KRIMINALNA POVIJEST

PAPINSTVA KORUMPIRANOST I KRIMINALNI POSTUPCI PAPINSTVA KROZ STOLJE- Tony Bushby

© studeni 2006. √A N E M A J U PREMCA: PRAVA POVIJEST PAPINSTVA P U N A JE SKANDALA, kontakt preko:

c/- NEXUS Magazine OKRUTNOSTI, RAZVRATA, VLADAVINE TERORA, RATOVANJA I M O R A L N E PO Box 30

Mapleton, Qld 4560, Australija IZOPA»ENOSTI. Faks: +61 (0) 7 5493 1900

VeÊina katolika proûivi svoj ûivot, ne Ëuv-öi niti jednu prijekornu rijeË o bilo kojem papi ili pripadniku sveÊenstva. Ipak, za-pisana povijest ûivota sveÊeniËke hijerar-hije nimalo ne nalikuje danaönjoj slici o njima, a prave priËe o papama spadaju medu najiskrivljenije u povijesti religije. KatoliËki povjesniËar i njujoröki nadbi-skup, kardinal John Farley (umro 1916.), suptilno je priznao da bi «stare legende 0 njihovim raskalaöenim ûivotima mogle biti djelomiËno istinite..., da nisu strogo ustrajali na seksualnoj kreposti i da si je papinski dvor opÊenito dopuötao nepra-vdu, ali je vjerojatno da je moralno po-boljöanje bilo na prvom mjestu u njiho-vim mislima« (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, 1897., iii, str. 207). Pravi karakter papa u pravilu je bio tako laûno prikazi-van da mnogi ljudi ne znaju da su mnogi pape bili ne samo dekadentni nego i naj-zvjerskiji i najpodmukliji vojni stratezi svih vremena. Kardinal Farley dodao je sljedeÊi komentar:

«Pape su bili privremeni vladari civilnog teritorija i prirodno je da su imali mogu-Ênost prisilno ponovno osnivati ili öiriti Crkvene drûave do potvrde o sklapanju mira... njihovi pokuöaji da u prvom redu oËiste Rimsko vojvodstvo uzrokovali su im velike jade i potrebu da pribjegnu na-silju, ali uvijek na strani milosti... ûivoti su izgubljeni u sluûbi istine, ali pravnu osnovu KröÊanskoj crkvi da posjeduje i predaje teritorije radi ubiranja poreza dao je [papama] car Konstantin 312.» (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 157-169)

Komentari kardinala zahtijevaju naöu paûnju, jer u njima leûi malo poznata

priËa o voama kröÊanske religije koja otkriva da je danaönja slika o papama kao neiskvarljivim moralnim autori-tetima neistinita. Skrivena povijest o doktrinarnim osnovama koje su papa-ma omoguÊile da se upuötaju u sukobe i raskalaöenost, te do koje je mjere deka-dencija meu sveÊenstvom «djelomiËno istinita», predstavljaju izvanrednu priËu,

koja nema presedana ili paralele u po-vijesti svjetskih religija. U predgovoru za sluûbenu papinsku biografiju, koju je radi objavljivanja naruËila Sveta Stolica, pod naslovom Pape: Saûeta biografska povijest, kröÊanskog se Ëitatelja taktiËno priprema za neke predstojeÊe neugodne Ëinjenice o papama ovim apologetskim priznanjem: „Neki katolici moûda Êe se sresti s izne-naenjima ËitajuÊi ûivotopise papa iz ove knjige. Naöu predodûbu o ulozi koju su pape imali u Crkvi moûda Êe trebati po-malo prilagoditi." (The Popes: A Concise Biographical Histo-ry, ur. Eric John, Burns & Oates, izdavaËi Svete Stolice, London, 1964., str. 19, obja-vljeno uz odobrenje Georgiusa L. Crave-na)

Ovaj komentar poziva Ëitatelja na oprez pri prouËavanju papinske povijesti, ali u ovoj biografskoj povijesti Sveta Stolica nije smatrala mudrim objaviti pune de-talje o pravoj prirodi papinskoga dvora. Njegova prava povijest izmijeöana je sa »stoljeÊima trgovanja sveÊeniËkim polo-ûajima, obmana, skandala, nemoralnosti, agresije, prijevara, ubojstava i okrutnosti, a pravu narav papa Crkva danas svjesno laûno prikazuje» (A History of the Popes, dr. Joseph McCabe [1867.-1955.], C. A. Watts & Co., London, 1939.). Crkva je stoljeÊima Ëuvala opöirne zapise o ûivotima papa, koji su se do 11. stolje-Êa nazivali «ekumenskim patrijarsima«, a zabiljeûeni su zapanjujuÊi ekscesi. Slu-ûbeni crkveni spisi pruûaju izvanredna priznanja iskvarenosti Ëitavog katoliËkog sveÊenstva, a implikacije koje okruûuju to znanje poËinju poprimati nove velike

razmjere kada ih razmatramo u svjetlu srediönje crkvene tvrdnje o nepobitnoj poboûnosti crkvene hijerarhije. UredniËki odbori KatoliËke enciklopedi-je tvrde da su njihove knjige «eksponenti katoliËke istine« (predgovor), a ono öto Êu iznijeti u ovom pregledu prikupljeno je prvenstveno iz tih zapisa i bez predrasuda. U istom duhu, takoer na raspolaganju

imamo nekoliko papinskih dnevnika, pi-sama i izvjeötaja koje su strani veleposla-nici pri Svetoj Stolici slali svojim vladama, samostanske dokumente, rimske senatske zapise, kao i pristup sluûbenim i drevnim registrima londonskih crkvenih sudova. U ovom je istraûivanju takoer od velike pomoÊi bila dostupnost izvorne verzije Diderotove Encyclopédie, knjige Ëije je uniötenje papa Klement XIII. (1758.-69.) naredio odmah po njezinom objavljivanju 1759. Ti dokumenti bez iznimke izvjeöta-vaju o stoljeÊima izvanredne degradacije u papinskoj hijerarhiji i, kad se uzmu u obzir okolnosti njihovog nastanka, njihov se sadrûaj moûe opisati samo kao öokan-tan. Hinjena svetost i poboûnost papa, kako ih se danas javno predstavlja, nije zastupljena u povijesnim zapisima, öto pruûa dokaz nepoötenja u naËinu na koji Crkva prikazuje samu sebe. Poboûan katoliËki povjesniËar i autor, bi-skup Frotheringham, iznio je ovaj saûetak kröÊanskih voa sve do svog vremena: «Mnogi od papa bili su ljudi najrazuzda-nijih ûivota. Neki su bili Ëarobnjaci (okul-tisti); drugi su bili poznati po buntovnosti, ratovanju, pokoljima, rasipnosti i trgova-nju oprostima grijeha. TreÊi Ëak nisu bili ni sljedbenici Krista, veÊ najiskvareniji zloËinci i neprijatelji svake poboûnosti. Neki su bili djeca svoga oca, Sotone, veÊi-na je bila krvavih ruku; neki Ëak nisu bili ni sveÊenici. Drugi su bili heretici. Ako je papa heretik, on ipso facto nije papa.« (The Cradle of Christ, biskup Frothering-ham, 1877; takoer pogledati Catholic En-cyclopedia, xii, str. 700-703, passim, obja-vljeno uz odobrenje nadbiskupa Farleya)

A heretici su zaista i bili, te su, kao öto Êemo vidjeti, mnogi pape javno priznavali da ne vjeruju u evanelje. Te su Ëinjenice dobro poznate katoliËkim povjesniËarima koji svojim Ëitateljima nepoöteno govore da su pape bili neporoËni i sposobni ljudi »uzviöenih vjerskih umova« (The Papa-cy, George Weidenfeld & Nicolson Ltd, London, 1964.). Prava je istina da su bili usmjereni samo na vlastite interese, a ne Boûje, i da su njegovali sustav papinske pokvarenosti mnogo marljivije nego öto se katoliËki pisci crkvene povijesti usuu-ju otvoreno otkriti. Laici su bili ogorËeni na njih, a kad su bolji ekonomski uvjeti probudili umove nastajuÊe europske sre-dnje klase, doölo je do raöirene pobune protiv njih. KröÊanski zapisi pokazuju da su pape oËigledno bili jako daleko od mo-

Hinjena svetost i poboûnost papa, kako ih se danas javno predstavlja, nije zastupljena u povijesnim zapisi-ma, öto pruûa dokaz nepoötenja u naËinu na koji Crkva prikazuje samu sebe

derne slike o njihovom karakteru i poku-öavajuÊi ih portretirati s Ëistom proöloöÊu Crkva je razvila doktrinarnu fasadu koja ih besramno i laûno prikazuje kao pobo-ûne. Kad na umu imamo model papinstva s kraja 20. stoljeÊa, teöko je zamisliti kakvo je ono bilo u 16. ili 14. stoljeÊu, a kamoli u 10. ili osmom. Oni koje danas zovemo tumaËima «kröÊanske kreposti» bili su brutalni ubojice, a «zloËini protiv vjere bili su veleizdaja, i kao takvi kaûnjivi smr-Êu« (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, xiv, str. 768). Pape su gazili kroz rijeke krvi kako bi postigli svoje zemaljske ciljeve i mnogi su osobno predvodili svoje bi-skupske milicije na bojnom polju. Crkva je naredila svom «svjetovnom ogranku« da ËovjeËanstvu nametne njezine dogme «masovnim ubojstvima« (The Extermi-nation of the Cathars, Simonde de Si-smondi, 1826.) i «Ëini se da sveÊenstvo, vröeÊi u svakom okrugu funkcije lokalnih drûavnih duûnosnika, nikada nije u po-tpunosti povratilo vjerski duh« (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, i, str. 507). Apo-logetski pisci kröÊanske povijesti uzalud nastoje velom sofizma prekriti proölost papa, koja je stoljeÊima skandalizirala Europu i koja je oËigledno neprofinjena i primitivna.

BuduÊi da su poËeci papinske linije op-skurni, naö Êemo pregled zapoËeti s go-dinom 896., kada je «grupa plemiÊa sa svinjskim i brutalnim strastima, od kojih mnogi nisu bili u stanju napisati ni vlasti-to ime« (Ljetopisi Hincmara, nadbiskupa grada Reimsa; objavljeni oko 905.), otela papinsku vlast i okonËala je 631 godinu kasnije, 1527., kada je, zahvaljujuÊi smica-licama pape Klementa VII. (1523.-1534.) Rim osvojila vojska cara Karla V. U ovom kratkom pregledu samo nekoli-cine papa iz tih stoljeÊa, moûemo proËi-tati:

«Po smrti pape Formozija (896.), za pa-pinstvo je zapoËelo razdoblje najdubljeg poniûenja, kakvoga nije bilo nikada pri-je ni kasnije. Nakon samo petnaest dana vladavine Formozijevog nasljednika, Bo-nifacija VI., Stjepan VII. [VI] postavljen je na papinsko prijestolje. U svom slije-pom bijesu, Stjepan ne samo öto je oskvr-nuo sjeÊanje na Formozija nego je i po-niûavajuÊe postupao s njegovim tijelom. Papa Stjepan zadavljen je u zatvoru u ljeto 897., a öest sljedeÊih papa (do 904.) svoje je ustoliËenje moglo zahvaliti sukobima izmeu suparniËkih politiËkih frakcija.

Kristofora, posljednjeg od njih, svrgnuo je Sergij III. (904.-911.).« (Catholic Encyclopedia, ii, p. 147)

Takva razdoblja «najdubljeg poniûenja« za papinstvo javljala su se priliËno Ëesto, a bilo ih je i u 21. stoljeÊu kada su javnosti razotkriveni razmjeri sveÊeniËke pedo-filije (isprika pape Ivana Pavla II., oûujak 2002.). Papa Stjepan VII. (VI), «podagri-Ëan i proûdrljiv stari sveÊenik« (kremonski biskup Liutpand, oko 922.-972.), naredio

je da se raspadajuÊe tijelo pape Formozija izvadi iz groba nakon osam mjeseci, zave-ûe uspravno u stolici i podvrgne suenju zbog kröenja kanona. Pred njegovim trule-Êim tijelom, odjeveni u grimiz i sa zlatnim regalijama, stajali su papa, njegovi biskupi, rimsko plemstvo i Lamberto Toskanski. «Suenje» je bilo groteskna i opscena far-sa. Papa je koraËao naprijed-natrag i vri-

ötao na truplo, proglaöavajuÊi ga krivim. –akon je, stojeÊi kraj raspadajuÊeg tijela bivöeg pape, odgovarao u njegovo ime. U tom sablasnom incidentu, koji danas licemjerno zovemo «Sinod mrtvaca«, mrtvog su papu uredno osudili, strgnuli s njega ruho, odsjekli tri prsta s njegove desne ruke i njegove ostatke bacili u rijeku Tiber. «U tom odvratnom poslu, njega se [papu Stjepana VII. (VI)] ne moûe opravdati za ono öto je uslijedilo. Proglasivöi mrtvoga papu svrgnutim, on je takoer poniötio njegova djela, ukljuËujuÊi njegova zaree-nja. Njegova mraËna i jeziva uloga izazva-la je ûestoku reakciju u Rimu, a krajem sr-pnja ili poËetkom kolovoza papa Stjepan baËen je u zatvor i kasnije zadavljen.« (The Popes: A Concise Biographical Histo-ry, ibid., str. 160)

Ovdje su, morbidna u svom realizmu, pri-kazana mentalna ograniËenja starih papa. Zbog takvih i sliËnih scena, moûemo razu-mjeti zaöto su redovnici iz samostana Eu-logomenopolis, koji se danas zove Monte Cassino, opisali Asinarijsku postaju (koja je kasnije preimenovana u Lateransku pa-laËu) kao «kuÊu gnjeva, kosturnicu... mje-sto egzotiËnih poroka i kriminala».

