a.

ilo

sv.

a:

sv.

Pojedini broj 50 pan.

List izlazi tjedno. Godišnja pretplata 30 Din. Za inozemstvo 60 - Oglasi po

naročitoj tarifi.

GOD. Vl BROJ 39 Rukopisi se ne vraćaju- Adresa ured~

ništva i uprave: ŠIBENIK pp. 17.

Naravni sklad Svi su pljeskali kad se je či­

talo pismo zagrebačkog nadbisku­pa dra Bauera, prilikom slave koju je Zagreb polovicom ovoga mje­seca imao. Ruke su se same po se­bi dizale i veselo pozdrav/jale ri­ječi sijedoga starca koji piše: »sto­ga s veseljem gledamo današnju slogu Crkve i naroda i sigurno se nadamo, da neće nikakve spletke potajnih sila, koje hoće vazda u mutnome da love, pomutiti ovaj naravni lijepi sklad, i to će biti za jednako dobro i sreću v jere i na­roda«.

Mi smo veseli i ponosni na o­ve riječi. - Pravo We visoki dn­sfojanstvenik da je taj lijepi sklad »n a r a v n i<c. Kao što je naravan sklad duše i tijela, volje i razuma, glave i srca. To nije samo časo­vito raspoloženje, nego posve pri­l"odni sklad što ga diktira život zdravoga narodnoga tijela.

- Mislili smo da će nam bub­njić puknuti od pustog nadvikiva­nja, kako je katolicizam ))grobar<c hrvatske misli, kako je jedini put spasa prekid s katolicizmom kome je tek u zadnjoj tački programa briga za interese vlastitoga naroda.

Prošlost govori da je Crkva bila majka sve naše kulture i pro­.svjete, škole i znanosti, pjesme i .umjetnosti, nosilac narodne snage i otpornosti, tješiteljica u nevolji. Od nje su nam dolazili prvi na­l'odni ljudi; ona je dala krila nacio­nalnom pokretu i svemu narodno­me stvaralaštvu. Crkva nas nije ničim ucvilila. Nije nas odnarodi­la, nije nam naturi/a tuđeg jezika ni običaja, nije nam zatrla narod­nih tradicija.

Naša vjera nije bila privatna -stvar, već i nacionalna, i državna, i društvena, i tradicionalna.

Prozirne su intrige onih nau­·čenih vikača koji propovijedaju da je kod katolika nacionalni osje­ćaj na prodaju i da oni s njim me­šetare, pazeći jedino na interese vjere.

Narodna svijest je najviše na­ravno dobro; nešto što je čovjeku <lao sam Bog porodom i jezikom. l on ima i moralno pravo i moral­nu dužnost da to dobro sačuva sebi i svojim potomcim~. Narod i narodnost su u naravnom redu nužna dobra, baš kao i život, ko­ga se niko baš ne može sam od­il'eći. Odnos vjere i narodnosti sli-

ŠIBENIK, 29 rujna 1935

Ra plakalo e je hrvatsko ree. iko nij ~ ni predvidje ti mogao da

će kleta mrt ovako brw na tupiti. Krio je voje ~li i to onako kao što krio bol za tugama vog naroda. je­rovao je sve ct zadnjeg daha svog patničkog života u v j spa i pa vojega dragoga čovjeka - ljaka.

Bole an j krenuo prema hrvat .. koj prije tolnici na otkriće <fon ra­

nina spomenika. Za nj govu lYol znao je samo on . A ipak je išao rado tan što će voj'm pri u tvom tom velikom hrvatskom slavl ju pr;donijeti svoj u­dio kao za tupnik 'beničkog kotara. Lebdio je duhom nad metrbpi<>Lom ko­ju je po zadn1ji put gledao. Sutra dan je otišao u bolnicu Milo rdnih 'Sestara i podlegao teykoj operaciji na bubrezima. - B1ago preminu u Go­spodinu iza kako se je i p:ovijedio i priče tio kao pravi in Crkve. Milosti­vi Go podin neka e smiluje njegt>voj plemenitoj duši koja ~e ljubila i vje­rovala. - Cestoput je pi ac ovih reda­ka čuo iz njegovih u tiju g variti : dragi moj, mnogo trpim, teško mi je; ja ne znam kako bih, da ne nala7im utjehe u mojdj vjeri. Vjera me uzdrži. - To su njegove riječi. I te lni je rekao i l!' petak 13 ov. mj. ujutro kad sam ga po jetio.

Zaklopiše se one drage oči, u­tihnuše ona usta koja su izg.ovarala rij eči pune utjehe.

Orosilo e je naše ok'o, na tu nemilu vi je t, duša je naša prokrvari la od boli. Sve je bolno pogođeno i 'za­vilo se je u ža losnu crninu. Prop•lakalo je selo i grad. Plače građanin i sta­novnik potleušice koj'U je on istinski ljubio, jer ije j sam iz nje izašao. Sje­verna Dalmacija sa svojim redištem gradom Sibenikom ne može uočiti i ti­nitost kru'e zbil je, da dra Vlaši& ne­ma više među živima, medu na.ma, kojima je bio toliko p<>treban i drag.

Naš mili pokojnik je bio čovjek u potpunom značenju ove riječi. Pru­žao je svakome oool koji lje ~o i sa-

mome njemu potreban . 2ivio je kao s iromah. - jegova je odvjetnička knj iga tako mršavo ispisana, jer ni­kada nije ni računao da će proti kli­jent ima prikazati udbenu tražbu. 2i­

io j-i! od dana na utra. eka vam priča naš patnički puk

koliko je dragi pokojnik besplatno bra­nio inove naše, koje je zlobnička ru­ka vukla od udnice do sednice. Ova naša obližnja sela koja su u p<> kjed­njih nekoliko godina toliko toga pre­trpjela n ka vam pričaju o dragim jećanjima na pokojnika k-oga dana

oplakuje mo. Mio je bio vakome. l našem vo­

di dru Maček'U koji također plaće nad rakom svog dragog saradnika, prijate-1 j3. i oduševi jenog pristaše. Zauzima­njem našeg narodnog vođe st orio se je odbor u Zagr~bu, koji ima posmr­tne o tanke dragog sina dovesti au­tom u Sibenik.

ariče hrvat ka vila i raspli­će kose nad mrtvim inom.

Sibenik je zavijen u eminu, a zrakom se razliježu tužni akordi po­smrtne pjesme, uz plač gradana i se­ljana.

U utorak 24 ov. mj. u 8.30 s. je već bila vrstana žalobna pQvorka ka­kvu Sibenik nije vidio, a te ko da je ikada više i vid~ . Ma e u nagrnule da otprate na zadnjem putu, njega, dragog sina, oca i hranitel ja . totin e zelenih vijenaca 1 deseci hi1jada ljudi koji su bili vrstani u redove i oni izvan redova najbolj e govore o lJuba­vi, o povj renju patničkog naroda pre­ma njemu, ocu, bratu, št1tniku i bra­nitelju. Sib nik i oJ...X>IUca se guši u je­caju za njim, nelaboravnim, i nepP­žaljenim prvakom svojim .

I akadem ka i sredn jlO kolska o­mlad'ina, i radnička j eljačk~, i ona sa sela i ona sa grada, inteligenci j-a i pro ti puk je odao dostojnu poča t, nj emu, prvomu sinu na ega kraja .

I v jetovno i redo vno \'ećen sh o Je bilo za tupano u najvećem bro'ju .

Posebnu hvalu zaslužuju naši seoski župnici i inteligencija na selu koja je došla na čelu s našim dragim seljač­kim pukom, ko j i se je sa vih trana sjatio u l(reš imirov grad, da e poklo­ni mrtvim o tancima voga prvaka.

i radni jesenji dani ih nisu pr'je­yili , i u či111ili u više nego u mogli i nego joe iko od njih mogao l očekiv~i)..

a ulazu u grad, kad je povorka već bila vrstana, tople pozdrave je iznio dr Murgić, izaslanik našeg ljub­ljenog i zakonitog vode dra Mačeka, koj i je našem dragom pokdjniku po­klon io lijepi \' ijenac ovrjen hrvatskom trobojkom. Na to je imao riječ g. S. Belamarić.

Li je nose kršni momci u nar-Jd­noj nošnji, a u počasnoj su straži pret tavnici odvj"tnika, hrvat ke rad­ričke i studentske omladin~ i fpretst'av'­nice šiben kih Hrvatica. Za lije om ucviljena supruga s d oje nejake dje­ce i rodbinom .

Suze naviru na oči kad pogled padne na dragu djecu i teško ucvi­ljlenu uprugu koja je izgubila voga hranitelja i branitelja.

