OSNOVE ZAŠTITE OD POŽARA

Microsoft Word - ZOPVaradin, 2010.
OO ss nn oo vv ee zz aa šš tt ii tt ee oo dd pp oo aa rr aa 2.
Predgovor
ivimo u vremenu u kojemu razvoj tehnologije omoguuje brz napredak praen porastom ivotnog standarda. Istodobno tehnologija koja se prihvaa poveava rizik od poara. Svaki poar, pa i onaj najvei, ima poetnu fazu u kojoj ga, vrlo malom koliinom sredstva za gašenje, moe ugasiti ne samo profesionalni vatrogasac, nego i svaki radnik, odnosno graanin koji je za to osposobljen..
Ovaj prirunik sadri sve one elemente koji e uz praktinu izobrazbu biti potrebni da se radnici osposobe za obaveze u pogledu zaštite od poara.
Njihovom izobrazbom znatno e se poveati broj osoba koje e znati same ugasiti poar im ga opaze. Na taj nain smanjit e se ukupna šteta (neposredna i posredna) uzrokovana poarima, a ujedno sauvati ono najdragocjenije – ljudski ivoti.
Ali, nije dovoljno da se tim oblikom izobrazbe steknu samo odreena znanja i potrebne vještine potrebne za zaštitu od poara, isto je tako vano da se stupanj spremnosti za gašenje poara odrava uvijek na istoj razini. To se moe postii samo redovitim vjebama na ureajima i aparatima za gašenje. Iako to zahtijeva odreena sredstva, ona su ipak neusporedivo manja od šteta zbog posljedica poara.
1. GG OORREENNJJ EE II GGAA ŠŠEENNJJEE
OSNOVNI POJMOVI O GORENJU
Podjela tvari prema agregatnom stanju i gorivosti
Sve tvari u prirodi postoje u tri oblika, ili drugim rijeima u tri agregatna stanja: krutom, tekuem i plinovitom. Krute tvari, npr. drvo, ugljen, kamen i slino, imaju tono odreeni oblik i volumen, koji se ne mijenjaju porastom tlaka i temperature.
Tekuine, primjerice voda, nemaju tono odreen oblik, ve poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze. Volumen tekuina neznatno ovisi o promjeni tlaka i temperature.
Plinovite tvari, kao što su zrak (koje je smjesa razliitih plinova), nemaju ni odreen oblik, niti volumen. Plinovi ispunjavaju sav raspoloivi prostor, jer nema sila, kao kod tekuina, a posebno kod krutina, koje bi estice plina drale na okupu. Volumen plina ovisi o temperaturi i tlaku: što je temperatura viša, volumen je vei, a što je tlak viši, volumen je manji.
Iz iskustva se zna da neke tvari gore, a neke ne. Prema tome tvari se razlikuju ovisno o sposobnosti gorenja, pa postoje gorive i negorive tvari.
Kao što se tvari razlikuju prema agregatnom stanju, tako se i sve gorive tvari dijele na:
gorive krute tvari (drvo, ugljen, pamuk, plastika i sl.),
gorive tekuine (benzin, alkohol, aceton, i sl.),
gorive plinove (metan, propan, acetilen).
Da bi nastalo gorenje moraju biti ispunjena tri uvjeta , tj. mora postojati:
1. goriva tvar
2. kisik (zrak)
Slikovito su ova tri uvjeta prikazana poarnim trokutom.
Najprije treba odrediti koje su tvari gorive. Pojednostavljeno reeno, gorive su tvari one koje e gorjeti ako se ispune i ostala dva uvjeta (prisutnost kisika i temperatura paljenja).
Gorenje je burna kemijska reakcija spajanja gorive tvari s kisikom, uz pojavu plamena odnosno ara i uz oslobaanje topline. U kemijskom smislu gorenje je oksidacija, no svaka oksidacija nije gorenje. Npr. površinu eljeza nakon što je odreeno vrijeme bila na zraku, prekrije crvenkasti sloj i kae se da eljezo ra (spojilo se s kisikom, tj. oksidiralo je).
Zapaljiv i plin koji, zbog pokvarenog ventila, iz lazi iz plinske boce, eksplodirat e ako pri širenju naie na dovoljno jak izvor paljenja (otvoreni plamen, ali i opušak). U oba sluaja radi se o kemijskoj reakciji spajanja neke tvari s kisikom, dakle, o oksidaciji. Razlika je samo o brzini oksidacije. Dok je ranje vrlo spora reakcija koja traje godinama, gorenje je trenutana oksidacija koja se ponekad dogaa u djeliima sekunda.
Vatra je kontrolirano gorenje unutar predvienog loišta, a poarom se smatra vatra nastala izvan mjesta predvienog za gorenje (izvan loišta, tj. na mjestu koje nije pod kontrolom), odnosno, poar je vatra koja je promijenila eljeni tok.
1. Goriva tvar – prvi uvjet gorenja
Da bi nastalo gorenje, potrebno je goriva tvar. To je ona tvar koja e se uz normalne
uvijete, tj. temperaturu paljenja i dovoljnu koliinu kisika, zapaliti i nastaviti gorjeti. Gorive tvari se, osim prema agregatnom stanju, razlikuju i po brzini izgaranja, te se dijele na gorive i sporo gorive.
Gorenje plinova
Budui da kod plinova nema sila koje bi drale na okupu molekule plina, one se šire na sve strane i raspodjeljuju po cijelom prostoru, miješajui se s molekulama kisika. Kad se ispuni uvjet topline, odnosno temperature paljenja, plin e se ovisno o situaciji zapaliti ili eksplodirati. Ako plin kontrolirano izlazi i odmah se nakon izlaenja u slobodan prostora
zapali, mirno e gorjeti (plinski štednjak, ureaji za zavarivanje). Ali, ako iz bilo kojeg razloga vea koliina plina izae u slobodan prostor i širei se prostorom naie na izvor paljenja, trenutno e izgorjeti ili eksplodirati.
Gorenje tekuina
Tekuine ne mogu gorjeti jer nisu ispunjena sva tri uvjeta iz poarnog trokuta. Meutim, gore pare koje nastaju isparivanjem.
Sve tekuine nee se jednako brzo zapaliti, a to, ponajprije ovisi o njihovoj hlapivosti. Što tekuina bre hlapi, to e se iznad površine znatno bre i pri nioj temperaturi stvoriti dovoljna koliina njezinih para koje e se zapaliti prinese li se njima izvor paljenja.
Najnia temperatura , pri kojoj se pri iznad površine tekuine nalazi toliko para da se u dodiru s zrakom stvaraju zapaljivu smjesu, koja e se zbog djelovanja nekog izvora paljenja (zapaljene šibice) zapaliti, naziva se plamištem.
Što je plamište nie, tekuina je opasnija. Plamište benzina je kod –20C, a alkohola (etilnog) na 12°C.
To znai da e se proliveni benzin zapaliti usred najoštrije zima, ako se u blizini mjesta prolijevanja baci neugašeni opušak. Alkohol e se zapaliti tek ako je vanjska temperatura 12°C i više. Prema tome benzin je znatno opasniji od alkohola.
Gorenje krutih tvari
Svi plinovi i tekuine imaju isti tok izgaranja, a krute tvari prema nainu izgaranja dijelimo u tri skupine.
U prvoj se skupini nalaze one tvari koje izgaraju izravno se spajajui s kisikom (npr. sumpor). Drugoj skupini pripadaju krute tvari koje zagrijavanjem najprije prelaze u tekue, a zatim u plinovito stanje i tek kada se spaja s kisikom (npr. vosak). U treu i najbrojniju skupinu, ubrajaju se krute tvari koje se na povišenoj temperaturi najprije suše, a zatim se iz njih oslobaaju plinoviti sastojci koji gore uz pojavu plamena, a kruti ostatak gori u obliku ara.
2. Kisik – drugi uvjet gorenja
Drugi uvjet vaan za gorenje je dovoljna koliina kisika – plina koji potpomae gorenje.