B E Z B O é N A VLADAVINA KURVI Kremonski biskup Liutprand, Ëija Anta-podosis obrauje papinsku povijest od 886. do 950., ostavio je izvanrednu sliku poroËnosti papa i njihovih biskupskih kolega, moûda uz malo zavisti: «Lovili su na konjima sa zlatnim ormama, odrûa-vali bogate gozbe s plesaËicama po zavr-öetku lova i odlazili s tim bestidnim kur-vama u krevete sa svilenom posteljinom i zlatom izvezenim prekrivaËima. Svi rimski biskupi bili su oûenjeni, a njihove supruge izraivale su svilene haljine od svetih ruha.« Njihove ljubavnice bile su vodeÊe plemkinje grada, a «dvije poho-tne imperijalne ûene», Theodora i njezi-na kÊi Marozia, «vladale su papinstvom desetog stoljeÊa» ( Antapodosis, ibid.). Ugledni vatikanski povjesniËar, kardi-nal Caesar Baronius (1538.-1607.), to je razdoblje zvao «vladavina kurvi«, öto je «zapravo ustupilo mjesto joö skandalo-znijoj vladavini kurvara» (Annates Eccle-siastici, folio iii, Antwerp, 1597.). Jedino öto je biskup Liutprand detaljno razot-krio o Theodori jest da je uvjerila zgo-dnog mladog sveÊenika da uzvrati strast koju je osjeÊala prema njemu i postavila

ga za nadbiskupa Ravenne. Kasnije je Theodora pozvala svog nadbiskupskog ljubavnika iz Ravenne i proglasila ga pa-pom Ivanom X. (papa od 914. do 928., umro 928.). Ivan X. uglavnom je ostao zapamÊen kao vojni zapovjednik. Osobno se borio na bojnom polju protiv Saracena i porazio ih. Prepuötao se nepotizmu, ili bogaÊe-nju svoje obitelji, a njegovo je ponaöanje utrlo put dubljoj degradaciji papinstva.

...prema poboûnim kroniËarima, ubio ga je vrag dok je silovao neku ûenu u jednoj kuÊi u predgrau. U stvari, Svetog je Oca tako teöko pretukao bijesni suprug te ûene da je umro od ozljeda osam dana ka-snije

Pozvao je Maare, koji su u to vrijeme joö bili polucivilizirani Azijati, da dou i bore se protiv njegovih neprijatelja, Ëime je na svoju zemlju navukao novu i straönu nevolju. Nije imao principa u svom diplo-matskom, politiËkom ili privatnom po-naöanju. Odbijao je Theodora i mamio je privlaËnu mladu kÊer Hugha od Provanse u svoju papinsku spavaÊu sobu. OdbaËena Theodora potom se udala za Guida, mar-kiza od Toskane, i oni su zajedno izveli drûavni udar protiv Ivana X. Theodora je iznenada umrla, pretpostavlja se od tro-vanja, a Ivan X. uöao je u ogorËeni sukob s Maroziom i vodeÊim rimskim plemiÊi-ma. Ivan je u Rim doveo svoga brata Pe-tra, uzdigao ga na plemiÊki rang i zasuo ga unosnim poloûajima koje su stariji pri-padnici plemstva smatrali svojim privile-gijem. Bila je to unutarnja bitka za moÊ. PlemiÊi su, na Ëelu s Maroziom, istjerali Petra, papu Ivana i njihove trupe iz grada. Papa i njegov brat poveÊali su svoju voj-sku i vratili se u Rim, ali grupa Maroziji-nih ljudi presjekla im je put do Lateranske palaËe i ubila Petra pred papinim oËima. Ivana su zarobili, proglasili svrgnutim u svibnju 928. i uguöili jastukom u dvorcu Sant' Angelo.

Marozia i njezina frakcija nakon toga su za novog papu postavili Leona VI. (928.),

ali su ga sedam mjeseci kasnije zamijenili Stjepanom VIII. (VII). On je vladao dvi-je godine, a onda je Marozia predala pa-pinski poloûaj svom sinu Ivanu XI. (oko 910.-936; papa od 931. do 935.). Njegov nezakoniti otac bio je papa Sergij III., öto je «potvrdio Flodoard, pouzdan suvreme-ni pisac» (The Popes: A Concise Biographi-cal History, ibid, str. 162). Sergij je pretho-dno silom prisvojio papinstvo uz pomoÊ Marozijine majke Theodore. I Theodora i Sergij imali su vodeÊe uloge u ranijem skrnavljenju Formozijevog trupla, a Sergij je kasnije bio optuûen da je ubio svoja dva prethodnika. Crkva se branila, ali je pri-tom razotkrila da on nije bio jedini papa koji je bio u seksualnoj vezi s Maroziom: «Raöireno je vjerovanje da je papa Sergij, premda sredovjeËan Ëovjek, bio u tjelesnoj vezi s mladom Maroziom i s njom dobio sina, buduÊeg papu Ivana XI. VeÊina in-formacija koje imamo o Marozijinoj kari-jeri i rimskim skandalima u koje su ona i niz papa bili umijeöani potjeËu iz neprija-teljskih izvora i mogle bi biti pretjerane.» (The Popes: A Concise Biographical Histo-ry, ibid.)

Uz sveÊeniËku diktaturu, Marozia je ne-koliko desetljeÊa vladala kröÊanstvom iz papinskog dvorca u blizini Bazilike sv. Pe-tra, baveÊi se svim kröÊanskim pitanjima osim rutinskih poslova. Nije se znala po-tpisati, a ipak je bila na Ëelu KröÊanske cr-kve - öto je Ëinjenica poznata povjesniËa-rima koji su barem elementarno upoznati sa zapisima o papama. Bila je seksualno agresivna, beöÊutna, glupa neznalica i po-sve beskrupulozna. Postavljala je okrutne ratnike-biskupe kako bi ojaËala svoje fra-kcije, trijumfirajuÊi u svom vladanju nad protivnicima. Da doslovno prevedemo rijeËi rimskoga naroda, zvali su je "papin-ska kurva": bila je izravno odgovorna za izbor i imenovanje barem Ëetvorice papa. Moderni branitelji kröÊanstva kaûu da su njezina imenovanja bila «skandalozna», ali te pape Crkva danas priznaje kao »legi-timne« nasljednike sv. Petra. U to vrijeme, meutim, velike mase dobrih ljudi osje-Êale su duboku ogorËenost zbog opscene farse u koju se pretvorila papinska religija i okrenule su se protiv nje s prezirom i bi-jesom.

Kasnije u svom pontifikatu, papa Ivan XI. razbolio se i Marozia je na papinsko prije-stolje privremeno postavila jednog starog redovnika. On je kasnije odbio povuÊi se s prijestolja i silom je odveden u zatvorsku

Êeliju, gdje je izgladnjen do smrti. Ivan XI. tada je preuzeo njegov poloûaj i potroöio svoje preostalo bogatstvo unajmljujuÊi vojnike radi uspostavljanja reda u Rimu. Grad je bio pun revolta prema Crkvi i öokantnom sveÊeniËkom nemoralu koji je postojao öirom Italije. Ivan XI. zatim je odluËio povratiti i osigurati bogate privre-mene posjede papinstva, ali je 936. umro. Tako iz ovog saûetog opisa s Ëuenjem doznajemo o danima kada su bludne ûene vladale Svetom Stolicom, a kröÊanska doktrina joö nije bila razvijena.

P R O D A J A PAPINSTVA U S R E D NOVE DUBOKE ISKVARENOSTI Koliko se god to moûda Ëinilo nevjeroja-tnim, papinstvo je nakon toga potonulo do joö veÊih dubina iskvarenosti, ostavöi u tom stanju skoro tisuÊu godina. KröÊanski povjesniËari nehajno odbacuju pravu pri-rodu papa, govoreÊi kako ih nikada nisu smatrali »bezgreönima« i ignorirajuÊi Ëi-njenicu da su teöko kröili sve standarde ljudske moralnosti. Papa Ivan XII. (Oktavijan, oko 937.-964., papa 955.-964., The Popes, A Concise Bi-ographical History, ibid., str. 166-7) bio je joö jedan u nizu bezboûnih papa koji je svoju sramotnu karijeru otvorio pri-zivajuÊi poganske bogove i boginje dok je bacao kocke u kockarskim partijama. Nazdravljao je Sotoni tijekom pijanki i postavio je svoju zloglasnu ljubavnicu/ prostitutku Marciju da upravlja njego-vim bordelom u Lateranskoj palaËi (An-tapodosis, ibid.). «Volio je oko sebe imati zbirku lakih ûena«, rekao je redovnik-kro-niËar Benedikt iz Soracte, a na njegovom suenju zbog ubojstva jednog suparnika njegovo je sveÊenstvo pod zakletvom izjavilo da je imao incestuozne odnose sa svojim sestrama i da je silovao svoje redo-vnice (Anali Beneventuma iz Monumenta Germaniae, v). On i njegove ljubavnice tako su se napili na jednom banketu da su sluËajno zapalili zgradu. Bilo bi teöko zamisliti sveÊenika koji bi bio veÊa supro-tnost svetosti: ipak, u vremenima kada je prosjeËan vijek papa bio dvije godine, on je zadrûao prijestolje 10 godina. Meutim, njegov je ûivot iznenada i nasilno okon-Ëan kad ga je, prema poboûnim kroniËari-ma, ubio vrag dok je silovao neku ûenu u jednoj kuÊi u predgrau. U stvari, Svetog je Oca tako teöko pretukao bijesni suprug te ûene da je umro od ozljeda osam dana kasnije. Car Otto tada je zatraûio da sve-Êenstvo za nasljednika Ivana XII. izabere

sveÊenika uglednog ûivota, ali oni ta-kvoga nisu mogli naÊi. Novi papa, Leon VIII. (963.-965.), bio je laik doveden iz «drûavne sluûbe koji je podvrgnut svim zareenjima u jednom danu» (ibid.). Da-naönja Crkva Leona VIII. smatra «pravim papom», ali «njegov je izbor zagonetka» koju se struËnjaci za kanonsko pravo nisu potrudili odgonetnuti (ibid.). Catholic Encyclopedia daje dodatne priËe o papinoj moralnoj degradaciji: «Pape 'Benedikti' od Ëetvrtog do ukljuËivo devetog (IV.-IX.) pripadaju najmraËnijem razdoblju povijesti papa... Benedikta VI. (973.) bacio je u zatvor protupapa Boni-facije VII. (umro 983.), davöi ga zadaviti 974. Benedikt VII. bio je laik koji je silom postao papa, istjeravöi Bonifacija VII. Papa Benedikt IX. [oko 1012.-1055./1065./10-85; papa 1032.-45., 1047, 1048] dugo je izazivao skandal u Crkvi svojim razuzda-nim ûivotom. Njegov izravni nasljednik, papa Grgur VI. [1044.-46.], nagovorio je Benedikta IX. da se odrekne Katedre sv. Petra, zbog Ëega mu je darovao vrijedne posjede.«

(Catholic Encyclopedia, i, str. 31)

Gerbert (koji Êe postati papa Silvestar II., 999.-1003.) je protupapu Bonifacija VII. opisao kao «grozno Ëudoviöte koje po zloËinima nadmaöuje sve ostalo ËovjeËan-stvo», ali posebnu paûnju zasluûuje «skan-dal» pape Benedikta IX. Njegovo ime bilo je Grottaferrata Teofilatto (Theophylact u nekim zapisima), a 1032. pobijedio je u krvavom otimanju za bogat papinski poloûaj. Odmah je ekskomunicirao voe koji su bili neprijateljski raspoloûeni pre-ma njemu i brzo je uspostavio strahovla-du. Sluûbeno je otvorio vrata «papinske palaËe« za homoseksualce, pretvorivöi je u organiziran i profitabilan muöki bordel (The Lives of the Popes in the Early Middle Ages, Horace K. Mann, Kegan Paul, Lon-don, 1925.). Njegovo nasilno i razuzdano ponaöanje izazivalo je rimski narod: u si-jeËnju 1044. stanovnici grada izabrali su Ivana Sabinskog, pod imenom papa Silve-star III., da ga zamijeni. Ali Benediktova su braÊa brzo istjerala Silvestra, koji je spas potraûio u brdima Sabine. Benedikt IX. potom je prodao papinski poloûaj svome kumu Giovanniju Grazi-anu, koji je preuzeo papinsko prijestolje pod imenom papa Grgur VI., ali 1047. Benedikt se ponovno pojavio i objavio da natrag uzima papinski poloûaj. Crkva je dodala da je bio «...nemoralan... okrutan

i ravnoduöan prema duhovnim stvarima. Dokazi o njegovoj iskvarenosti pokazuju njegovu nezainteresiranost za vjerska pi-tanja, a njegovo nepoötovanje asketskog naËina ûivota bilo je dobro poznato. Bio je najgori papa nakon Ivana XII.» (The Po-pes: A Concise Biographical History, ibid., str. 175). Nakon njegove smrti, grobari su odbili izraditi lijes za njega. Potajno je pokopan pod okriljem noÊi, umotan

u tkaninu. »etiri iduÊa pape kratko su se zadrûala na papinskom poloûaju, a slje-deÊi odlomak iz KatoliËke enciklopedije prepun je dokaza o moralnoj izopaËenosti Ëitavog sveÊenstva: «U vrijeme izbora Leona IX. 1049., prema svjedoËenju sv. Bruna, segnijskog biskupa, 'cijela Crkva bila je u iskvarenosti, svetost je nestala, pravednost je umrla, a istina je bila pokopana; Simon »arobnjak vladao je Crkvom, Ëiji su se pape i biskupi bili odali uûivanju u raskoöi i bludu. Znan-stveno i asketsko obrazovanje papa bilo je ûalosno, moralni standardi mnogih bili su vrlo niski, a celibat se nije posvuda po-ötovao. Biskupi su svoje poloûaje dobivali na nepropisan naËin, njihovi ûivoti i rijeËi bili su u neobiËnoj suprotnosti s njihovim pozivom, svoje duûnosti vröili su ne za Krista, veÊ radi stjecanja svjetovne koristi. Pripadnike sveÊenstva na mnogim su mje-

stima gledali s prezirom, a njihove gram-zive ideje, rasipnost i nemoralnost brzo su se öirili u srediötu sveÊeniËkog ûivota. Nakon öto je crkveni autoritet postao slab u svom izvoru, morao je poËeti propadati i drugdje. U skladu s tim, kako je papin autoritet gubio poötovanje mnogih, rasla je ogorËenost na Kuriju i papinstvo.« (Catholic Encyclopedia, vi, str. 793-4; xii, str. 700-03, passim)