Povorka prolazi gradom. Nepre­gledne mase u se slile na trg pred stolnicom, u kojo j na visokom podiju leži lije dragog pokojnika. Pontifi­kalnu mi u pjeva pre vij. Pian, a odri­j .... šenje daje sam preuzvišeni biskup. Po odriješnici lije ue izne en na trg i tu u sa crk-venih vrata naše bazilike održani snažni, topli, iskreni pozdra­vi i go ori, govori u kojima se izriče zahvalno t i priznanje za va plemeni­ta i ~e bična dje la milog druga, oca i branitelja. jegova obitebj je bila či ­tava hrvatska zajednica. Iz govora se ,·idi koliko je nay pokojnik bio cije­njen u vim narodnim redovima, a: to ve, jer je bio čovjek plemenita sr­t:a i l<r ćnaske duše koja je snagu cr­pila u Bogu svomu. Bio je čovjek vJe­re, i radi toga je ostao ne lomiv ka­rakter, koji e nikada i nikomu nije

1 n stu vnk na 2 struni

.. a. ...................................................... .. čan je onome odnosu izmedu dvi­ju suverenih zemaljskih vlasti, Crkve i države . To dvoje mora ići uporedo, mora biti usklađeno na osnovi suradnje.

Kakogod je besmisleno traži­fi da neko svoje v j ersko u v jere­nje žrtvuje tobožnjim nacionalnim interesima, isto je tako besmisleno držat i da katolici smiju prodavati svoje nacionalno uvjerenje za ka­kve tobožnje ustupke Crkvi. Oti­mati silom kako pojedincu tako narodu njegovu nacionalnu svijest, to je u svakom slučaju nepravda. A nepravda je uvijek zlo.

Mi smo stopostotno katolički narod. Ko je nosilac naših tekovi­na: sloge, jedinstvenosti, odvažno­sti, odlučnosti samosvijesti, nepo­pustljivosti, uzdrživo li, ko drugi ako ne mi - narod, sinovi onih otaca koji su se odmah po dola ku u ove )UZne krajeve pri Ioni/i o pećinu Petrovu? Zar su nosioci narodnod samoodređenja, koje je glasno odjeknulo u ušima prijate­lja i neprijatelja, oni dezerteri ko­ji u nam otrag par godina u ime »hrvatstva« govorili kako će nas rimska Crkva odnaroditi?

Katolici su narodnjaci, pioniri

svih zdravih akcija, a oni su i da­nas suhe grane na hrvatskom de­blu; pače ih je nestalo, u zemlju su se prosjeli od stida kad im je po ' lena javnost dobro u oči pogle­dala.

Mi v j erni i novi Crkve i naro · da jo· u gu ·će ćemo se redove zbi­fi i vi oko uzdignuti za lavu lo­bode i pravde na ko i oj se bljeska zlatni križ, simbol naših nade.

Dobro upamfimo: k a t o l i-c i z m o m s t o j i m o i p a d a­m o! Ko za to neće dtJ zn.1, sam sebe i ključuje iz preporodnog djela, jer je naš n3rod progledao.

l

Strana 2.

Nedjeljno evanđelje s pouko1t1

XVI nedjelja po Duhovima E DELJE V. LUKE 14, l- ll.

ono vrijeme: Kod ude Isus u su­botu u kuću nekoga poglavice farizejsko­ga, do blaguje kruh, oni go pozijohu. I eto nađe e pred jim neki čovjek koji je bolovao od odene bolesti. l odgovo­rajući Isu reče zokonoznnncima i fari ze­jima govoreći: Je li dopuš teno u subo tu liječiti? A oni umuknuše. On go pok u~ i ozdravi go tc go otpusti. I odgovorajući reče im: Koji od vos ne bi svojega os lo ili vola, do mu podne u zdenac, odmah izvadio u don subotnji? I ne mogoše mu odgovoriti na to. A i uzvanicima kazo pri­ču, opazivši koko izabirohu prvo mjesto, i reče im: Kad si pozvan no pir, ne sjec!nj na prvo mjesto do slučajno ne bude među pozvanim koji odličniji od tebe, i do ov­ši onoj koji je pozvao tebe i njego reče ti: Podaj mjesto ovome; i onda ćeš zastiđen

sjesti na ni že mjesto. Nego kod si po­z on, došavši sjedni na zadnje mjesto, do ti reče onaj koji te je pozvao: Prijatelju , pomakni se na vi~e. Toda će tebi biti čast pred onima koji sjede s tobom za trpezom. Jer svaki koji se uzvisuje biće ponižen, o koji se ponizuje biće uzvišen .

POUKA I u je dobar i sa svojim nepri­

jateljima, n e "Dieži od njih, pače zala­zi u ku ću farizej.JJj i s njima sjeda za tol. I Clok On dolazi u kuću fari zeja,

da ih pridobije, oni mi le samo na to kako da ga ocrne, o ramote i pn­kažu u labom vijetlu pred narodom. Oni ga motre; paze na va ki njegov mig, na svaku njegovu riječ , da ga optuže.

Kako je gadan po tupak farizeja! Sami su puni mana i zloća, ali toga neće da vide. Farize ja ima i danas dosta . Su rećemo ih na svakom kora­ku, ali moramo pro motri!i da ni mo možda i mi sami u njihovom broju. Koliko puta smfo i mi gledal i, proma­trali svoga bližn jega samo zato da nađemo koju manu na njemu, pak da je onda s nekim posebnim užitkom pripovi jedamo dragima i koješta na­dodajemo. Mi smo jednaki farizejima, kad u vakom d jelu ·voga bližnjega gledamo samo zlo, kad svako njegovo djelo, svaku njegovu riječ, krivo tu­mačimo, i kad nećemo da vidimo ni­šta dobra na njemu. To je ve liko zlo i nevrijedna kršćanina, i od toga mo­ramo bježati.

Isus je vidio njihovu zloću; bilo Mu je ja no što misle i kako hoće da ga u bilo čemu uhvate. Tu pred j'im toji čovjek dugo bolestan i čeka da

ga Isu ozdravi. Farizeji su pomno stali i čekali što će Isus učirniti .

I us se n imalo ne boji njihovih prigovora, On ozdravlja onog bole -nika i u suootu, iako je znao d'a će mu to zamjeriti.

Kako divaat primjer nam daje naš Spasitelj• i ovo'm prilikom. Koliko smo puta i mi imali dobru nam jeru, čvr­stu odluku, da ćemo učiniti dbbro, pak mo odu tali bojeći se raznih pri­govora. Koliko puta smo odu tali od molitve, koliko puta nismo poš li u

Uštipci

Samoživčeva sudbina emam već dvoje peradi, pijetla

i koku. On ·1e prokšen, bujnim bi'jelim perjem okićen, a obilat mu uborak koč i i crveni poput krvi. Baš da j pravi pelivan i dika moje o!«lkuće . ' u jedna mu je po fiijedi neur d1J1a, da je ciganin i lola. Nig ela e kod kuće smiriti , već , je li sva nulo, !imc je i on kućno pr i vraće odnemario i /ama ri­ja u obl ižnji Kokića k m il'u~l i d'o sumraka mu se n e nadaj . l(o ki ć i, o l«l še t kuća , pro~.val i u ga vojim zetom. Njihovih dvan ae kokoši ju, bez p~jc­tla, a on amo sam kom ij k' i, i sve ih on zaba vlja i te toši.

Koka je njegova protimba i ro ži vlje nju i po ćudi, ia ko ih tje isti vla jo sambira ne i nizvješene na mo j ku(n i prag darovno po ložio. Ona lju­bi samoću . Iza što se nazoba la, naj vo li u grmečku počivati , vepr kati i prpa ii sc te zem ljom posipati. Mima je i

KATOLIK

klanjao . Njegov život ne 'Zna za kri­vulje, on ide ravno m crto m, od počet­ka, pa do zadnjeg daha . To je kratk i sad ržaj govora koJe u Izrekli : g. Da­ne Skaric-, zamjenik netaboravnog po­koj1J1i ka , g . Kali terna, kao pretstavnik hrva t ki ll na rod nih za !upn ika, dr Mla­d ineo, narodni zastupn ik Brača , g . I. Zečević, narodn i za tupn ik Henkovca, dr ta mbuk, odvjetn ik iz Si benik, dr ma l č ić , odvj1e tn ik i1. Sibenika, dr Do­

minis, kao pretstavn ik šiben kih prav­ni ka , dr 1 ržan ić fra Kr lo, direk to r fra njre,ač k gi mna:cije u Sinju , g. in­č i ć, u ime veučiWne omladine, dr Bu­lat, na rodni za tupnik u ime grada

plita , g. Perketa, u ime hrvatske o­mlad ine, g. Goreta, narodni za tupnik drn i ke krJj·inc, g . Martinovi ć, u ime split ke zagore i rrimorja , dr No vak, l iječni k iz ib nika, g. Vl. !(ulić , u ime hrvatskog kulturno g druš tva ,. a­predak" i državni odvjdnik g. Ptase­\·o li, drug iz ra nih dana . - Opet po­vorka do parobroda, g'd'jc je g. Dane ~ ka ri ca dao mužev nu riječ da će obi­telj dragog pokojnika bili obezbi·je­dena.

