Kada zapravo nastaje menadžment?

U pretpovijesti se ne spominje ali…

Netko je morao voditi obitelji, grupe…zar ne? ( problemi menadžmenta)

Kompleksnija organizacija= poglavica postaje profesionalni vođa

U srednjem vijeku – Crkva

Renesansa – T.Morus “Utopija”i

N. Machiavelli “Vladalac”

Pet osnovnih konvencionalnih pristupa menadžmentu:Pristup univerzalnom procesu

Operacionalni pristup

Bihevioralni pristup

Sistemski pristup

Kontingencijski pristup

Dvije grupe karakterističnih NEkonvencionalnih pristupa menadžmentu:

atributi savršenosti i

Model vječno uspješne organizacije

Oba imaju isti cilj: kako EFIKASNIJE i EFEKTIVNIJE upravljati modernim poduzećem

Što je zapravo menadžment?

Jedna od najvažnijih ljudskih aktivnosti…

Osigurava koordinaciju poslova pojedinaca

Proces usmjeravanja drugih prema izvršenju zadatka

Aktivnost usmjeravanja na postizanje ciljeva

Proces koordinacije poslovanja kako bi se postigli određeni ciljevi

Raditi sa i preko drugih ljudi da bi se postigli ciljevi organizacije

Menadžment objedinjuje:

Ljudske resurse, Orijentaciju prema rezultatima, Suglasnost ciljeva ( osobnih i organizacije)

Definicija menadžmenta:

Proces rada sa drugima i pomoću drugih na ostvarenju organizacijskih ciljeva u promjenjivoj okolini, uz efektivnu i efikasnu upotrebu ograničenih resursa.

Elementi definicije menadžmenta:

Rad sa drugima i pomoću drugih

Ciljevi poduzeća

Efikasnost i efektivnost

Ograničeni resursi

Promjenjiva okolina

Rad s drugima – organizirati i povezivati rad sudionika

Ostvarivanje ciljeva – cilj je smjernica za usmjeravanje resursa ali i mehanizam kontrole

Ravnoteža efikasnosti i efektivnosti: efikasnost je odnos inputa i outputa. Efektivnost – odabir pravih ciljeva

Izvući najviše iz ograničenih resursa – ostvariti ciljeve uz što manje angažiranje resursa

A tko je menadžer??

“Kako razlikovati vrhunskog, dobrog i lošeg menadžera?”

-Loš menadžer radi 12 sati dnevno.

-Dobar radi 6 sati dnevno.

-Vrhunski radi 30 minuta dnevno, a onda uzme štapove i ode igrati golf.”

Osoba čiji zadaci proizlaze iz procesa menadžmenta

Što radi menadžer?

Planira, organizira rad i poslovanje, angažira i vodi ljude, kontrolira ljudske, materijalne i informacijske resurse

Kako menadžer postiže ciljeve?

Angažiranjem drugih ljudi.

Karakteristike suvremenog menadžera

Bitne karakteristike suvremenog menadžera su dakle:

Da je aktivan vođa

Da stvara pozitivnu radnu okolinu

Da osigurava mogućnost ostvarenja visokih performansi ( dati zaposlenima sredstva i znanja za rad)

Da potiče na ostvarenje visokih performansi

Kako znati da poduzeće vodi LOŠ menadžer?

sebe i svoje kompanije vide kao dominantne u okolini 

Toliko se identificiraju s kompanijom da ne postoji jasna granica između njihovih osobnih i korporativnih interesa 

Misle da imaju odgovore na sva pitanja

Nemilosrdno eliminiranje onih koji ih ne podržavaju

Vide sebe kao besprijekorne predstavnike i opsjednuti su imidžom kompanije

podcjenjuju prepreke

Isključivo se oslanjaju na ono što je ranije davalo rezultate

Načela menadžmenta prema P. Druckeru:

