PEDESET GODINA ARHIVISTIČKE PERIODIKE U BOSNI I ...193.2.142.10/fileadmin/ · A. Kožar: Pedeset...

Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja, 10(2011)

151

UDK (UDC): 930.25(05)”1961/2010”(497.6)

Azem Kožar*

PEDESET GODINA ARHIVISTIČKE PERIODIKE U BOSNI I HERCEGOVINI (1961–2010)

Izvleček:

Petdeset let arhivistične periodike v Bosni in Hercegovini (1961-2010) Avtor se v članku posveča arhivskim časopisom na območju Bosne in Hercegovine ter analizira njihov prispevek k razvoju arhivske stroke v BiH in širši regiji. V članku so predstavljeni naslednji časopisi: »Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine«, ki je bil prvi arhivistični časopis v BiH in praznuje letos 50 let izhajanja (zadnji dve številki so leta 2007 in 2009 izdali arhivi in Arhivsko društvo Bosne in Hercegovine), »Arhivska praksa«, ki ga od leta 1998 izdajata Arhiv Tuzelskega kantona in Društvo arhivskih delavcev Tuzelskega kantona, ter dva novejša časopisa – »Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske« ter »Građa Bosne i Hercegovine«.

Ključne besede:

arhivistika, arhivska periodika, Bosna in Hercegovina, arhivska teorija in praksa.

Abstract:

Fifty Years of Archival Periodicals in Bosnia and Herzegovina (1961-2010)

This year we are celebrating the 50th anniversary of publishing the first archival magazine in Bosnia and Herzegovina in 1961. The magazine was called »Archives and Archival Workers of Bosnia and Herzegovina Association Herald« and was published in 36 volumes until 2001, with the publishing of the last two in 2007 and 2009. The publisher was the Archives and the Association of Archival Workers of Bosnia and Herzegovina. This paper discusses the contribution which the »Herald« brought not only to Bosnia and Herzegovina but also abroad. In 1998 the Archives of the Tuzla Canton and the Association of Archival Workers of the Tuzla Canton started publishing a new archival magazine entitled »Archival Practice«. Until today 13 numbers were published. This magazine also brought a significant contribution to the development of the archival practice, which is also indicated in the paper. As the author concludes the analysis of the very important archival period during the past half century, the paper also mentiones the contents and importance of two young archival magazines that appeared in 2009 and 2010.

Key words:

archival science, archival periodicals, Bosnia and Herzegovina, archival theory and practice.

OPĆE NAPOMENE

Iako briga o dokumentima državne administracije datira od vremena banske i kraljevske dvorske kancelarije srednjovjekovne Bosanske države, pa preko osmanske administracije u ejaletskoj/vilajetskoj upravi, te naročito preko uređenog ophođenja sa spisima iz vremena Austro-Ugarske vladavine, ipak je, do organizirane, na arhivskim propisima uređene, arhivske službe u Bosni i Hercegovini došlo tek nakon Drugog svjetskog rata. Taj proces započeo je Uredbom o osnivanju Državnog arhiva

* Prof. ddr. Azem Kožar, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Ul. M. Fizovića-Fiska 6, 75000 Tuzla, Bosna i

Hercegovina.

A. Kožar: Pedeset godina arhivističke periodike u Bosni i Hercegovini (1961-2010)

152

Narodne Republike Bosne i Hercegovine od 12. 12. 1947. godine,1 te je na terenu implementiran i kasnije sukcesivno pravno uobličavan uspostavom mreže arhivskih ustanova osnivanih od 1948. do 1954. godine koja je kasnije postupno upotpunjavana i razvijana.2

GLASNIK ARHIVA I DRUŠTVA ARHIVSKIH RADNIKA BOSNE I HERCEGOVINE

Nakon rasprave koja je u dužem vremenskom intervalu vođena u arhivima i u Društvu arhivista Bosne i Hercegovine (DA BiH), konačan prijedlog za pokretanje arhivskog časopisa dalo je Društvo na godišnjoj skupštini održanoj u Banjoj Luci 15. i 16. 03. 1960. godine. U njemu je kao jedan od glavnih razloga za pokretanje časopisa iskazana potreba da se na dostignutom nivou razvoja arhivske službe »na stručan način raspravlja« o svim stručnim pitanjima. Otuda je predviđeno da se sadržaj časopisa treba prvenstveno odnositi na »tretman bosanskohercegovačke arhivske službe podrazumijevajući pod tim njen teoretski i stručno-praktični dio«. Osim toga, naznačen je, a kasnije i realiziran, još jedan važan zadatak časopisa, a to je da se u njemu predvidi prostor za članke i rasprave istaknutih naučnih radnika koji bi bili pisani korištenjem arhivske građe iz bosanskohercegovačkih arhiva, konstatujući na kraju da bi se na taj način »skladno dopunjavale istorija i arhivistika«.3

Prednje konstatacije, između ostalog, upućuju na zaključak da je jedan od bitnih razloga, možda i najbitniji, za pokretanje časopisa bio potreba bržeg razvoja historiografije koja se u onim oblastima u kojima se izvori (arhivska građa) nalaze u bosanskohercegovačkim arhivima nije mogla dalje normalno razvijati bez bržeg razvoja arhivistike koju su historičari često nazivali »mlađom sestrom historije«. Uostalom tada je u bosanskohercegovačkim arhivima radilo svega 10 arhivista (od toga četiri u Arhivu Bosne i Hercegovine, po dva u arhivima Tuzle i Sarajeva, te po jedan u arhivima Banja Luke i Mostara).4 Svemu tome što je vodilo zbližavanju (prožimanju) historije i arhivistike bitno je doprinio i projekat edicije »Građa za proučavanje političkih, kulturnih i socijalno-ekonomskih odnosa iz prošlosti Bosne i Hercegovine (XIX i XX vijek)«, čiji su nosioci bili uglavnom historičari i arhivisti, koji su i postali realizatori organizacionog, stručnog i naučnog rada prezentiranog u ovom

