osobine naroda
description
Transcript of osobine naroda
SADRŽAJ:UVOD......................................................................................................................................................2
RIJEČNIK POJMOVA................................................................................................................................3
DEFINISANJE RELIGIJE.............................................................................................................................4
TEORIJE RELIGIJE....................................................................................................................................7
FUNDAMENTALIZAM............................................................................................................................11
NEJEDNAKOST RODOVA U RELIGIJI......................................................................................................11
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................14
LITERATURA..........................................................................................................................................15
1
UVOD
"Religija je tada bila sveopšta opsesivna neuroza čovječanstva; poput opsesivne neuroze kod
djece…
Ako je to gledište ispravno, tada bi trebalo pretpostaviti da je odvraćanje od religije
neminovno kao i fatalna neizbježnost procesa rasta…"
Sigmund Freud
“Ako je religija dala sve ono što je društvu potrebno, to je stoga što je društvo duša religije."
Emile Durkheim
"Religija je uzdah potlačenog stvora, osjećaj okrutnog svijeta, duša bezdušnih okolnosti.
Ona je opijum za narod."
Ukinuće religije kao prividne sreće naroda zahtjev je za njihovu stvarnu sreću. Zahtjev da se
odreknu iluzija o svom stanju, zahtjev da se odreknu stanja koje dovodi do iluzija.“
Karl Marx
"Stvorio si nas za Sebe, naše je srce nemirno dok ne nađe mir u Tebi."
Sv. Augustin iz Hipa
U ljudskoj istoriji religija je zauzimala centralno mjesto utičući na naša shvatanja i
reagiranja na sredinu u kojoj živimo. Religija je predstavljena kao izvor ličnog uspjeha i
podrške, premda je često bila i uzrok teških društvenih borbi i sukoba. Proučavanje religije je
veliki izazov jer zahtijeva specifičnu vrstu sociološke imaginacije. Za učinkovitu analizu
religije moramo shvatiti značenje mnogobrojnih vjerovanja i rituala koji su prisutni u mnogim
kulturama, te trebamo biti i otvoreni za ideale koji inspiriraju duboko ubjeđenje vjernika.
Pri tom sve njih trebamo gledati s podjednakom pažnjom. Potrebno je suočiti se kako sa
idejama kojima se traži ono što je vječno tako i sa grupama koje se bave sasvim
ovozemaljskim ciljevima. Treba steći uvid u raznolikost religioznih uvjerenja i prodrijeti u
samo bit religije. Pri razmatranju fenomena religije otvara se pitanje zbog čega je religija bila
toliko značajna u ljudskim društvima, pod kojim uslovima ona sjedinjuje ili razjedinjuje ljude
te na koji način uspijeva raspolagati ljudskim životima i na koji način uspijeva ljude učiniti
spremnima da se žrtvuju na pojedine ideale.
2
RIJEČNIK POJMOVA
Ne mora nužno biti: vjera u boga (mana u Polineziji) ili upravljanje ponašanjem vjernika
(antička Grčka)
Uključuje: skup simbola, rituale (više ili manje formalna pravila kako bi se ljudi trebali
ponašati u prisutnosti svetog, koja osnažuju vjeruju i stvaraju solidarnost) i zajednicu vjernika
• Religija (lat. ligare-vezati - apstraktan sistem ideja, vjerovanja, vrijednosti ili iskustava ali i
rituala, institucija i moralnih kodova razvijenih kao dio kulturne matrice, koje se dijelom tiču
nadnaravnog, svetog, uzvišenog ili božanskog objekta, osobe, neviđenog bića ili sistema
misli.
• Religioznost – apstraktan pojam koji obuhvata aspekte religijske aktivnosti, posvećenosti i
vjere. Uključuje: vjerovanje, praksu, spoznaju, iskustvo, pripadanje
• Sistem apstraktnih ideala: postizanje moralne i etičke izvrsnosti (etičke religije);
• Sveto – odlika mjesta, osobe, objekta ili koncepata za koje sljedbenici vjeruju da su iznimne,
nesvakodnevne, tajanstvene ili povezane s božanskim ili nadnaravnim koje izaziva osjećaj
strahopoštovanja i zato ih se štuje.