Bavi se ljudskim bićima – čini ih sposobnim za rad

Integrira ljude u zajednički poduhvat

Poduzeće mora imati jasne, javne i iznova potvrđivane ciljeve

Mora omogućiti poduzeću i pojedincu da raste i da se razvija

Omogućiti komunikaciju i pojedinačnu odgovornost, Uspješnost treba mjeriti

Razine menadžmenta:- Svi menadžerski poslovi NISU isti

-Različiti menadžeri upravljaju različitim razinama u organizacijskoj strukturi – organizacija menadžmenta sa aspekta razina

Dvije razine menadžmenta: Vertikalna i horizontalna

Vertikalna razina menadžmenta:

* menadžeri na najvišoj razini (Top manager)

* menadžeri na središnjoj razini (middle)

* menadžeri na prvoj razini (lower/ first management)

Vrhovni (top) menadžment

Odgovara za poduzeće u cjelini

Postavljaju ciljeve, definiraju strategije, brinu za budućnost poduzeća

Zovu se još i : predsjednik, predsjedavajući, izvršni direktor, CEO

Menadžment srednje razine /middle

Odgovaraju za poslovanje jedinice i glavne odjele poduzeća

Primjeri ovog menadžmenta su : menadžer sektora, za kadrove, za marketing, za financije

Implementira strategiju koju odredi vrhovni menadžment

Orijentiran je na bližu budućnost

Prva razina menadžmenta /lower Menadžeri direktno zaduženi za proizvodnju dobara i usluga

Zovu se još i: nadglednik, poslovođa, menadžer jedinice prodaje

Primaran zadatak: primjena pravila i procedura za ostvarivanje efikasne proizvodnje/prodaje

Orijentirani su na dnevno izvršavanje zadataka

Horizontalna razina menadžmenta

Ili djelokrug njihove odgovornosti

Razlikujemo:

1. Funkcijske menadžere

2. Linijske ( i štabne) menadžere

3. Projektne menadžere

Koje vještine mora imati menadžer?

Tehničke vještine (znati kako koristiti tehničke postupke)

Humane vještine (komunikacija, motivacija, vođenje)

Konceptualne vještine (planiranje, koordiniranje, integracija)

Koje sve uloge igraju menadžeri u poduzeću?

1. Informacijska uloga ( osoba za nadzor, podnositelj informacije, glasnogovornik)

2. Interpersonalna uloga ( reprezentator, vođa, osoba za vezu)

3. Uloga odlučivanja ( poduzetnik, korektor, alokator resursa i pregovarač)

Pet (5) funkcionalnih područja menadžmenta:

1. Planiranje

2. Organiziranje i strukturiranje

3. Upravljanje ljudskim potencijalima (kadroviranje)

4. Vođenje i utjecaj na osobe

5. Kontroliranje organizacijskih operacija i sredstava

ULOGE MENADŽERA:

1. INFORMACIJSKA ( upravljanje pomoću informacija)- To su aktivnosti u smjeru održavanja i razvoja informacijske mreže

-Uloga osobe za nadzor –menadžer prikuplja informacije

-Uloga prenositelja informacija i glasnogovornika -

-Menadžer prenosi tekuće informacije drugima

-Menadžeri provode 75% vremena razgovarajući sa drugim ljudima

2. INTERPERSONALNA ( upravljanje pomoću ljudi)-Menadžer mora znati kako raditi sa drugim ljudima

-Uloga reprezentanta – “glava kuće”

-Uloga vođe – motivacija, komunikacija, utjecaj

-Uloga osobe za vezu – održavanje veza izvan i unutar poduzeća

3. ULOGA ODLUČIVANJA (upravljanje akcijom)

-Menadžer donosi odluke i poduzima akcije.