1 »Službeni list NR BiH«, br. 55/1947. Potom je uslijedilo donošenje niza podzakonskih akata, te više arhivskih

zakona među kojima: Naredba o privremenom obezbjeđenju arhiva (»Sl. list FNRJ«, br. 25/49), Opći Zakon o državnim arhivima (»Sl. list FNRJ«, br. 12/50), koji je važio na teritoriji cijele Federativne Narodne Republike Jugolsavije (FNRJ), Zakon o arhivima NR BiH (»Sl. list NR BiH«, br. 14/62), Zakon o arhivskoj građi i arhivskoj službi (»Sl. list SR BiH«, br. 9/74), Zakon o arhivskoj djelatnosti (»Sl. list SR BiH«, br. 37/87), te više zakona i podzakonskih akata nakon 1995. godine državnog, entitetskog i kantonalnog ranga. O tome više vidi: Azem Kožar, »Arhivska legislativa u Bosni i Hercegovini«, Atlanti¸ br. 20, Trst 2010, 171–185.

2 Prvo je 1948. godine osnovan Istorijski arhiv Sarajevo, potom arhivi u Banjoj Luci (1953), Travniku, Tuzli, Doboju i Mostaru (1954), te u Bihaću (1982) i Foči (1983). Time je bila zaokružena mreža arhivskih ustanova koju je činio centralni Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu i osam regionalnih arhiva. Takvo stanje je potrajalo do rata 1992. godine, da bi nakon rata u skladu sa novim administrativnim ustrojstvom zemlje došlo do značajne reorganizacije arhivske mreže, tako da danas postoji: Arhiv Bosne i Hercegovine kao državni arhiv sa oslabljenim matičnim ingerencijama, entitetski arhivi: Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine i Arhiv Republike Srpske, te kantonalni arhivi u Tuzli, Mostaru, Travniku, Sarajevu, Bihaću, Širokom Brijegu i Goraždu, dok su u fazi formiranja još tri kantonalna arhiva (u Zenici, Orašju i Livnu), te Arhiv Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

3 Prenijeto prema: Andrej Rodinis, »Arhiv Bosne i Hercegovine (1947–2007)«, u: 60 godina Arhiva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2007, 42–43.

4 Kasim Isović, »Izvještaj sekretara o radu Društva arhivista Bosne i Hercegovine od šeste do sedme godišnje skupštine«, Glasnik DA BiH, br. 1, Sarajevo 1961, 367. Najviše se računalo na istraživanja arhivske građe iz austrougarskog perioda jer je arhivska građa iz radničkog pokreta i NOB-e ustupljena Institutu radničkog pokreta u Sarajevu, a arhivska građa iz vremena osmanske uprave Orijentalnom institutu u Sarajevu, dok je građa iz NOR-a upućena u arhive Zagreba (NDH-zijska), Beograda (građa vojnih i partijskih organa). Ovu konstataciju potvrđuje struktura u časopisu objavljenih historiografskih radova.


153

prvom arhivskom časopisu. Među njima su: Kasim Isović, Hamdija Kapidžić, Ferdo Hauptmann, Vojislav Bogićević, Risto Besarović, Anto Babić, Hamid Dizdar, Slavko Mićanović, Božo Madžar i dr.

Slika 1: Glasnik arhiva i Društva

arhivskih radnika Bosne i Hercegovine

O potrebi tješnje saradnje historijske nauke i arhivske službe iznijeli su svoja stajališta historičari i arhivisti u ulozi visokih dužnosnika na Sedmoj redovnoj godišnjoj skupštini Društva arhivista Bosne i Hercegovine, održanoj 4. i 5. 10. 1960. godine. Između ostalog, Edib Hasanagić, predsjednik Saveza društava arhivista Jugoslavije (SDAJ), je govoreći o stanju arhivske službe Bosne i Hercegovine između ostalog rekao: »Ozbiljnost takve situacije bolje će se sagledati u vezi sa zadatkom pred kojim kod nas stoji sada istoriska nauka. Taj je zadatak prilično opširan i ozbiljno postavljen i sasvim je razumljivo što se velikim svojim dijelom oslanja, zapravo vezuje za sređenost arhivskih fondova, što znači za intenzivniji rad u arhivima. To stoga što se u istorijskoj nauci ne može da vrši sistematski rad na istraživanjima ako arhivi nisu sređeni«.5

Kako je vrijeme odmicalo sve više su arhivisti preuzimali arhivističke poslove, pa i one koji se tiču izdavačke djelatnosti. Poslovi arhivista i historičara su se sve više razgraničavali, tako da su se arhivistička znanja sve jasnije profilirala i unaprjeđivala, a što je našlo odraza, kako u Glasniku tako i u projektima publikovanja arhivske građe. Ipak, u historijskoj nauci su se permanentno osjećale poteškoće (kadrovske, prostorne, finansijske), koje su pratile rad arhivskih ustanova, što je neminovno utjecalo i na dinamiku razvoja historiografije. O tome su jasne konstatacije i poruke sa svih naučno historijskih i drugih stručnih skupova.6 Nakon što je na naznačenoj skupštini u Banjoj Luci formirana redakcija časopisa, određen njegov naziv »Glasnik arhiva i arhivista Bosne i Hercegovine«,7 te dinamika izlaženja

5 Kasim Isović, »Sedma redovna godišnja skupština Društva arhivista Bosne i Hercegovine«, Glasnik DA BiH, br. 1,

Sarajevo 1961, 373. Anto Babić, predsjednik Arhivskog savjeta NR BiH i profesor Univerziteta u Sarajevu je na ovu temu istakao: »Drugi put kojim bi se postigao autoritet arhivskih ustanova sastoji se u tome što bi istoriografiju kod nas trebalo usmjeriti na rad koji postoji i odvija se u našim arhivima«. Risto Besarević, načelnik Savjeta za kulturu NR BiH, istakao je napore koji se čine na poboljšanju rada arhivske službe tako da i »CK SK BiH putem svoje Komisije za istoriju ozbiljno razmatra rad i stanje arhiva. I Arhivski savjet NRBiH, sastavljen od eminentnih ljudi i sa posebnim afinitetom za arhivsku službu, stavljaće Izvršnom vijeću NRBiH i Savjetu za kulturu NRBiH svoje predloge o unapređenju te službe«.

