FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

KOLEGIJ: GRAFIČKI MATERIJALI

PAPIR I KARTON U GRAFIČKOJ INDUSTRIJI

(seminarski rad)

Datum:14.07.2012.g Student:

Sabahudin Bukva

2

Sadržaj:

Sažetak……………………………………..……………………………………………..3

Uvod………………………………………………………………………………………4

Proizvodnja papira, kartona i ljepenke…………………………………….…………….4

Sirovine i priprema papirne mase………………………………………………………..5

Stroj za izradu papira s dugim sitom……………………….…………………….…...…6

Stroj za izradu papira s okruglim sitom………………………….....……….………..….7

Dorada papira, kartona i ljepenke………………….……………….……………..……..7

Karakteristike papira, kartona i ljepenke…………………………………………………9

Svojstva papira, kartona i ljepenke…………………………….……….....…………….10

Rezanje papira………… ..……………………………………….....……….……………10

Izrada valovite ljepenke…………………………………..……….……………..……….11

Vrste papira, kartona i ljepenke………………………………..……….....…………….11

Formati papira, kartona i ljepenke………… ..…………………………….……………12

Zaključak …………………………………………………………………………………14

Literatura………………………………………………………………………….………15

3

Sažetak:

Papir je u današnje vrijeme jedan od najvažnijih materijala, a posebno u grafičkoj industriji. Uz

papir, istu namjenu ima i celofan. Papir se u užem smislu dijeli na papir, karton i ljepenku, a ta

podjela se temelji prvenstveno na težini papira ili kako se to popularno još zove, na gramaturi

papira. Evo podjele: papiri su do 150 grama po metru kvadratnome, kartoni od 150g/m2 do 600

g/m2 i ljepenke od 600 g/m2 na dalje. Međutim, tu podijelu nije lako provesti pa onda govorimo o

težim papirima, lakšim kartonima, kao i težim kartonima i lakšim ljepenkama.

Ključne riječi: papir, najvažniji materijal, grafička industrija.

Summary:

Paper is nowadays one of the most important material, especially in the printing industry. With

paper, has the same purpose and cellophane. The paper is divided in the narrow sense on paper

and cardboard, and this division is based primarily on the weight of paper or as it is popularly

called, the grammage of the paper. Here's divisions: securities were up to 150 grams per square

meter, records from 150g/m2 to 600 g/m2 and paperboard of 600 g/m2 or more. However, this

division is not easy to implement and then talk about the difficult paper, thin cardboard, cartons

and heavier and lighter ones.

Keywords: paper, the most important material, printing industry.

4

UVOD

Proizvodnja papira, kartona i ljepenke

Suvremena proizvodnja papira, kartona i ljepenke obuhvaća niz mehaničkih i kemijski postupaka,

kojima se nastoji odgovoriti svim zahtjevima prerađivača i krajnjih korisnika. Prvi mehanički

pogonjeni stroj za izradu s parom grijanim cilindrom za sušenje papirne trake patentirao je Englez

Thomas B. Crompton (1820). Ovaj stroj bio je opremljen beskonačnim dugim sitom. Istodobno su

Englezi konstruirali stroj za izradu papira s okruglim sitom. Strojevi s ovakva dva rješenja otada

su stalno usavršavani, a kod strojeva za izradu kartona kombinirano je jedno i drugo rješenje.

Početkom 20. stoljeća proizvodnja papira dostigla je nagli razvoj, a već dvadesetih godina

konstruirani su strojevi koji su proizvodili trake novinskog papira širine 5 m brzinom većom od

200 m/min. Uvođenjem vakum valjka i dotoka papirne mase pod pritiskom, današnji strojevi za

proizvodnju novinskog, sanitarnog i svilenog papira proizvode traku 8 m širine brzinom od 1000

m/min.

SIROVINE I PRIPREMA PAPIRNE MASE

Papirna se masa (pulpa) priprema od vlaknastih materijala. To su:

drvenjača,

polutvorine,

celuloza i

stari papir

Glavni radni procesi kod pripreme papirne mase su mljevenje i rastvaranje sirovina, miješanje

različitih glavnih i pomoćnih vlaknastih sirovina te dodatak punila, keljiva i bojila, dok se visoki

stupanj bjeline papirne mase postiže bijeljenjem.

