Mogućnosti razvoja ekoturizma u Gorskom kotaru - diplomski rad
PERCEPCIJA EKOTURIZMA-SMJERNICE ZA …oliver.efri.hr/zavrsni/699.B.pdfKako bi se to postiglo...
Transcript of PERCEPCIJA EKOTURIZMA-SMJERNICE ZA …oliver.efri.hr/zavrsni/699.B.pdfKako bi se to postiglo...
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA
Denia Krivičić
PERCEPCIJA EKOTURIZMA-SMJERNICE ZA RAZVOJ
EKOTURISTIČKE PONUDE ZA MLADE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, rujan 2014
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA
PERCEPCIJA EKOTURIZMA-SMJERNICE ZA RAZVOJ
EKOTURISTIČKE PONUDE ZA MLADE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Ponašanje potrošača
Mentor: prof.dr.sc. Bruno Grbac
Student: Denia Krivičić
Smjer: Marketing
JMBAG: 0081124059
Rijeka, rujan 2014
Sadržaj 1. Uvod ................................................................................................................................... 1
2. Značenje i razvoj ekoturizma ............................................................................................. 3
2.1. Uvod u ekoturizam ....................................................................................................... 3
2.1.1. Principi ekoturizma .............................................................................................. 4
2.1.2. Razvoj ekoturizma ................................................................................................ 5
2.2. Ekoturizam u Republici Hrvatskoj............................................................................... 6
3. Važnost mladih ekoturista ................................................................................................ 12
3.1. Ekoturisti .................................................................................................................... 12
3.2. Ekoturizam i mladi ..................................................................................................... 13
4. Istraživanje percepcije ekoturizma među mladima .......................................................... 18
4.1. Metodologija .............................................................................................................. 18
4.2. Kvalitativno istraživanje ............................................................................................ 20
4.3. Kvantitativno istraživanje .......................................................................................... 22
4.3.1. Analiza uzorka ........................................................................................................ 22
4.3.2. Testiranje hipoteza .................................................................................................. 26
4.3.3. Analiza uz sastavljanje smjernica ekoturističke ponude .................................... 36
5. Smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade ......................................................... 41
5.1. Proizvod ..................................................................................................................... 41
5.2. Promocija/distribucija ................................................................................................ 42
5.3. Cijena ......................................................................................................................... 43
5.4. Idealna ekoturistička ponuda za mlade ...................................................................... 43
6. Zaključak .......................................................................................................................... 45
6.1. Ograničenja istraživanja ............................................................................................ 46
6.2. Smjernice za buduća istraživanja ............................................................................... 46
Literatura .................................................................................................................................. 47
Popis tablica, slika i grafikona .................................................................................................. 51
Prilog- Anketa .......................................................................................................................... 53
1
1. Uvod
Ekoturizam je jedan od pet mega trendova turizma na globalnom nivou te najbrže rastuća niša
u segmentu turističkih putovanja. Posljednjih godina postaje dio strategije upravljanja u
mnogim zaštićenim područjima (UNWTO, 2009).
Istraživanja pokazuju kako je skupina koja najviše konzumira ovaj vid turizma srednje
životne dobi, visokoobrazovana i s visokim prihodima. No, pregledom literature
(Mehmetoglu, 2007; Taylor, Francis, 2008), dolazimo do zaključka da se iz priče oko
ekoturizma zanemaruje mladu populaciju koja je zapravo ključna za razvoj istog, odnosno
ključna u razvoju svakog proizvoda/usluge, posebice kada se radi o nečemu što ima predznak
održivosti. Marketinški stručnjaci usmjeravaju ekoturističku ponudu upravo prema gore
navedenoj ciljnoj skupini, zanemaruju se ostale ciljne skupine iako istraživanja pokazuju da
svjesnost o ekoturizmu postoji među svim generacijama, prihodovnim skupinama i sl.
Ekoturizam je poprilično nova pojava te ljudi nisu dobro upoznati sa njegovim značenjem niti
svrhom što predstavlja problem istraživanja ovog rada. I u samoj literaturi postoje vrlo
različita shvaćanja ekoturizma, a predmet istraživanja je istražiti na koji način mladi
percipiraju ekoturizam, odnosno jesu li upoznati s tim vidom turizma, prakticiraju li ga i
svjesni su toga ili možda konzumiraju ekoturizam a da nisu ni svjesni da zapravo njihove
preferencije slijede principe ekoturizma i ekoturista.
Ono što će se pokušati dokazati ovim radom je da su mladi ciljna skupina koju ni najmanje ne
smijemo zanemariti prilikom promocije ekoturizma jer mladi smatraju ekoturizam pozitivnim
aspektom turizma te pokazuju veliki interes za određene aspekte ekoturizma. Za dokazivanje
istog biti će potrebno istraživanjem proučiti sljedeće istraživačke hipoteze:
● H1: Ekoturizam je prepoznat među mladima i prihvaćen kao pozitivan i odgovoran
vid turizma
● H2: Mladi su zainteresirani za ekoturističke sadržaje ali nisu dovoljno upoznati sa
značenjem ekoturizma
● H3: Mladi su ekološki osviješteni ali nedovoljno prakticiraju ekoturizam
U ovom će se radu istražiti percepcija ekoturizma među mladima te će se pokušati sastaviti
smjernice za uspješnu ekoturističku ponudu usmjerenu prema mladima. Radom će se istražiti
važnost mladih kao neophodne ciljne skupina koju se ne smije zanemariti pri razvoju
ekoturizma i kreiranju ekoturističke ponude. Istražiti će se pojam i važnost ekoturizma,
2
razmotriti stanje ekoturizma u svijetu i RH te naposljetku, sastaviti smjernice koje treba
uvažiti pri kreiranju ekoturističke ponude za mlade. Prethodno navedeno možemo definirati
kao cilj ovog diplomskog rada.
Svrha ovog diplomskog rada je promovirati značenje ekoturizma među mladima te osvijestiti
ekoturističke subjekte o važnosti mladih pri razvoju i održivosti ekoturizma. Dakle, želi se
radom ukazati na to da su mladi važna ciljna ekoturistička skupina s određenim ekoturističkim
preferencijama koje će se segmentirati analizom ovog istraživanja. Krajnji rezultat
istraživanja podariti će smjernice prema kojima se treba razvijati ekoturistička ponuda za
mlade.
Struktura rada se sastoji od šest poglavlja; Uvod, Ekoturizam, Važnost mladih ekoturista,
Istraživanje, Smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade, Zaključak. U prva će se tri
poglavlja definirati osnovni pojmovi te iznijeti pregled literature. U prvom poglavlju „Uvod“
predstavit će se predmet i problem istraživanja, definirati će se ciljevi i istraživačke hipoteze
te sažeti struktura rada. Drugo poglavlje „Značaj i razvoj ekoturizma“ objediniti će
najznačajnije pojmove vezane uz ekoturizam te će isti biti objašnjeni. U istom poglavlju
govoriti će se o razvoju ekoturizma na globalnoj razini te RH. Poglavlje "Važnost mladih
ekoturista" će sažeti dosada poznate podatke o preferencijama mladih u vezi putovanja i
položaju ekoturizma u njihovoj svijesti. Ovim poglavljem završava sekundarno istraživanje
rada te sve navedeno u prva tri poglavlja dovodi do lakšeg shvaćanja samog istraživanja koja
će detaljno biti objašnjena u poglavlju koje slijedi, "Istraživanje". U tom poglavlju obraditi će
se podaci primarnog istraživanja, koji će zajedno sa informacijama iz sekundarnog
istraživanja biti temelj za poglavlje "Smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade". U
zadnjem poglavlju "Zaključak" sažeti će se dobiveni rezultati te predložiti daljnji koraci za
nadogradnju teme, djelovanje na području ekoturizma te ukazati na možebitna ograničenja
istraživanja.
3
2. Značenje i razvoj ekoturizma
Ekoturizam je složen pojam iza kojeg stoje pravila i principi koje ekoturizam kao grana
turizma mora slijediti. Ta pravila i principi moraju biti jasno određeni i objašnjeni kako bi se
uopće moglo shvatiti značenje ekoturizma. U nastavku će se iznijeti najvažniji ekoturistički
pojmovi te objasniti principe i pravile ekoturizma te prikazati razvoj i kretanje istog od
začetka do danas.
2.1. Uvod u ekoturizam
Na globalnoj ali i lokalnoj razini možemo primijetiti vrlo brze promjene u trendovima
turizma. Institut za turizam Republike Hrvatske (Institut za održivi razvoj RH, 2000) navodi
kako je to rezultat upravo sve veće dodijele važnosti očuvanju prirode, kulturne i prirodne
baštine te popularnosti rekreativnih destinacija zbog čega je konvencionalni turizam prisiljen
zadovoljiti strože ekološke kriterije pa samim time i kreirati diferenciranu ponudu turističkih
sadržaja. To dakako predstavlja veliki izazov za turističke poslovne subjekte ali jednako tako i
za nadležne institucije koje su zaslužne za razvoj i upravljanje turizmom. Zadatak svih
zajedno je stvoriti novu turističku ponudu, koja će biti uspješna u ekonomskom, ekološkom i
socijalnom smislu. Dakle, uspješna turistička ponuda mora predstavljati, odnosno stvarati
koristi za lokalne zajednice, treba ih uzdignuti gospodarski i kulturno, te potaknuti na zaštitu
prirodnih resursa koji zapravo sami po sebi predstavljaju atrakciju i privlače turiste na
određenu destinaciju. Cilj ekoturizma je omogućiti ljudima da uživaju i uče o prirodnim,
povijesnim i kulturnim vrijednostima u jedinstvenom okruženju, uz očuvanje integriteta tih
mjesta i poticanje mogućnosti gospodarskog razvoja u lokalnim zajednicama. Time je zapravo
opisan ekoturizam koji je i u RH prepoznat kao najvažniji oblik održivog turizma.
Kao što je već rečeno ekoturizam je zapravo podvrsta i najvažniji oblik održivog turizma, a
najčešće se definira kao “odgovorno putovanje u prirodna područja s ciljem očuvanja okoliša i
unapređuje dobrobiti lokalne zajednice” (TIES,1990). Ovu definiciju možemo nazvati
baznom definicijom jer postoji vrlo mnogo različitih teorija ekoturizma. Možda najlakše
možemo razumjeti što je ekoturizam uz pomoć Valentine (1992) koji razmatra ekoturizam te
tvrdi da ekoturizam je ili bi trebao biti ograničen na vrstu turizma koji:
● se odvija relativno nesmetano na prirodnim područjima,
● nije štetan i ne degradira okoliš,
● izravno pridonosi kontinuiranoj zaštiti i upravljanju korištenja zaštićenih područja,
4
● je predmet zadovoljavajućeg i odgovarajućeg režima upravljanja.
Ekoturizam je „win-win“ situacija za svakoga tko je uključen u njega. Sredstva koja se
dobivaju kroz ekoturizam, gdje se prvenstveno misli na novčana sredstva, ponajprije
doprinose zaštiti i očuvanju prirode i okoliša jer su upravo priroda i okoliš okosnica
ekoturizma. Nadalje, kraj u kojem se razvija ekoturizam se razvija. Potiče se proizvodnja
tradicionalnih proizvoda, ekopoljoprivreda, ugostiteljstvo te svi ekoturistički sadržaji. I
konačno zadovoljni su i oni zbog kojih se ekoturizam i razvija, ekoturisti koji svjesno i
savjesno veličaju prirodne ljepote i uživaju čari ekoturizma.
Državni zavod za zaštitu prirode Republike Hrvatske ekoturizmu daje sljedeće karakteristike
(Sundshet, 2009):
● promiče održive aktivnosti malog razmjera bliske prirodnom okolišu,
● opslužuje pojedinačne posjetitelje ili male grupe, a ne masu turista,
● stavlja naglasak na kakvoću proizvoda i personaliziranu uslugu,
● potiče veliko zanimanje za lokalni okoliš i lokalne proizvode,
● pomaže u promicanju odgovornog ponašanja i podizanju svijesti o potrebi zaštite
prirode.
Dakle, ekoturizam obuhvaća kooperaciju tri aspekta: ekološkog, ekonomskog i socijalnog u
svrhu održivosti. Ekoturizmom se promiču lokalni običaji, zapošljava se lokalno stanovništvo,
te se promovira odgovorno iskorištavanje resursa i svijest o zaštiti prirode.
2.1.1. Principi ekoturizma
Kako bi se ekoturizam približio javnosti i zapravo zaživio u punom smislu potrebno je bilo
predstaviti i principe koje ekoturizam slijedi. Principi eko-turizma obuhvaćaju sljedeće
(Wood, 2002):
● minimiziranje negativnih utjecaja na prirodu i kulturu koji mogu nanijeti štetu
odredištu ,
● obrazovanje putnika o važnosti zaštite,
● naglašavanje značenja odgovornog poslovanja koje djeluje u suradnji s lokalnim
organima vlasti i sa stanovništvom u cilju zadovoljavanja lokalnih potreba i stvaranja
koristi od zaštite,
● direktni prihodi od zaštite i upravljanja prirodnim i zaštićenim područjima,
5
● naglašavanje potrebe za stvaranjem regionalni turističkih planova zona i za planovima
upravljanja posjetima namijenjenim područjima prirode za koje je odlučeno da
postanu eko odredišta,
● naglašavanje upotrebe osnovnih društvenih i studija okoliša kao i dugoročnih
problema nadgledanja u svrhu procjene i minimiziranja utjecaja,
● težnja za maksimiziranjem ekonomskih koristi za zemlju domaćina, lokalno
poduzetništvo i zajednice, pogotovo za stanovništvo koje živi u i oko zaštićenih i
prirodnih područja,
● težnja da se osigura da razvoj turizma ne prijeđe društvene granice prihvatljivih
promjena određenih od strane istraživača u suradnji s lokalnim stanovništvom,
● oslanjanje na infrastrukturu koja je razvijana u skladu sa životnom sredinom,
minimiziranje upotrebe fosilnih goriva, očuvanje lokalnog biljnog i divljeg
životinjskog svijeta i uklapanje u prirodno i kulturno okruženje.