U normalnim uvjetima kisik je plin bez boje, okusa i mirisa. U prirodi se nalazi u elementarnom stanju, i to u zraku koji sadri 21 volumni % kisika, ili je vezan u razliitim spojevima (vodi, oksidima i sl.). Kemijski je vrlo aktivan, što znai da se lako spaja s drugim tvarima. Ne gori, ali ubrzava gorenje, tako da e tvari, koje ne gore na zraku, intenzivno gore u struji istog kisika. I neki spojevi, koji sadre kisik, potpomau gorenje (nazivanju se oksidansima).
Porastom temperature ti se spojevi raspadaju, pri emu se oslobaa kisik. Tako osloboen kisik moe reagirati se gorivom tvari pri gorenju.
Dogaa se da budu ispunjena sva tri uvjeta poarnog trokuta, a da ipak ne nastane gorenje. Naime nije dovoljno da kisika ima, ve da ga ima u dovoljnoj koliini. U zraku ima 21 vol.% kisika, odnosno 1/5. Ako koncentracija kisika u nekom zatvorenom prostoru padne ispod 15 vol.% (kisik se troši prilikom gorenja), u veini sluajeva gorenje prestaje. Nekim tvarima dovoljno je otprilike 10 vol..% kisika za gorenje, a nekima i manje. Na toj se pojavi osniva gašenje poara.
3. Toplina (temperatura paljenja)- trei uvjet gorenja
Trei je nuan uvjet gorenja toplina. Da bi zapoelo gorenje, gorivu tvar treba zagrijati do temperature paljenja. Naješe se radi o toplinskoj energiji, no nekad se jedna vrsta energije pretvara u drugu, npr. elektrina u toplinsku. Temperatura paljenja razlikuje se za pojedine tvari, a ak i kod iste tvari nee biti uvijek ista. Primjerice, što drvo sadri manje vlage i što je usitnjenije, lakše e se zapaliti, i obrnuto.
Temperature paljenja nekih tvari:
Papir 200
Drvo 300
Ugljen u komadu 300-400
Temperatura paljena isto tako oznaava koliko je neka stvar opasna u poaru.
Ispod temperature paljenja mala je brzina spajanja gorive tvari s kisikom, tako da se dogaa bez plamena. Tek kad se postigne temperatura paljenja, povea se brzina oksidacije, pojavljuje se plamen, naglo oslobaa toplina i povisuje temperatura.
Produkti gorenja
Gorenje moe biti potpuno ili nepotpuno, što ovisi o koliini kisika. Dogaa li se gornje uz dovoljnu koliinu kisika, izgaranje e biti potpuno, a glavni produkt gorenja je ugljini dioksid, CO2 . Ako , pak nema dovoljno kisika, ili se koliina smanjuje tijekom procesa gorenja (gorenje u zatvorenom prostoru), uz ugljini dioksid, stvara se i ugljini monoksid, CO. U takvom sluaju izgaranje je djelomino ili nepotpuno.
Pri izgaranju, uz glavne produkte gorenja – ugljino dioksid i ugljini monoksid, nastaje još i vodena para i oksidi elemenata od kojih se sastoji goriva tvar.
Ugljini dioksid
U normalnim uvjetima to je plin bez boje, slabog kiselog okusa i mirisa. Lako se ukapljuje, pa se skladišti kao ukapljeni plin. Negoriv je, neotrovan, tei od zraka, slabo provodi elektrinu struju, a zbog velikih koliina u prirodi lako je dostupan i jeftin. Zbog tih svih svojih osobina, koristi se za gašenje poara, posebno onih na elektrinim ureajima pod naponom (do 300.000 V ). No, pri tom treba imati na umu da je ugljini dioksid zagušljiv, pa smanjuje koncentraciju kisika potrebnog za gorenje , ali i za disanje.
Ugljini monoksid
Otrovan plin, bez boje, mirisa i okusa, što ga ini još opasnijim. Otrovan je jer se znatno bre vee sa hemoglobinom (200 x), nego li kisik, što objašnjava njegovo otrovno djelovanje i u vrlo malim koncentracijama. Ve 0,2 vol.% ugljinog monoksida u udahnutom zraku nakon kratkog vremena uzrokuje smrt, a deset puta manja koncentracija nesvjesticu.
Zbog toga treba obavezno koristiti osobna zaštitna sredstva za zaštitu dišnih organa (npr. izolacijski aparat) prilikom gašenja poara u zatvorenim prostorijama.
Osnovni pojmovi o gašenju
Ve je spomenuti da gorenje nastaje ako su ispunjena sva tri uvjeta iz poarnog trokuta – goriva tvar, kisik, tj. zrak, te odgovarajua temperatura paljenja.
Eliminira li se jedan od tih imbenika, gorenje se zaustavlja. Upravo na tome se temelje i naini gašenja poara:
Hlaenjem se goriva tvar ohlauje na temperaturu niu od temperature paljenja. Tako se gase poari krutih tvari ( drvo, papir), a voda je osnovno sredstvo za gašenje poara što se temelji na hlaenju.
Ugušivanjem se prekida dodir gorive tvari s kisikom iz zraka, tako da se sredstvom za gašenje naješe pjenom i ugljinim dioksidom prekrije goriva tvar i na taj nain zaustavi gorenje.
Uklanjanjem gorive tvari iz podruja ugroenog poarom, odnosno prekidanjem dovoda gorive tvari do mjesta poara (npr. plina ili mazuta) isto se tako spreava poar. Kad izgori preostala goriva tvar, poar e se sam ugasiti, bez posebnog sredstva za gašenje.
Antikatalitikim djelovanjem sredstva za gašenje, npr. halona, usporava se, odnosno prekida spajanje gorive tvari s kisikom iz zraka (inhibicija). Taj je nain gašenja najsliniji ugušivanju.
Treba istaknuti da se djelovanje pojedinih sredstava za gašenje ne ograniava na samo jedan od spomenutih naina. Tako primjerice, voda preteito gasi tako da hladi gorivu tvar, ali u izvjesnoj mjeri, posebice kad je u rasprešenom obliku, djeluje i ugušujue. Ugljini dioksid djeluje preteito ugušivanjem, ali i hlaenjem, itd.
Sredstva za gašenje
Voda
Voda je nedvojbeno najvanije i najefikasnije sredstvo za gašenje poara, pod uvjetom da je ima u dovoljnoj koliini blizu mjesta gašenja poara. Voda gasi tako da se toplina koja se oslobaa u poaru troši na njezino isparavanje, a posljedica toga je smanjenje topline na mjestu poara. Dakle radi se o uinku hlaenja.
Voda djelomino djeluju i ugušujue, osobito ako se koristi u obliku magle. No, ona djeluje i ugušujue i kada se primjenjuje u obliku mlaza, jer pri tome prelazi u vodenu paru. U veini sluajeva voda se ne moe koristiti za gašenje poara zapaljiv ih tekuina, osim u obliku vodene magle. Vodom se zbog opasnosti po ivot nipošto ne mogu gasiti poari blizu elektrinih ureaja i instalacija pod naponom, odnosno poari na elektrinim ureajima pod naponom.
Pjena
Prema nainu dobivanje postoji kemijska pjena i zrana ili mehanika pjena. Kemijska pjena nastaje reakcijom otopine natrijeva hidrokarbonata (sode bikarbone), aluminijeva sulfata i saponina pri emu se oslobaa ugljini dioksid kojim su ispunjeni mjehurii kemijske pjene. Kod zrane pjene mjehurii su ispunjeni zrakom. Voda i pjenilo miješaju se u odreenom mjerilo u meumješalici, npr. na 190L vode doda. se 10L pjenila i tako se dobije 200L 5% otopine pjenila u vodi. Prolaenjem otopine, odnosno mješavine kroz mlaznicu, u otopinu se umješava zrak i dobiva se 1600 litara tkz. teške pjene. Postoji naime teška, srednje teška i laka pjena, što je vezano uz tkz. broj opjenjenja koji pokazuje koliki je volumne nastale pjene vei od volumena otopine od koje je proizveden.
