1. SAŽETAKParkinsonova bolest je progresivna neurološka bolest ekstrapiramidnog sustava, starije životne dobi. Parkinsonova bolest nije izlječiva ali se pravilnom i redovitommedikamentoznom terapijom, te odgovarajućim pristupom zdravstvenog tima i edukacijombolesnika i obitelji može usporiti progresija bolesti te nastanka komplikacija čime se odgađarazvoj invaliditeta i ovisnosti o tuđoj pomoći. Fizioterapija može biti stabilan oslonac svakomoboljelom od Parkinsonove bolesti . Dobar program fizioterapije podiže psihomotorikupacijenta i odgađa razvoj oboljenja. Za kvalitetnije rezultate fizioterapije u timskom radu jeneophodna povezanost i koordinacija rada fizioterapeuta i ostalih članova tima medicinskihstručnjaka. Multidisciplinarnim pristupom bolesniku , doprinosimo njegovom kvalitetnijemživotu. Kvalitetniji život imaju oni bolesnici koji provode fizikalnu terapiju. Osnovni ciljovoga završnog rada je prikaz kvalitete života oboljelih od parkinsonove bolesti.

2.UVODParkinsonizam ili Parkinsonov sindrom je naziv za karakteristične motorne poremećaje, kojise očituju prvenstveno u tremoru, rigoru i hipokinezi, nastale poremećajem uekstrapiramidnim formacijama mozga na osnovi etioloških različitih procesa. Naziv za tajmotorni kompleks nastao je prema Jamesu Parkinson koji ga je opisao 1817. godine.Histopatološke promjene mogu se, s obzirom na lokalizaciju, promatrati odvojeno: one u korimozga, one u bazalnim ganglijima. U kori mozga nađene su promjene u smislu degeneracije,one su česte u frontalnim regijama i u vezi su sa makroskopski vidljivom atrofijom. Ubazalnim ganglijima najtipičnija je pigmentna degeneracija. U posljednje vrijemeparkinsonova bolest se smatra sistemnom degeneracijom živčanog sistema. Sve se višediferenciraju dva osnovna tipa s obzirom na biokemijske promjene: jedan tip karakteriziran jepretežno tremorom i javlja se bez deficita dopamina, kod drugog je jače izražen rigitet,akinenzija te poremećaj u metabolizmu kateholamina. S biokemijskog stajališta činjenica je

da u fiziologiji korpus strijatuma značajnu ulogu igra metabolizam noadrenalina osobitodopamina. Smanjenje ovog kateholamina vjerovatno je u vezi s redukcijom stanica u nukleusruberu i drugim jezgrama bazalnih ganglija, što se očituje u promjenama ponašanja isposobnosti učenja. Parkinsonov sindrom s ritmičnim tremorom mirovanja i usporenimkretanjima toliko je tipična pojava da je dijagnoza u veličini slučajeva izvan sumnje. Etiološkidolazi u obzir čitav niz mogućnosti. Ipak treba istaknuti da se parkinsonizam javlja usreddegenerativnih procesa ( idiopatski ) ili upalnih procesa ( nakon preboljenog epidemičnogencefalista ), a svi drugi uzorci dolaze u obzir znatno rjeđe.Idiopatski parkinsonizam javlja se tek u poodmaklim godimana, češće kod muškaraca, apodlogu čine degenerativne promjene u ekstrapiramidnim formacijama, pretežno u supstancijinigri, koje se često razvijaju na osnovi obiteljske sklonosti. Simptomi se javljaju postepeno itokom godina polagano progrediraju, pri čemu bolesnik uslijed tremora i rigora sve više gubimogućnost za rad i kretanje. Bolesnici umiru od interkuretnih bolesti, a ne od same bolesti.Ne pojavljuju se okulogorične atake, poremećaji zjenica i poremećaj ritma sna.

