Osnovne Postavke Teorije AV
Transcript of Osnovne Postavke Teorije AV
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
1/23
Osnovne postavke teorije afektivnog vezivanja
Rezime
U radu se predstavljaju osnovne postavke i kljuni pojmovi teorije
afektivnog vezivanja.
1. Potreba za vezivanjem je primarna potreba zato to a)
obezbeuje fiziku blizinu majke i samim time vee anse za
preivljavanje, b) obezbeuje doivljaj sigurnosti c) zato to
obezbeuje odnos u kojem se razvija self i jedinstveno ljudske
spobnosti od znaaja za skladan socioemocionalni razvoj i budue
interpersonalne odnose.
2. Poto se radi o primarnoj potrebi, afektivno vezivanje je
univerzalno. U svim kulturama se odojad vezuju za jednu ili vie
osoba koje se o njima staraju, ukoliko postoji adekvatna nega.
Jedino u uslovima izuzetne deprivacije detetovih psihofizikih i
emotivnih potreba nastaju poremeaji vezivanja koji se tretirajukao psihopatologija.
3. Kvalitet afektivnog vezivanja zavisi od stvarnog iskustva
odojeta, odnosno od kvaliteta stvarne materinske nege, njene
senzitivnosti i responzivnosti.
4. Postoje individualne razlike u organizaciji odnosno obrascu
afektivnog vezivanja odojadi. Obrasci vezanosti se procenjuju u
Stranoj situaciji, laboratorijskoj proceduri, na osnovu toga kako
dete koristi majku kao bazu sigurnosti za igru i istraivanje. Postoji
siguran i dva nesigurna obrasca: izbegavajui i ambivalentan. Ako
dete manifestuje protivrene strategije govorimo o
dezorganizovanoj vezanosti. Sigurna vezanost je norma, kako u
statistikom, tako i fiziolokom smislu.
5. U osnovi individualnih razlika koje se manifestuju u ponaanju stoje
a) mentalne strukture tj. unutranji radni modeli ili
reprezentacije sebe, drugih i bliskih odnosa, b) kapacitet zamentalizaciju. U oba sluaja radi se o unutranjim
1
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
2/23
strukturama/funkcijama koje su odgovorne za a) kontinuitet
obrazaca vezanosti tokom ivota i b) za povezanost obrazaca
vezanosti sa razliitim aspektima socioemocionalne i
interpersonalne kompetentnosti i mentalnog zdravlja.
U ovom kratkom izlaganju probau da sumiram najvanije postavke
teorije afektivnog vezivanja, da ukaem na njene kljune pojmove i bitne
empirijske nalaze.
Don Bolbi, osniva teorije afektivnog vezivanja, nije napraviorevoluciju otkrivi neku posebnu vrstu vezanosti deteta za majku. On je
kazao neke stvari o emocionalnoj vezi koja se uspostavlja izmeu
odojeta i odrasle osobe koja ga neguje, koje su u to vreme, krajem
pedesetih godina prolog veka, zvuale krajnje disonantno u odnosu na
dve dominantne paradigme u psihologiji tog vremena: psihoanalizu i
bihejviorizam. Valja odmah naglasiti: u odnosu na klasinu, Frojdovu
psihoanalizu. Ono to je Bolbi kazao o prirodi detetove vezanosti za majku
nije, dodue, bilo sasvim novo. Sline ideje mogle su se uti od strane
psihoanalitiara koji su ve napravili iskorak u odnosu na neke temeljne
postavke Frojdove teorije. Ono to je Bolbijev glas izdvojilo jeste pokuaj
da se klinika zapaanja dobijena iz rada s decom i porodicama poveu sa
nalazima etologa i terminologijom teorije kontrolnih sistema i uoblie u
teoriju o motivaciji i razvoju linosti koja e imati snanu empirijsku
pozadinu, precizne pojmove i koja e generisati proverljive hipoteze.
Dakle, sve ono to predstavlja slabu taku psihoanalize.
ta je to, dakle, rekao Bolbi o prirodi emocionalne vezanosti deteta
za majku, to je tako zaparalo ui brojnim psihoanalitiarima? Rekao je
neto to je etolozima koji su izuavali posledice rane socijalne deprivacije
kod majmuna bilo nedvosmisleno jasno, a psiholozima, bihejvioristima
koji su oveka izuavali prema modelu ivotinje, laboratorijskog pacova ili
goluba, delovalo tako strano i neprihvatljivo.
Prema Bolbiju, dete se emotivno vezuje za majku (ili osobu/osobekoje imaju materinsku ulogu) ne zbog toga to ona zadovoljava njegove
2
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
3/23
primarne potrebe (potrebu za hranom), ne zbog toga to ona omoguava
rastereenje od bolne napetosti nagonskih impulsa, ve zbog toga to je
vezivanje primarna detetova potreba. Ona nije steena, ona se ne
naslanja na fiziku zavisnost od majke, ona je jednako toliko vana i
bazina kao i fizioloke potrebe ije zadovoljavanje majka regulie.
Umesto da govori o emocionalnoj zavisnosti odojeta od majke, 1959.
godine, Bolbi predlae da se uvede nov pojam attachment (koji
prevodimo kao afektivno vezivanje). Afektivno vezivanje je sistem koji
obuhvata razliita ponaanja koja imaju isti predvidljiv efekat odnosno
ishod uspostavljanje ili odravanje blizine s osobom koja se primarno
brine o detetu. Primarnost afektivne vezanosti proizlazi iz toga to ono
ima jasnu bioloku funkciju dobijanje zatite od strane odraslih. Tokomevolucije favorizovana su ponaanja afektivne vezanosti (pla, osmeh,
privijanje uz majku, puzanje ka njoj i dr.) zato to su ona poveavala
verovatnou fizike blizine deteta i majke, a samim time i verovatnou
zatite. Deca koja su bila bolje zatiena imala su veu ansu da preive i
dostignu reproduktivnu zrelost i dalje prenesu svoj genetski materijal.
Shvatanje bioloke funkcije i cilja afektivnog vezivanja se dosta izmenilo
poslednjih decenija. Neki autori smatraju da je cilj vezanosti doivljaj
sigurnosti, a ne ostvarivanje fizikog kontakta s majkom. Veina
savremenih istraivaa i teoretiara slae se da evoluciona vrednost
odravanja blizine sa majkom ide iznad zatite. Nova shvatanja proizlaze
i iz toga to se interesovanje za afektivno vezivanje pomerilo sa fokusa na
ponaanje na odnos afektivnog vezivanja i na mentalne strukture koje
lee u osnovi manifestnih stilova vezanosti. Taj specifian emocionalni
odnos koji se uspostavlja izmeu nezrele, bespomone bebe i odrasle
osobe (majke) vidi se kao neophodan uslov za sazrevanje specifinih
nervnih struktura koje su zaduene za afektivnu kontrolu i za sloene
interpersonalne i intrapsihike funkcije. Odnos afektivnog vezivanja se vidi
i kao kolevka selfa i specifino ljudske sposobnosti da se pojme sopstvena
i tua psihika stanja.