Drvenjača

se dobiva mehaničkim, najčešće poprečnim brušenjem drva četinara (najčešće smreke) i

brzorastućih lišćara (topola), tako što se oguljene cjepanice uz dodatak vode pritiskuju uz

rotirajući umjetni brusni kamen, čija veličina zrna i hrapavost površine određuje kvalitetu

drvenjače. Drvenjaču, ovisno o postupku dobivanja, dijelimo na: bijelu, smeđu i kemijsku.

Polutvorina

je sirovina za izradu papira dobivena preradom krpa , koje se nakon ručnog sortiranja u strojevima

režu na komadiće te kuhaju u vapnenome mlijeku. Zatim se masa pere i melje te po potrebi

posebno izbjeljuje.

Na taj se način dobiva visokokvalitetna skupa sirovina, koja se upotrebljava za izradu papira za

novčanice, zemljopisne karte, upijajuće i cigaretne papire.

5

Celuloza

je naziv kojim je francuski seljak Anselmo Payen (1795-1871) nazvao bijeli vlaknasti materijal

što je u relativno čistom obliku prvi izolirao rastavivši drvo na njegove sastavne dijelove.

Celuloza je najrašireniji organski spoj koji nalazimo u prirodi, koji se u njegovom vlaknastom

obliku upotrebljava za proizvodnju papira. Dobiva se kemijskom obradom usitnjenog drva,

uglavnom kuhanjem u otopini

kalcijeva bisulfita (sulfitna celuloza),

natrijeva hidroksida (natronska celuloza),

odnosno natrijeva hidroksida i

natrijeva sulfida (sulfidna celuloza).

Stari papir

je višestruko korisno upotrebljavati kao sirovinu za izradu papira, kartona i ljepenke, jer se

regeneracijom 1 tone starog papira nadomjesti 4,5 m³ drveta i dobije 750 kg papira, a ne uništava

se kao otpad. Stari papir kao sirovina dolazi u balama ili koturu koje se pomoću trgača i kolo

droba usitni i razvlaknjuje uz dodatak vode.

Mljevenje

usitnjenih sirovina za izradu papirne mase odvija se u holenderu, stroju višestruke namijene, koji

je kroz stoljeća ostao gotovo neizmijenjen. U holenderu se osim mljevenja, razvlaknjivanja,

uklanjanja kvržica, obavlja i bijeljenje, dodaju se punila, boja, keljivo i miješanjem homogenizira

papirna masa. Novija tehnologija za svaku od navedenih funkcija holendera ima posebne strojeve,

a za mljevenje i gnječenje papirnih vlakana služe stožasti i čunjasti refineri.

Punila

se dodaju u papirnu masu radi popunjavanja poroznosti između papirnih vlakana; papiru daju

glatkoću, bolju upojnost i sušivost ,težinu i smanjuje trenje i prozirnost papira. Najčešće se

upotrebljava kaolin, barijev sulfat, kreda, milovka i azbest.

Keljiva

se dodaju radi smanjenja prirodne upojnosti papira, tj. radi prilagodbe papira za pisanje i pojedine

tiskovne tehnike. Dodatkom keljiva papirnoj masi ili dodatnom površinskom obradom pomoću

6

kalendera, povećava se hidrofobnost , čvrstoća, dimenzionalna stabilnost i izgled papira.

Prvobitno je kao keljivo korišteno koštano tutkalo, kazein, škrob i vodeno staklo. Danas se osim

voskova i želatina, upotrebljava biljna smola, kolofonij, čijim se kuhanjem u alkalijama dobiva

smolno mlijeko koje se uz aluminijev sulfat dodaje u papirnu masu.

Bojila

se upotrebljavaju da bi papiru dala određeno obojenje. Ranije su korišteni mineralni pigmenti, koji

su istodobno služili i kao punila, dok se danas upotrebljavaju isključivo umjetna lužnata, kisela,

supstantivna bojila i organski pigmenti. Osim bojenjem u papirnoj masi, bojenje se izvodi i

postupkom uranjanja tako da papirna traka prolazi kroz obojenu vodenu otopinu između valjaka

kojii stisnu višak boje.

Sirovi papir bojimo i nanošenjem obojenog premaza na površinu pomoću različitih valjaka.