Principi ekoturizma za cilj imaju regulirati razvoj istog te upoznati sudionike sa značenjem i
važnošću ekoturizma. Putnici moraju biti svjesni važnosti očuvanja prirode i okoliša, no pod
time se ne podrazumijevaju samo ekoturisti već svi putnici koji posjećuju prirodna područja,
kao i djelatnici koji su uključeni u ekoturističku ponudu. Važno je raspoznati što je ispravno,
odnosno ne šteti okolišu i obrnuto, kako bi se moglo minimizirati svaki oblik lošeg utjecaja na
okoliš. Kako bi se to postiglo potrebno je stvarati razne studije vezane uz planiranje, razvoj,
zaštitu okoliša i zapravo projicirati u kome smjeru i koliko, odnosno do koje granice, se
određeno područje može razvijati, a da doprinosi lokalnom stanovništvu i ne šteti okolišu.
2.1.2. Razvoj ekoturizma
Ekoturizma se u svijetu počeo javljati prije više od 130 godina, a vezan je uz osnivanje prvih
nacionalnih parkova. Tada ekoturizam kao koncept turizma nije bio definiran, no nacionalne
parkove se može smatrati pretečom koncepta ekoturizma. Točan datum nastanka koncepta
ekoturizma također nije poznat, ali se obično smatra da je nastao 1970-tih godina. U to
vrijeme u Latinskoj Americi, kod znanstvenika i ekoloških aktivista raste zabrinutost zbog sve
brže propasti svijeta preostalih tropskih šuma koje se nalaze u ovoj regiji. Ekoturizam je u
Latinskoj Americi postao potencijalna alternativa destruktivnim industrijama kao što su sječa,
bušenje nafte, rudarstvo, i drugim industrijama koje izvlače prirodne resurse (Honey, 2008).
Turisti se istih tih godina sve više počinju interesirati za avanture i ekološke načine putovanja,
a unaprijed planirani turistički paketi u odmaralištima i krstarenja brodovima počinju
6
stagnirati. Osim toga, mane i negativne posljedice tradicionalnog masovnog turizma počela su
izlaziti na vidjelo, stoga danas možemo reći da ekoturizam raste sukladno svjesnosti o šteti
prouzročenoj razvojem masovnog turizma.
Veliki napredak u promicanju ekoturizma započet je 1990.godine kad je osnovana "The
international ecotourism society-TIES" organizacija kojoj je glavni cilj promocija ekoturizma
širom svijeta. Danas je u TIES uključeno 490 organizacija, 1100 profesionalaca i 130 zemalja
širom svijeta sa zajedničkim ciljem, a to je aktivno promovirati ekoturizam kao oblik
održivog razvoja turizma (TIES, 2014).
Ekoturizam zauzima sve veću ulogu u turizmu današnjice. U razdoblju od 1997-2004.
ekoturistička putovanja porasla su za 7% u Europi, a 2004. godine zabilježeno je 22 milijuna
ekoturističkih putovanja što čini 9% od ukupnih turističkih putovanja Europljana (TP, 2006.).
Na globalnoj razini turizam baziran na prirodi raste danas tri puta brže od konvencionalnog
turizma te se svake godine povećava za 10% do 12% (The International Ecotourism society-
TIES, 2006). Kretanja ekoturizma pokazuju da postoji sve veća potražnja za istim ali isto tako
potreba za razvojem i poboljšanjem ekoturističke ponude.
2.2. Ekoturizam u Republici Hrvatskoj
Republika Hrvatska je turistička zemlja sa izuzetnom tradicijom u primorskim mjestima, no
zbog svojeg geografskog položaja RH ima neopisive mogućnosti za razvoj ovog sve više
prihvaćenog međunarodnog trenda, ekoturizma. Hrvatska je zemlja velikih regionalnih
raznolikosti na relativno malom prostoru koja ima predispozicije za kvalitetan ljetni i zimski
turizam. Ljetni turizam je koncentriran uglavnom duž obale i otoka, dok se sve više javlja
trend ekološkog i ruralnog turizma koji u turistička zbivanja uključuje i dosada turistički
zanemarivanu i nedovoljno iskorištenu unutrašnjost. Unutrašnjost Hrvatske ali i priobalje
obiluje mnoštvom prirodnih atrakcija i izuzetnom gastronomskom ponudom što zajedno ima
vrlo dobru podlogu za uspješan razvoj ekoturizma (Sundshet, 2009). Hrvatska danas u plan
razvoja turizma uključuje i ekoturizam, ali iako se možda u praksi ne primjećuje, Hrvatska sa
razvojem ekoturizma ne zaostaje značajno za svjetskim trendovima (Brčić-Stipčević, Petljak,
Renko, 2009).
Već ranije je spomenuto kako se početak razvoja ekoturizma u svijetu veže uz osnivanje prvih
nacionalnih parkova diljem svijeta. Hrvatska se u svjetske trendove uključila početkom
devetnaestog stoljeća kada su počeli izlaziti časopisi potaknuti očuvanjem prirode (Internet
portal za zaštitu prirode, 2014) Nakon povećanog zanimanja za prirodu i zaštitu okoliša od
stane šire javnosti krajem devetnaestog stoljeća osniva se “Hrvatsko prirodoslovno društvo” i
7
“Društvo za uređenje i proljepšavanje Plitvičkih jezera i okolice” čijem djelovanju se
pripisuje i proglašenje nacionalnih parkova, 1928. i 1929., Plitvička jezera, Štirovača,
Paklenica i Bijele stijene koji su službeno postojali samo godinu dana. Prvi moderni
nacionalni parkovi u Hrvatskoj osnovani su nakon drugog svjetskog rata, odnosno nakon
1945. godine, a to su bili Nacionalni park Plitvička jezera i Nacionalni park Paklenica
(Opačić, 2001). Danas se značajno poveća broj zaštićenih područja na teritoriju Republike
Hrvatske pa tako brojimo preko 440 zakonom zaštićenih područja (Državni zavod za zaštitu
prirode, 2012.) koji su svrstani u različite kategorije od koji je 5 pod preventivnom zaštitom.
8,48% ukupnog teritorija Republike Hrvatske čine zaštićena područja, a na Slici 1 možemo
vidjeti o kojim se područjima radi.
Slika 1: Zaštićena područja u Republici Hrvatskoj
Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode, www.dzzp.hr, 2014.
Zaštićena područja u RH rasprostranjena su po čitavom teritoriju zemlje. Veća koncentracija
8
zaštićenog područja nalazi se na obroncima planine Velebit, no izuzev to možemo reći da sve
regije imaju podjednaku količinu zaštićenog područja.
Kako su se trendovi turizma u svijetu počeli mijenjati tako su i u Hrvatskoj usvojeni isti.
Porast svijesti o zdravom životu kao i razvoj potrebe za očuvanjem, isticanjem i
upoznavanjem lokalnih tradicionalnih načina življenja i vrijednosti kao protuteže sve većoj
svjetskoj globalizacijskoj uniformnosti vrše značajan utjecaj i na razvoj turizma. Održivost
postaje značajan čimbenik očuvanja lokalne kulture ali također i očuvanja lokalnog okoliša
turističkih odredišta, što je i RH uočila pa je tako prema Strategiji hrvatskog turizma do 2010.
godine, vizija hrvatskog turizma do 2010. godine glasila: „Turizam značajno pridonosi
gospodarskom rastu Republike Hrvatske i blagostanju njenih građana, bazirajući se na
održivom korištenju prirodnih i kulturno-povijesnih potencijala aktivno sudjelujući u
njihovom očuvanju i razvoju, stvarajući okruženje privlačno za investitore.“(Vlada Republike
Hrvatske, 2003). U usporedbi s drugim europskim zemljama, Hrvatska se odlikuje visokom
razinom očuvanosti prirode te se osobito ističe očuvanošću ekoloških sustava i staništa te
velikom biološkom i krajobraznom raznolikošću. Smanjivanjem stupnja te raznolikosti
narušava se ekološka ravnoteža, pa se može reći da to na globalnoj razini ugrožava biljne i
životinjske vrste, te samog čovjeka. To potencira odgovornost za ono što će jednoga dana biti
ostavljeno budućim naraštajima, te stoga održiv razvitak u gospodarskom, ekološkom i
sociokulturnom smislu postaje esencijalnom sastavnicom promišljena djelovanja u većini
zemalja (Bajs, 2009).
Održiv, ili obziran razvoj pretpostavlja život unutar prihvatnog kapaciteta okoliša, dakle, u
kojoj će mjeri ekološki sustav moći prihvatiti raznolike ljudske djelatnosti i iskorištavanje
resursa bez stvaranja trajne štete za sustav i kvalitetu života ljudi. Smanjenje pritiska na okoliš
može se postići sinergijom društvenoga, političkoga i tržišnog djelovanja, a ovome slučaju
posebno važnim se pokazuje zajednički angažman u očuvanju i pravilnom korištenju resursa u
turizmu. Upravo zbog toga održivi turizam ima poveznicu s eko-turizmom koji stvara novu
kategoriju odgovornog putnika. Eko-turizam znači i odgovoran turizam radi svoje
usmjerenosti na usklađen odnos čovjeka i prirode, ali i stoga što se dio zarade od njega koristi
za zaštitu okoliša (Sundshet, 2009). U hrvatskom je turizmu posljednjih godina postignut
veliki napredak, ali i dalje je potrebno ulagati u razvoj, i to prvenstveno u poboljšanje
kvalitete proizvoda i usluga, ali i promociju očuvana okoliša i prepoznatljivosti Hrvatske kao
turističkog odredišta koje, uz postojeće mjere zaštite, poglavito obalnog pojasa, razvija
visokokvalitetnu izvornu turističku ponudu (Sundseth, 2009). Izvorna turistička ponuda,
naravno, uključuje i iznimno bogatu enološku i gastronomsku ponudu Hrvatske, a
9
tradicionalna jela odnosno kuhinje raznih hrvatskih regija (dalmatinska, slavonska, zagorska,
istarska, itd.) postaju vrlo popularna i prepoznatljiva stavka turistima. Stoga se posljednjih
godina u Hrvatsku, osim zbog odmora i opuštanja, sve više dolazi radi zabave, uživanja u jelu
i piću, a i sve je više onih koje zanimaju kulturne znamenitosti i očuvan okoliš (Sundseth,
2009).
Pristup turizmu prema načelima održiva razvoja sukladan je općeprihvaćenim načelima iz
kojih je proistekao niz međunarodnih konvencija, poput one o zaštiti biološke raznolikosti
kojoj je Republika Hrvatska pristupila početkom 1992. godine. Sabor Republike Hrvatske
stoga je i prihvatio Deklaraciju o zaštiti okoliša u kojoj se, između ostaloga, konstatira
sljedeće: “Republika Hrvatska u svijetu prepoznatljiva kao zemlja izrazito bogata raznolikim
prirodnim vrijednostima, kao što su primorje i otoci, plodna tla, vode i vodotoci, samonikle
šume te brojne jedinstvene i svjetski priznate ljepote, opredjeljuje se za gospodarski održiv
razvitak utemeljen na opstojnoj poljoprivredi i šumarstvu, pomorstvu i turizmu te
gospodarstvu i industriji zasnovanoj na ekološki dopustivim tehnologijama” (Sabor Republike
Hrvatske, 1992).
Bogatstvo Hrvatske je njena biološka raznolikost pa se Hrvatska turistički predstavlja kao
jedna od rijetkih zemalja u Europi gdje je još uvijek očuvan ruralni način života i biološka
raznolikost. Zbog takve turističke promidžbe može se pretpostaviti da su hrvatski prioriteti
upravo eko-turizam te ekopoljoprivreda (Bosnić, 2005).
Međutim, konkretno stanje u turističkoj praksi koja se provodi u Hrvatskoj, nažalost, često ne
poštuje načela održivog razvoja. Svijest o važnosti očuvanja prirodnih i kulturnih vrijednosti
u principu je vrlo visoka ali bez obzira na to praksa u RH pokazuje kako se zapravo vrlo često
onečišćuje i degradira okoliš. Neadekvatno nasipavanje obale, otpuštanje nepročišćenih
otpadnih voda u okoliš, pretjerana izgradnja te podupiranje „prljave“ industrije samo su neki
od dokaza koji upućuju da se u praksi događaju suprotne stvari onima propisanima zakonima i
strateškim planovima. Također ni turistički poduzetnici i djelatnici nisu dovoljno upoznati s
tom problematikom niti svjesni toga u kolikoj su mjeri u svojoj egzistenciji ovisni o stanju
prirodnog okoliša te koliko ga neodgovarajućim i neracionalnim ponašanjem ugrožavaju
stvarajući time neposrednu štetu samima sebi. Još uvijek prevladava percepcija da je ekološki
odgovorno ponašanje nešto što je skupo, dakle ne donosi profit, te samim time beskorisno
(Eko-partner, 2006). Pozitivni primjeri ipak postoje i treba ih što više podržati i istaknuti kako
bi i drugi mogli slijediti taj put (Croenergo.eu, 2013). Važno je omogućiti i kvalitetan prijenos
znanja i informacija među turističkim djelatnicima po pitanju održivog razvoja i prednosti
10
uvođenja okolišno odgovornih praksi u svoje poslovanje. U svakom slučaju, trenutna situacija
u Hrvatskoj još uvijek je poprilično dobra po pitanju stanja prirodnog okoliša na što ukazuju i
iskazi unutar prethodno navedenih dokumenata koje su izneseni od strane Sabora i Vlade RH,
no prirodna ravnoteža je krhka i lako dolazi do nepovratnih promjena, zagađenja te uništenja.
Zbog toga svi nosimo odgovornost da nastojimo očuvati i poboljšati stanje prirodnih vrednota
i resursa jer o njima ovisi ne samo neka dalja budućnost, već u podjednakoj mjeri i naša
sadašnjost.
Kako bismo imali bolju predodžbu općeg stanja turizma u RH i kretanja kroz prošle godine u
nastavku je napravljen pregled turističkih kretanja u RH. Tablica 1 prikazuje noćenja turista u
RH po vrstama turističkih mjesta od 1980-2010 godine.
Tablica 1: Noćenja turista prema vrstama turističkih mjesta u tisućama za razdoblje 1998.-2010
Izvor : Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, Turizam u brojkama 2013.,
http://www.mint.hr/UserDocsImages/140624_HTZ-TURIZAM-2013_HR.pdf
Možemo primijetiti da noćenja u svim mjestima rastu s godinama, izuzetak je razdoblje
Domovinskog rata gdje se, naravno, turizam nije mogao razvijati te su i noćenja turista
drastično pala. Nakon Domovinskog rata statistika se počinje vraćati u prethodno stanje, no
ono što je vrlo zanimljivo primijetiti za ovaj rad je činjenica da se od Domovinskog rata
najbrže razvija turizam u neturističkim mjestima što upućuje na sve veću popularnost i razvoj
održivih turističkih oblika u koje spada i ekoturizam
Važno je analizirati kako su se kretala noćenja s obzirom na vrstu smještajnih objekata kako
bismo vidjeli kako se razvijaju sve grane turizma, a posebice grane održivog turizma. U
Tablici 2 prikazana su noćenja po vrstama smještajnih objekata gdje imamo zanimljivo
kretanje u proteklih 30-ak godina.