6 Tako je na Savjetovanju o istoriografiji u Bosni i Hercegovini 1980. godine u Sarajevu (Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945–1980), Sarajevo 1982), između ostalog u diskusiji istaknuto: »Pisanje istorije se ne može ni zamisliti bez dobrih arhiva« (Rade Petrović, str. 124); »Nemamo zajednički pristup u cilju unaprjeđenja istoriografije, nemamo programa niti dogovora, a činjenica je da jedni bez drugih ne možemo da unaprjeđujemo razvoj istorijskih, pa i pomoćnih nauka i arhivistike« (Sida Marjanović, direktor Arhiva Jugoslavije, str. 139); »Može se reći da su arhivi u Bosni i Hercegovini do sada pratili potrebe istoriografije i da su odgovorili svom osnovnom zadatku« (Božo Madžar, direktor Arhiva Bosne i Hercegovine, str. 147).

7 U prva tri broja časopis nosi naziv »Glasnik arhiva i Društva arhivista Bosne i Hercegovine« od dvobroja IV i V nosi naziv »Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine« sve do zaključno sa brojem 36 koji je izašao 2004. godine. Časopis koji nastaje iza toga u organizaciji arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, brojevi 37–38 i 39, nosi naziv »Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine«.


154

(godišnjak), užurbano se radilo na pripremi tekstova. Tako se prvi broj Glasnika pojavio 1961. godine u tiražu od 750 primjeraka. Redakcioni odbor su činili: Risto Besarović, Hamid Dizdar, Kasim Isović (tehnički urednik), Hamdija Kapidžić (odgovorni urednik) i Slavko Mićanović.8

Prvi broj Glasnika sadržavao je sljedeće rubrike:

I. Arhivistika i arhivska služba (objavljeno 13 članaka eminentnih arhivista i historičara na oko 200 stranica teksta);

II. Članci i prilozi (objavljeno šest članaka poznatih historičara i arhivista na oko 70 stranica teksta);

III. Građa (objavljeno šest članaka poznatih historičara i arhivista na oko 50 stranica teksta);

IV. Prikazi i ocjene (objavljeno pet prikaza historijskih djela, časopisa i izdanja arhivske građe na oko 20 stranica teksta);

V. Društvene vijesti (objavljeni izvještaji sa šeste i sedme godišnje skupštine Društva, te pravila Društva, na oko 20 stranica teksta).

Ovakva struktura časopisa uz manje promjene, o kojima će kasnije biti riječi, ostala je u svih 36 brojeva, pa i u dva zadnja broja (37–38 i 39).

U rubrici Arhivistika i arhivska služba objavljeni su stručni (i naučni) arhivistički radovi, uglavnom bosanskohercegovačkih, ali i drugih (južnoslavenskih) arhivista, te manjeg broja historičara. Po svojim dometima pretežno su stručno-pregledne razine, mada ima i onih koji se bave uže naučnim, dominantno pragmatičnim ali i teoretskim arhivističkim pitanjima. Ovo je najznačajnija i najobimnija rubrika u časopisu. Ona je najčešće slijedila stručna saznanja koja su prethodno podnijeta na nekom naučnom skupu – najčešće savjetovanju arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, koja su uglavnom održavana svake godine (osim ratnog perioda).

U 40 brojeva časopisa (od kojih je nekoliko dvobrojeva a 40-ti broj je u štampi) u ovoj rubrici je objavljeno oko 600 članaka (u prosjeku 15 članaka u svakom broju), na oko 9.000 stranica teksta (150 stranica po broju). Iako kvantitet nije garancija postojanja kvaliteta, ipak se ovdje sa sigurnošću može tvrditi da je i kvalitativna strana priloga ove rubrike zavidna, a u tijesnoj je vezi i sa stanjem arhivskih kadrova.9

U drugoj rubrici Glasnika pod nazivom Članci objavljeni su uglavnom prilozi (članci i rasprave) historičara i nešto manje arhivista. Članci su pretežno naučno-historijske razine, pisani uglavnom na bazi arhivske građe pohranjene u arhivima, te su na taj način očitovali svu međuzavisnost historije i arhivistike, što je i bila zamisao i cilj izdavača. U ovoj rubrici je objavljeno u prosjeku po pet članaka (u 40 brojeva

8 Risto Besarević, historičar, načelnik Savjeta za kulturu NR BiH; Hamid Dizdar, direktor Istorijskog arhiva

Sarajevo i predsjednik Društva arhivista Bosne i Hercegovine; Kasim Isović, sekretar Arhiva Bosne i Hercegovine; Hamdija Kapidžić, historičar, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu; Slavko Mićanović, direktor Arhiva Bosne i Hercegovine (1959–1970).

9 Među najznačajnijim arhivističkim radovima (člancima) su prilozi autora: Slavka Mićanovića, Kasima Isovića, Ibrahima Ibrišagića, Hamida Hadžibegovića, Emilije Jovanović, Hamida Dizdara, Ferde Hauptmanna, Hivzije Hasandedića, Vladana Savića, Bože Madžara, Sajme Sarić, Marije Divčić, Mine Kujović, Zulfukara Džankića, Vlade Babića, Katice Tadić, Miroslava Marića, Vladimira Jerića, Matka Kovačevića, Slobodana Kristića, Nizare Mušović Tadić, Sulejmana Ramića, Mome Jovanovića, Slavice Klarić, Seade Hadžimehmedović, Šabana Zahirovića, Muse Muhameda, Dušana Vržine, Jasmine Hopić, Azema Kožara, Sejdalije Gušića, Izeta Šabotića, Zorana Mačkića, Edite Radosavljević, Đorđa Lazarevića, Vjekoslave Hunski, Enise Marić, Nebojše Radmanovića, Davida Davidovića, Jasmine Hopić, Spomenke Pelić i drugih.


