivanju Vladimira Horvata crtao nje-gov redakcijski znanac. Iz impresuma na zadnjojstranici svakog broja vidi se da je odgovorniurednik Bela Berger, Zagreb; izdavaè i vlasnik:Jugo-Genius nakladni zavod, Zagreb, a tiskala gaje �tamparija »Gaj« Lj. Filipanèiæa u Martiæe-voj 2. Navedeno je da list izlazi svakog petka ida mu je pretplata 25 Din (starojugoslavenskih).Uredni�tvo i uprava bila je na Zrinskom trgu 10.

Bio je to »planinarski èasopis i èasopis za tu-ristiku« (na spomenutoj str. 317. pogre�no se na-

NA TRAGU STAROG »PLANINARSKOG LISTA«Iz povijesti na�e planinarske publicistike

dr. SREÆKO BO�IÈEVIÆ, Zagreb

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:13 Page 324

11-12, 2002 325

vodi: turizam). Kako je prvi broj iza�ao u svibnju- 27. V. 1928., a zadnji veæ 22. lipnja 1928. go-dine, uz znatan broj reklama, oèito je bilo pre-malo pretplatnika i zainteresiranih, iako se na-vode opisi iz Bosne i Hercegovine, te Slovenije,pa je list vjerojatno i tamo distribuiran. Nije mipoznato koliko je u to vrijeme iznosila pretplataza na� »Hrvatski planinar«, a nije poznata ninaklada lista.

Sada mi je �ao �to o tom listu od samog Hor-vata za njegova �ivota nisam èuo ne�to detaljnije,iako me on »snabdijevao« starim brojevima»Hrvatskog planinara«, dajuæi mi da èitam èlankesa speleolo�kim opisima i nagovarajuæi me da i janapi�em ne�to za tada�nje »Na�e planine«.

Za nas planinare i na�u planinarsku organi-zaciju zanimljivo je �to u prvom broju »Plani-narskog lista« pi�e kako ovdje u Zagrebu izlazi»Hrvatski planinar«, koji je vrlo dobro ureðivan,stoji na visini, da nam i veliki narodi mogu za-viditi«... »Izdajuæi ovaj prvi broj (misli se na»list«!) apeliram na sve prijatelje planinarstva iturizma, da nas svojim, pa i najneznatnijim dopi-som ili slikom pomognu. Sve �to je u interesuplaninarstva i turizma te zimskog sporta. Iako jebilo najavljeno kako æe izvje�tavati i iz ljetova-li�ta i kupali�ta - toga u »listu« nije bilo u izdanimbrojevima, ali su zato objavljivani prete�no pla-ninarski èlanci s razlièitom tematikom. Za sve

èlanke je karakteristièno da nisu potpisani ili sunavedeni samo inicijali, a kori�ten je i prevedenitekst Marka Twaina u tri nastavka o jednom nje-govom usponu u �vicarskoj uz pomoæ tiskanog»Baedekera«. Samo jedva 10% priloga (èlanakai fotografija) ima potpis autora, pa se oèito radiloo »posuðenim« snimkama iz drugih èasopisa, avjerojatno i o tekstovima koji su ili prevoðeni ilijednostavno prepisani. To je inaèe vrlo neuobièa-jeno i protiv propisa o autorskim pravima, pa seponeki puta ne zna niti koji je lokalitet na objav-ljenoj fotografiji. Zaista �teta!

Posebno su zanimljive i naslovnice èasopisa.Na prva tri broja nalazi se samo crte� nepoznataautora - potpisan s M. U., a od èetvrtog broja dal-je slijede fotografije: kri� na vrhu Grossglockn-era, zatim dva puta za redom motivi iz Kamni�kihAlpa, pa jednom potpisana slika Golice od FotoGriesbacha (poznatog zagrebaèkog fotografa), teslika iz �pilje Vrlovke, koju je snimio VladimirHorvat i u ono su je vrijeme prodavanli kao raz-glednicu za vrijeme ureðivanja �pilje planinaritada�njeg zagrebaèkog dru�tva »Runolist«.

Za nas planinare izdvajam samo one èlankekoji su zanimljivi i za dana�nje vrijeme i razvi-tak na�eg planinarstva. U petom broju nalazimoèlanak »�titimo planinarsku floru«, u �estom»Planinari na okup« u kom se zala�e za jedinstvomeðu planinarima zbog neke razmirice, iz sada

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:13 Page 325

11-12, 2002326

nama nepoznatih razloga. Zanimljiv je i èlanak»Avanturistièka noæ na Plitvicama« potpisan sinicijalima M. H., a Horvatovom rukom olovkomje dopisano: Marija Horvat. To je druga Horva-tova sestra, koja je nekoliko godina poslije stra-dala u prometnoj nesreæi. Ona u èlanku svog bra-ta Vladu spominje samo s inicijalom V., dokispod èlanka iza stavljene zvjezdice pi�e: iz HPD»Runolist«.

U zadnjem izdanom broju je èlanak »Zapisciiz pro�losti planinarstva u Hrvatskom primorju i

Dalmaciji« nepoznata autora, a èlanak je ilustri-ran s dvije slike iz Dubrovnika od kojih je jednapotpisana s »foto Griesbach«. Netko od dana�njihplaninara s tog podruèja mogao bi se pozabaviti utom èlanku navedenim podacima.

Kako ove naðene primjerke »Planinarskoglista« ostavljam na poklon knji�nici Hrvatskogplaninarskog saveza, nadam se da æe netko odèitatelja u objavljenim brojevima naæi jo� kojuzanimljivost i o njoj nas jednom izvijestiti...

PRIJE STOTINU GODINA:»ÈETRNAEST DANA NA VELEBITU«

Godine 1902. poduzela su dva vodeæa èlana rijeèkog Cluba Alpino Fiumano (CAF), pot-predsjednik Giuseppe (Josip) Wanka i tajnik Guido Depoli, veliko istra�ivaèko putovanjepo Velebitu. O njemu je Wanka izvijestio na njemaèkom jeziku pod naslovom »VierzehnTage in Velebit« u beèkom èasopisu Oesterrrechische Touristenzeitung (br. 22 od 16. stu-denoga 1902.). Taj opse�ni putopis popraæen zanimljivim slikama, a zatim i njegov putopis»Im südlichen Velebit« tiskan 1906. u Njemaèkoj (u Alpenzeitungu), pobudio je priliènupa�nju u srednjoj Europi te ponukao brojne znanstvenike i znati�eljnike da posjete Velebit.

Wanka je bio profesor Pomorske vojne akademije u Rijeci i, kako pi�e u spomenicipovodom 40. obljetnice CAF-a (Fiume 1925.), neumoran i pasioniran istra�ivaè. Pohaðaoje ne samo okolicu Rijeke (Risnjak, Obruè, Uèku) nego i centralne Alpe (Ortler, Dolomite).Njegov putni drug Depoli istaknuo se kao prirodoslovac, dugogodi�nji tajnik i predsjed-nik CAF-a, urednik dru�tvenog glasila »Liburnia«, ali i kao zadojen talijanski iredentist(1945. je optirao za Italiju i napustio Rijeku).

Iz njihova opse�nog putopisa, koji je prevela Slavica Nikoliæ a prijevod nam je ustupiona kori�tenje predsjednik HPD »Platak« u Rijeci Josip Jurasiæ, donosimo, zbogogranièenog prostora, samo tri manja odlomka, premda bi dana�njim posjetiteljima Velebi-ta bilo zanimljivo znati kako se po Velebitu putovalo prije jednoga stoljeæa.

prof. dr. �eljko Poljak

7. srpnja. Za silazak u Jablanac izabrali smovrlo kameniti pje�aèki put, jer je cesta sa vi�e od30 zavoja 20 km duga, dok smo kroz BukovuDragu preko Dundoviæ Poda, �ivih Bunara i �e-gotiæa u�tedjeli 9 km. Zaèuðuje kako domaæi pro-laze ovim putem: poskakuju od kamena na ka-men, mu�karac ili �ena, te za sat i pol sti�u naobalu, dok za uspon trebaju dva sata. Ne�to po-lak�e dodu�e idu kada cijela obitelj s djecom i

konjima seli u ljetno boravi�te, jer te�ko nato-vareno blago mora vuæi sve nu�ne kuæne potrep�-tine. Kod �ivih Bunara stigli smo na obalnu ces-tu, koja du�inom od 73 km vodi od Senja do Kar-lobaga. Ona je, kako ka�e natpis u blizini �e-gotiæa, graðena 1877. godine pod upravom ge-nerala baruna Mollinaryja. U Jablanac stigosmo u10 prije podne i po�to je na� parobrod sti�e tek u4 poslije podne, imali smo dovoljno vremena za

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:13 Page 326

11-12, 2002 327

oporavak od èetverodnevne ture u brdima. Prvosam posjetio postolara, zatim brijaèa, ali ih ne bihmogao nikome preporuèiti. Kao treæe, �elio samse okupati u moru. Opæina je za kupanje uredilaminijaturnu uvalu pod ru�evinom na ulazu u luku,ali je upravo bio sat za dame te sam se morao ma-lo strpjeti. Voda me je tako ushitila da sam posli-je podne jo� jednom u�ao�

Prispjeli smo u veliku kotlinu Struge i dokolibe Dozi stan. Koliba ucrtana u zemljovidu jepropala, ali smo zapadnije nai�li na jednu kolibuu kojoj su dva mlada Dalmatinca sa svojim jo�mlaðim �enicama vodila idilièan �ivot. Mladiæibijahu jedva preko dvadesete, djevojke 18 i 19godina. Starija je nosila na prsima deset taliraMarije Terezije i mno�tvo »cvanciga« kao to-bo�nju opremu. Na no�nji su se osobito uoèavalivezovi, sve �enski ruèni radovi privlaènih uzora-ka, u mu�karaca kao i u �ena. Boje su dodu�e kri-èavo �arene, ali ipak sve djeluje harmonièno. Mojinteres za te mlade ljude nije bio jednostran, onisu, pak, osobito znati�eljno gledali kroz mojdalekozor�

U Sv. Roku smo prenoæili kod Japunèiæa;nakon poèinka moj se vodiè oprostio i vratio uMedak. Nade koje sam polagao u postolara nisuse ispunile (Wanki se raspala cipela - op. �. P.).

13. srpnja. Nakon uzaludnog èekanja, moraosam sljedeæe jutro s raspadnutom cipelom krenu-

ti prema Obrovcu. Kod kote 566, na cesti izmeðuSv. Roka i Egeljca, otvara se lijep pogled na ju�niVelebit od Segestina do Crnopca. Na Malom Ha-lanu, stigav�i oko podneva, malo sam otpoèinuoi tada me za 3 Krune poveo kolima seljak koji jeupravo kretao za Obrovac; inaèe bih za 24 km pu-ta morao imati èitavu petu na cipelama. Obli�njagranica (Wanka misli na granicu izmeðu kraljev-ina Dalmacije i Hrvatske - op. �. P.) oznaèena jekamenom na latinskom natpisu iz 1833. godine;to je takoðer najvi�a toèka ceste (1045 m). Èimsmo stupili na dalmatinsko podruèje, scenarij sepromijenio: umjesto tamnih �uma unaokolo samosterilno kra�ko zemlji�te. Kod kote 972, gdje sto-ji spomenik nekom poginulom �andaru, prolazi-mo kroz prolaz u stijenama - Kraljièina vrata.Ovdje nam je pogled prikovan uz divlje stijeneTulove grede, a glavu brda Prag vidi se u punojljepoti tek na mjestu gdje cesta skreæe premadesno. Dugim serpentinama cesta se spu�ta naPodprag, �andarmerijsku i cestarsku postaju.Ovdje je lijepo ukra�ena crkva, a u blizini dvanadgrobna spomenika kazuju da je 27. svibnja1851. �andar imenom Franz Fracassa pao u bor-bi s 22 razbojnika, a �andar Joh. Zagorac se naSilvestrovo 1867. godine smrznuo u olujnoj buripri slu�benom obilasku. Kod malo ni�e smje�tenecisterne Meki Bunar èeka jedna �ena na kola ko-ja ovuda prolaze, da bi za naknadu napojila kon-je. Kada smo stigli u Obrovac, upravo je veèer-nje sunce obasjavalo grad na Zrmanji.

Giuseppe Wanka

Guido Depoli

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:13 Page 327

11-12, 2002328

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:14 Page 328

11-12, 2002 329

Od listopada ove godine u prodaji je planinarski kalendar za2003. godinu pod naslovom »Hrvatski gorski biseri«. Uz uobièajene elemente, taj kalendar sadr�i 13 atraktivnihslika iz hrvatskih planina, jednu poster-sliku (Dabarski ku-kovi sa Baèiæ kuka), te 12 manjih slika. Na zadnjojstranici je adresar svih planinarskih dru�tava i klubovaudru�enih u Hrvatski planinarski savez.

Format kalendara je 45x30 cm. Toj velièini prilagoðena je itvrda kuverta za slanje naruèiteljima, �to æe omoguæiti dakalendari neo�teæeni stignu do naruèitelja. Kada se stavi nazid, stranica svakog mjeseca je velièine 45x60 cm.