Noćenja turista po vrstama turističkih mjesta 1980.-2010. (u 000)
1980. 1985. 1990. 1995. 2000. 2005. 2010.
Primorska mjesta 50.009 62.985 48.560 11.443 37.393 48.776 52.869
Kupališna mjesta 641 1.092 937 194 299 352 363
Planinska mjesta 462 688 488 41262 208 423 430
Ostala turistička mjesta
521 590 442 62 180 298 357
Zagreb (glavni grad) 1.223 1.387 1.328 652 599 871 1.006
Neturistička mjesta 744 923 768 428 504 701 1.391
UKUPNO 53.600 67.662 52.523 12.885 39.183 51.421 56.416
11
Tablica 2: : Noćenja turista po vrstama objekata u tisućama za razdoblje od 1980.-2010
Izvor : Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, Turizam u brojkama 2013.,
http://www.mint.hr/UserDocsImages/140624_HTZ-TURIZAM-2013_HR.pdf
Smještajna kategorija „ostalo“ gdje spadaju robinzonski smještajni objekti, agroturizmi i
drugi objekti (Kalmeta, 2005) koji su zapravo ekološki prihvatljiviji od ostalih, kategorija su
koja najbrže raste u Hrvatskoj što nas zajedno sa prethodnom činjenicom o mjestima noćenja
turizma navodi da zaključimo kako se turizam u RH najbrže razvija u neturističkim mjestima
gdje se razvija održivi turizam pa tako i ekoturizam (Mišćin, 2008).
Hrvatska, dakle, ima predispozicije za uspješan razvoj ekoturizma odnosno ekoturističke
ponude. Obiluje prirodnim ljepotama a mnoga mjesta u ruralnim područjima i dan danas
poštuju tradicijske vrijednosti odnosno tradicionalni način života. Takva su mjesta idealna za
razvoj ekoturizma prvenstveno zbog situacije koja prevladava tamo ali i velike perspektive za
razvoj takvog područja i poboljšanje života upravo zahvaljujući ekoturizmu.
U sljedećem poglavlju saznati ćemo nešto više o važnosti mladih ekoturista te tko su zapravo
ekoturisti.
Noćenja turista po vrstama objekata 1980.-2010. (u 000)
1980. 1985. 1990. 1995. 2000. 2005. 2010.
Hoteli i apartmani 17.521 209975 20716 5587 13164 14960 15045
Turistička naselja 3937 5446 5198 1972 4561 4703 2790
Kampovi 12804 17150 12010 3429 10740 13359 13793
Privatne sobe 10406 13383 7375 840 8325 13859 19398
Lječilišta 327 593 617 162 253 203 197
Radnička odmarališta
5135 6190 4412 303 475 552 347
Hosteli 1975 2106 1245 192 340 334 434
Ostalo 1495 1802 950 400 1325 3451 4412
UKUPNO 53600 67665 52523 12885 39183 51421 56416
12
3. Važnost mladih ekoturista
3.1. Ekoturisti
Kao što postoje različite definicije ekoturizma tako postoje i različiti oblici ekoturista,
odnosno turista koji konzumiraju ekoturizam. Općenito govoreći možemo reći da je ekoturist
osoba koja traži i posjećuje netaknuta mjesta tragajući za jedinstvenim događajem i
neponovljivom situacijom. To je odgovorni tip turista koji želi aktivno sudjelovati u životu
mjesta koje posjećuje (Tao, Eagles i Smith, 2004). Ekoturiste možemo razdijeliti u mnogo
skupina od onih koji žele minimalno utjecati na okolinu prilikom putovanja do onih koji
prilikom putovanja pokušavaju zaštititi ugrožena područja. U istraživanju (Weaver i Lawton,
2001) provedenom zbog boljeg utvrđivanja karakteristika ekoturizma, ekoturiste se
predstavlja u dvije krajnosti, jaki (hard) ekoturisti i blagi (soft) ekoturisti.
Skupina jakih (hard) ekoturista koji aktivno sudjeluju u zaštiti prirode, vrlo je mala, ali
visoko motivirana, ne očekuju gotovo nikakve usluge, spremni su na aktivnosti u prirodi i
lošije kvalitete smještaja, a sve u cilju iskustva dodira s prirodom. Većina takvih turista su
volonteri kojima je dovoljna samo hrana i smještaj da bi sudjelovali u čišćenju okoliša, brizi
za krajolik, ugrožene vrste i sl.
Druga skupina turista, blagi (soft) ekoturisti, kombinira ekoturističko iskustvo s drugim
turističkim oblicima, kraće im putovanja traju i sudionici su fizički pasivni, zadovoljavaju se
promatranjem okoline i interpretacijom dobivenih informacija, te očekuju visoku kvalitetu
usluge i smještaja.
Ekoturisti smatraju da organizirana putovanja sputavaju mogućnost odlučivanja o izboru
destinacije. Turizam orijentiran prema prirodi često se kombinira s edukacijom, rekreacijom,
sportom, akcijama očuvanja i čišćenja prirode, te avanturom. Ekoturist se ne želi sputavati
klasičnim turističkim paketima, već želi slobodnije i bez pritiska provoditi aktivnosti zbog
kojih se i odlučio poći na ekoturističko putovanje (Tao, Eagles i Smith, 2004).
Dakle pojmovno gledajući ekoturist je svatko tko putuje, a primarni motivi su mu promatranje
i uživanje prirode u relativno netaknutim i neometanim prirodnim područjima pri čemu
konzumiraju barem jedno iskustvo koje se može svrstati u ekoturističku ponudu
(Blamey,1995).
Istraživanje svjetske turističke organizacije (UNWTO, 2002) je pokazalo da bez obzira na
zemlju podrijetla prosječan ekoturist najčešće organizira putovanje samostalno, visokog je
13
stupnja obrazovanja, visoke platežne moći, srednje životne dobi i u većini slučajeva ženska
osoba koja uglavnom ne putuje sama. No, naravno ekoturisti su osobe koje spadaju u sve
demografske kategorije i u sljedećem ćemo odlomku malo detaljnije predstavit korelaciju
ekoturizma i mlađe populacije, odnosno mlade ekoturiste.
3.2. Ekoturizam i mladi
Mlađa populacija, pri čemu u ovom radu mislimo na populaciju od 16-35 godina, kao ciljna
skupina zasigurno je najzahtjevnija te je najteže pratiti zahtjeve i preferencije upravo ove
skupine (UNWTO, 2008). Skupina koja raspolaže s najviše informacija i koja je upoznata s
trendovima današnjice veliki je izazov za sve subjekte uključene u turističku ponudu pa tako i
za subjekte koji nude ekoturističke sadržaje.
Udio mladih turista, odnosno bolje rečeno mladih koji putuju, na svjetskoj razini iznosi 20
posto (UNWTO, 2010) što je značajan podatak. Zanimljivo je upravo to što većina mladih ne
smatra sebe turistima već „travelers“ te im primarni razlozi putovanja nisu zabava i odmor
već upoznavanje novih kultura, običaja. Važno je istaknuti i kako svjetski stručnjaci koji
promatranju kretanje mladih turista naglašavaju njihovu važnost upravo zbog njihova
obrazovanja, količine potrošnje, duljine putovanja i ekološke i socijalne osviještenosti
(UNWTO, 2011). Mladi bi trebali predstavljati predvodnike održivog turizma, a kako
istraživanja pokazuju oni to i jesu (UNWTO, 2011).
Istraživanje iz 2007. godine prikazuje koje aktivnosti najviše vesele mlade ljude, odnosno što
ih najviše privlači kada putuju. U Tablici 3 prikazane su te aktivnosti.
14
Tablica 3: Aktivnosti koje najviše privlače mlade
Aktivnosti %
Posjeta popularnih, dobro poznatih turističkih atrakcija 46,3
Posjeta kulturnih atrakcija (muzeji, galerije, itd.) 45,4
Upoznavanje lokalnog stanovništva 45,1
Hrana i Piće 43,3
Posjeta ne turističkih područja 36,9
Odmor na plaži 26,8
Posjeta događanja i festivala 25,0
Učenje jezika 19,6
Hodanje/trekking 18,7
Posjeta obitelji i prijatelja 18,0
Sport (surfanje, skijanje, vodeni sportovi, itd.) 16,3
Stjecanje radnog iskustva/ razvoj novih vještina 9,8
Drugo 2,3
Izvor : Izrada autora prema UNWTO,http://issuu.com/ldaly/docs/youth_travel_matters_report, 2008
Možemo vidjeti kako je preko 46% ispitanika navelo kako posjećuju popularna, turistička
mjesta i atrakcije, što ide u prilog konvencionalnom turizmu, no preko 45 % ispitanika
izjasnilo se kako nastoje upoznati lokalno stanovništvo, 43,3 % je navelo kako uživaju u hrani
i piću te 37% njih kako uživaju posjećivati neturistička mjesta. Iz prikazanog možemo
zaključiti kako mladi, naravno vole i na neki način i moraju posjetiti najveće turističke
atrakcije i mjesta no činjenica da aktivnosti koje su najprivlačnije mladima izuzev turističkih
popularnih atrakcija, predstavljaju upravo aktivnosti koje podupiru spadaju u ekoturističku
ponudu.
Zanimljivo je nadalje kretanje najpopularnijih aktivnosti mladih prilikom putovanja u 2002. i
2007. godini, a koje je prikazano u grafikonu u nastavku (Grafikon 1).
15
Grafikon 1: Najpopularnije aktivnosti među mladima koji putuju u 2002. i 2007.
Izvor: Izrada autora prema UNWTO, http://issuu.com/ldaly/docs/youth_travel_matters_report, 2008
U grafičkom prikazu možemo primijetiti kako postoje samo tri kategorije koje su se povećale
u 2007. godini u odnosu na 2002., a to su kupovina, rad/zarađivanje novaca i volontiranje.
Zanimljivo je što se značajno smanjio posjet noćnim klubovima, a posjet divljini i prirodi je
češća aktivnost od navedenog. Možemo zaključiti kako se preferencije mladih brzo mijenjaju,
a pozitivno je to što su neke od ekoturističkih aktivnosti visoko zastupljene među mladima.
Najvažniji podatci u istraživanju UNWTO-a su vezani za iskustva stečena prilikom putovanja,
odnosno kako su ona utjecala na život ispitanika. U Tablici 4 se može vidjeti da gotovo sve
kategorije idu u korist ekoturizmu.
Kupovina
Sjedenje u restoranima
Posjeta povijenih
znamenitosti/spomenika
Hodanje/planinarenje/trekking
Kulturna događanja/festivali Posjet muzeju
Druženje na plaži Promatranje divljine/prirode
Noćni klubovi Sportske/adrenalinske aktivnosti
Posjeta sportskih događanja
Učenje jezika
Rad/zarađivanje novca
Akademski studentski program
Volonterski rad
Drugo
Au-pair
16
Tablica 4:Utjecaj inozemnih iskustava na mlade
Moja iskustva prilikom putovanja u inozemstvo (%)
Promijenila su moj čitav životni stil 81,00
Promijenila su moje razmišljanje o mojoj budućoj karijeri , profesionalnim ciljevima, itd. 73,70
Potaknula su me da putujem na odgovorniji način (više cijenim kulturu i okoliš) 69,60
Potaknula su me na razmišljanje o problemima socijalne pravde, siromaštva, međunarodnim odnosima, itd.
66,20
Ojačala su moje privatne vrijednosti i etiku 60,50
Potaknula su me na odabir samoinicijativnih i neovisnih putovanja u budućnosti 58,20
Povećala su moje razumijevanje i poštovanje prema drugim kulturama 40,20
Izvor: Izrada autora prema UNWTO, http://issuu.com/ldaly/docs/youth_travel_matters_report, 2008
Mladi ističu kako im se promijenio način života, kako su postali odgovorniji prilikom
putovanja po pitanju kultura i okoliša, počeli su više razmišljati o socijalnim problemima,
cijeniti više druge kulture i promišljati više o neovisnom stilu putovanja u budućnosti. Dakle,
dobro je što ova populacija u svojim prvim samostalnim putovanjima odmah uviđa važnost
održivog turizma i anomalije tradicionalnog pa uvažavanjem istog zapravo postaju
predvodnici održivog turizma, a time i ekoturizma
U Strategiji razvoja turizma do 2020. u izdanju Ministarstva turizma RH mladi su
predstavljeni na sljedeći način: “Mladi (18 – 24 godine) – radi se o potrošačkom segmentu s
izrazito različitim društvenim i/ili kulturološkim zaleđem i sklonosti različitim načinima
putovanja uključujući i backpacking. Putuju tijekom praznika, u trajanju od nekoliko dana do
nekoliko mjeseci, a preferiraju jeftiniji prijevoz i smještaj. Skloni su aktivnostima i avanturi,
čistoj prirodi te lokalnoj kulturi, a informiraju se u najvećoj mjeri preko interneta.” Kao takvi
predstavljaju primarni segment na koji treba biti usmjeren ekoturizam zajedno s ostalim
održivim vidovima turizma (Strategija razvoja turizma RH do 2020., 2014). Vidljivo je kako
je važnost mladih pri razvoju ekoturizma prepoznata i u RH, no i dalje se nedovoljno
sredstava usmjerava u taj turistički segment.
Kao što je već rečeno, mladi turisti predstavljaju znatan postotak ukupnog broja turista na
svjetskoj razini pa se tako provode istraživanja koja proučavaju njihove načine putovanja,
preferencije prilikom putovanja i slično. Danas mladi prakticiraju različite, potpuno nezavisne
oblike putovanja namijenjene pretežito samo njima kao što su edukacijski turizam, „work and
travel“ program, programi učenja stranog jezika, sportski i avanturistički turizam, kulturne
zamjene i volonterski turizam (Moisa, 2011). Možemo reći kako neki od navedenih programa
slijede i principe ekoturizma poput volonterskog turizma koji zapravo postaje novi vid
17
ekoturizma (Tomasozs, Butler, 2009). No, zapravo svako putovanje pojedincu ostavlja
mogućnost da slijedi principe ekoturizma te odgovorno putuje. Mladi su prepoznati i kao
skupina koja mora biti predvodnik u razvijanju svijesti o zaštiti okoliša i ekologiji. Poveznica
su između ekoloških inicijativa i lokalnih zajednica, te su prepoznati kao idealna skupina koja
može doprinijet razvoju lokalnih zajednica (Arnold, Cohen i Warner, 2009). Rezultati
istraživanja (Holden i Sparrowhawk, 2002) ukazuju na to da su ekoturisti koji se bave
„trekking-om“ pretežito pojedinci koji pripadaju mlađoj dobnoj skupini (ispod 35 godina) te
su najviše motivirani za prakticiranje ekoturizma zbog potrebe da uživaju u prirodi, maknu se
od svakodnevice, budu okruženi mirnom atmosferom, uče o prirodi i mjestu koje posjećuju.