-Uloga poduzetnika – iniciranje promjena

-Uloga alokatora resursa – kako rasporediti ljude, opremu., uloga pregovarača

Menadžerske vještine

1. KONCEPTUALNE To znači:Da menadžer može spoznati poduzeće kao cjelinu;Da može promišljati, procesuirati informacije i planiratiMora misliti strateški tj imati vremenski i prostorni horizont

2. VJEŠTINE RADA SA DRUGIMA Mora biti član grupeMora znati motivirati, komunicirati, voditi i rješavati konflikte

3. TEHNIČKE I VJEŠTINE OBLIKOVANJA:Tehničke vještine – najvažnije u najnižoj razini menadžmentaMenadžer mora poznavati i vladati znanjimaVještima oblikovanja – menadžer mora biti sposoban pronaći rješenje i napraviti ga primjenjivim

Što je okolina?Ukupnost činitelja koji utječu na poduzeće

• Menadžment ih MORA respektirati

• Okolinu dijelimo na : Eksternu i Internu

EKSTERNA OKOLINA:

• 1. opća ili socijalna okolina ( na nju poduzeće NE MOŽE utjecati)

– Političko pravna

– Ekonomska

– Socijalno-kulturna

– Tehnološka

• 2. poslovna okolina /okolina zadatka ( poduzeće MOŽE utjecati)

– Konkurenti

– Kupci

– Dobavljači

– Regulatori

– Sindikati

Političko-pravna okolina:

Država/zakonodavac:

– Zakonski okvir (opći i posebni zakoni)

– Alokacija resursa (eksternalije, savršena konkurencija, diskriminacija r.s.)

– Preraspodjela dohotka (socijalna sigurnost)

– Makroekonomska stabilizacija (monetalna i fiskalna politika)

Ekonomska okolina ( ili zdravlje ekonomskog sustava):Četiri aspekta:

– Poslovni ciklusi (recesija i ekspanzija)

– Globalna ekonomija

– Unaprjeđenje proizvodnosti

– Upravljanje ograničenim resursima

SOCIJALNA OKOLINA:

– Demografske promjene

– Vrijednosti i vjerovanja ljudi

– Stavovi prema radu

– Obrazovanje stanovništva

Tehnološka okolina:

• Proces inovacija

• Razvoj IT i mikroelektronike

Interna okolina je……neposredna radna okolina poduzeća

• Ključni dijelovi interne okoline:

Organizacijska struktura – sveukupnost vez i odnosa između i unutar resursa poduzeća: Funkcijska, Divizijska, Matrična, Procesna, mrežna

Organizacijska kultura – ukupnost stavova, vrijednosti, normi, vjerovanja i pogleda koje dijeli većina zaposlenika poduzeća

Organizacijski resursi: Fizički ( građevinski objekti, postrojenja, oprema…), Ljudski Informacijski, Financijski ( gotovina i novčani surogati)

Što je zapravo planiranje?

Prva funkcija menadžmenta

Planiranjem započinje proces menadžmenta

Planiranje mora dati odgovore na slijedeće pitanja:

1.Gdje je poduzeće sada?

2. Gdje poduzeće želi biti u budućnosti?

3. Kako tamo stići?

Zašto je planiranje nužno?

1. Zbog ograničenosti resursa (upotreba resursa kako ne bi došlo do njihovog iscrpljivanja)

2. Neizvjesnosti okoline

RAZINE PLANIRANJA:

Hijerarhija planiranja odgovara razinama menadžmenta odnosno imamo ukupno tri (3) razine planiranja:

1. vrhovni menadžment ---- strategijsko planiranje

2. srednji menadžment -----taktičko planiranje

3. prva razina menadžmenta ----operativno planiranje

Proces planiranja započinje od vrha organizacijske piramide i teče prema dolje.

Što je strategijska razina planiranja?- Definira viziju, misiju, ciljeve i strategije

-Ciljevi ove razine odnose se na opstanak i razvoj poduzeća na dugi rok

Taktička razina planiranja- Provodi strategijske ciljeve pojedinih organizacijskih dijelova poduzeća (najčešće funkcijskih)

-Primjenjuje se u istraživanju i razvoju, marketingu, proizvodnji i sl.

Operativna razina planiranja- Zadužena za specifične procedure i procese

- Usmjerena na rutinske zadatke (proizvodni tijekovi, planiranje isporuka i sl.)