Što je više zraka u sustavu pjene, to je pjena lakša. Tako teška pjena ima stupanj opjenjenja od 4 do 20, srednje teška pjena od 21-200, a laka pjena preko 200.
Pjena pri gašenju istodobno djeluje ugušujue i ohlaujue. Uspješno se koristi, kao teška i srednje teška pjena, za gašenje poara zapaljiv ih tekuina (osobito u naftnoj industriji).
Budui da je lakša od upaljive tekuine pliva na njezinoj površini i gorivu tvar izolira od kisika. Nedostatak joj je što provodi el. struju, pa zbog toga se ne smije koristiti za gašenje poara na elektrinim ureajima i instalacijama pod naponom.
Neke tvari, npr. alkoholi, razaraju uobiajene vrste pjena. Zbog toga se za gašenje poara takvih tekuina koriste specijalne vrste pjena. Laka pjena, dakle, pjena sa brojem opjenjenja više od 200, uspješno se koriste za gašenje poara krutih tvari, pogotovo u zatvorenom prostoru, tako da se cijela prostorija ispuni njome. Na taj nain je šteta uzrokovana gašenjem znatno manja nego kad se koristi voda.
Ugljini dioksid
Poar se ugljinim dioksidom uglavnom gasi ugušivanjem, a znatno manje ohlaivanjem. Ako se ugljini dioksid ispušta u prostoriju u kojoj je planuo poar, tada se u tom prostoru smanjuje postotak kisika, a kad se smanji ispod 15%, u veini e se sluajeva prekinuti proces gorenja. Ugljini dioksid nije prikladan za gorenje tinjajuih poara, niti poara lakih metala. Osim toga, posebice u malim prostorima, postoji opasnost od gušenja, jer je koncentracija ugljinog dioksida iznad 4% opasna za zdravlje. Kako ugljini dioksid razmjerno lako prelazi u tekue stanje, esto se koristi kao sredstvo za gašenje poara u vatrogasnim aparatima ili u stabilnim instalacijama.
Kod stabilnih instalacija za gašenje ugljinim dioksidom potrebno je ugraditi ureaj za tkz. zatezno vrijeme, potrebno da se svi radnici napuste prostoriju u kojoj e se aktiv irati ta instalacija. Zbog loše elektrine vodljivosti uspješno se koristi za gašenje poara na elektrinim instalacijama i ureajima pod naponom, kao i za gašenje drugih vrsta poara u njihovoj blizini.
Prah
Za prah, kao sredstvo za gašenje, zna se oko 50 godina. Po kemijskom sastavu to je natrijev hidrokarbonat , s nekim dodacima kojima se postie da prah bude što due sipak, bez grudica i da ne upija vlagu. Uspješno se koristi za gašenje poara tekuina i plinova, a djelomice i za gašenje poara na elektrinim instalacijama. Pod utjecajem raspada se na natrijev karbonat, vodu, i ugljini dioksid.
Prah je osobito prikladan za brzo gašenje poara kod kojih se pojavljuje plamen. Djelovanje plina se temelji na uinku gušenja i antikatalitikom uinku, a uinak hlaenja moe se gotovo zanemariti.
Osim za gašenje poara plinova i tekuina, prah se moe koristiti i za gašenje manjih poara krutih tvari. Meutim uobiajenim vrstama praha za gašenje, ne mogu se potpuno ugasiti takvi poari, jer je sposobnost prodiranja praha u gorivu tvar gotovo neznatna. Za gašenje poara lakih metala koriste se posebne vrste praha.
Haloni
Haloni su po kemijskom sastavu halogenirani ugljikovodici. Jedan od najdjelotvornijih halona je svakako halon 1211 (difluorklorbrommetan).
Haloni su djelotvorna sredstva za gašenje, jer se za gašenje poara istog intenziteta potrebno ak nekoliko puta manje halona nego ugljinog dioksida. Halonom se moe gasiti odmah nakon što je poar planuo, jer koncentracije koje su tada dovoljne za gašenje ne djeluju štetno na zdravlje (za razliku od ugljinog dioksida). No, i haloni imaju odreene manjkavosti, jer su efikasni kada se primjene za gašenje poetnih poara, vee koncentracije halona su štetne za zdravlje. Osim toga, pod utjecajem topline haloni se raspadaju na vrlo otrovne spojeve, pa s e u svijetu poela izbjegavati njihova primjena. Haloni, kao i ugljini dioksid, nisu prikladni za gašenje tinjajuih poara.
Montrealskom konvencijom, haloni su zabranjeni za daljnu proizvodnju i upotrebu jer ošteuju ozonski omota, te je planirano ukidanje potrošnje halona.
Priruna sredstva za gašenje
Osim spomenutih tkz. glavnih sredstva za gašenje, mogu se, ve prema prilici koristiti neka priruna sredstva za gašenje, npr. pijesak i zemlja. Prekrivanjem gorive tvari zemljom ili pijeskom spreava se njezin dodir s kisikom iz zraka i na taj nain prekida proces gorenja.
M J ER E ZA ŠT IT E K O D GA ŠE N JA P O A R A
Kod gašenja poara mogue su ozljede, opekline, trovanja i sl. Ozljede mogu biti uzrokovane mehaniki (urušavanje grae), te djelovanjem agresivne tvari, ili pak, elektrine struje. Ako se poar gasi pogrešno odabranim sredstvom, posljedice mogu biti znatno tee, ukljuujui i smrt. Po ivot je opasno gasiti poar blizini elektrinih ureaja i instalacija pod naponom ili na njima. Zbog toga, prije nogo što se poinje gasiti poar, treba pozorno razmotriti koje su sve opasnosti mogue i u vezi s tim primijeniti odgovarajue mjere, npr:
Iskljuiti struju prije gašenja vodom ili pjenom
Nastojati zaustaviti dotok gorive tvari do mjesta poara
Zaštiti glavu, ruke i noge
Pri gašenju se drati uputa proizvoaa za rukovanje aparatom,
Ako se ugasi poar u zatvorenom prostoru, u sluaju teškoa s disanjem napustiti prostoriju i gašenje nastaviti uz upotrebu osobnog zaštitnog sredstva za zaštitu dišnih organa,
Pravilno pruiti prvu pomo ozljeenima, ovisno o stanju, zatraiti lijeniku pomo.
Vr s te poar a i upotr eba sr eds tv a za gašenje
Prema standardu poari se dijele na:
Za gašenje poara vrste A voda je najdjelotvornije sredstvo, uspješno se koriste prah i pjena, a ugljini dioksid i haloni iznimno se koriste za manje površinske poare.
Za gašenje poara vrste B najbolja su sredstva za gašenje pjena, prah, i haloni. Ugljini dioksid moe se primijeniti za gašenje manjih poara u zatvorenim prostorijama, a voda, i to raspršena, moe se koristiti samo za gašenje poara teških ugljikovodika.
Za gašenje poara vrste C najbolja su sredstva za gašenje prah i haloni, a ugljini dioksid moe se koristiti za gašenje manjih poara u zatvorenim prostorijama. Voda se moe koristiti samo za hlaenje, a pjena nije prikladna za gašenje te vrste poara.
Za gašenje poara vrste D moe se koristiti samo specijalni prah. Dobra zamjena za njega moe biti samo suhi pijesak i strugotine sivog lijeva. Ostala sredstva nisu prikladna za gašenje te vrste poara.
Za poare vrste E, najbolja su sredstva za gašenje ugljini dioksid, prah i haloni. Voda i pjena se ne smiju upotrebljavati dok su ureaji i instalacije pod naponom, jer je to opasno za ivot.