Dakle, mladi su zasigurno skupina koja je vrlo važna pri razvoju ekoturizma i koja može
predstavljati ključnu ulogu u popularizaciji takvog načina putovanja s obzirom na njihove
preferencije prilikom putovanja te brzo prihvaćanje novih sadržaja, pa tako i turističkih
odnosno ekoturističkih.
Možemo zaključiti kako mladi imaju širok izbor pri izboru putovanja namijenjenih njihovoj
populaciji, te se ističu kao ključni faktor pri educiranju i osvještavanju lokalnih zajednica o
važnosti očuvanja okoliša i prirode. Ekoturizam kao pokret koji zapravo ima cilj očuvati
okoliš i prirodne ljepote te doprinijete razvoju lokalne zajednice, može se uzeti u obzir kao
idealno rješenje koje omogućuje mladima putovanje, lokalnoj zajednici napredak, te prirodi i
okolišu zaštitu. Kako UNWTO navodi, mladi pokazuju veliki interes za ekoturizam i njegove
sadržaje, a uključivanjem sredstava institucija i organizacija u razvoj istog, mladi mogu
postati ne samo značajniji ekoturisti već i značajni predvodnici ekoturizma u smislu razvoja
istog na određenom području.
Mladi su dakle, prepoznati kao potencijalni ekoturisti koji pokazuju značajan interes za
ekoturističke sadržaje i slijede ekoturističke principe, a o njihovim mišljenjima i stavovima u
vezi samog ekoturizma nešto ćemo više saznati u sljedećem poglavlju.
18
4. Istraživanje percepcije ekoturizma među mladima
Za potvrđivanje postavljenih hipoteza i ostvarenje samog cilja i svrhe ovog rada koji su
postavljeni na temelju sekundarnog istraživanja, bilo je potrebno krenuti s primarnim
istraživanjem, a u ovom radu korišteno je kvalitativno i kvantitativno istraživanje.
4.1. Metodologija
Istraživanje se sastojalo od dva djela, kvalitativnog i kvantitativnog iz razloga što se
kvalitativnim istraživanjem pokušalo dobiti što više korisnih informacija i stavova u vezi
ekoturizma od strane mladih na temelju kojih se kasnije, uz pomoć znanstvenih članaka,
sastavila anketa za kvalitativno istraživanje. Kako bi se dobila šira slika stanja i upoznatosti u
kvalitativnom su istraživanju sudjelovali studenti iz šest zemalja Europe, dok su u
kvantitativnom istraživanju sudjelovali mladi, pod time se misli na dobnu skupinu od 18-30
godina, sa područja Republike Hrvatske.
Pregledom literature odnosno sekundarnim istraživanjem postavile su se hipoteze ovog
istraživanja koje su bile temelj za provedbu primarnog istraživanja
Prethodna istraživanja pokazuju kako su mladi upoznati sa ekoturizmom, a zastupljenost
mladih ekoturista ne zaostaje za ostalim dobnim skupinama. Ekološka osviještenost i briga za
okoliš sve je više zastupljena u svijetu, a pogotovo među mladima koji kao kritička skupina
raspolažu sa najviše informacija i zapravo najviše shvaćaju neodrživost današnjeg načina
života pa time i masovnog turizme te ekoturizam vide kao rješenje bar ovog uskog dijela
problema održivosti koji se veže uz turizam (UNWTO, 2009). Iz toga proizlazi prva hipoteza,
H1.
● H1: Ekoturizam je prepoznat među mladima i prihvaćen kao pozitivan i odgovoran
vid turizma.
Mladi ističu kako im je važno prilikom putovanja upoznati kulturu i tradiciju mjesta koje
posjećuju, važno im je boraviti u prirodi, kušati tradicionalna jela, posjetiti nacionalne
parkove te su skloni avanturističkim sadržajima u prirodi što nam govori kako zapravo
pokazuju veliki interes za ekoturističke sadržaje (UNWTO, 2008), no ne možemo reći da su
zainteresirani za njih iz razloga što ih možemo kategorizirati u ekoturističke sadržaje.
Potrebno je istražiti koliko zapravo mladi shvaćaju što je ekoturizam iz razloga što postoji
javno mnijenje koje upućuje na to da zaključimo kako je ipak potrebno više educirati mlade
po pitanju značenja ekoturizma kako bi se lakše odlučili na takav vid turizma. Navedeno nas
19
dovodi do druge hipoteze.
● H2: Mladi su zainteresirani za ekoturističke sadržaje ali nisu dovoljno upoznati sa
značenjem ekoturizma.
Ekološka osviještenost je sve više prisutna u svijetu pa tako i među mladima. Razne
organizacije trude se od unijeti ekološko obrazovanje u našu svakodnevicu od malih nogu. Pa
tako postoje razne radionice, obilježavanja raznih datuma vezanih za očuvanje okoliša i
prirode u institucijama od vrtića pa do fakulteta (Uzor Hrvatske, 2013; Žmergo, 2014). Sve to
ide u prilog tome da iznesemo pretpostavku kako su mladi ekološko osviješteni ali pošto
ekoturizam nije zastupljen u dovoljnoj mjeri u ukupnom turizmu, a svakako nije dovoljno
medijski eksponiran, posebice u RH, možemo pretpostaviti kako ga mladi nedovoljno
prakticiraju te na temelju toga iznosimo i treću hipotezu.
● H3: Mladi su ekološki osviješteni ali nedovoljno prakticiraju ekoturizam.
Nakon postavljanja hipoteza, kako bismo saznali što više informacija o shvaćanju ekoturizma
među mladima, provedeno je kvalitativno istraživanje u obliku pojedinačnih intervjua sa šest
mladih studenata prirodnih znanosti iz šest različitih država Europe. Sva su pitanja bila
otvorenog tipa te se kroz razgovor sa ispitanicima pokušalo dobiti njihov stav o određenom
pitanju te njihova procjena razmišljanja njihovih vršnjaka iz zemlje iz koje dolaze. Intervju se
sastojao od šest pitanja koja su sastavljena na temelju prethodnih istraživanja vezana za
ekoturizam (Chan, Baum, 2007) i mlade turiste (Samfira, Petroman, 2010). Kvalitativnim se
istraživanjem željela upotpuniti baza informacija na kojima se baziralo kvantitativno
istraživanje kojim smo dobili informacije o percepciji ekoturizma na području RH.
Na temelju intervjua i pregleda literature sastavljena je anketa koja je konkretnije razmotrila
percepciju ekoturizma među mladima na području Hrvatske. Anketom se pokušalo saznati
koliko su mladi upoznati s ekoturizmom, na koji način ga shvaćaju, što ih privlači a spada u
ekoturističku ponudu, zatim koje su im navike prilikom putovanja, a krajnji cilj ankete je
sastavljanje smjernica za ekoturističku ponudu namijenjenu mlađoj populaciji.
Anketa se sastojala od 19 pitanja, od čega 5 demografskih, a preostalih 14 bila su pitanja
vezana uz predmet istraživanja u obliku Likertovih skala i zatvorenih oblika pitanja. Pitanja
su bila sastavljena na način da se prikupe informacije na temelju kojih se mogu sastaviti
smjernice za razvoj ekoturističke ponude, a pod time se misli na proizvod, promociju, cijenu i
distribuciju. Dakle, ispitivalo se što mlade najviše privlači i na što su spremni izdvojiti
novčana sredstva kako bismo mogli konkretizirati sam proizvod. Kako bismo dobili
informacije korisne za promociju i distribuciju istražili smo na koji način ispitanici dolaze do
20
informacija te koliko mediji utječu na njih, te na posljetku, istražili smo kakve su im
potrošačke navike kako bi mogli definirati cijenu proizvoda.
Pitanja koja su se odnosila na preferencije mladih prilikom putovanja sastavljena su uz pomoć
prethodnih istraživanja koji su istraživali srodne teme u drugim državama (Marques, 2010 i
Chang-Hung, 2004), te prethodnih istraživanja u kojem je istraživana poveznica između
potrošnje i aktivnosti ekoturista (Mehmetoglu, 2007). Kako bi se saznalo na koji način
ispitanici dolaze do informacija o budućim putovanjima upotrijebili su se podaci prethodnog
istraživanja koje je istraživalo navike ekoturista u Kanadi i Njemačkoj (Gornert, 2004). Pošto
se volonterstvo navodi kao novi vid ekoturizma (Tomasozs, Butler, 2009), anketa je
sadržavala pitanje kojim se pokušalo saznati koliko su ispitanici upoznati i spremni prihvatiti
takav vid putovanja. Na posljetku, anketa je upotrijebila istraživanje (Gornert, 2004) za
sastavljanje pitanja kojim s istražilo iz kojih razloga se ljudi okreću ekoturizmu.
4.2. Kvalitativno istraživanje
Kvalitativno istraživanje bazirano je na pregledu literature (Chan, Baum, 2007; Samfira,
Petroman, 2010), odnosno sekundarnom istraživanju te se njime pokušalo dobiti općenite
informacije o poimanju ekoturizma i to kroz intervjuiranje šestero mladih ekološki
osviještenih studenata iz različitih zemalja Europe. Intervjuirani studenti prakticiraju eko stil
života, 3 studenata su aktivni u eko organizacijama u svojim zemljama, te su svi vrlo dobro
upoznati s ekoturizmom što se ustvrdilo prethodnim razgovorom s ispitanicima. Intervjuirani
studenti su iz Italije, Austrije, Belgije, Slovačke, Španjolske i Gruzije. Zemlje iz kojih
studenti dolaze se razlikuju po stupnju razvijenosti, razvijenosti turizma odnosno različitih
vidova turizma, te je to doprinijelo diferenciranim rezultatima intervjua. Ispitanici su studenti
preddiplomskog ili diplomskog studija društvenih(2) ili prirodnih znanosti(4) sa izraženom
ekološkom osjetljivošću. Intervjui su provedeni osobno na engleskom jeziku tijekom mjeseca
lipnja 2014.godine u Poljskoj gdje su studenti bili na studentskoj razmjeni.
Ispitanici su zasebno odgovarali na 6 pitanja, a rezultati dobiveni putem intervjua poslužili su
kao baza za anketu koja predstavlja kvantitativni dio istraživanja, a dobiveni rezultati bili su
sljedeći:
1. Što smatrate pod pojmom „ekoturizam“?
Odgovore svih ispitanika možemo sažeti na sljedeće: ekoturizam je putovanje u netaknuta
prirodna područja na način da se što manje ili uopće ne remeti prirodna ravnoteža.
Putovanje gdje se vodi računa o načinu prijevoza i vrsti smještaja, hrane i dodatnih
21
aktivnosti, odnosno pokušava se i na taj način doprinijeti očuvanju prirode. Ispitanica iz
Austrije sažela je ekoturizam na vrlo dobar način, ona smatra sljedeće: “Ekoturizam je
održiv, nedegradirajući i odgovoran vid turizma.“.
2. Koji su najčešći izvori iz kojih tražite/doznajete informacije o budućim putovanjima?
Dvoje ispitanika navelo je da se turisti okreću ekoturizmu isključivo iz razloga što je to
trend današnjice. Ostali navode kako je ekoturizam rezultat obrazovanja pojedinaca,
svjesnosti štetnosti masovnog turizma te „zelenog“ načina života. Ističe se također kako
ljudi sve više žele istraživati netaknuta prirodna područja i ruralna područja te doprinijet
njihovom očuvanju i na taj način potaknuti razvoj istih.
3. Iz kojih razloga turisti postaju ekoturistima?
Internet je izvor koji su svi ispitanici naveli. Slijedi ga principi „od usta do usta“ te
također škola, televizijski programi o prirodi, turističke agencije i reklame. Ispitanici su se
složili kako se većina mladih odlučuje informacije potražiti na internetu ali smatraju
također kako društvene mreže imaju veliki utjecaj na odabir budućih destinacija.
4. Što Vas najviše interesira odnosno privlači a može se svrstati u ekoturističku ponudu?
Svi ispitanici navode prirodu općenito kao nešto što ih posebno interesira, zatim
planinarenje, tradicija i kultura mjesta koje posjećuju, tradicionalna hrana, kampiranje,
posjet nacionalnim parkovima, avanturistička putovanja te otkrivanje novih netaknutih
područja.
5. Što treba po Vašem mišljenu uključivati dobra ekoturistička ponuda?
Dobra ekoturistička ponuda sastoji se od putovanja vlakom ili stopiranja do željene
destinacije, smještaj ukoliko je moguće u vidu „couchsurfing-a“, male gostinjske sobe,
kolibe ili šatora. Destinacija bi trebala nudite uz prirodne ljepote i netaknutu prirodu
mogućnost planinarenja, biciklizma i sl., te obavezno obilnu gastronomsku ponudu sa
tradicionalnim jelima. Neki od ispitanika naveli su kako je njima savršena ponuda ona
koja nudi minimalan komfor, odnosno što je oskudnija to bolja poput ispitanika iz
Španjolske koji navodi da je za njega savršena ekoturistička ponuda: „Što je moguće
manje udobnosti, to je zapravo ekološki.“, te ispitanice iz Italije koja navodi: „Nije mi
potrebno ništa posebno, stopiram do željene destinacije i pokušam naći smještaj među
lokalnim stanovništvom, važno mi je da mogu negdje kušati lokalne specijalitete te se
upoznati sa tradicijom mjesta koje posjećujem.“.
22
6. Koji oblik smještaja smatrate ekološkim? Usporedite cijene istog sa konvencionalnim
smještajem.
Što se tiče smještaja svi su se ispitanici složili oko toga da eko-smještaj podrazumijeva
sljedeće: korištenje čim manje fosilnih goriva, uporaba obnovljivih izvora energije, treba
zapošljavati lokalno stanovništvo, ukoliko je moguće treba slijediti zeleni način gradnje.