155

ukupno oko 200 članaka), obima oko 60 stranica po časopisu (ukupno 2.400 stranica).10

Treća rubrika Glasnika pod nazivom Građa također je ostala u svim brojevima časopisa. U njoj su objavljeni radovi (članci) pretežno arhivista, ali i historičara, u osnovi sa ciljem da se ukaže na povezanost arhivistike i historije. I ovde su objavljeni radovi zavidne stručno-naučne razine. Pišu ih najčešće arhivisti koji su po vokaciji historičari (profesori historije), ali i historičari klasične socijalističke historiografske škole koji u arhivskoj građi vide najznačajniji historijski izvor. Aproksimativno uzevši objavljeno je po pet članaka (u 40 brojeva oko 200 članaka), obima oko 50 stranica po časopisu (ukupno oko 2.000 stranica).11

Četvrta rubrika Prikazi i ocjene donosi značajne osvrte na objavljenu, uglavnom historijsku literaturu, dok je iz arhivističke literature akcenat dat na prikaze arhivskih časopisa jer je ostale arhivske literature (studije, knjige) znatno manje. Radovi se dominantno odnose na prikaze, a znatno manje na ocjene. Značajno su manjeg obima. U prosjeku je objavljeno po pet prikaza (ukupno 200) obima po četiri stranice teksta (ukupno 800 stranica). Ova vrsta priloga je veoma značajna za informiranje arhivskog osoblja o općim kretanjima, razvoju i dometima historije i arhivistike na cijelom južnoslavenskom prostoru, ali i šire.12

Rubrika Društvene vijesti (kasnije Iz Društva), konstantno sadrži izvještaje, programe rada, zapisnike sa arhivskih skupova (sa savjetovanja, seminara, okruglih stolova), sa konferencija Društva arhivista (kasnije arhivskih radnika) Bosne i Hercegovine. Važna je informativna funkcija ove rubrike čime se doprinosilo transparentnosti rada organa Društva. I u ovoj rubrici je u prosjeku objavljeno po pet sadržaja obima od po oko četiri stranice, što ukupno iznosi oko 200 izvještaja na oko 800 stranica teksta.13

Pored pet naznačenih standardnih rubrika u časopisu se povremeno pojavljivala rubrika Bibliografija u kojoj su objavljivane bibliografije radova o nekom značajnom historijskom događaju, bibliografije radova nastalih na osnovu arhivske građe pojedinih arhiva i dr. U okviru ove rubrike ili odvojeno, povremeno se pojavljuje rubrika Razmjena publikacija, te In Memoriam, mada su u ranijim brojevima časopisa ovi sadržaji objavljivani u okviru rubrike Društvene vijesti.

Od 1988. godine, tj. od usvajanja Projekta informativnih sredstava koji je usvojilo DAR BiH, u časopisu se pojavljuje rubrika Inventari. Međutim, i ova rubrika nije mogla ostati trajnom, jer se u ratu pa i nakon rata moralo povremeno od nje odustati. Ipak, u Glasniku je objavljen značajan broj inventara važnijih arhivskih

10 Među najznačajnijim autorima historičarima u ovoj rubrici su: Hamdija Kapidžić, Nedim Šarac, Ferdo

Hauptmann, Ahmed Hadžirović, Ibrahim Ibrišagić, Mitar Papić, Risto Besarević, Todor Kruševac, Luka Đaković, Božo Madžar, Iljas Hadžibegović, Ibrahim Karabegović, Ibrahim Tepić, Tonči Grbelja, Ilija Kecmanović, Budumir Miličić, Mina Kujović, Azem Kožar, Tomislav Išek, Enes Pelidija, Galib Šljivo i dr.

11 U ovoj rubrici su pisali arhivisti i historičari među kojima: Hamdija Kapidžić, Božo Madžar, Ilija Kecmanović, Rade Petrović, Luka Đaković, Mina Kujović, Samija Sarić, Matko Kovačević, Azem Kožar, Slobodan Kristić i dr.

12 Među Prikazima najznačajniji su prikazi arhivskih časopisa: Arhivist, Arhivski pregled, Arhivski vijesnik, Makedonski arhivist, Der Archivar, La Gazette des Archives, Sovjetskie arhivi, Archivmitteilungen i dr., historijskih časopisa: Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, Prilozi Instituta za istoriju Bosne i Hercegovine, Radovi Filozofskog fakulteta Sarajevo, i dr., te prikazi historijskih djela uglavnom onih koja su nastala u Bosni i Hercegovini. Postoje i prikazi zbornika dokumenata arhivske građe priređenih od strane arhivista i historičara Bosne i Hercegovine.

13 U ovoj rubrici su osim naznačenog objavljivane vijesti iz rada Saveza društava arhivskih radnika Jugoslavije (SDARJ), u povodu godišnjica i jubileja pojedinih arhivskih ustanova, In memoriami i dr.


156

fondova, uglavnom onih koji su manjeg obima, dok su oni većeg obima objavljivani kao zasebne publikacije.14

Glasnik je imao više prepoznatljivih etapa u periodu svog izlaženja 1961–2010. godina. Prepoznatljive su po sastavu redakcije i glavnog i odgovornog urednika,15 ali i po drugim svojim osobenostima. Ovo se posebno odnosi na vrijeme rata (1992–1995) i Dejtonskog mira (1995–2010), kada dolaze do izražaja sve složenosti tranzicije bosanskohercegovačkog društva, te u skladu sa tim i tranzicije arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine.

Između ostalog, ratni brojevi časopisa (31–33) su razumljivo znatno skromnijeg sadržaja, a poratni brojevi (34–36) su izlazili sa zakašnjenjem od po nekoliko godina. Tako je 36-ti broj za 2000/01. godinu izašao 2004. godine,16 a dvobroj 37–38 za 2002/03. godinu je štampan 2007. godine, 39-ti broj je izašao 2009. godine,17 a 40-ti je predat u štampu krajem 2010. godine.18

Doprinos Glasnika razvoju bosanskohercegovačke arhivske teorije i prakse je ogroman. Punih 38 godina je bio jedini arhivski časopis arhivske službe Bosne i Hercegovine, te kao takav pravi životopis njena stasavanja. Iako je promovirao arhivske domete i sa širih jugoslavenskih prostora, pa i evropskih, Glasnik je ipak ostao dominantno posvećen bosanskohercegovačkoj arhivskoj problematici.