Bijeljenje

papira potrebno je obavljati zato što su sirova celuloza i drugi ne celulozni sastojci biljnih

vlakanaca zbog udjela lignina blijede žutosmeđe boje. Obavlja se postupcima bijelog

pigmentiranja, obrade plavilom i dodavanja optičkih bjelila, jednostepenim ili višestepenim

bijeljenjem dodatkom punila s bijelim pigmentima, natrijeva ili kalcijeva hipoklorita te pomoću

plinovitog klora ili klorne vode. Danas se najviše upotrebljava natrijev klorit, klor dioksid te

vodikov i natrijev peroksid.

STROJ ZA IZRADU PAPIRA S DUGIM SITOM

Mokri dio.

Pripremljena papirna masa skladišti se u spremniku s mješalicom; nakon bubrenja i posljednjeg

čišćenja iz spremnika dospijeva na uređaj s bypassom, gdje se uz miješanje razrjeđuje vodom do

potrebne gustoće. Uređajem za visokotlačni natok jednoliko razdijeljena papirna se masa dovodi

nabeskonačno sito dugačko od 10 do 40 m, širine do 12 m, izrađeno nitima fosforne bronce. O

finoći i načinu tkanja sita ovisi gramatura, glatkoća i izgled papira. Uz pomoć odsisnih komora

preko kojih klizi sito, uz primjenu pod tlaka odvodnjava se mokra papirna traka, koju na kraju sita

preuzimaju odsisni valjci. Oni zatim papirnu traku odvodnjavaju na 15-22%. Vlažna papirna traka

nošena beskonačnom trakom od filca prolazi zatim kroz 2 do 3 mokre preše, gdje se prolazom

između rotirajućih valjaka papirna traka zgušćuje i povećava joj se čvrstoća.

7

Sušni dio.

Papirna se traka, i nadalje nošena filcom, uz korištenje vakuuma suši prolaskom kroz sustav

dvoredno ili troredno raspoređenih kontaktnih sušnih valjaka kojih, ovisno o brzini stroja, može

biti i do 100. Valjci za sušenje obično su promjera 1500 mm, zagrijavani zasićenom parom uz

temperaturu od 60° do 125°C, ovisno o debljini papira. Sušenjem se poboljšavaju mehanička

svojstava, a mijenja se i gustoća, glatkoća, poroznost, stupanj keljenja i propusnost za zrak, dok u

svim dimenzijama nastaje skupljanje. Debljina se smanjuje 1,5 do 2 puta, a ovisno o debljini

papira poprečno je skupljanje od 1 do 8%.

Završni dio

stroja za proizvodnju papira sastoji se od uređaja za vlažno i suho glačanje, valjka za hlađenje,

uređaja za vlaženje i uređaja za namotavanje papira.

STROJ ZA IZRADU PAPIRA S OKRUGLIM SITOM

Papirna se traka oblikuje na okruglom situ promjera 80 do 120 cm, koje rotira uronjeno u kadu s

papirnom masom, voda se cijedi u unutrašnjost sita, dok se na površini oblikuje mokro papirno

tkivo koje pomoću valjka za prešanje preuzima beskonačna filcana traka. Stroj s okruglim sitom

služi najčešće za proizvodnju kartona i ljepenke, kao i kombinacija okruglog i dugog sita.

Kombiniranjem jednog dugog i nekoliko okruglih sita više se mokrih papirnih traka pritišću jedna

na drugu tako da se oblikuje jedna debela traka.

DORADA PAPIRA, KARTONA I LJEPENKE

OPLEMENJIVANJE PAPIRA

Postupcima oplemenjivanja papira dodaju se papiru svojstva prilagodbe najrazličitijim zahtjevima

i potrebama:

poboljšanje tiskovnih svojstava,

vizualni efekti (obojeni papiri i tapete),

tehnička i kemijska svojstva (svjetlo osjetljivost, ljepljivost, metaliziranost, teška upaljivost,

umjetna koža i sl.);

zaštitna svojstva (impregnacijom postignuta vodo odbojnost i nepromočivost);

promjena kemijske strukture vlakna (pergament papir, vulkan fiber).

8

Oplemenjivanje papira izvodi se sljedećim postupcima: oplemenjivanje impregnacijom u masi,

oplemenjivanje površine papira ( premazivanje, oslojavanje, lakiranje), lijepljenje (kaširanje),

nabiranje (krepovanje), bezbojno deseniranje ( preganje) i bojenje.