I tako, malo po malo, istraujui prirodu, uslove i efekte afektivnog
vezivanja, teorija se primakla savremenoj psihoanalizi, potkrepila se
3
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
4/23
nalazima neuro-nauka i uvukla u praksu klinikih psihologa i
psihoterapeuta.
Druga vana postavka teorije afektivnog vezivanja, potkrepljenanalazima brojnih istraivanja, jeste da je afektivno vezivanje univerzalna
pojava. Afektivno vezivanje se javlja u najrazliitijim kontekstima u
kojima dete raste, dokumentovano je u svim kulturama. Sva deca koja za
to imaju priliku vezuju se za, retko, jednu, a obino vie osoba. Ove osobe
nazivamo figura afektivnog vezivanja. Vezivanje se nee pojaviti samo
u ekstremno abnormalnim okolnostima, kada ne postoje osobe koje se
brinu o detetovim emotivnim potrebama. Odsustvo ponaanja afektivne
vezanosti se tretira kao patologija. Savremene klasifikacije bolesti opisuju
dve varijacije poremeaja afektivne vezanosti: odsustvo vezanosti s
emocionalnom povlaenjem, koja se tipino javlja usled zlostavljanja, i
odsustvo vezanosti s nediskriminatornom drutvenou, koja najee
nastaje usled estih promena osoba koje se brinu o detetu.
Postavlja se pitanje da li postoji senzitivan period za formiranje afektivne
veze, i ukoliko postoji, koliko dugo traje. Bolbi je pretpostavljao da
spremnost za lako formiranje afektivne vezanosti ostaje ouvananajmanje do kraja prve godine (Bowlby, 1972). Rezultati studija na deci
koja su odrasla u sirotitima Istone Evrope i zatim usvojena,
nagovetavaju da deca mogu da mogu da formiraju afektivnu vezanost po
prvi put i dosta nakon prve godine, ali uz povean rizik od razvoja manje
adaptivnih strategija vezanosti.
Ukoliko odsustvo normalnog i evolutivno oekivanog ranog
interpersonalnog iskustva dovodi do patologije afektivnog vezivanja,
postavlja se pitanje kakve efekte ima materinska nega na afektivnu
vezanost, ali i ire na celokupan socioemocionalan razvoj deteta. Jedna
od centralih tema klasine psihonalitike teorije, ali i teorije objektnih
odnosa Melani Klajn odnosi se na vanost fantazmatskog ivota deteta i
stalnog sukoba njegovih agresivnih i libidinalnih tenji za njegovo aktuelno
ponaanje i razvoj. Bolbijeva klinika zapaanja u radu s decom i
porodicama i iskustvo dvogodinjeg posmatranja ponaanjahospitalizovane odojadi, jednostavno nisu potvrivala teoriju u ijim se
4
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
5/23
okvirima edukovao. On je zakljuio da odoje i malo dete treba da imaju u
svom iskustvu topao, intiman i trajan odnos s majkom ili njenom stalnom
zamenom; odnos u kojem oboje nalaze zadovoljstvo i uivanje.
O sutinskim kvalitetima odnosa majka-dete i njihove interakcije, koji su
kljuni faktori zdravog razvoja selfa, govorili su i drugi psihoanalitiari
Vinikot, Erikson, Bion. Tako Vinikot govori o odlikama dovoljno dobrog
materinstva i izdvaja ogledajuu funkciju majke, tj. reflektovanje
detetovih stanja na svome licu i kroz svoje ponaanje. Posmatrajui sebe
u licu majke dete saznaje ko je, gradi svoj self. Erikson istie da kvalitet
stvarnog odnosa s majkom odreuje doivljaj bazinog poverenja koji ini
temelj linosti i na kojem se baziraju sva dalja postignua u
socioemocionalnom razvoju. Bion pretpostavlja da je odojetu za zdravrazvoj neophodan drugi um, um odrasle osobe, koja kontejnira (sadri) tj.
prima, absorbuje i transformie sva ona iskustva koja su za detetov
nezreli psihiki sistem preterana i dovode ga u stanje dezorganizacije.
Dete vremenom internalizuje funkciju transformacije iskustva i stie
kapacitet da i samo regulie svoja emotivna stanja.
Teoretiari i istraivai afektivnog vezivanja obino koriste dva pojma
opisujui kvalitet materinstva koji vodi usvajanju adaptivnih strategija
vezanosti. To su senzitivno (osetljivo) i responzivno materinstvo.
Ove konstrukte uvela je u teoriju Meri Ejnsvort, o ijim e istraivanjima
obrazaca vezanosti uskoro biti rei. Osetljivo materinstvo je prilino irok
pojam pod kojim se podrazumeva a) osetljiv odgovor na signale i poruke
deteta, ali i b) topao, angaovan odnos roditelja; c) umerena,
odgovarajua, nenametljiva stimulacija deteta i d) sinhronizovanost u
interakciji majka-odoje. Osetljive majke vie reaguju na pla deteta i
ee ga uzimaju u ruke, pokazujui pri tom vie topline i nenosti, ee
ostvaruju interakciju licem u lice s bebom, bolje se prilagoavaju
potrebama i mogunostima deteta. Responzivno materinstvo
podrazumeva ispravno tumaenje signala deteta, pravovremeno i
dosledno reagovanje na njih. Za dete je vano da kroz interakciju s
majkom stekne doivljaj da je ona dostupna i da razvije pozitivna
oekivanja: Kada ne mogu da izaem na kraj sa neprijatnim oseanjima,
moja majka je uvek tu za mene i pomoi e mi da se oseam bolje, onazna kako da me smiri i utei. Ona zna kako da iz haosa napravi red i
5
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
6/23
smisao, ona ume da otkloni patnju. Uz nju se oseam zatieno i
bezbedno.
Roenje deteta znai dolazak jednog novog bia na svet. Ipak, to
bie jo dugo ostaje u tako tesnoj psihofizikoj interakciji s majkom,
njegove su funkcije u toj meri zavisne od majinog ponaanja, da se
moemo sloiti s Vinikotom u tome da odoje ne postoji van odnosa s
majkom. Odoje je deo interpersonalne matrice koju ine beskrajna
ponavljanja malih sekvenci interakcije u svim onim rutinskim poslovima
koje ine materinsku negu: dojenje, menjanje pelena, presvlaenje,
reagovanje na detetov pla, umirivanje, uspavljivanje... Majka biva
uvuena u detetove oscilacije dnevnih ritmova spavanja i budnosti,postaje regulator njegovih stanja. Ona reaguje na dete kao kompletna
osoba, sa celokupnim izgraenim repertoarom oseanja i ponaanja iza
kojih stoje esto neosveena oekivanja, letimine, automatske misli,
senke dalekih seanja, odjeci oseanja iz sopstvenog detinjstva. Odoje
reaguje na majku svojim uroenim repertoarom ponaanja i veoma brzo
postaje ne samo ravnopravan partner u interakciji, nego i njen inicijator. I
beba brzo razvija svoja oekivanja od reakcija majke: Ako javim da mi je
neprijatno, odmah e doi ono bie iji me glas, dodir, miris i toplina ine
mirnim i zadovoljnim ili Ako javim da mi je neprijatno, doi e ono bie
iji me glas i dodir nekada smiruju, a nekada ine jo vie uznemirenim ili
Ako plaem dovoljno dugo i istrajno, neko e doi ili Ako plaem
dovoljno dugo i istrajno, moda e neko doi. I tako se formiraju obrasci
interakcije majka-dete. Ustaljeni obrasci se uoavaju ve u prvoj etvrtini
prve godine, ali se tek nakon estog meseca, zahvaljujui kvalitativnim
novinama u kognitivnom i motornom razvoju uoavaju jasno i
individualne razlike u afektivnom vezivanju.