To je slučaj kad nije moguće boraviti u šatoru ili kolibi koje nude jednostavno pristup
vodi, hrani i struji iz obnovljivih izvora. Ispitanici su, također naveli kako smatraju da što
manje dodatnih sadržaja smještaj nudi to je manji utjecaj na okoliš, te bi to trebali slijediti
ponuditelji ekoturističkog smještaja. Cijene takvog smještaja bi u principu trebale biti niže
ili na razini konvencionalnog smještaja ukoliko se radi o eko-friendly hostelu/hotelu.
Zaključiti možemo kako su intervjuirani pojedinci dobro upoznati sa pojmom ekoturizma iz
razloga što su kroz svoje odgovore naveli osnovne odrednice ekoturizma te komentirali
indirektno principe koje ekoturizam slijedi kao nešto što je sastavni dio prilikom njihovih
putovanja, te su jednako tako vrlo ekološki osviješteni. Ono što je bitno naglasiti, a što je
prepoznato tijekom intervjuiranja je to da kad se govori o ekoturizmu pojedinci vole biti
spontani. Svi su ispitanici izrazili mišljenje kako vole stopiranjem ili vlakom negdje krenuti i
dalje sami istraživati, pronaći najjeftiniji smještaj, upoznati lokalno stanovništvo i
tradicionalnu hranu i običaje. Dakle, mladi ekoturist u principu nikada neće kupiti unaprijed
složen aranžman, sam će početi planirati svoje putovanje i postoji velika mogućnost da neće
znati koji mu je krajnji cilj. Ono gdje se javlja prostor za unaprjeđenje ekoturističke ponude za
mlade jest pružiti mu u startu informacije i predstaviti sadržaje određene destinacije kako bi
on sam isplanirao putovanje, ali sa velikom slobodom i mogućnošću promjene planova.
4.3. Kvantitativno istraživanje
Ciljna skupina ankete bili su mladi sa područja RH, a anketa se provodila on-line, putem
društvenih mreža i e-maila gdje su ispitanici dobili link sa sadržajem ankete. Anketa je
izrađena u Google Docs programu, a bila je dostupna ukupno 10 dana u on-line verziji tokom
mjeseca lipnja. Poziv za sudjelovanje bio je upućen preko društvene mreže Facebook i putem
elektronske pošte, sa molbom da se anketa ispuni i proslijedi prijateljima. Ukupno je
prikupljeno 117 odgovora koji su obrađeni u programu Microsoft Excel i statističkom
programu SPSS.
4.3.1. Analiza uzorka
Kao što je već navedeno u istraživanju je sudjelovalo 117 mladih sa područja RH. Na
23
Grafikonu 2 vidljiv je udio ispitanika po spolu.
Grafikon 2: Udio muškaraca i žena
Izvor: Rezultati istraživanja
Udio muškaraca i žena u odnosu je 30% naspram 70%, odnosno u istraživanju je sudjelovalo
35 muškaraca i 72 žene. Vidljivo je kako je udio žena dvostruko veći od muškaraca, no u
daljnjoj analizi je vidljivo kako spol nema značajnog utjecaja na rezultate istraživanja.
U sljedećem grafikonu Grafikon 3 prikazana je dobna skupina kojoj ispitanici pripadaju, a u
Grafikonu 3 razina dosad stečenog obrazovanja.
24
Grafikon 3: Udio ispitanika po dobnim skupinama
Izvor: Rezultati istraživanja
Dobna skupina koja prednjači jest od 23 do 25 godina koju čini 57 (49%) ispitanika. Zatim
slijede ispitanici od 19-22 godine, njih 36, koji čine 31% uzorka.13 ispitanika, odnosno 11%,
pripada dobnoj skupini od 26-29 godina, a ostale dvije kategorije „<18“ i „>30“ zastupljene
su sa 5% i 4% odnosno 11 ispitanika pripada tim dobnim skupinama.
U Grafikonu 4 prikazan je stupanj obrazovanja koji je i očekivan s obzirom na dobne
prethodno predstavljene rezultate dobne skupine ispitanika.
Grafikon 4: Stupanj stečenog obrazovanja ispitanika
Izvor: Rezultati istraživanja
47% odnosno 55 ispitanika ima završenu Višu stručnu spremu, njih 35 (30%) završilo je
6
36
57
13
5
<18 19-22 23-25 26-29 >30
0
10
20
30
40
50
60 B
roj
isp
ita
nik
a
1
35
55
26
Osnovno obrazovanje Srednja škola Viša stručna sprema (prvostupnik)
Visoka stručna sprema (magisterij)
0
10
20
30
40
50
60
Bro
j o
dg
ov
ora
25
srednju školu, a 22% (26 ispitanika) posjeduje visoku stručnu spremu. U uzorku je sudjelovao
samo jedan ispitanik sa osnovnom školom, a nijedan ispitanik ne posjeduje viši stupanj
obrazovanja poput doktorata ili specijalizacije. Stupanj obrazovanja ispitanika je očekivan s
obzirom na dobne skupine iz razloga što 80% ispitanika ima između 19 i 26 godina te su to
pretežito studenti.
S obzirom da veliki utjecaj na planiranje putovanja, odnosno vrstu putovanja zauzima status
pojedinca u Grafikonu 5 je prikazan status ispitanika, odnosno životno partnerstvo.
Grafikon 5: Status ispitanika
Izvor: Rezultati istraživanja
Na temelju prikazanoga grafikona može se uočiti da 57% ispitanika, odnosno njih šezdeset
šestero izjasnilo se kako su u vezi, braku ili žive s partnerom, a 44 % odnosno 51 ispitanik
izjasnio se kao samac. U kategoriji „Ostalo“ nalazili su se odgovori koje možemo pripojiti
kategoriji „Samac“.
Grafikon 6 prikazuje nam primanja ispitanika. Ispitanici su morali procijeniti jesu li njihova
primanja prosječna, iznadprosječna, ispodprosječna ili ispuniti opciju „Ostalo“.
48
55
3
8
3
Samac U vezi U braku Živim s partnerom Ostalo
0
10
20
30
40
50
60
Bro
j o
dg
ov
ora
26
Grafikon 6: Primanja ispitanika
Izvor: Rezultati istraživanja
Pregledom Grafikona 6 možemo vidjeti kako je 53 ispitanika (45%) svoja primanja
procijenila kao prosječna, 36 ispitanika (31%) navelo je kako su njihova primanja
ispodprosječna, a 16%, odnosno 19 ispitanika navelo je u kategoriji „Ostalo“ kako nemaju
primanja jer su studenti ili učenici. Samo 9 ispitanika koji čine 8% uzorka navelo je kako su
njihova primanja iznadprosječna. Ovi rezultati također su relativno očekivani s obzorom na
prethodne rezultate. Ispitanici su mladi koji u principu imaju mala ili nikakva primanja te
ovise o financiranju od strane roditelja ili uz pomoć stipendija i studentskih poslova.
U sljedećem poglavlju biti će predstavljeni rezultati istraživanja koji se odnose na ispitivanje
percepcije ekoturizma među mlađom populacijom.
4.3.2. Testiranje hipoteza
Percepcija ekoturizma među mladima obrađena je u djelu istraživanja koji će biti predstavljen
u nastavku. Kroz 14 pitanja ispitivalo se koliko su ispitanici upoznati s ekoturizmom, kako ga
shvaćaju, što ih interesira a možemo svrstati u ekoturističku ponudu, te koliko su ekološki
osviješteni.
Za istraživanje prve hipoteze H1: „Ekoturizam je prihvaćen među mladima i prepoznat kao
pozitivan vid turizma”, upotrijebljeni su rezultati dobiveni kroz pitanja u nastavku.
Ekoturizam je novi pojam u svijetu turizma i ovim istraživanjem ispitali smo koliko su mladi
upoznati s njime te što za njih predstavlja. Rezultati su predstavljeni u Grafikonu 7 i
Ispodprosječna
31%
Prosječna
45%
Iznadprosječna
8%
Ostalo
16%
27
Grafikonu 8.
Grafikon 7: Susret sa pojmom "ekoturizam"
Izvor: Rezultati istraživanja
Grafikon 7 prikazuje nam kako se 90% ispitanika, njih 104 susrelo sa pojmom „ekoturizam“,
no samo njih 49 tj. 42% zapravo zna njegovo značenje. 12 ispitanika, ostalih 10% navodi
kako se nije susrelo s navedenim pojmom.
Da i znam
njegovo
značenje42%
Da ali nisam
siguran/a što podrazumijeva
48%
Ne
10%
28
Grafikon 8: Prosječna ocjena slaganja sa navedenim tvrdnjama vezanima za ekoturizam
Izvor: Rezultati istraživanja
Ispitanici ekoturizam prepoznaju kao turizam koji je bezopasnim za okoliš (3,61),
najperspektivniji (3,36) te najpošteniji (3,28). S tvrdnjom da je ekoturizam samo trend u
današnjem društvu u prosjeku se ne slažu (2,85), a ne smatraju ga ni najjeftinijim oblikom
turizma (2,43) što je iznenađujući podatak kao i slaganje s tvrdnjom da je ekoturizam preskup
za primanja ispitanika (3,19).
Sa gore navedenim rezultatima prvu hipotezu možemo prihvatiti. Značajne razlike među
demografskim podacima i poimanju ekoturizma nisu prepoznati, a rezultati upućuju na to da
su mladi upoznati sa ekoturizmom i smatraju ga odgovornim i održivim (bezopasan za
okoliš), perspektivnim i poštenim oblikom turizma.
Kako bi ispitali H2 koja glasi: “Mladi su zainteresirani za ekoturističke sadržaje ali nisu
dovoljno upoznati sa značenjem ekoturizma“, ispitali smo što je mladima najvažnije prilikom
putovanja (Grafikon 9) te koje su im aktivnosti najprivlačnije (Grafikon 10).
Ekoturizam
je samo
trend u
današnjem društvu
Ekoturizam
je
najperspekti
vniji vid
turizma
Ekoturizam
je
najpošteniji vid turizma
Ekoturizam
je preskup
za moja
primanja
Ekoturizam
je najjeftiniji
vid turizma
Ekoturizam
je
bezopasan
za okoliš
prosječna ocjena 2,85 3,36 3,28 3,19 2,43 3,61
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
29
Grafikon 9:Najvažnije aktivnosti mladih prilikom putovanja
Izvor: Rezultati istraživanja
Grafikon 9 jasno prikazuje kako je mladima najvažnije prilikom putovanja posjetiti čim više
prirodnih atrakcija, a prosječna ocjena slaganja sa tvrdnjom iznosi 4,04. Ocjenom 3,9
ispitanici su izrazili slaganje s tvrdnjom da im je prilikom putovanja najvažnije otkriti lokalne
atrakcije/vrijednosti koje nisu turistički eksponirane. Dakle, dvije najbolje ocjenjene tvrdnje
zapravo predstavljaju ekoturističku ponudu, zajedno sa sljedećom najbolje ocjenjenom
tvrdnjom prosječne ocjene 3,6 za tvrdnju „Prilikom putovanja najvažnije mi je upoznati
lokalno stanovništvo i njihove običaje“. Mladima je važno i odmoriti od svakodnevice i
naravno ne potrošiti previše novčanih sredstava, a ne pokazuju izražen interes za izlaske.
Tvrdnju „Prilikom putovanja najvažnije mi je prisustvovati na svim „partyima“ u mjestu“
ocijenili su s prosječnom ocjenom od 2,78 što ukazuje na neslaganje s tvrdnjom. Dakle,
rezultati upućuju na to da mladi prilikom putovanja veliku važnost pridaju prirodnim i
neturističkim atrakcijama i vole saživiti sa lokalnim stanovništvom što je zapravo dokaz da ih
ekoturistički sadržaji zanimaju, a u sljedećem grafikonu prikazan je interes mladih za pojedini
sadržaj.
Prilikom
putovanja
najvažnije mi je
potrošiti čim manje novca
Prilikom
putovanja
najvažnije mi je
posjetiti čim više
prirodnih
atrakcija
Prilikom
putovanja
najvažnije mi je
prisustvovati
na svim
"partyima" u
mjestu
Prilikom
putovanja
najvažnije mi je
upoznati
lokalno
stanovništvo i njihove
običaje
Prilikom
putovanja
najvažnije mi je otkriti
lokalne
atrakcije/
vrijednosti
koje nisu
turistički eksponirane
Prilikom
putovanja
najvažnije mi je samo
odmoriti od
svakodnevic
e
Prosječna ocjena 3,05 4,04 2,78 3,6 3,9 3,34
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
4,5
30
Grafikon 10: Aktivnosti koje najviše privlače mlade
Izvor: Rezultati istraživanja
Tradicionalna hrana (4,03), avanturistički izleti (3,98), posjet nacionalnom parku (3,84), zatim
sve aktivnosti koje se odvijaju u prirodi (3,74) te kultura i tradicija lokalnog stanovništva s
prosječnom ocjenom 3,71 prepoznate su kao najprivlačnije aktivnosti mladih. Vidljivo je da
su to zapravo sadržaji koje zasigurno možemo svrstati u ekoturističke sadržaje. Nadalje
rafting koji je ocijenjen s 3,45 možemo zajedno s ocjenom o Avanturističkim izletima uzeti u
obzir kao podatak koji ukazuje da su mladi skloni avanturama te im je potrebno ponuditi
adrenalinske sadržaje. Ostale aktivnosti mladi su u prosjeku ocijenili srednjom ocjenom
odnosno ne smatraju ih niti posebno privlačnima niti neprivlačnima.
Druga hipoteza ovog istraživanja odnosila se na interese vezane za ekoturističku ponudu,a
pretpostavka je bila kako su mladi zainteresirani za ekoturističke sadržaje, a da zapravo ne
znaju da isti spadaju u ekoturističku ponudu. Konkretnije, mladi koriste ekoturističke sadržaje
ali ne prepoznaju ih kao ekoturističke. Navedeno možemo potvrditi visokim interesom za
pojedine sadržaje koje su ispitanici ocijenili kao one koji ih najviše privlače prilikom
putovanja.
Hipoteza H3: "Mladi su ekološki osviješteni ali nedovoljno prakticiraju ekoturizam” istražila
se kroz testove i pitanja vezane uz procjenu ispitanika o njihovom načinu putovanja, odnosno
slijede li ekoturističke principe prilikom putovanja, vrste prijevoznih sredstava i smještaja
koje koriste kad putuju i procjenu ekološke prihvatljivosti istih te aktivnosti koje ispitanike
Posjet
nacionalnom
parku
Biciklizam Planinarenje Rafting Tradicionalna
hrana
Avanturistički izleti
Sve aktivnosti
koje se
odvijaju u
prirodi
Kampiranje
Kultura i
tradicija
lokalnog
stanovništva
Prosječna ocjena 3,84 3,05 3,11 3,45 4,03 3,98 3,74 3,44 3,71
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
4,5
31
najviše privlače prilikom putovanja.