Papa Leon IX. (roen 1002., umro 1054.) bio je beskrupulozan pustolov koji je svoj pontifikat proveo kruûeÊi Europom s odredom naoruûanih vitezova i ostavio svijet u gorem stanu nego öto ga je zate-kao. Crkva ga je zvala «Lapsi» (posrnuli), stidljivo priznajuÊi da je «zastranio u vje-ri... zabludio je nudeÊi ûrtve laûnim bogo-vima (thurificati)... nije poznato zaöto se odrekao svoje vjere« (Catholic Encyclope-dia, ur. Pecci, iii, str. 117). Sv. Petar Damjan (1007.-72.), najûeöÊi cenzor svoga doba, prikazao je zastra-öujuÊu sliku truleûi sveÊeniËkog morala na ûivopisnim stranicama svoje Knjige o Gomori, neobiËnom kröÊanskom zapisu koji je Ëudom preûivio stoljeÊa kröÊanskih zataökavanja i spaljivanja knjiga. On je re-kao: «Kod papa se javlja prirodna teûnja za ubojstvima i surovosti. Takoer nisu nimalo zainteresirani za obuzdavanje svo-

Meutim, istraûivanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja o neprekinutom kontinuitetu papa laûna.

jih ogavnih strasti: mnogi su vieni kako se prepuötaju pohoti i poûudi tijela i stoga, koristeÊi tu svoju slobodu, Ëine svakakve zloËine.» Lord Acton (1834.-1902.), engleski povje-sniËar i osnivaË-urednik The Cambridge Modern History, koji je Ëitav ûivot istraûi-vao ûivote papa, saûeo je militaristiËki stav papa, primijetivöi: «Pape ne samo öto su bili ubojice u veli-kom stilu veÊ su takoer ubojstva uËinili pravnim temeljem KröÊanske crkve i pre-duvjetom spasenja.» (The Cambridge Modern History, sv. 1, str. 673-77)

Papina mornarica joö uvijek je bila u funkciji u 16. stoljeÊu, oko 700 godina nakon svog osni-vanja... Pravi znaËaj zapisa o takvoj vojnoj sili poniötava modernu sliku o «milosti i svje-tlu» za koje Crkva kaûe da je kröÊanstvo donije-lo svijetu

Moûda su se ugledali na Isusa Krista koji je, nakon öto je proglaöen kraljem, izdao ovu krvoloËnu zapovijed: «Moje nepri-jatelje - one koji me ne htjedoöe za kra-lja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim oËima!» (Lukino evanelje, 19:27, Biblijski rukopisi s Brda Sinaj, British Mu-seum, MS 43725,1934.). KatoliËka Biblija pruûa meköi pristup: «Ali one moje proti-vnike koji ne htjedoöe da nad njima vla-dam, dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom» (Luka 19:27). Pape danas Ëine sve öto je u njihovoj moÊi da prikaûu Isusa kao bezazlenog vjerskog propovjednika i proroka mira, ali se paûljivo suzdrûavaju od ulaska u raspravu o ovoj reËenici iz evanelja, koja pobija sve öto kröÊanstvo tvrdi da predstavlja.

PAPINSKI RATNI BRODOVI I SUPARNI»KI IMPERIJALISTI»KI PAPE Otprilike u vrijeme sv. Petra Damjana spominje se postojanje papinske ratne mornarice Ëiju su posadu Ëinili kröÊanski

mornari-ratnici. Izvorno ju je 881. osno-vao papa Ivan VII. (papa 872.-882.; umro 882.), ali detalji o njezinoj veliËini ili misi-jama sluûbeno ne postoje (Encyclopaedia Britannica, sv. 6, 1973., str. 572). Meu-tim, sudeÊi prema kasnijem usamljenom spominjanju «papine bojne flote», zabi-ljeûenom 1043. (Diderotova Encyclopedie, 1759.), u to je vrijeme joö uvijek bila ope-rativna. Taj izvanredan zapis pronaen je u dokumentima koji su nekada pripadali moÊnoj rimskoj obitelji Crescenti, koja je odigrala vaûnu ulogu u papinskim pre-vratima od sredine 10. stoljeÊa do poËetka 11. stoljeÊa. Papina mornarica joö uvijek je bila u funkciji u 16. stoljeÊu, oko 700 godina nakon svog osnivanja, jer je papa Grgur XIII. (roen 1502., papa 1572.-85.) od Giorgia Vasaria (1511.-74.) naruËio sliku flote dok je ona bila usidrena u sicili-janskoj luci Messina.

Pravi znaËaj zapisa o takvoj vojnoj sili po-niötava modernu sliku o «milosti i svjetlu» za koje Crkva kaûe da je kröÊanstvo doni-jelo svijetu. IspriËavajuÊi se za stoljeÊa meteûa koje su uzrokovali pape i nastojeÊi njihove postu-pke prikazati u ljepöem svjetlu, Vatikan je priznao da je u vrijeme pape Aleksandra II. (1061.-73.) «Crkva bila rastrgana shi-zmama protupapa, simonije i sveÊeniËke razuzdanosti» (Catholic Encyclopedia, i, str. 541). Pojavljivanje viöe papa koji su djelovali istovremeno i bili u meuso-bnom sukobu slabo je poznata epizoda kröÊanske povijesti, no koja pruûa jasne dokaze o postojanju moÊnih sukobljenih frakcija koje su nastojale zadobiti isklju-Ëivu kontrolu nad papinskim drûavama. «Crkvu su mnogo puta u povijesti po-tresali sukobi pretendenata na poloûai pape... nastali razdori uvijek su bili praÊe-ni skandalima, ponekad i nasiljima i kr-voproliÊem» (Catholic Dictionary, Virtue 8c Co, London, 1954., str. 35). U poËetku su suparniËke imperijalistiËke pape birale francuske plemiÊke obitelji kako bi isko-rijenile poroËno rimsko sveÊenstvo, a ka-snije su se pojavili novi elementi u raznim oblicima, potrajavöi 400 godina. U novije vrijeme Crkva je protupape na-zvala «vragovima na Katedri sv. Petra», tvrdeÊi da su oni bili nezakonito posta-vljeni (Catholic Dictionary, ibid.). Meu-tim, ta je razlika potpuno arbitrarna, jer je svaki od viöestrukih papa bio kanonski izabran na crkvenim konklavama. Evo je-dnog izvanrednog priznanja Crkve: «U raznim razdobljima tijekom povijesti

pojavljivali su se nezakoniti pretendenti na papinsko prijestolje i Ëesto vröili ulogu pape, prkoseÊi pravom nositelju prava na taj poloûaj. Prema [kardinalu] Hergenrot-heru (umro 1890.), posljednji protupapa bio je Feliks V. (1439.-49.). Isti autoritet nabrojao ih je dvadeset devet sljedeÊim redom... [imena papa].« (Catholic Encyclopedia, i, str. 582)

Svaku suprotstavljenu papinsku hijerarhi-ju podrûavale su vrlo jake vojne frakcije, a tema papa koji ratuju jedni protiv drugih preöiroka je da se ovdje Ëak i ukratko izlo-ûi. Njihove borbe za prevlast vodile su se iznimno ogorËeno, a rijeË «shizma» nije dovoljno jaka da opiöe snagu gnjeva koji je stoljeÊima bjesnio unutar kröÊanske re-ligije. KatoliËki povjesniËari priznaju da «Ëak ni danas moûda nije potpuno jasno tko je iz dvaju linija papa bio papa, a tko je bio protupapa, ili koji je protupapa bio zakoniti protupapa» (Catholic Encyclope-dia, ur. Pecci, iii, 107; takoer, Catholic Dictionary, ibid.).

To je krasno sveÊeniËko rasuivanje, ali na ovoj neobiËnoj stranici povijesti Sve-te Stolice skriva se joö neöto öto moûemo pronaÊi u knjizi pod naslovom Tajne kr-öÊanskih otaca, koju je 1685. napisao rim-ski biskup Joseph W. Sergerus (umro oko 1701.). On iznosi dokaze iz crkvenih arhi-va koji su mu bili na raspolaganju da je u nekim razdobljima papinske povijesti bilo po Ëetiri pape koji su sjedili na papinskim prijestoljima, svaki u drugoj zgradi, gra-du ili drûavi, djelujuÊi neovisno, s vlasti-tim kardinalima i osobljem, i odrûavajuÊi vlastita kanonska vijeÊanja. On navodi njihova imena, a iz 12 garnitura od po Ëe-tiri pape jedan je primjer samoproglaöeni papa Benedikt XIV. (1425.), koji je godi-nama bio suparnik papa Benedikta XIII. (1427.), Klementa VIII. (1429.) i Martina V. (1431.). U novije su vrijeme crkveni povjesniËari domiöljato Ëetvrtog Ëlana Ëe-tverostruke garniture zvali «kontraprotu-papa» (The Popes: A Concise Biographical History), tvrdeÊi kako «ovo nije mjesto [u crkvenim priruËnicima] za raspravu o za-slugama ili motivima viöestrukih preten-denata» (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, iii, str. 107-8; Catholic Dictionary). Uvoenje rijeËi «protupapa» bilo je na-knadni potez Crkve kojim je ona htjela ukloniti stvarnost istovremenog vladanja viöe papa i time sebi pripisati jedan ne-prekinuti zakoniti niz papa od sv. Petra do danaönjeg Benedikta XVI. Meutim,

istraûivanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja o neprekinutom kon-tinuitetu papa laûna. Biskup Bartolomeo Platina (1421.-81.), kröÊanski povjesni-Ëar i prvi prefekt (1475.-81.) tada mlade Vatikanske knjiûnice, priznao je da je izravno nasljeivanje prekinuto u viöe navrata nakon Nikole I. (papa 858.-867.) meuvlaöÊem od osam godina, sedam mjeseci i devet dana, itd., itd.» Te prekide licemjerno nazivaju «slobodnim razdobljima», a biskup Platina zabiljeûio je da je njihovo ukupno trajanje «127 godina, pet mjeseci i devet dana» (Vi-

tae Pontificum ["éivoti papa"], biskup Platina, prvo izdanje oko 1479; takoer Catholic Encyclopedia, xii, str. 767-68). Meutim, Platina je propustio uraËunati «slobodna razdoblja» iz pribliûno devet stoljeÊa koja su prethodila Nikoli I., jer je «na ûalost, objavljeno vrlo malo (crkve-nih) zapisa starijih od godine 1198.» ( Encyclopaedia Biblica, Adam & Charles Black, London, 1899.). SveÊeniËki insaj-deri znaju da su djela u kojima je navo-dno zabiljeûena papinska linija laûna, te kaûu:

«äto se tiËe navodnih kataloga linije bi-skupa iz raznih kongregacija od vreme-na apostola, koje su iznijeli neki crkveni pisci, oni su puni krivotvorina i kasnijih izmiöljotina. Tako se tu ubrajaju dijece-zanski biskupi, za Ëije se poloûaje smatra da su iskvareni ili nepoöteno osnovani, kako su nalagale nuûne potrebe Crkve, ili sluËajevi svjetovnih ambicija.« (The Authentic and Acknowledged Stan-dards of the Church of Rome, J. Hannah, DD, 1844, str. 414)

Meutim, humanitarac i biblijski uËe-njak Desiderius Erasmus (oko 1466.-1536.), bio je u pravu kada je otvoreno izjavio da je «nasljeivanje imaginarno« (Erasmus, u Nov. Test. Annotations, fol. Basle, 1542.) jednostavno zato öto je nje-gova danaönja slika u suprotnosti sa za-biljeûenim povijesnim Ëinjenicama. Oko 50 godina nakon vremena pape Aleksandra II. (umro 1073.), jedna utje-cajna suprotstavljena frakcija izabrala je Lamberta od Bologne za papu Honorija II. (1124.-30.) pa je Crkva imala dvoji-

cu suprotstavljenih papa, ogorËenih i zaraÊenih protivnika koji su ûivjeli krva-vim, raskalaöenim i raskoönim ûivotom. Nema nikakve sumnje da je Honorije imao namjeru kupiti ili silom zauzeti papinsko prijestolje, u Ëemu je i uspio, saËuvavöi poloûaj do kraja svog ûivo-ta. Nakon njegove smrti, dvojica novih papa, Anaklet II. (1130.-38.) i Inocent II. (1130.-43.) izabrani su i posveÊeni istoga dana u suprotstavljenim sveÊe-niËkim frakcijama. Prije svog izbora, Pietro Pierleoni (protupapa Anaklet II.) bio je vojni zapovjednik suparniËke vojske, Ëija se obitelj borila 50 godina (ukupno) za kontrolu nad Svetom Sto-licom - u sukobu koji Crkva danas lu-kavo zove «Pedesetogodiönji rat«. Ako je vjerovati njegovim neprijateljima, on je osramotio papinski poloûaj svojim te-ökim nemoralom i pohlepom u nagomi-lavanju bogatstva. Kad je Pierleoni umro 1138., njegova frakcija na papinsko je prijestolje izabrala Viktora IV. (Catholic Encyclopedia, i, str. 447). Crkva je ostala

u ûestokom sukobu, joö uvijek pod po-dijeljenom kontrolom dvojice papa, od kojih nijedan nije posjedovao Bibliju i svaki je djelovao neovisno o drugom [Confessions of a French Catholic Priest, Mathers, New York, 1837.). Razmjere papinskih grijeha proöiruju ri-jeËi Crkve kroz Peccijevo izdanje (1897.) KatoliËke enciklopedije: «U vrijeme inauguracije Grgura VII. (1073.-85.) kröÊanski je svijet bio u ja-dnom stanju. Tijekom pustoöeÊeg pri-jelaznog razdoblja, uûasnog razdoblja ratovanja i pljaËkanja, nasilja i korupcije na visokim poloûajima, koje je uslijedilo odmah po raspadu Karolinökog Carstva, u vrijeme kada se Ëinilo da je druötvo u Europi osueno na razaranje i propast, Crkva nije bila u stanju izbjeÊi opÊu degradaciju kojoj je bila tako znaËaj-no pridonijela, ako je nije i uzrokovala. Deseto stoljeÊe, moûda najûalosnije u kröÊanskim analima, okarakterizirano je primjedbom kardinala Baroniusa (va-tikanski povjesniËar, 1538.-1607.) da je 'Krist bio uspavan u tijelu Crkve'.» (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 289, 294, passim; takoer vi, str. 791-95)

