Pjesma za Emu

Raduj se, mali cvijete

za veličanstveno

putovanje stvoren,

na stazi što ju jasno Sunce

zvjezdanoj zori ote.

Raduj se svakom laticom duše

desetom proljeću svome,

čudesnoj Pjesmi Stvorenja

i daru dobre krasote.

Evo već mirišu njome

puteljci rasuti za snove,

Brezovac, Ruševac i Turski brijeg.

odišu voćnjaci, polja i šume

i cvjetna joj zvona zvone.

Raduj se Ljubavi kojom te obasuše

brižne ruke očeve i tople oči majčine.

Raduj se prijateljstvu što te po imenu zove!

Sanjaj u krilu bakinu najljepše priče davnine

i rasti nježna i draga svemu dobrome ususret.

I upamti, dijete dobrote:

najveća blaga su ondje gdje te iskreno vole

i sve je ostvarivo na svijetu, čemu se korakne srcem.

Tvoj učitelj