Cijena kalendara je 35 kuna. Za narud�be od 10 i vi�eprimjeraka preko planinarskih dru�tava potom odobravase popust od 20% (u dru�tvu se sastavi popis i narud�bomdru�tva naruèuje odreðeni kalendara, a HPS dru�tvu potom�alje raèun). Kalendare mogu pojedinci i planinarska dru-�tva (posebno ona zagrebaèka i iz bli�e okolice) osobno po-diæi u Uredu HPS, a ostalima se �alje po�tom uz pridodanepo�tanske tro�kove.

Ako �elite naruèiti kalendar, obratite se na:HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ, Kozarèeva 22, 10000 Zagrebtel/fax. 01/48-24-142, tel. 01/48-23-624, e-mail: [email protected]

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:15 Page 329

11-12, 2002330

Otok Braè obiluje raznim speleolo�kim za-nimljivostima, meðu ostalim i �piljama u kojimasu sagraðeni oltari, ali i oltari u crkvama i kapeli-cama u kojima su prikazane �pilje.

U vi�e �pilja u Hrvatskoj, na kopnu i na oto-cima, sagraðeni su oltari za obavljanje bogoslu-�ja. Takvih �pilja (malih �pilja i polu�pilja) ima ina otoku Braèu. U nekima se bogoslu�je obavlja-lo jo� prije vi�e stoljeæa, kao npr. u samostanimasagraðenim u �piljama poput Zmajeve �pilje,samostanu Blaca (samostan je sagraðen oko ulazau �pilju Ljubitovicu) i u pro�lom stoljeæu poru�e-nom samostanu Draèeva luka, svi na ju�noj straniotoka, pokraj Murvica zapadno od Bola. Zmajeva�pilja, kao mona�ko-pustinjaèko obitavali�te da-vno je napu�teno, ali i danas tamo stoje ru�evinekapelice u kojoj je oltar bio posveæen Bla�enojDjevici Mariji. U samostanu Blaci bogoslu�je sedanas obavlja u crkvi sagraðenoj izvan �pilje, aod samostana Draèeva luka (sagraðenog uz malu�pilju) danas stoje samo ru�evine, pa bogoslu�janema.

U �pilji Luèici kraj Sumartina bogoslu�je seobavlja svake treæe nedjelje u rujnu (poèev od1945. godine). U toj maloj �pilji za vrijeme Dru-gog svjetskog rata, u vrijeme talijanske okupa-cije otoka, skrivale su se �ene i djeca iz obli�njegSumartina. Iz zahvalnosti �to ih talijanski vojnicinisu otkrili, mje�tani su nakon rata uredili okolicu�pilje i u �pilji sagradili oltar posveæen Bla�enojDjevici Mariji. Tijekom cijele godine uz oltaruvijek ima svje�eg cvijeæa, a posebno je oltarukra�en za vrijeme bogoslu�ja.

�pilja se nalazi sjeverno od Sumartina, uuvali Jezero. Ulaz u �pilju danas se nalazi uz pje-�aèki put od Sumartina do uvale, ograðen kame-nim zidom s drvenim vratima. Za vrijeme rataulaz je bio malen i dobro maskiran. Poslije rataulaz je pro�iren i sada se nalazi svega pet metaraod puta. Danje svjetlo osvjetljava malu �piljskudvoranu u èijoj je sredini sagraðen oltar (slika 1).

Malih kapelica s kipovima svetaca ima naotoku nekoliko. Neke se kapelice nalaze u prirod-nim udubljenjima stijena (malim polu�piljama),kao npr. u uvali Kadonji ispod Selaca, uz cestu is-pred mehanièarske radione pilane kamena Jad-rankamen (slika 2).

No, mo�da su zanimljivije �pilje prikazane uoltarima, kojih na Braèu ima nekoliko.

Dva su oltara na Braèu posveæena sv. Jero-nimu, svecu koji je dio �ivota proveo u �pilji.Hieronimus Sophronius Eusebius pravo je imesv. Jeronima, roðenog 360. godine u rimskom na-selju Stridonu u provinciji Dalmaciji. Nakon �ko-lovanja u Rimu i Aquileji zaredio se i dio �ivotanajprije proveo pustinjaèki negdje u Dalmaciji

NA BRAÈU

- OLTARI U �PILJAMA I �PILJE U OLTARIMA

VLADO BO�IÆ, Zagreb

Slika 1. Oltar Bla�ene Djevice Marije u �piljiLuèici kod Sumartina foto: Vlado Bo�iæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:15 Page 330

11-12, 2002 331

(na poluotoku Marjanu kod Splita jedna se zazi-dana �pilja naziva njegovim imenom, iako nemasigurnih dokaza da je ba� sv. Jeronim �ivio unjoj), a onda pustinjaèki �ivot nastavio u drugimzemljama i zavr�io u Palestini. Veæi dio �ivotaposvetio je pisanju (prvi je preveo Bibliju s he-brejskog na latinski), a za svoj boravak izabraoje jednu �pilju u Betlehemu, nedaleko od �pilje ukoji se rodio Isus Krist i u njoj 419. ili 420 godineumro. Zbog svojih zasluga za razvoj kr�æanstva,poslije je progla�en svetim.

Jedan se oltar posveæen sv. Jeronimu nalazi uPuèi�æima, u �upnoj crkvi sv. Jeronima. Glavnioltar, koji prikazuje sv. Jeronima u �pilji, izradioje 1578. Franjo Èioèiæ. Oltar je izraðen od drva,pa je �pilja prikazana drvenim rezbarijama.

Mnogo ljep�i prikaz sv. Jeronima u �piljinalazi se u Pra�nicama u �upnoj crkvi sv. AnteOpata u boènom (desnom) oltaru. To je reljefisklesan 1400. godine u braèkom kamenu, a pri-kazuje sv. Jeronima u njegovom dugogodi�njemobitavali�tu - u �pilji (slika 3).

Na otoku Braèu nalazi se i kapelica MajkeBo�je Lurdske, posveæena Bla�enoj Djevici Mar-iji u spomen na njeno prikazanje 1858. godine pa-stirici Bernadete Soubirous u �pilji Massa Bielleu Lourdu u Francuskoj (podno Pirineja). Na ulazuu Puèi�æa, nedaleko od kri�anja cesta Puèi�æa -Pra�nice - Postire, sagraðena je kapelica s olta-rom (kameni reljef) koji prikazuje Bla�enuDjevicu Mariju u �pilji (slika 4).

Govori se da je otok Braè otok zmajeva, i tone bez razloga. Osim veæ spomenute Zmajeve

�pilje iznad Murvica, u kojoj je isklesan reljefzmaja, zmajeva ima i drugdje. Istoèno od Nere-�i�æa jedno brdo i kamenolom zovu se Dragonjik(dragon = zmaj), a zmajeva ima i u nekim kapeli-cama u kojima je prikazano kako se sv. Juraj ilisv. Mihovil bori sa zmajem. Na kamenim reljefi-ma na kojima je prikazan sv. Juraj vidi se da zmajizlazi iz �pilje. Zmajeva, kao mitolo�kih biæa koja�ive u �piljama, ima gotovo u svim religijama, a»Zmajevih �pilja« u svim zemljama u kojima ima�pilja. Sveti Juraj je takoðer povijesna osoba.Roðen je u Kapadokiji, a �ivio je koncem 3. ipoèetkom 4. st. Bio je tribun u Dioklecijanovojvojsci, ali je proganjan zbog �irenja kr�æanstva i

Slika 2. Kip Bla�ene Djevice Marije u polu�piljiu uvali Radonji kod Selaca foto: Vlado Bo�iæ

Slika 3. Reljef sv. Jeronima u crkvi sv. AnteOpata u Pra�nicama foto: Vlado Bo�iæ

Slika 4. Reljef Majke Bo�je Lurdskena ulazu u Puèi�æa foto: Vlado Bo�iæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:16 Page 331

11-12, 2002332

muèen u Palestini (svetim je progla�en poslije).Bio je simbol vite�tva i za�titnik vitezova ratnika,jer se borio protiv svih zala, pa ga se od 12. sto-ljeæu, prikazuje kako se bori sa zmajem, tim sim-bolom zla.

Na Braèu su naroèito lijepi reljefi sv. Jurja ukapelicama sjeveroistoèno od Nere�i�æa (na brduSv. Juraj), na brdu Braèutu zapadno od Puèi�æa iuz cestu sjeverno od Gornjeg Humca. Sve te re-ljefe isklesao je u drugoj polovici 16. stoljeæabraèki kipar Nikola Lozaniæ. Najljep�i od svih jeonaj na brdu Sv. Juraj kod Nere�i�æa (slika 5).

Posjetiteljima otoka Braèa pru�a se, eto, pri-lika da se posjeèujuæi lijepe braèke crkve i ka-pelice upoznaju i s ovim podruèjem speleologije.

Slika 5. Reljef sv. Jurja u kapelici kod Nere�i�æafoto: Vlado Bo�iæ

Izmeðu dva svjetska rata Sredi�njica HPD-apovremeno je organizirala za svoje èlanove skup-ne izlete u �umberak. Nije se i�lo samo do vrhaSvete Gere i Stojdrage, veæ i na Slavetiæku goru,na Glavice. Do sela Slavetiæa, polaznog mjesta zaGlavice, pje�aèilo se tada od kolodvora u Jastre-

barskom preko Èrnilovca i Petrovine. Moglo se izapre�nim kolima - za 4 osobe to je stajalo 8kruna. Planinari su se odmarali i u nu�di bi pre-spavali na sjeniku u Slavetiæu kraj gostionice»Horvat« (danas vi�e ne postoji).

Sjeverno od Jastrebarskog i uz rubno podru-èje jugoistoènog dijela �um-beraèke gore prostire se Sla-vetiæka gora. Njezin najvi�ivrh je Re�petarnica (747 m),a nalazi se na brdu Glavice. Upodno�ju brda je selo Slave-tiæ, poznato po istoimenomdrevnom gradu obitelji Or�iæ;8 km je udaljeno od Jastre-barskog. Pored starog drve-nog �upnog dvora stoji izdaleka vidljiva �upna crkvasv. Antuna Pustinjaka.

Slavetiæ se kao posjedprvi put spominje u jednojlistini iz 1242. godine. Od ta-da je promijenio mnoge vlas-nike. Kralj Matija Korvin po-

RE�PETARNICA KRAJ SLAVETIÆA

VLADIMIR JAGARIÆ, Zagreb

Slikoviti dvorac u Slavetiæu foto: Vladimir Jagariæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:16 Page 332

11-12, 2002 333

klanja ga 1487. obitelji Or�iæa. Stari grad Slavetiæ(okolno ga stanovni�tvo naziva Or�iæev dvorac)jedan je od rijetkih feudalnih gradova u Hrvatskojkoji je jo� u dobrom stanju. Zapisi ne govore otome kada je poèela njegova izgradnja. Sada�njije izgled dobio u 18. st., ali je mnogo stariji jer unjegovim zidinama ima jo� saèuvanih gotièkih irenesansnih graðevnih elemenata. Nakon smrtigrofa Juraja Or�iæa, njegova supruga, barunicaVilma Hiller prodaje Slavetiæ 1869. godine hrvat-skom banu, barunu Levinu Rauchu. Grad je nasli-jedio njegov sin, dr. Geza Rauch, ali su ga posli-je natrag preuzeli Or�iæi. Danas je zatvoren, unjemu je smje�ten dio arhivske graðe Dr�avnogarhiva Hrvatske.

Do Glavica, odnosno do sela Tihoèaja, ozna-èena je planinarska staza prve dionice Plani-narskog puta �umberkom (Slavetiæ - Tihoèaj1:30 - 2 h). Nekih 200m sjeverno od sredi�tasela odvaja se s cestekolski put kojim seuzbrdo sti�e na predjelGrmade. Polo�enim�umskim putem, s vi-dicima na Japetiæ iPle�ivicu, te blagimusponom kroz �umudolazi se do livade ipreko nje strmo naju�ni vr�iæ valovitetravnate visoravni brdaGlavice. Brdo je dobi-lo ime po dvije »gla-vice«, dva vr�iæa. Sju�nog vr�iæa (745 m)izvanredan je vidik naSamoborsko gorje,Jastrebarsko prigorjete na srednje i zapadne predjele �umberka. Naovom je mjestu jo� pedesetih godina 20. stoljeæastajala mala drvena piramida, slièna lovaèkojèeki, prièa Nikola Fratriæ iz susjednog sela Tiho-èaja (vjerojatno je to bila trigonometrijska oznaka).

Preko uvalice sti�e se na istoèni vr�iæ, na naj-vi�i vrh Slavetiæke gore, Re�petarnicu (neki go-vore Re�peternicu). Re�petarnica je samo dvametra vi�a od ju�nog vr�iæa, znaèi visina joj je747 m. Na starim vojnim kartama (Generalstab-

karte) brdo iznad Slavetiæa oznaèeno je toponi-mom Glavica Vr�ica. Dragutin Hirc (1853 -1921) naziva brdo i vrh Velika Glavica, dok dr.Ivan Krajaè (1877 - 1945) i stanovni�tvo susjed-nog sela Goljaka brdo i vrh nazivaju jednimimenom Glavice. Na najnovijoj zemljopisnojkarti brdo je oznaèeno toponimom Glavice, a vrhnazivom Re�petarnica (�umberaèko i Samobor-sko gorje, Marcon, Zagreb 1996.). I to je naj-pravilnije.