U suprotnosti je s profanim (svakodnevnim i uobičajenim) a razliku čini odnos koji
ljudi uspostavljaju, a ne same osobine.
• Vjera – povjerenje bazirano na transpersonalnom odnosu s Bogom, ‘višom silom’ ili
prirodom.
3
DEFINISANJE RELIGIJE
Hrišćanstvo, islam i židovska su tri najveće svjetske religije koje imaju svojih sličnosti i
razlika. Sve tri su monoteističke ,svaka od njih ima svoje svete knjige, etički kodeks, hramove
i sveštenike.
Jednoznačna definicija tako složene i slojevite društvene pojave kao što je religija ne
postoji. Raznolikost religioznih uvjerenja i organizacija toliko je velika da teoretičari nailaze
na velike teškoće pri pokušajima postavljanja jedne opšte prihvatljive definicije. Psiholozi
zastupaju odvojena mišljenja glede čovjekove religioznosti, tako imamo Freudovu teoriju po
kojoj je religioznost psihička bolest a istovremeno za Junga je jedno od najvrjednijih
iskustava čovjeka i pretpostavka za duševno zdravlje. Da bi se uspjeli približiti definiciji
religije a da ujedno izbjegnemo zamke kulturno pristranog mišljenja najbolje je da u
generalnim crtama ustanovimo što religija nije.
Šta religija nije
1-religiju ne smijemo poistovjećivati s monoteizmom jer u većini religija postoji više
božanstava. U Hrišćanstvu koje iako se klasificira pod monoteističke religije postoji više
figura istih svetih kvaliteta: Bog, Isus, Marija, Sveti duh, anđeli i svetci; dok u nekim drugim
religijama pak nema uopšte bogova.
2-religije ne treba identificirati ni sa moralnim regulama kojima se kontrolira ponašanje
vjerujućih, kao što su npr. Deset zapovijedi, za koje se navodi da ih je Mojsije primio od
Boga. Kod antičkih Grka, recimo, bogovi su uglavnom bili ravnodušni na aktivnosti ljudi.
3-religija se ne mora uvijek baviti objašnjavanjem nastanka svijeta onakvog kakav je. U
hrišćanstvu se mit o Adamu i Evi uzima kao objašnjenje njihova postanka te i mnoge druge
religije imaju slične mitove o postanku, a isto toliko njih ih uopšte nema.
4-religija se ne može izjednačiti sa natprirodnim, odnosno vjerom u svijet nedostupan
osjetilima.
4
Šta religija jeste
Karakteristike koje su zajedničke svim religijama odnose se na slijedeće elemente: religije uvijek podrazumijevaju postojanje jednog niza simbola kojima se izazivaju osjećaji poštovanja i strahopoštovanja , zatim za religije su karakteristični obredi ili ceremonije u kojima se učvršćuje zajednica vjernika. Ovi elementi zahtijevaju daljnju razradu. U nekim religijama, na primjer, ljudi vjeruju u «božansku silu» prije nego u personalizirane bogove. U drugima postoje figure koje nisu bogovi, ali se ipak poštuju npr. Buda i Konfucije. Obredi vezani za religiju su vrlo raznovrsni. Obredni činovi mogu se sastojati iz molitvi , pjevanja, kušanja određene hrane, uzdržavanja od jela u određene dane (posta), itd. Redovite ceremonije ili obredi obično se obavljaju na posebnim mjestima- u crkvama, hramovima, džamijama i sl. Religiju bi mogli definisati kao sistem shvaćanja, vjerovanja, ponašanja, obreda i ceremonija, pomoću kojih pojedinci ili zajednica stavljaju sebe u odnos s bogom ili nadnaravnim svijetom i često u odnosu jedni s drugima, te od kojega religiozna osoba dobija niz vrijednosti prema kojima se ravna i prosuđuje svijet.