22 .. OO PPAA SS NNOO SS TT II II MM JJEE RR EE ZZ AA ŠŠ TT IITT EE OO DD PPOO AARR AA
Poar ili eksplozija, odnosno posljedica ili eksplozije opasni su za zdravlje ili zaposlenikov ivot i za materijalna dobra.
Te opasnosti su rezultat odreenih svojstava tvari koje nisu, ili su nedovoljno primijenjena sredstva zaštite. One su posebno izraene u nekim specifinim tehnološkim procesima gdje se koriste lako zapaljive, eksplozivne, samozapaljive tvari, ili pak takve tvari nastaju kao rezultat procesa rada.
Zaštitom od poara ne smatra se samo gašenje poara, nego i sve one mjere koje se primjenjuju da ne bi nastao poar. Zbog posljedica poara nastaje velika materijalna šteta, a pogibaju i ljudi. Zato treba ustanoviti naješe uzroka poara i primijeniti mjere zaštite , tehnike i organizacijske, kojima e se smanjiti broj poara i njima izazvana šteta.
Uzrokom poara smatra se svaki izvor topline koji gorivu tvar moe zagrijati na temperaturu paljenja. Zbog toga je vano razmotriti na koje se naine moe postii temperatura paljenja neke tvari.
UZROCI I IZVORA NASTANKA POARA
Otvoreni plamen ili uareni predmet
Gotovo svaki otvoreni plamen moe zapaljivu tvar zagrijati na temperaturu paljenja, tj. moe ju zapaliti, jer je temperatura otvorenog plamena viša od temperature paljenja veine tvari. Tako je primjerice, temperatura otvorenog plamena zapaljiv ih tekuina od 1200°C-1400°C, plamena šibice oko 500°C, a drva od 250-300°C. U svakodnevnom ivotu normalna je pojava gorenje,uz plamen. No, svaka upotreba otvorenog plamena nee sama po sebi uzrokovati poar, ako blizu plamena nema zapaljive tvari koja bi mogla biti zahvaena plamenom. Zna se da poar esto nastaje zbog vee koliine drvene grae
ostavljene neposredno kraj pei za loenje, itd.
Takvo gorenje više nije kontrolirano, dakle radi se o poaru.
Uzrokom poara mogu biti razliiti uareni predmeti, npr. elektrine grijalice s otvorenim spiralama, arulje, glaala, iskre koje nastaju pri zavarivanju, te odbaeni a neugašeni opušci.
Osim uarenih, i vrui predmeti, primjerice radijatori i parovodi, mogu biti uzrokom poara ako se u njihovoj blizini rukuje s lakozapaljiv im tekuinama.
Kad se govori o otvorenom plamenu, ili uarenim predmetima kao uzrocima poara, nuno je spomenuti pušenje zbog kojeg nastaje znatan broj poara odnosno eksplozija. Odbaena , a neugašena šibica ili opušak cigarete, moe izazvati poare velikih razmjera, a esto i šumske poare. Zbog toga je zabrana pušenja na mjestima gdje se rukuje sa lakozapaljiv im i eksplozivnim materijalima osnovna mjera zaštite od poara.
U takvim pogonima moraju se osigurati posebna mjesta za pušenje, uz odgovarajue mjere zaštite. Pušenje je isto tako uzrok poara u uredima, hotelima, i stanovima. U uredima se, na primjer, opušci iz pepeljara esto bacaju u košare s papirom, koje su ponekad izraene od gorivog materijala. Neugašeni opušak tada vrlo lako moe izazvati poar. U stambenim zgradama i hotelima pušenje u posteljama, takoer je uzrokom mnogih poara.
Zato svuda, gdje postoji izrazita opasnost da bukne poar, pušenje treba zabraniti i postaviti znakove zabrane pušenja. Osim toga pušai moraju biti krajnje oprezni, osobiti kad odbacuju šibice i opuške, koji moraju biti posve ugašeni.
Eks pl ozi ja
Ako vea koliina zapaljiv ih tekuina doe u dodir s otvorenim plamenom ili uarenim predmetom, moe nastati trenutani izgaranje koje se naziva eksplozijom. Primjerice, u stanu u kojem su se koristili plinski štednjak s bocom, i uljna pe, plin je zbog popuštanja instalacije izlazio iz boce i širio se prostorijom sve do uljne pei koja je bila upaljena. To je izazvalo paljenje plina, odnosno eksploziji, a zatim i poar.
Elektrina struja, statiki elektricitet, grom i munja.
Elektrina struja esto uzrokuje nastanak poara u kuanstvima i u industriju, poljoprivredi, rudarstvu, i slino.
Iako opasnost od elektrine struje kao izvora poara ne treba precijeniti, ipak se moe tvrditi da je najveem broju poara koji su nastali zbog kvara na elektrinim instalacijama uzrok – neznanje i nemar ovjeka pri odravanju ili upotrebi elektrinih ureaja i instalacija.
Poari naješe nastaju zbog odgovarajue izvedbe ili lošeg odravanja elektrinih instalacija, kao i zbog prikljuenja neispravnih elektrinih trošila vee snage od predviene. Zato se instalacije i trošila mogu preopteretiti te se moe pojaviti iskrenje, zagrijavanje i nakraju kratki spoj i poar.
Tome pridonose i neodgovarajui osigurai, tonije njihovi ulošci, ako su predimenzionirani ili popravljani. Zato ulošci moraju uvijek bito originalni i odgovarajuih vrijednosti kako bi, ako nastane preoptereenje ili kratki spoj iskljuili strujni krug.
Za nastanak poara posebno su opasna i elektrina trošila koja stvaraju toplinu, kao što su elektrini štednjaci, kuhala, glaala, grijalice i sl. Naime takva trošila, dok su ukljuena, mogu prijenosom topline na okolne predmete uzrokovati njihovo gorenje, a time i poar. To treba imati uvijek na umu kad se takva trošila postavljaju u prostorije.
Elektrina struja moe biti i posrednim uzrokom poara. Primjerice iskra koju stvara elektrino zvonce, prekida ili drugi elektrini ureaj moe uzrokovati poar pa se i eksploziju ako je atmosfera u kojoj se nalaze ti ureaji, puna smijese plinova, para ili prašine u omjeru koji moe biti eksplozivan.
U takvoj eksplozivnoj atmosferi poar i eksploziju moe uzrokovati i iskra nastala zbog tkz. statikog elektriciteta. On se esto javlja u industriji, ali zbog upotrebe raznih sintetikih tkanina za odjeu moe biti opasan i u kuanstvu.
Na kraju kao vaan uzrok poara treba spomenuti krom uz kojeg se, zbog velikih jakosti struje koje nastaju pri pranjenju mogu javiti visoke temperature, a time i poar na materijalu blizu udara groma. Najbolja su zaštita d groma, a time i poara, propisno izvedene gromobranske instalacije.
Trenje, tlak i udar
Ponekad i trenje moe biti uzrokom poara. Ako se naprimjer, strojevi uredno ne podmazuju, pri trenju dodirnih ploha nastaje zagrijavanje i porast temperature, što moe uzrokovati poar. Naješe e se zapaliti goriv i materijal koji se tare, ali i oblinji goriv i materijali (npr. kod gareta u pilanama, zapalit e se ulje za podmazivanje i neodstranjena pilovina). Zaštitna mjera je redovito išenje, odravanje i podmazivanje strojeva, te uklanjanje materijala iz neposredne blizine strojeva.
Kod rukovanja bocama koje sadre zapaljive plinove pod tlakom treba paziti da se zbog sudaranja boca ne nastane iskrenje, jer se moe zapaliti plin koji eventualno istjee. Boce takoer treba uvati od izvora topline te se u naelu ne smiju zagrijavati na temperaturu višu od 40°C.
Kod bilo kakvih radova u eksplozivnoj okolini i u prostoru gdje ima zapaljivog materijala, pri udaru alata moe nastati iskrenje koje e izazvati poar. Zato se kao zaštitna mjera obavezno mora koristiti alat koji ne iskri.