Za istraživanje treće hipoteze urađen je i ANOVA test između Samoprocjene ispitanika o
njihovu načinu putovanja i Najprivlačnijih aktivnosti prilikom putovanja i aktivnosti koje
najviše privlače mlade (Tablica 5).
Tablica 5: ANOVA: Samoprocjena ispitanika o njihovu načinu putovanja naspram Najprivlačnije
aktivnosti prilikom putovanja i Aktivnosti koje najviše privlače mlade
F-vrijednost
Prilikom putovanja najvažnije mi je potrošiti čim manje novca
F(2,112)= 0,310
Prilikom putovanja najvažnije mi je posjetiti čim više prirodnih atrakcija
F(2,112)= 4,969**
Prilikom putovanja najvažnije mi je prisustvovati na svim
"partyima" u mjestu F(2,112)= 1,599
Prilikom putovanja najvažnije mi je upoznati lokalno stanovništvo i njihove običaje
F(2,112)= 2,630*
Prilikom putovanja najvažnije mi je otkriti lokalne atrakcije/vrijednosti koje nisu turistički eksponirane
F(2,112)= 6,013**
Prilikom putovanja najvažnije mi je samo odmoriti od svakodnevice
F(2,112)= 2,131
Posjet nacionalnom parku F(2,112)= 1,846
Biciklizam F(2,112)= 10,575**
Planinarenje F(2,112)= 6,994**
Rafting F(2,112)= 4,249**
Tradicionalna hrana F(2,112)= 5,416**
Avanturistički izleti F(2,112)= 1,973
Sve aktivnosti koje se odvijaju u prirodi F(2,112)= 7,065**
Kampiranje F(2,112)= 4,641**
Kultura i tradicija lokalnog stanovništva F(2,112)= 8,158**
Napomena: **P<0,05, *P<0,10
32
Izvor: Rezultati istraživanja
Sadržaji koji su bili ponuđeni u anketi, a zapravo čine okosnicu ekoturističke ponude
najvažniji su mladima prilikom putovanja, a ANOVA u prethodnoj tablici prikazuje nam
koliko određene aktivnosti privlače, odnosno koliko su važne pojedincima koji slijede
ekoturističke principe kada putuju, koji slijede principe ekoturizma kada su u mogućnosti i
onih koji se ne smatraju ekoturistima tj. ne slijede ekoturističke principe prilikom putovanja.
Zanimljivo je kako su upravo pojedinci koji se ne smatraju ekoturistima, odnosno ne slijede
ekoturističke principe prilikom putovanja, ekoturističke sadržaje unutar ankete pretežito
ocijenili sa višom ocjenom od ostale dvije skupine ispitanika.
Nadalje, mladi sebe ne smatraju ekoturistima što je vidljivo u Grafikonu 11, a možemo
zaključiti i to da predznak “eko” najviše navodi mlade na zaključak da je nešto ekološki
najprihvatljivije kao što je činjenica da je ecofriendly hostel/hotel ocijenjen kao ekološki
prihvatljiviji nego šator što zasigurno nije u praksi točno.
Grafikon 11: Samoprocjena ispitanika o njihovom načinu putovanja
Izvor: Rezultati istraživanja
Grafikon prikazuje kako 61% ispitanika, njih 71 ne smatraju sebe ekoturistima, a samo jedan
ispitanik izjasnio se kako se smatra ekoturistom i uvijek kada putuje pokušava slijediti
principe ekoturizma. 38% ispitanika, njih 45 smatra sebe ekoturistima ali nema mogućnosti
Da, uvijek kad
putujem
pokušavam slijediti
principe
ekoturizma
1% Da, ali nemam
uvijek
mogućnost odabrati
ekoturistički način
putovanja
38%
Ne,
61%
33
uvijek odabrati ekoturistički način putovanja.
Grafikon 11 nas uvodi u obradu rezultata kojim razmatramo koliko zapravo mladi prakticiraju
ekoturizam. Nadalje, ispitani su oblici smještaja i prijevoznih sredstava koje mladi smatraju
ekološki najprihvatljivijima te koje najčešće koriste prilikom putovanja.
U Grafikonu 12 i Grafikonu 13 prikazana su prijevozna sredstva koje ispitanici najčešće
koriste prilikom putovanja, odnosno u kojim vrstama smještajnih objekata najčešće odsjedaju.
Automobil i autobus su najzastupljenija prijevozna sredstva prilikom putovanja ispitanika. 55
ispitanika (47%) koristi automobil prilikom putovanja, a 47 ispitanika (40%) najčešće putuje
autobusom. Ostala prijevozna sredstva zastupljena su sa manje od 10%, dok se stopiranje i
„blabla car“ ne navode kao često sredstvo putovanja.
Ispitanici najčešće odsjedaju u apartmanima, 44 ispitanika (38%), hostelima, 38 (32%) i
Grafikon 13: Najčešće korišteni oblik
smještaja priliko putovanja
Grafikon12:Najčešće korišteno
prijevozno sredstvo prilikom putovanja
Izvor: Rezultati istraživanja
2
38
26
44
2
0
2
1
2
0 50
Couchsurfing
Hostel
Hotel
Apartman
Šator
Kamp
Koliba
Eko-hostel/hotel
Other
5
0
55
47
9
1
0 100
Vlak
Stopiranje/blabla
car
Automobil
Autobus
Avion
Brod
Izvor: Rezultati istraživanja
34
hotelima, 26 (22%). Ostali oblici smještaja su zastupljeni u zanemarivim količinama.
U Grafikonu 14 i Grafikonu 15 prikazano je viđenje ispitanika o ekološkoj prihvatljivosti
prijevoznih sredstava odnosno smještajnih objekata.
Grafikon 14: Ocjena ekološke prihvatljivosti prijevoznih sredstava
Izvor: Rezultati istraživanja
Ispitanici su vlak ocijenili kao ekološki najprihvatljivije prijevozno sredstvo sa srednjom
ocjenom 3,37, a slijedi ga brod sa ocjenom 3,28 te stopiranje/“blabla car“ Sa ocjenom 3,03.
Ostala prijevozna sredstva ispitanici su ocijenili ekološki neprihvatljivima. Iznenađujuće je
kako je avion (2,99) ocijenjen kao ekološki bolje prihvaćen nego autobus (2,7) i automobil
(2,47). Važno je naglasiti kako su najlošije ocijenjena prijevozna sredstva ujedno i
najzastupljenija prilikom putovanja ispitanika.
U nastavku, Grafikon 15 daje nam također oprečne rezultate s obzirom na korištenje
smještajnih objekata.
vlak stopiranje/bl
abla car automobil autobus avion brod
Prosječna ocjena 3,37 3,03 2,47 2,7 2,99 3,28
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
35
Grafikon 15: Ocjena ekološke prihvatljivosti smještajnih objekata
Izvor: Rezultati istraživanja
Hotel, s prosječnom ocjenom 2,68, hostel 2,9 i apartman 2,97 najlošije su ocijenjeni
smještajni objekti, odnosno ispitanici ih smatraju ekološki neprihvatljivima. Ostali su
smještajni subjekti ocijenjeni ekološki prihvatljivima i to eko friendly hotel/hostel sa
prosječnom ocjenom 4,48, šator 4,11, koliba 3,95, kamp 3,87 i couchsurfing 3,35. Zanimljivo
je kako su objekti koje su ispitanici najbolje ocijenili minimalno,ili uopće nisu, zastupljeni
prilikom njihovih putovanja.
Treća hipoteza “Mladi su ekološki osviješteni ali nedovoljno prakticiraju ekoturizam” govori
nam o tome kako u mladi ekološki osviješteni ali svejedno ne slijede ekoturistička načela. U
prilog hipotezi govore rezultati koji ukazuju na to kako najviše mladih koristi autobus i
automobil prilikom putovanja, a vlak smatraju ekološki najprihvatljivijim. Nadalje najčešće
odsjedaju u hostelima, hotelima i apartmanima, a ecofriendly hostele i hotele smatraju
ekološki najprihvatljivijima. Također, ostale oblike smještaja koje su ocijenili visoko
ekološkima gotovo uopće ne koriste, a to su kamp/šator, koliba, couchsurfing. Na temelju tih
podataka H3 možemo potvrditi, a razlog nedovoljnog slijeđenja ekoturističkog načina
putovanja možemo uvidjeti u pitanju koje je prikazano u Grafikonu 10 gdje 42% ispitanika
sebe smatra ekoturistima ali nemaju uvijek mogućnosti slijedit principe ekoturizma.
Couchsurfing Hostel Hotel Apartman Šator Kamp Koliba Eko friendly
hostel/hotel
Prosječna ocjena 3,35 2,9 2,68 2,97 4,11 3,87 3,95 4,48
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
4,5
5
36
4.3.3. Analiza uz sastavljanje smjernica ekoturističke ponude
Kako bi mogli sastaviti smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade morali smo istražiti
gdje ispitanici pronalaze informacije o budućim putovanjima, koliko troše prilikom putovanja
i na što troše najviše novčanih sredstava te jesu li prepoznali volonterstvo kao ekološki način
putovanja koji je u znatnom porastu proteklih godina. Istražili smo i zašto odabiru postati
ekoturistima, odnosno što smatraju ključnim za slijeđenje ekoturističkih načela prilikom
putovanja.
Grafikon 16 prikazuje nam najčešće izvore informacija ispitanika a pitanje je sastavljeno na
temelju istraživanja
Grafikon 16: Najčešći izvori informacija o budućim putovanjima
Izvor: Rezultati istraživanja
Ispitanici najčešće informacije doznaju kroz razgovor sa prijateljima i poznanicima, njih 86
(74%) te pretraživanjem informacija putem web tražilica, 84 ispitanika (72%). Veliki postotak
ispitanika, 71, odnosno 68 % informacije doznaje putem društvenih mreža koje su danas
iznimno sredstvo komuniciranja među mladima. Specijalizirane turističke web stranice, kao
izvor informacija, navodi 47 ispitanika (41%), turističke agencije 27 ispitanika (23%), TV 19
ispitanika (16%), dok 11 ispitanika (9%) navodi kako informacije doznaje u školi, odnosno na
fakultetu.
U Grafikonu 17 prikazana je dnevna potrošnja ispitanika Grafikon 17 prikazuje nam na kojim
Speijalizirane
turističke web stranice
Društvene mreže
Kroz razgovor s
prijateljima i
poznanicima
Turističke agencije
Pretražujem informacije
putem web
tražilica
Informacije
doznajem u
školi/ na fakultetu
TV
Postotak ispitanika 41 68 74 23 72 9 16
0
10
20
30
40
50
60
70
80
Po
sto
tak
(%
)
37
aktivnostima ispitanici štede novce prilikom putovanja.
Grafikon 17: Procjena dnevne potrošnje
Izvor: Rezultati istraživanja
51% ispitanika, njih 59 izjasnilo se kako dnevno troši između 150-250 kn, 28% ispitanika
troši manje od 150 kn dnevno, a 21 ispitanik (18%) troši između 250 i 500 kn dnevno. Samo
3% ispitanika, 4 osobe, troše više od 500 kn dnevno.
S obzirom da je uzorak sastavljen samo od mlađe populacije rezultati nisu iznenađujući a
posebice ukoliko usporedimo ovo pitanje s primanjima ispitanika gdje je 47% ispitanika
navelo kako su im primanja ispodprosječna ili ih uopće nemaju pošto su studenti ili učenici te
su ovisni o stipendijama ili financirani od strane roditelja.
U sljedećem grafikonu (Grafikon 18) možemo vidjeti na što su mladi spremni štedjeti
prilikom putovanja, a na kojim stavkama nikada ne štede.
<150 kn
28%
150-250 kn
51%
250-500 kn
18%
>500 kn
3%
38
Grafikon 18: Štednja ispitanika na pojedinim stavkama
Izvor: Rezultati istraživanja
Ispitanici su spremni najviše štedi na prijevozu (3,55), smještaju (3,45) i dodatnim
aktivnostima (3,25). Jednodnevni izleti s prosječnom ocjenom 3,13 i izlasci s ocjenom 2,91,
stavke su za koje se ispitanici nisu niti pozitivno niti negativno opredijelili. Hrana predstavlja
stavku na kojoj ispitanici ne žele štedjeti.
Sljedeći grafikon (Grafikon 19) prikazuje nam koliko su mladi prepoznali volonterstvo kao
način putovanja i koliko su spremni koristiti isti.
Grafikon 19: Privlačnost volonterstva kao jeftinog načina putovanja
Izvor: Rezultati istraživanja
Ispitanici su ocijenili volonterstvo srednjom ocjenom, odnosno u prosjeku 2,98. To nam
Smještaj Prijevoz Hrana Jednodnevni
izleti Izlasci
Dodatne
aktivnosti
Prosječna ocjena 3,45 3,55 2,67 3,13 2,91 3,25
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
16 17
44
31
9
0
5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
Ne, uopće mi nije privlačan takav vid
putovanja
Nije mi privlačan ovakav vid
putovanja
Ovakav vid
putovanja niti
smatram niti ne
smatram
privlačnim
Ovakav vid
putovanja mi je
privlačan
Ovakav vid
putovanja je moj
prvi izbor
Bro
j o
dg
ov
ora
39
ukazuje na to kako u RH mladi ne prepoznaju dovoljno volonterstvo kao jeftin i koristan vidi
putovanja te je potrebno raditi na promociji istog.
Pitanjem koje je prikazano u Grafikonu 20 istražilo se koji su razlozi zbog kojih se ljudi
okreću ekoturizmu, odnosno zašto jesu, odnosno postaju ekoturistima.
Grafikon 20: Ocjena razloga zbog kojih je netko ekoturist
Izvor: Rezultati istraživanja
Kao glavne razloga opredjeljenja za ekoturizam, ispitanici navode privrženost prirodi,
svjesnost štetnosti masovnog turizma, održivost ekoturizma kao jedine grane turizma,
odgovornost prema prirodi. Smatraju kako porast ekoturizma kao trenda današnjice ne utječe
previše na opredjeljenje pojedinaca za isti (prosječna ocjena 2,16), jednako kao i stavka „eko
je moj životni stil“ koja je ocijenjen prosječnom ocjenom 2,49.