Drugu njegovu, također važnu dimenziju čine brojni historiografski radovi. Činjenica da nema gotovo nijednog značajnijeg bosanskohercegovačkog historiračara koji nije objavljivao u Glasniku jasno potvrđuje prednju konstataciju. Treći važan doprinos Glasnika je u povezivanju arhivistike i historije, što je svakako doprinijelo obostranoj afirmaciji, pokazalo svu međuzavisnost ove dvije naučne discipline, a rezultati njihovog sinergijskog djelovanja došli su do izražaja putem realizacije konkretnih istraživačkih projekata.

ARHIVSKA PRAKSA

Časopis Arhivska praksa pokrenut je 1998. godine kao rezultat više faktora koji se tiču stanja arhivističkog znanja i iskustva arhivista Arhiva u Tuzli, pa i u registraturama na području Tuzlanskog kantona, s jedne strane, te posljedica

14 Među inventarima fondova objavljenih u Glasniku su: Institut za proučavanje folklora 1946–1958. (Slavica

Klarić), Ostavština Jovana Protića (Momir Jovanović), Veliki župan Vrbaske oblasti (Gordana Sejdić), Ostavština Hamdije Kreševljakovića (Marija Divčić), Mjesni narodni odbor Bugojno (Jasmina Hopić), Sreski odbor narodnog fronta Bileća (Enisa Marić), Okružni narodni odbor Tuzla (Nermana Hodžić) itd. O značajnim i po obimu većim arhivskim fondovima publikovano je više inventara kao zasebnih publikacija, među kojima: Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu 1878–1890. (Edita Radosavljević), Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu 1919–1921. (Samija Sarić), Napretkova kulturno-historijska zbirka (Andrej Rodinis), Srpsko kulturno i prosvjetno društvo »Prosvjeta« 1902–1949. (Slavica Klarić), Muslimansko kulturno i prosvjetno društvo »Gajret« (Edin Prguda), Orijentalna zbirka Arhiva Tuzla (Nermana Hodžić) itd.

15 Glavni i odgovorni urednici Glasnika bili su: Hamdija Kapidžić (1–13), Božo Madžar (14–26), Miodrag Čanković (27–30), Matko Kovačević (31–34), Šaban Zahirović (35–38), Sejdalija Gušić (39–40).

16 O poteškoćama u izdanju ovog broja časopisa vidi Pogovor izdavača objavljen na stranici 258 ovog broja Glasnika.

17 U ovom broju časopisa je naznačeno da je izašao za 2009. godinu, mada je prethodni broj izašao za 2002/03. godinu. Očito radi se o lapsusu urednika, osim ako tako nisu odlučili organi Društva kako bi se na neki način »izravnalo« zaostajanje u izlaženju časopisa.

18 Sve do dvobroja 37–38 (Sarajevo 2007) Glasnik je zadržao naziv od četvrtog broja »Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine«. Od tada je objavljivan pod nazivom »Glasnik arhiva i Arhivističkog udurženja Bosne i Hercegovine«. O razlozima svega toga više vidi: Azem Kožar, »Arhivistička etika«, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 36, Sarajevo 2004, 110–118.


157

tranzicijskog hoda u kojem se našlo bosanskohercegovačko društvo pa i arhivska djelatnost, s druge strane.

Prva grupa faktora bili su pozitivna motivacija koju ni naznačena ograničavajuća druga grupa utjecaja nije mogla destruirati i odbaciti. Početnu, a potom i trajnu prevagu u korist pozitivnih motiva učinila je izuzetno važna podrška arhivskih institucija i arhivista izvan Bosne i Hercegovine: posebno slovenačkih, a potom i hrvatskih, austrijskih, te nešto kasnije vojvođanskih, srbijanskih, crnogorskih i drugih arhivista susjednih zemalja. Dole podrobnije objašnjenje dovodi do prednjih konstatacija.

Naime, destruktivni procesi koje je donijela ratna kataklizma (1992–1995) nisu na području Arhiva Tuzla (u ratu prostor Okruga Tuzla odnosno nakon Dejtonskog sporazuma područje Tuzlanskog kantona) imali one posljedice kakve su bile na nekim drugim područjima (Sarajevo, Mostar, Travnik, Bihać i dr.). Uglavnom su sačuvani arhivski kadrovi, svi arhivski poslovi u objektu Arhiva su permanentno obavljani, čak je i zaštita arhivske građe u nastajanju nastavljena (savjetovanja i seminari sa registraturama i sl.), obavljana je i kulturno-obrazovna djelatnost itd. To je svakako bio rezultat pozitivnog trenda u kojem je od ranije funkcionirala arhivska djelatnost na ovom području, a generiralo ga je i useljenje Arhiva u namjenski adaptiran objekat 1990. godine. Dakle, dobra priprema u miru bitno je utjecala na adekvatno obavljanje djelatnosti u ratu.

Nakon okončanja rata 1995. godine arhivisti Arhiva Tuzla preuzeli su, tačnije nastavili, vođenje DAR BiH (predsjednik Azem Kožar), tako da su u uvjetima ratom pokidanih veza i značajno destruirane djelatnosti započeli procesi reintegracije arhivske službe Bosne i Hercegovine.

Već 1996. godine održano je Prvo poslijeratno arhivsko savjetovanje na Zlači kod Banovića, utvrđen plan rada DAR BiH, pri čemu su zauzeta neka veoma značajna stručna stajališta za rad na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, između ostalog i istrajavanje na opstanku Arhiva Bosne i Hercegovine kao centralne arhivske ustanove u zemlji. I dok su drugi arhivi, posebno na području Federacije Bosne i Hercegovine, bili u fazi konsolidacije organizacionih, kadrovskih i drugih prilika, Arhiv Tuzla je koračao naprijed: održavao redovna savjetovanja sa registraturama, zapošljavao nove kadrove, jačao informacijsku i stručnu djelatnost, te pripremio i osigurao štampanje 35. i 36. broja Glasnika arhiva i DAR BiH.