U 2 . popodn e o ti šla u tri pa­robroda za Ti je no, mje to u kome je g. l 92 ugl edao vijello Božje. Tu j e održan v l i ča n t ven i provo d s go­vorima. U ime većenika šibenskog

crkvu, ni mo pri tupili vet im sakra­mentima, je r smo e bojali primjedbi, jer smo se obazirali na mišljenje onih ko j i u oko na . J-It jeli smo po ta !i ~Janom križa r ke organizaci je, ili ]X)­

slati voju djecu, pa mo odustali , ljer nam je neko nešto rekao ili jer mo mislili da će na m neko nešto reći. Rili mo slab ; ći. Kato lik ne smije biti ku­

kavica kad se radi o dobroj tvari. ;n treba da zna podni j fi i više nego to u razni prigovori . ik"' e nije rodio

ko bi vije tu ugodio, veli dobro naša poslovica. je t, niko nije svijetu ugo­d'io i neće, ali Bogu svalro, ko hoće. A mi treba da na tajimo &gu ugoditi i paziti na to, ne što će ljudi kazati:, nego što će reći Bog, ili bolje - što On govori.

Zašto nam ljudi obično prigova­raju? Zar ih vodi dobra namjera 7 Ne! Svako nave dobro djelo njih peče, i

Na braniku

kotara govorio je kanonik don An te Sare. - U sprovodu je udjelovala ši b n ka i vod'ička g'lazoa, i pj -.vačk i zbor ujedinjene hrvat ke omladine.

- A sada s la tko nivaj, dragi pokojniče, i neka ti je meka ova d'ra­ga gruda orošena krvljiU i zno jem na­ših mučenika. Mirno možeš počivati, jer budi uvjeren, da mi, koji još o ta­jemo, do zadnjeg daha ćemo se b'~­r it i za ono čemu i i ti život svoj žrtvovao. jedin tven• , prodorno, ne­slomiva. Padaju na i prvaci, nesmilj e­na kosa nosi pTvijence, al i mi osta­jemo zbijenih redova.

I reci svim na im mučenicima -da je Hrvat svij e tan svoga prava i da nema te sile koja bi mogla stati na put ostvarenj.u naših ideala, jer Hrvat hoće bit i svoj . Reci tla smo je­lcl!n'o i u tu jedin tveno t narn ne smi­je niko dirati.

Reci da smo u zori novih dana. Mi ćemo moliti za te, a ti, kod prije­stol ja onoga Najvišega moli za sve na , za svoj dragi seljački puk, za voju i fna u milu dbmovinu hrvatsku,

za naše mrtve i žive vođe. Tride etak govornika u Sibeniku

i u Tije namu ti je ovo reklo, pa ti i naš li t i to govori.

Sniva j, viteže či ti, nivaj, mila dušo, snivaj dragi ponose naš.

stoga ga krivo tumače, isto kao i farizeji.

Farizeji mrze Isusa, jer su bili oho li. Oholost je majka svakog z<la. Isu ova dobra djela, jegov sveti ži­vot, jegova čudesa dizala su mu ugled kod naroda, a to je farizeje napunjalo mržnjom. Oholo t za ljep-ljuje. Zasli•jepi la je faraona. Oholio t za lijepljuje daiJ1a i neke kršćane, ko­ji neće da vide svijetlo i tine u kato­ličkoj crkvi.

Oholo t je amđele učinila vra~­vima, a prve )jude bacila u veliku 1nevolju i grijeh.· Stoga I us upbzoru;e farizeje, da se čuvaju oholo ti i da uzljube ponizno t !roja Je jedina ka­dra da uistinu čovjeka uzvi i.

Budimo ponizni. Poniznost ne znači slabost, već veličinu "duha, krš­ćansku jakost.

Nišan svih topova Znate ko je pametnu riječ rekao?

Gamal iel, znani učitelj taroga vre­mena.

Ili niste nikada za n j čuli? -To vam je onaj koji je svojim savre­menicima govorio: prijatelji , što toli­ko g lavu razbijate radi irenja kršćan­· tva! Ako je kršćan tvo ljudsko dijelo, nemoguće je i pomisliti da će tolikim progonima odoljeti, ako je pak dijelo Božje , ni vi ni progonstva mu nećete stati na kraj,.

Kršćan tvo je dj elo Boz~e, Crkva je u tanova Božja. )(ad to ne bi bilo tako, onda bi samo održanje Crkve kroz ovih 19 v. bilo najveće "ud'o.

Naša narodna kaže: ako nemaš

jedino, što će je trlrom ponijeti, !o su lepurice i kakavci. Je li njdh oću.­tjela, razleti e, dok ga se nije doče­pala. raskrpotila i progutala, te e o­pet pod grmom razbašila.

Za vojna malo i ništa mari. Cak i za ranijega lij ega, da ga ne i čeka pred kokošinja kom . A ne bih jo!j znao što ni 7amjcriti, kad se promi li , da jedno na drugo li č i kio ja.je jajetu, da su se izlegli Jla istom gnijezd\t pod istom ma jkom. Pa svei to je, on odbjegao i tuđinu se priklonio .

a mo ilai11 on, a reći bi, da ni ona ništa bolja , kad je su ti samoži­vac. To se kod nj razabire najočittjc .po to me, što, netom koja darovna ko­ka pri tupi preko obbra , d'omaća ju je starica Marta obj eručke primila i razr iješ ila, da otpočine, kad et!o nj e, prpa na se na ježila, de nim krilom uz nogu o truguj , a ošt rim će kljunom na skunjc nu i turobnu došljakin1ju ko da Je ona amo došla, ne protiv svoje vo lj e, već da \je turi s prije tolja slave nj zine. A kad tamo, što ona ne bi pregorj la , da je ni je unce ni­gda ogrija lo 111 a pragu župničkih dvo­ra , niti se nj egove s la ne ješe okusila, već uz trošni kućni ćumeg i tamo se

neprijatelja, majka će ti ga rod~ ti; a ona vetoga pisma glasi : nepri jatelji čovjeku domaći njegovi. Ne treba se tome čuditi, kad ni Oo podina našega nije mimoišla čaša ova.

Domoroci u Ga na križ razapeli. Ti i ti u htjeli izbrisati i uspoment.L na Njegovo ime. Zato strijeljaj u na životno djelo Njegovo. Nisu štedljeli ni prijetnjama ni udarcima, samo da u prvom zametku utuku Crkvu koja e rađa. I zemlja e je počela rumeniti

krvlju mučenika. Prvi otvara put Stje­pan, đakon. Njega slijede gusti re­dovi mučenika koji se daju na ko­macfiće ra ići, ali od vjere svoje, od u jerenja ne otstupa.ju.

pije kom zasipala! Ne pomaže tu ni Martino rukbm

odmahivanje, da se ostavi toga, ni i kanje , ko na prigode i vragetanje, da e prođi vraže njezine d'uše, te i ko­

kino nasrćanjc na nado le i um'orne nova j lije. Ne kori i. Dok ih u prilje­klet ne pritvoriš, da ondje utamničeni n i nogama proteg'lluti ne m'ogu, neće e ona miriti. P.a j tu da im je mira, već prka na okolo obigraje i zlobnim im prigukom prije ti, da će joj platiti. I do u kasni bi to ona uton tako i otrova•nom parom nj•ih zanuđala da • l

JOj se ne pribli žulju prilike, d'a se u-ginje ncljubljenome, koji može sva­kog trena iz Kokića harambašluka na­J tjeti, a tamo ga ne želi ni živa su­sresti.

.. Kad i njezin kusonja Uuče i plazi ~VOJim repom . Ne no i pripoljac pi­J tla o špagu neizvještena u ruci, već •ga prebacio o štap preko ramooa. Iako nažna i oškopita čovječina, o­pet e upotio, jer mu se prijetio i go­~em. ?roz o štapu trza, da će se prha­J'UĆl 1 !omatajući snažn im krilima raz­letjeti, ne otme li se ponosan sramoti vog prekamog položaja.

Netom ga umoran čok'o sa sebe

Broj 39.

Dvanae t ga lilej kih ribara su no-ioci velike ide je preporoda. Ni sile,

ni novca, ništa nemaju; nego progon­stvo i šikan iranje na svakome kora­ku. I sa strane 2idbva~ i sa. strane rim­skih upravnika. A kada je apostolski prvak zaplovio pučinom mora i po­sijao sjeme kršćan tva po prostranim djelovima rim koga car tva, bojno po­lje se je pTenijelo i na evropsko tlo. Dosta je samo spomenuti onih deset velikih progonstava za vrij·eme rim­skih careva.