Poetak izuavanja individualnih razlika u afektivnom vezivanju obeleilo
je zapaanje Meri Ejnsvort da jaina vezanosti izraena kroz intenzitet i
uestalost ponaanja koja ine sistem afektivnog vezivanja nije primerena
za razumevanje odnosa afektivnog vezivanja u konkretnoj dijadi dete-
majka. Ona smatra da se individualne razlike najbolje iskazuju kroz
mogunost da dete koristi majku kao bazu sigurnosti za igru iistraivanje, dakle kroz specifian odnos izmeu sistema afektivnog
6
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
7/23
vezivanja i sistema istraivakog ponaanja. Kada je aktiviran sistem
afektivnog vezivanja, tj. kada se dete osea nesigurno i uplaeno,
aktivnosti istraivanja i igre se prekidaju, a dete tei da ostvari kontakt sa
osobom za koju je vezano, da se smiri, utei i uveri da nema opasnosti.
Tek kada se sistem afektivnog vezivanja dezaktivira, mogua je aktivacija
eksplorativnog sistema.
Za procenu kvaliteta vezanosti M. Ejnsvort je osmislila laboratorijsku
proceduru nazvanu Strana situacija. Dete s roditeljem ulazi u prostoriju
s igrakama i izlae se sledu kratkih stresnih epizoda u kojima se susree
sa stranom osobom u prisustvu i bez prisustva majke. Za klasifikaciju
ponaanja kljuno je ponaanje deteta prema roditelju tokom dve epizodeponovnog zajednikog susreta, u kontekstu ponaanja u epizodama koje
prethode i koje slede.
Prema osnovnoj klasifikaciji, dete se na osnovu ponaanja u ovoj
proceduri svrstava u grupu sigurnih (B), izbegavajuih (A) ili
ambivalentnih (C). Kasnije je ovim kategorijama dodata i etvrta:
dezorganizovana/dezorijentisana (D) koja se odnosi na decu koja nemaju
konzistentnu strategiju ponaanja u situacijama u kojima se aktivira
sistem afektivne vezanosti.
Deca kategorisana kao sigurna koriste majku kao bazu sigurnosti za
istraivanje kada su uznemirena, trae kontakt s roditeljem. Kada dobiju
potrebnu utehu, vraaju se istraivanju. U epizodama separacije, sigurno
vezano dete pokazuje da mu roditelj nedostaje. Pri ponovnom susretu se
osmehuje, vokalizuje ili pokretom pozdravlja roditelja.
Deca kategorisana kao izbegavajua odmah kreu u istraivanje, slabo
ispoljavaju oseanja, ne trae kontakt s roditeljem radi obezbeivanja
sigurnosti. Kada dete ostane samo, ne pokazuje vidljivo uznemirenje.
Nepoznatu osobu lako prihvata kao partnera u igri. Po povratku roditelja,
aktivno ga izbegava, ne gleda u njega, esto se fokusira na igrake. Ako
ga roditelj uzme u ruke, dete moe da se ukoi ili izvije da bi izbeglo
kontakt.
Deca u grupi ambivalentnih pokazuju vidljivu uznemirenost ve priulasku u prostoriju i ne kreu u istraivanje. Kada ih roditelj ostavi,
7
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
8/23
snano protestvuju. Po povratku roditelja, esto se mogu smenjivati
naizmenini zahtevi za kontaktom i znakovi ljutitog odbacivanja, pa i
napadi besa. Ova deca ne uspevaju da nau utehu i sigurnost u kontaktu
s roditeljem.
Siguran obrazac vezanosti predstavlja normu, u statistikom i fiziolokom
smislu, u svim kulturama zapadnog sveta u kojima je ispitivano afektivno
vezivanje odojadi. Veina dece manifestuje siguran obrazac vezanosti,
mada udeo nesigurno vezane dece u nekim istraivanjima ide i do 40%.
Fizioloki parametri ispitivani u stranoj situaciji pokazuju da se sigurno
vezana deca lake i bre smiruju, odnosno da se nivo hormona stresa bre
vraa na normalan nivo, to je od velikog znaaja za zdrav razvoj nervnih
struktura koje uestvuju u emocionalnoj regulaciji i u sistemu pamenja.
Otkrie obrazaca afektivnog vezivanja ne bi bilo naroito
interesantno kada bi se radilo o pojavi koja je uzrasno specifina i bez
korelata u kasnijem razvoju. Meutim, istraivanja su utvrdila a) da
afektivno vezivanje postoji tokom celog ivota osobe, b) da ima znaajne
korelate u domenu socioemocionalne i interpersonalne kompetentnosti i
mentalnog zdravlja, c) da postoji kontinuitet obrazaca vezanosti od
najranijeg uzrasta odojeta pa do odraslog doba, d) da se kontinuitet
obrazaca vezanosti zasniva na odreenim mentalnim strukturama i
funkcijama koje se formiraju u periodu ranog razvoja i e) da postoji
povezanost izmeu mentalnih struktura i funkcija koje determiniu
obrasce vezanosti kod roditelja sa manifestnim obrascima ponaanja
vezanosti kod njihove dece, tj. da postoji transgeneracijski prenos
obrazaca vezanosti. Rei u sada neto vie o ovim nalazima.
Iz dosadanjeg izlaganja verujem da je jasno da dete iz odnosa
afektivnog vezivanja pounutruje neke vane funkcije, izmeu ostalih i
funkciju emocionalne regulacije. Ono to je u prvim mesecima ivota
majka inila za njega, dete postepeno ui da ini samo za sebe. Mogli
bismo pretpostaviti da vremenom figura afektivnog vezivanja ima sve
manji znaaj za dete i da potreba za vezivanjem postepeno nestaje. Ali
ve i nae svakodnevno iskustvo demantuje takvu ideju. Iako decipredkolskog uzrasta treba manje fizikog kontakta s roditeljima, to ne
8
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
9/23
znai da su ona manje vezana za svoje roditelje. Ono to se definitivno
menja tokom razvoja jeste organizacija sistema afektivnog vezivanja,
zahvaljujui sve veim intelektualnim i socioemocionalnim
kompetencijama deteta. Predkolska deca mogu da se uvere u dostupnost
svojih figura vezanosti kroz kontakt oima, neverbalnu ekspresiju i, to je
posebno vano, mogu da se dogovore i planiraju s odraslima separaciju,
ponovne susrete, zajednike aktivnosti i mogu da verbalno dele oseanja
u vezi toga. Bolbi je pretpostavio da kod starije dece i odraslih cilj sistema
afektivnog vezivanja nije vie fizika blizina figure vezanosti nego njena
dostupnost. Dostupnost podrazumeva sledee: a) verovanje da postoje
otvoreni kanali komunikacije s figurom vezanosti, b) da je osoba fiziki
dostupna i c) da e osoba odgovoriti ukoliko je pozovemo u pomo.Kod adolescenata i odraslih sistem afektivnog vezivanja se aktivira
naroito u situacijama stresa, bolesti ili nakon due razdvojenosti od
osoba za koje smo vezani.