Sociologija religijeSociologija religije je znanstvena disciplina koja se bavi socijalnim strukturama, istorijskom pozadinom, razvojem, univerzalnim temama, ulogama i funkcijama religija u društvu. Ona nam pokušava objasniti efekte koje religija ima na društvo i efekte koje društvo ima na religije, odnosno njihov uzajamni odnos,pri čemu poseban naglasak stavlja na ulogu religije kao univerzalne pojave u gotovo svim društvima na Zemlji i u dosad zabilježenoj istoriji te njezinog utjecaja u industrijaliziranom društvu
Tipologija religija
-Jednostavni supernaturalizam: u jednostavnim društvima pripisivanje prirodnim pojavama i predmetima bezlične i nadnaravne osobine ->sila povoljno ili nepovoljno utječe na događaje;Različitim postupcima nastoje privoljeti silu da djeluje po njihovim htijenjima.-Animizam: vjerovanje u duhove ili ‘onostrana bića’ koja borave u životinjama, biljkama, stijenama, drugim ljudima a imaju slične motive i osjećaje kao i ljudi pa koriste i ista sredstva: darove, kazne, štovanje, ulagivanje…-Teizam: vjera u boga; monoteizam ili politeizam-Sustav apstraktnih ideala: postizanje moralne i etičke izvrsnosti (etičke religije) -Konfucijanizam- usklađivanje duhovnog života s unutarnjim skladom prirode, štovanje predaka;-Budizam- odricanje od želja i jačanje samodiscipline meditacijom;Taoizam- meditacija i nenasilje.
5
Tipologija religijskih organizacija
-Crkve – religiozne organizacije koja su snažno intergrirane u dominantnu društvenu i političku kulturu; (Rimska katolička Crkva)-Denominacije – podgrupe većih religijske organizacije koje djeluju pod zajedničkim imenom, tradicijom i identitetom; (Baptizam)Mogu nastati: *sporo iz različitih geografskih, kulturnih ili razloga različitih utjecaja kako se počinju nazirati teološke, filozofske, etičke ili ritualne razlike između skupina *naprasno *odcjepljivanjem od već postojeće denominacije
*ukoliko skupina doživi fenomen spiritualne obnove ili buđenja i želi formirati novu denominaciju;
-Sekte – manja religiozna organizacija koja dijeli vjerovanja i rituale sa većom religioznom organizacijom od koje se odvojila, ali se od nje razlikuje doktrinama;Naglašavaju povratak “istinskoj” vjeri i često se odvajaju zbog optužbi za herezu ili neposluh. (Amiši)
-Kultovi – kohezijska grupa (često manji i nedavno osnovan religijski pokret) koji nisu u skladu s kulturom i društvom a propagiraju povratak novome ili nečemu davno izgubljenome;Često su pod utjecajem karizmatskog vođe.
Društvene funkcije religije
• Kompenzacija (psihološka) – religija pruža utočište i nadomjestak spram životnih nedaća, odgovara na metafizička pitanja i pomaže u životnim prijelazima;Pribavlja osjećaj osobne intergracije.
• Socijalna intergracija – stvara i očuvava društvenu solidarnost;Ritualima i ceremonijama stvara se vrsta kolektivne emocionalne energije kojom se
vjernici uvode u zajedničko stanje svijesti o međusobnoj povezanosti, a odnos prema višoj sili odnos je prema društvu.
Štovanje boga štovanje je središnjih društvenih vrijednosti što omogućuje njegovu intergraciju.
• Socijalna kontrola – osiguranje poštovanja društvenih normi;Društvo štiti temeljne institucije zaogrtanjem društvenih vrijednosti i normi svetošću i strahopoštovanjem. (brak i u modernim društvima).Djeluje i iznutra oblikovanjem savjesti (internalizacijom društveno poželjnih oblika ponašanja).
• Utjecaj na društvene promjene – podloga za društvene pokrete koji žele izmijeniti pojave u društvu (Martin Luther King) ili može ljudima pružiti takve motive za ponašanje i obrasce odnošenja prema svijetu da to izazove ili podupre proces društvene promjene;Neke religijske pojave nemaju svoju funkciju (skupina pustinjaka koja u divljini traži mistično prosvjetljenje Neke religijske pojave su disfunkcionalne (prinošenje ljudskih žrtava kod Asteka.
6
TEORIJE RELIGIJE
Sociološki pristupi religiji su pod još uvijek velikim utjecajem tri klasična teoretičara
sociologije: Emil Dirkema, Karl Marksa i Maks Vebera. Ni jedan od njih nije bio religiozan
pa su zato mislili da će se značaj religije u moderno doba smanjivati. Sva trojica su vjerovali
da je religija u suštini iluzija.