S amozagr i jav anje i s amozapal jenje
Stanovite kemijske, biološke i f iz ikalne promjene mogu uvjetovati samozagrijavanje, pa i samozapaljenje nekih tvari.
Primjerice kod pamuka koji sadri neka biljna ulja nastaje oksidacija s kisikom iz zraka, a posljedica toga je samozagrijavanje i samozapaljenje. Kod sjena poetno samozagrijavanje uzrokuju mikoorganizmi, a dalje se ono nastavlja zbog nekih fizikalnih i kemijskih promjena.
Kod nekih kemijskih reakcija oslobaa se toplina u tolikoj mjeri da se mogu zapaliti tvari koje se nalaze u blizini.
Zaštitne mjere, su ovisno o vrsti tvari – kontrola temperature uskladištenih tvari podlonih samozagrijavanju i samozapaljenju, zatim, odvajanje tvari koje meusobnom reakcijom mobu osloboditi vee koliine topline, te hlaenje kod tehnoloških procesa gdje se dogaaju reakcije pri kojima se oslobaa toplina (egzotremne reakcije).
Uv jeti šir enja poara
O uvjetima blizu mjesta gdje je planuo manji poar, ovisi, dali e poar ugasiti sam, ili e se naglo proširiti.
Na razvoj poara, osim izvora paljenja, utjee još i koliina gorive tvari i kisika. Ako blizu mjesta poara ima veih koliina gorive tvari, odnosno kisika poari e due trajati. Kad izgori sva goriva tvar ili kad se potroši sav kisik u zatvorenom prostoru gdje je nastao poar, poar e se sam ugasiti, ako se u meuvremenu ne proširi na susjedne prostore.
Poar e se takoer širiti ovisno o izvedbi graevinskog materijala. Prema izvedbi objekta moe se govoriti o vodoravnom i okomitom širenju poara. Pri vodoravnom širenju, poar zahvaa susjedne prostorije. Širi se uglavnom kroz vrata drvena, ili drvena i ostakljena ili kroz prozore na kojima uslijed topline popucaju stakla, ili pak, kroz pregrade od goriva materijala.
Poar se moe širiti u okomitom smjeru, s jednog kata na drugi, i to preko stubišta, dizala, neotpornih ili goriv ih stropova, te prodiranjem plamena kroz prozore.
Zaštitne mjere
Vodoravno i okomito širenje poara spreava se, ako se što manje koriste goriv i graevinski materijal i ako se pri izvedbi objekt podijeli na tkz. poarne sektore. Plane li poar u jednom poarnom sektoru, nee se proširiti na druge sektore, budui da nema otvora u zidovima (drvenih i ostakljenih vrata, prozora), koji s obzirom na materijal i debljinu, imaju stanovitu otpornost prema poaru. Okomito širenje poara onemoguit e se postavljenjem negoriv ih podova i stropova, odvajanjem stubišta od ostalog dijela zgrade (npr. vratima što dobro brtve, a ostakljena su armiranim staklom), te postavljenjem istaka i perapeta izmeu katova
Zaštitne mjere pri dranju i rukovanju zapaljivim tekuinama i
plinovima u objektima
U objektima se koriste zapaljiv i plinovi i tekuine, pa zbog toga postoji opasnost od poara i eksplozija , ako se ne skladište na propisani nain ili se njima pravilno ne rukuje.
U kuanstvima se vrlo esto koriste štednjaci na metan (zemni plin), gradski plin ili pak boce s plinom (ukapljeni propan i butan). Bez obzira na vrstu plin smije izlaziti samo na plameniku gdje izgara. Izlazi li na kojem drugom mjestu, primjerice na plameniku, a da nije zapaljen, moe nastati eksplozija. Noviji su štednjaci sigurniji, zato jer se pomou ugraenog termoelementa zatvara dovod plina ako ne gori.
Spojna mjesta na plinskoj instalaciji gradskog i zemnog plina, te prikljuak gumene cijevi na bocu i trošilo, smiju se ispitivati na nepropusnost samo sapunicom, a nikako otvorenim plamenom. Ako se pojave mjehurii, to znai da plin izlazi. Tada odmah treba zatvoriti glavni ventil na stabilnoj instalaciji, a plinsku bocu iznijeti na slobodan prostor. Isto tako, gumenu cijev treba mijenjati u odreenim vremenskim razmacima (najmanje jedanput u dvije godine), budui da istrošena guma poinje ispuštati plin. Ako na štednjaku ili nekom drugom plinskom trošilu propušta plin, odmah se iskljuuje iz upotrebe. Takva trošila treba drati podalje od veih izvora topline. Preporuuje se, da se boce dre na slobodnom prostoru, npr na balkonu, ali pri tome treba paziti da nije izravno izvrgnuta suncu jer, zagrije li se na temperaturu višu od 40°C mogla bi eksplodirati.
Zaštitne mjere treba primjenjivati i kod drugih trošila (plinskih pei, bojlera, grijalica). Vano je takoer znati da pri korištenju pei i grijalica bez odvoda izgarajuih plinova, treba redovito provjetravati prostoriju. Inae plin pri izgaranju potroši kisik iz zraka iz prostorije i stvara se otrovan i eksplozivan ugljini monoksid.
I pei i štednjaci na loivo ulje, koji se isto tako koriste u kuanstvu, mogu biti opasni. U stanu se, prema propisima, dopušta dranje loivog ulja u koliini od 50 L, i to u posudama od 25 L, podalje od veih izvora topline, npr. pei, te na tavanu dalje od otvora za išenje dimnjaka. Isto tako ne smije se loiva ulja drati u istoj postoriji s plinskim trošilima na bocu s ukapljenim plinom. Prije upotrebe trošila na loiva ulja treba provjeriti njegovu ispravnost, tj. dali je prikljuak na dimnjak osigurava dovoljan propuh, da spremnik ne propušta ulje, da dozator pravilno radi i da se moe zatvoriti dovod ulja.
Ulje se dolijeva iskljuivo u hladnu pe. Prepuni li se loište uljem, pe se smije zapalite tek nakon što se makne suvišno ulje. Blizu pei ili štednjaka na loivo ulje, ne smiju se drati zapaljive tvari.
Zaštita od poara na loišnim ureajima
I na loišnim ureajima na kruta goriva (drvo, ugljen) moe se pojaviti opasnost od poara. Pei i štednjaci esto se postavljaju na podlogu od gorivog materijala , ili se nedovoljno zaštiuje goriva podloga blizu tih ureaja.
Osim toga, blizu pei se slau vee koliine drva, papira i ugljena na koje se moe prenijeti vatra iz pei. Pri išenju pei koriste se kartonske i drvene kutije, ili ak plastine vree, što se mogu zapaliti preostalom eravicom u pepelu. Loište se ne smije ostaviti bez nadzora. Sigurna upotreba loišnih ureaja ovisi i o smještaju, stanju i odravanju dimnjaka. Cijevi dimnjaka, posebice onih sa slabom toplinskom izolacijom, ne smiju prolaiziti blizu konstruktivnih dijelova zgrade (greda i sl.), moraju se odravati u ispravnom stanju, te u propisanim rokovima istiti, kako bi se izbjegla opasnost od poara.
Blizu dimnjaka ne smiju se drati gorivi materijali.
Zaš ti ta od poar a na e lektri ni m ur eaji ma i i ns ta lac i jama
U kuanstvima se koriste razliiti elektrini ureaji za pripremu hrane (štednjaci), za grijanje vode (bojleri) i prostorija (elektrine grijalice). Kad se govori o elektrinim ureajima kao moguim izvorima poara, ne smiju se zanemariti elektrine instalacije.
Elektrine instalacije projektirane su za odreeno optereenje, odnosno odreen broj trošila. Kako optereenje ne bi bilo vee od dopuštenog, ( u odnosu na presjek vodia), ugrauju se osigurai koji pregore ako se vodi preoptereti. Tada se osigurai naješe premoste, «krpaju», postavljenjem deblje ice nego što je dopušteno.