Klijalo je sjeme riječi preporoda, u srcu pojedinaca, pa čitavih naroda. Ono malo g'orušično zrno ' je izbijalo iz zemlj e i grall1a lo u veliku krošnju na kojoj se odmaralju duše koje su bludile pu tarom traž~nja istine. I ni­su je našli nigd je, nego u hladovini gu tih gra na onog prezrenog jemena, koje je kli1jalo i 'bojažljivo izbijalo svo­jlom glavicom.

Kada su jlenjale pogibli izvana, onda su nadošle one izmutra. To ji! proce što ga svugd j~C susrećemo. U vakoj stvari koju vo& ljud1i. A i Cr­

kva j •~ u tanova za ljude, ljudi su nje­zJini članovi, i o'rtj su vidlj•ivi upravni~ ci te orijaške organizirane snage. Za­to i Crkva doživljuje ono što druge ne može mimoići!

Bolno je vidjeti kad operaci~ski nož reže meso na eg prijatelja, a 'još teže je kad taj nož brazdi po na§Oj koži. I nezahvalnost, i prezir je d va­put teže podn i j~e i i kad na m to db1azi sa strane onih koju su nam najbliži, i koj ima smo samo dbbro činili.

Krivo jerstva i otpadi, to su ne­zaci je ljive rane na živom orgamizmu Crkve. I te rane ne zacijeljuju dokle­god se inovi ne povrate u očinski dom. A ti pojavi nisu bili samo u onim prvim toljećima . Uvijek ih ~e. bilo, i u desetome, i u petnaestome, i u devetnaestome vi jeku.

Borba, seciranje, izvana 1 lznu­šan. Dinamiti se podmeću pod peći­tra. Topovi i strijele imaju jedan ni­nu Petrovu, orkanski valovi zaplj'u ku­j u o lad u staroga ri00ra. I sotonski se planovi smišljaju da se već ~ednom srazi s licem zemlje ona ustanova pro­petoga Galilejca, koja već tblik'o vje­kova tvrdo stoji. Vidila je početak sva­koga kraljevstva i svake crkve, što ih današnji vijet vidi, i ~amčimo da će vidjeti i njihov svršetak. Ona je bila velika i uvažena još prije nego su Sa­si stupili na englesko t lo, prije nego su Francuzi prešli Ren, kada je cvalo grčko govorni tvo u Antiohiji i kad'a su se u Meki klanjali idolima.

I 2ido i, i komunist•~, i maSIOni, i socijali ti, i slobodnjaci vih boja i tonova jurišaju na nepomičnu sti­jenu.

I s ila i blarg1q, i zaviisft: i zloba, i laž i jpodval~, i tatbluk:ll i razvrat, sta­.re i 'nove tekovine, sve tlo puni kanone koji su upereni k "znaku proti h"ome će se u tajati."

Ole, još je tu, nepomična kao pri j~.

Sto ms još treba uvjeravati da je tu pr t Svemogućega?

skinfe i na travu sp usti, a on ugledJ moju koku mudricu, ~ lakte klisil te da nc bi snažne priuze, što mu s oko n~gu obavila, na peče ai je raznio O kočt ona ustravljena i za Martinu e suknjetinu sakr i i tu uh"Utri.

A i je ga i lan i kršan ko, što reku, u.zgojen hrast na naplavi. Holc v la ~e. n1ka~~ se sn~ iriti. Pričeo dodija­vait 1 star1c1 Mart! koja mu staračkim rukama ne može već doajkavati ...

jutros se svanulo, a evo ti kake je ko~ mene. Pijev<?, kako se' dig() sa svo.Je loge, na obtčajnu otputovao ~ tu~1 rod. Siledžija harum po pri­Jeklett skače i lutjit se drevi. ja nešto mrndam oko p•isarnog ·tola, a mačak oko &"? po~a~ice u kuhinji mijauče i zanoviJeta JOJ. To smo vi domaći.

Da šta bi od naše kokošice sto· pani ce? Treći t dan i noć, da je kuća ne viđa. - no je viđaju u trećem kom­šilu ku, da u gladnu zem lju kljun za· bađa. Cak ni dana~nja pogibija i za· klanje pijetla iledžije, bojim se da je ni ona nije ljoš uvjerila, kako u 'svo· ju vla titu ranu valja sebe jelunuti ako ćeš se uvjeriti, pusto li peče.

don Marlw Velit .

Sime

~l~: N ttor su Petr

re~ nar ju pos ll

ša zbor

na

n il~

nib

tu Ila! l

39. -- Broj 39.

Po drtfiavi MARIJI O LAV! J u rubi•nom

polju bilo je 14 i 15 ov. mj. Pri utno je bilo p reko l 1000 ljudi. - \ajka će uslt­šatl vapaje svojih sinova.

ZBOROV I OPOLI 1.1 u Preku i Blc­gradu odr/ani su prošle nedj ·Ije u J..rbu tvu ogromnog rnno tva . a hiljađ i hiljade n:l ih ljudi do~lo je na ove zborove da po­ka~ u 'Cia je sje e ·na Daltra ij1 Je h o lušno u ~

~rn Mačeka ali ujedno l branilac našeg sinjeg Jadrana. Oni de,etci hiljada našega naroda su gla no i ot oreno rek li da je samo jedan čovjek odreden da g vori u ime Hrvata" a taj jed ini čovj e!< je dr /1\a­č~k koji je dobio priznanje ne jednog Hr­vata nego 98 po to gla ,ova u sjevernim kra­jevima na Dalmacije. Odlični govori na­rodnih pos lanika su prekidan! burnim pokli­Cima dru Mačeku l Hn-:ttskoj . Na ovim zborovima nije bilo braće iz 'ibeničkog

kotara. Nenadna sm rt ljubljenog prvaka dr "Ime la !ća ih je u tome priječila. -Hrvatsk i je narod vijestan svoga pnwa i ll kriku za pravdom ga neće niko ;t;lll taviti. Nema ile koja bi skršila hrvatski narod u borbi za iskonska Llarodna prava. - j oš su održani zborovi opozicije ll Kladovu i Petrovcu. U Klauovu je g. Ljuba Davidović

rekao: Nama ne trebaju dvije skupštine narodna skupština i _enat, već jedna u ko­ju bl narod po tao slobodno lLabrane svoje poslanike. - Tu je rij yenje čvora .

O Ni\SEM ODI M CE KU je g. Mi· ša Trifunović, !'staknuti radikal, rekao na zboru u Prijepolju ovo: "Kogod misli da je g. dr Maček protiv ove zemlje to treba da izbije iz glave. On voli ovu zemlju isto kao i lm~ amo je njegovo gledtšte o dr­žavnom uredenju drukč ije nego na e."

PREMJESTAJL Prema novinskim Is­kazima ovih su dana izvršeni mnogi premješ­taj! državnih činovnika, posebice profesora i sre kih načelnika .

OSTAVKA OPCI SKIH VIJ (. IK je uslijedila u Babi'nopolju . - U križevač­kom srezu od 204 općinska vijećni'ka dalo je ostavku njih 164. - još su uslijed1le ostavke općinskih vijećn ika u Jelsi, Valpov­štin i, u Sikirevcima, u Trnavi, Vrpolju, Vuki, Vrbici, Bubrovcima, Gorjanima, u Gornjoj Rijeci, u Varaždinskim Toplicama, u Novom Marofu. u Brezničkom Humu, u Otoku, u Ivankovu, u Ladimirevcima, u Brodancima, u lavonskom Samcu, u Pod~ gajcima, u Mariji Bistrici, u većini općina

sisačkog sreza, u Sun\fa( 'i susjednim o[Xina­ma, u Gundlncima i Pri,Vmc~ - I to samo u ovo nekoliko đana!

SELJACKI DUGOVI. ova ured ba o otplati seljačkih dugova imala bi da bude izrađena do konca ovog mjeseoa\ i da tupi na snagu l listopada.

NOCNI RAD. Brodska je policija kaz­nila s a 200 din globe osam pekarskih obrt­nika radi noćnoga rada.

FRANJEVACKI KONGR ES u Zagre­bu drži se od 25-29 ov. mj. Sudjelovaće pretstavnici svih slavenskih provincija, a prisutan će biti i 'general reda koji je ovih dana obilazio našim krajevima.

ODLIKOVANJE NASEGA COVJ EKA. Ugledno naučno društvo .,Hi !ory of Scien­ce SoCiety" u Wash ingtonu primilo je za svoga člana hrvatskog matematičarla g. D. Uvanovića. Ovo druš,vo kupi najugledn ije pretstavnike znanosti po cijelom svijetu me­đu kojima je prvi od t-lrvata Danijel Uva-nović.