-Emil Dirkem
Dirkem je dobar dio svoje intelektualne karijere posvetio izučavanju religije,
koncentrirajući se posebno na religiju u malim tradicionalnim društvima. Dirkemov rad
«Elementarni oblici religijskog života», objavljen prvi put 1912 g. možda je najutjecajnija
pojedinačna studija u sociologiji religije. Dirkem ne povezuje religiju sa društvenim
nejednakostima ili vlašću, već s ukupnom prirodom institucija u društvu. Svoj rad zasniva na
proučavanju totemizma kod australijskih Aboridžina jer po njemu on predstavlja religiju u
svom «najelementarnijem « obliku. Totem je u početku označavao životinju ili biljku za koju
se vjerovalo da ima posebno značenje za grupu. Tu je riječ o svetom predmetu koji se
obožava i za koji su vezane razne ritualne aktivnosti. Dirkem definira religiju u relacijama
između svetog i profanog. Sveti predmeti i simboli tretiraju se odvojeno od svakodnevnih
rutinskih aspekata egzistencije, tj. Svijeta stvarnosti. Jesti totemsku životinju ili biljku , osim u
posebnim svečanim prilikama , obično je zabranjeno, a kao sveti predmet totem ima božanske
osobine koje ga potpuno odvajaju od drugih životinja koje se mogu loviti ili od raslinja koje
se može jesti.
Neminovno nam se nameće pitanje- Zašto se totem smatra svetim? Dirkem kaže da je to iz
tog razloga što je on simbol same grupe; on predstavlja one vrijednosti koje su od centralnog
značenja za grupu. Poštovanje koje ljudi gaje za totem u stvari potiče od njihovog uvažavanja
za te centralne društvene vrijednosti.
Dirkem je posebno naglasio činjenicu da religije nikada nisu samo stvar vjerovanja. U
svim religijama podrazumijevaju se redovne ceremonijalne i ritualne aktivnosti u kojima
učestvuje grupa vjernika. Obredima se vjernici odvajaju od svakodnevnih briga, od
društvenog života i uzdižu u višu sferu u kojoj se oni približavaju višim silama. Ceremonija i
ritual su bitni za povezivanje članova grupe. Zbog toga ih nalazimo ne samo u redovnim
bogosluženjima već i u raznim životnim krizama u kojima doživljavamo duboke socijalne
promjene, npr. kod rođenja, stupanja u brak i smrti. Smatra se da religija mora postojati u
svakome društvu i da su religiozne norme obavezne za sve pripadnike tog društva.
7
Čovjek nije slobodan u odabiru dali da vjeruje ili ne, već mu je religija nametnuta, a ona sama
nije ništa više nego «kolektivna predstava». Dirkem ne shvaćajući religiju kao kao oblik
društvenog otuđenja , nije mogao prodrijeti u bit religioznog fenomena što mu je onemogućilo
da pravilno shvati nastanak i funkciju religije u društvu.
-Maks Veber
Za razliku od Dirkema koji svoju teoriju zasniva na vrlo malom broju primjera iako tvrdi
da da se njegove ideje mogu prenijeti na cjelokupnu religiju, Maks Veber ovaj fenomen
promatra u svjetskim razmjerima. Pri tome je najveću pažnju posvetio svjetskim religijama.
Detaljno je proučavao hinduizam, budizam, taoizam i staro judejstvo, a u svojim djelima
opširno obrađuje utjecaj hriščanstva na istoriju zapada. Studiju o islamu nikada nije dovršio.
Veberovi radovi o religiji razlikuju se od Dirkemovih jer je on posebnu pažnju posvetio
povezanosti religije s društvenom promjenom. Veber smatra da religija nije nužno
konzervativna snaga već naprotiv religiozno inspirirani pokreti često su izazivali velike
društvene promjene. Svoje istraživanje svjetskih religija shvatio je kao jedinstveni projekt.
Njegova rasprava o djelovanju protestantizma na razvoj zapada dio je jednog sveobuhvatnog
pokušaja da objasni utjecaj religije na društveni i ekonomski život u različitim kulturama.