Dete tokom razvoja postaje vlasnik onih funkcija koje je za nju imala
figura afektivnog vezivanja i gradi unutranju bazu sigurnosti koja se
najbolje moe izraziti kroz pojam samopotovanja. Samim tim moe da
regulie ne samo svoja afektivna stanja, nego i da poslui kao baza
sigurnosti drugima svojim prijateljima, kasnije u odraslo doba, svojoj
deci, partnerima i konano svojim ostarelim roditeljima. Pa ipak, svakoj
odrasloj osobi trebaju i stvarni ljudi u spoljanjem svetu sa kojima e
imati stvaran odnos poverenja i bliskosti, ljudi koji e joj sluiti kao
spoljanja baza sigurnosti u stresnim situacijama. Ko su figure vezanosti
kod adolescenata i odraslih? Istraivanja pokazuju da i kod adolescenata,
naroito onih koji su sigurno vezani, roditelji ostaju znaajan izvor
podrke, sigurnosti i doivljaja zatienosti. Pored njih pojavljuju se nove
figure koje slue kao oslonac. Najznaajnije figure vezanosti odraslih su
intimni partneri sa kojima se formira sloen odnos. On ukljuuje razliite
aspekte seksualnost, prijateljstvo, ali i afektivno vezivanje. Slino
obrascima vezanosti koji se ispoljavaju u ponaanju odojadi u odnosu na
majku, ustanovljeni su obrasci partnerske afektivne vezanosti.
Budui da afektivno vezivanje opstaje tokom razvoja u svakomsvom aspektu - kao vaan motivacioni sistem, kao sistem ponaanja, kao
9
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
10/23
emotivan odnos, moemo se zapitati ta se deava sa obrascima
vezanosti koji se manifestuju kod odojadi? Kako se menjaju i koliko su
stabilni tokom vremena? Ovo pitanje je neraskidivo povezano sa
problemima procene, odnosno merenja afektivnog vezivanja. Jasno je da
se manifestacije i organizacija vezanosti menjaju tokom individualnog
razvoja i da se tehnike procene moraju prilagoditi tim razvojnim
promenama. Primenom razliitih tehnika za procenu vezanosti na starijim
uzrastima (kao to su crte, igra, projektivne tehnike, tehnike zasnovane
na samoproceni, posmatranje ponaanja, intervju...) dolo se do prilino
saglasnih rezultata u pogledu kontinuiteta obrazaca afektivnog
vezivanja. Deca koja su u periodu odojatva klasifikovana kao sigurna,
pokazuju veu stabilnost tokom vremena, tj. postoji tendencija da i nastarijim uzrastima zadre siguran obrazac vezanosti. Kod dece koja su
manifestovala nesigurne obrasce vezanosti na ranom uzrastu postoji vei
stepen nestabilnosti, odnosno tendencija da na starijim uzrastima preu
u kategoriju sigurno vezanih ili da manifestuju drugi obrazac nesigurnog
vezivanja. Stabilnost klasifikacije je vea kod dece iz srednje klase.
Pretpostavlja se da je to stoga to u toj populaciji postoji manja incidenca
stresnih ivotnih dogaaja koji bi doveli do promene kvaliteta interakcije
roditelja s detetom i posledino do reorganizacije sistema vezanosti. Neki
od najimpresivnijih rezultata odnose se na poreenje klasifikacija
ispitanika iz perioda odojeta sa klasifikacijama u odraslo doba.
Ustanovljeno je da, koristei grubu klasifikaciju na sigurne i nesigurno
vezane, ak 70% odraslih ispitanika ostaje u istoj kategoriji koju su imali
kao odojad. Ako u periodu od 20 godina ispitanici nisu pretrpeli velike
traume, slaganje je jo i vee i iznosi 78%!
Bolbi je bio ubeen u to da razlike u kvalitetu rane vezanosti imaju
dugorone implikacije za kasnije intimne odnose, razumevanje sebe i
za mentalno zdravlje odnosno patologiju. Njegove pretpostavke testirane
su u brojnim istraivanjima i to u odnosu na irok raspon moguih
efekata. Iako ne postoje ubedljivi dokazi za povezanost izmeu razliitih
obrazaca vezanosti na ranom uzrastu sa konkretnim ponaanjima,
osobinama linosti ili specifinim vidovima psihopatologije, niti se moetvrditi da je odnos deteta i majke prototip svih kasnijih bliskih odnosa;
10
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
11/23
istraivai su doli do zakljuka da postoje efekti ranih emocionalnih
iskustava i da se oni, pre svega, odraavaju na mentalne procese koji
podupiru linost i psihopatologiju. Sigurno vezana deca sebe opisuju
pozitivnije nego nesigurna deca i istovremeno su u stanju da priznaju
svoje nedostatke i nesavrenosti. Sigurno vezana deca su kompetentnija u
proceni emocija, pokazuju bolje razumevanje negativnih emocija i njihovih
posledica, imaju vei kapacitet za empatiju i dobivaju bolje procene od
strane odraslih osoba (nastavnici, savetnici) u pogledu samopotovanja,
samopouzdanja, emocionalnog zdravlja i pozitivnih afekata. Utvreno je i
da sigurno vezana deca pokazuju veu sofisticiranost u igri, naroito u
simbolikoj igri u kojoj uestvuje i majka. Najveu povezanost sa
psihopatologijom na starijim uzrastima manifestuje dezorganizovaniobrazac vezanosti, ali je on ujedno i vremenski najmanje stabilan. Veza
izmeu ambivalentnog nesigurnog obrasca sa razvojem internalizujue
psihopatologije (depresivnosti, anksioznosti) i veza izbegavajueg
nesigurnog obrasca za razvojem eksternalizujue psihopatologije
(problema u ponaanju agresivnosti, asocijalnog ponaanja i sl) nema
nedvosmislenu empirijsku podrku.
ta stoji u osnovi vremenske stabilnosti obrazaca vezanosti,
odnosno u osnovi efekata kvaliteta rane interakcije deteta i majke? ta se
to formira u mentalnom svetu deteta to opstaje tokom vremena i kasnije
se ispoljava u socijalnim interakcijama, emocionalnom ivotu, kvalitetu
mentalnog zdravlja ili pak, pojavi psihikih tekoa i interpersonalnih
problema?