To je bila praktična provjera i potvrda opredjeljenja da su sazreli uvjeti da se krene sa izdavanjem sopstvene arhivske publikacije, tim prije što je reintegracija vitalnih funkcija arhivske djelatnosti na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine išla veoma sporo, između ostalog i zbog negativnih političkih utjecaja koji nas međutim nisu odvratili od zacrtanog cilja, već su nas, naprotiv, definitivno opredjelili da postanemo središtem arhivističkih zbivanja. Još kada smo za ovakva promišljanja dobili podršku kolega iz Slovenije, a potom i nekih drugih zemalja, postali smo još odlučniji u svojim namjerama. Tako je došlo do pokretanja drugog po redu arhivskog časopisa u Bosni i Hercegovini pragmatičnog naziva Arhivska praksa.

Prvi broj časopisa Arhivska praksa pojavio se 1998. godine, skromnog obima od oko 168 stranica, uglavnom za 11. savjetovanje »Arhivska praksa ’98« pripremljenih saopćenja. Zaključno sa 2010. godinom izašlo je 13 časopisa,19 uglavnom iste

19 Do osmog broja glavni i odgovorni urednik bio je Azem Kožar, potom je poslove urednika preuzeo Izet Šabotić,

dok je odgovorni urednik ostao Azem Kožar. Od 11. broja odgovorni urednik časopisa je Izet Šabotić, a urednik Azem Kožar. Od trećeg broja redakcija časopisa je međunarodna – kooptiranjem Petera P. Klasinca (Slovenija),


158

strukture. Naime, od prvog do trinaestog broja ostale su konstantne četiri rubrike časopisa:

Slika 2: Arhivska praksa

I. Arhivistika i arhivska služba (sadrži priloge sa međunarodnih arhivskih savjetovanja: u broju 1 sa 11, i tako redom do broja 13 sa 23. međunarodnog savjetovanja »Arhivska praksa«);

II. Iz drugih časopisa (prenosi posebno značajne radove arhivista objavljenih u drugim časopisima);

III. Prikazi i ocjene (sadrži prikaze i ocjene arhivskih časopisa iz Bosne i Hercegovine i šire, te posebno značajnih studija arhivističke i historiografske provenijencije);

IV. Izvještaji (sadrži izvještaje sa arhivskih savjetovanja iz Bosne i Hercegovine i šire, te izvještaje i vijesti iz rada arhivističkih udruženja, posebno iz rada Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona – DAZ TK i sl.).

Od broja 8 uvedena je i rubrika Građa, kao treća po redu sa ciljem uspostave saradnje sa historijom i drugim arhivistici srodnim naučnim disciplinama.20

Trinaest brojeva časopisa sadrži ukupno 4.600 stranica teksta, odnosno 585 bibliografskih jedinica, što po rubrikama izgleda ovako:

• Arhivistika i arhivska služba = 357,

• Iz drugih časopisa = 17,

• Građa = 35,

• Prikazi i ocjene = 87,

• Izvještaji = 89.

Objavljeno je i pet naslova u rubrici In Memoriam posvećenoj preminulim kolegama arhivistima.

Najznačajniji sadržaji objavljeni su u prvoj rubrici časopisa Arhivistika i arhivska služba i to 357 od ukupno 585 bibliografskih jedinica, odnosno cca 70 %.

U časopisu su objavljivani radovi arhivista sa područja Tuzlanskog kantona, tj. stvarne i teritorijalne nadležnosti Arhiva, zatim arhivista iz drugih bosanskohercegovačkih arhiva, te arhivista iz inostranstva. Radi se o ukupno 140 autora iz 12 evropskih zemalja sa ukupno 585 bibliografskih jedinica i to: Bosna i Hercegovina (294), Slovenija (64), Hrvatska (57), Crna Gora (22), Srbija (19), Austrija (12), Kosovo (4), Mađarska (2), Italija (2), Turska (2), Albanija (2) i Rusija (1).21

Waltera Brunnera (Austrija) u istu. Kasnije su članovi redakcije bili: Peter Wiesflecker, Miroslav Novak, Sejdalija Gušić, Senaid Hadžić, Sead Selimović i dr. Redakciju su činili dominantno arhivisti, ali i historičari.

20 Izet Šabotić, »Deset godina časopisa Arhivska praksa (1998-2007)«, Glasnik Arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, br. 37-38, Sarajevo 2007, 464-469.

21 Azem Kožar, »Naučna dimenzija arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine«, Arhivska praksa, br. 12, Tuzla 2009, 376-377.


159

Iz prednjih podataka je vidljivo da je oko 50 % bibliografskih jedinica iz Bosne i Hercegovine (od čega oko 2/3 iz Arhiva Tuzlanskog kantona, a oko 1/3 iz ostalih arhiva Bosne i Hercegovine), a druga polovina je iz 11 evropskih zemalja. Ove činjenice vode konstataciji da je ovaj projekat zasnovan na sinergijskom djelovanju arhivista iz Bosne i Hercegovine i drugih evropskih zemalja, posebno onih sa prostora ex Jugoslavije. To svakako daje poseban pečat ovom časopisu koji se, za razliku od Glasnika koji se oslanjao na vlastite snage (bosanskohercegovačke historičare i arhiviste), oslanja i na podršku renomiranih arhivista iz okruženja, te iz razvijenog dijela svijeta. Razumljivo, takav pristup je krupan iskorak u odnosu na raniju praksu relativne zatvorenosti, posebno zbog toga što omogućava permanentno miješanje znanja na široj razini, što je pomoglo i pomaže prije svega bosanskohercegovačkoj arhivistici. U tome je poseban značaj ovog časopisa.22

OSTALI ARHIVSKI ČASOPISI

U toku 2009. godine pojavila su se još dva arhivska časopisa (godišnjaka): Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srspke i Građa Arhiva Bosne i Hercegovine. Izdavač časopisa Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske je Udruženje arhivskih radnika RS, koje funkcionira pri Arhivu RS u Banjoj Luci. Arhivisti Arhiva RS, uz nekoliko historičara, su glavni akteri ovog časopisa sudeći prema u časopisu objavljenim radovima. Do sada su izašla dva broja: prvi za 2009. i drugi za 2010. godinu.