Jaroslav Babiæ u svom opisu izleta na »Gla-vicu Vr�icu«, objavljenom u HP br. 1-2, 1907.godine, hvali presvijetlog gospodina baruna Ra-ucha koji je planinarima poklonio zemlji�te zagradnju doma (za Babiæa je »Glavica Vr�ica«treæi glavni vrh u Samoborskom gorju - prvi je iz-nad Poljanice, a drugi je Japetiæ.) Poduzeti sukoraci da se to zemlji�te gruntovno uknji�i u vlas-ni�tvo HPD-a, pi�e u HP br. 6, 1925.

Izgleda da ni�ta nije uèinjeno, jer je jo� idanas u »Katastralnom zemlji�tniku« opæine Jas-trebarsko upisan kao vlasnik èestice na Ravnica-ma davno umrli barun dr. Geza Rauch.

Sredi�njica HPD-a vjerojatno je odustala odgradnje, jer je ustanovila da se na Ravnicamanalazilo staro groblje (jo� se i danas primjeæujupojedini grobni humci, u planu su arheolo�ka is-tra�ivanja).

Re�petarnica foto: Vladimir Jagariæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:16 Page 333

11-12, 2002334

S Glavice u smjeru sjevera lijepo se viditravnati Zeèak (797 m), a podno njegovih ju�nihpadina naziru se krovovi sela Vi�o�eviæa. Vide sei �umberaèki zaseoci Stiæi i Stakiæi.

Pro�eæimo do obli�njega starog �umberaèkogsela Tihoèaja (727 m), 20 min s Glavice kolskimputem pored brda Bukulja (777 m). U selu je�ezdesetih godina 20. stoljeæa �ivjelo sedamdese-tak �itelja, dok danas �ive svega tri osobe. U dvo-ri�tu napu�tene kuæe Katovèiæ - Fratriæ, na boru jesmje�tena kutija s kontrolnim �igom Plani-narskog puta �umberkom. Ublizini sela je izvor ledeno hladnei pitke vode, koji Tihoèani zovuneobiènim imenom - Koprivnica.Tako zovu i livade u bliziniizvora. Ovi predjeli su graniènopodruèje Jastrebarske i Samo-borske opæine. Tako Tihoèaj pri-pada Jastrebarskoj, a Vi�o�eviæiSamoborskoj opæini. Do Tihoèa-ja se mo�e i makadamskom ces-tom (vrlo lo�om) od BukovcaSvetojanskog, oko 10 km. »Po-sjekli su nam �ume, da su nambar od prodaje tih drva uredili pu-tove«, �ale se Tihoèajci i Vi�o-�evci.

Istoèno od Tihoèaja izvor jepotoka koji teèe 4 km dugaèkimjarkom Stiske prema selu Hra�æu.

Nekada se jarkom moglo prola-ziti kolskim putem, danas jemjestimice te�e prolazan zboggustog raslinja. Na nekim mje-stima jarka sa strane su glatkestijene, a na nekim se jaraktako su�ava (»stiska se«) da iz-gleda kao kanjon. Stiske pri-vlaèe divljinom i tajnovito�æu;trebalo bi ih pobli�e ispitati -mo�da bi mogle postati atrak-tivna planinarska staza.

Oni koji �ele nastaviti putmogu produ�iti oznaèenim pla-ninarskim stazama od Vi�o�e-viæa do Svetojanskih Toplica (2 h), do �itnice preko dolineDrage (»Vi�o�eviæev mlin«) i

Grabarka (oko 2:30 h), a mogu do �itnice i odvrha Zeèaka preko Pavkoviæa i Dragono�a (2:30h). Zanimljiv je planinarski put od Tihoèaja doPeæna i dalje pored slapa Brisala do MedvenDrage (3 sata hoda).

Prekrasan je taj slavetiæki kraj... �teta da jeprostorno izoliran i zbog lo�ih prometnih vezaplaninarski zapostavljen. Mo�da æe jednog dana,nedjeljom i u dane blagdana, proraditi autobusnalinija za Slavetiæ - �arko to �ele vikenda�i, okol-no stanovni�tvo i planinari.

Kuæe u najstarijem dijelu Slavetiæa foto: Vladimir Jagariæ

Tihoèaj foto: Vladimir Jagariæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:16 Page 334

11-12, 2002 335

Brojna planinarska dru�tva markiraju plani-narske putove, grade nova skloni�ta, kuæe, do-move, piramide, a neka �ele imati i svoju obilaz-nicu. Nema sumnje, planinarskom dru�tvu jelak�e sagraditi dobrovoljnim radom planinarskukuæu, ako su planinari stekli potrebna iskustva nagradnji svojih obiteljskih kuæa. Poneki planinarisu obi�li vi�e planinarskih obilaznica i misle da jelako otvoriti novu obilaznicu, samo treba dovolj-no sredstava za tiskanje dnevnika i izradu zna-èaka, dok boja za markiranje i nije neki veæitro�ak. Vrijedi zato spomenuti nekoliko prijedlo-ga i savjeta, jer pokretanje nove planinarske obi-laznice zahtijeva slo�eniji i struèniji pristup.

Novu obilaznicu obièno potakne neki istak-nuti planinar u dru�tvu ili manja skupina plani-nara. Od ideje do otvaranja nove obilaznice tre-ba najmanje pola godine rada. Iako svatko zasi-gurno veæ ima neka iskustva s obilaznicama, pri-je svega potrebno je obiæi obli�nje obilaznice iprouèiti njihove dnevnike.

Za poèetak, valja razluèiti nekoliko tipovaplaninarskih obilaznica, jer svaka ima neke svojezakonitosti, neke svoje prednosti i neke nedo-statke. Nova planinarska obilaznica mo�e biti:

- Linijska obilaznica. Ima zadanu trasu nakojoj su kontrolne toèke. Primjer: Velebitskiplaninarski put.

- Kru�na obilaznica. Ako trasa vodi kru�no, apoèetak i zavr�etak su na istom mjestu, go-vorimo o kru�noj obilaznici. Primjer takveobilaznice je Kru�ni planinarski put »KrozSamoborsko gorje«.

- Toèkasta obilaznica ima samo kontrolnetoèke, a za prilaz se koriste postojeæi marki-rani putovi s raznih strana. Toèkaste obilaz-nice mo�emo podijeliti na one s odreðenimkontrolnim toèkama i one u kojima obilaznik

sam izabire KT, a dnevnik ima prazne ku-æice, bez naziva KT. Primjer za prve je pla-ninarska obilaznica »Hrvatske planinarskekuæe« (KT planinarski domovi, kuæe iskloni�ta), a primjer za druge »Jubilarnih 35vrhova HPD Pliva« (treba obiæi bilo kojih 20vrhova do 1000 m nadmorske visine, 10 do1500 i 5 preko 1500 metara).

- Obilaznice s posebnim pravilima. Primjerje »Èetiri godi�nja doba na Kamenim sva-tovima«; samo je jedna KT, ali je treba obiæièetiri puta u godini.

Nova obilaznica ne smije imati zajednièkutrasu i kontrolne toèke s nekom drugom lokalnomobilaznicom, a ako se zajednièka trasa ne mo�eizbjeæi, mora biti �to kraæa, a broj zajednièkih KT�to manji. Bolje rje�enje je ako se trase samokri�aju, a najbolje je da su odvojene.

Trasa mo�e voditi po postojeæim markiranimputovima, dok neke dionice treba prvi puta ozna-èiti. Ako je obilaznica vi�ednevna, nakon svakednevne etape obilazniku mora biti ponuðenamoguænost noæenja.

I jo� ne�to va�no! Trasa obilaznice mo�evoditi po markiranom putu koji odr�avaju marka-cisti iz drugog dru�tva. Zato je potrebno razgo-varati s dru�tvom koje takav put odr�ava i dobitinjegovu suglasnost. Isto vrijedi i za planinarskekuæe, kojima upravlja drugo planinarsko dru�tvo.

Na izabranoj trasi treba odrediti kontrolnetoèke. Dio kontrolnih toèaka treba postaviti namjestima koja su dostupna samo pje�ice, kako bise zaprijeèilo nesavjesne obilaznike koji KT �eleobilaziti samo automobilom. Najpogodniji raz-mak izmeðu dviju KT je te�ko odrediti, on ovisi oprilikama na terenu. Najmanji razmak je obièno30 minuta, ali mo�e biti i kraæi, a najveæi dva sata. Naziv KT mora odgovarati lokaciji.

NOVA OBILAZNICA

- OD IDEJE DO OSTVARENJAPrijedlozi za one koji �ele pokrenuti novu obilaznicu

ZDENKO KRISTIJAN, Samobor

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:16 5

11-12, 2002336

Npr. ako je kontrolna toèka vrh, �ig mora biti navrhu, a ne u domu ili skloni�tu.

Treba odrediti kako æe obilaznik dokazatiobilazak KT - �igom, fotografijom, obilaskom uzpratnju vodièa ili na neki drugi naèin.

Obilaznice toèkastog tipa nemaju zadanu tra-su, nego samo KT, a to su najèe�æe vrhovi naodreðenom podruèju. Kako bi obilaznica bila za-nimljiva i svrhovita, potrebno je kao KT uvrstitivrhove i druge prirodne znamenitosti koje sumanje poznate planinarskoj javnosti.

Najlak�e je izraditi dnevnik s praznim kuæi-cama i odrediti da obilaznik treba obiæi npr. 30vrhova na hrvatskim ili stranim planinama, posvom izboru. Takve obilaznice su »kabinetskog«tipa, jer planinarsko dru�tvo nema terenskih oba-veza, jedino treba izdati dnevnik i znaèke. U Hr-vatskoj veæ ima nekoliko takvih obilaznica, pa jeta ideja veæ pomalo potro�ena i ne treba vi�e obi-laznica tog tipa. Bude li ih jo�, za nekoliko godinaplaninari æe na svakom vrhu otiskivati iste peèateu desetak dnevnika.

Vrijeme hoda za jednodnevnu obilaznicumora biti barem 5-6 sati. Otvara li se lokalna obi-laznica, njezina du�ina treba biti od 2 do 4 danahoda, a regionalna obilaznica od 5 do 10 dana.No, valja znati: �to je obilaznica du�a, te�a je zaodr�avanje, a broj obilaznika je manji.

Naziv obilaznice treba biti kratak, najbolje oddvije ili tri rijeèi. Obilaznica se mo�e nazvati poplanini, vrhu, planinarskom dru�tvu, naselju, re-giji i slièno, a u nazivu treba biti i rijeè »obilaz-nica« ili »put« (odnosno »planinarska obilaznica«ili »planinarski put«). Navedimo nekoliko dobrihnaziva: Velebitska obilaznica, Mrkopaljski plani-narski put, Karlovaèka obilaznica, Planinarski putDalmacija, Hrvatska planinarska obilaznica.

Kod odabira naziva valja misliti na to da na-ziv treba biti trajan. Osmisliti obilaznicu tipa »10vrhova za 10 godina« planinarskog dru�tva jeproma�eno, jer æe taj naziv zastarjeti vrlo brzo, aprilikom 20. obljetnice dru�tvo mora izdati novidnevnik s drugim nazivom. Zato je bolje izabratineutralni naziv, a u dnevnik upisati da je izdanprigodom 10. obljetnice.

Uzroci slabije posjeæenosti obilaznica kriju

se obièno u lo�em odabiru trase, preklapanju snekom drugom obilaznicom, duljini obilaznice,slabo odr�avanim markacijama, lo�em dnevniku,nedovoljnoj obavije�tenosti planinara o toj obi-laznici, previsokoj cijeni dnevnika i sl.

Da buduæa obilaznica u startu preskoèi ve-æinu osnovnih problema preporuèujemo i pozi-vamo inicijatore da prije bilo kakvih radova nanovoj obilaznici naprave njezin idejni projekt ipo�alju ga Komisiji za planinarske putove Hrvat-skog planinarskog saveza. Njezini èlanovi obi�lisu mnoge obilaznice i upoznali se s dobrim ilo�im rje�enjima, a neki èlanovi te komisijeodr�avaju lokalne obilaznice i imaju iskustvo sizdavanjem dnevnika. Komisija je pripremiladnevnik Hrvatske planinarske obilaznice, a odideje do otvorenja pro�la je godina i pol. Budu-æim organizatorima zato predla�emo i otvaramovrata za suradnju u pripremi novih obilaznica iliobnovi postojeæih. Opisat æemo ovdje ukratkopostupak koji se pokazao uspje�nim u dosada�-njem radu, kao okvir suradnje koji Komisija nudiorganizatorima novih obilaznica.

U idejnom projektu (3-6 stranica) treba na-vesti osnovne podatke:

- naziv obilaznice

- ime planinarskog dru�tva i voditelja pripremeobilaznice (ime i prezime, adresa, telefon)

- prijedlog pravila obilaznice (èlanak 1, èlanak2...) ili uputu

- kratak opis trase obilaznice s kontrolnim toè-kama ili samo KT ako nema zadane trase

- rukom crtanu skicu puta i KT.