Površinsko keljenje je postupak površinskog oplemenjivanja pisaćih, tiskovnih i drugih vrsta

papira pomoću kalandera ili preše za keljenje. Upotrebljavaju se modificirani škrob,karboksimetil

celuloze, životinjsko keljivo, kazein, emulzije parafina i voskova.

Satiniranje je postupak izjednačavanja neravnina i povećanja glatkoće površine papira ovisno o

njihovoj namjeni. Ovisno o stupnju satiniranja razlikujemo:

mat satinirano,

lagano satintrano,

normalno satinirano,

oštro satinirano i

satinirano na visoki sjaj.

Za satiniranje se upotrebljavaju punila:

Kaolin (China Clay),

barijev sulfat (Blancfix) i

azbestin.

Kalander

za satiniranje je sustav okomitog reda izmjenično postavljenih valjaka tvrdog lijeva i papirnih

valjaka širine od 1 do 6 m, između kojih prolazi papirna traka brzinom od 100 do 1000 m/min.

Prema vrsti satiniranja postoje različiti sustavi

kalandera:

kalander za koture,

kalander za listove,

Pergamin kalander,

Frikcioni kalander,

kalibrir kalander i

kalander za preganje.

9

Premazivanje je postupak kojim se na jednu (kromo papiri) ili obje strane (papiri za umjetnički

tisak ) nanosi premaz sastavljen od pigmenata i veziva.

Pigmenti su anorganske soli koje služe i kao punila:

China Clay (kaolin),

Blancfix ,

cinkovo bjelilo,

kalcijev karbonat i talk .

Veziva su kazein, škrob, životinjsko keljivo, glicerin i voskovi. Premazivanje se odvija na

posebnim strojevima, gdje se na jednu ili obje strane papira s kotura različitim načinima (četkom i

valjcima za glačanje, zračnom četkom ili zračnim nožem te rakelom ili nožem) nanosi premaz.

Premazivanje na stroju za izradu papira noviji je i brži način tako da se prešom za keljenje

ugrađenoj u sušnoj partiji obostrano premazuju papiri za tisak ilustriranih časopisa.

Glačanje papira. «Njemačka preša» koja se obično ugrađuje u sredinu sušnog dijela stroja sa

beskonačnim sitom, služi za glačanje jednostrano glatkih papira. Valjak za glačanje može biti

promjera do 6000 mm.

Lijepljenje (kaširanje) je postupak kojim se suhi papir ljepilom ili korištenjem povišene

temperature kašira najčešće aluminijskim folijama. Kašira se također i celofan, plastične folije i

papir s tekstilom (papyrolin).

KARAKTERISTIKE PAPIRA, KARTONA I LJEPENKE

Gramatura je težina površine 1 m² izražena u gramima, prema kojoj se proizvodi u papirnoj

industriji dijele na papire, kartone i ljepenke. U rasponu od 8 g/m² do 5000 g/m² uobičajena je

sljedeća podjela:

Papir 8 do 150 g/m²

Polukarton (debeli papir /150 do 250 g/m², tanki karton) , 250 do 400 g/m²

Karton 400 do 600 g/m²

Debeli karton/tanka ljepenka 600 do 5000 g/m²

Ljepenka

10

Specifična težina

- težina 1 dm³ izražena je u kilogramima. Vrlo je različita za pojedine vrste papira, a ovisi o

punilu, mljevenju i satiniranju.

SVOJSTVA PAPIRA, KARTONA I LJEPENKE

Fizikalna svojstva

proizvoda papirne industrije, važna su prerađivačima u grafičkoj industriji poradi njihove

prikladnosti za tisak, doradu ili preradu, a navodimo sljedeća:

izgled, tvrdoća, zvuk, dimenzionalna stabilnost, glatkoća, stabilnost površine, mekoća, poroznost

i statički elektricitet . Svojstva papira ispituju se i mjere različitim postupcima.

Optička svojstva

Među optičko-fotometrijska svojstva ubrajamo:bjelinu, transparentnost , sjajnost i svjetlo stalnost

papira.

Mehanička svojstva

papira vrlo su važna poradi njihovog ponašanja u procesima tiska, dorade i prerade i u obliku

finalnog grafičkog proizvoda.

Navodimo sljedeća mehanička svojstva:

otpornost na trganje i rastezanje,

otpornost na pucanje,

otpornost na savijanje te

otpornost na prašenje i čupanje.