Bolbi smatra da dete stvara unutranje radne modele ili reprezentacije
sveta, meu kojima su posebno znaajni radni modeli sebei znaajnih
osoba. URM drugih definie ko su figure afektivne vezanosti, gde se mogu
nai, i ta moemo oekivati, kako e se one ponaati. URM sebe definie
uverenja osobe o tome koliko je ona prihvatljiva ili neprihvatljiva figuri za
koju je vezana. Ukratko, unutranji radni modeli sainjeni su od uverenja i
oekivanja o tome kako funkcioniu odnosi afektivne vezanosti i ta osoba
od njih moe da dobije.
Ako dete ima nepovoljno rano iskustvo u odnosima afektivnog vezivanjaono e verovatno formirati negativne reprezentacije znaajnih drugih (kao
11
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
12/23
nepouzdanih i neraspoloivih, ili ak neprijateljskih i povreujuih) i selfa
(kao bezvrednog, nepoeljnog i nevoljenog). Da bi se zatitilo od
neprijatnih oseanja, pre svega doivljaja nesigurnosti i bespomonosti,
dete e izgraditi odbrambene procese koji e voditi falsifikovanju
stvarnosti i odravanju neadaptivnih, zastarelih modela. Uz negativne
unutranje radne modele vea je verovatnoa neadaptivnog ponaanja u
partnerskim odnosima i roditeljskoj ulozi, i uopte, vea je podlonost
psihopatologiji. Unutranji radni modeli poseduju relativnu stabilnost jer
oni generiu ponaanja koja tee da potvrde URM i da ga dalje odre.
Uvoenjem pojma unutranjih radnih modela u teoriju o afektivnom
vezivanju kao sistemu ponaanja, Bolbi je otvorio perspektivu istraivanja
afektivne vezanosti tokom itavog ivotnog doba, razumevanje razvojnihpromena u izraavanju afektivne vezanosti i trajnog uticaja na ponaanje
u odnosima sa drugim ljudima. tavie, moe se rei da je pojam
mentalnih reprezentacija ili unutranjih radnih modela koji organizuju
ponaanje i miljenje, centralni konceptteorije afektivnog vezivanja.
Naravno, ideja o sadrajima mentalnog sveta koji imaju svoje poreklo u
ranoj interakciji deteta i majke, nije nova i ne predstavlja Bolbijev
originalan doprinos razvojnoj i klinikoj psihologiji. Upoznavanje
reprezentacionog sveta pojedinca je jedan od glavnih zadataka
psihoanalize i stoga postoje brojne psihoanalitike formulacije o nastanku
i dinamici unutranjih objekata i njihovih odnosa. Jedno od veoma
uticajnih shvatanja o razvoju selfa i interpersonalnog sveta deteta ponudio
je Daniel Stern. Njegova teorijska shvatanja rezultat su impresivne mikro-
analize interakcije majke i deteta i odraavaju konvergenciju ideja teorija
objektnih odnosa i teorije afektivnog vezivanja sa nalazima razvojnepsihologije. Pojmovni aparat kojim se Stern slui je sloeniji od koncepta
unutranjeg radnog modela. On smatra da unutranji objekti, kao osnovni
sadraji mentalnog sveta, nisu reprezentacije osoba niti njihovih delova
odnosno osobina. Ono to se reprezentuje su iskljuivo interaktivna
iskustva. Ovako shvaene unutranje objekte Stern naziva naini-
bivanja-sa. Drugi uticajan model u savremenoj teoriji afektivnog
vezivanja koji nudi takoe sloeniju sliku efekata rane emocionalne
interakcije u odnosu odojeta i majke predloio je Piter Fonagi sa svojim
12
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
13/23
saradnicima. Umesto konstrukta unutranjeg radnog modela koji je
prilino nediferenciran i statian, Fonagi predlae pojam kapaciteta za
mentalizaciju kao najvanijeg dostignua ranog socioafektivnog razvoja. O
ovom modelu bie vie rei sledee srede.
Bez obzira na terminoloke razlike i stepen rafiniranosti konstrukata i
njihovoj empirijskoj osnovi, moe se rei da su svi istraivai
emocionalnog razvoja iz perspektive teorije afektivnog vezivanja i
savremene psihoanalize dali vaan doprinos u izuavanju
reprezentacionog sveta, njegovog interpersonalnog porekla i njegovih
efekata na nivou funkcionisanja celokupne linosti.
Kako se ispituje reprezentacioni svet, odnosno unutranji radni modeli
sebe i drugih u odnosima afektivne vezanosti kod odraslih? Kakva je
povezanost obrazaca afektivnog vezivanja odraslih i obrazaca afektivnog
vezivanja njihove dece? Kako se ostvaruje transgeneracijski prenos
obrazaca vezanosti? ta se moe uiniti da se presee ponavljanje
transgeneracijske traume i obnavljanje nesigurnih obrazaca vezanosti? To
su teme o kojima u govoriti u sledeem izlaganju.
13
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
14/23
Transgeneracijski prenos obrazaca afektivnog vezivanja
Rezime:
- u radu se predstavljaju dve tradicije ispitivanja afektivnog vezivanja
kod odraslih osoba: istraivanje partnerskih obrazaca vezanosti i
istraivanje reprezentacionog sveta u odnosu na afektivno
vezivanje. Naglasak je na predstavljanju ove druge tradicije.
Opisuje se AAI Intervju za ispitivanje afektivne vezanosti odraslih,
obrasci vezanosti ustanovljeni na taj nain i navode se najvaniji
nalazi o transgeneracijskom prenosu vezanosti.
- drugi deo rada bavi se moguim mehanizmima transgeneracijskogprenosa. Ispituje se vrednost hipoteze o osetljivosti i responzivnosti
roditelja i konstatuje se praznina u transgeneracijskom prenosu o
kojoj govori van Ijzendoorn. Navode se drugi doprinosi objanjenju
procesa koji se zbiva u interakciji majka-dete za koji su direktno
odgovorna stanja uma u pogledu AV koja karakteriu majku. Kao
najvaniji istie se doprinos psihoanalitike razvojne psihologije,
odnosno Daniela Sterna i njegovog mikroanalitikog pristupa
ispitivanju rane emocionalne interakcije. Uvodi se pojam
mentalizacije kao jednog od najnovijih ponuenih reenja za
objanjenje transgeneracijskog prenosa.
- zakljuuje se s praktinim implikacijama ovih nalaza. Diskutuje se
mogunost prekida transgeneracijskog prenosa nesigurnih obrazaca
vezanosti. Jedna od mogunosti, pored ve pomenute psihoterapije
dijade majka-odoje jeste i psihoterapijska intervencija tokom
trudnoe (Phillis Klaus), druga su edukativni grupni programi zaroditelje iz rizinih grupa (program STEEP ili Brischov program u
Minhenu)
14
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
15/23
U prethodnom izlaganju predstavili smo nain za procenu obrazaca
vezanosti na uzrastu odojeta, opisali smo te obrazce i naveli da postoji
snana tendencija da se siguran odnosno nesiguran obrazac vezanosti
zadri tokom ivota. Spomenuli smo i da se organizacija sistema
afektivnog vezivanja menja tokom odrastanja i naveli smo u emu se
ogledaju najvanije promene. Jasno je da se afektivno vezivanje odraslih
ne moe ispitivati na isti nain kao kod jednogodinjeg deteta. ta se
uopte podrazumeva pod afektivnim vezivanjem odraslih i kako se ono
ispituje, meri?