Analizirajući istočne religije Veber zaključuje da su one uspostavile nepremostive prepreke
razvoju industrijskog kapitalizma do kojeg je došlo na zapadu. Veber ističe da je u
tradicionalnoj Kini i Indiji bilo izvjesnih perioda znatnog razvoja trgovine, manufakture i
urbanizacije ali to nije dovelo do radikalnije promjene poput one koja se odigrala na zapadu.
Hinduizam Veber naziva « religijom van ovog svijeta » tj. U najvažnijim vrijednostima ove
religije je upravo bježanje od mukotrpnog rada u materijalnom svijetu. Vjerska osjećanja i
motivacije koje proizvodi hinduizam nisu usmjereni ka ovladavanju i oblikovanju
materijalnog svijeta, već hinduizam materijalnu stvarnost shvaća kao veo koji skriva prava
pitanja kojima se čovjek treba baviti. Poput hinduizma i konfucionizam je djelovao u pravcu
odvraćanja ljudi od ekonomskog razvoja naglašavajući pritom harmoniju sa svijetom prije
nego aktivnost usmjerenu ka ovladavanju njime. Iako je Kina dugo bila vrlo moćna i kulturno
visoko razvijena civilizacija njene dominantne religijske vrijednosti djelovale su kao kočnica
snažnom usmjerenju prema ekonomskom razvoju. Veber posmatra hriščanstvo kao « religiju
spasenja» jer propovijeda vjerovanje da ljudska bića mogu biti «spašena» ako prihvate ideje
religije i ako se pridržavaju njenih moralnih načela. Veber istražuje i funkcije religije
pokazujući da je kapitalizam nastao kao rezultat protestantske religije i njezinih dogmi. Naveo
je dvije dogme koje su dovele do formiranja kulta rada u kapitalizmu:
8
1. racionalan odnos prema božanstvu – ostvaruje se tako što vjernik dobiva božansku
naklonost samo ako radi pridonosi i privređuje.
2. štednja - njome vjernik racionalno kombinira sredstva i rad te postiže maksimalnu
dobit koju ponovno treba vratiti u proizvodnju zbog njenog proširenja.
Veber ne uspijeva u suštinu religije te ne analizira religiju kao shferu otuđenja nego smatra da
religija nužno egzistira u društvu.
-Karl Marks
Marks nikada uopšte nije proučavao religiju detaljnije. Svoje ideje je zasnivao na spisima
nekoliko teologa i filozofa ranog devetnaestog vijeka. Jedan od njih bio je Ludvig Fojerbah
prema kojem se religija sastoji od ideja i vrijednosti koje su ljudi stvorili tijekom svog
kulturnog razvoja ali koja su potom pogrešno projicirana na božanske sile ili bogove. Pošto
ljudska bića ne shvataju u potpunosti svoju istoriju sklona su da društveno stvorene
vrijednosti i norme pripisuju aktivnostima bogova. Tako je i priča o deset zapovijedi koje je
Mojsiju dao Bog samo mitska verzija poretka moralnih propisa kojima se regulira život
hrišćanskih i hebrejski vjernika. Sve dok u potpunosti ne budemo razumjeli prirodu religijskih
simbola koje smo sami stvorili, tvrdi Fojerbah, osuđeni smo da budemo zarobljenici
istorijskih sila koje ne možemo kontrolirati. Fojerbah koristi izraz otuđenje da bi označio
stvaranje bogova ili božanskih sila različitih od ljudskih bića. Vrijednosti i ideje koje su
stvorili ljudi na taj način posmatraju se kao proizvod « stranih » bića odvojenih od ljudi. Dok
su djelovanja ovog otuđenja u prošlosti bila negativna, poimanje religije kao otuđenja
predstavlja veliku nadu za budućnost. Kad jednom ljudi budu u stanju shvatiti da su
vrijednosti koje prepisuju religiji u stvarnosti njihove vlastite te vrijednosti će biti moguće
ostvariti na ovoj zemlji, te neće biti ostavljene za neki drugi život « poslije života ». hrišćani
vjeruju da su – pošto je Bog svemoguć i milostiv prema svima- ljudska bića nesavršena i
grešna. Međutim potencijal za ljubav i dobrotu kao i moć da upravljamo vlastitim životom ,
po Fojerbahu, postoje u čovjekovim institucijama i mogu se iznjedriti iz njih kad budemo
jednom shvatili njihovu pravu prirodu.
