L. Pirandello: est lica trai autoraest lica trai autora je drama o relativnosti istine koju svaki pojedinac nosi u sebi (pirandelovski relativizam), ako svatko ima svoju istinu onda konane istine nema i nemogue je utvrditi.Drama nije podijeljena na inove, ali je ne moemo nazvati jednoinkom. Predstava se prekida dvaput, prvi put kad svi odlaze sa scene jer se proba prekida i drugi put kad tehniari zabunom spuste zastor. Tema je odnos kazalita (kazaline iluzije) i stvarnosti (prave stvarnosti).Egzistiraju dvije drame drama u obitelji i drama u drami (teatar u teatru), - isprepleu se ivot i gluma, stvarnost i iluzija. Razlikujemo dvije grupe likova lica koja pripadaju stvarnosti i lica (glumci i redatelj) koja pripadaju kazalitu i stvaraju iluziju.Na probi Pirandellove komedije Igra uloga pojavljuje se est lica koji trae autora i koji trae da se prikae njihova drama. Redatelj je najprije ljut, a kad uje za odnos meu licima, zainteresira ga njihova drama i odlui postaviti je na scenu. Otac i majka bili su u braku, ali majka se preudala za oevog suradnika. Otac i majka imali su Sina koji je ostao s ocem (majka optuuje oca da joj je oduzeo Sina). U novom braku rodila je troje djece: sina i dvije keri. Mu umire, majka ostaje sama s djecom. Zarauje za ivot ivanjem za voditeljicu bordela madame Pace, ali ne zna da joj madame Pace daje posao samo zbog kerke koju eli pridobiti za prostituciju argumentima da joj je majka upropastila sve tkanine i da ih netko mora otplatiti. Ker se poinje baviti prostitucijom i jednom prilikom joj dovode Oca (ali majka dolazi i prekida njihovu moguu vezu). Redatelj pokuava ba tu scenu postaviti na pozornicu, na kraju se mali sin ubija iz pitolja, kerka se utopi, a Pastorka bjei.

- Modernost drame: - nema podjele na inove - dupliciranje scenskog prostora - pozornica na pozornici( na pozornici se odvija proba za Pirandellovu dramu Igra uloga - predstava u predstavi (teatar u teatru): u okviru Pirandellove predstave est osoba trai autora odvija se proba za Pirandellovu predstavu Igra uloga - ukidanje kazaline iluzije ( kazalite u pravilu stvara iluziju nekog isjeka stvarnosti unutar kojeg pratimo likove, zaplet i rasplet, tome doprinose i kostimografija i scenografija; u ovoj drami naznauje se razaranje te scenske iluzije- pozornica je prazna, odvija se proba, dolaze Osobe i izvode svoju dramu- sve daje dojam sluajnosti i improvizacije) - kaotinost radnje (pratimo este promjene- proba Igre uloga, prekid, Osobe izvode dramu, redatelj isprobava dramu Osoba s glumcima, prekida je...) - Karakteristike Pirandellova kazalita: nema podjele na prizore i inove, nema Aristotelova jedinstva mjesta, vremena i radnje, nema sputanja zastora (zastor predstavlja granicu izmeu stvarnosti i iluzije), na pozornici nema kulisa, rekvizita, glumci sjede meu gledateljima, nema razlike izmeu glumaca, redatelja, publike, radnja je kaotina, replike dolaze iz gledalita, glumci se etaju kroz publiku, glumci se slue mimikom, gestama, drame se izvode i u predvorju kazalita pa i u prostoru izvan zgrade