Komisija æe pregledati idejni projekt i plani-narskom dru�tvu kao organizatoru struèno pred-lo�iti moguæe izmjene i pobolj�anja, ili se sugla-siti s projektom. Ako je potrebno, Komisija æepredlo�iti zajednièki sastanak na kojem æe ponu-diti i predlo�iti optimalna rje�enja. Nakon primi-tka suglasnosti, planinarsko dru�tvo pokreæe:

- markiranje putova uz pomoæ �kolovanih mar-kacista

- opremanje KT (�igovi, kutije, ploèe, i dr.)

- pripremu teksta dnevnika, izbor fotografija,izradu skice ili zemljovida obilaznice, obli-

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:16 Page 336

11-12, 2002 337

kovanje nagrade (spomen-znaèka, bed�, di-ploma i sl.)

- tisak dnevnika, izradu znaèke ili druge na-grade.

Pogodna dimenzija dnevnika je 10-11 x 15-17 cm. �to sve treba sadr�avati dnevnik opisanoje u »Priruèniku za markaciste« koji je 1999. go-dine izdao HPS. Vodiè po obilaznici, koji mo�ebiti u dnevniku ili izdvojen, treba sadr�avati svebitne podatke za planinara koji dolazi na obilazakjavnim prijevozom ili svojim automobilom.Dnevnik mora biti kvalitetno grafièki oblikovan.Obilaznicama po priobalju i otocima potreban jei tekst ili sa�etak na nekoliko stranih jezika. Ugrafièkoj pripremi dnevnika mo�e pomoæi Komi-sija za promid�bu i izdavaèku djelatnost HPS-a.

Danas se dnevnici prodaju po cijeni od 10 do60 kn. Optimalna prodajna cijena dnevnika je 20-25 kn. U tu cijenu treba ukljuèiti i cijenu znaèkei po�tarine. Cijena po�tarine i znaèke prema�ujui duplo cijenu dnevnika, ali u praksi tek svakitreæi, èetvrti planinar zavr�i obilaznicu i podigneznaèku. Za izradu znaèaka i tiskanje dnevnikapreporuèljivo je pronaæi sponzore koji su takoðerzainteresirani za promid�bu svojega kraja.

Do otvorenja nove obilaznice dug je i slo�enput. No, kada se svi poslovi dovr�e na reèeni

naèin, tada je vrlo jednostavno registrirati pri-premljenu obilaznicu pri Komisiji za planinarskeputove HPS-a. Preostaje jo� jedino sveèano otva-ranje, najbolje uz zajednièki obilazak dijela trase.

Svaka obilaznica nakon nekog vremena trebaobnovu. Ponekad treba promijeniti dio trase, pre-mjestiti ili dopuniti KT i sl. zbog promjena naterenu. Za obnovu je dobro takoðer izraditi idejniprojekt i dalje postupiti kao s novom obilaznicomsve do izdavanja novog dnevnika.

Vi�e o obilaznicama mo�e se proèitati u »Hr-vatskom planinaru« i planinarskim vodièima pohrvatskim planinama. U ud�beniku »Planinarstvoi alpinizam« Zlatka Smerkea, uvr�teno je poglav-lje o transverzalama, kako su se prije nazivaleplaninarske obilaznice.

U Hrvatskoj danas ima 36 registriranih obi-laznica. Neke su u funkciji, ali nisu na popisu re-gistriranih obilaznica. Planinarska dru�tva mogujo� uvijek registrirati svoje obilaznice na naèinkoji je opisan u HP 5/2002.

Da zakljuèimo! Nova planinarska obilaznicatreba imati dobro izabranu trasu, kvalitetan oda-bir kontrolnih toèaka i dobro oblikovan i kvalite-tan dnevnik. Preduvjet za to je idejni projekt obi-laznice i suradnja planinarskog dru�tva i Komi-sije za planinarske putove HPS.

POZIV NA OBNOVU JANKOVCAHPD »Br�ljan-Jankovac« iz Osijeka, Pejaèeviæeva 2, u �elji

da se obnovi jedno od glavnih planinarskih sredi�ta Slavonije,raspisuje natjeèaj za davanje u zakup jankovaèkog planinarskogdoma. Javiti se mogu pravne i fizièke osobe koje su zainteresi-rane za uspostavu i obavljanje ugostiteljske djelatnosti u domu.

Dom je sagraðen 1988. nakon po�ara, ali je unutra�njost de-vastirana, tako da je potrebna temeljita obnova i ulaganje. Kapa-citet doma je 100 le�aja u dvokrevetnim i vi�ekrevetnim sobamasa ili bez kupaonica, te 150 mjesta u blagovaonici. Dom senalazi na Papuku, 16 km udaljen od magistralne ceste Osijek -Zagreb kod Èaèinaca, na 475 m. Okru�en je livadom, jezerima,slapom, �piljama, bukovom �umom (starom 150 godina), skija�-kom stazom i �ièarom (kapacitet 900 skija�a na sat). Dom je u èistom vlasni�tvu HPD »Br�ljan-Jankovac«. Informacije semogu dobiti na telefon 098/813-855 i na e-mail adresu:[email protected].

Juraj SajfertJankovac foto: Antun Kasapoviæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:16 Page 337

11-12, 2002338

Planinarski velikan Ivica Sudnik umro je dana 24.rujna 2002. u rodnom Samoboru, u 93. godini �ivota.Bio je muzealac, urarski majstor, novinar, reporter,fotoamater, pisac, kronièar, nogometa�, skija� i sanj-ka�. Istaknuo se kao èlan uprave Saveza za fizièku kul-turu Hrvatske i njegove Komisije za povijest sporta,èlan uprave HPS-a i predsjednik njegove Komisije zapovijest planinarstva, osnivaè (i prvi predsjednik) Sanj-ka�kog saveza Hrvatske (1962.), SK Triglav (1923.),SK Samobor (1925.) i jo� mnogo toga. Jednom rijeèju,bio je mnogostruki kulturni i sportski djelatnik.

Rodio se u Samoboru 4. listopada 1910., u tomgradu proveo cijeli svoj �ivotni vijek i umro dne 2.listopada 2002. Èlan je PD »Japetiæ« veæ 1925., i vi�eod èetvrt stoljeæa njegov predsjednik (od 1953.). Taj-nik je Foto-sekcije u tom dru�tvu. Kao fotograf stjeèebrojna priznanja na izlo�bama u inozemstvu, a i samorganizira brojne izlo�be. Godine 1938. tiska album»Samobor« s planinarskim fotografijama. Godine1930. osniva Ski-sekciju i razvija skijanje po Samo-borskom gorju, a 1931. organizira prvo skija�ko pr-venstvo Samobora. U povodu stoljetnice hrvatskogplaninarstva i 50. obljetnice »Japetiæa« organizira1974. jubilarnu planinarsku izlo�bu u Samoborskommuzeju i niz prigodnih priredaba.

Osobito je poznat kao sabiraè povijesne i arhivskegraðe. Njegovom zaslugom smje�ten je Hrvatski plani-

IVICA SUDNIK

Nije lako tako dug, tako plodan i tako raznorodan�ivot kao �to je bio �ivot Ivice Sudnika, zbiti u neko-liko reèenica. Suraðivala sam s njim pedeset godina, aumorila sam se prije nego on i nisam mogla slijeditisva podruèja na kojima je na� Ivek djelovao. Po�emo liod fotografije - naæi æemo ga, publicistika - on je prisu-tan, sakuplja�tvo - tu je nezaobilazan, potica, organi-zacija dru�tava bilo kulturnih, bilo sportskih - IvicaSudnik dao je svoj doprinos. O svakom polju njegovadjelovanja moglo bi se sakupiti stranice podataka idokumenata koji bi svjedoèili o njegovoj svestranosti,o njegovoj �elji da njegov grad, njegov zavièaj, nje-gov Samobor bude prisutan, bude prvi.

Pro�ivio je nekoliko dr�ava i politièkih sustava.Nije bio svima po volji, gurali su ga na margine, ali gaipak nisu mogli sasvim ignorirati, jer je iz svega �to jeradio izvirala snaga i �elja da se unapreðuje i oèuvaono �to je Samobor imao, �to ima i �to je trebalo saèu-vati.

Sjeæat æe se Ivice sve one generacije uèenikakojima je u muzeju prièao o povijesnim velikanima, svioni djeèaci i djevojèice koje je odu�evljavao ljepota-ma na�ih krajolika, na�ih mora, na�ih planina, svi kojisu na starim skijama upoznali ljepotu snjeænih bregova,svi oni koje je poticao da ljepote na�e zemlje zabilje�efotografskim aparatom ili crte�om, svi oni koje jeproveo prvim sanjka�kim stazama, svi oni koje je soko-lio da pi�u, da pjevaju, da rade, da èuvaju, sakuplja-ju... ukratko da èine ono po èemu æe se prepoznati vri-jednost na�eg naroda, na�e domovine. U mnogim æemopublikacijama susretati ime Ivice Sudnika, ali æemo sejo� èe�æe susretati s onim �to je uèinio za Samobor, zasvoj narod, za svoju domovinu, ako budemo to htjeliprepoznati. Jer je obièni samoborski urar bio zmaj poostav�tini.

Zavr�it æu prilagoðenim stihom samoborskogpjesnika Nikole Kozmièiæa »Ne znam je li Samoborvi�e bio u Sudniku ili Sudnik u Samoboru.

Ranka Novosel

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:16 Page 338

11-12, 2002 339

narski muzej u Samoborskom muzeju, gdje se i danasnalazi. Stekao je ugled planinarskog predavaèa, in-struktora i plodnog pisca. Objavio je velik broj èlana-ka i Vodiè po Samoborskom gorju (1953). Propagiraoje svoj Samobor, planinarstvo i fizièku kulturu u svimobavje�tajnim medijima, poèev�i od novina, pa do ra-dija i televizije.

Od svih planina najvi�e je volio svoje Samoborskogorje, u kojem je vi�e od pola stoljeæa na sve raspo-

lo�ive naèine promicao planinarstvo. Nositelj je broj-nih najvi�ih priznanja, poèev�i od Trofeja fizièke kul-ture Hrvatske i Zlatnog znaka Hrvatskog planinarskogsaveza (1962.), pa do visokih dr�avnih odlikovanja.

Ime Ivice Sudnika zabilje�eno je u povijesti plani-narstva, sporta i kulture velikim, neizbrisivim zlatnimslovima. Zbog svega toga razumljivo je da za njim ne�ale samo planinari, nego i sva sportska i kulturnajavnost.


Dana 16. kolovoza 2002. godine, shrvan te�kombolesti, preminuo je Antun �eljko Mati�in - Rus. Plani-narsko dru�tvo »Ericsson - Nikola Tesla« izgubilo jetako jednog od svojih najvrednijih inajaktivnijih èlanova.

Roðen je 28. veljaèe 1943. go-dine u Zagrebu. Po zanimanju je bioalatnièar i cijeli radni vijek proveo jeu tvornici »Nikola Tesla«, odnosno»Ericsson - Nikola Tesla« u Zagrebu.

Od 1977. godine èlan je PD»Nikola Tesla«, dru�tva koje je èetirigodine ranije osnovano u okrilju tvor-nice. Glavne Rusove aktivnostipoèinju od 1985. godine kada se pot-puno posveæuje planinarstvu. Poseb-no je odu�evljen transverzalama i po-hodima koje neumorno obilazi sve dopoèetka 2001. godine, odnosno do kada mu to bolestdopu�ta. U svom planinarskom sta�u obi�ao je 155 obi-laznica i sudjelovao na 150 pohoda u zemlji i inozem-stvu. Obi�ao je gotovo sve hrvatske i slovenske pla-nine, mnoga planinska podruèja Italije, Austrije, Bosnei Hercegovine, Makedonije, Crne Gore i SjedinjenihAmerièkih Dr�ava.

Svojim uroðenim smislom za organizaciju, pre-cizno je bilje�io sve svoje izlete, sva mjesta koja je po-sjeæivao i ljude s kojima se susretao, odnosno bio naizletu. Njegovi podaci predstavljaju pravi arhiv infor-macija o raznim planinskim podruèjima.

U matiènom Dru�tvu bio je predsjednik od 1988.do 1992. godine, a vi�e puta bio je na funkciji tajnika idopredsjednika.

Povodom 20. godi�njice Dru�tva 1993. godinepokrenuo je odr�avanje pohoda na Medvednicu podnazivom »Tragom prvog izleta PD Nikola Tesla«. Au-tor je cjelokupne koncepcije pohoda, poèev�i od

iskaznica do sustava nagraðivanja (znaèke, plakete) ievidencije pohodnika. Zahvaljujuæi njegovom neu-mornom radu pohod je postao tradicionalan (ove go-

dine odr�an je deseti put) i dobroposjeæivan.

Svojim osebujnim izgledom i�irokim planinarskim duhom plijenioje pa�nju i privlaèio mnoge da mu sepridru�e na izletima. Uspostavio jemnoga trajna prijateljstva i veze saslovenskim planinarima, tako da suslovenski planinari, u pravilu, meðunajbrojnijim sudionicima pohoda naMedvednicu.

Jednom je reèeno »da nitko kaoRus ne mo�e privuæi toliko Slove-naca u hrvatske planine«. I to je bilavelika istina koja, kada se pro�iri i na

na�e planinare, govori najbolje o velièini i snazi nje-govog planinarskog duha.