REZANJE PAPIRA

Rezanje u kotur.

Prematanjem trake papira koja dolazi sa stroja za izradu papira kontroliraju se i uklanjaju dijelovi

s greškom, a trake se sastavljaju pomoću ljepljivih traka. Postupak se odvija na stroju za rezanje,

gdje se traka pomoću gornjih i donjih dvostrukih uzdužnih noževa bočno obrezuje, razrezuje i

namata u uže koture (bobine), a čvrstoća namota ovisi o vrsti papira. U sastavu strojeva za rezanje

kotura ugrađeni su i uređaji za vlaženje pomoću kojih se kondicioniraju papiri koji se otpremaju

na satiniranje. Vlaži se vodom pomoću cijevi za prskanje, četkom ili maglom.

11

Rezanje u arke obavlja se na poprečnom rezaču, stroju s rotirajućim kružnim noževima uz

kontinuirano uvlačenje trake papira iz kotura, gdje se najprije uzdužnim, zatim poprečnim rezom

(kombiniranim gornjim rotirajućim i donjim fiksnim nožem), dobije papir u arcima. Preciznost

reza kod araka kraćih od 1 m je + - 1 mm, a može istodobno rezati više papirnih traka naslaganih

jedna na drugu. Uz ove je strojeve ugrađen i uređaj za odlaganje, sortiranje i brojanje araka.

Rezanje araka papira.

U proizvodnom pogonu tiska ili dorade nalazi sesofisticirani rezaći stroj pomoću kojeg se

razrezuju arci na potrebne formate prije tiska, ili obrezuju gotove tiskanice. Pomoću trorezača u

jednom se postupku uvezani knjižni blok obrezuje s triju strana. Upotrebljavaju se i ručne ravne

makaze za rezanje ljepenke ( papšer ) i kružne makaze za prirezivanje kartona i ljepenke.

IZRADA VALOVITE LJEPENKE

Papirna traka sa stalka za koture prolazi kroz predgrijač gdje se zagrijava i vlaži, zatim između

dva rebrasta valjka pomoću kojih se dobivaju valovi. Valoviti sloj se zatim lijepljenjem škrobnim

ljepilom ili vodenim staklom spaja sravnim slojem. Dobivenu dvoslojnu ljepenku ( jednovalnu)

može se zatim spajati sa sljedećim slojevima, te tako dobiti peteroslojnu (dvovalnu) ili

sedmeroslojnu (trovalnu) valovitu ljepenku u kontinuiranom procesu. Nakon prolaska kroz sušni

dio, traka valovite ljepenke prispijeva na uređaj za poprečno rezanje i brazdanje, te uređaj za

poprečno rezanje.

VRSTE PAPIRA, KARTONA I LJEPENKE

Ovisno o vrsti i kvaliteti sirovina, veziva i punila, te djelomice i o načinu izrade papira, kartona i

ljepenke, proizvode suvremene papirne industrije razlikujemo na sljedeći način:

Prema sirovinama:

a) papir iz krpa, b) papir s dodatkom krpa, c) bezdrvni papir, d) srednje fini, e) papir s primjesom

drvenjače, f) celulozni papir, g) smeđa, siva i bijela Ijepenka i dr.

Prema težini:

a) papir (do 150 g/m²),b) polukarton (od 150 do 250 g/m²),c) karton (od 250 do 400 g/m²).

Prema strukturi i kvaliteti površine:

a) strojno glatki, b) jednostrano glatki, c) satinirani, d) naravni, e) satinirani (mat, polumat i oštro

satinirani), f) naravni (bez oplemenjene površine), g) voluminozni,h) s premazom (sjajni i mat

papiri i kartoni za umjetnički tisak ).

12

Prema namjeni:

a) tiskovni b) pisaći c) crtaći d) omotni

Prema načinu proizvodnje:

a) ručni, b) sulfitni, c) sulfatni, d) dupleks kartoni, e) kaširani papir.

Prema karakterističnim svojstvima:

a) obojeni, b) papir i karton s premazom. c) pergamentni,

d) pergamentni nadomjestak, e) impregnirani, f) svileni.