Je li vjerojatnost da će se cilj ispuniti veća ako planiramo kratkoročno ili dugoročno?Zašto?

Segmentacija (podjela) horizonta planiranja razlikuje:

1. Dugoročno (5.-10. g. – tehnološki razvoj, tržište i resursi)

2. Srednjoročno (1-5.g. )

3. Kratkoročno razdoblje planiranja ( do jedne (1) godine). Razlikuje osnovne planove ( godišnji) te operativne ( dnevni, tjedni dekadni, mjesečni)

Proces planiranja

1. Svijest o prilici:- Nadzor okoline

Promjene na tržištu i konkurenciji

Određivanje vlastitih mana i prilika

Procjena vanjske i interne mogućnosti

Razvija se u generalni plan u kojem će poduzeće ići

2. Postavljanje ciljeva- Hijerarhija ciljeva počinje na nivou strategijskog planiranja završava na operativnom

Strategijski cilj – efektivnost (učini potrebno i mjeri potražnju)

Operativni cilj – efikasnost ( dobro učinjena stvar, mjeri se odnosom outputa i inputa)

3. Određivanje i izbor alternativnih pravaca akcije

Postaviti ciljeve i naći alternativne pravce akcije za njihovo ostvarenje

Najveći izazov je određivanje koji je najbolji - ta odluka zahtjeva proces vrednovanja

4.Formuliranje derivatnih /izvedenih planova

Pomažu organizaciji savladati jaz između pozicije na kojoj je sada i na kojoj želi biti

Kod strategijskog plana derivativni planovi imaju oblik taktičkih i operativnih planova čime kompanija povezuje kratkoročne i dugoročne ciljeve

Kako se postiže: uvođenjem novih tehnologija, razvoj novih proizvoda, obuka novih kadrova…

5. Budžetiranje planaPosljednji korak procesa planiranja

Aktivira plan postavljanjem brojčanih ciljeva koje treba ostvariti ( koriste se i za kontrolu)

Tok budžetiranja:

Ciljno profit-------troškovi-----financijski prikaz

Vizija poduzeća

Vizija=predodžba nekog budućeg stanja

Vizija pomaže menadžmentu da sagleda položaj poduzeća u budućnosti i da se poče pripremati za tu budućnost.

Svrha ili misijaSvrha/misija = osnovni cilj ili način djelovanja poduzeća

Misija se izražava u obliku proizvoda/usluga

CiljeviCilj= odredište prema kojima su usmjerene aktivnosti, Ciljevi izviru iz misije ali su puno specifičnijiCilj mora imati tri elementa:

1. Atribut cilja (tržišni udio)

2. Mjerilo ili indikator (npr rast od 10%)

3. Vrijeme (npr. tijekom dvije godine)

Strategija

Strategija u biznisu je opći program akcije i raspodjele resursa da bi se dosegli racionalni ciljevi

Strategija izvire iz ciljeva ( Kako ostvariti cilj?)

Strategija je definiranje osnovnih pravaca razvoja poduzeća i načina ostvarenja ciljeva u određenom planskom razdoblju. Dakle :

1. Ciljevi ( ono čemu se teži)

2. Plan akcije ( kako djelovati da postignem cilj)

3. Potrebni resursi

Strategija strateškog menadžmenta imaju tri faze: formuliranje, primjena te kontrola i evaluacija strategije .

Što sve uključuje strategija?

Politiku; Svrha politike je odrediti smjer kretanja

Politika je vodič za razmišljanje i akciju.

Procedure

Lista kronoloških koraka koje zaposleni moraju slijediti (npr. popunjavanje putnog naloga)

PRAVILAPravilo je nefleksibilan plan koji zahtjeva specifičnu definiranu akciju ( npr “Zabranjeno pušenje”)

Programi

Program je kompleks ciljeva, politika, procedura, pravila, resursa i ostalih elemenata potrebnih da se ostvari daljnji plan akcije.