KONGRES PRAVNIKA iz naše dr­žave održan je u Beogradu od 22-24 ov. mj.

TIJESNO I BETINA nema škole. Dje­ca su prepuštena ulici. - Dok u drugim ze­mljama i najmanja sela imaju svoje škole, dotle se u TijCSJ\u.. i Betini tolikim stotina­ma djece zatvaraju školska vrata. lli go po­di načelnicima nije mnogo do toga što oni nen•aju dJece. Ako je to tako, onda je prešlo svaku mjeru.

NOVA KRIJ2AR KA DRUSTVA os­novana su u Carevd'a ru i Rešetarima (o­kružje Zagreb).

KRI2ARSKO SLAVLJ E U DRVEN l­KU. Križarski dan je proslavljen u nešto ve­ćem stilu. Sjatilo se je veliko mnoštvo svi­jeta iz okolnih mjesta . Došao je tamburaški križarski zbor iz Sućurja, pjevačko društvo "Branimir" i'z Sumartina, a iz Povija krt ' ari su svojom glazbom. Drvenik nije doživio takve slave. Preko 2000 ljudi je slušalo razlaga­nja znanog križarskog rad'nlka župn(ka d'r Guberine fra Augustina i g. fr. 2. Dona­dinia pročelnika splitskog križarskog okružja i prisustvovalo svečanoj akademiji. Bilo je ,u i jdš nekoliko okolm'h župnika. - 2ivhli naši Križari s makarske obale!

KA TOU K

Na razmišljanje a m Sibenik ima 900 daka uri­

S3111ih na realnoj girnna.oiji i klasično­me odjeljenju. A gdje je preparandija, trgovačka i građan ka škola! l(ak!o je kod na , tako je i u drugim krajevi­ma domovine.

vak hoće u školu . To je či nj ent­ca koju ne poričemo, jer je ne mo­žemo por ći. - I eć e stvara pita­nje: kamo ćemo s tim dacima l<'oj i će kroz n ko li ko g'Odina imati ma­tur ku vjedodžb u u ruci. Ko će tima naći mje ta, kad već danas, i oni akademskom prernom, tako dug'o če­kaju da e domognu bil-o koje lužb ·. - Teško je to, kad mlad čovjek, zreo za život, mora da se oslanja na sta­račke ko t i vojih rod itelja.

H iper r rod ukcija školovan ih l j u­d i! A onda e stvara pr leterijat inte­ligenci je.

ajveći broj posmatrača g::>Vor i kako je tu jedini izlaz ogranič iti bmj škola i daka. To je najjedno tavnije. - A mi znamo kako bi lo bilo; ta­vili bi e takvi uvjeti koje bi mogli ispuniti oni koji su na vrhovima, a nama, djeci plitkih džepova, škol ka vrata bi o tala zatvorena.

Oo podo, zar smo mi tako kul­turni da na m treba ograničavati broj školovanih ljudi? To ne čine ni oni koji u daleko po kočili pred nama. A ua talom, odakle nam pravo da pri­ječava mo duševni razvoj naše d1~ece, našega naroda !

Mi vodimo računa o "uhljeblje­nju" . Aritmelički zbrajamo i odbija­mo. Toliko je mjesta - toliko može biti školovanih ljudi. Više ne! Ako se preko toga ide, uzmi škare, pa pre triži.

Uvijek se vraćamo na i to, vuda ćete naići na onaj pogrešan logički izvod: iza toga, dakle, poradi toga. U ovom slučaju: Mnogo je ljudi bez na­mještenja; razlog - što se vakoga pušta u školu; izlaz - ograničimo broj školovanih ljudi.

A ja tako ne bih rekao. Prodrimo nazira.njem - da šlro­

la nije zato da nam za nekoliko sati dnevnog rada za tolom bude o igu­ran gospodski ži ot. To je točka na koju bi trebalo uprijeti pr tom upravo dana , kad škola pravi toliko proble­ma koji e ne dadu tako lako riješiti.

Obonmo ono pogrešno nariranjc prema kome sc tlak, samo t ime što je tup io na školski prag, 1..auvijck odri­

če žtvoln na clu. Zašto sc jedan clio ško lovane o­

mladtnc ne bi powct10 poljopnvredi, UllHf'q_jedJvanJU g'O podarstva na se­Ju, racijrmalnom i'>korixćavanju 7emlje! T u \e probi ·mi kojt č kaju na rj Š<.·nje. A zar je lo ncčastan posao? l omoći svoga Č'Ovjek:I, unapredivati narod, bogatiti ICmlju, zar lo nisu u:rvišen i zadaci?

A mi, agrarna 1 mljn, upravo tre­bamo ljudi kojt će uputiti našega čo­vjeka u obrađivanju z ·mlJe.

Ono za \'odu kažemo da je z..a. ićena, kad više ne može topiti 6, ali za narod ne govorimo. ismo mi za ićeni kulturom . Daleko smo i od onoga št bi mo morah imati.

e zatvarali, nego širom otvorili kol ka vrata vakom kojigod na nje

zakuca. Ali i pro irima granice kul­turnih vidika i stvorimo jaku kana­lizaciju kojom će teći bujan život naše narodne kulture. Birokrat ko činovni­štvo nije ve. U njemu bi našao mje-ta samo jedan d i o školovan ih l j ud i.

Razgranati kulturno djelovanje u g'o­re imesenom srni lu, pa neće trebati tvarati pitanja o hiperprodukciji in­

telig nala. To ni u tvari jedne ili dv iju go­

dina. To u pitanja na koja treba ulr'o­šiti i :nekoliko de etlj ća, dok se vid i njihov pravi razvoj. Ali treba početi, dati osnove, a ne ići sa posve drugog stanovišta - ograničavali broj inte­lig nata.

A gdft! u opet oni brojni re­dovi tudent ke omladine koja no i u

bi i 'i e od pet talenata. Ta omla­dina bi e po vetila nauci, produbila navu narodnu kulturu, osovila nas na čvrste noge i tavila uz bok kulturni­jill naroda. Takvima ne bi ni trebalo namještenja u onom običnom misiu riječi, nego bi im se moralo dati dalj­nje kolovanje do vih granica mo­gućnosti.

Tol iko je zijajućih praznina, sa­mo treba oči otvoriti.

Ovo sam htio nagla iti upravo na početku nove škol ke godine, ka­da o tobožoj hiperprodukciji inteli­genata vak govori, zvan ili nezvan,

Italija prema Abesiniji Sva van j ka politika zadnjih šest

mje eci uglavnom se je kretala oko talijan ko-abe inskog spora koji je do-egao svoj vrhunac. Brze pošte radija potvrđuju lutnju rata. Teren , gdje bi se prolijevala bratska krv, brdoviti su i divlji krajevi Abe in ije. va vi­jećanja o tadoše uzaludna. Oblaci i -tresuju zad'nje kapljice ki ša. A da li će Engleska htjeti i moći odgodiH ratni pohod nestrpljivih crnih loošulja, to je veli ki upitnik. - Rat je got'ova činjenica.

Talijanima igurno nije umaklo s vida, da će vojno osvajanje abe in­skih visoravni, na jvrijedln'iljeg i najve­ćeg dijela Abesinije, biti vrlo teška zadaća. Musolinijevi vojnici moraju ta­mo vod!ti planinski ra t !-.'oji nadmašuje poteškoće redlovnih a lpinskih manevra. Osim toga u mnogi m divljim prova­li jama i besputnim kra jevima te ze­mlje ne mogu nik;l.ko dbći do uporabe ni tankovi ni automobili. Brdovite kra­jeve veličine za tri naše države, tre­baće osvajati na nogama. U takvim neprohodnim krajevima talijanski će vojn ici dolaziti u ukob sa ljutim pro­tivnikom - abe in kim brđaninom . Nadmoć tali janskog oružja jedva će se moći očitovati , dok će gubici na tal i jan ko j stran i od razmi h bolesti bi­ti vrlo ve liki. Samo pohod talijan kih bombaša t . j. otrovni P'linovi, mogl i bi izvojevati pobjedu nad primj1iv­!nim i slabo naoružanim Abesincima.

ekol iko tjedana nakon početka rata1 računaju u Londonu , nastupiće

AVIJATICKI KONGRES održan je o­ve godine u Dubrovniku. Kongresu je pri­sustvovao velik broj delegata iz skoro svih država, a za prelsjednika medunarodne ae­ronautičke fed'eracije ponovno je i-zabran rumunjski pri nc Brbescu.