DIJAGNOZANe postoje specifične metode dijagnostike kojima bi se dokazala bolest, pa se potrebandetaljan neurološki pregled i obrada kako bi se postavila dijagnoza bolesti. Za postavljanjedijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, odrediti opći i neurološki statusbolesnika te ukoliko je potrebno, učiniti test levodopom. Dijagnoza se temelji na uočenomprisustvu barem 2 od 3 glavna simptoma bolesti u kliničkoj slici. Glavni simptomi su tremor( drhtanje ), rigor ( ukočenost mišića ruku, nogu i vrata ) i bradikinezija ( usporenje pokreta ).Za procjenu stupnja težine bolesti koriste se rezultati dobiveni ocjenskim ljestvicamaza Parkinsonovu bolest ( Hoem and Yahr staging of PD; UPDRS ) i pomažu u liječenju iprognozi bolesti. UPDRS ( Unifid Parkinson Disease Rating Scale ) je skala koja se sastojiod tri različite skupine pitanja vezanih uz mantalnio stanje, raspoloženje, ponašanje,

sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i motoričku aktivnost. Maksimalan brojbodova je 199 što ujedno predstavlja i najteži oblik onesposobljenja zbog bolesti. Pozitivanodgovor na terapiju levodopom služi za potvrdnu dijagnozu bolesti.Dodatne dijagnostičke pretrage poput kompjutorske tomografije mozga ( CT ) ilimagnetne rezonancije ( MR ) mogu pomoći isključiti neke neurološke ili vaskularneporemećaje sa sličnim simptomima, ali ne i dokazati bolest. Elektroencefalogram ( EEG ) semože iskoristiti za praćenje pojedinih simptoma u toku terapije, naročito kirurške.Postoperativan EEG pokazuje češće prisutnost sporih valova, obično unilateralnih, najvišeamplituda iznad fronto-temporalnih regija, koje mogu neki put perzistirati i dulje od godinudana.

LIJEČENJELiječenje Parkinsonove bolesti je simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti.U liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi i stupnjatežine bolesti, a sve u svrhu kvalitete života. Važna je rana dijagnoza bolesti, uzimanjespecifičnih lijekova, način prehrane, te fizikalna terapija. Liječenje je izrazito uspješno uranom stadiju kada je simptome moguće kontrolirati jednim lijekom. U uznapredovaloj fazibolesti potrebna je kombinacija više lijekova različitog mehanizma djelovanja. Za postizanjeodgovarajuće doze potrebno je postupno titriranje kroz dulji vremenski period. Osnovnilijekovi u terapiji su agonisti dopamina i levodopa.2.1. OPĆA SIMPTOMATOLOGIJAOsnovne i karakteristične kliničke simptome parkinsonizma, bez obzira na njegovu etiologiju,čine mišićni rigor, tremor, hipokineza i ostali simptomi.2.1.1.MIŠIČNI RIGOROčituje se u tome što se pri vršenju pasivnih pokreta osijeća pojačan otpor jednakonome kod piramidno uvjetovanog povišenja tonusa, samo s tom razlikom što kodekstrapiramidnog hipertonusa ekstremitet pokrenut i doveden u jedan položaj ostaje u tompoložaju, dok kod piramidnog hipertonusa postoji tendencija da se ekstremitet poputelastičnog pera vrati u prvotni položaj. Vrlo se često kod ekstrapiramidnog rigora nalazi