Redakciju časopisa čine: Dušan Popović, historičar, od nedavno Predsjednik Udruženja, te glavni i odgovorni urednik, zatim Đorđe Mikić, historičar, univerzitetski profesor, te arhivisti (po vokaciji historičari – profesori historije) Dušan Vržina i Bojan Stojnić, kao i arhivistkinja Verica Stošić. U drugom broju časopisa redakcija je pojačana još sa tri člana: Fikretom Midžićem, historičarem, direktorom Arhiva u Bihaću, Zoranom Pejačinovićem (Gimnazija Banja Luka), te Gojkom Malovićem, arhivistom u Arhivu Jugoslavije u Beogradu.

Časopis sadrži sljedeće rubrike:

I. Arhivistika (u dva broja objavljeno 20 radova na 215 strana teksta),

II. Istoriografija (u dva broja objavljeno 46 radova na 600 strana teksta),

III. Objavljivanje arhivske građe (u dva broja objavljeno 10 radova na 134 strane),

IV. Objavljivanje informativnih sredstava (u dva broja objavljeno 3 rada na 40 strana),

V. Prilozi i osvrti (u dva rada objavljeno 27 radova na 110 strana),

VI. Bibliografija (u dva broja objavljeno 6 radova na 60 strana),

VII. Iz djelatnosti Udruženja (u dva broja objavljena 2 rada na 6 strana),

In Memoriam (u dva broja objavljeno 5 priloga na 8 strana).

22 Među autorima arhivističkih priloga iz evropskih zemalja najčešće su zastupljeni: Miroslav Novak, Peter P.

Klasinc, Zdenka Semlič Rajh, Žarko Štrumbl, Gašper Šmid, Nada Čibej, Slavica Tovšak, Branko Bubenik, Živana Heđbeli, Marko Landeka, Aleksandra Plavšić Milost, Jure Maček, Darko Rupčić, Branka Molnar, Silvija Babić, Dražen Kušen, Ana Kaluđerović, Snježana Pejović, Peter Wiesflecker, Walter Brunner, Jusuf Osmani, Jovan Popović i dr. Među arhivistima iz Bosne i Hercegovine najviše radova su napisali: Izet Šabotić, Azem Kožar, Ešefa Begović, Sead Selimović, Nermana Hodžić, Nijaz Brbutović, Omer Zulić, Hatidža Fetahagić, Saneta Adrović, Selma Isić, Muhamed Musa, Mina Kujović, Sejdalija Gušić, Samija Sarić, Seada Hadžimehmedović, Milena Gašić, Zoran Mačkić, Dušan Vržina i dr.


160

Slika 3: Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske

Slika 4: Građa Arhiva Bosne i Hercegovine

Ukupno je u prva dva broja časopisa objavljeno 219 bibliografskih jedinica na oko 1.200 strana. Po sadržaju i obimnosti najviše pažnje je posvećeno Istoriografiji (46 radova na 600 strana), potom Arhivistici (20 radova na 215 strana), te Objavljivanju arhivske građe (10 radova na 136 strana) i Prikazima i osvrtima (27 radova na 111 strana). Ostale rubrike su značajno manjeg obima. Pada u oči da se jedan autor pojavljuje sa više tekstova (čak i u istoj rubrici),23 što nije uobičajeno u časopisima ove vrste. No, to je svakako manje važno od kvaliteta samih radova. Doima se činjenica da ih ima različite razine: od značajnog broja zadovoljavajućeg kvaliteta pa do onih, čiji je broj znatno manji, koji imaju određene manjkavosti. Dominacija historije nad arhivistikom u časopisu vjerovatno nije slučajna. To je, cijenimo isti onaj početak kojim se počinjalo i na nivou Bosne i Hercegovine pedesetih godina 20. stoljeća, kada se uz interes institucija sistema za historiografijom neminovno moralo krenuti od arhivistike. Sve u svemu pojava ovog časopisa je pozitivan događaj kako za arhivistiku tako i za historiografiju. To je, između ostalog, rezultat poboljšane kadrovske i materijalne osnove Arhiva Republike Srpske.

Prvi (i do sada jedini) broj časopisa Građa Arhiva Bosne i Hercegovine, pojavio se 2009. godine u izdanju Arhiva Bosne i Hercegovine. Uredništvo časopisa čine: Andrej Rodinis, Dušan Vržina i Šaban Zahirović, tj. direktor i dva zamjenika direktora Arhiva. Glavni urednik je Andrej Rodinis.

Pojava ovog časopisa je vjerovatno na tragu dobre prakse evropskih zemalja da državni arhivi izdaju svoju publikaciju. To je bez sumlje dobro. Međutim, prema aktuelnim bosanskohercegovačkim arhivskim propisima (zakoni i podzakonski akti) uloga Arhiva Bosne i Hercegovine je značajno reducirana, kako po stručnim nadležnostima, tako i u pragmatičnom smislu po ukupnim kapacitetima (prostor, kadrovi i sl.). No, pokretanje časopisa koji može afirmirati instituciju, te struku i nauku, svakako može biti na putu pozitivnih promjena. Za sve to su neophodni prije

23 Naprimjer: Bojan Stojnić je autor sedam priloga, Zoran S. Mačkić šest, itd. Također veoma malo autora je izvan

Republike Srpske (sa izuzetkom jednog broja iz Srbije), vrlo ih je malo iz ostalog prostora Bosne i Hercegovine, te naročito iz razvijenih zemalja svijeta.


161

svega odgovarajući (po broju i kvalitetu) arhivski kadrovi. Na tom planu, u komparaciji sa svim drugim državnim arhivima u okruženju, a pogotovo šire, Arhiv Bosne i Hercegovine značajno zaostaje.