U kasnijem razdoblju svog planinarskog djelo-vanja sve se vi�e posveæivao publicistièkom radu veza-nom uz povijest matiènog Dru�tva. Radio je na mono-grafiji PD »Ericsson-Nikola Tesla« obradiv�i prvih pet-naestak godina djelovanja Dru�tva, ali ga je bolest spri-jeèila u dovr�enju i publiciranju monografije povodomskore 30. obljetnice Dru�tva.

Njegov rad i djelovanje nisu pro�li nezapa�eno.Dobio je mnoga priznanja hrvatskih i slovenskih plani-narskih dru�tava, a od Hrvatskog planinarskog savezadobio je zlatni, srebrni i bronèani znak.

Antuna �eljka Mati�ina pamtit æemo kao èovjekakojemu su planine bile �ivot u punom smislu te rijeèi,pamtit æemo ga po velikom samoprijegoru i odanostiDru�tvu, a posebno po velikoj materijalnoj i duhovnojplaninarskoj ostav�tini, iz koje æe mnogi mladi plani-nari imati �to nauèiti.

Damir Kuzmaniæ

ANTUN �ELJKO MATI�IN

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:16 Page 339

11-12, 2002340

OTVORENA NA�IÈKA GEOLO�KA STAZAZamisao o utemljenju Na�ièke geolo�ke staze (NGS) »pala« je na Festi-

valu »Dani slavonske �ume«, koju kao kulturnu, turistièku, ekolo�ku i gospo-darsku manifestaciju u Na�icama organiziraju Turistièka zajednica i Maticahrvatska grada Na�ica. Na pro�logodi�njem okruglom stolu prireðenom uokviru Festivala razgovaralo se o prirodnoj i kulturnoj ba�tini planine Krndijei odr�an je prvi izlet trasom buduæe geolo�ke staze.

Zadaæu ostvarenja Staze preuzeli su PD »Krndija« i Zavièajni muzej uNa�icama u suradnji s na�ièkom �umarijom i turistièkom zajednicom, astruèno su ga vodili dr. Domagoj Jamièiæ i mr. Branko Kranjèev. Za nepunihgodinu dana, 22. rujna 2002. godine, tijekom ovogodi�njeg Festivala Staza jeotvorena i predstavljen je njezin vodiè. Poseban povod za utemeljenje stazebilo je obilje�avanje 80. obljetnice organiziranog planinarstva u Na�icama i40. obljetnice djelovanja PD »Krndija« pod tim imenom.

Planinarima i ljubiteljima planina je poznato da je Krndija jedna od petslavonskih planina kroz koju prolazi Slavonski planinarski put, a osim toga,njome vodi i »Na�ièki planinarski put« (NPP) utemeljen 1968. i planinarskiput »Tragom prvog izleta na�ièkih planinara« (TPI) utemeljen 1985. godine.

Na�ièka geolo�ka staza prolazi sjeveroistoènim dijelom Krndije i veæimdijelom slijedi markiranu trasu NPP-a. Na stazi je 12 posebno odabranih,stuèno obraðenih i obilje�enih geolo�kih toèaka, o èijim znaèajkama obi-laznici mogu podrobnije proèitati u popratnom vodièu. Staza zapoèinje na

kraju sela Seone u izleti�tu kod Na�iè-kog vodovoda. Taj je vodovod stavljenu uporabu 18. studenoga 1906., kaoprvi vodovod u tada�njoj Virovitièkoj�upaniji i od tada je omiljeno izleti�teNa�ièana. Ovdje se nalazi i glavni»portal«, odnosno ploèe s podacima iskicom staze.

Staza je dugaèka oko 15 kilome-tara i mo�e se prijeæi za 4 do 6 satihoda, ukljuèujuæi i kraæe odmore izadr�avanja na geolo�kim toèkama.Posebne zanimljivosti ove pouène ge-olo�ke staze èine nalazi pretpovijesnognosoroga, morskoga psa, brojni fosilninalazi �koljaka, morskih je�inaca, pu-�eva, koralja i slièno. Ujedino, obilas-kom ove staze mogu se upoznati i povi-jesne zanimljivosti ove planine - an-tièka cesta, srednjovjekovni grad Be-demgrad iz 14. stoljeæa, nekada�nji iPoèetak Na�ièke geolo�ke staze u selu Seona foto: Mihael Ku�eniæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:17 Page 340

11-12, 2002 341

sada�nji kamenolomi, napu�ten rudnik ugljena, te po-znata i nepoznata grobi�ta vojnika i civila iz II. svjet-skog rata. Sadr�aji staze koristit æe ponajprije mladima,odnosno uèenicima osnovnih i srednjih �kola kako bina licu mjesta upoznali prirodoslovnu ba�tinu svogakraja i njene povijesne zanimljivosti.

Istièemo da je staza ureðena dobrovoljnim radomi prilozima, u èemu su prednjaèili èlanovi PD »Krn-dija«. Pozivamo ovim putem planinare iz svih krajevaHrvatske da posjete Na�ice i obiðu NGS. Bilo da jenamjeravate obiæi u cjelini ili u pojedinom dijelu, oèe-kujemo vas s rado�æu i veseljem, a planina æe vam si-gurno uzvratiti nezaboravnim do�ivljajem!

Mihael Ku�eniæ

Dok ovo pi�emo, crikvenièki planinarskidoajen prim. Jurdana penje se u stilu svjetskogputnika po Velikom zidu u Kini, za razliku od os-talih svojih vr�njaka koji se u dobi od 78 godinauglavnom dr�e svoga zapeæka. Jurdana je izni-man i po tome �to je u planinarstvu postao dru-�tveno aktivan tek nakon umi-rovljenja.

Iako planinari od rane mla-dosti, osobito po Alpama, tek se1989. uèlanio u crikvenièko PD»Strile�« i ubrzo je o�ivio nje-gov rad upravo mladenaèkimpoletom. Bio mu je nekoliko go-dina predsjednik i uglavnom jenjegova zasluga vrlo aktivan raddru�tva, otvaranje planinarskogskloni�ta i kuæe Kurin, godi�njipohodi »Gljivarski vikend«,»Zimski uspon na Vi�evicu« i»Pje�aèenjem do zdravlja«, dobro markiranestaze u gorskom zaleðu Crikvenice i plodnasuradnja s Planinarskim savezom Primorsko-goranske �upanije. Prije toga imao je vrlo us-pje�nu lijeènièku karijeru. Evo njegova �ivotnogputa u nekoliko rijeèi, telegrafskim stilom.

Rodio se u Virovitici 15. veljaèe 1924. Pozanimanju je lijeènik, specijalist otorinolarin-

golog. Maturirao je u Zagrebu 1942., diplomiraona Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1951.,specijalizirao 1958., naslov primariusa stekao1969., magistrirao 1976. Godine 1960. osnovaoje Zavod za talasoterapiju u Crikvenici, bio muravnatelj te u njemu radio do svojega umirov-

ljenja 1989. godine.

Godi�nje odmore i sadaumirovljenièke dane najradijeprovodi u Alpama i putujuæi posvijetu (Amerika, Azija, Afrikai skoro sve europske zemlje).Nije lako razvijati planinarstvo uprimorskom gradu gdje konkuri-ra more sa svojim pla�ama, noprimariusa Jurdanu naæi æete go-tovo svaki vikend s èlanovimaStrile�a u nekoj planini, najèe�æeu Gorskom kotaru. Spomenimona kraju da mu je Amerièki cen-

tralni biografski institut dodijelio naslov »Manof the Year 1998«. Dr. Jurdana je svakako za-slu�io i neko planinarsko priznanje, ali bi ga tre-bao netko predlo�iti. PD »Strile�« to nikako nemo�e jer je to dru�tvo zapravo isto �to i dr. Jur-dana. Tko, dakle?


PRIM. DR. STANKO JURDANA IZ CRIKVENICE

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:17 Page 341

11-12, 2002342

NEKA ISKUSTVA S PLANINARSKIM �KOLAMA

HPD »Kapela« u zadnje tri godine organizira pla-ninarske �kole i veæ se mo�e primijetiti da svakegodine ima sve vi�e polaznika: prve godine bilo ih je15-ak, druge oko 25, a ove èak 37, �to je i bio maksi-mum koliko na� prostor mo�e primiti. Probali smo ra-diti i jesensku �kolu, ali odaziv je bio znatno manji -proljeæe ipak mami vi�e ljudi u prirodu.

Ove godine, osim �to nas je obradovao brojpolaznika, jo� su nam se vi�e svidjele nji-hove godine. Velik broj polaznika bio je udobi od 20 do 30 godina, a kako su plani-narska dru�tva prete�no starija (pa je i na�etakvo), to nas je sve zaista obradovalo. No,osim organiziranja �kole, mo�da je jo� veæiproblem kako zadr�ati one koji doðu, odslu-�aju �kolu i pohode tih 7-8 izleta, da bi ondanestali kako su i do�li. Moje iskustvo govorida je kroz 8 planinarskih �kola koje samdosad vodila samo oko 25% ljudi ostalo uplaninarskom dru�tvu. Mahom je to je onajstariji dio polaznika. Donekle je to razumlji-vo, jer je planinarenje po svojim osobinama»sport« tipa maratona za strpljive, sporije,ali izdr�ljivije, a mladi su vi�e skloni tipu»sprinta« - sve ne�to brzo i nestrpljivo. K to-me njima se najmanje sviða ono planinarsko pravilo da»tempo treba prilagoditi najsporijem hodaèu«, �to jeisto razumljivo. Naravno, tome se mo�e doskoèiti da seformira vi�e skupina, ako imamo toliko vodièa za sva-ku od njih, ali to obièno bude ogranièavajuæi faktor.Ljude iznad svega treba nastojati privuæi atraktivnimizletima, meðu kojima æe biti izleta za sve uzraste i�elje. U HPD »Kapela« nastojimo raditi ba� u tomsmjeru, pa zaista za svaki vikend ima po nekolikoizleta, gdje svi mogu naæi ne�to za sebe.

Ispit na kraju �kole uvijek me ugodno iznenadi, jersvi oni koji pristupe ispitu, ako su stekli uvjete za to,vrlo dobro znaju gradivo i zaista nije mi se dogodiladilema treba li nekog »ru�iti«. Znaèi, ljudi su zaistado�li ne�to nauèiti.

Anketa provedena na kraju �kole uvijek poka�e daim se najvi�e sviðaju predavanja uz dijapozitive, �to ne

znaèi da su samo gledali lijepe slièice, nego su vizual-no lak�e upamtili gradivo, a na izletima je va�nije za-jednièko dru�enje ispred lijepe prirode!

Bez obzira na sve pote�koæe, savjetujem dru�tvi-ma da organiziraju �kole, da budu uporni, jer kolikogod ljudi ostane, i to je bolje nego nitko novi. I osim to-ga novi ljudi radije doðu u dru�tvo u skupini gdje su svinovajlije nego da kao pojedinci banu u sasvim nepoz-natu dru�inu. To je naprosto olak�avajuæi faktor ula-�enja u novu sredinu.

Ðenka �pralja

PROBLEM NIJE U MLADIMAPlaninarske su �kole, bez sumnje, izuzetno vrijed-

na i korisna djelatnost koja zaslu�uje svestranu briguplaninarske organizacije. Takve su �kole, po samojsvojoj prirodi, jedan od najboljih naèina za privlaèenjei ukljuèivanje novih èlanova i pomlaðivanje dru�tava.

Iskustva o osnovnim problemima s planinarskim�kolama slièna su vjerojatno svuda gdje se one odr�a-vaju. O tome mogu ne�to reæi kao polaznik dviju pla-ninarskih �kola, kao autor priruènika »Osnove plani-narstva« koji se rabi u takvim �kolama, kao voditeljnekoliko �kola u HPD »Zagreb-Matica«, a i kao plani-nar mlaðe �ivotne dobi.

Razumljivo je da nakon zavr�etka planinarske�kole dolazi do razlaza dijela polaznika, no valja sedublje zapitati za�to je to tako i za�to je broj onih koji

Planinarska �kola HPD »Kapela« na Kleku foto: Ðenka �pralja

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:17 Page 342

11-12, 2002 343

odlaze katkad tako velik. Mislim da dobrimdijelom razlog tome le�i u nedovoljno otvo-renom pristupu i odnosu starijih planinara,voditelja izleta, pa i voditelja �kole prema po-laznicima. Naime, od polaznika se tra�i dasvladaju neke vje�tine, mnogo se pola�e napoduèavanje o opasnostima u planini, o opre-mi, prehrani planinara, planiranju i organi-ziranju izleta, a da na kraju veæina polaznikane nauèi ono najbitnije �to gradi svakog odnas kao planinara - kako voljeti planine iplaninarenje.

Èesto se i oni koji vode �kolu zaborav-ljaju poistovjetiti s polaznicima, zabavljati sei dru�iti meðu njima i s njima, postati njihoviprijatelji. Planinarska �kola nije �kola koja semo�e provoditi »ex cathedra« i nije dobro dastariji planinari i voditelji �kole ostanu daleki polaz-nicima, veæ je potrebno da ih do�ivljavaju kao prijate-lje, kao sebi ravne.