DIJETE BEZ CIJU se je rodilo u Mostaru. Takve pojave u do sada nepo­znate u liječn i čkoj nauci. f

novi položaj . Musolini će Javiti voj prvi ratni uspjeh . Tada će se naći u dvoumici: da li će velikim rizikom nastaviti zauzimanjem be inije ili će se zadovoljiti jednim dijelom koji u mu Engleska i Francu ka do ad nu­etale?! \'akako Italija hoće da mili­junske pare utrošene u pripremanje ratnog osoblja i materijala o veti i da se naplati .

još ćemo pomenuti voj ni polo­žaj na Sredozemnom moru. Tu je Ita­lija u nepo rednoj blizini engle koj 1alti. U lučaju da engle ki intere 1

budu ugroženi sa strane Italije, biće pri il jeni pr ihvat iti se oružja. - Malta je popr imila vojnički i'Zgled' i potpu­no je u vojnoj opremi, tako će joj je­dna talijan ka navala moć i navkoditi. Ako bi ta li jan kim brzim kr tašima, podmornicama i izvr nim njen im avi ­jonima u pjelo zat voriti Gibraltar, on­da bi Engle ka bila u vrlo te kom položaju obzirom na kolonijalnu In­~] j u i Egipat. Radi toga će e Engle­ska teško u uditi da pojačava talijan­, ku vrućicu. - "Kako će se držati o ta­la afrička plemena u ovom ukobu, do ta će ovi iti o vojnom u pjehu I­talije.

Ovako izgleda j u za dn j i novin k i izvještaji, oč ito , da udovolue znatiželj­noj čitalačkoj publici. - S moralnog tanovišta prilikom ukoba iLJmeđu l­

blije i Ab inije mi katolici imamo .ja-ne poglede. Katolicizam je prog'o o­

rio na usta Kri tova Namje nika. Sv. Otac je prošlih dana naglasio neka vječna načela, zapisana u svačijem sr­cu. O udio je napadajni - otimački rat kao nepravedan. j ecfnoj zemlji, sa­ma njezina prenar:učenost, ne 'daj .... pra­vo da silom otimlje tuđe krajeve. Ra -prši narode koji vo le rat! - naglasio je sv. Otac.

Op. ur. O vo nam je po Jao jedan naš prijatelj .

Slran<l 3

Naši dopisi Tijesno

Kao womom OŠITiuti o~tal1 smo na vi­j st da dr Sime Vl:1šić ne ž1vi vit·, da je preminuo naš ljubljeni mje'tanm Nismo vjerovali Ta 1.ar je moguće, r:~r to može hiti? Durr,, isrrekldani jecaJ t mrtvM·key IVO­

na nam, nai ... 1lost, rekoše da je tako. - fl­je no • zavilo u crninu,, i [}lače ;r.a ,vojim nepr /aljenim ~ inom. Dan{!-;, kad rra nema vt{c, shvatili smo potpuno što nam j bio.

Na dan nj g-ove smrti po[)Odne u 5 s. odr/ane su ndušnice 7a njegovu neumr­lu dušu Crkva j bila dupkom puna 'a širokom pro toru pr cf njom (ic;kao sc na­rod Pred \C!ikim ka'afaltom iskićenim hr­valskim trobojkama i cvijećem obavio je odriJešenje mjesni 7upnik preč-. don Toma Perina, a ?titim je pjevački zbor, pod vod­stvom gospode učitelj1 braće Koiaia , ot­pjevao tuialjku Na širokoj crkvenoj plokati prei'. žurntk odrino je ~akupljenom naro­du , koji se gušio u su1.ama, dr!jiv govor u kom je o obilo l taknuo rodoljubni i vjerski momenat u /.ivotu na~ dragog po­kojnika. RIJeči su bile prekidane poklici­ma " lava! ' Na koncu je mjesna gla ... ba ol­virala žalobni komad 1 narod sc razišao ku ć:lma pod dojmom trašnog gubitka

•- Tijesno je satrveno od boli radl gubitka svog prvog ina. Svi plaču i sa su­Lama u oku primaju posm rt ne ostanke ne­prežaljenog pokojnika. U utorak popodne tri parob110da i nekol~ko motornih lada sti­glo je iza !an ika, šibeničkih građana, i sta­novnika okolnih mjesta. l da je još tolt'ko prevoznih sred tava bilo. ne bi se moglo ukrcati one ma e koje su ostale na šibe­ničkoj obali t u prigušenom jecaju rekli zadnji zbogom. mi!om prvaku svome.

Ogromna žalobna povorka je prošla ulicama našega Tijesna, ne manje impo­zantna, nego to je bila u Sibeniku. Plai', je­caj, govori - - - vak želi reći barem jednu riječ - ocu i prijatelju, hran itelju i branitelju, Šlitniku na:eg dragog puka. l u Tij nu je obredalo četrnaest govornika , i u ime ban ke Hrva t~' i u ime kršne U­ka, govorili su pre! !avnici pojedinih stale­ža 1 Izvanja. U ime naše tudent J--e 1 sec-. ske omladine je govorio po jedan pret­stavnik.

Po no ·e naš, ni vaj slatko! Ponosni mo na te. Tvoj vel i čanstven i sprovod govori o Qjubavi i ~štovanju koje si uživao kod va­kog čovjeka. Laka ti hrvatska gruda. na ža.:. lima našeg pitomog otoka.

Tješnjanirr

DRNiš UPRAVA KATOLJCKIH MUZEVA. U

ned)elju na 22 ov. mj. bio je prvi redovit( sa tanak društva katoličkih muževa. Održano je predavanje o svrhi Kat. Akcije. O. du­hhovnik e je zahvalio privremenom odbo­ru na uloženom trudu kao i na časno iz­vršenoj zadaći. Zatim se je prošlo na bi­ranje uprave te su jednoglasno izabrani za potpretsjed'nika g. Roko Z i vkov t ć- upuk, tr­govac, za ta jnika g. Zvonko Drezga, brijač,

a za blagajnika g. Stipe Cavka. Sa sa tanka je bio po lan brzojav preuzvišenom bi'sku­pu. Ovom prilikom je zaključeno da se do svetko ine Krista Kralja nabavi četiri

nove zastave Kat. Akci je.

GLAZBA. U prošlom broju " Katolika" izvjestili mo kako je kod nas pokrenuta akcija za nabavu glazbe Kat. Akcije. S ve­sel jem možemo javiti da ova stvar vrlo do­bro napreduje i da doprinosi ližu. aši odabrani sakupljači marno obilaze katoličke

kuće u Drnivu, Kninu, Prom ini i okoli!} nim sel ima i svagdje nailaze na srdačan

prijem. Do sada u sku,P.ili od slijedećih:

po Din. l 000: Podružnica braće Curko. ru­dar ko društvo " d ria Bauxit"; po Din-600 : P. Uroda; po Din. 500: M. Pranić.

A. Pranić, Dr. . Grubišić, Dr. M. Skelin, Dr. l. jelavić, Materinsko d'ru tvo go poda, A. Bar(ić, J. Grubi" i ć, Crkovinarstvo žup­ske crkve, samostan Vi ovac, P. Skelin. po Din. 400: . Jel č i ć , P. Zivković, J. Buva; po Din. 300: Dr. A. Strka lj, C. , M. o­va ković, G. ferri, 'L kejo, l. Bilušić, J. 2ivković; po Din. 200: \. Jukica, J. Ga-pardi, J\\ . Budiša, M. Grabić!, . Skovrlj;

. avCka, R. \anzini, R. Sarić, ran za; ., M. Cupić (slijedt) .

Skradin

GODISNJF L VLJE TTTUL R O­PAT KE CRKVE. Blagdan rodenja Bl. Dj. Marije ,ti tulara naše opatske, jednom bis­kupske crkve, pro lavljen je. ove godine v~ lo svečano. - U predvečerje bi la je ra vje­ta i vatrometi pred crl--vom. Sve je btlo okićeno 1alenilom i narodnim zastavicama.

l

Strana 4

Ponti !kalnu s1·. 1\\i u na blagu n pje1·ao je rreč. lllJfSni opat don tjepan Pol jak uz a. i ten cij u mgp. o. Pa \'la Peri 1ća, sa­mC1stan ko• ,·ika a, i fra 'ununa SlaviLe, iz \ isol'la, tc fra Ruf ·~t: l,t Rorn ra ,župnika IZ Dubravica Preko mi ·e pjev JO je domać 1 7bOI rod \'OdSt \'Om go ·p. iv Bač i ća -1 e čano· t j t: 7.avršt.:na pofX>dncmom sl u i ­

bom l ~oi.jom i blago,;lo1om >a l resvetirn . \ ' l 0 1( 1 P SJET. 10 ov. mj po ; e ~

tio je o ·aj grad preuzv iscn1 split ·ki bi kup dr l 1 i i 1 l leme 1t Bon efači ć . U pratnj i su bil i pre . dr Zorić, t;1 jnik na· gu bi kupa i prce Berak, llat i upn ik Doca.