Prema formatima:

a) papir u koturima b) papir u arcima

Valovitu ljepenku razlikujemo prema visini i koraku vala:

grubi val (A-val), srednje fini val (C-val), fini val (B-val) i mikroval (E-val);

prema broju valova i ravnih slojeva:

jednovalnu dvoslojnu,

jednovalnu troslojnu,

dvovalnu peteroslojnu i

trovalnu sedmeroslojnu valovitu ljepenku;

prema debljini:

broj 10 najdeblja, broj 100 najtanja valovita ljepenka.

FORMATI PAPIRA, KARTONA I L JEPENKE

Još u 8. stoljeću Arapi su papir izrađivali u određenim veličinama, pri čemu su formati araka

ovisili o veličini samih sita. Do dogovora njemačkih proizvođača papira 1883. godine, strojno

proizvedene formate papira određivali su sami proizvođači, pa su veličine i proporcije bile vrlo

različite. Dogovorene su tada veličine dvanaest tzv. Normalnih veličina,nakon čega su 1920.

godine u Njemačkoj i nekim europskim zemljama uvedeni standardni formati papira u arcima, čije

su veličine izražene u milimetrima. Kod navođenja veličina formata, najprije se navede manja, a

zatim veća stranica. Veličina papira u koturima označena je širinom kotura.

Sirovi format je veličina araka papira malo veća od standardne veličine istog reda i razreda, koju

proizvođač isporučuje u paketu ili na paleti.

Čisti format je veličina arka točno obrezana na neku od standardnih veličina.

13

Uzdužni format (stojeći) je uobičajeni položaj grafičkog proizvoda, tako da je vodoravna strana

kraća a okomita dulja.

Poprečni format (ležeći) je format, kojemu je dulja strana položena vodoravno a kraća okomito.

Standardni DIN

-formati papira u arcima (Deutsche Industrie - Norm), imaju međusobni odnos stranica 1 :√2

odnosno, kao kod stranica bilo kojeg kvadrata prema dijagonali tog kvadrata. S obzirom da je 1

:√2 =√2 : 2, manja se stranica ( minor ) odnosi prema većoj(Major ) kao veća prema dvostrukoj

manjoj stranici m : M=M:2m. Raspolovimo li arak po duljoj stranici ili sastavimo dva arka,

dobit ćemo uvijek format istih proporcija. Standardni formati papira u arcima dijele se na osnovni

red A i dopunske redove B, C i D. Svaki je red podijeljen na razrede od 0 do 10 (npr. Al, B2, C3),

pri čemu se svaki sljedeći manji format dobiva dijeljenjem veće stranice prethodnog formata

napola. Površine dvaju susjednih razreda dobivenih dijeljenjem veće stranice napola, odnose se

kao 2 : l. Formati dobiveni uzdužnim dijeljenjem standardnih formata, označavaju se stavljanjem

razlomka ispred reda i razreda (npr.½Al,¼B2).

14

Zaključak:

Svojstva grafičkih materijala i njihova kvaliteta od odlučujuće su važnosti za pravilan rad strojeva

i kvalitetu izrade grafičkog proizvoda u cjelini. Tiskarski strojevi kao i ostali strojevi u

tehnološkom procesu sve su brži, a njihov radni sat je sve skuplji. To je jedan od glavnih razloga

da se mora stalno voditi računa o ispravnosti osnovnih grafičkih materijala, tiskovnih podloga i

boja, koje je odredio dizajner prilikom projektiranja proizvoda.

Može se reći da je danas papir još uvijek jedan od najvažnijih materijala, na koji se tiska različitim

tehnikama tiska, s toga se njemu mora posvetiti naročita pažnja, osobito pri manipuliranju i

ulaznoj kontroli. No to ne znači da se i druge tiskovne podloge ne podvrgavaju kontroli

pogodnosti za tisak. Kvaliteta grafičkih proizvoda ovisi o ulaznoj kontroli materijala, faznoj

kontroli za vrijeme izrade proizvoda i izlaznoj kontroli. Osnovna ispitivanja kvalitete i pogodnosti

za tisak se rade u tiskarama, a ako je veći problem ,onda se ispitivanja rade u zato ovlaštenim

ustanovama u strogim standardima propisanim uvjetima za svako ispitivanje.

15

Literatura:

B. Iglič, Kratka tenologija pridobivanja vlaknin in proizvodnje papirja, Ljubljana 1988.

A. Golubović, Tehnologija izrade i svojstva papira, GF Zagreb,1984.

Tomislav Kosić, Osnove grafičkih materijala i tiskarskih tehnika, Zagreb, 2008.