Marks je prihvati gledište da religija predstavlja samootuđenje čovjeka. Učestalo je
vjerovanje da je Marks u potpunosti odbacio religiju ali je to daleko od istine. Po Marksu
religija je « duša jednog bezdušnog svijeta » i utočište od teške svakodnevnice.
9
Po njemu će religija u svojoj tradicionalnoj formi nestati, i treba da nestane; to je zato što
pozitivne vrijednosti koje su u njoj sadržane mogu postati ideali kojima se teži radi
poboljšanja mnogo čega u čovječanstvu, a ne zato što su ti ideali i vrijednosti pogrešni. Ne
treba se plašiti bogova koje smo sami stvorili već im trebamo prestati pripisivati vrijednosti
koje i mi sami možemo ostvariti. Marks je izjavio da je religija bila «opijum za narod».
Religija odlaže sreću i blagostanje za zagrobni život pripovijedajući trpeljivo prihvaćanje
postojećih uslova u ovom životu. Na taj se način obećanjem onoga što će doći u tom drugom
svijetu pažnja ljudi odvraća sa nejednakosti i nepravdi na ovom. U religiji postoji snažan
ideološki element : religijska uvjerenja i vrijednosti koje ona ističe često pružaju opravdanje
za nejednakost u bogatstvu i moći.
Marks se suprotstavlja shvatanju da je religija urođena čovjeku. Religija ima društvene
korijene. Korijen religije je u zavisnosti čovjeka od čovjeka u klasnom društvu, kao i još
prisutnoj zavisnosti čovjeka od prirode.
Marks ističe tri funkcije religije u društvu a to su: filozofska, egzistencionalno-emocionalna i
društveno-politička.
Takođe smatra da buduće društvo religiju treba potisnuti u privatnu sferu, a prva i osnovna
pretpostavka za realizaciju ove ideje je odvajanje crkve od države odnosno crkve od škole.
10
FUNDAMENTALIZAM
Fundamentalizam je konzervativno stajalište koje zagovara povratak temeljnim načelima
religije i nastoji obnoviti izvornu vjeru pred brzim društvenim promjenama.
-Hrišćanski fundamentalizam: doslovno tumači Bibliju i liberalne interpretacije drže
pogrešnim; netolerantni su prema vjerskoj raznolikosti te naglašavaju lični doživljaj vjere i
zagovaraju rituale kojima se postiže vjerska obnova i imaju neprijateljski odnos prema svijetu
koji je izvor ‘sekularnog humanizma’.Krajem 20. vijeka poprimio politički oblik u Novoj
hrišćanskoj desnici,
-Islamski fundamentalizam : naglašava važnost islamskih vrijednosti nasuprot
modernizacijskim silama ‘američkog i zapadnog života’;
Realiziran je 1979. u islamskoj revoluciji u Iranu.
NEJEDNAKOST RODOVA U RELIGIJI
Feminističke teorije religije nerijetko smatraju religiju produktom patrijarhalnog sistema te
drže da religija služi interesima muškaraca. Sekundarna i često podređena uloga žena u
hrišćanskoj doktrini tipična je i za većinu drugih religija. Premda su žene u raznim sferama
života ostvarile znatne napretke, njihovi su uspjesi u većini religija vrlo ograničeni.
-korijeni nejednakosti rodova
Istorijski gledano žene u većini religija nisu uvijek bile u podređenom položaju, već
upravo suprotno, u ranoj povijesti žene su smatrane ključnim figurama u potrazi za
spiritualnim čemu u prilog govore i mnogobrojni simboli Božice majke pronađeni na Bliskom
istoku, u Aziji i Europi. S obzirom na to da su prošla društva imala božice imala su i
svećenice. No položaj žena u religiji počinje slabjeti s ratnim pohodima pa tako početak
konačnog pada Božice majke kada semitski i arijski napadači sa sjevera donose mitologiju
orijentiranu prema muškarcima, kada muška božanstva poput Jahve postaju sve važnija i ona
uvode znatno borbeniju i agresivniju duhovnost. Konačni smrtni udarac zadaje prihvaćanje
11
monoteizma koje počinje s Jahvom, bogom Izraela koji će kasnije postati i bog hrišćana i
muslimana.