«Krpanje» osiguraa moe uzrokovati pregrijavanje vodia, kratki spoj, ali u najgorem sluaju i poar. Da bi se sve to izbjeglo, na elektrinim instalacijama smiju se koristiti osigurai odreene nominalne vrijednosti i to dobro uvršeni.
Za vea elektrina trošila moraju se postaviti trofazne prikljunice, ako se radi o starijim instalacijama, i poseban napojni vod. Ni u koje sluaju ne smiju se prikljuivati u obinu prikljunicu, jer e vrlo brzo pregorjeti vodi i nastati kvar na instalaciji. Vodii, koji se mogu brzo pregrijati, ne smiju se voditi kroz gorive materijale ili u njihovoj blizini.
Drugo je vee elektrino trošilo, elektrini bojler. Budui da je stalno ukljuen, optereen je spoj prikljunica – utika, koji se moe poeti zagrijavati, ako spoj nije dovoljno vrsta. Ustanovi li se da nastaje zagrijavanje potrebno je postaviti novu prikljunicu.
33 .. GGAA ŠŠ EENNJJ EE PPOO AA RR AA
Veina poara moe se zaustaviti , ako se odmah pone gasiti.
Meutim, za uspjeh su potrebna odreena teorijska i praktina znanja o nainu upotrebe sredstava za gašenje poara. Ako blizu mjesta poara nema aparata za gašenje, potrebno je upotrijebiti priruna sredstva. Što su vea teorijska znanja o procesu gorenja, te uvjebanost u rukovanju aparatima za gašenje poara, vei su izgledi da emo ugasiti poetni poar, a ne poar velike snage.
Gašenje poara na elektrinim ureajima i instalacijama
Gašenje drugih vrsta poara blizu el. ureaja i instalacija pod naponom, kao i poara na njima, zahtjeva poseban postupak. Naime, takvi poari se ne smiju gasiti pod naponom, jer je to opasno za ivot. Ako se eli odmah gasiti, ne ekajui da se iskljui struja, mogu se koristiti aparati na prah, ugljini dioksid i haloni. Nakon iskljuivanja moe se gasiti vodom, odnosno pjenom.
Gašenje poara zapaljivih tekuina
Poari zapaljiv ih tekuina gase se pjenom.
Manji poari, pogotovo u zatvorenim prostorijama, mogu se gasiti ugljinom dioksidom i halonima. Voda se moe upotrijebiti samo kao sredstvo za hlaenje, osim pri gašenju poara teških ugljikovodika gdje se za gašenje mogu upotrijebiti aparati na raspršenu vodu. Ako se radi o veim poarima zapaljivih tekuina prije kojih su se dogodile eksplozije spremnika, i sl., gašenje moraju obaviti vatrogasne postrojbe.
Za gašenje manjih poara zapaljiv ih tekuina mogu se upotrijebiti i razni priruni materijali kao npr. voda, pijesak, pokrivai, i dr.
U industrijskim pogonima, pogotovo u rafinerijama, za gašenje manjih poara moe se koristiti i vodena para.
Gašenje poara na loišnim ureajima
Kod pei na kruta goriva (drvo, ugljen), poar naješe nastaje zbog toga jer je pe postavljena na gorivu podlogu, ili zato jer se uz pe nagomilala vea koliina gorivog materijala (drva, papira), te zbog toga jer se zapalila hrana koja se priprema na pei, tj. odjea koja se na njoj suši.
Zna se da je voda najbolje sredstvo za gašenje poara krutih tvari. Meutim, treba dobro razmisliti kada je smijemo, a kada ne koristiti. Tako emo npr., vodom gasiti zapaljenu naslagu drva uz pe, no ne i poar na samoj pei. Voda gasi ohlaivanjem. Ako vodom polijemo uarene eljezne ploe štednjaka , one e puknuti zbog ohlaivanja.
U tom sluaju je djelotvornije gasiti prebacivajui stare krpe ili pokriva preko ploe. Na taj nain emo uspješno ugasiti poar ulja ili masti koje ne moemo gasiti vodom. Naravno, mogu se koristiti i aparati za gašenje prahom, ugljinim dioksidom ili pjenom.
Kod pei na loivo ulje, poar naješe nastaje kad se vrua pe puni uljem, odnosno kad se loište prepuni uljem (otvori se dovod ulja, a ulje se odmah ne zapali), pa tako popunjeno loište plane. Ako se zapali pe, najbolje je upotrijebiti aparat za gašenje prahom, odnosno priruna sredstva (pokrivai, pijesak i sl.)
Na plinskim peima, poar naješe nastaje zbog istrošenosti savitljiv ih gumenih cijevi i dr.,kad se njihova nepropusnost s spojem plinske boce kontrolira otvorenom plamenom.
Pri korištenju plina osim opasnosti od poara postoji opasnost od eksplozije!
Naime, ako plin ne kontroliramo, on izlazi iz plinske boce ili cijevi. Ako izlazi iz štednjaka moe se zapaliti izvorom paljenja (to moe biti iskra koja nastaje na prekidai kad se upali svijetlo u prostoriji). Zbog toga, ako se pri ulasku u prostoriju osjeti miris plina, potrebno je
prostoriju najprije dobro provjetriti, zatim provjeriti štednjak i plinsku instalaciju, i tek kad se ustanovi da plin više ne osjea, moe se upaliti svijetlo.
Ako poar nastane na plinskim trošilima, gumenoj cijevi ili instalaciji treba odmah zatvoriti glavni ventil na plinskom prikljuku gradskog plina. Ako se unato tome poar ne ugasi, treba ga poeti gasiti aparatom na prah, ugljini dioksid, odnosno halon.
Naroito su opasni poari na plinskim bocama. U sluaju poara ventil na boci treba zatvoriti, ali ne golim rukama nego mokrom rukom. Zatim bocu iznijeti iz prostorije (npr. na balkon), te ohladiti oblaui ju mokrim krpama, ili mlazom vode. Potrebno je odmah obavijestiti vatrogasce jer boca moe eksplodirati.
Pri korištenju elektrinog štednjaka i drugih el. trošila moe planuti poar na aparatima ili el . instalaciji. Takvi poari se ni u kojem sluaju ne smiju gasiti vodom ni pjenom koja sadri vodu, jer je to opasno po ivot. Mogu se koristiti aparati za gašenje prahom, ugljinim dioksidom ili halonima.
Poar loišnih ureaja ne nastaje samo u stambenim zgradama, nego i u industrijskim objektima, te objektima ope namjene (bolnice, školi i sl.). Osoblje koje rukuje loišnim ureajima mora biti osposobljeno za siguran rad tj. za primjenu svih mjera zaštite od poara, ukljuivo i gašenje poara.
Poar se gasi kao i u gore spomenutim primjerima, a poetni poar gasi se najprikladnijim sredstvom za gašenje uz prekid dovoda goriva (plin, mazut). Takoer, treba obavijestiti industrijsku, odnosno profesionalnu vatrogasnu postrojbu.
Gašenje poara u objektima
Poarom u objektima mogu biti zahvaene krovne konstrukcije, podrumi, dimnjaci, stambene odnosno radne prostorije (zidovi, stropovi, podovi) i stubišta.
S obzirom da su krovne konstrukcije obino drvene grae, plane li poar na njima on ce se vrlo brzo širiti, pa e ga rijetko uspjeti ugasiti neprofesionalci. Zbog toga, bukne li takav poar, treba odmah obavijestiti vatrogasnu postrojbu.
Poari u dimnjacima ne smiju se gasiti vodom. Naime prilikom poara u dimnjaku oslobaa se velika koliina topline, pa bi se voda ubaena u dimnjak mogla razgraditi na elemente vodik i kisik što bi moglo izazvati eksploziju dimnjaka. Zbog toga je najbolje priekati da nataloena aa sama izgori ili ju oistiti pomou elinog ueta i metalne kugle.