Joö jedan neobiËan dogaaj iz anala kr-öÊanstva vodi nas u 12. stoljeÊe i taj nas dokaz tjera da se zapitamo öto se dogaa-lo u umovima papa. Godine 1144., nakon spletkarske konklave koja je trajala 10 tje-dana, Gherardo Caccianemici izabran je za papu i uzeo je ime Lucije II. Moderni katoliËki povjesniËari smatraju ga «stu-pom Rimske crkve« (The Popes: A Concise

Talijani su s oËajem gledali novu papinsku

politiku u kojoj je papa Lucije II. naredio kri-

ûarski pohod protiv vla-stite pastve u Rimu

Biographical History, ibid., str. 215), ali prava je istina bitno drukËija. Talijani su s oËajem gledali novu papinsku politiku u kojoj je papa Lucije II. naredio kriûar-ski pohod protiv vlastite pastve u Rimu. Jedanaest mjeseci kasnije, osobno je po-veo papinske trupe u bitku i zauzeo grad. Meutim, stanovnici, na Ëelu s Giorda-nom Pierleonijem, ustali su protiv njega i papina je vojska poraûena uz ogroman

gubitak ûivota. Teöko ranjen u bici, Luci-je II. umro je od ozljeda 15. veljaËe 1145. (The Pope Encyclopedia: An A to Z of the Holy See, Matthew Bunson, Crown, New York, 1995.).

INKVIZICIJA I KRIéARSKI P O H O D PROTIV KATARA «VeliËanstveno 12. stoljeÊe», koje zbog nekog razloga vjernici ponosno uzdiûu iznad svih drugih stoljeÊa MraËnog doba vjere, zapoËeto je straviËnom Inkvizicijom i 35-godiönjim kriûarskim ratom protiv katara (ponekad zvanih albigenzi). "Pod tim se nazivom [Inkvizicija] obiËno misli na posebnu crkvenu instituciju za borbu

protiv hereze ili njezino suzbijanje" (Cat-holic Encyclopedia, viii, str. 26) - a »he-reza« jednostavno znaËi «imati razliËito miöljenje«. Njezino uvoenje bilo je jedini sluËaj u kröÊanskoj povijesti kada je Crkva bila sloûna oko cilja i govorila jednim gla-som. Inkvizicija je postala trajna instituci-ja kröÊanstva i, kako bi opravdali principe suda, pape su uvele moÊan instrument u obliku dodatne serije krivotvorenih doku-menata zvanih «Gracijanovi dekreti«. Pri-kupljene krivotvorine neke su od najveÊih podvala poznatih ËovjeËanstvu, najuspje-önije i najtvrdokornije po svom utjecaju na neprosvijeÊene narode. MraËna obiljeûja ovog razdoblja nisu prijeporna meu autoritativnijim povje-sniËarima i ovdje, viöe nego ikad, mora-mo oötro prosuivati. U ovom razdoblju kröÊanske povijesti Crkva je masakrirala stotine tisuÊa ljudi, a veÊi dio Francuske ostao je opustoöen. 1182. papa Lucije III. (1181.-85; umro 1185.) zadobio je kon-trolu nad sluûbenim aparatom Crkve, a 1184. proglasio je katare hereticima i odo-brio kriûarski pohod protiv njih. Kriûar-ski pohod je rat koji Crkva pokreÊe radi navodnih vjerskih ciljeva, a odobren je papinskom bulom.

Osamdeset öest godina ranije, 1096., papa Urban II. (1042.-99; papa 1088.-99.) odo-brio je prvi od osam Crkvinih kriûarskih pohoda, Ëiji je broj s vremenom narastao na ukupno 19, a koji su s nesmanjenom ûestinom trajali 475 godina (1096.-1571.). Hereza je, kako je tvrdila Crkva, bila öaka

u Boûje lice i duûnost svakog kröÊanina bila je ubijati heretike. Joö ranije, papa Grgur VII. (1020.-85; papa 1073.-85.) sluûbeno je objavio da «[u]bijanje here-tika nije ubojstvo« i proglasio je zakoni-tim da Crkva i njezini militanti ubijaju one koji ne vjeruju u kröÊanske dogme. Sve do 19. stoljeÊa pape su prisiljavali kr-öÊanske monarhe da herezu proglaöavaju zloËinom kaûnjivim smrÊu prema njiho-vom graanskom zakoniku, ali ono öto je potaknulo kriûarski pohod protiv katara nije bila hereza: njegov je cilj bio «doni-jeti papinstvu dodatne zemlje i prihode, a pape su pribjegavali brutalnostima, prije-tnjama i svim oblicima lukavötina kako bi

postigli svoje ciljeve« (The Story of Religio-us Controversy, dr. Joseph McCabe, 1929., str. 40). Katari, miroljubiva i poboûna zajednica, sada su od strane kröÊanske hijerarhije bili izdvojeni za potpuno uniötenje. Da-nas nam je teöko razumjeti meteû koji je izazvalo kröÊanstvo i ûestinu ogorËene kampanje papa protiv katara, a kasnije i protiv potomaka Frederika II., a zatim i vitezova templara. Papa Celestin III. (1106.-98; papa 1191.-98.) podrûao je raniju odluku pape Lucija III. da se svi katari izbriöu s lica Zemlje. Kako bi to postigao, poËetkom 13. sto-ljeÊa papa Inocent III. (Lotario di Segni, 1161.-1216; papa 1198.-1216.), «jedan od najveÊih papa srednjega vijeka« (Cat-holic Encyclopedia, viii, str. 13), naredio je Dominiku de Guzmánu (1170.-1223.) da okupi vojsku nemilosrdnih sljedbe-nika zvanih «KatoliËka vojska« (Catholic Encyclopedia, v, str. 107), te je formirana poËetna sila od 200.000 pjeöaka uz podr-öku 20.000 oklopljenih vitezova konjani-ka. Stanovniötvo ih je zvalo «KoljaËi», ali Dominik ih je smatrao «Vojskom Isusa Krista« (ibid.), kasnije pojaËavöi vojsku s dodatnih 100.000 vojnika. KatoliËki pisac, biskup Delany (umro oko 1227.), rekao je da se crkvena vojna sila razvila do 500.000 vojnika protiv zajednice obiËnog, nenao-ruûanog puka koji je vidio da je, u praksi, papinski sustav religije frivolan i laûan. Kriûarski pohod protiv katara zapoËeo je 22. srpnja 1209. i bio je bezobzirna

demonstracija 'borbene Crkve'. Arnaud Amaury (umro 1225.), opat od Citeauxa, zapovijedao je vojskom noseÊi zastavu sa zelenim kriûem i maËem, a pripadnici francuskog plemstva, ukljuËujuÊi vojvo-du od Burgundije i grofa od Neversa, bili su u njegovoj pratnji. Prava je istina da je vojska nakon pokretanja bila jednogla-sno voena, upravljana i pod kontrolom Kristove crkve. Prema uputama opata Amauryja, Crkva je izvela jedan od naj-straönijih masakra ljudskih biÊa u svjet-skoj povijesti. Ono öto je uslijedilo bilo je straviËno. Po-hod je zapoËeo u Béziersu: neki kroniËari kaûu da su svi stanovnici grada bili ma-sakrirani u tjedan dana. Neki procjenjuju broj mrtvih na 40.000 muökaraca, ûena i djece. Govorilo se da je tijekom prvih nekoliko dana 6000 ili 7000 ljudi susta-vno odvedeno u Crkvu sv. Magdalene i pojedinaËno pobijeno. Velika je öteta öto nemamo pouzdanih zapisa o stanovniö-tvu Beziersa. Moûemo jedino istaknuti da je to bio jedan od velikih gradova na-prednog i, za to vrijeme, gusto naseljenog Languedoca. Ono öto se sa sigurnoöÊu zna o masakru od 22. srpnja 1209. njego-vi su öokantni razmjeri i njegova nekriti-Ëna priroda. No najgore Êe tek doÊi. Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo vrlo malo komentara o razmjerima uûasa koje je Crkva poËinila protiv katara. S po-rastom zanimanja za katarstvo u poslje-dnjih nekoliko desetljeÊa bilo je pokuöaja od strane katolika da ozbiljno minimi-ziraju razmjere ovog divljanja i zgodno umanje razmjere pokolja do nevaûnosti. »ini se da su takvi napori da se uguöi isti-na o kröÊanskoj povijesti, iako nisu bili potpuno uspjeöni, uËvrstili vjeru onih koji ûele vjerovati. NaËin na koji katoliËki pisci danas prikazuju ovo öokantno pa-pinsko zvjerstvo sramotan je. »injenica da su pape provodile ta ubojstva u ime Krista posebno je ûalosna za kröÊane. Pri-hvatimo li objaönjenje Crkve da su kriûari bili ljudi dubokih religioznih osjeÊaja, koji su krenuli suzbiti zajednicu onih koji nisu vjerovali u formalno ispovijedano kröÊan-stvo, onda prihvaÊamo neistinu. Nema sumnje da je katoliËka vojska, nakon öto je pokrenuta, bila najstraöniji stroj za ubi-janje koji je Europa ikad vidjela. Posljedice pljaËkanja Beziersa bile su zapanjujuÊe i analogne uËinku bacanja atomske bombe na Hiroshimu u Drugom svjetskom ratu. Bio je to uûas Ëiji razmjeri nadmaöuju bilo öto u sjeÊanju naroda ju-

Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo vrlo malo komentara o razmjerima uûasa koje je Crkva poËinila protiv katara.

ine Francuske. Da su pape mogle odobriti takve ljudske tragedije u navodno prosvi-jeÊenom dobu crni je dokaz zaslijepljeno-sti koju moûe izazvati «slijepa vjera». Nakon Beziersa, crkvene su trupe trijum-falno umaröirale u Carcassonne, najveÊu tvravu tog vremena. Moglo bi ga se opra-vdano smatrati plijenom koji bi mogao pasti samo nakon viöemjeseËne ili viöe-godiönje opsade, ali predao se u manje od mjesec dana nakon pustoöenja Beziersa ( The Great Heresy, dr. Arthur Guirdham, Neville Spearman, Jersey, 1977.). Euro-pljani su bili potreseni kad su Ëuli da je joö 5000 ljudi pobijeno u Marmandeu 26. ruj-

na 1209., a Guillaume de Tudele zabiljeûio e straviËan opis muökaraca, ûena i djece

koje je Vojska Isusa Krista sasjekla na ko-made. To öto je navodno propovijedanje Krista moglo postati osnova za takvu di-vlju agresivnost prema ljudskim biÊima neöto je nad Ëime se moramo zamisliti. Zapise i literaturu katara Crkva je jednako okrutno uniötila kao i ûive predstavnike vjere, a dokaz za to pruûa nam KatoliËka

enciklopedija (Catholic Encyclopedia, iii, str. 435-37) pod steriliziranom natukni-com «katari». BuduÊi da nisu bili u stanju postizati kon-stantne, premoÊne pobjede u bitkama zbog katarskih utvrda, pape su pribjegle sluûbe-noj politici sustavnog uniötavanja njihovih farmi, graevina, vinograda, polja pöenice i voÊnjaka. Razaranje koje je uzrokovala katoliËka vojska bilo je ogromno, a gubitke za civilizaciju teöko je pojmiti. PovjesniËari procjenjuju da je preko 500 gradova i sela nestalo sa zemljovida kao rezultat njezinog pustoöenja. Nakon tri i pol desetljeÊa bru-talnosti i okrutnosti, prezir Europe produ-

bio se 1244. kada se odigrala konaËna bitka protiv katara u njihovoj utvrdi Montségur. Crkva je u kasnijim vremenima naivno priznala da je motiv za njezine neviene pokolje i uniötavanje katara bilo «njihovo bogatstvo... i njihov prezir prema katoli-Ëkom sveÊenstvu, izazvan njihovim ne-znanjem te svjetovnim i preËesto skanda-loznim ûivotima ovih posljednjih» (Cat-holic Encyclopedia, i, str. 268).