Mnogi stariji planinari, meðutim, nisu za to zain-teresirani jer veæ imaju stvorene skupine prijatelja utom dru�tvu i nemaju potrebe da razvijaju dublja pri-jateljstva s novim ljudima koji su tek do�li u plani-narsko dru�tvo. Na taj naèin, èesto izostane ispreplita-nje novih planinara sa »starosjediocima«. A ako nemaispreplitanja planinarskim sta�em starijega èlanstva spolaznicima jo� za vrijeme trajanja �kole, ne mo�e seoèekivati ni »prelijevanje« mlaðih èlanova u sredinugdje glavninu èine mahom stariji ljudi i neke veæ ot-prije stvorene skupine. I onda, ako se u samoj �koli nestvori neka takva skupina, razlaz je prilièno logièna iprirodna posljedica.

Anketni rezultat koji govori da je veæini od ljepoteprirode va�nije dru�enje, treba biti polazi�te za razu-mijevanje polaznikovih potreba. �kole koji ne ponudeto �to se najvi�e tra�i - dru�enje, zajedni�tvo, zajed-nièku zabavu - ne mogu raèunati na trajnije zadr�ava-nje novih èlanova. Svakako, va�ni su i atraktivni izletiu samoj �koli, kao i oni koji slijede i nakon njezinazavr�etka. Valja pritom istaknuti da se atraktivnostnekog izleta ne smije mjeriti u satima hoda, jer ipakdobar broj ljudi u planinu ide radi opu�tanja i odmora,a ne radi napora.

Èak i ako rezultat nije ba� onakav kakav bi svatkopo�elio, planinarske �kole treba njegovati gdje god jeto moguæe. Primjeri nekih dru�tava potvrðuju da sedru�tvo ipak mo�e pomladiti i osna�iti novim ljudima.

Alan Èaplar

PRIPREMA SE NOVA KNJIGA O HRVATSKOM PLANINARSTVU

Hrvatski planinarski savez zapoèeo je pripremati novu knjigu o hrvatskom planinarstvu, zapravo maluencikolopediju, sliènu knjizi »Hrvatsko planinarstvo« koja je izdana 1975. godine. Izdavanje ove knjigeplanira se u 2004. godini, u povodu 130. obljetnice organiziranog planinarstva u Hrvatskoj. Ovim putem pozi-vaju se planinari i planinarska dru�tva da nam za poglavlje »Biografski leksikon« po�alju �ivotopise najza-slu�nijih planinara pisane na standardni naèin: mjesto i datum roðenja (za pokojne takoðer mjesto i datumsmrti), zanimanje, �kole (gdje i koje), gdje je �ivio i radio, èlanstvo i funkcije u PD (npr. predsjednik od�do�), glavne djelatnosti i zasluge, glavna steèena priznanja. Kao uzorak za pisanje mo�e poslu�iti rubrikana�eg èasopisa »Tko je �to u hrvatskom planinarstvu«, s napomenom da pisati treba iscrpno, ali faktografs-ki, tj. iznositi samo provjerene èinjenice.

Iako knjiga izlazi tek 2004. godine, graðu treba veæ sada skupljati kako bi bila na vrijeme pripremljenaza tisak i kako poslije ne bi bilo prigovora za�to neke va�ne osobe nema u Leksikonu. Do sada je skupljenoi obraðeno oko 500 �ivotopisa pokojnih i �ivuæih planinara. Uredni�tvo knjige æe prispjele biografije obra-diti i uskladiti ih prema zadanoj shemi te po potrebi autorima dati savjet i pomoæ.


Odmor gojzerica u planinarskom domu foto: Izeta Colariæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:17 Page 343

11-12, 2002344

OBILJE�EN DAN HRVATSKIH PLANINARA NA UÈKI

PD »Kamenjak« je pro�le godine proslavilo 40.obljetnicu postojanja. Ove godine u svibnju mjesecuodr�ana je Izborna skup�tina na kojoj je izabrano novovodstvo. Usvojen je i novi plan i program za predsto-jeæe razdoblje. Izmeðu ostalog, dogovoreno je da seDru�tvo kandidira za organizaciju Dana hrvatskih pla-ninara.

Nakon �to je HPS prihvatio taj prijedlog i dodije-lio nam ovaj zadatak, slijedio je dug i naporan rad.Pripremljen je program koji je morao zadovoljiti takvopovjerenje HPS-a, a morali smo i opravdati povjere-nje predsjednika Republike Stipe Mesiæa, koji se pri-hvatio pokroviteljstva ovog dogaðaja. Ne manje va�anzadatak bio je prikupiti novac od donatora za ostva-renje ovog programa. Trebalo se koristiti svim mogu-æim poznanstvima da bismo prikupili potrebna sredstva.Zahvaljujuæi �upaniji primorsko-goranskoj i GraduRijeci koji su bili supkrovitelji te pojedinacima i po-duzeæima, sakupljen je novac za financiranje.

Prva akcija bila je postavljanje izlo�be u atrak-tivnom prostoru u gradskom sredi�tu, koji smo na ko-ri�tenje dobili od gradske uprave. Uz pomoæ struène

osobe, s prikupljenim eksponatima, fotografijama i pla-katima, postavljena je izlo�ba o razvoju planinarstva.

Veliko zanimanje izazvalo je predavanje o naj-vi�oj planini svijeta, Mount Everestu. Predavanjepopraæeno dijapozitivima je odr�ao tajnik HPS DarkoBerljak. Na kraju predavanja, brojna publika nagradilaje predavaèa dugotrajnim pljeskom.

Subota 14. rujna 2002. bila je uvod u predstojeæadogaðanja na Uèki. Zapoèelo je dru�enje uz ro�tiljadui i�èekivanje najatraktivnijeg dijela programa. Uveèe, u20 sati, zapoèeo je noæni uspon na Uèku. Uspon isilazak trajali su ne�to vi�e od 4 sata i protekli su bezikakvih neprilika. Na usponu je uzelo sudjelovalo 139planinara. Nije moguæe opisati i prenijeti sve dojmoves noænog uspona. Bilo je velièanstveno, to jednostavnotreba do�ivjeti!

Nedjelja 15. rujna 2002. bila je Dan hrvatskih pla-ninara i sredi�nji dogaðaj. U 10 sati presjednica PD»Kamenjaka« Mirjana Stojnoviæ prigodnim je govo-rom otvorila ovu manifestaciju i za�eljela ugodnodru�enje svim prisutnima. Skupu su se obratili i pri-morsko-goranski �upan Zlatko Komadina, dogradona-èelnik Rijeke Luciano Su�anj, dopresjednik HPS-aVlado Novak i predstavnik Parka prirode Uèka. Nakontoga je uslijedio organizirani uspon na Uèku. Po pre-krasnom vremenu, ovaj uspon vi�e je lièio na ugodnu�etnju. Na vrhu Uèke moglo se u�ivati u doista lije-pom vidiku prema Istri na jednoj i Kvarneru na drugojstrani. Dogaðaj su uvelièali i paraglajderi, koji su let-jeli nad vrhom Uèke.

Kod hotela »Uèka« na Poklonu pripremljen je zasve sudionike ruèak po simboliènoj cijeni. Nakon sve-ga, uslijedila je zabava i dru�enje uz glazbu.

Danu hrvatskih planinara odazvalo se 37 plani-narskih dru�tava iz cijele Hrvatske. Planinara i drugihsudionika bilo je preko osam stotina.

Fehim Bu�evac

181. SAVJETOVANJE ZPP-aU planinarskoj kuæi »Majer«, na zapadnim obron-

cima Ivan�èice, 8. rujna odr�ano je 181. savjetovanjeMeðudru�tvenog savjeta ZPP-a. Organizator je biloHPD »O�trc« iz Zlatara. Na savjetovanju su se okupili

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:17 Page 344

11-12, 2002 345

predstavnici 18 planinarskih dru�tava, Pla-ninarskog saveza Krapinsko-zagorske �u-panije i HPS-a.

Nakon usvajanja zapisnika s pro�logsavjetovanja, utvrðeno je da su sve zajed-nièke akcije izmeðu dva savjetovanjaizvr�ene. Tako je HPD »Gradina« iz Konj-�èine uspje�no priredila 45. slet planinaraZPP-a, �upanijski susret planinara i pro-slavu 20. obljetnice svojega dru�tva. HPD»Milengrad« iz Budin�èine, »Lipa« izSesveta i »Stubièan« iz Donje Stubiceproslavili su 50. obljetnice rada, a »Ivanèi-ca« iz Ivanca je uspje�no organizirala pro-slavu Ivanja na Ivan�èici i 19. akciju »Kre-tanje-zdravlje«. Tom prilikom je planinar-sku stazu s obilaskom 6 kontrolnih toèakaobi�lo 300 planinara, a jo� toliko je naIvan�èicu do�lo drugim stazama ili cestom,da bi u �portskom programu sudjelovalo265 natjecatelja. HPD »Meðimurje« jepriredilo susret planinara u Gornjem Me-ðimurju, a »Belecgrad« iz Belca proslavuDana Krapinsko-zagorske �upanije u Belcu.

Na savjetovanju je dogovoreno daplaninarska dru�tva »Kuna gora« iz Pre-grade, »Milengrad« iz Budin�èine, »Stra-hinjèica« iz Krapine, »Stubièan« iz DonjeStubice, »Stubaki« iz Stubièkih Toplica, i»Dugi vrh« iz Vara�dina podmire èim prijesvoje obveze prema Sredi�njici ZPP-a, a naiduæe savjetovanje u prosincu predstavniciæe donijeti popis najznaèajnijih akcija svo-jih dru�tava radi stvaranja zajednièkogplana aktivnosti u 2003. godini.

Valja na kraju istaknuti da je domaæinsavjetovanja Marijan Èoriæ, predsjednikHPD »O�trc« iz Zlatara predstavio novogopskrbnika planinarske kuæe na Majeru,Stjepana Sta�nika i obeæao da æe ubuduæekuæa biti otvorena svakog vikenda i blag-danom, �to je posebno razveselilo nazoène.

Cvjetko �o�tariæ

POSEBNA PRIZNANJA HPS-aPOVODOM GODINE PLANINA

Komisija za priznanja Hrvatsog planinarskog saveza pred-lo�ila je poèetkom 2002. godine da se u povodu Meðunarodnegodine planina dodijele posebna priznanja Saveza, a Glavni od-bor HPS je 23. veljaèe 2002. godine to prihvatio. Sada, pod ko-nac Godine planina Komisija poziva sve èlanice Saveza, plani-narska dru�tva i �upanijske saveze, tijela i komisije Saveza da do15. sijeènja 2003. godine dostave svoje prijedloge.

Posebno priznanje u povodu Meðunarodne godine planinadodijelit æe se na osnovu obrazlo�enog prijedloga za osobite us-pjehe i znaèajan doprinos u obilje�avanju Meðunarodne godineplanina. Priznanje se mo�e dodijeliti planinarskim udrugama,sekcijama, komisijama HPS i pojedinim èlanovima. Prijedlogza priznanje mora sadr�avati detaljno obrazlo�enje iz kojeg jevidljiv doprinos dru�tva ili pojedinca planinarskim akcijama ko-je su na razini Meðunarodne godine planina.

Ovim priznanjem nagradit æe se doprinosi u brojnostièlanstva, planinarskom obrazovanju ili �kolovanju, promid�bi,izgradnji i odr�avanju planinarskih kuæa i puteva, organizacijiznaèajnih planinarskih akcija, rad u specijalistièkim aktivnosti-ma (alpinizam, speleologija, publicistika, obilaznice, meðuna-rodna suradnja) i drugim prigodnim aktivnostima tijekom Meðu-narodne godine planina.

Molimo sve predlagaèe da se dr�e zadanog roka, kako biKomisija za priznanja pravovremeno mogla dovr�iti svoj posao.Priznanja æe biti sveèano uruèena na redovnoj skup�tini HPS-akoja æe se odr�ati u svibnju iduæe godine.

Istodobno pozivamo planinarska dru�tva i saveze da pod-nose prijedloge za redovna planinarska priznanja (bronèani, sre-brni, zlatni znak, plaketa HPS). Ima ne malen broj planinarskihdru�tava u nas koja dosad nisu nikoga predlo�ila za priznanje ilipak to godinama ne èine. Zar doista u tim i takvim dru�tvimanema zaslu�nih èlanova ili grupa? Isto tako, ne treba èekati da senekoga predla�e u njegovoj dubokoj starosti ili posthumno, jerpriznanje kao lijepa i topla rijeè, gesta i primjer, djeluje za �ivota.Pravilnik o dodjeli priznanja i propisani obrazac mo�e se dobitiu Uredu HPS, Kozarèeva 22, 10000 Zagreb, tel. 01/48-24-142 itel. 01/48-23-624. Osim u HPS, podrobnije obavijesti mo�etedobiti i kod predsjednika Komisije za priznanja HPS MilivojaRihtariæa na tel. 042/230-291.