80-tih godina pojavila su se paralelno dva pristupa afektivnom vezivanju
odraslih. Ova dva pristupa, odnosno njihovi istraivai, dugo vremena su
delovali nezavisno, bez znaajnije interakcije ili razmene iskustava. ak idanas nema intenzivnijeg preplitanja njihovih doprinosa. Jednu liniju ine
istraivanja partnerske vezanosti iji su pokretai Hazan i ejver.
Doslovan prevod s engleskog bio bi romantina vezanost, ali mislim da je
prefiks romantian nepotreban i neprecizan. Intiman odnos dvoje ljudi
ne mora da bude naroito romantian, pogotovo kada njihova veza ve
dugo traje, ali njihov odnos svakako moe da bude snaan, blizak, topao,
podravajui i da ukljuuje komponentu afektivnog vezivanja. Hazan i
ejver poli su od pretpostavke da u partnerskim odnosima odraslih
postoje obrasci odnosno stilovi vezanosti koji odgovaraju obrascima
vezanosti odojeta za majku, koje je istraila i opisala Meri Ejnsvort. Oni
su dizajnirali jednostavan upitnik za procenu tog stila, upitnik koji je i
dan-danas esto u primeni. Radi se o kratkim opisima stilova vezanosti
odraslih koje oni nazivaju sigurni, bojaljivi, ,odbacujui i
preokupirani. Evo kako npr. izgleda opis preokupiranog stila vezanosti:
elim da budem u potpunosti emotivno blizak sa drugima, ali mi se esto
ini da drugi nisu spremni da budu bliski sa mnom onoliko koliko bih ja to
hteo. Ne oseam se dobro bez bliskih odnosa, ali se brinem ponekad da
me drugi ljudi ne cene onoliko koliko ja cenim njih.
Zadatak ispitanika je da prepozna opis koji najbolje odgovara njegovom
stilu interpersonalnih odnosa. Ovaj pristup je posluio kao inspiracija
brojnim istraivaima koji su dizajnirali sloenije skale za procenu stilova
vezanosti odnosno njihovih osnovnih dimenzija, a to bi bile anksioznostu bliskim odnosima i izbegavanje bliskih odnosa. Siguran stil vezanosti
15
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
16/23
odlikuje nizak stepen anksioznosti i izbegavanja, dok upravo suprotno vai
za bojaljiv stil. Preokupirane osobe ne izbegavaju bliske odnose,
naprotiv, ali su neprestano anksiozne i brinu se da li ih osoba za koju su
vezani dovoljno voli i ceni, odnosno da li e biti iznevereni i naputeni.
Odbacujue vezane osobe izbegavaju bliske odnose i umesto da se ulau
u toj sferi, one se vie posveuju drugim sferama iz kojih pojedinac moe
da crpe samopotovanje, kao to je npr. profesija. One, naravno, nisu ni
anksiozne u pogledu bliskih veza. Pretpostavlja se da iza anksioznosti i
izbegavanja stoje unutranji radni modeli sebe i drugih, tj. da osobe koje
izbegavaju bliske odnose to ine zato to imaju negativne reprezentacije
drugih, izgraene kroz rane odnose vezanosti, sa figurama koje nisu bile
osetljive i responzivne. Osobe koje stalno strahuju da e biti naputene istalno sumnjaju u dobre namere i pozitivna oseanja drugih, imaju,
prema toj pretpostavci, negativne unutranje radne modele sebe.
Naravno, ova slika je pojednostavljena. Sigurna sam da bi svaki kliniar
odmah postavio pitanje koliko su uniformno pozitivne reprezentacije
drugih kod preokupiranih osoba, a koliko je zapravo na delu stalna
dinamika odbrambenih procesa idealizacije i omalovaavanja. Isto vai i
za odbacujue osobe da li je zaista mogue da one imaju tako pozitivnu
sliku o sebi ako su dobrovoljno izabrale izgnanstvo iz carstva bliskosti,
intimnosti i zdravog oslanjanja na druge. Koliko je krhko njihovo
samopotovanje izgraeno pre svega na postignuima i ambiciji koja ima
kompenzatornu ulogu?
Zbog ovih nedostataka okreemo se drugoj tradiciji istraivanja afektivne
vezanosti odraslih. Ona je oznaila prekretnicu u daljem razvoju i primeni
teorije afektivnog vezivanja, uinila je kliniki znaajnom i interesantnom
psihoterapeutima, ukljuujui i psihoanalitiare. Ovu prekretnicu je izvela
Meri Mejn sa svojim saradnicima s ciljem da pronae korelate obrazaca
vezanosti kod odojadi. Ona je u startu bila zainteresovana za neto
sasvim drugo nego Hazan i ejver umesto stilova koji predstavljaju
samo opis nekih tendencija u interpersonalnim odnosima, Mejnova je
imala pretenziju da ispita reprezentacioni svet odraslih, ono to se nalazi u
njihovom umu, a ima veze s njihovim ranim iskustvima u bliskim
odnosima. Osmislila je intervju kojim se prikupljaju podaci o ranimodnosima ispitanika s njegovim roditeljima i o njihovim aktuelnim
16
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
17/23
odnosima. Analizirala je odgovore ispitanika, roditelja, i tragala za neime
to je dosledno povezano s obrascima vezanosti njihove dece. Na svoje
iznenaenje, ustanovila je da sadraj koji odrasli iznose u vezi svojih ranih
emocionalnih odnosa s roditeljima nije toliko bitan koliko nain na koji oni
pripovedaju o svojim iskustvima. Kako je mogue da je nain
pripovedanja toliko vaan? Naime, intervju ukljuuje dosta sloena
pitanja, kao to je npr. Kada ste bili uznemireni, kao dete, ta ste radili i
ta bi se dogodilo? Moete li mi navesti neke specifine dogaaje kada ste
bili emotivno uznemireni? Fiziki povreeni? Bolesni? ili Zato mislite da
su se vai roditelji ponaali na nain na koji su to inili u vreme vaeg
detinjstva?. Dok odgovara na ova sloena pitanja, ispitanik treba da
pristupi seanjima na davne dogaaje i da istovremeno organizuje svojodgovor tako da on bude koherentan, skladan, dovoljno, ali ne previe
detaljan i da bude u stanju da svoja opta zapaanja i seanja potkrepi
primerima. To je veoma sloen zadatak i ovaj intervju ima kapacitet da
iznenadi nesvesno. Koherentnost, doslednost i organizovanost odgovora
direktno odraavaju koherentnost, doslednost i organizovanost
unutranjeg iskustva osobe, njeno samorazumevanje i njene kapacitete za
regulaciju emotivnih stanja, bez obzira da li su iskustva o kojima osoba
izvetava bila preteno pozitivna ili negativna. Zato se ispostavilo da je
upravo koherentnost diskursa, odnosno nain pripovedanja onaj inilac
koji razlikuje obrasce vezanosti kod odraslih, odnosno njihova stanja uma
u pogledu afektivnog vezivanja, kako to definie Mejnova.