«Inkvizicija je«, kako je rekao biskup Bru-no od Segnija, katoliËki pisac iz 16. sto-ljeÊa, «izmiöljena kako bi bogatima otela njihove posjede. Papa i njegovi sveÊenici bili su opijeni senzualnoöÊu; mrzili su Boga jer je njihova religija bila utoplje-na u potopu bogatstva« (A History of the Popes , McCabe, ibid.). Otprilike u isto doba imamo prituûbu papinog poslanika Elmerica, koji je rekao da revnost papa za progone slabi zato öto «viöe nema bogatih heretika». Postoji li u povijesti religije neka paralela s ovim motivima? Smatra se uvredljivim ako odbijamo s poötovanjem govoriti o boûanski voenoj «Svetoj rimskoj crkvi«. KröÊanski pisci, po obiËaju nezainteresi-rani za istinu, htjeli bi da zaboravimo ove Ëinjenice i prihvatimo njihovu licemjernu konstrukciju, po kojoj su «Sveti Oci« bili Ëasni i poboûni ljudi. Ali ono najgore tek je slijedilo.

Nastavak u sljedeÊem broju...

N A P O M E N A AUTORA: Neki od datuma za pape i dogaaje u pa-pinskoj povijesti predstavljaju procjene, to priznaje Ëak i Crkva. Datume su dodatno zakomplicirale promjene koje je 1582. u julijanski kalendar unio papa Grgur XIII. (papa 1572.-85.).

0 AUTORU: Australac Tony Bushby postao je izrazito uspjeöan poslovni Ëovjek i poduzetnik vrlo rano u svom ûivotu. Osnovao je izdavaËku kuÊu za magazine i proveo 20 godina istra-ûujuÊi, piöuÊi i izdajuÊi vlastite magazine, prvenstveno za trûiöta Australije i Novog Zelanda. Zbog svojih snaûnih duhovnih uvjerenja i zanimanja za teme koje se tiËu metafizi-ke, Tony je razvio duge odnose s brojnim udruûenjima i druötvima öirom svijeta. Bio mu je dopuöten pristup rijetkim biblijskim rukopisima u arhivima brojnih privatnih biblioteka i muzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud (2001.), The Secret in the Bible (2003., izvadak «Drevni gradovi pod pije-skom Gize» ,objavljen u 1. broju hrvatskog izdanja Nexusa) i The Crucifixion of Truth (2005.). Njegove knjige dostupne su preko Nexusovih ureda i web-lokacije Joshua Booksa na http://www.joshuabooks.com. BuduÊi da Tony Bushby odluËno ötiti svo-ju privatnost, sva korespondencija s njim vodi se preko magazina Nexus, na PO Box 30, Mapleton Qld 4560, Australija, faks: +61 (7) 5442 9381.

file:///Temenimahttp://www.joshuabooks.com

d •

s' 4

n povijest religijaaoTrazi jetcoo. petutut Itosi ntb-ct arl's intitteo trbefiir• tr)uribc

Mei A-11111p me- amiurn unit enT fhb fii quarninuf anniiiiarE...-confiLttm t.. (rotwasttferro tinv.tme- tic) no cu: elf AM/tut/Wecoon "tiolusficr. (T.L. cunt trip spat- 8614 -me nof.-

itlerit.`eofa, cuibublo wict'tvr ocabtr• 'rum inrremenbt bte. mbini- be- ttrif4er fubb!textvzebtrat rebberr imzonem n cram 7 be- anti uerbo onof© 14; tku

Papa Inocent III. napisao je razotkrivajuee djelo zvano Registro, u kojem je oOrno govorio o mod Crkve da kainjava grijehe i gre§nike.U njega je ukljutio ovu 2ivopisnu ilustraciju koja prikazuje vuka u redovniekom habitu s raevastim oru2jem kako tra21 milodare od stvo-renja s papcima i uvijenim repom. Ta sastavljena 2ivotinja srneeih otiju satirieki predstavlja vjernike u Isusa Krista koje je §ira populacijazvala gsvinje s kriievima». (Iz The Travels of Ibn Jubayr; ibn Jubayr, 0 Archivio Segreto, Vatican)

KRIMINALNA POVIJESTPAPINSTVA - II DIOMNOGI PAPE OD 13. DO 16. STOLJECA NASTAVILI SU ZLOCINACKI, KR-

VO2EDAN I RAZVRATAN NACIN 2IVOTA SVOJIH ISKVARENIH PRETHO-

DNIKA I DOSEGNULI NOVE DUBINE IZOPACENOSTI KOJE MODERNA CR-

KVA SVIM SILAMA NASTOJI SAKRITI

61 nexus

Tony Bush bystudeni 2006.

kontakt preko:c/- NEXUS MagazinePO Box 30Mapleton, Old 4560, AustralijaFa ks: +61 (0)7 5493 1900

www.teledisk,hr

povijest religija

os uvijek smo a kasnorn 12. i ranom 13..stoljeeu. Sad demo reel neat() vise o 'Zivo-tu pape Inocenta HI. (1198.-1216.) koje-

a mnogi katolici uzdi2u iznad ostalih ismatraju jednom od glavnih konstrukti-vnih sila u razvoju europske civilizacije.Kad je 1198. izabran, zahtijevao je da nje-mu, kao papi, prisegu polo'2e prefekt, kojije zastupao cara Svetog rimskog carstva,i senatori, koji su zastupali rimski narod.Te iste godine sakrio je sve zapise o rani-joj povijesti Crkve utemeljivai Tajne ar-hive (Catholic Encyclopedia, xv, str. 287).Crkva priznaje: «Nahlost, objavljeno jetek nekoliko (crkvenih) zapisa starijihod 1198. godine.» (Encyclopaedia Biblica,Adam & Charles Black, London, 1899.)To priznanje otkriva da je oko dvanaeststoljeea kraeanske povijesti skriveno uvatikansldm podrumima i stoga javnostinepoznato.Kako bi obuzdao plemstvo, Inocent jeveliku moe i bogatstvo dao svom bratu,all taj nepotizam i njegovo despotsko po-naaanje izazivali su sve yea bijes, pa suse Rimljani 1203. joa jednom dignuli naordije i otjerali Inocenta i njegovog bra-ta iz grada. On se na kraju vratio u Rimi snO.no utvrdio Papinsku palaeu. Postu-pao je s okrutnoaeu tipienom za ovelikepape» i bio ravnoduIan prema Iokantnimkrvoprolieima koja je uzrokovao. Na Ge-tvrtom Iateranskom koncilu u travnju1215. Inocent III. osudio je Magnu Cartui zatraiio da Zidovi nose posebnu odjeeu.Takoder je objavio da ee svakoga uhvaee-nog u eitanju Biblije do smrti kamenovatiovojnici Kristove vojske» (Diderotova En-cyclopedie, 1759.). Ali glavni cilj tog vijeeabio je razviti plan Iirenja njegovih vojnihposlova, jer je njegova namjera bila da nalu-aju zagospodari eitavom Europom istvori svjetsku dominaciju a kojoj ce svekraljeve i princeve podvrgnuti sudu Svetestolice.Dominikova

•

1

(..3 V I J L., L l y1 .11=1

U jednom od nakh glavnih izvora poda-taka, The Popes: A Concise BiographicalHistory, Celestin je opisan kao eovjek«ogrankene tkenosti i posvema likniskustva sa svijetom» (str. 238).Medutim, u papinoj odsutnosti modamaSinerija crkvene vojske cvjetala je podvodstvom ratnika-kardinala iz Ostije, La-tina Malabrance, C"ovjeka s velikim vojnimiskustvom (Diderotova Encyclopedie).Kral Karlo IL Nap uljski, 2eled uslugeod pape, poslao je izaslanstvo u spilju dadoprati papu u Napulj kako bi se susreo sOM. Celestin je doSao i napravio javnupredstavu, dodijelivk izvanredne i neo-granieene povlastice Karlu. Kardinali su,sada shvaeajuei da je papa katastrofalnoprostoduAan», odlueili zatraZiti njegovopovlaeenje s poloiaja (The Papacy, Geor-ge Weidenfeld & Nicoison Ltd, London,1964., str. 87).Glavni medu onima koji su ga prisiljavalina abdikaciju bio je Benedetto Gaetani(ili Caetani) (1234.-1303.), bogat i odlu-e. an prelat velikih ambicija. Vjerovalo seda je Gaetani dao ugraditi cijev za pro-vodenje zvuka kroz zidove papine sobe, itako je «glas s neba» zapovijedao papi daodstupi. Celestin V. bio je uvjeren «da muse obratio Bog» i odstupio je s poloiaja.Zatim je, u veljad 1296., Gaetani kupio

papinski poloiaj od kardinala za 7000zlatnih farina i postao papa BonifacijeVIII. (1294.-1303.). Celestina su odmahzatoeili u jednom mradorn dvorcu i takobrutalno postupali s njim da je ubrzoumro.

IZDAJLCA VJEREBogateei svoju obitelj, Gaetane - pose-bno Pietra, sina vrlo sumnjivog karakte-ra - Bonifacije VIII. uSao je u ogofeensukob s moenom obitelji Colonna kojaje bila odgovorna za neprestana protje-rivanja papa iz Rima. Kad je kardinalStefano Colonna, brat kardinala Giaco-ma Colonne, oteo tovar papinog zlata isrebra upueen obitelji Gaetano, Bonifa-cije VIII. ekskomunicirao je cijelu obiteljColonna i protiv njih proglasio kri .Zarskirat. Obitelj je odgovorila manifestom ukojem je optuEla Bonifacija VIII. da je

El nexus

do papinstva do;ao prijevarom i zalila seprotiv njega na sudu Generalnog vijeea.Pod zapovjednikvom jednog od njegovihkardinala, Bonifacijeva vojska uniStila jeposjed obitelji Colonna i raStrk,ala njeneelanove po dtavoj Europi.U nekim kronikama Bonifacija VIII.optuZuju za intinine odnose s jednomfrancuskom groficom. To ne moiemopotvrditi, all protiv katoliekih izvjekaja anjegovoj ikenosti i dobroti moi.'emo izni-jeti neospornu e'injenicu da su njegov ne-potizam to prodaja i kupnja pol(Aaja billskandalozni. Takve so bile i njegove pa-pinske bule, eija je svrha bila tfevrkivanjeapsolutne prevlasti njegovog autoriteta.Rano u svom sedmogodiknein pontifi-katu - 1296. - Bonifacije je objavio prvuod dvije najpoznatije bule u luieanskojpovijesti. Njen ton podsjeeao je na papin-ska izopeenja Grgura VII. (1073.-85.), idobila je ime po svojim uvodnim died-ma, Clericis laicos. Njena prva reeenicadaje istinito priznanje i otkriva moralnunakaradnost unutar krkanstva: «Stari iz-vjekaji govore da so. laid bill izvanrednoneprijateljski raspololeni prema papama,a nak iskustvo svakako pokazuje da jetako u danakne vrijeme.»Odbojnost prema papama vjerojatno jeodraavala potajnu sumnju u njihove

tvrdnje o boZ"anskom porijeldu njihovereligije. Ova bula bila je posebno usmje-rena protiv francuskog kralja PhilippeaIV, unuka sv. Louisa, ali nije postigla svojcilj. Onda je, 18. studenog 1302. Bonifaci-je VIII. objavio svoju krajnje nepravednu«Bulu dva mae"a» ( Unam Sanctam, «Jednusvetu»), koja je fornializirala okvir temelj -ne strukture krkanstva za nadolazdastoljeea. Papina bula objavila je da Crkvakontrolira «dva maea», to jest, dvije sile:

«Oba ina'ea u mod_ su Crkve, duhovnii svjetovni; duhovni unutar Crkveruka sveeenstva; svjetovnim se za Crkvusluii ruka njene vojske duhovna silai ma pravo uspostaviti i voditi svjetovnusilo, a takoder i osuditi je kada ne postu-pa ispravno U skladu s tim, svatko tkose suprotstavlja dvama mae'evima Crkvesuprotstavlja se zakonu Bo'ijent.» (Bula

Unam Sanctam, Bonifacije VIII, 18 stu-denog 1302.; osvrt u Catholic Encyclope-dia, xv, str. 126)

Crkva je pod Bonifacijem VIII. postalasvjetovni vladar i zauzela ogromne terito-rije koje je nazvala «CrIcvene dr2a.ve. Teksu 1870. bajuneti talijanskih domoljubakonaCno povratili otete regije iih ojediMenoj Italiji. U to su vrijeme Ta-lijani - pod Vittoriom Emmanueleom II,kraljem Sardinije i Pijemonta - povratiliRim i okolne papinske teritorije i pro-glasili Vjdni grad prijestolnicom novoo-snovanog Ujedinjenog Kraljevstva Italije.Tako su Papinske dr'Zave, s povrknom od40.800 kvadratnih kilometara i tri

poreznih obveznika, oduzete vatikan-skom investicijskom portfelju i zauvijeknestale sa zemliovida Europe - i iz povi-jesti. Crkva, uz iznimku 0,44 kvadratnakilometra Grada Vatikana, vise nije imalanikakav nasilno steeen zernaljski teritoriju Europi kojim bi vladala, Men svjetovnisuverenitet doSao je kraju.All priea o Bonifaciju VIII. jos. nije gotova.Glanak o njemu u Katolielco)proteie se na devet strana, devet stranabeskorisnosti uz priznavanje karakternihmana, ali oeajn kko izbjegavanje ozbiljnihoptulbi. Medutim, Encyclopaedia Britan-nica u svojim ranim izdanjima otkrivaistinu o ovom papi, a elanak o njemu napi-sao je profesor Rockwell, istaknut crkvenipovjesnkar. On ovako objaknava neprija-teljstvo prema papi: «Pohlepa, ohole izjavei eesto pokazivanje arogancije donijeli sumu mnogo neprijatelja mnogi su vjero-vali da je u savezu s vragoin» (Encyclopae-dia Britannica, 3. izd., 1797.).Zanimljivo je primijetiti dap nakon obja-vlivanja 11. izdanja 189S. Katolieka crkvakupila Encyclopaediu Britannicu i nakonsame par godina nova izdanja bez «uvre-dijivih» materijala zamijenila su ranijeverzije za koje je sada naredeno da buduunikene ( History in the Encyclopaedia,D. H. Gordon i N. L. Torrey, New York,1947.); takoder, The Good News of the Kin-gdoms, Norman Segal, Australia, 1995.). Svremenom, 1943. Encyclopedia Britannicadodijeljena je Rimokatoliekom sveudlikuu Chicagu (Encyclopedias: Their HistoryThroughout the Ages, 1966., dva izdanja;drugo izdanje posveeuje posebnu palMuEncyclopaedii Britannici ). U kasnijim de-setheeima crkveni misionari odlazili suod vrata do vrata krom svijeta prodajueiproeikenu Encyclopaediu Britannicu nai-

www.teLedFsk.hr

Crkva je pod Bonifacijem VIII. postala svjetovni viadari zauzela ogromne teritorije koje je nazvala «Crkvenedr siave»

up

http://www.teLedFsk.hr

Bedemi u pozadini ostaci su utvrdene Papinske palate u Avi-gnonu, sagradene tijekom vladavina Benedikta XII. i KlementaVI. Ona je eluvala papinski dvor i upravni centar do 1377. Glavnastruja u Europi ogtro je kritizirala ekstravagancije i fiskalni sustavpapinskog dvora.