Istraživanjem su potvrđene sve tri hipoteze, možemo ustvrditi kako su mladi upoznati sa
ekoturizmom, zainteresirani za ekoturističke sadržaje te ekološki osviješteni, no iako znaju da
je ekoturizam pozitivan i održivi vid ekoturizma nisu dovoljno upoznati sa samim načelima
istog te se nedovoljno opredjeljuju za ekoturistički način putovanja. Razlog tome je zasigurno
i nedovoljna edukacija i promocija ekoturizma ali isto tako i nedovoljna ponuda ekoturističkih
sadržaja. Zapravo kroz istraživanje je vidljivo da predznak „eko“ najviše ispitanike navodi da
zaključe da je nešto ekološki prihvatljivo, no to nije nužno tako. Nadalje, nikakve značajne
razlike nisu prepoznate između demografskih stavki ispitanika i istraživanih segmenata što
Odgovoran
sam prema
prirodi
Primjećujem da se sve
više ljudi odlučuje na
to.
Volim
saživiti s prirodom i
ne biti
opterećen sa
užurbanim životom
Volim
prirodu i
prirodne
ljepote.
Ne volim
gužvu u turističkim mjestima
"Eko"
jevmoj
životni stil.
Smatram da
je
ekoturizam
jedina grana
turizma koja
je
dugoročno održiva
Svjestan
sam
štetnosti masovnog
turizma
Prosječna ocjena 3,53 2,16 3,55 4,32 3,64 2,49 3,57 3,67
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
4,5
5
40
nam govori kako spol, dob, primanja, obrazovanje i upoznatost sa pojmom ekoturizam
nemaju značajan utjecaj na mišljenje i stavove mladih koji se vežu za ovo istraživanje.
S obzirom na dobivene rezultate u sljedećem poglavlju definirati će se smjernice za
primjerenu ekoturističku ponudu usmjerenu prema mlađoj populaciji.
41
5. Smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade
Ponudom će se obuhvatiti klasične stavke, proizvod, cijena i distribucija odnosno promocija.
Proizvod koji ovim istraživanjem istražujemo jesu ekoturistički sadržaji i ekoturizam kao
pokret odnosno održiva grana turizma.
5.1. Proizvod
Da bi se ekoturizam mogao razviti na nekom području potrebni su preduvjeti koji omogućuju
isto, a to su netaknuta priroda i prirodne ljepote. Hrvatska kao zemlja u kojoj i dan danas
postoje mnoga područja koja čuvaju prirodu u izvornom obliku, koja obiluje zaštićenim
područjima i biološkom raznolikošću, idealno je područje za razvoj istog. U programu
NATURA 2000, Ministarstvo turizma RH predložilo je područja na kojima se ekoturizam
treba razvijati u bližoj budućnosti, odnosno gdje se već razvija (Sundshet, 2009). Važno je
napomenuti kako je RH poznata turistička zemlja i kapaciteti konvencionalnog turizma
gotovo su zasićeni u RH, a budućnost turizma vidljiva je upravo u produžetku sezone i širenju
turizma u unutrašnjost zemlje. Upravo unutrašnjost RH područje je koje ima odlične
predispozicije za razvoj održivih vidova turizma pa tako i ekoturizma. Kada govorimo o
unutrašnjosti, mislimo na sva područja koja nisu vezana za obalu gdje je razvijen ljetni
konvencionalni turizam. Dakako i neka obalna mjesta imaju mogućnosti razvoja ekoturizma,
posebice mala otočna mjesta te netaknuta sela i zaseoci u Istri, Kvarneru i Dalmaciji.
Istraživanjem je spoznato kako mladi vole boraviti u prirodi te su ekološki osviješteni, no
potrebna im je zabava i vole avanture i adrenalinske sadržaje tako da bi idealna mjesta gdje bi
se trebao razvijati ekoturizam trebala imati široki sadržaj ili bi pak trebala biti smještena na
području gdje su dodatni sadržaji na dohvat ruke. Pod time se misli na dobre željezničke i
autobusne veze do urbanijih središta.
Kao što je već navedeno proizvod koji nudimo je ekoturizam kao pokret, odnosno održiva
grana turizma, te svi njegovi sadržaji odnosno proizvodi i usluge kojim možemo dati
ekoturistički karakter. Turisti koji slijede ekoturistička pravila putuju u područja netaknute
prirode, prilikom putovanja pokušava minimalno utjecati na okoliš te svojim boravkom
doprinijeti lokalnoj zajednici. Kada govorimo o mladima, doznali smo kako pokazuju veliki
interes za netaknuta prirodna područja, nacionalne parkove te zapravo sve sadržaje koji se
odvijaju u prirodi. Ocijenili su visokom ocjenom avanturističke izlete kao sadržaj koji im je
vrlo privlačan prilikom putovanja pa možemo zaključiti kako mladi preferiraju sadržaje koji
su adrenalinskog karaktera poput raftinga, slobodnog penjanja te adrenalinskih parkova bez
42
prisutnosti novih tehnologija. Visoki interes su mladi iskazali za kulturu i običaje lokalnog
stanovništva te posebice tradicionalnu hranu što nam ukazuje na to da su mladi populacija
koja voli učiti i istraživati te im isto treba ponuditi vodeći računa o tome da bude edukativno i
zanimljivo. Pod time se misli na sadržaje koji prikazuju život lokalnog stanovništva prije
stotinjak godina, gdje bi mladi mogli saznati i upoznati se sa starim zanatima i nekadašnjim
načinom života, te naravno imali priliku kušati sve izvorne delicije područja na kojem borave.
U proizvod moramo svrstati i smještajne kapacitete. Rezultati istraživanja govore nam kako
mladi najviše štede na prijevozu i smještaju što nam govori kako nisu previše opterećeni
luksuzom i visokim standardom smještajnih objekata. Najčešće odsjedaju u apartmanima,
hostelima i hotelima, razlog tomu je naravno i najveća ponuda istih na tržištu te prihvatljiva
cijena istih. Istraživanjem smo također saznali kako eko-friendly hostele i hotele smatraju
ekološki najprihvatljivijima pa bi se razvoj ekoturističkih kapaciteta treba razvijati u tom
smjeru. Pošto su mladi izrazili veliki interes za upoznavanje lokalnog stanovništva i tradicije,
idealan smještaj bio bi takozvana „brownfieling“ investicija, gdje bi se moglo stare, napuštene
objekte pretvoriti u eko-hostele/objekte, te bi na taj način mladi mogli u pravom smislu
iskusiti život u ruralnom području.
5.2. Promocija/distribucija
Ono što je vidljivo u istraživanju jest to da mladi nisu dovoljno upoznati s pojmom
ekoturizma, odnosno donekle znaju na što se odnosi ali ga zapravo ne mogu prepoznati.
Ekoturizam nije nešto što mora sadržavati „eko“ u svom opisu/nazivu, ekoturizam su svi
sadržaji koji ne degradiraju okoliš, kojima se želi doprinijeti zajednici i kojima nije cilj
iskoristiti već održati resurse, a možemo ih svrstati u turističku ponudu. To je ključni opis koji
treba doprijeti do mladih i koji ih samo treba usmjeriti na istraživanje takvih sadržaja. Pošto
mladi informacije o putovanjima saznaju pretežito putem internetske mreže, idealno mjesto za
promociju i distribuciju ekoturističkih sadržaja jest upravo internetska mreža, odnosno
specijalizirana ekoturistička stranica popraćena stranicom na društvenim mrežama. Takva
stranica treba sadržavati sve potrebne informacije o ekoturističkim sadržajima nekog područja
ali bitno je naglasiti kako mora biti plasirana i kao edukativan materijal. Uputiti posjetitelja na
izbor ekološki prihvatljivijeg sadržaja, ukazati na štetnost pojedinih sadržaja (npr. Koliko
zagađuje avion prilikom leta od sat vremena i sl.) te educirati ga o značaju bioraznolikosti,
čistog okoliša i ostalih ekološko značajnih stavki.
Stranica bi trebala ponuditi informacije o smještaju, prijevozu do nekog odredišta, sadržajima
koji su ponuđeni na tom području, gastronomskoj ponudi i prirodnim i kulturnim atrakcijama
43
područja. Mora biti popraćena profilima na društvenim mrežama jer mladi konzumiraju
društvene mreže u velikoj mjeri, a društvene mreže su danas zapravo najjednostavniji kanal
komunikacije i srodna vrsta „mouth to mouth“ promocije. To je iznimno važno iz razloga što
istraživanju ukazuje i na to a mladi vrlo često informacije o putovanjima saznaju od prijatelja
i poznanika, a društvene mreže su idealno mjesto gdje mogu vrlo brzo i jednostavno saznati
informaciju te istu provjeriti s prijateljima odnosno poznanicima.
5.3. Cijena
Mladi u prosjeku troše 150 do 250 kuna dnevno prilikom putovanja. Kako bi se zadovoljilo
potrebe mladih ono na čemu su mladi spremni štedjeti, odnosno prihvatiti manje kvalitetnu
uslugu jest smještaj i prijevoz. Dakle, možemo pretpostaviti kako će radije odsjesti u kampu
ili hostelu koji su cjenovno prihvatljiviji i ekološki prikladniji od npr. hotela, i to s ciljem da
iskuse druge sadržaje. Hrana je nešto na čemu mladi ne štede i sadržaj koji zasigurno žele
iskusiti kada putuju. Bitno je ponuditi kvalitetna i izvorna jela, tradicionalne prehrambene
proizvode i pića za koje će mladi zasigurno biti spremni izdvojiti nešto više od prosječne
svote novca koji je potreban za kupnju sličnog proizvoda ali za koji ne možemo reći da je
„domaći“. Mladi ne štede ni na izlascima pa im je potrebno osigurati i prigodne zabavne
sadržaje. Dakle, ekoturistički sadržaji moraju se uklopiti u cjenovni rang ostalih turističkih
sadržaja, iznimku mogu činiti hrana i tradicionalni proizvodi što je razumna činjenica jer
kvalitetu uvijek treba platiti.
5.4. Idealna ekoturistička ponuda za mlade
Provedeno istraživanje i rezultati istraživanja doveli su nas do idealne ponude ekoturističkog
putovanja za mlade. Mladi turist/ekoturist svoje će putovanje početi planirati kroz razgovor s
prijateljima i putem web sadržaja. Nužno je dakle biti prisutan na web stranicama i
društvenim mrežama. Svoje će putovanje početi planirati ali ne mora značiti da će kupiti
gotov aranžman, više je moguće kako će samo proučiti sadržaje koji mu se nude i „u hodu“
odabrati najprihvatljiviji. Putovati će najvjerojatnije automobilom ili autobusom, no vlak
smatra ekološki najprihvatljivijim i ukoliko ima prilike odlučiti će se za putovanje vlakom.
Smještaj će najvjerojatnije potražiti u apartmanu ili hostelu, no eko-friendly hostele i hotele
smatra najviše ekološki prihvatljivima. Hostel u obliku „brownfield“ investicije bio bi idealan
za mladog turista, ekološki prihvatljiv, cjenovno pristojan, smješten u prirodi i tradicionalnom
okruženju. Ono što je mladom turistu bitno jest mogućnost istraživanja netaknute prirode,
upoznavanje sa lokalnom gastronomijom i tradicijom te mogućnost konzumiranja nekog vida
avanturizma. Dakle, gastronomska ponuda mora biti bogata, a od toga zasigurno može
44
profitirati lokalno stanovništvo (lokalni proizvođači sira, meda, rakija…), pješačke,
biciklističke i planinarske staze nešto su što nužno mora biti održavano, a mogućnost raftinga,
slobodnog penjanja ili sličnih aktivnosti mora biti također razvijena.
Republika Hrvatska svojom prirodom i tradicijom trebala bi biti jedan od predvodnika
ekoturizma u Europi ako ne i u svijetu. Također, zbog već pomalo zasićenih kapaciteta
tradicionalnog turizma trebala bi ulagati u razvoj ekoturizma, no ne samo zbog toga.
Ekoturizam bi u Hrvatskoj mogao biti rješenje za razvoj ruralnih sredina i poboljšanje života
u istima, vraćanje iseljenika na ta područja i produžetak turističke sezone kroz cijelu godinu
što je jedan od ciljeva kojima zemlja teži već duži niz godina. Mladi se tu javljaju kao ciljna
skupina koja je najprikladnija za razvoj istog, iz razloga što su zasićeni uobičajenim
sadržajima te pokazuju veliki interese za ekoturističke sadržaje.
Postavlja se pitanje kako doprijeti do mladih i ponuditi im sve to što ih zanima. Ranije je u
tekstu spomenuta specijalizirana ekoturistička web stranica koja bi sadržavala informacije o
svim prethodno navedenim sadržajima, a i puno više. Popraćena sadržajem na društvenim
mrežama te dobrom promocijom zasigurno bi doprinijela popularizaciji ekoturizma među
mladima te isto tako dovela do diferencijacije ekoturističkih sadržaja i jačanju ruralnih
područja i lokalnih zajednica.
45
6. Zaključak
Ekoturizam je perspektiva razvoja turizma u svim zemljama koje obiluju prirodnim ljepotama
pa tako i u Hrvatskoj, a mlada populacija je ona koja treba pokrenuti i održati taj vid turizma.
Zasigurno, potencijala za razvoj i interes od strane mladih postoji, a na nadležnim
institucijama i turističkim subjektima je da razviju i ponude ekoturističke sadržaje koji će
doprinijeti razvoju ruralnih područja, osvještavanju javnosti o važnosti očuvanja okoliša te
uzdizanju tradicionalnih vrijednosti nekog kraja. Slijediti principe i načela ekoturizma trebalo
bi postati nešto što je uobičajeno, odnosno normalno jer jedino na taj način možemo očuvati
našu okolinu i održati zdravo okruženje za buduće naraštaje.
Ovim se radom htjelo ukazati na interes mladih za ekoturizam te njihovu nedovoljno
usmjerenu ekološku osviještenost. Sve veći stupanj obrazovanja, mijenjanje životnih trendova
te prirodne katastrofe koje zahvaćaju sve dijelove svijeta doprinijele su rastu ekološke
svjesnosti među svim naraštajima, no nije dovoljno biti samo svjestan da je važno brinuti o
okolišu, bitno je početi djelovati. A djelovati može svatko, no djelovati moraju svi, a da bi se
isto postiglo, institucije su te koje moraju potaknuti, educirati i nagnati na djelovanje
pojedince. Kada govorimo o djelovanju institucija, govorimo o tome kako se moraju razviti
strateški planovi koji održivost i očuvanje prirodnih resursa imaju na prvom mjestu, a
ekoturizam bi se u tome trebao prepoznati kao pokret koji uvelike doprinosi ostvarenju takvih
ciljeva.