fenomen zupčanika. To je palpatorni osjećaj koji ima ispitivač pod svojom rukom pripomicanju bolesnikove ruke u laktu, najbolje pri vršenju polagane fleksije i ekstenzije: podrukom ima osjećaj kao da se zglob građen poput zupčanika, Na rukama se rigor dokazujevršenjem pronacije supinacije podlaktice ili zabacivanjem ruke u ručnom zglobu. Mišići vratasu među prvima koji su zahvaćeni povišenim tonusom, još i prije nego se drugi simptomi jačeizraženi. Finiji pokreti prstima postaju sve tromiji i nemogući iako je gruba snaga očuvana.Nema povišenih refleksa.42.1.2. HIPOKINEZATo je smanjena pokretljivost. Bolesnikovi pokreti su oskudni, polagani i tromi, mimikai gestikulacije su reducirane, nema treptanja očnim kapcima. Ona jednim djelom ide na računpovišenog tonusa, a jednim djelom je uvjetovana pomanjkanjem impulsa za pokret. Zbog togabolesnici mogu satima sjediti, a da ne mjenjaju svoj položaj. Tremor zna često iznenadapopustiti, pa bolesnik koji stoji na jednom mjestu odjednom ubrza korake, ako da je nestaloneke zapreke i nakon par koraka opet zastane. U uznapredovalim slučajevima tijelo je prihodanju, nagnuto prema naprijed, pa se dobiva dojam kao da bolesnik žuri za svojim trupom,koji kao da ima tendenciju stalnog padanja. To se naziva propulzija dok je retropulzija rijetka.Mjesto hipokineze može prolazno doći do obratne pojave, bolesnik ne može dugo izdržati najednom mjestu i dobiva volju da se kreće. Taj fenomen se zove akathisia. Može se još javitiakineza što je potpuna nepokretljivost i bradikineza što je smanjena sposobnost izvođenjapokreta uz siromaštvo ili usporenost kretnji.2.1.3.TREMORTremor je uz mišićni rigor i hipokinezu jedan od dominantnih simptomaparkinsonizma, a nerijetko i jedini simptom. To je tremor mirovanja, koji dolazi do izražajanajviše kada bolesnik ne vrši nikakve voljne pokrete, a za vrijeme pokreta smanjuje se ilipotpuno nestaje. Najčešće dolazi do izražaja na rukama, a ukoliko proces progredira, širi se ina noge, glavu i trup, tako da se u uznapredovalim slučajevima ritmički trese čitavo tijelo.Tremor može ostati ograničen na samo jednu stranu tijela. Na licu se tremor očituje u

ritmičnom pomicanju usnica i jezika, na rukama se najčešće odnosi na prste i šaku za vrijemespavanja tremor potpune nestaje. On je po frekvenciji polagan i ritmičan, nekoliko titraja usekundi. Analizu tremoru najbolje omogućuje elektromiografija. Kada je tremor još sasvimlagan, napeto iščekivanje bolesnika za vrijeme pregleda može ga onemogućiti, pa trebaodvratiti pozornost bolesnika s njegovih ruku, npr. tako da bolesnik zbraja ili odbija brojeve, ada se pritom neprimjetno promatraju ruke, koje vise uz tijelo.Koliko god se rigor i tremor kaotipični simptomi poljavljuju paralelno, ima slučajeva kada je tremor tek jedva primjetan ili gauopće nema, a rigor i hipokineza su naročito jaki. Tada govorimo o parkinsonizmu„ sineagitatione“. Moguće je da kod hemiparkinsonizma tremor prevladava, a da je rigorsasvim u pozadini.52.1.4. OSTALI SIMTOMIGovor je u jačini slučajeva bezizražajan, bez modulacija, monoton i polagan, uzpovremena nagla ubrzanja. Nerijetko postoji i afonija, tako da bolesnik tek šapće. Kodpostencefalitičnog parkinsonizma znaju se pojaviti okulogirične atake, koje se očituju uiznenadnom nastupu grčevite devijacije oba bulbusa prema gore. Rjeđe i u drugom smjeru.Takve atake traju od desetak sekundi pa do nekoliko sati. Jedna od čestih pojava je parezakomergencije, koja se očituje u slabosti adukcije bulbusa pri promatranju bolesnih predmeta..Orbikularni refleks često je pojačan: pri udaru po sredini čela pojavljuje se kontrakcija obajuorbikularnih mišića. Vegetativni poremečaji su česta pojava u obiku osjećaja vrućine, navalekrvi u mozak, edema nogu, pojačanog znojenja i hipersalivacije. Upravo ova dajekarakterističan izgled bolesnika: bolesniku curi slina iz usta, a on se i ne pokuša obrisati.Pareza u pravom smislu nema, refleksi nisu pojačani, piramidnih simptoma nema. Uuznapredovalim slučajevima pokretljivost može biti smanjena na minimum.

savjeta, bolesnik može održati kvalitetu života na zadovoljavajućoj razini za njega i njegovuobitelj.