Osobe ije je stanje uma u pogledu afektivnog vezivanja procenjeno kao
sigurno/autonomno, odlikuje dosledna i saradljiva naracija. One
odgovaraju na pitanja s dovoljno razrade. Tada se vraaju intervjueru i
preputaju mu inicijativu za dalje usmeravanje razgovora. Pridaju vanost
vezivanju, deluju objektivno u opisu pojedinih dogaaja i odnosa.
Autonomni odrasli po pravilu imaju decu koja su u Stranoj situaciji
kategorisana kao sigurna.
Osobe iji su intervjui procenjeni kao odbacujui nastoje da to manje
diskutuju svoja rana iskustva vezanosti. Njihova naracija je tipinonedosledna, odgovori su esto turi, nedovoljni ili osoba insistira na tome
17
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
18/23
da ne moe da se seti dogaaja, situacija i sl. One opisuju roditelje i
odnose s njima u povoljnom svetlu, ali ne uspevaju da to argumentuju
opisom konkretnih iskustava, tako da esto upadaju u kontradiktorne
izjave. Osobe koje imaju ovakav diskurs po pravilu imaju izbegavajue
vezanu decu.
Osobe koje su klasifikovane kao preokupirane imaju tekoa da odre
fokus na datom pitanju, kao da seanja koja su pobuena privlae panju
u toj meri da odvlae ispitanika od sutine postavljenog pitanja. One
manifestuju preokupiranost prolim iskustvima i odnosima vezivanja, pri
tom mogu biti besne, pasivne ili bojaljive. Njihove reenice su esto
dugake, gramatiki nepravilne, pune nejasnih, neodreenih izraza(onako, i tako to...). Deca preokupiranih roditelja su po pravilu
klasifikovana kao ambivalentna.
Mogue je, takoe, da ispitanici u celini imaju koherentan diskurs, ali da
prilikom diskusije potencijalno traumatskih iskustava manifestuju
dezorganizaciju. U tom sluaju se dodeljuje kategorija nerazreeni u
pogledu potencijalne traume (znaajnih gubitaka, zlostavljanja i sl.) i ona
se dodeljuje kao sekundarna, uz jednu od tri osnovne kategorije. Deca iji
su roditelji klasifikovani kao nerazreeni u pogledu traume po pravilu
pokazuju dezorganizovano ponaanje vezanosti u Stranoj situaciji.
Primena intervjua za procenu vezanosti kod odraslih je ponovljena u
ogromnom broju studija, a najznaajnije su one kod kojih su ispitivani
odrasli (najee majke) PRE roenja deteta, tako da je obrazac vezanosti
roditelja, naknadno poreen s organizacijom vezanosti njihovog deteta u
Stranoj situaciji. Podudarnost obrasca vezanosti roditelja i deteta se u tim
studijama kree od 60 do 77%, u zavisnosti od toga da li su ispitivani
oevi ili majke i da li je koriena osnovna kategorizacija na sigurne vs.
nesigurnih ili kompletna kategorizacija.
Jedno od retkih trogeneracijskih istraivanja poredilo je status afektivne
vezanosti na reprezentacionom nivou kod mladih ena, pre roenjanjihovog deteta, sa statusom vezanosti njihovih majki i zatim, naknadno,
18
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
19/23
sa obrascem vezanosti njihove dece. Izmeu dve generacije ena naena
je podudarnost od 75% (uz korienje tri kategorije vezanosti), a izmeu
majki i njihove odojadi dobijena je podudarnost od 81% (takoe uz
korienje tri kategorije vezanosti). Ovo su izuzetno impresivni rezultati i
dokazuju da se prenos obrazaca moe pratiti iz generacije u generaciju.
Dolazimo do najzanimljivijeg dela ove prie o transgeneracijskom
prenosu obrazaca vezanosti, a to je pitanje mehanizama prenosa. ta je
to to majka unosi u emocionalnu interakciju s odojetom to direktno
proizlazi iz njenog stanja uma u pogledu vezanosti?
Spomenuli smo proli put da je Meri Ejnsvort razlike u organizaciji
vezivanja kod odojadi pripisala kvalitetu majinske nege i to njenojosetljivosti i responzivnosti. Brojna istraivanja su proveravala njena
zapaanja. Zakljuak metanalitike studije (koja poredi rezultate veeg
broja istraivanja) van Ijzendoorna jeste da majinska osetljivost i
responzivnost objanjavaju samo jedan manji deo efekta majinog statusa
vezanosti na ponaanje deteta u stranoj situaciji. Drugim reima, u naem
razumevanju procesa prenosa postoji jedna znaajna praznina. Ovaj nalaz
se moe objasniti nedostatkom u odreenju i posledino merenju
osetljivosti. Istraivai su se tako orijentisali na neke konkretnije, ue,
specifinije aspekte materinske interakcije s odojetom, odnosno na njene
naine reagovanja na detetove signale uznemirenosti. Utvreno je da su
sigurne majke bile superiorne u prepoznavanju znaenja facijalne
ekspresije odojeta, odnosno negovih emocija, da su pokazivale najvie
interesovanja i spremnosti za reakciju na detetova emotivna stanja, kao i
da su jedino one na odgovarajui nain svojim izrazom lica odraavale
emotivna stanja deteta. Najproblematinije reakcije su ispoljile
odbacujue majke.
Posebno vredan doprinos istraivanju upliva roditeljskog reprezentacionog
sveta na emocionalnu interakciju s detetom dao je Daniel Stern, istaknuti
istraiva dijadne interakcije majka-dete u prirodnim uslovima. Stern nas
je nauio da se vane stvari u emocionalnoj interakciji deavaju u
sekundama, ak i u deliima sekunde. On smatra da su koncepti kao tosu osetljivost, responzivnost, nametljivost, odbacivanje i drugi pojmovi
19
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
20/23
koje koriste teoretiari i kliniari, suvie iroki, opti i neodreeni. Stoga
predlae da se za razumevanje prirode emocionalne interakcije, njenih
efekata na detetov razvoj linosti i njenih determinanti, s majine i s
detetove strane, koriste sasvim sitne jedinice opisa, na nivou
elementarnog ponaanja, kao to su: usmeravanje i odvraanje pogleda,
trajanje izraza lica, brzina odreenih pokreta, male varijacije u
emocionalnoj pobuenosti. Tek tada moe da se otpakuje pojam
osetljivosti i da se opie od ega se on, zapravo, sastoji. Pojedinana
ponaanja su povezana i stvaraju obrasce, epizode, teme koje boje
celokupnu interakciju, bez obzira na konkretnu aktivnost majke i deteta.
Jedna ista tema bie prisutna i prilikom hranjenja bebe i njenog kupanja i
igre s njom. Ti obrasci interakcije, ija je sutina esto teko uhvatljivaoku posmatraa, ine osnovu za izgradnju unutranjeg sveta deteta.