Ekoturizam se brzo razvija u svijetu ali opća svijest i razumijevanje ekoturizma nije na
zadovoljavajućoj razini. Mladi slijede ekoturističke principe, a da ni nisu svjesni da to čine.
Interes za ekoturistički vid putovanja prisutan je među mladima, no ekoturistička ponuda nije
u dovoljnoj mjeri usmjerena na mlade kao ciljnu skupinu. Mladi tako zapravo slijede
ekoturistička načela, no njihova se putovanja svrstavaju u razne druge oblike putovanja koja
su namijenjena mladima te se tako gubi na značaju mladih kao važne ekoturističke skupine ali
i ekoturizma kao jednog od najvažnijih vidova turizma današnjice.
Možemo zaključiti kako su mladi zaista ekološki osviješteni i ekoturizam smatraju
odgovornim i održivim aspektom turizma općenito, no nisu dovoljno upoznati sa sadržajem i
pravim smislom ekoturizma. Potrebno je uložiti velike napore kako bi ekoturizam zauzeo
značajno mjesto u turizmu današnjice, odnosno kako bi sa ostalim aspektima održivog
turizma postao jedina opcija razvoja turizma na nekom području. Mladi su dovoljno ekološki
osviješteni i odgovorni prema prirodi, svjesni štetnosti masovnog turizma te moraju postati
46
predvodnici ekoturizma jer kao takvi predstavljaju skupinu koja će najlakše određeno znanje
usvojiti te prenijete u svoju okolinu. Zbog toga je potrebno ekoturizam usmjeriti prema
mladima, ekoturizam kao oblik putovanja ali i ekoturizam kao opciju za poslovanje odnosno
zapošljavanje mladih.
6.1. Ograničenja istraživanja
Mladi itekako pokazuju interes za ekoturizam i ekoturističke sadržaje, no važno je naglasiti
kako je ovim istraživanjem obuhvaćen relativno malen uzorak koji bi, kada bi bio veći i
proveden u više zemalja, možda pokazao drukčije rezultate. Tu se otvara mogućnost za
nadogradnju ove teme i razvoj marketinških strategija u ovom smjeru. Nadalje, veliki broj
ispitanika bili su studenti, buduću studenti ili pojedinci sa završenim visokoškolskim
obrazovanjem, te su u manjem broju bile obuhvaćene ostale skupine koje spadaju u kategoriju
mladih od 16-35 godina.
6.2. Smjernice za buduća istraživanja
Ovo istraživanje je obuhvatilo relativno malu i usko koncentriranu populaciju te se u tom
smislu otvara mogućnost za razvoj teme. Istraživanje koje bi se provelo na većem uzorku i u
više različitih zemalja svakako bi doprinijelo razvoju ekoturizma među mladima. Nadalje,
bilo bi dobro kada bi se istraživanje razvilo u značajnije kvalitativno istraživanje koje bi
detaljnije istražilo preferencije mladih. Važno je da se tema dublje istražuje te da se obuhvate
u istraživanja turistički objekti kako bi se istražilo i mišljenje i stavove turističkih djelatnika
spram ekoturizma. Potrebna su i kvalitetnija istraživanja provedena od strane nadležnih
statističkih institucija pojedinih zemalja ili određenih organizacija po pitanju stanja i razvoja
ekoturizma na određenom području kako bi se lakše promatralo napredak i moglo na vrijeme
uvidjeti određene probleme u razvoju ekoturizma.
47
Literatura
1. Arnold, H. E., Cohen, F. G. i Warner, A. 2009, 'Youth and Environmental Action:
Perspectives of Young Environmental Leaders on Their Formative Influences', The
Journal of Environmental Education, vol.40, Issue 3, str. 27-36.
2. Bajs, D. 2009, Natura 2000 i Ekoturizam u Hrvatskoj, pregledano lipanj 2014,
<http://www.dzzp.hr/publikacije/brosure-i-bilteni/brosura-natura-2000-i-eko-turizam-
u-hrvatskoj-524.html>.
3. Blamey, R. 1995, The Nature of Ecotourism, Bureau of Tourism Research, Canberra.
4. Bosnić, M. 2005, Okvir za razvoj nacionalne strategije biološke sigurnosti, Zagreb.
5. Brčić-Stipčević, V., Petljak, K., Renko, S. 2010, 'Ekoagroturizam-pokretač održivog
razvoja turizma', Turizam i agroturizam u funkciji održivog razvitka, Sveučilište u
Osijeku, Ekonomski fakultet Osijek.
6. Marquesa, C., Reisa, E., Menezes, J. 2010, 'Profiling the segments of visitors to
Portuguese protected areas', Journal of Sustainable Tourism, Vol.18, Issue 8, str. 971–
996.
7. Chan, J.K.L., Baum, T. 2007, 'Ecotourists’ Perception of Ecotourism Experience in
Lower Kinabatangan,Sabah, Malaysia', Journal of Sustainable Tourism, Vol.15, Issue
5, str. 574-590.
8. Chang-Hung Tao, T., Eagles, P.F.J., i Smith, S.L.J.. 2004, 'Profiling Taiwanese
Ecotourists Using a Self-definition Approach', Journal of sustainable tourism, Vol.
12, Issue 2, str.149-168 .
9. Croenergo.eu. 2013. Primjeri dobre prakse- Eko turizam, pregledano srpanj 2014,
<http://www.croenergo.eu/Primjeri-dobre-prakse-Eko-turizam-13918.aspx>.
10. Državni zavod za zaštitu prirode. 2013, Zaštićena područja u Hrvatskoj ,pregledano
lipanj 2013, <http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja-u-
hrvatskoj/zasticena-podrucja-u-hrvatskoj-nacionalne-kategorije-1137.html>.
11. Eko-partner. 2006, Situacija u Hrvatskoj, Eko-partner, pregledano 20. lipanj 2014,
<http://www.eko-partner.hr/?q=node/33>.
12. Görnert, S. 2004, 'Perception about parks and ecotourism: German and Canadian
48
tourists compared', Textual Studies in Canada, Issue 17, str. 55-75.
13. Honey, M. 2008, Ecotourism and Sustainble Development: Who owns paradise?,
Island press, Washington D.C..
14. Institut za turizam Republike Hrvatske, 2000, Center of sustanable developement,
pregledano lipanj 2014, <http://www.iztzg.hr/en/odrzivi_razvoj/>.
15. Kalmeta, B. 2005, Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji
drugih vrsta smještajnih obkekata iz skupine "Kampovi i druge vrste objekata za
smještaj" , MINT, pregledano lipanj 2013, <http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-
84-05-Pravilnik-razvrst-kampovi.htm.>
16. Kostas T., Butler, R., 2009, 'Volounteer tourism: The new Ecotourism?', Anatolia:An
international Journal of Tourism and Hospitality Research, Vol.20, Issue 1, str. 196-
211.
17. Mehmetoglu, M. 2007, 'Nature-based Tourists: The Relationship Between their Trip
Expenditures and Activities', Journal of sustinable tourism, vol.15, Issue 2, str. 200-
217.
18. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. 2011, Povijest zaštite prirode u Hrvatskoj,
Internet portal za zaštitu prirode, pregledano svibanj 2014, <http://www.zastita-
prirode.hr/Zasticena-priroda/Zastita-prirode-u-Republici-Hrvatskoj/Povijest-zastite-
prirode-u-Republici-Hrvatskoj>.
19. Mišćin, L. 2008, Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske 2008,
pregledano svibanj 2013,
<http://www.zpc.hr/prezentacije/Prezentacija%20RURALNI%20TUR.%20SAMOBO
R.%20Lidija%20Miscin%20120708.pdf>.
20. Moisa, C.O. 2011, 'Forms of Youth travel', Revista Tinerilor Economisti (The Young
Economists Journal), vol. 1, issue 17, str. 118-122.
21. Opačić, V.T. 2001, Zaštita prirode- Hrvatska šansa za opstanak i razvoj, Matica
hrvatska, pregledano lipanj 2014,
<http://www.matica.hr/hr/322/ZA%C5%A0TITA%20PRIRODE%20%E2%80%93%
20HRVATSKA%20%C5%A0ANSA%20ZA%20OPSTANAK%20I%20RAZVOJ/>.
22. Sabor Republike Hrvatske, 1992, Deklaracija o zaštiti okoliša Republike Hrvatske,
narodne-novine.nn.hr, pregledano lipanj 2014, <http://narodne-
49
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/256360.html> .
23. Samfira, M. i Petroman, I. 2010, 'From Agri-tourism to "Agritainment''', Agricultural
Management / Lucrari Stiintifice, vol.12, Issue 3, Specijalno poglavlje, str. 1.
24. Sparrowhawk, J. i Holden, A. 2002, 'Understandinig the motivatios of ecotourists:the
case of trakkers in Annapurna, Nepal', International Journal of Tourism research, str.
435-446.
25. Sundseth, K. 2009, Natura 2000 i eko turizam u Hrvtskoj, pregledano svibanj 2014,
<http://www.dzzp.hr/publikacije/brosure-i-bilteni/brosura-natura-2000-i-eko-turizam-
u-hrvatskoj-524.html>.
26. Tao Chang-Hung, T. Eagles, P. F.J. i Smith, S. L.J. 2004, 'Implications of alternative
definitions of Ecotourists', Tourism Analysis, vol.9, str. 1-13.
27. TIES, 2009, What is ecotourism, pregledano svibanj 2014,
<http://www.ecotourism.org/what-is-ecotourism>.
28. UNWTO, 2009, Tourism highlights 2009 edition, pregledano svibanj 2014,
<http://www.unwto.org/facts/eng/pdf/highlights/UNWTO_Highlights09_en_LR.pdf>.
29. Uzor Hrvatske, uzorhrvatske.hr, pregledano srpanj 2014,
<http://www.uzorhrvatske.hr/aktivnosti/168-eko-radionice-za-djecu-i-planet-zemlju>.
30. Valentine, P.S. 1992. 'Ecotourism and nature conservation: a definition with some
recent developments in Micronesia', Tourism Management, Volume 14, Issue 2, str. 4-
9.
31. Vlada Republike Hrvatske, 2003, Strategija razvoja turizma RH do 2010, pregledano
svibanj 2013,
<http://www.mint.hr/UserDocsImages/Strategija%20hrvatskog%20turizma%20-
%20finalna%20verzija.pdf>.
32. Vlada Republike Hrvatske, 2013, Strategija razvoja turizma RH do 2020, pregledano
svibanj 2014, <http://www.mint.hr/UserDocsImages/Strategija-turizam-2020-
editfinal.pdf>.
33. Weaver, D. i Lawton, L.. 2001, Attitudes and behaviour of ecolodge patrons in
Lamington National Park, Cooperative Research Centre for Sustainable Tourism,
Izvještaj o provedenom istraživanju.
34. Wood, E.M. 2002, Ekoturizam: principi, postupci i politike za održivost, Beograd.
51
Popis tablica, slika i grafikona
Popis tablica
TABLICA 1: NOĆENJA TURISTA PREMA VRSTAMA TURISTIČKIH MJESTA U TISUĆAMA ZA
RAZDOBLJE 1998.-2010 ..................................................................................................... 10
TABLICA 2: : NOĆENJA TURISTA PO VRSTAMA OBJEKATA U TISUĆAMA ZA RAZDOBLJE OD 1980.-
2010 .................................................................................................................................. 11
TABLICA 3: AKTIVNOSTI KOJE NAJVIŠE PRIVLAČE MLADE ......................................................... 14
TABLICA 4:UTJECAJ INOZEMNIH ISKUSTAVA NA MLADE ........................................................... 16
TABLICA 5: ANOVA: SAMOPROCJENA ISPITANIKA O NJIHOVU NAČINU PUTOVANJA NASPRAM
NAJPRIVLAČNIJE AKTIVNOSTI PRILIKOM PUTOVANJA I AKTIVNOSTI KOJE NAJVIŠE PRIVLAČE
MLADE ............................................................................................................................... 31
Popis slika
SLIKA 1: ZAŠTIĆENA PODRUČJA U REPUBLICI HRVATSKOJ .......................................................... 7
Popis grafikona
GRAFIKON 1: UDIO MUŠKARACA I ŽENA .................................................................................... 23
GRAFIKON 2: UDIO ISPITANIKA PO DOBNIM SKUPINAMA ........................................................... 24
GRAFIKON 3: STUPANJ STEČENOG OBRAZOVANJA ISPITANIKA .................................................. 24
GRAFIKON 4: STATUS ISPITANIKA.............................................................................................. 25
GRAFIKON 5: PRIMANJA ISPITANIKA .......................................................................................... 26
GRAFIKON 6: SUSRET SA POJMOM "EKOTURIZAM" .................................................................... 27
GRAFIKON 7: PROSJEČNA OCJENA SLAGANJA SA NAVEDENIM TVRDNJAMA VEZANIMA ZA
EKOTURIZAM ..................................................................................................................... 28
GRAFIKON 8:NAJVAŽNIJE AKTIVNOSTI MLADIH PRILIKOM PUTOVANJA ..................................... 29
GRAFIKON 9: AKTIVNOSTI KOJE NAJVIŠE PRIVLAČE MLADE ...................................................... 30
GRAFIKON 10: SAMOPROCJENA ISPITANIKA O NJIHOVOM NAČINU PUTOVANJA ......................... 32
GRAFIKON11:NAJČEŠĆE KORIŠTENO PRIJEVOZNO SREDSTVO PRILIKOM PUTOVANJA ................ 33
52
GRAFIKON 12: NAJČEŠĆE KORIŠTENI OBLIK SMJEŠTAJA PRILIKO PUTOVANJA............................ 33
GRAFIKON 13: OCJENA EKOLOŠKE PRIHVATLJIVOSTI PRIJEVOZNIH SREDSTAVA ........................ 34
GRAFIKON 14: OCJENA EKOLOŠKE PRIHVATLJIVOSTI SMJEŠTAJNIH OBJEKATA .......................... 35
GRAFIKON 15: NAJČEŠĆI IZVORI INFORMACIJA O BUDUĆIM PUTOVANJIMA ............................... 36
GRAFIKON 16: PROCJENA DNEVNE POTROŠNJE .......................................................................... 37
GRAFIKON 17: ŠTEDNJA ISPITANIKA NA POJEDINIM STAVKAMA ................................................ 38
GRAFIKON 18: PRIVLAČNOST VOLONTERSTVA KAO JEFTINOG NAČINA PUTOVANJA .................. 38
GRAFIKON 19: OCJENA RAZLOGA ZBOG KOJIH JE NETKO EKOTURIST ......................................... 39