povijest religija

lijunima neupu&nili domadinstava. Ljudikoji imaju priliku usporediti ranija izda-nja s izdanjima «pod upravljanjem Crkve»trebali bi to ainiti radi osobne potvrde daje napisana i objavljena nova i izrnigljenakikanska povijest, iz koje su izbaleneranije gtetne informacije. Neki negativnikomentari o Bonifaciju VIII. izbrisani su,a druge su reenice izmijenjene, all zadr-

nano je ime profesora Rockwella.The Cambridge Mediaeval History (ur.Gwatkin i Whitney, The Macmillan Co.,1911-13, sv. vii, str. 5), u kojem je zapisanopdi stay ili sud modernih povjesnfdara,kale kako se «dini da dokazi nedvojbenopotvrduju da je on [Bonifacije VIII] u po-gledu doktrine bio skeptik, i da je pod mi-tram skrivao izrugivadd duh». Francuskikralj Philippe IV, uz podrgku civilnih od-vjetnika koji su nastojali uzdignuti njegovautoritet iznad papinog, usprotivio se buliUnam Sa.nctam Bonifacija VIII. Sazvao jesvoj parlament u Parizu i pred njega iznioophabu protiv pape za herezu, simonijui lakomost. Bonifacija je posebno optulioza q..larohnjakvo, poslovanje s vragom,nevjerovanje u Isusa Krista, objavu da tje-lesni grijesi nisu grijesi i izazivanje uboj-stva pape Celestina i drugih. lmao je odre-denog `idold u kojem se nalazio Vavolski

s kojim se imao obiLaj savjetovatiodgovarao mu je neki neobi'dan glas» (AHistory of the Popes, dr. Joseph McCabe,C. A. Watts & Co, London, 1939).Godine 1303. papa Bonifaclie VIII. zaro-bijen je u Anagniu, kamo je bio pobjegao,i odveden je u Pariz radi sudenja. SciarraColonna i njegova gnjevna obitelj bill suna francuskom sudu, a na Parigkom sve-

uLliStu sazvanoje Generalnovijede. Pred petnadbiskupa, 22biskupa te broj-nim svedenicim ai redovnicimaBonifacije VIII.neprestano seizrugivao religijii moralu, i daoovu izvanrednuizjavu:

«Isus Krist nijepostojao, a hosti-ja je samo bragnoi voda. Marijanije bila djevicanigta vise negomoja majka, apociniti pre]jubje zlo koliko iprotrljati ruke.»(A History of thePopes, McCabe,ibid.)

Prebaden jenatrag u Rim s jakom pratnjom koju jeosigurala obitelj Orsini, bojedi se daga papinska vojska pokuSati osloboditi.Bio je toliko mahnit od bijesa da uglednikronieari toga vrernena kalu kako je po-ludio i podnio samoubojstvo. To je malovjerojatno, all umro je u zatvoru mjesecdana kasnije, u listopadu 1303., vjerojatnootrovan iii zadavljen, a ne od «goka zbogbrutalnog napada na njega» kako smatraCrkva (The Popes: A Concise BiographicalHistory, op. cit., str. 239). Njegovi neprija-telji prokrili su priC'e da je, u svojimsliednjim trenucima, priznao svoj savez sdemonom i umro s plamenom koji mu jeizbijao iz usta.

PAPE PROGNANI IZ RIMARazaranja i skandaIe koji su prethodili ibill posljedica unutarnjih i vanjskih pa-pinskih ratova, krv, teror i zlobu, te nei-

zrecivo degradirane drugtvene uvjete kojisu sve to omogu_dili u ime Krista tegko jei zamisliti.Nepopularnost papa bila je tolika da sutijekom stoljeda mnoge od njih ubile iiiprotjerale iz Rima bijesne gomile ilj carskineprijatelii. U razdoblju od ukupno preko240 godina, izmedu 1119. i 1445„ pape subill redovnor uz upotrebu sile izbacivani

Voltaire (1694.-1778.)je Izidorske dekrete op-sao kao onajodvainijunajvelianstveniju pri-jevaru koja je ikad ob-

manula svijeb>.

iz Rima, te su vladali iz Avignona, Ana-gnia, Orvieto., Viterba, Siene, Firence,Pise i Perugie.Jog 1119. na prirnjer, lokalno stanovnig-tvo pobunilo se protiv pape Gelazija IL(1118.-19.) koji je pobjegao u Gaetu ujuZnoj Italiji odveslavgi niz rijeku Tiberu barci. Dok je bidao, bijesna je gomilatrLla uz obalu rijeke zasipajudi sve uda-ljenijeg papu kamenjem, strijelama i pr-ljavirn psovkama.Slidio tome, papa Grgur VIII. (1187.)bio je toliko ornra"Zen zbog zlodna oslie-pliivanja svojih protivnika (kao i papaAdrijan III) da ga je lokalno stanovnigtvosvezalo za devu okrenutog naopako i pa-radiralo s njirn ulicarna Rima, dobacujudimu prostate i gadajudi ga kamenjem dosmrti (Diderotova Encyclopedic).Kako bi izbjegao prijetede optuZbe zaubojstvo, papa Kalikst H. (1119.-24.)oskvrnuo je navodni grab sv. Petra i po-bjegao u Konstantinopol sa «srebrnimoplatama s vrata», «debelim zlatnim plo-Zama» koje su prekrivale oltare i «kipomod punoga zlata» (A History of the Popes,McCabe, op. cit.).Posljednji papa dije je protjerivanje izRima zabiljdeno bio je Eugenije IV.(1431.-47.), koji je ved dio svog deveto-godignjeg progonstva proveo ziveci ponapuljskim bordellina (Diderotova Ency-clopedie).Godine 1309. pod pontifikatom Kle-menta V. (1305.-14.; Bertrand de Got,1264.-1314.), Rimljani su toliko nego-dovali zbog papinih zlodina da je dtavakrkanska birokracija bila fiziad protje-rana Ia Rima u grad Avignon u juinoj

wwvv.telediskjIr nexus LI

.••••• -y.

e44.40114::kombawsussi.

Ovaj njemat'ki drvorez prikazuje papu Pija II. kako kao mIadiemaskirana lica provaijuje u kuce. U Rimu su ga posvuda raspa-tavale protupapinske grupe, i nakon njegovog objavijivanjaprotestanti su iskoristili kampanju da ismiju hinjenu svetost Ka-tolit'ke crkve. (© Drevni dokumenti, Rathaus, Aachen)

povijest religtja

Francuskoj. Pape su tamo trajno vladalisedam desetlieea, do 1377., u palaeamaizgradenim iz kamenih utvrda, gdje sustvorili sloienu birokratsku administra-ciju. U fidovskim krugovima progonstvosu nazivali «Babilonsko sufanjstvo papa»,a rastuei bijes prema papama koji je pre-plavio Europu bio je opravdan.Slavni talijanski ueenjak i dr2avnik Fran-cesco Petrarca (1304.-74.) godinama jefivio u predgradima Avignona i zapisaoje gomilu deta-lja o pap inskomnaeinu fivotakoje je zapazio.Ostavio nam jejedan od naj -nevjerojatnijihprikaza crkveneprljavkine u svojdostupnoj litera-ture o krkanskojreligiji. On je bionajveei intelektu -alni pisac svogadoba, i tadagnjimoeni vladarinatjecali su seza njegovu pri-sutnost na svomkraljevskom dvo-ru. U svojoj zbir-ci pisama Epistolae sine nomine, Petrarcaje papinski dvor u Avignonu opisao kao«uzavreo, uzburkan, opscen, ufasanvrelo boli gdje se Isus Krist ismijava,gdje se obofavaju sestercije [novae], gdjepatenje zovu glupoku, a podlost zovumudroku... sve to motes vidjeti tamo na-gomilano» (Razna pisma VII). Rekao jeda je Avignon po porocima nadmakvaobilo koji grad tog vremena, a nitko nijepoznavao srednjovjekovni Pivot i litera-ture tako dobro kao Petrarca. On dajedetalje opscene razuzdanosti fivota napapinskom dvoru koji je «divljao poputmoraine pogasti S'kola lafnosti, i hramhereze» (Razna pisma XVIII).Petrarca, prijatelj obitelji Colonna, bio jepozvan da se obrati rimskom Senatu, i nauskrkiju nedjelju 1341. stigao je na Kapi-tol u °died svog prijatelja i obofavatelja,kralja Roberta Napuljskog. Tamo je izniodojmllivu optuinicu protiv avinjonskihpapa i njihovih kardinala, rekavgi, ukra-tko, da su «...pometeni poplavom najraz-vratnijih zadovoljstava, nevjerojatnomolujom raskalaknosti, najuiasnijom i ne-videnom rukvinom morala. Privrfenost

papa Avignonu potjeee iz einjenice da sutamo sagradili svojevrstan raj zadovolj-stava, nebeski dom u kojem five bez Bogakao da ee tamo nastaviti fivjeti zauvijek»(Pismo VIII).Sladostrasni papa Klement VI. (Pier-re Roger, 1291.-1352.; papa 1342.-52.)kupio je Avignon od napuljske kraljicei svoju Papinsku palaeu ueinio jednoinod najblistavijih u Europi, glamuroznimdvorom na kojem su papine rodake i go-

ste neprestano zabav]jali balovi, banketi iturniri. Petrarcina ocjena Klementa bila jeizuzetno stroga. Klementa je poznavao iosobno i iz dopisivanja. Petrarca je, realistkad je to fella biti, ovako opisao papu:

«... odvratan od udovoljavanja svojim ufi-cima, eelav, crven u licu, debelih bedara,napola pokrivenih njegovom kratkom ha-liom... pogrbljen ne toliko od dobi, kolikood licemjerja. Dojmljiv ne zbog rjeCitosti,vee zbog namr§tene gutnje, on koraea sa-lonima kurvi, rukei ponizne i gazed popravdi.» (Petrarca, Letters without a Title(Epistolae sine nomine), University Press,SAD, 1969., Razna pisma VII, str. 98)

Petrarca je dodao da je Klement VI. po-vremeno jahao gradom Petrarca govori o neobienoj kolieini vre-mena i truda koje je Klement VI. ulagao

u pripreme za svoje parade, i kako je «nasvom konju bio u neprestanom strahu daee vjetar poremetiti njegovo namirisanoruho» (Razna pisma XV).«Najbolji» papa avinjonskog razdoblja,prema katoliekim standardima, bio je Ja-cques Fournier (oko. 1285.-1342.) koji jena svom ustolieenju u Dominikanskomsamostanu u Avignonu 8. sijeenja 1335.uzeo ime Benedikt X11. (1334.-42.). Biloje, ineclutim, suvremenika poput biskupaMolleta, ueenog katoliekog povjesniea-ra avinjonskih papa, koji su smatrali daje «Neron, smrt za laike, zmija ljutica zasveeenstvo, lafov i pijanica» (A Historyof the Popes, McCabe, op. cit., str. 115).Biskup Mollet priznaje da je BenediktXII. bio sklon pieu, ali prema evande]ji-ma takav je bio i Isus Krist (Matej 11:19;Lulea 7:34). Neki pisci tvrde da je od togpape potekao izraz «pijan kao papa», i dasu njegova osornost i arogancija uvelikeogranieavale ono u 'emu je mogao imatipozitivan utjecaj.U Avignonu je napisan niz lafnih doku-menata koje danas zovemo Lafni Izidor-ski dekreti. U toj prijevari pape i njihovisuradnici sastavili su niz lainili pisama,datirali ih u ranija stolieea i utkali ih u niz«slufbenih zakona» koji su Crkvu ueiniliapsolutnim gospodarom eitave Europe,Male Azije i Egipta. Voltaire (1694.-1778.)je Izidorske delu-ete opisao kao «najodva-fn iju i najvelieanstveniju prijevaru kojaje ikad obinanula svijet». Zatim su to biliizvanredni i golemi Pseudoareopagitskifalsitikati i ogoreena nepopustilivost papau tvrdnjama da su autentieni nakon gtoje razotkrivena prijevara. Buduei da ovonije povijest Rimokatolieke crkve negopapa, temu lafnih katolieldh dokumenataostavit eemo za neku drugu priliku.