Stern je razvio tzv. mikroanalitiki intervju putem kojeg se ispituju misli,
oseanja, seanja, fantazije koje u majci pokreu svakodnevne situacije i
scene prilikom negovanja deteta, posmatranja njegovog ponaanja,
njegovog reagovanja na majine zahteve ili inicijativu za kontaktom. Kako
je istakla i Selma Fraiberg u svom uticajnom delu koje se bavi
subjektivnim svetom majke Duhovi u dejoj sobi, samo prisustvo deteta
je snaan okida brojnih seanja i asocijacija, koje se drugaije, npr. u
klinikoj situaciji ne mogu tako lako izazvati. Unutranji svet roditelja,
nastao kroz nebrojena ponavljanja obrazaca interakcije u njihovom ranom
razvoju, koji moemo opisati preko pojmova unutranji radni modeli,
reprezentacije, sheme, poput rezonantne kutije stalno vibrira na
stimuluse koje emituje dete. Gotovo da ne postoji niti jedan aspekt
detetovog ponaanja koji u roditelju ne izaziva emotivan odgovor, a
njegov kvalitet zavisi od stanja uma u pogledu afektivnog vezivanja. ta
je to radio Stern? On je majke stavljao u situaciju da 15 minuta
posmatraju svoje dete. Nakon toga one opisuju ta su videle i biraju jedan
dogaaj, jednu scenu koja ih je naroito dirnula, ponela, koja im je
posebno znaajna. Kroz dubinski intervju istrauje se ta se sve deavalo
na mentalnom planu, ta je sve majka pomislila, osetila, ega se setila i
ta je sve oekivala reagujui na tu scenu.
20
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
21/23
Ovakav pristup izuavanju aktivacije i efekata unutranjih radnih modela
obeava da ispuni prazninu u naem razumevanju prenosa obrazaca
vezanosti s jedne na drugu generaciju.
Jo jedno vano otkrie u vezi mogueg mehanizma transgeneracijskog
prenosa tie se kapaciteta da se pojme svoja i tua mentalna stanja, o
emu e biti rei u narednom izlaganju.
U emu se sastoje praktine implikacije ovih nalaza? Ako znamo da
je u unutranjem svetu roditelja, jo i pre roenja, pa i zaea njihovog
deteta, zapisano kako e najverovatnije reagovati na prisustvo svog
deteta, njegove signale i potrebe, ako poznavajui njihov obrazac
afektivnog vezivanja moemo da pretpostavimo na kakve tekoe moguda naiu u svojoj roditeljskoj ulozi, postavlja se pitanje najboljeg
momenta i naina intervencije da se prekine prenos nesigurnih obrazaca
vezanosti i posledino, i da se stvore povoljniji socioemocionalni uslovi za
razvoj deteta.
Proli put je spomenuto da se razvijaju tehnike za psihoterapiju dijade
majka-odoje, kroz koje majka moe da postane svesnija signala koje joj
dete upuuje, naina na koje ona reaguje opaajui te signale i efekata
koje njena reakcija ostavlja na dete. Time se pravi prostor za korekciju
obrazaca interakcije koji inae tee da se ponavljaju, uvruju i zatim
prenose na mentalni plan deteta.
Jo ranija intervencija moe da se vri tokom trudnoe. Trudnoa je, kao i
sve razvojne krize, period emocionalnog nemira i psihike reogranizacije.
U tom periodu oivljavaju stari konflikti, jaaju stare i pojavljuju se nove
anksioznosti, preispituju se postojee identifikacije, formiraju se i oblikuju
reprezentacije bebe i sebe kao majke. Sva ta burna zbivanja i
neuobiajena otvorenost za promenu ine trudnou idealnim periodom za
kratke psihoterapijske intervencije. Ponekad, mada retko, trudnice su
ophrvane simptomima ije znaenje ne razumeju, a vode svoje poreklo u
ranoj traumi, gubitku ili nasilju. One same sebi mogu delovati toliko
izmenjeno i strano, s oseanjima koja su preplavljujua i destruktivna da
se same obraaju strunjaku. ei je sluaj da trudnice uspevaju da
koriste svoje uobiajene strategije za izlaenje na kraj s neprijatnimsubjektivnim doivljajima i nemirima i time sebi uskrauju priliku za
21
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
22/23
promenu. Budui da je primena Intervjua za procenu afektivnog vezivanja
vremenski zahtevna i da u Srbiji trenutno postoji samo jedan strunjak
edukovan za primenu ove tehnike, jasno je da ne moemo svaku trudnu
enu intervjuisati i procenjivati na taj nain potrebu za ranom
intervencijom.
Meutim, postoje i jednostavniji instrumenti za brzu procenu razliitih
aspekata transformacije u roditeljsku ulogu, kao to su npr. procena
prenatalne emocionalne vezanosti majke za fetus ili njene anksioznosti u
vezi budue majinske uloge. U mnogim sluajevima ve i ginekolog moe
otkriti dovoljne razloge za upuivanje ene, odnosno oba partnera, na
preliminarni razgovor i pruanje psiholoke podrke. Tu spadaju sluajevi
prethodnih neuspenih trudnoa, traumatian prethodni poroaj,osnovana sumnja u malformaciju ploda. Na alost, takav sistem
psiholoke podrke enama i parovima koji mogu imati tekoa da svom
potomstvu obezbede kvalitetan poetak u socioemocionalnom razvoju,
kod nas ne postoji.
Impresivno iskustvo u kratkoj psihoterapijskoj intervenciji sa trudnicama
koje su preivele rano emocionalno i/ili seksualno zlostavljanje ima Phillis
Klaus koja koristi kombinovane psihoterapijske tehnike u razreavanju i
obradi traumatskog iskustva i stvaranju pozitivnijih slika sebe kao majke i
slika budueg deteta.
Drugi tip intervencija osmiljen je kao pomo roditeljima koji pripadaju
rizinim grupama, tj. za koje postoji vea verovatnoa da e detetu
preneti nesiguran obrazac vezanosti. U procenu rizika ulaze razliiti
faktori: siromatvo, gubitak posla, ranija traumatska iskustva u detinjstvu
roditelja (liavanje, nasilje ili separacije), tekoe prilikom zaea,
nepovoljni nalazi prenatalne dijagnostike, nasilje u porodici, psihike
smetnje kod roditelja, naroito depresija i zloupotreba psihoaktivnih
supstanci. Razvijeni su programi edukacije roditelja koji poinju pre
roenja deteta i nastavljaju se tokom prve i druge godine ivota deteta s
ciljem da se poveaju anse za formiranje sigurne afektivne vezanosti. U
takve programe spadaju, recimo, SAFE (Sigurno obrazovanje za roditelje)
razvijen od strane K.H. Brischa u Minhenu ili STEEP (Koraci ka
delotvornom, zadovoljnom roditeljstvu), koji su razvili Marta FarellErickson i Bajron Egeland na osnovu rezultata dugogodinje longitudinalne
22
-
8/6/2019 Osnovne Postavke Teorije AV
23/23
studije Minesota projekta Roditelj-dete u kojoj su praene porodice i deca
iz visoko rizinog okruenja. Rezultati rada s porodicama pruaju mnogo
optimizma u mogunost da se novim generacijama prui kvalitetniji start
za ukupan razvoj linosti.