P!CliiVi;cni je ll r ratnj i pre: . mjesnog opata po ·jctio op.1bku crkvu, bivšu k:i tc­[d ra lt. i razgledao cPkven u bibi oteku u o ~ IJ.1t kom dvoru. - . lavlj rnje zvona je du­lo znak da Preuzvi en i odlazr. arod sc je . jtt io i pozdmlj .. o isohog dos'ojanstve­nika koji je pr0azno otzdr:wljao.

D obropoljana

KRIZ.\R Kl TEC j . Prvi put otkada po toji na e bratstvo po ·jetili su na iLa-lanici krii.ar kog okružja Sibenik, braća: Bretkovi ć Antun, Gazari Tonko i Sutnn Eugen. - Naše bratstvo spad1 u red onih bratsta1·a koja su o novana u teškim ča ovi­vima, i koja su prepuštena sama sebi, bez duhovnog vode morala, da izdrže teške bof'­be. Samo jaka vjera i č rsto pouzdanje nas je uzdržalo. 1aše je selo križarske e:o, u punom mi-lu te rije~ i. a i su e momci· uvjerili o vell(h kri ia kog pokre:a. ji­llo,·e ideal ima obogaćene duše prigrl i:e su križarsku misao, premd:.~ su bi li uvj ;: reni da se tim upu taju u tešku borbu. l poslije svega toga. po lije izvojštenc pobjede, dola­zak braće koje vodi ista ideja, braće koja su puna ljubavi prema nama eo kim sinovima, priredio nam je naroč1tu radost i v Ije.

Prilikom tečaja održali smo ruj a'!lsko glavno vijeće. Iz izvještaja odborn i k:~! i po­hva lnih riječ i braće izaslanika vidi e da je na" prošlogod(nji rad bio vrlo dobar. Vje­rujemo da će novi odbor na čelu sa na im vrijednim bratom Ivom Co ićem na tojati. da naš ovogod išnji rad krene vehkim ko­rakom naprijed. Jedan dio toga uspjeha pripadaće brać i izaslanicima kojima zahva­lj ujemo na ljubavi, radu i požrtvovnosti, kao i okružj u koje nam je poslalo braću, koja su punim hvatanjem došla k nama.

a je tečaj zavr"en zahvalnicom Svevišnjem i vrućom molitvom, da blagoslovi naš rad, da nam dade snage kako IJi i d3 lje ustrajali u rad u za dobro cr{kve ~ nama milog hrvat­skog narod. Bog živi! - Kr i žar

Zahvala Svim onim plemnitim osobama

koje su nas se sjetile i utješi/e pri­likom smrti neprežaljenog nam

OCA najdublje zahvaljujemo.

Toplu zahvalu izričemo na­pose mjesnom župniku don Grgi Fržopu, preč. kanonicima don Josipu Mirkoviću i don Vinku Ra­solu, te vlč. župnicima don Niki Kuvaču, don Rubi Filipu, don Ro­manu Lukinu, don Anti Matacinu, don Andriji Oštriću, don rećku Paviću, koji su ga sprovodili i za­dušnice održali.

Hvala i svim onim svećenicima koji su namijenili sv. Mise, pome­ne i priloge za upokoj njegove duše.

Hvala našoj svojti i mještani­ma koji su nam bili pri ruci i po­bož nim molitvama otpratili na za­dnji počinak milog nam pokojnika, i zadušnicama sutradan brojno pri­sustvovali.

Bog svima s tostruko platio! Ve li Raf, 15 rujna 1935

don Mate Garković za sebe i rodbinu.

ODijELA, POSEBNE j AKETE l HLACE TE DOBRE KOSULJE kupićcit najjeftinije u novoj slovenačkoj trgovinl F. Kraf~ek u Sibenlku, Kralja Tomislava ulica (na vrhu stepenica Dobrić) . Za pro­ljetnu sezonu veliko sn iženje cijena. Za· jarnčeno dobra roba.

KATOLIK Bro i 39.

Kalendar Rujan = Listopad . 29 16 . po Duh. Mihovil arh .

P. 30 Jeron im U. 1 Remigije

2 Andeli , čuvari 3 Terezija od M. Isusa

P. ·l Franjo A išl<i 'S. 5 P/acid muč. Q) Prva četvrt

Sv. Frano Asiški .Trinaesti vijek j b io crn i vije k

u povij e ti kat. Crkve. l rivovjer tva u e št rila , grofo vi i knc7ovi vječno u bili izmedu ebe zaraćeni, kler je

duboko pao , a kod malog puka za­vladalo vjer ko neznanje i p raznovjer­je.

tim teškim ča ovima dao je Go podin vojoj Crkvi sv. Franu A­iškoga.

Frano je rođen u talijanskom gra­du A izu ll 2 g. od trgovačke obite­lj i. Roditelji, preoptereć~ni po lom, za­llemari e kršća nsku odgoju v9g ina, pa je mali Frano od dana u dan sve više padao u g ri jeh. - Za reću po-la Oo pod in Fran i tc ku bole t ko i a

mu je otkri la ništavilo i pr·J laznos t vi jeta.

jednog dana sjed io je Frano za­mišljen. Drugovi ga pitali, zašto se je tako zami lio, ili se misli ženiti. "Da, ženim se, i uzeću za zaru ~ nicu ljep u i plemenitiju, nego ~ u vi ikad' vidjeste. Ona će sa svojo m ljepotom i mudrošću sve nadvisiti" - od'govo­rio je zam išljen i F rano.

Ta zaručn ica bilo je iroma tvo. O tavio je prija tel~e i drugove mlado­ti i grijeha, sve je svoje razd ije lio i

pošao u samoću, da molitvom i po-tom !avi Oo podina.

va promj ena n ije se svidila Fra­ninu o cu . Ogorčeni otac tuži ga asiv­kom b iskupu i zatraži da se odrekne bašt ine. Optuženi Frano klečao je mir­no do b iskupa. Kad je otac svršio voju optužbu, u tao je Frano, pa vu­

kavš i sa ebe odijelo, povrati ga ocu. Zatim na uče na se siromašnu ha lj i­,tlu s lkrukulj icom' i opasa e konopom.

trogi i iromašni način živ.ota sv. F ra ne počeo je vraćati pozorno t a iških građana. Tjegov na tup odavao je neko više, nebe ko bi će. toga nije čudo da je Frano u kratko vrij me tekao ve liki bro j pristaša pa je mo­

gao odmah u tanovit i red (družbu) pod nazivo m "Male braće ."

Frano je imao velilro ree koje je htjelo cijeli sv ijet o voj iti za Krista. U tu vrhu poslao je na ve četi ri tra­ne svijeta svoje redovnike.

v. Frano je kao eraf ljubi-o Boga. Nije bilo časa u nj egovom ž i­votu, a da n e bi bio zdruiž n s Bogom. Ljubeći Boga, ljubio je i sve ono što je On tvorio.

Ljubio je žarko unce, •jer ga je Bog tvorio. Ljubio je životinje. }- ju­bio je i samu sm~Pt i s latkim ju Ime­nom " e trica" - o kr tio.

Pred mrt se povukao na b'rdlo Alverno gd je je neko vrijeme proveo u mi tičnim razgovorima i ushićenji­ma. Da mu Oo podin dokaže voju ljubav, uti snuo mu je obi lježja svo­j ih 5 ra na.

S vrućom preporukom vojim re­d ovnicima ,neka uv ije k o tanu vjern i iromaštv u i sv. Stolici izdahnuo je

vel iki Frano - "drugi l(ri t" (Renan) u 45 godini života 1226 godine.

COYPEHPAJH podmorna boJa garantirano za godinu dana tsprobana od lslwsnlh poma­raca. Svih vrsti suhih l uljenih boja, la kov, ltr­nlsa, katrana, blaka, karbolinejn, kistova, Kita (š tuk~). pakla l svih u tu struku spadaj ućlb predmeta najbolje kvalitete uz u mjerene eljene l solidnu poslugu.

Preporuča se

-.raa:&TOMt soša«J

ŠIDENJK Specijalna trgovina boja

laka. Trg Stjepana Radlćn. Kod crkve Sv. Ivana.

' l ,

"Na kavi" kod gosvodie Veselić

rjdavaju se pitanja svakojaka. l pollo na svijetu imG --· .. ,.,.; bez mane, predmeta za razgovor nikada ne ma.ofka. No kad ~ospodia Veselić posluži svojom izvrsnom kavom, razgovor malo utihne, l U't'ijek se pojavi p{toofe: gdje l ua kofu ci(enu ona dobiva ln speclfabta finu kovu?