Časopis Građa ima sljedeće rubrike:

I. Arhivistika (devet radova na 135 strana teksta),

II. Arhivska građa (sedam radova na 166 strana teksta),

III. Izložbe (dva rada na 10 strana teksta),

IV. Izvještaji (tri rada na 16 strana teksta),

V. Godišnjice (jedan rad na 10 strana teksta).

Ukupno prvi broj časopisa Građa ima 22 bibliografske jednice na oko 350 stranica teksta. Najveća pažnja je posvećena arhivističkim sadržajima na koje se odnose prva i treća rubrika časopisa, dok druga rubrika pored arhivističkih ima i historiografske dimenzije. Četvrta i peta rubrika su neznatnog obima, tj. odražavaju sadržaje i zbivanja u Arhivu Bosne i Hercegovine.

Pokretanje Građe Arhiva Bosne i Hercegovine je također pozitivan događaj u bosanskohercegovačkoj arhivistici. Posebno Arhiv Bosne i Hercegovine ima šta da pokaže kada je u pitanju značaj arhivskog fonda kojim raspolaže. Međutim, u odsustvu odgovarajuće kadrovske popunjenosti Arhiva, uredništvo časopisa treba tragati za sinergijskim rješenjima u okvirima struke. Svaki istraživač, a njih je mnogo,24 na tom planu može dati svoj dragocjeni doprinos. Zatvaranje u instituciju ne može biti trajno opredjeljenje i ne može dovesti do dinamičnih i kvalitetnih promjena u struci.

ZAKLJUČAK

Potreba za sopstvenim arhivskim časopisom u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine pojavila se ubrzo po njenom ustrojavanju na cijelom prostoru. Bio je to odraz stanja i potreba u kojem se našlo bosanskohercegovačko društvo, sa aspekta nedostajućih znanja iz historije i arhivistike.

To praktično znači da je pojava prvog arhivističkog časopisa Glasnik arhiva i Društva arhivsta Bosne i Hercegovine imala pogodno tlo, što je, pokazalo se to u narednih 50 godina, bila prava zaloga ne samo opstojanja već i prilično intenzivnog razvoja arhivističke periodike: od prvog broja časopisa 1961. godine pa do 40-tog broja 2010. godine. Ovo posebno ako se, na osnovu naprijed naznačenog, uzme u obzir pojava i drugog arhivskog časopisa Arhivska praksa, koji je također postao renomirani časopis (štampano 13 brojeva), te u zadnje dvije godine pojava još dva nova stručna časopisa.

O stručno-naučnoj vrijednosti Glasnika i Arhivske prakse stručno-naučna i šira javnost su dali veoma pozitivne ocjene. Dva novonastala časopisa, s obzirom da su izašla tek u po jedan odnosno dva broja, su u fazi predstavljanja svojih vrijednosti o čemu je najbolji sudija – vrijeme.

Ono, pak, što je evidentno, jeste činjenica da je Glasnik afirmirao značaj i razvoj struke i nauke (arhivistike i historije) do tog nivoa da su se ukupni dometi 24 Spisak korisnika arhivske građe u Arhivu Bosne i Hercegovine vidi: Sandra Biletić, »Korisnici arhivske građe u

Arhivu Bosne i Hercegovine (1948-2007)«, u: 60 godina Arhiva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2007, 127–202.


162

počeli mjeriti potrebama izdavanja više arhivskih časopisa. Arhivska praksa je popunila neke praznine i slabosti Glasnika, okrenutog više bosanskohercegovačkoj javnosti, time što je omogućila značajno veće miješanje arhivističkog znanja na međunarodnoj razini.

To je bosanskohercegovačku arhivistiku izvuklo iz anonimnosti i zatvorenosti na teren svjetske naučne konkurentnosti. Imajući sve to u vidu može se sa sigurnošću konstatirati da je iako bez odgovarajuće tradicije, bosanskohercegovačka arhivska periodika dala krupan doprinos razvoju arhivstike (pa i historiografije) u evropskim razmjerama.

SUMMARY

FIFTY YEARS OF ARCHIVAL PERIODICALS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA (1961-2010)

The need for its own archival journal for archival activities in Bosnia and Herzegovina emerged soon after its establishment in the whole area. It was a reflection of the situation and needs to which Bosnian society came to, from the point of lacking knowledge of history and archival science. This effectively means that the appearance of the first archival journal »Archives and Archival Workers of Bosnia and Herzegovina Association Herald« had a fertile soil, which as has been shown in the following 50 years, was a right move not only for existence but also for the fairly intense development of archival periodicals: the first issue of the journal came out in 1961 and last, number 40, in 2010. This is particularly true if, on the basis indicated above, we take into account the occurrence of another archival journal »Archival Practice«, which has also become a reputable magazine (printed in 13 numbers), and in the last two years two new professional journals emerged.

Regarding professional and scientific value of the »Herald« and »Archival Practice« both professional-scientific and general public gave them very positive ratings. Two new journals that were published only in one or two numbers are in the process of presenting their values and their quality will be determined by the best judge - time. What, though, is evident, is the fact that the »Herald« affirmed the importance and development of the profession and science (archival science and history) to the extent that they began to measure the overall achievement of the purposes of issuing more archival journals. »Archival Practice« filled some gaps and weaknesses in the »Herald« that were focused on Bosnian public, thus allowing significantly larger mixing of archival skills at the international level. This pulled the Bosnian archival science out of anonymity and closure in the field of world scientific competitiveness. Bearing this in mind it is safe to conclude that although without any corresponding tradition, Bosnian periodicals made a huge contribution to the development of archival science (and historiography) on the European scale.

PEDESET GODINA ARHIVISTIČKE PERIODIKE U BOSNI I ...193.2.142.10/fileadmin/ · A. Kožar: Pedeset...

Documents

Transcript of PEDESET GODINA ARHIVISTIČKE PERIODIKE U BOSNI I ...193.2.142.10/fileadmin/ · A. Kožar: Pedeset...