FRANCUSKA POVLACI SVOJUPODRSKU KRSCANSTVUSada sel Imo nekoliko desetljeca naprijed,uz neke izvanredne informacije dobiveneiz De schismate Dietricha von Nieheima(oko 1338.-1418.), suvremenog njema-ekog odvjetnika visokog ugleda koji jenekoliko desetljeea bio u slufbi papa. Di-etrich je bio svjedok skandala o kojima

i opisao je pontifikat za koji Crkvapriznaje da je bio (jedan od najkatastro-falnijih u papinskoj povijesti» (The Popes:A Concise Biographical History, op. cit.,str. 275). Radi se o BartoLomeu Prignanu(1318.-1389.) koji je 1378. postao papaUrban VI. i vladao do svoje smrti 1389.

56 nexus www.teledisk.hr

http://www.teledisk.hr

povijest religija

godine. Pisuci u strogo krIeanskom duhu,Crkva je rekla da je bio opobolan, ali vrloenergiean» (ibid.).Odmah po svom izboru, Urban VI. unaj-ado je odred divljih plaeenika koji su uto vrijeme bill uobieajeni i otjerao svojesuparnike iz gradova. Prije nego jekrenuo u ponovno osvajanje papinskihposjeda na jugu, prodao je svete posuderimokatoliekih crkava koje je bio obeeaosvojim sinovima i keerima. Pak() je obil-nu letvu konfiscirajuei vlasnigtvo bogatibplerniea i stvorivIi pololaje na prodaju zadodatnih 37 biskupa. Karlo III, kralj Na-pulja, bio je zgrolen i postao je vojsku daga napadne, all je Urban pobjegao prekostraZnjeg zida Papinske palace. Kad sevratio, kardinali, koji su medu sobomrazmatrali plan o njegovom svrgavanju,preldinjali su ga da obuzda svoje nepri-stojne ispade. Medutim, Urban je Iesto-ricu od njih zatvorio u papinske tanmicei dao ih mueiti.Dietrich von Nieheim bio je na lieu mje-sta i opisao je kako je papa glasno eitaosvoj brevijar kako bi zagluIio njihovejauke, dok se njegov sin rugao Zavama.Nakon nekog vremena papa je pobjegaosa svojim zatvorenicima u lancima i mar-skim putem otputovao u Genovu. Samojednom od kardinala, Englezu AdamuEastonu, nije izgubljen svaki trag; maloje onih koji surnnjaju da je ostale papa

1

dao ubiti. Brzo se seleei iz grada u grad,neprestano protjerivan zbog poroka svo-ga sina, Urban IV. pokugavao je prikupitinovae za krilarski pohod protiv Napulja,ali je 1389. umro ad trovanja, kao jog je-dan potpuno beItastan papa.Nakon toga je papinsko prijestolje zauzeoPietro Tomacelli (1356.-1404.) kao «lju-bazan i obziran» Bonifacije IX. (1389.-1404.), potieuei trgovanje svetim polob-Jima sve dok papin cared nije nalikovao naburzu (The Popes, op. cit., str. 278). Papiniagenti nisu vile pro davali samo slobodnepololaje, nego i njihovo «oeekivanje»,pa je osoblje pratilo dob i zdravlje nosi-laca poloiaja - a ako bi, nakon prodaje

oeekivanja, neki drugi sveeenik za Megaponudio veeu sumu, papa bi objavio daga je prvi sveeenik prevario i prodao gadrugom. Dietrich von Nieheim kaZe kakoje vidio da se isti pololaj prodaje neko-liko puta u istorn tjednu i kako je papadogovarao poslove sa svojim tajnicimaza vrijeme misc. Grad ga je proklinjao i unjemu je vladao potpuni nered.Godine 1400. Bonifacije IX. objavio jeslavlje, a hodoeasnici su, prisjeeajuei senedavnih triasa kuge i znajuei da je puto-vanje prepuno opasnosti, pristizali u Rimtijekom godine. Uvjeti u samom Rimubili su teIki., Zalosno osiromaIeni stano-vnici koristili su veeinu prilika da siluju,ubiju i ophaelcaju hadoeasnike.Bonifacija IX. 1404. naslijedio je iplemeniti» Inocent VII. (Cosimo Miglio-rati, 1336.-1406.) (Catholic Encyclopedia,vii, 1910., str. 19). Nastavio je 16-godi-snji Zapadnog raskola stvorenogistovremenim postojanjem vile papa, iogoreeno se borio protiv svojih suparni-ka. Obogatio je svoje rodake, koji su bilitoliko nepodnoIljivi da ih je Rim izbaciozajedno s papom uz uobieajeno krvopro-Bee.U meduvremenu, francuski kardinali iza-brali su Benedikta XIII. (Pedro de Luna,1328.-1423.) za trash ednika KlementaVII, all pod uvjetom, koji je prisegnuoispuniti, da ueini sve Ito je u njegovoj mod

da okonea Iizmu izmedu njega i njegovogsuparnika Angela Corrara (takoder Cor-tarrio ilk Corrarrio) (1336.-1417.), koji je1406, postao papa Grgur XII. Sizma je, je-zikom teologije i kanonskog prava, kida-nje crkvenog jedinstva i zajednice, a Be-nedikt XIII. je kao papa odbio napraviti inajmanji korak prema takvorn jedinstvu.Sldonio se u Avignon, a cijela Prancuskazahtijevala je njegovu abdikaciju. Nakontoga je morao braniti avinjonsku palaeuod napada francuske vojske, ali pohlepni

osvetoljubivi Spanjolac uspio je zadrZa-ti svoje papinske krpe preko 20 godinadok mu se cileia. Europa rugala. Upravoje papa Benedikt XIII. poduzeo neeuven

korak potraZivIi i unistivsi sve primjerkedvaju knjiga iz drugog stoljeea koje susadrZavale «pravo ime Isusa Krista» (En-cyclopaedia Britannica, 1797., natukni-ca «Jesus Christ»). Stvorio je eetiri novakardinala iskljueivo kako bi osudili tajnitraktat na latinskom jeziku pod nazivomMar Y esa, a nakon toga je izdao narede-nja da se uniIte svi primjerci zagonetneElkazajeve knjige.21. svibnja 1408. francuski kralj Karlo VI.(1368.-1422.) objavio je dekret kojim jefrancusku Katolieku crkvu i sve gradaneFrancuske oslobodio posluInosti papiBenediktu XIII. PoniItio je potporu svojezeinhe krIeanstvu i proglasio Francuskureligijski neutralnom - to odluka ostala jena snazi sve dok godinama kasnije jedanFrancuz nije izabran za papu.U to vrijeme Benedikt XIII. i Grgur XII.bili su dvojica zakonitih, ali sukobljenihpapa u ratu ambicija, i svaki je vjerovaoda bi samo on trebao biti «jedini papa».Benedikt XIII. je ranije izazvao skandalsvojim nemilosrdnim oporezivanjemsveeenstva Francuske i 8panjolske, a na-cionalno Crkveno vijeee glasalo je protivnjegovih nepopularnih odluka. Sada jesvim uldjueenim stranama bib jasno daje, usprkos njegovom predizbornom obe-eanju da ee odstupiti s pololaja pape uinteresu rjeIenja Iizme sa svojim rivalom,bio odluean u namjeri da svrgne svog su-parnika iz Rima i zadrki svoj pololaj posvaku cijenu. Dok su on i njegova vojskanapredovali prema Rimu, od glasnika jedoznao za treeeg legalno izabranog papu,Aleksandra V. (1409.-10.). Nije poznatoIto su Benedikt XIII. i Grgur XII. mislilio torn dogadaju, ali rimski narod reagiraoje na vijest oeajanjem. Krkanstvo je sadaimalo trojicu zakonitih papa, ad kojih jesvaki imao vojsku i nepomirhive supar-Mice. Neka Katoliaa encikiopedija iznesesveeenieko svjedoeenje:

«Velika Iizrna (1378.-1417.) raskolila jeCrkvu. Kao kardinal, on [Aleksandar V]je odobrio dogovor suparniekih

zborova da zajedno rade na po-stizaniu jedinstva. Time je izazvao neza-dovoljstvo Grgura XII, koji ga je pokuIaosvrgnuti. Na Saboru u Pisi (1409.), on[Aleksandar Vl odrkao je uvodnu propo-vijed, oItru osudu svojih suparnika papa,i predsjedao je na vijeeanjima teologakoji su to pape proglasili hereticima izmaticima u suparniekom katoliekomsvijetu njegovu legitimnost dovodili su

Nepopularnost papa bila je tolika da su tijekom stoljeeamnoge od njih ubile iii protjerale iz Rima bijesne gomileli carski neprijatelji. U razdoblju od ukupno preko 240

godina, izmedu 1119. i 1445„ pape su bili redovno i uzupotrebu site izbacivani iz Rima

www.teledisk.hr nexus RI

http://www.teledisk.hr

povijest religijs

u pitanje, i krkanski svijet bio je ojadenvijeku da umjesto dvojice papa ponovnoima trojicu.» (Catholic Encyclopedia, i,str. 288-9)

Aleksandar V. iznenada je umro 1410.- pretpostavlja se od trovanja - pa su ta-lijanski kardinali izabrali BaidassareaCossu iz Pise (oko 1370.-1419.) da gazamjeni. On se prozvao paporn IvanomXXIII. (1410.-1415.) [kojega ne valja br-kati s paporn Ivanom XXIII, 1958.-63.;pogledati sljedeee poglavljej, i do danasje ostao najiskvareniji eovjek koji je ika-da nosio tijaru. Poroci kardinala Cosse,koji je podmitio izbornike, bili su dobropoznati kardinalima kao i eitavoj Italiji, inata nije moglo jasnije od tih izbora po-kazati do koje je dubine potonulo papin-stvo. 0 tome da li je bio sin talijanskog pi-rata, kao Ito tvrdi Dietrich, nema potreberaspravljati. Petnaest godina bio je na eelupapinskog korumpiranog financijskogsustava i predvodio je papinsku vojsku iplaeenike sa svom okrutnoku i razuzda-noku zapovjednika tog doba. Dietrichdodaje daje, kao papinski izaslanik u Bo-logni, Cossa ubirao osobnu proviziju odkockara i prostitutki. U vezi s tim pitanji-ma, dovoljno je red da su kardinali koji

Sveeeniei su zaposlili1.500 prostitutki koje suzvali «lutajuee drolje»(ibid.), da ih naveeer os-vjeie nakon §to bi prove-

dan svadajuei se u Sa-boru. Bludni sveeenicisu, kako se eini, bili vrlogiroke ruke prema profe-sionalnim damama

su ga izabrali bili, poput svih Europljana,svjesni njegove reputacije, i moiemo bitizadovo]jni sluibenim crkvenim opisomnjegovog karaktera.

PROST1TUTKE UCRKVENOM SABORUNakon Ito su eetiri godine raspravijaho odvratnom prizoru trojice pohlepnihpapa, prelati i voded. crkveni laici na-govorili su cara Sigismunda da sazovei predsjeda na Generalnom crkvenom

saboru u Konstanci 1414. Bio je to zago-netan eetverogodignji dogadaj koji prkosirazurnijevanju, a «razuzdano ponaganjesveeenika demoraliziralo je grad u kojemje sazvan» (Samuel Edgar, The Variationsof Popery, London, 1838., 2. izd., str. 533).Sveeenici su zaposlili 1.500 prostitutkikoje su zvali olutajuee droije» (ibid.), daih naveeer osvjeze nakon Ito bi provelidan svaclajudi se u Saboru. Bludni sveee-nici su, kako se eini, bili vrlo Airoke rakeprema profesionalnim clan -lama. Jednakurtizana je, prema prieama, zaradila 800florina, Ito je u to vrijeme bila ogromnasvota. Prema njoj su se ponijeli bitnodrugaeije nego prema Janu Husu i Jero-mu PraIkom. Veleeasni razvratnici obo-gatili su prostitutku i spalili reformatorena lomaei.SasluIavIi svjedoke, Sabor je pripremiodugu optUZnicu protiv Ivana XXIII kojase protezala na 54. elanka, i Indic se pro-eitati u bilo kojoj do stupnoj zbirci zapisa scrkvenih sabora. Kasnije je opttden za si-lovanje, preljub, incest, homoseksualnosti ubojstvo pape Aleksandra V. Nakonkratkog sudenja proglaIen je krivim, svr-gnut, baeen u zatvor i zadavljen. Rimljanisu bacali blato i kamenje na njegov lijeskad je donesen u Rim. Nije bilo javnogsprovoda. Prema glasinama, tijekom svogposlanstva zaveo je 200 iena i sikan brojmuIkaraca. U novije vrijeme, 1958. An-gelo Giuseppe Roncalli (188L-1963.)preuzeo je poloiaj pape i zbog nekog ra-zloga uzeo isto ime kao prvi Ivan XXIII.Vatikanski povjesnieari tada su pokuIaliiz svojih sh.ibettih zapisa ukloniti svakispomen izvornog Ivana XXIII, ali nisubili potpuno uspjeIni jer su popisi papakoji su u to vrijeme bili u tisku uskoro do-spjeli u javnost.Nakon dvije godine prepiranja kardinalisu izabrali Oda Colonnu (1368.-1431.) zapapu Martina V. (1417.-31.): on i svi nje-govi nasljednici polo2ili su sveeane zakle-tve da de reformirati papinstvo i Crkvu,ali zapravo su tonuli sve dublje u mulj,Pape koji su prethodili Martinu V. ueinilisu tako malo za boljitak grada Rirna dakad se Martin vratio 1420. nakon dugogizgnanstva koje mu je name tnuto zato Itoje legalizirao i Ititio zloupotrebe Kurije,zatekao je krave kako i dalje pasu na nje-govim ulicaina.DoznavIi da je oksfordski profesor JohnWycliffe (oko 1324.-1384.) oko pet de-setljeea ranije preveo Bibliju na engleskijezik, Martin se to]iko razbjesnio da je