Ako je gašenje nuno, onda se koristi ugljini dioksid i prah, koji se ubacuju u donji dio dimnjaka. Zbog uzgona vruih plinova, struja zraka e sredstva za gašenje povui prema gore, pri em e se gasiti poar u dimnjaku.
Poari u stambenim ili radnim prostorijama koji su zahvatili stropove, zidove i podove teško e se moi gasiti bez vatrogasaca. Ali , poari koji planu u stanu ili radnim prostorijama mogu se gasiti aparatima za gašenje poara ili prirunim sredstvima.
Poari koji su zahvatili pokustvo, zavjese i sagove koji nisu blizu elektrinih ureaja i instalacija moi se se gasiti vodom ili prirunim sredstvima.
Vrlo su opasni poari u podrumima zbog mogunosti da se prošire na itavu zgradu, jer se u njima skladište razliite gorive tvari. Moi e se gasiti samo poetni poar, i to vodom, aparatima za gašenje ili prirunim sredstvima. Kad se poar razbukta, zbog velike koliine nastalog dima, gasiti je teško pa i opasno. Tada treba zatvoriti sve otvore kroz koje bi se poar mogao širiti vodoravno, a pogotovo vertikalno. Pozvati vatrogasce.
Nadalje, vrlo su opasni poari na stubištima jer se oni vertikalno šire vrlo brzo, zbog tkz. efekta dimnjaka. Stubište ima uinak dimnjaka kroz koji se vrui dimovi kreu prema gore. Nakon što se iskljui elektrina struja poari se gasi vodom.
U viskom zgradama moraju se prema propisima na svakoj etai biti hidranti koji se napajaju vodom iz vatrogasnog vozila, preko suhih usponskih hidranta.
Kod takvih poara treba biti spreman na evakuaciju stanara ili namještenika, preko poarnih stuba. Kako pri takvim poarima nastaju velike koliine dima, treba zatvoriti vrata na stanovima da bi se sprijeilo zadimljivanje stanova i panika.
Gašenje poara na motornim vozilima
Poar na motornim vozilima moe planuti zbog razliitih uzroka kao npr. pušenja ili rada s otvorenim plamenom dok se vozilo puni gorivom, zbog greške na elektrinoj instalaciji i dr. Za gašenje takvih poara najprikladniji su prijenosni aparati za gašenje prahom, halonima, a dijelom i ugljinim dioksidom.
Ako se vozilo kree treba ga odmah zaustaviti i ugasiti motor. Zatim treba usmjeriti prijenosni aparat za gašenje kroz vrlo malo otvoren poklopac motora i poeti gasiti. Poklopac se ne smije potpuno otvoriti jer bi se od nove koliine kisika poar mogao dodatno razbuktati. Putnici trebaju izai iz osobnog vozila ili autobusa, a iz teretnih bi vozila trebalo, ako je to mogue iskrcati goriv i matrerijal koji se prevozi, kako se poar ne bi prenio na njega.
Veina teretnih vozila i autobusa opremljeni su aparatima za gašenje poara, a veina osobnih vozila nije. U takvim sluajevima umjesto aparata za gašenje, mogu se koristiti priruna sredstva kao npr. pokrivai, pijesak, zemlja i sl.
Gašenje poara na osobama
esto se, naroito pri radu sa zapaljiv im tekuinama, zapali odjea na ovjeku. Pri tome je najvanije izbjei paniku i sauvati prisebnost. Ljudi naime , u takvim prilikama ponu trati, ime samo ubrzavaju intenzitet gorenja, umjesto da se bace na zemlju i kotrljanjem ugase poar na odjei. Pri gašenju poara na osobi najdjelotvorniji je pokriva kojim ovijemo osobu ija odjea gori i polegnemo ju na pod.
Takav poar moe se ugasiti i ako se druga osoba vrsto priljubi uz osobu ija odjea gori, i na taj nain uguši poar.
Aparati za gašenje samo se djelomino mogu koristiti. Ne smije se koristiti aparat na ugljini dioksid, jer se plin dok istjee iz aparata naglo hladi, pa su mogue ozljede od smrznua.
44 .. AA PPAA RRAA TT II ZZ AA GG AA ŠŠEE NNJJEE
Mnogo poara moe se zaustaviti, ako se gasiti pone odmah nakon što plane vatra. Tada je dovoljna mala koliina sredstava za gašenje.
S obzirom na ogranienu koliinu sredstva za gašenje, aparate za gašenje treba postaviti blizu opasnih mjesta, tako da budu uoljiv i i lako pristupani.
U višekatnom objektu osim unutrašnje zaštite preporuuje se postaviti 2-3 aparata i na stubištu svakog kata.
Aparati moraju biti postavljeni na visini od najviše 1,5m. Meusobna udaljenost aparata ne smije biti vea od 10-20 metara. Vatrogasne aparate treba svaka 3 mjeseca pregledati sami korisnici, svakih 12 mjeseci struna osoba iz specijaliz iranog poduzea, a kontrolno ispitivanje treba ponoviti svakih 5 godina.
Nakon svake upotrebe aparat za gašenje treba obavezno servisirati.
Kad plane poar treba uiniti sljedee:
- aparate upotrijebiti im je poar planuo
- prema vrsti i jaini poara odabrati odgovarajuu vrstu aparata
- gasiti treba brzi, ali mirno i sabrano
- ako se moe, preporuuje se u gašenju upotrijebiti dva ili v iše aparata istovremeno
S obzirom na nain dopremanja na mjesto poara, razlikujemo:
a) prijenosne aparate
b) prijevozne aparate
Prema sredstvima za gašenje kojima su punjeni aparati razlikuju se tipovi aparata i to:
a) aparati za gašenje prahom «S»
b) aparati za gašenje halonom (1211-BFC)
c) aparati za gašenje ugljinim dioksidom, CO2
d) aparati za gašenje pjenom (kemijska i mehanika)
e) aparati za gašenje vodom
Apar ati za gašenje prahom
Preporuuju se za gašenje poetnih poara elektroinstalacija, elektrinih pei, glaala, plinskih ureaja, automobila, strojarnica, garaa, skladišta i slino.
Taktika gašena prahom i halonom
Kod gašenja prahom i halonom gasi se u smjeru vjetra os prednje prema stranjoj strani. U pravilu odozdo prema gore (iznimno kod istjecanja tekuine odozdo prema dolje). Pri gašenju površinskih poara tekuina, mlazom praha ili halona treba u najkraem roku prekriti cijelu površinu. Kod poetnih poara veeg opsega poeljno je istodobno koristiti v iše aparat, jer je efikasnije gašenje nego kad se koriste jedan za drugim. Nakon što je poar ugašen (kada nestane plamen), treba zadrati preostalu koliinu praha ili halona u aparatu da bi se kod ponovne pojave plamen sprijeilo da se poar proširi.
Aparati za gašenje ugljinim dioksidom
Preporuuju se za gašenje u zatvorenim prostorima, i to u telefonskim centralama, na komandnim pultovima, trafostanicama, skladištima prehrambenih proizvoda, te na osjetljiv im ureajima.
Taktika gašenja ugljinim dioksidom
Ugljini dioksid se najuspješnije primjenjuje za gašenje u zatvorenim prostorijama. Kod manjih površinskih poara treba gasiti u smjeru vjetra prekrivajui površinu oblakom ugljinog dioksida prema slici u nastavku.
Aparati za gašenje pjenom
Preporuuju se za gašenje zapaljiv ih tekuina, boja i lakova u skladištima, na brodovima, kod prerade drva, papira, te u kemijskoj industriji. Ne smiju se gasiti poari na elektrinim instalacijama, ureajima i pogonima pod naponom,
Aparat za gašenje zranom pjenom Pz-9
Aparat za gašenje zranom pjenom Pz-50
Aparat za gašenje kemijskom pjenom Ph-10
Taktika gašenja pjenom
Mlaz pjene treba usmjeriti prema vjetru, tako de pjena razlijevanjem po zapaljivoj površini prelije zapaljenu tekuinu.