BUDŽETBudžet je prikaz očekivanih rezultata izražen u brojkama

Budžet je i plan i instrument kontrole

Operativni financijski budžet naziva se i plan profita

PREDVIĐANJEPredviđanje pretpostavlja da će se nešto dogoditi ( proricanje,proriciranje)

Planiranje – bavi se onim što bi se trebalo dogoditi

Metode predviđanja su:

1. Metoda ekstrapolacije

2. Metoda procjene eksperata

3. Metoda simulacije

Što je metoda ekstrapolacije?Predviđanje budućeg stanja na temelju trendova razvoja iz prošlosti

Koriste se kada se ti parametri mogu kvantitativno izraziti pa se zovu i kvantitativnim metodama

Najpoznatije su

Metoda vremenskih serija

Metoda eksplanacije

Ekonometrijske metoda

Što je metoda procjene eksperata?

Kada veći broj eksperata prikuplja, analizira i usuglašava neku pojavu

Mogu biti :

Intuitivne (nekvantitativne)

Individualna procjena eksperata ( intervju, analitička procjena)

Kolektivne procjene eksperata

Grupne

Komisijski ( okrugli stol, work group, panel diskusija, brainstorming)

Pojedinačni ( svaki ekspert daje mišljenje a organizator obradom utvrđuje prosjek)

Što su metode stimulacije?Model simulira ponašanje poduzeću u budućnosti

Sastoji se od brojnih ovisnih varijabli ( profit, tržište, razine kvalitete)

Model na primjer može odgovoriti na pitanje: kakav se profit može predvidjeti u narednom razdoblju ako stopa inflacije bude 6% ako se nastavi sa prosječnom proizvodnjom?

Zašto primijeniti strategijski menadžment?

Da bi poduzeće moglo upravljati svojim razvojem u budućnosti

Što je strategijski menadžment?

PROCES upravljanja svim resursima i čimbenicima poslovanja u CILJU RAZVOJA konkurentske prednosti

Razvoj strategijskog menadžmenta ima tri (3) faze:

I. faza – formuliranje strategije

II. Faza – implementacija strategije

III. Faza – evaluacija i kontrola strategije

I.FAZA FORMULIRANJE STRATEGIJE:Razvoj strategija i postavljanje smjernica i politika

-Odluka o misiji, svrsi, i razlogu postojanja

-U ovoj fazi ( fazi formuliranja strategije) moramo napraviti slijedeće:

1. Analizirati trenutnu situaciju

2. Identificirati vanjske prilike i prijetnje

3. Identificirati unutarnje snage i slabosti

4. Razviti misiju i ciljeva

5. Generirati alternativne strategije

6. Izabrati strategiju

Misija - jasna i koncizna izjava koja predstavlja poslovnu strategiju, a bitno je i da je uklađena s vizijom. Misija treba odgovoriti na tri bitna pitanja: Što radimo? Kako to radimo? Za koga to radimo?

Misija McDonaldsa - "Pružiti brzu hranu kupcima diljem svijeta pripremljenu sa istom razinom kvalitete, pobrinuti se da je ukusna, da ima razumnu cijenu i da se konstantno isporučuje u jednostavnom ambijentu i prijateljskoj atmosferi."

Što radimo? "Pružiti brzu hranu...

Kako? "..s istom razinom kvalitete u cijelom svijetu, i pobrinuti se da je ukusna, da ima razumnu cijenu i da se konstantno isporučuje u jednostavnom ambijentu i prijateljskoj atmosferi."

Za koga? "Pružiti brzu hranu kupcima diljem svijeta..."

Misija je sve ono što radimo svaki dan kako bismo ostvarili zacrtanu viziju, i poželjno je u nju uvrstiti i neke konkretne pokazatelje kako bi zaposlenici imali osjećaj svrhe i smjera u svakodnevnom radu.

Vizija je poruka vlasnika o onome što želi da kompanija bude na svom vrhuncu i predstavlja dugoročni cilj (viziju) po pitanju rasta, broja zaposlenika, pozicije na tržištu ili promjene cjelokupnog društva.