Milivoj Rihtariæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:17 Page 345

11-12, 2002346

MEDVEDNIÈKE STUBE -40 GODINA BEZ SVOGAGRADITELJA

Pod konac mjeseca rujna 1962.godine umro je graditelj poznatihmedvednièkih 500 Stuba - VladimirHorvat. Njega smo ispratili na Miro-goj, a na zagrebaèkoj planini Med-vednici ostao je spomenik njegoveljubavi i rada - ostalo je 500 Horva-tovih stuba i lagan pristup do Tisinaponora, �pilje Medvednice i odmori�-ta Srnec uz potok Bistri jarek nazagorskoj strani Medvednice. Zahva-ljujuæi njemu i taj dio ove planinepostao je omiljeno izleti�te brojnihzagrebaèkih, ali i ostalih hrvatskihplaninara.

Mnogi su predviðali da æe nje-govim fizièkim nestankom i sameStube pomalo nestajati, kako pod »zubom« vremena,tako i zbog prestalog nadzora, ali i obnavljanja nepred-viðeno vandalski raspolo�enih (ne)planinara, koji suih nekoliko puta i uni�tavali. No, nekoliko akcija pot-

pomognutih od Hrvatskog planinarskog saveza i Pla-ninarskog odbora Zagreba, kao i briga njegova uèeni-ka i sljedbenika Tomislava Jutroviæa postupno suvraæali na svoje mjesto sve �to je bilo devastirano ipotrebno za obnovu, i Stube slu�e svojoj svrsi jo� idanas.

Prema veæ ustaljenom dogovoru, zadnje nedjelje umjesecu rujnu na Stubama se okupe poznavatelji, pri-jatelji i po�tovaoci Vladimira Horvata, da obnove us-pomenu i na nj i da se pod njegovom spomen-ploèomna stijeni, uz donji otvor �pilje Medvednice, podsjetena njegov rad, te ovog puta na 40. obljetnicu njegovesmrti. Tako je bilo i ove godine u nedjelju 29. rujnatoèno u podne, na nevelikoj terasi ispod ploèe. Govo-rili su gospoda Ceraj, Grubanoviæ, Paèariæ, �iliæ i Bo-�ièeviæ. S nama jedino nije bio dragi prijatelj TomislavJutroviæ, ali njegova supruga nastavlja poslije njegovesmrti donositi spomen-knjigu Stuba, prigodne �igove ipreostale razglednice za prisutne.

Prisutni planinari mogli se uvjeriti da su Stube jo�uvijek prohodne, da ih èesto posjeæuju i drugi planinarii da æe se u proljeæe trebati ponovo ne�to uèvrstiti, oèemu æe brigu voditi Mladen Grubanoviæ uz pomoæ os-talih susretljivih planinara. Nadajmo se, da ove Stubeneæe zadesiti sudbina Premu�iæeve staze preko koje seizvodi i trasa �umske ceste, jer to ovaj mali kr�ki parkzaista nije zavrijedio. Po�elimo da ostane koristan imladom nara�taju na�ih planinara, dok se ne pojavineki novi zaljubljenik u njihovu izuzetnost kakav je biopokojni Tomislav Jutroviæ, te svojom brigom nastojioèuvati ovo vrijedno i korisno ljudsko djelo.

Sreæko Bo�ièeviæZdravko Ceraj govori u ime Planinarskog saveza Zagrebafoto: Sreæko Bo�ièeviæ

Okupljeni planinari na Stubama povodom 40. obljetnice Horvatove smrtifoto: Sreæko Bo�ièeviæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:17 Page 346

11-12, 2002 347

SLAVONSKI PLANINARINA ALPSKIM VRHOVIMA

Veæ èetvrtu godinu zaredom planinari iz Vuko-varsko-srijemske �upanije odlaze svakog ljeta u Cen-tralne Alpe na snje�na polja ledenjaka Europe. Godine1999. krenuli su u Italiju na Marmoladu, kraljicu Do-lomita, visoku 3342 metra. Iduæe godine slijedio jeuspon iz Francuske na »krov Europe«, 4810 metaravisok Mont Blanc, a 2001. godine na Grossglockner(3798 m) u Austriji i Triglav (2864 m) u Sloveniji.

Na sva tri uspona u navezu je bila èetvorka iz �u-panje, svi èlanovi HPD »Tikvica«: Vlado Matanoviæ,Josip Nikoliæ, Tomislav Juzba�iæ i Berislav Tkalac.Ovoj se èetvorki u 2002. godini pridru�io jo� jedan na-vez koji je predvodio proèelnik GSS Stanice Po�ega dr.Dario �vajda, inaèe èlan PD »Sokolovac« iz Po�ege.Slijedili su ga Danijel Mustafiæ, predsjednik novoos-novanog HPD »Dirov brijeg« iz Vinkovaca te dvaèlana PD »Dilj gora« iz Slavonskog Broda, FranjoKmet i Anto� Dujiæ.

Cilj je ove godine bio Zermatt u �vicarskoj iznadkojeg str�i nadaleko poznati vrh Matterhorn (4478 m)koji svojim o�trim liticama izaziva strahopo�tovanjeonih koji ga gledaju ili se penju. S obzirom na to da jeMatterhorn tehnièki vrlo zahtjevan, za uspon je izabranne�to lak�i vrh Monte Rose, Duforspitze. Taj je vrh,sa svojih 4634 metra, drugi vrh po visini u Europi. No,ovaj put sreæa s vremenom nam nije bila naklonjena jerje vrh bio okovan ledom i snje�nim nanosima od prekodva metra pa se nitko nije penjao na sam vrh. Meðutim,i unatoè tome dosegnuli smo nadmorsku visinu odskoro 4000 metara te skupili nova iskustva i saznanja o

svim opasnostima koje kriju lavine, koje su se oko nasobru�avale na ledenjak Garnergrat.

U organiziranju pohoda puno su nam pomogli na�iljudi kojih ima dosta na privremenom radu u Zermattu.Na povratku kroz Italiju navratili smo u Nacionalnipark Monti Lessini, gdje smo trenirali alpinistièke vje�-tine na penjali�tu »Sentiero alpinistice Balisti« u ma-sivu Dolomita (Gruppo del Carega). Pohod je trajaosedam dana, od 15. do 22. srpnja, a pre�li smo ukupno2400 kilometara. U cjelini, pohod je bio uspje�an,polaznici zadovoljni, a osvajanje vrhova Monte Roseèekat æe do sljedeæe prilike.

Berislav Tkalac

PRIJATELJSTVO MARIBORSKIH IZAGREBAÈKIH PLANINARA

U subotu 7. rujna 2002. potpisana je Povelja o pri-jateljstvu i suradnji izmeðu PD »Planika« iz Mariborai PD »Ericsson - Nikola Tesla« iz Zagreba. Sveèani èinpotpisivanja obavljen je u Mariboru, u podno�ju Po-horja, na Snje�nom stadionu uz prisustvo brojnihèlanova dvaju dru�tava. Povelju su potpisali predsjed-nici Franci Rajh (»Planika«) i Damir Kuzmaniæ (»Er-icsson - Nikola Tesla«).

U lijepom i sveèanom ambijentu Pohorja okru-njeno je, formalnim èinom, dugogodi�nje prijateljstvoi suradnja mariborskih i zagrebaèkih planinara. Èestisusreti u slovenskim i hrvatskim planinama postupnosu prerasli u èe�æa dru�enja i suradnju, te na kraju pri-jateljstvo koje je ovim èinom trajnije uèvr�æeno.

Povelja je napisana na slovenskom jeziku, a istaPovelja na hrvatskom jeziku bit æe potpisana krajem

travnja iduæe godine na Medvednici,prilikom odr�avanja tradicionalnog11. pohoda PD »Ericsson - NikolaTesla«.

U Povelji se istièu pozitivnetradicije planinarstva i izra�ava zajed-nièka volja za razvijanje i oèuvanjetemeljnih naèela planinarskog kodek-sa PZS-a i HPS-a. Posebno se nagla-�ava spremnost za oèuvanje prirode,humanizam i solidarnost u planinama.To je su�tina Povelje i temelj na ko-jem æe se organizirati zajednièki su-sreti, planinarske i sportske priredbe.

U spomen na taj èin, mariborskiplaninari su »tesla�ima« poklonili fo-tomonografiju Pohorja i sliku runo-lista, simbola svoga dru�tva i planinaopæenito, a »tesla�i« su uzvratili s fo-tomonografijom »Hrvatske planine«Slavonski planinari pod alpskim vrhuncima foto: Berislav Tkalac

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:17 Page 347

11-12, 2002348

Zlatka Smerkea. Nakon zavr�etka sveèanog dijela, nas-tavljeno je dru�enje uz pjesmu i ples, a nije izostala nibogata gastronomska ponuda koju su osigurali su-sretljivi domaæini.

Damir Kuzmaniæ

GOSPIÆANI I ZAGREPÈANINA PETZECKU

Prvog rujna �estorica gospiækih planinara iz »�e-ljeznièara« i isto toliko planinara iz zagrebaèkog HPD»Stanko Kempny« uspelo se na 3283 m visok vrh Pet-zeck u austrijskim Alpama. Uspon je zapoèeo na parki-rali�tu iznad Lienza (1680 m) i vodio do planinarskogdoma Wangeniteseehütte, koji je smje�ten iznadprekrasnog jezera (2508 m).

Nakon ugodnog smje�taja u domu, rano ujutroprema vrhu, uz blagu ki�icu, krenulo je 14-oro Zagrep-èana i �estoro Gospiæana. Kada se na visini od 2900metara ki�a pretvorila u snijeg, po �est planinara izsvakog dru�tva uspjelo je doæi na sam vrh. Zajedno susponom i silaskom do doma, a potom do parkirali�ta,bilo je 8 sati zanimljivog i na trenutke zahtjevnog

planinarenja. Na povratku su èlanovi HPD »StankoKempny« posjetili Bleiburg i poklonili se �rtvama ko-je su tamo ostavile �ivote.

Tomislav Èaniæ

Nehajska 61 •• 10000 Zagreb t/f: 01-363 88 40 •• e: [email protected]

$9,2 .$57( =$ 9$ã(

(.63(',&,-(

2UJDQL]LUDPR ]D YDV

=D GHWDOMQH SURJUDPH

QD]RYLWH� SLäLWH� QDYUDWLWH« LOL

SRVMHWLWH ZZZ�YPG�KU

2UJDQL]DWRU SXWRYDQMD L YRGL��

9/$',0,5 0(6$5,ý '$'2LQVWUXNWRU DOSLQL]PD� LQVWUXNWRU *RUVNH VOXæEH VSDäDYDQMD

L JRUVNL YRGL� V PH�XQDURGQRP OLFHQFRP

KILIMANJARO 18.-29. sijeèanj 2003.

ACONCAGUA 6.-28. sijeèanj 2003.

KORZIKA 11.-22. lipanj 2003.

ELBRUS srpanj 2003.

PEAK LENJIN - 7125 m kolovoz 2003.

Zvonko �imuniæ, najmlaði lièki visokogorac na vrhufoto: Tomislav Èaniæ

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:18 Page 348

11-12, 2002 349

SADR�AJ 94. GODI�TA

ÈLANCIAleraj Borislav . . . . . . . . . . . . . IKAR-ovi dani u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7

Antolkoviæ Zdravko . . . . . . . . . Zimski do�ivljaj na Mosoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69

Babiæ Jelena . . . . . . . . . . . . . . . More i planine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .317

Bajs Damir . . . . . . . . . . . . . . . . Du� Velebita u devet dana . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251

Bajs Damir . . . . . . . . . . . . . . . . Na Ojstricu u Kamni�ke Alpe . . . . . . . . . . . . . . . . .101

Bala�ko Branko . . . . . . . . . . . . Suton na �krlatici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .248

Barièeviæ Tomislav . . . . . . . . . Kardinal Franjo Kuhariæ i planine . . . . . . . . . . . . . .149

Berljak Darko . . . . . . . . . . . . . Saga Dawa na planini Kailasu . . . . . . . . . . . . . . . . .241

Bjedov Boris . . . . . . . . . . . . . . Moj pohod na Dinaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .319

Bo�iæ Vlado . . . . . . . . . . . . . . . Jama Snje�nica - prirodni hladnjak . . . . . . . . . . . . . .11

Bo�iæ Vlado . . . . . . . . . . . . . . . Na Braèu - oltari u �piljama i �pilje u oltarima . . . .330

Bo�iæ Vlado . . . . . . . . . . . . . . . »�piljarova« �pilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38

Bo�ièeviæ Sreæko . . . . . . . . . . . Na tragu starog »Planinarskog lista« . . . . . . . . . . . .324

Broniæ Radojka . . . . . . . . . . . . Kroz Mudnu dol u Grobnièke Alpe . . . . . . . . . . . .135

Burica Gordana . . . . . . . . . . . . Vela stra�a na otoku �olti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203

Èaniæ Tomislav . . . . . . . . . . . . Po snje�nim nanosima do Kugine kuæe . . . . . . . . .136

Æi�ko Sunèica . . . . . . . . . . . . . Iz Ozlja na Vodenicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .284

Fischer Darko i Grgesina Vladimir, Na Jankovac preko Sokoline . . . . . . . . . . . . . . . .65

Fleming Fergus . . . . . . . . . . . . Kako je osvojen Mont Blanc . . . . . . . . . . . . . . . . . .221

Fliss Mladen . . . . . . . . . . . . . . Stra�a na otoku Istu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76