-feministička stajališta o religiji
Francuska feministica Simone de Beauvoir smatra da religija djeluje na žene vrlo slično
Marxovoj procjeni djelovanja na potlačene klase i kaže: « Mora postojati neka religija za žene
i jedna za obične ljude, i to iz potpuno jednakih razloga.». Religiju mogu koristiti tlačitelji
(muškarci) da bi kontrolirali potlačene (žene), a istodobno ona služi kao oblik kompenzacije
ženama za njihov status građana drugog reda. Autorica ističe da je muškarac gospodar po
božanskom pravu a strah od boga će zatomiti svaki poriv za pobunu kod žena. U modernim
društvima religija je sve manje instrument prisile a sve više sredstvo obmane , pa tako žene
obmanjuje da su ravnopravne muškarcima no postoji pregršt dokaza da nije tako. Religija
ženama pruža lažnu nadu da će za patnje na zemlji biti nagrađene ravnopravnošću na nebu,
kao Marxovu proletarijatu. Mnogo dramatičniji položaj žena u islamu nam približava
egipatska feministica Nawal El Saadawi koja nam navodi i neka osobna iskustva u tiranskom
običaju obrezivanja djevojčica na koji su je prisilili roditelji prilikom kojeg joj je odrezan dio
klitorisa. Tvrdi da su djevojčice u arapskom svijetu često žrtve seksualne agresije te drži da je
razlog opresije nad ženama patrijarhalni sustav i da muškarci iskrivljuju tumačenja vjere kako
bi ona poslužila njihovim vlastitim interesima , te da opravdavaju i daju legitimitet opresiji
nad ženama. El Saadawijeva tvrdi da su religije čiji su ciljevi bili tlačenje i podređena uloga
žena , razvile kao monoteističke te postale vladajućima. Takve su religije inspirirane i vođene
vrijednostima patrijarhalnih i klasnih društava koja su u to doba prevladavala.
-naznake nade
Sociolozi sve više priznaju da se žene više ne mogu smatrati toliko pasivnima, pa nam tako
Leila Badawi govori o aspektima islama koji su za žene pozitivni. Žene u islamu za razliku od
onih u hrišćanstvu nakon udaje zadržavaju svoje prezime te im islam nudi izbor kojem će se
tumačenju islama prikloniti, školi ili zakonu. Reformirani judaizam već od 1972 dopušta
ženama da obnašaju dužnost rabina a od 1994 su se pojavile prve žene biskupi u Anglikanskoj
crkvi u Engleskoj.
-Pojam sekularizacije
Sekularizacija predstavlja proces u kojem religija gubi svoj utjecaj u raznim sferama
društvenog života. Navedeni proces ima više svojih aspekata a jedan se tiče broja i nivoa
12
angažiranosti članstva vjerskih organizacija i u kojoj su mjeri oni aktivni u prisustvovanju
bogoslužju i drugim ceremonijama. Druga dimenzija sekularizacija se ogleda u tome koliko
vjerske organizacije održavaju svoj društveni utjecaj, bogatstvo i prestiž. Nekada su vjerske
organizacije su znatno utjecale na državne i društvene ustanove i uživale veliki ugled.
13
ZAKLJUČAK
Gledano kroz istoriju religija je uticala na mnoge društvene promjene u kojima je došlo do
krvoprolića a brojni su ratovi vođeni i još uvijek se vode iz religijskih motiva. U ovom
dvostrukom istorijskom utjecaju religije na društvo nema mnogo riječi kog Dirkema koji prije
svega naglašava njenu ulogu u unaprjeđivanju društvene kohezije i na značaj ritualnog i
ceremonijalnog. Marks je u pravu kad tvrdi da religija često ima ideološke implikacije i da
služi interesima vladajućih grupa na teret drugih. U prilog toj njegovoj tvrdnji svjedoče
nebrojeni slučajevi u istoriji. Veber je u pravu kad naglašava prevratničko i često
revolucionarno djelovanje religijskih ideala kada je riječ o postojećem društvenom poretku i
utjecaju religije na društvene promjene.
14
LITERATURA
-Dr. Nenad Fanuko: Sociologija
-Sabino Acquaviva, Enzo Pace: Sociologija religija
-Hubert Knoblauch: Sociologija religije
15