A ono veli: •Ah, ne, običnu kavu ja troiim. alJ 1 Pr a 't' lm F r o u e k o m. Treba uzeti pravu mJeru Pra't'og Francka, to lzvnno usavr\;ava olcus, boju l miris svake ka't'e. Nifo to slnčafoo, da le Pra't'l Frnnck troši danas a civilizovantm zemljama Alrom cl!elog nijela.•

Besplatni po grB b --možete dobiti, ako se začlanlte u "Posmr­tnu zadrugu sv. Josipa• uz nezna tan mjesečni doprinos. Mislite za vremena na posljednje stvar i!

Sve Informacije daje rado Pou)erenl~lvo P03MRIRE ZfiDBUfiE 3V. )031PB. Sibenik

Put Uboškog doma (kuća Olivari).

Crkvene vijesti KATEDRALA SV. JAKOVA. Nedje ­

l j a : Blagr.:an sv. Mihovila Arhanđela -za tit nika na~g grada i $it-enske bi kuplge : u 1/z župska v. Mis:u. u 7, 8 i 9 s. tihe v. Mise. U ll s. pontifikalna sv. Misa. -

Popodne u 5 s. blago lov za dobru smrt. smrt. - P o n e d j e l j a k : Blagdan v. Je­ronima - za titnika Dalmacije. U 51/2 žup-

ka sv. Misa. U 7,. 8 i 9 s. tihe sv. Mise. U ll s. pjevana. Popodne blago lov u 5 s. - U t or a k : u,·e er na "Zdravu Mariju" počinje li topad ka pobožnost. Ru7arQ i blagoslov.

DOLACKA 2UPSKA CRKVA: Ned­l j a : Sv. Misa u 7 s. U t o r a k : U 6 s. večer počinj e li top. pobo.lno t.

VAROSKA 2UPSKA CRKVA: N ed· J e l j a : U 6 s. tiha sv. Misa. U 9 s. škol­ska. a u l O s. pjevana. Blagoslov u 6 s. U t or a k : U 61/2 s. uvečer počinje listop. pobožno t. Ruzarij i blagoslov.

CRKVA SV. FRANE: Nedjelja: Tihe sv. Mise u 6, 7, 9 i l Ot /2 s., pjevana u 8 s. Blago lov u 51/ 2 s. Pone'Cfje­ljak : Sv. Jere: Sv. Mise 6, 61/ 2, 7 s. U 8 s. pjevana. U 9 s. tiha . Blagoslov u 7 s. Ce t vrt a k.: Sv. Tereziia M. 1. : Sv. Mise u 6, 61/ 2, 7, 8 s. Uvečer blagoslov u 7 s. P e t a k: Sv. Frane: Leke@ u 5 s ; 6 s. pJ~ vana Mi . Tihe Mise 7, 8, 9. Svečana Misa ll l s. Drže Dominikanci blagoslov s Pre­minućem u 7 s.

CRKVA SV. LOVRE: N e d j e l j a : Tihe sv. Mise u 6, 7, 8, i l 0112 s.; u 9 s. pjevana sv. Misa, u 5 s. pp. blagoslov. e e t vrt a k : u 7 s. uvečer sat klanjanja.

l ~-· J., :8~:

e a"T QUN a-f'C Veliki izbor jesensk\h cipela za dame, gospodu i djecu. J

ŠIBENIK SPLIT Kralja Tomislava Marulićeva 1.

Pozivaju se članice društva Srca Is. da pri­sustvuju. Pe t a k : Sv. Frane : trod'nevnica počinje u utorak l X u 7 s. na veče; na dan sv. Frane pjev. sv. Mis:l u 9 s., na veče u 7 s. blagoslov s propovje~ i odrješenje za trećoredlce.

CRKVA SV. DOMINIKA'. Nedje­l j a : U 6 s. sv. Misa, u l O s. pjevana. Po­podne u 4 s. propovijed i blagoslov. U t or a k : U 61/ 2 s. uvečer počinje listo­padska pobo.lnost: nr:z.arij i blagbslov. Kror cijeli oktobar biće sv. Misa u 6 s. Ce t v r­t a k : Sv. Misa u 6 s. pred kipom sv. Te­rezije M. l.

CRKVA SV. LUCE: Nedjelja :Sv. Misa u 9 s. Blagoslov u 41/2 s.

NOVA CRKVA: Nedjelja: Sv. MJ­sa u 71}2: s. i 9 s. školska. U t or a k : U 6 s. uvečer poči nj e listopadska pobožnost. Ruzarli i 'blagoslov sa Presvetim. Prvi Pe­tak : Uvečer u 8 s. blago lov za kri ža re i kat. muževe.

CRKVA SV. DUHA: N ed j el j a: Sv. Misa u 6 s.

CRKVA SV. NIKOLE: Nedjelja: Sv. Misa u 8 s.

CRKVA SV. IVANA: Nedjelja: Sv. Misa u 61~2 s., u 9 s. sv. Misa za šegrtsku školu. Pr v i P e t a k : U 61/2 s. sv. Mi­~a i (pri čest križar;ca. Uvečer u 7 s. bla­goslov s Presvetim.

CRKVA SV. NEDJELJICE U CRNI­CI : N e d j e l j a : Sv. Misa u 61/2 s.

SJ EMEN ISNA CRKVA SV. MARTI­NA: Nedjelja : Sv. Misa za vanjske uSa.

- - - - - - - - - - ... - ..... - -·- - - - - - - - - - w w w ....... -Zivot Sibenika IM DAN PREUZV. BISKU PA. U

ponedjeljak, na bl:~.gdan sv. jeronima, Javi naš preuzv. biskup svoj imendan . Toga da­na neka se vjern i · obiju bi kupija pomole Go podinu, da bi nam ga jo dugo u7držao

ila i (lčfrava. - Ovom prilikom uredni !vo Katolika iskreno če · t . t:J i zahvalj uje 73 sve ono dobro što je preuzv i~ni za lt t učinio i još ada čini.

LI l OPAO KA POB02N ST. U uto­rak na e7e 1apočinje li topad · ka pobožnost u ka tedrali , u varoškoj žup koj crkvi i u

ovoj rkvi . Svake e večer i moli krunica, a iza toga blago lov s Pre velim .

N l SRESKI NAC - L IK. Ukazom Kr. namjesni tva po tavljen je za sre kog na­čelnika ll Stbeni'ku g . Sime Urlić, bivši podL nače lnik sr kog nače l stva u Splitu .

SIBENII( l N Dj Lj M R DI. Pro­šle nedjelje vo7ila e je pržlna po gradu,

1}\ao i ,sv1\,kog drugog radnog d'ana . Uza svu neza po leno t l nedjeljom se radi!

P VR DA JA VN G MORALA. U ponedjeljak se je vidjelo po grad'u ići dje­voj ku obu čenu u kratkim mušk im gaćama koje ni u scale nlti do koljena.

KRI2.ARSKE VIJESTI. Izbor nove u· prave. U prošli petak bilo je godršnje vijeće na kom je bio izbor nove uprave. U novu upravu u u li kao, vođa : Zan inović A., zamjen ik vode: Vojmir Cor i ć, bilježnik: KII. !(ulić. gospodar : M. Krnčevlć, voda nara­štaja : j . Ba ijkas, voda pomlatka: M. Lovrić, 1 knji žn i ča r : Z. Belamarić .

PRV I PET AK. Pozivlju se Kri žari Kat. Muževi na blagoslov u Novoj Crkvi, u 8 s. naveče.

ELI KI KR l ZARSKI ZBOR d'ržl ~ u Zagrebu, u nedjelju 29 ov. mj . u Za­grebačkom Zboru, najvećoj dvorani grada Zagreba. Iz svih naših krajeva, posebice iz Hrvatskog 7agorja, dolaze velike skupine hrvatske omladine. Odobren je 500/ o popust na svim državnim željeznicama. Ko misli i ć i. neka se informira u d'ućanu brata A. Zaninov i ća .

OPLEMENJENA CIKORIJA je temelj proizvodnje ., Pravoga Francka", ovog od­li čnog i nedo tiživog za~ina, koji svakoj kavi daje ono, što toliko volimo, natme punoću, aromu, ukus i krasnu zlatno-smetu boju.

Vlasnik i odgovorni urednik: Svećenik Ivo Grgurev Ulica Kralja Tomislava 53. - G. urednika zastupa sveć. Mate Luketa- Sibenik­Tiskara »Kačić« (0. B. Buljević)

5II na rodi,

Kr ~u ii o, li nika pravdi nio sv ~ilom.

Idje i ljubio l

no tu i nasiiJ (ja. ·to ~dje j ~ade

mo za duša nJ hove n

'Na bio je i de u s ne mol )e pok/ čem, ni rodom, mo se

s