Kod poara na tlu, s jednim ili v iše aparata prekriti površinu slojem pjene i paziti da se poar ne proširi.
Aparati za gašenje vodom
Preporuuju se u industriji prerade drva, papira, plastike, za gašenje šumskih poara, poara u skladištima i sl. Ne smiju se gasiti poari na elektrinim instalacijama, ureajima pod naponom. S dodatkom pjenila (VP 15) mogu se gasiti i poari zapaljiv ih tekuina.
Aparat za gašenje raspršenom vodom Vr-9 i mlaznica
Taktika gašenja vodom
Mlazom vode treba gasiti arište poara, odnosno treba poeti gasiti od ruba poara prema kraju u «cik-cak» ili krunoj liniji i to u smjeru vjetra. Kod visokih predmeta treba gasiti odozdo prema gore u ulaznoj «cik-cak» liniji.
VRSTE POARA I USPJEŠNOST GAŠENJA
SREDSTVA ZA
GA ŠENJE
KRUTE TVARI
TEMPERATURNO PODRUJE
NAJBOLJE -20 do +60
CO2 IZNIMNO U ZATVORENOM
PJENA USPJŠNO NAJBOLJE NE NE NE (SMRTNA OPASNOST)
0 do +60
SAMO ZA HLAENJE
0 do +60
55 .. OO PPRREE MM AA ZZ AA GG AA ŠŠEE NNJJ EE PPOO AA RRAA
Hi dranti
Hidranti su mjesta na kojima se iz vodovodne mree obavlja opskrba vodom za gašenje. Prema izvedbi razlikujemo:
- podzemne hidrante
- nadzemne hidrante
- zidne hidrante
Nadzemni hidranti se postavljaju u krugu poduzea, pogotovo onih gdje postoji poveana opasnost od poara (rafinerije, kemijska industrija i sl.).
U gradovima se postavljaju na mjestima gdje najmanje smetaju u prometu (u parkovima, na trgovima). Ako zatreba mogu se vrlo brzo aktiv irati.
Hidrantski o rmar i
Da bi se mogao koristiti podzemni hidrant nije dovoljan samo klju, kao za nadzemni, nego su potrebni i tkz. hidrantski nastavci koji se razlikuju s obzirom na izvedbu.
Zidni hidrant postavlja se unutar industrijskih objekata, objekata javne namjene, u skladištima, te u visokim stambenim zgradama.
Sastoji se od ventila, cijevi duine 15 m., te mlaznice. Otvaranjem ventila, voda iz mree dolazi u cijev kroz maznicu, kojom se usmjerava u eljenom smjeru.
Nadzemni hidrant
Podzemni hidrant
Kljuevi za hidrante
Za razliku d zidnih hidranata, kod podzemnih i nadzemnih hidranata postoje kljuevi za otvaranje hidranta. Klju za otvaranje podzemnog hidranta tako je izveden da se djelom njegova draa moe podii poklopac iznad podzemnog hidranta.
Kod nadzemnih hidranata postoji više izvedbi, pa zbog toga i više vrsta kljueva za otvaranje
Kljuevi za otvaranje hidranata
Cijevi
- usisne cijevi
- tlane cijevi
- promjer 110 mm – oznaka «A»
- promjer 75 mm – oznaka «B»
- promjer 52 mm – oznaka «C»
- promjer 25 mm – oznaka «D»
Usisne cijevi slue za usis vode pomou prijenosne motorne pumpe ili tkz. agregata iz nekog prethodnog izvora, a tlane cijevi slue za transport vode od agregata do mjesta potrošnje, odnosno od hidranta do mjesta potrošnje.
Usisne cijevi proizvode se naješe duine oko 1,5m, a tlane cijevi znatno due, obino oko 15m.
Tlane se cijevi izrauju od kudjelje, ali u novije vrijeme i od sintetskih vlakana. Vrlo je vano da su te cijevi, kada su prazne, otporne na sredstva za gašenje, da se mogu lako smotati, da posjeduju potrebnu vrstou, te da se brzo suše.
Spojnice za cijevi
Kao i kod cijevi, spojnice se izrauju u etiri veliine s obzirom na promjer, i to: spojnice «A»,promjera 110 mm, spojnice «B», promjera 75mm, spojnice «C», promjera 52 mm, i spojnice «D» za promjer 25mm. Spojnice slue za meusobno spajanje cijevi i raznih armatura. Pri spajanju se moraju upotrebljavati kljuevi za spojnice.
Razdjelnice i sabirnice
Ovisno o jaini izvora vode kao i o potrebi vode za gašenje koriste se razdjelnice i sabirnice. Razdjelnica je naprava kojom se voda koja dotjee iz jednog izvora dijeli na dva ili tri trošila.
Ulazni otvor ima promjer od 75 mm, a dva izlazna svaki po 52 mm.
Sabirnica je naprava kojom se voda koja dotjee iz dva izvora usmjerava samo prema jednom mjestu potrošnje.
Ima dva ulazna otvora , svaki promjera 52 mm, te izlazni otvor promjera 75 mm.
Mlaznice
Mlaznice su ureaji kojima se voda ili neko drugo sredstvo za gašenje usmjerava na mjesto poara. Postoje tri vrste mlaznica.
- obine mlaznice,
- univerzalne mlaznice,
- mlaznice za posebne namjena.
Obine mlaznice razlikuju se od drugih po tome da li imaju zatvara ili ne. Prednost zatvaraa je u tome što se na samoj mlaznici moe zatvoriti dovod vode.
Obina mlaznica
Univerzalne mlaznice su tako izvedene da mogu raditi sa punim, raspršenim i kombiniranim mlazom vode. Osim toga, na te mlaznice se mogu postaviti posebni raspršivai da bi se obila vodena magla.
Mlaznice posebne namjene razlikuju se prema vrstama sredstava za gašenje koja upotrebljavaju: vodu, pjenu, prah i ugljini dioksid. Najvei broj mlaznica tog tipa upotrebljava se za gašenje vodom.
Izdvajamo tkz. bunker mlaznicu koja se koristi za gašenje ugljena, stone hrane, itarica i slino, jer sa njom voda prodire dublje u tvar, te tkz. monsum mlaznicu koja stvara vodenu maglu.
Mlaznice posebne namjene
Z a p a m t i t e:
Aparatima i sredstvima za gašenje raspršenom vodom smije se gasiti poar: papira, drva, ugljena, pluta, biljnih tvari, tekstila, plastinih masa i drugih krutih tvari organskog porijekla.
Raspršenom vodom se ne smije gasiti poar: elektrinih instalacija pod naponom, metalnih prašina, zapaljivih tekuina i tvari koje opasno reagiraju s vodom, primjerice kalcijev karbid, natrij i kalij.
Aparatima i sredstvima za gašenje poara pjenom smije se gasiti poar: zapaljivih tekuina, voska, smole, masti, parafina, kao i krutih tvari.
Pjenom se ne smije gasiti poar elektrinih instalacija i ureaja pod naponom, metalnih prašina, plinskih boca i instalacija, te tvari koje opasno reagiraju s vodom.
Aparatima za gašenje prahom smije se gasiti poetni poar zapaljivih tekuina, masti, voska, elektrinih instalacija plastinih masa i kemikalija.
Aparatima za gašenje ugljinim dioksidom, smije se gasiti poar na elektrinim instalacijama i ureajima pod naponom, zapaljivih tekuina, voska i plastinih masa.
Sredstva i oprema za gašenje poara moraju biti stalno u ispravnom stanju, te postavljena na lakouoljiva i pristupana mjesta.
POARNI ZNAKOVI
POARNI PUT

OSNOVE ZAŠTITE OD POŽARA

Documents

Transcript of OSNOVE ZAŠTITE OD POŽARA