Postavili ste misiju za poduzeće. Što sada?

POSTAVITE CILJEVE

Ciljeve postavlja najviši menadžment

Ciljevi mogu biti dugoročni, kratkoročni, srednjoročni te opći i specifični

Na kraju razdoblja morate biti u mogućnosti odrediti da li je cilj ostvareni ili ne

Što mislite, koji je krajnji cilj svakog menadžera?

…..višak /profit

Što mislite, da li je bolje ciljeve postaviti odozdo prema gore ili obratno? Što će biti bolje za poduzeće?

Da li nakon izvršenja jednog cilja odmah slijedi drugi koji smo zacrtali ili ne nužno?

Što mislite, može li menadžer uspješno slijediti više ciljeva odjednom?

Kako menadžeri vrednuju strategije?

Prema slijedećim kriterijima:

Konkurentna prednost strategije

Konzistentnost sa ostalim strategijama poduzeća

Responsivnost na eksterne uvjete

Fleksibilnost u poslovanju

Usklađenost sa misijom i ciljevima poduzeća

Ostvarivanje strategije

Osim navedenog, strategiju treba ocijeniti i sa aspekta osnovne profitne jednadžbe:

PROFIT = UKUPNI PRIHOD – UKUPNI TROŠKOVI

Odnosno:

Profit = (količina prodaje x prodajna cijena) – fiksni troškovi + [količina proizvodnje x varijabilni troškovi])

Fiksni troškovi su oni koji se ne mijenjaju sa promjenom proizvodnje i koji postoje i kada se ne proizvodi (amortizacija, osiguranje, održavanje, najamnina)

Varijabilni troškovi su oni koji se mijenjaju pri promjeni obujma proizvodnje ( sirovina, energija, transport i sl.)

IZBOR STRATEGIJE SE VRŠI U NEKOLIKO FAZA:Kakvu poziciju zauzima poduzeće?

Kakvu poziciju želi zauzimati

Gdje ćemo se naći ako ništa ne mijenjamo? Strategija ne unositi ništa novo.4. Što NE možemo učiniti?

- Ograničenja u vidu zakona, regulativa

5. Kako ispuniti prazninu?

- Strategija poboljšanja poslovanja – bolje obavljanje aktivnosti

- Strategija ekspanzije – prelazak na novo tržište

- Strategija diverzifikacije

KOD IMPLEMENTACIJE JE VAŽNO:Točno odrediti NOSITELJE aktivnosti

Angažirati srednje i niže razine menadžmenta

Razraditi strategiju na planove, programe, budžete i procedure

Strategija se implementira funkcijama menadžmenta:

Planiranje

Organiziranje

Kadroviranje

Usmjeravanje

Evaluacija i kontrola mora biti kontinuirana

Što moramo kontrolirati kao menadžer:

Da li se strategija provodi po planu?

Da li se postižu željeni rezultati?

Da bi mogli kontrolirati moramo odrediti kako ćemo vrednovati ( postupci) i utvrditi standarde, mjeriti ostvareno, uspoređivati ostvareno sa standardima te korigirati

Dugoročno planiranje NIJE strategijsko planiranje Strategijsko planiranje = istraživanje unutarnjih i vanjskih čimbenika te izrada plana akcija Strateški plan ima četiri (4) elementa:

1.Osnovna misija2.Strategijski ciljevi3.Određivanje strategije4.Portofolio planiranje

1. OSNOVNA MISIJA U kojem smo mi biznisu? Misija i kultura poduzeća 2. STRATEGIJSKI CILJEVI Eksterni su u orijentaciji Tipičan primjer su : stopa povrata investicija, rast, tržišni udio ( profit i produktivnost su npr. kratkoročni operativni) Svaki cilj mora imati atribut, indikator i vremensku dimenziju Strateški ciljevi daju smjernice kretanja