1427. dao da se kosti tog teologa iskopa-ju, samelju i razbacaju po rijeci Swift. Toje bib 43 godine nakon Wyc]iffove smrti:papina djela odraZavaju hirove jednogneuravnot&Zenog uma, nimalo u skladusa zdravim razumom.Tijekom tih vstoljeea kulturne tame, pa-pinski dvor bio je nemoralniji nego u bilokojem razdoblju Mraenog doba» (Catho-lic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 337), iCrkva se nadala da su katolici «ikekivalivrijeme kada ee crkveni redovi, eija je ra-spuItenost velikim dijelom bila posljedi-ca °pee nemoralnosti tih vremena, bitivraeeni u neku vrstu discipline» (CatholicEncyclopedia, i, str. 288-89).Krkanski pisci 15. i 16. stoljeee smatrajudekadentnim, all malo njih svojim eitate-ljima daje eak i maglovitu predodZbu obesrarnnoj poroenosti, svjesnoj iskvare-nosti samostana, raIirenosti prostitucijei njenom javnom poticanju, nepristoj-nosti brojnih javnih kupaliIta, neljudskojokrutnosti koja nije jenjavala usprkosprocvatu umjetnosti, i cinienom Iirenjupodmuklosti i lailjivosti u medunaro-dnim krkanskim odnosima. Dr. LudwigPastor (1854.-1928.), iskreni njemaekipovjesniear papinstva, medu katoliekimje povjesniearima gotovo osamljen u svo-joj nepristranosti. On kale da je «raIireninemoral u crkvenim redovima nadilaziosve IIto je videno od desetog stoljaa» i dasu oobijesna okrutnost i osvetoljubivostisle ruku pod ruku s nemoralnoku» ( AHistory of the Popes , op. cit., 1. pog., str.97).Epoha kojom se bavimo je, nema sumnje,jedna od najeudnijih u povijesti Crkve,i u njoj se susreeemo s najvedom kolid-nom zloeina i dekadencije. Crkva kale daje razdoblje «propadanja uslijedilo nakonsredine trinaestog stoljeea, kad su rat iotirnaeina nanijeli veliku Itetu Crkvaje u petnaestom i Iesnaestom stoljeeu po-novno trpjela zbog raIirenih druItvenihpreviranja» (Catholic Encyclopedia, i, str.145).Kada govorimo o moralnim uvjetima utorn razdoblju, Vatikan je ovako sale° svojstay o vremenu Siksta IV (1471.-84.):

«Njegova najveea strast bio je nepoti-zam, zasipanje bogatstvom i uslugamasvojih nedostojnih rodaka. Njegov ne-eak, kardinal Rafael Riario, kovao je za-vjeru da svrgne obitelj Medicija; papa jebio upoznat sa spletkom, iako vjerojatnone i s namjerom da ga se ubije, pa je eak

LI nexus www.telethsk.hr

http://www.telethsk.hr

povijest religija

objavio interdikt Firenci zato Ito je u bi-jesu ustala protiv zavjerenika i brutalnihubojica liana dei Medici. Otada pa doreformacije, svjetovni interesi papinstvaimali su glavnu u]ogu. Stay pape Siksta IVprema zavjeri Pazzijevih, njegovi ratovi ipodmuklost, njegovo promicanje nepo-ieljnih na najvile pololaje u Crkvimrlje su na njegovoj karijeri. Usprkostome, postoji hvale vrijedna strana njego-vog pontifikata. Poduzeo je korake pre-ma suzbijanju zlostavljanja u Inkviziciji,energkno se suprotstavljao valdenzima, iponiltio je dekrete Sabora iz Konstance.»(Catholic Encyclopedia, xiv, str. 32-33)Jedan vjerojatan razlog zaIto je Siksto ne-girao zaldjikke Sabora iz Konstance je tajIto je skup objavio da je jedna Zena, IvanaEngleska, u devetom stoljedt (855.-58.)dvije godine sluZbeno sjedila na papin-skom prijestolju. Za razliku od Marozije,koja je upravljala papinstvom nekolikodesethe6a u 10. stolje6u, Ivana je bila for-malno izabrana za papa, i tako je u oeimakatolika bila legitimna nasljednica sv. Pe-tra. Njena priea ugla je u srednjovjekovnepovijesne zapise, SluZbeni popis papaThomasa de Elmhama, u kojem je pisalo:.A. D. 855, Ivana. Ovo se ne raeuna; onaje bila Zena.» Siksto IV. izradio je nacrteplanova za preuredenje ienskih samosta-na u obordele pune najbiranijih prosti-tutki, vitkih od pasta, ah punih polude»(A History of the Popes, op. cit.; takoder,skni opisi ienskih samostana od neko-liko stolje6a ranije nalaze se u Annals ofHildesheim, oko 890.).Otprilike u tom kritiblom trenutku, i na-kon tistku godina neobkne povijesti Cr-kve, prosvjedi krkanskog svijeta bili susve glasniji i zatim su izbili u protestant-sku reformaciju, vjersku revoluciju po-modi sile i oruija. Apologetski osvrt naraskalalenost crkvenog morala i umovakoja je omogudla ovo veliko restrukturi-ranje katolieanstva nalazi se u KatoIraqienciklopediji:

«Sveeenici na visokim polohjima kon-stantno nisu marili za istinu, pravdu,Ostodt, samozatajnost; mnogi su biliiskvareni i bez ikakvog osjeaja za kr-kanske ideale; nemali broj bio je dubokoukaljan poganskim porocima; vedna subill obkni pokvarenjaci. U godinama Ae-neasa Sylviusa Piccolominija (pape PijaII, 1458.-64.), Giovannija Battiste Gibe(papa Inocent VIII, 1484.-1492.), karije-re Rodriga Borgie (Aleksandar VI, 1492.-

1503.), 'Zivota Aleksandra [Alessandro]Farnesea, kasnije Pavia III. (1534.-49.),dok nije postao prisiljen reformirati sebe,kao i Kuriju, pontifeksi su pokazivali ne-zainteresiranost i za najosnovnije Ijudskevrline.» (Catholic Encyclopedia, i, 109, ur.Pecci; takoder, xii , 767, passim)

Aeneas Sylvius Piccolomini, GiovanniBattista Cibo i Rodrigo Borgia tri suvjeka o kojima vrijedi red nelto vise. Kadje Piccolomini 1458. postao papa Pio IIpokuIao je zataIkati svaku spoznaju onjegovoj ranijoj karijeri kao lopova i pro-valnika. Medutim, bio je neuspjegan: pla-kati koji su prikazivali njegove aktivnostibill su u Iirokom optjecaju.Nakon Ito je Cibo 1484. bestidno kupioglasove kardinala kako bi postao papaInocent VIII, one koji su ga podrkalinagradio je silnim bogatstvom, raskok islavom. Kao papu, medutim, Ciba su za-nimale isldjueivo Zene i seks. Vatikan jepostao institucija koja je vrvjela od njego-vog ogromnog potomstva od preko 100nezakonite djece, a troIkovi izdriavanjanjegovih kena, sinova, k6eri i unuka bilisu enormni. 00tvorenim skandalima iza-zvanim papinim moral.om i politikama,unapredenjima njegove kopiladi [pose-bno Franceschetta] i njegovoj suradnji spoganskim kenamal treba pribrojitirezultate korupcije u Kuriji» (The Popes:A Concise Biographical History , op. cit.,str. 302-04). Suvremeni talijanski crkve-ni povjesnkar Valore isprieao je kako je,kroz odvratno ugadanje svom apetitu,Inocent VIII. postao strahovito debeoi kako se do proljedi 1492. pretvorio uornasu mesa nesposobnu za uzimanjebilo kalcve hrane osim par kapi mlijeka izdojkl mlade iene» (Historic Ecclesiastica,MS 151, str. 1181).

ORGIJE U VATIKANUNakon smrti Inocenta VIII, i nakon 14dana prepirki i spletki medu kardinalima,Rodrigo Borgia (1431.-1503.) izabran jeza papu Aleksandra VI. Za trajanja Icon-

klave naoruiane frakcije zvane «eskadro-ni» pobile su preko 200 ljudi na ulicamaRima. Odmetnute grupe bile su bijesnezato Ito je Borgia, koji je bio nagomilaoogromno blago, velikim sumama po-dmitio izbornike prije poeetka konklave.Jedanaest kardinala prodalo mu je svoje

glasove (Burchardov Diarium, dodataksv. iii), Crkva i priznaje: «Da je Bor-gia osigurao svoj izbor Ostom simonijomdnjenica je dja je autentknost predobropotvrdena da bi se u nju moglo sumnjati»(Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str.309). KrenuvIi prema Lateranskoj paladnakon konsakracije u bazilici sv. Petra,proIao je ispod slavoluka na kojem je biomoto koji su ispisali njegovi podupirate-Iji: oCezar je bio Zovjek; ovo je bog».Rodrigo je bio pripadnik zloglasne obi-telji Borgia koja je svoju vainost i mo6crpila iz talijanske politike. Njegovi Ipa-njolski korijeni bili su faktor u njegovomizboru, budud da su kardinali Zeljeliizbjed izbor Francuza. SluZio je pet pret-hodnih papa na poloiaju vicekancelara, injegovim izborom upraZnjen je yeei brojunosnih poloiaja i unapredenja koja jeobe6ao onima koji glasaju za Mega. JoI1460, dok je bio kardinal i papin legat,prijavljen je Piu II. (1458.-62.) jer je odr-Zavao opscene plesove s golim damama ujednom vrtu u Sieni, i nastavio je aivatiu takvim dogadajima do kraja svog Zivo-ta. Njegov pontifikat predstavljao je jedanod najgorih skandala u Vatikanu ad vre-mena Vladavine kurvi, a parada njegoveseksualne razuzdanosti odr2avana je uzmalo iii Minato skrivanja. Iz dnevnikanjemadcog kapelana Johanna Burchar-da, Iefa protokola pape Aleksandra VI,doznajemo najvile o karakteru tog papeBorgie. Burchard je osobno bio svjedokAleksandrove raskalaIenosti, napisao jeslavni komentar da je opapino krkanstvohinjeno» (Burchardov Diarium).Aleksandar VI. bio je tako notorno zlo-glasan, a njegova prollost tako bogata idobro poznata da se pokazao kao velikaneugodnost za modern u Crkvu koja uza-

Nakon gto je Cibo 1484. bestidno kupio glasove kardi-nala kako bi postao papa Inocent VIII, one koji su gapodri ali nagradio je silnim bogatstvom, raskai i sla-vom. Kao papu, medutim, Ciba su zanimale iskljueivo

iene i seks

www.teledisk.hr nexus u

http://www.teledisk.hr

povijest religijal

lud polcuIava prikazati pobo±nu proIlostpapa. On je medu papama jedinstven pojavnoj istaknutosti njegove nezakonitedjece i odiglednosti njegovih seksualnihodnosa u oSvetoj palad». S njegovih 12kopiladi (Collins Dictionary), ukljudujudCesara, Giovannia (Juana), Lucreziu, i Jo-frea, te njegovim brojnim ljubavnicama,oVatikan je ponovno bio bordel» (TheRecords of Rome, 1868., British Library) anjegov razvratni papinski dvor usporedi-vali su sa starim 4

povijest retigija

Godine 1497. Cesare Borgia dao je ubitisvog brata Giovannija iz zavisti, a 1500.organizirao je ubojstvo Lucreziinog su-pruga Alfonsa od Aragona jer je Zelio daona sklopi politicks korisniju vezu.Giovannija su «...izvadili iz rijeke Tibers prerezanim grkljanoma. [Aleksandar]je to shvatio kao upozorenje s neba dase pokaje, i nitko nije time bio vise po-goden od samoga pape. Govorio je o po-vlaZenju s polohja i objavio da je odlu-Zan provesti onu reformu Crkve 'u glavii udovima' koju svijet ve6 dugo budiozahtijeva» (Catholic Encyclopedia, xiv,32, 33).All njegovu tugu ublaZavala je palnjanjegovih ljubavnica, posebno privlaZneGiulie Farnese, petnaestogodignje se-stre «kardinala u podsulcnji» AlessandraFarnesea, Zija slika kao Djevice MarijeukraIava jednu od velilcih vatikanskihfresaka.Njen brat kasnije je postao papa PavaoIII, i ne treba nas iznenaditi Ito u Bur-chardovom Diariumu moZtemo proZitatida je otac Giulijine kceri Laure bio papaAleksandar VI.To je isti papa koji je asketskog talijan-skog vjerskog reformatora GirolamaSavonarolu (1452.-98.) i njegova dvadominikanska uZenika u svibniu 1498. uFirenci dao objesiti i potom spaliti zbog«vjerske zablude»..Medutim, u svojoj raskalaIenosti, Ale-ksandar je bio svjestan «tihog Iirenjasumnjilavosti medu intelektualcima, paZak i medu samim sveCenstvom» u po-gledu valjanosti krkanstva, i, shvativlida si njegova institucija ne mole do-pustiti da joj provjeravaju vjerodajnice,Nitro je uveo cenzuru opasnih tiskovina(Burchardov Diarium, op. cit.).Godine 1501. izdao je edikt kojim jenaredio da se nijedna knjiga u kojoj seraspravlja o krkanskoj religiji ne smijetiskati bez pismenog odobrenja lokalnognadbiskupa iii ouz osobno dopuItenje ipovlastice pape» (Burchardov Diarium,ibid.). To je bio poletak Indeksa zabra-njenih knjiga, a suzbijanje knjiga kojese suprotstavljaju crkvenim dogmamauskoro je postalo sluibena politika Va-tikana. Bio je to moZcla najdramatiZnijioblik cenzure poznat svijetu, kojim jeCrkva stoljeCima kontrolirala literaturudostupnu javnosti, i ostao je sluZbeno nasnazi sve do duboko u 20. stoljeCe.Aleksandar VI. umro je 1503. kada jenjegova zloglasna karijera doI1a kra-

ju na