Gabriæ Goran . . . . . . . . . . . . . . Legenda o Zlatnoj jami na Mosoru . . . . . . . . . . . . .321

Gospiæ Aleksandar . . . . . . . . . . U kraljevstvu Mont Blanca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .311

Had�iselimoviæ Edo . . . . . . . . . Kome treba kamen s Velebita . . . . . . . . . . . . . . . . .211

Horaèek Stanislav . . . . . . . . . . Novi planinarski put na Burni Bitoraj . . . . . . . . . . .201

Horvat Adrian . . . . . . . . . . . . . Bernina - èudesni svijet leda i sunca . . . . . . . . . . . .305

Horvatin Dunja . . . . . . . . . . . . �ifra 115 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23

Hr�enjak Anðelko . . . . . . . . . . Mont Blanc - ostvarenje jednog sna . . . . . . . . . . . .129

Huzjak Bernarda . . . . . . . . . . . Lov na planinarski �ig . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .140

Huzjak Bernarda . . . . . . . . . . . Markiranje i markirantsko prigovaranje . . . . . . . . .215

Huzjak Bernarda . . . . . . . . . . . Po�tak i Kame�nica u jednom dahu . . . . . . . . . . . . .110

Huzjak Bernarda . . . . . . . . . . . Trenutak ljepote ili ljepota trenutka . . . . . . . . . . . .170

Islamoviæ Faruk . . . . . . . . . . . . Hrvatska �vica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .133

Islamoviæ Faruk . . . . . . . . . . . . Izlet na Bilogoru ili za�to planinariti . . . . . . . . . . . .117

Jagariæ Vladimir . . . . . . . . . . . »Kod kapele Svete Ane...« . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146

Jagariæ Vladimir . . . . . . . . . . . Re�petarnica kraj Slavetiæa . . . . . . . . . . . . . . . . . . .332

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:18 Page 349

11-12, 2002350

Jagariæ Vladimir . . . . . . . . . . . Sekuliæi i �etnje okolicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199

Jelaska Dalibor . . . . . . . . . . . . Durmitor, jezera, vrhovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .315

Juras Ante . . . . . . . . . . . . . . . . Pouèni put »Ante Frua« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196

Juras Ante . . . . . . . . . . . . . . . . Vilaji u pohode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .103

Keèkemet Radovan . . . . . . . . . Pola stoljeæa Vickovog stupa na Mosoru . . . . . . . .258

Kristijan Zdenko . . . . . . . . . . . Nova obilaznica - od ideje do ostvarenja . . . . . . . . .335

Kosoviæ Jasna . . . . . . . . . . . . . Izlet na Ravnu goru i Strahinj�èicu . . . . . . . . . . . . .138

Kosoviæ Jasna . . . . . . . . . . . . . Mojih sto vrhova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34, 71, 105

Ko�æak Jelena . . . . . . . . . . . . . Pogled s Risnjaka ne mo�e se izbrisati iz sjeæanja .293

Kristijan Zdenko . . . . . . . . . . . Hrvatska planinarska obilaznica . . . . . . . . . . . . . . . .56

Kristijan Zdenko . . . . . . . . . . . Novi dnevnici planinarskih obilaznica . . . . . . . . . .286

Ku�eniæ Mihael . . . . . . . . . . . . Nema jaglaca do papuèkih! . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172

Lay Miro . . . . . . . . . . . . . . . . . Na�ih dvadeset planinarskih godina . . . . . . . . . . . .142

Lay Miro . . . . . . . . . . . . . . . . . Zaboravljenim stazama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .167

Lemiæ Ana . . . . . . . . . . . . . . . . Iz Like preko Velebita u Primorje . . . . . . . . . . . . . .13

Lucariæ Branka . . . . . . . . . . . . Elbrus - bijelo bespuæe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .276

Margan Damir . . . . . . . . . . . . . U Austriju, na Petzeck (3283 m) . . . . . . . . . . . . . . .161

Mesariæ Vladimir . . . . . . . . . . . Gameboskop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19

Me�triæ Branko . . . . . . . . . . . . Drvenièke stine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279

Milas Krunoslav . . . . . . . . . . . Legende o divovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .322

Milas Krunoslav . . . . . . . . . . . Na rubu legendi i prièa (VIII) . . . . . . . . . . . . . . . . .169

Milas Krunoslav . . . . . . . . . . . Vile - ljepotice i èuvarice na�ih planina . . . . . . . . . .77

Milas Krunoslav . . . . . . . . . . . Vile iz na�ih planina i gora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .112

Miloviæ Milorad . . . . . . . . . . . . Boraja, Orlice, �kenderovac . . . . . . . . . . . . . . . . . .180

Nagliè Miha . . . . . . . . . . . . . . . 2002. - Meðunarodna godina planina . . . . . . . . . . .173

O�triæ Vlatko . . . . . . . . . . . . . . Gradac - jo� jedna gradina na Medvednici . . . . . . .205

O�triæ Vlatko . . . . . . . . . . . . . . Na zagorskim padinama Medvednice . . . . . . . . . . . .42

O�triæ Vlatko . . . . . . . . . . . . . . Prva pl. kuæa na zagorskoj strani Medvednice . . . .166

O�triæ Vlatko . . . . . . . . . . . . . . Stari grad Badanj i vrh Drenin . . . . . . . . . . . . . . . .281

Pap Zlatko . . . . . . . . . . . . . . . . Po otoku Hvaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .114

Pap Zlatko . . . . . . . . . . . . . . . . Stotinu mladih na Pokojcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40

Pave�iæ Miljenko . . . . . . . . . . . Do�ivljaji s planinarskih staza . . . . . . . . . . . . . . . . .116

Pave�iæ Miljenko . . . . . . . . . . . U ugodnom dru�tvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .171

Pavlin Tomislav . . . . . . . . . . . . Na Ankogelu iznad 3000 m . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18

Per�iæ Katarina . . . . . . . . . . . . . Godinu dana s planinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141

Poljak �eljko . . . . . . . . . . . . . . Jedna 150. i jedna 50. godi�njica . . . . . . . . . . . . . .165

Poljak �eljko . . . . . . . . . . . . . . Nova piramida na Sljemenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231

Poljak �eljko . . . . . . . . . . . . . . Potraga za Veternicom prije stotinu godina . . . . . .207

Poljak �eljko . . . . . . . . . . . . . . Tragom F. Petrarce na Mont Ventoux . . . . . . . . . . .273

Priljeva Ðuro . . . . . . . . . . . . . . Od Zrina do Zrina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:18 Page 350

11-12, 2002 351

Prizmiæ Vinko . . . . . . . . . . . . . Spasilaèki psi u slu�bi GSS HPS . . . . . . . . . . . . . . .218

Prpiæ Vlado . . . . . . . . . . . . . . . Jo� jedan velebitski botanièki vrt . . . . . . . . . . . . . .290

Prpiæ Vlado . . . . . . . . . . . . . . . Kroz velebitski kr� . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .67

Prpiæ Vlado . . . . . . . . . . . . . . . Kukaline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108

Radovanoviæ Vanja . . . . . . . . . Esperantisti pohodili Platak! . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21

�eremet Goran . . . . . . . . . . . . . �to ponijeti na planinarski izlet . . . . . . . . . . . . . .50, 82

�imunoviæ Nikola Zdenko . . . . Pola stoljeæa Ratkovog skloni�ta . . . . . . . . . . . . . . .209

�incek Mira . . . . . . . . . . . . . . . Prijatelju, �to æe ti cvijeæe s planine? . . . . . . . . . . . .291

�incek Mira . . . . . . . . . . . . . . . Pseæa �ala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .163

Thune Kosteliæ Verica . . . . . . . Himna prirodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33

Tomerlin Slavko . . . . . . . . . . . Kako je nastalo skloni�te na Crnopcu . . . . . . . . . . .193

Trdiæ Zvonko . . . . . . . . . . . . . . Klek - botanièki vrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14

Tro�elj Drago . . . . . . . . . . . . . . Olimp - legende i stvarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97

Uroiæ Milivoj . . . . . . . . . . . . . . Kojina je to jama? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .232

Vujnoviæ Milan . . . . . . . . . . . . Iz Hreljina na Klek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151

PRILOZI IZ RADA HPS-aBerljak Darko . . . . . . . . . . . . . Glavni odbor HPS-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .119

Berljak Darko . . . . . . . . . . . . . Hrvatski planinarski savez u 2001. godini . . . . . . . . .3

Izvr�ni odbor HPS . . . . . . . . . . Gorski vodièi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87

Hrvatska pl. obilaznica - popis obilaznika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .234

Kalendar planinarskih akcija u 2002. godini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .31, 96, 160

Priznanja najboljima u 2001. godini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2

Planinarske obilaznice u hrvatskim planinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .152

SLIKOVNI PRILOZIOd mora do vrha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48

Planinarski domovi, kuæe i skloni�ta, foto: Damir Bajs . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .288

Planine na slikama Vladimira Mekinde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178

Planine zapadne Bosne, foto: Ivica Fumiæ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .256

U Bijelim i Samarskim stijenama, foto: Vladimir Rojniæ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16

Velebitsko proljeæe, foto: Aleksandar Gospiæ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80

RUBRIKEAlpinizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263

Humor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272

In memoriam: Ljudevit. Herceg, Josip Keèa, Ivica Stipetiæ - 23, Tonka �ic-Abrus - 58, Ðuro Periæ - 124, Ivica Martinek - 148, Milan Nik�iæ - 235, Rudolef Heli, Franjo Puèar - 262, Ivica Sudnik, Antun �eljko Mati�in - 338

Pisma èitatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .63, 261, 294, 342

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:18 Page 351

11-12, 2002352

PRETPLATA ZA 2003. GODINUNa po�tanskoj omotnici uz ovaj broj èasopisa dobili ste i uplatnicu za pretplatu na iduæe godi�te

»Hrvatskog planinara«. U 2003. godini pretplata na na� èasopis bit æe ista i 2002. godine, dakle 120kuna za Hrvatsku, a 32 eura za inozemstvo.

U �elji da se rije�e neprilike s prikupljanjem pretplate koje su vi�e godina ote�avale izdavanjei distribuciju èasopisa, od listopada ove godine Hrvatski planinarski savez se koristi novimkompjutorskim programom za evidenciju pretplatnika. Usporedno s prelaskom na novi program,provedeno je i sreðivanje pretplatnièkih podataka, te Vas zbog toga molimo da nam javite akouoèite neku pogre�ku koja se sluèajnopotkrala pri reorganizaciji podataka.

Novi program omoguæuje, meðu os-talim, da svaki pretplatnik u Hrvatskojdobije uplatnicu na kojoj su ispisani svipodaci potrebni za ispravnu uplatu.Takoðer, nakon �to izvr�ite uplatu, moæiæete u iduæem broju i sami vidjeti je liuplata uredno evidentirana u HPS-u.

Ako zbog nekog razloga pretplatu plaæate na neki drugi naèin (posebnom uplatnicom ili iz ino-zemstva), molimo Vas da vodite raèuna da na uplatnicu u rubrici »poziv na broj« svakako ubilje�itesvoj pretplatnièki broj. Ako ste svoj pretplatnièki broj sluèajno izgubili, mo�ete ga doznati u ureduHPS na pismeni ili telefonski upit (tel. 01/48-24-142 i 01/48-23-624).

Hrvatski planinarski savez i Urednièki odbor nastojat æe da èasopis u iduæoj godini bude �tobolji, zanimljiviji i redovitiji. U tome je svakako potrebna i pomoæ suradnika slanjem kvalitetnihpriloga, planinarskih du�nosnika tra�enjem novih pretplatnika, te èitatelja redovitom pretplatom.

Urednièki odbor HP

Novi program za evidenciju pretplatnika

Planinarske kuæe i putevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26, 62, 122, 187, 228, 298, 340

Planinarski tisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60, 90, 124, 150, 186, 296

Prije 100 godina: Èetrnaest dana na Velebitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .326

Speleologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28, 59, 301

Tko je �to u hrvatskom planinarstvu: Jasna Kosoviæ - 91, Goran Gabriæ - 123, Damir Bajs - 154, Davorin Molnar - 188, Mirjana Karaman - 265, Juraj Filipèiæ - 300, Stanko Jurdana - 341

Vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29, 64, 92, 125, 155, 189, 236, 266, 302, 344

Za�tita prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .122, 183, 264

HP 11-12-2002 b.qxd 05. 11. 02 14:18 Page 352

Pogled s Nor�iæke Ple�ivice prema O�trcu (Samoborsko gorje), foto: Alan Èaplar

HP 11-12-2002 korice.qxd 05. 11. 02 14:26 Page 3

TIKKA

light

DISTRIBUTER ZA HRVATSKU: »HIMALAYA SPORT« d.o.o.Vrazova 8c, 42000 Vara�din, Tel./fax: 042/313-701

e-mail: [email protected]

HP 11-12-2002 korice.qxd 05. 11. 02 14:27 Page 4

PLANINARSKOG SAVEZA Studeni-prosinac 2002 Broj 11-12 ... · MOUNTAINEERING ASSOCIATION...

Documents

Transcript of PLANINARSKOG SAVEZA Studeni-prosinac 2002 Broj 11-12 ... · MOUNTAINEERING ASSOCIATION...