3. DETERMINIRANJE STRATEGIJE Planiranje investicija nije zamjena strateškom planu posebno kod tri situacije (3P): 1.Povećanje tržišnog udjela

2.Zadržavanje tržišnog udjela koje se sastoji od 4 elementa 1.Segmentirati tržište

2.Efikasno upotrijebiti istraživanje i razvoj

3.Misliti “na malo”

4.Imati utjecajnog globalnog menadžera 3.Opstanak u neprijateljskoj okolini 1.Dostići najniže troškove isporuke

2.Ostvariti što diverzificiraniju poziciju

“Ako ne znaš kamo ideš, bilo koji put odvest će te tamo

4. PORTOFOLIO* PLANIRANJE

Poduzeća uglavnom imaju više proizvodnih linija ( npr. Kraš) pa poduzećem treba upravljati na osnovu slijedećih principa:

1.Poduzećem treba upravljati kao portofolio biznisom

2.Svaka poslovna jedinica u portofoliju treba razviti strategiju

3.Cjelokupnim portofoliom poslova treba upravljati tako da alokacija kapitala i upravljanje resursima služi interesima tvrtke

*Portofolio = ukupnost poslova i proizvoda poduzeća

Strategijske poslovne jedinice mogu dakle biti : 1.Zvijezda ( star) – visoka dugoročna proizvodno-tržišna atraktivnost i konkurentska pozicija. Strategija za zvijezdu traži izgradnju i investiranje

1.Krava za gotovinu ( cash cow) - mala dugoročna proizvodno-tržišna atraktivnost i visoka konkurentska pozicija. Dominantna u grani, nosi gotovinu . Strategije: ciljanje na određene segmente tržišta, stabiliziranje cijena, diferenciranje proizvoda, selektivno smanjenje troškova, manje kreativan marketing

1.Upitnik (question mark)- dugoročna proizvodno-tržišna atraktivnost ali niska konkurentnost

1.Zamka za gotovinu (dogs)- niska dugoročna proizvodno-tržišna atraktivnost i slaba konkurentnost

OPĆA HIJERARHIJA STRATEGIJA PODUZEĆA: 1.Globalna/korporativna ( cijelo poduzeće)

2.Poslovna ( poslovne jedinice)

3.Funkcijska ( razina poslovnog funkcijskog poduzeća

KORPORACIJSKA STRATEGIJA Odgovara na pitanje djelokruga i razmještaja resursa Karakteriziraju je dva pristupa: 1.Glavna strategija 1.Stabilna strategija

2.Strategija rasta

3.Digresivna strategija

2.Poslovni portofolio

POSLOVNE STRATEGIJE Usmjerena na konkurentske prednosti i sinergiju

Odgovara na pitanje: Kako konkurirati na svakom tržištu?

FUNKCIJSKE STRATEGIJE Usmjerene na pojedina funkcijska područja (razvoj, istraživanje, marketing…) Odgovaraju na pitanja: 1.Strategije marketinga: segmentacija tržišta, promocija,politika cijena i dr.

2.Financijska strategija: struktura kapitala,alokacija kapitala, upravljanje aktivom

3.Strategija proizvodnje: planiranje proizvodnje, kontrola kvalitete

4.Strategija istraživanja i razvoja: razvoj proizvoda, razvoj organizacije

5.Strategija ljudskih potencijala: kvalitete performansi, razvoj i spromocija kadrova, politika kompenzacija

Koji FAKTORI utječu na izbor strategije?

OKOLINA - Svako poduzeće posluje u okolini koja može biti: 1. Eksterna/vanjska 2. Interna/unutarnja

OPĆA/SOCIJALNA OKOLINA Opću ili socijalnu okolinu (makrookolinu) čine one dimenzije koje nisu pod kontrolom poduzeća pa ih stoga ono mora promatrati i na njih reagirati. To su: 1. političko - pravna okolina, (P)

2. ekonomska okolina, (E)

3. socio - kulturna okolina, (S)

4. znanstveno - tehnološka okolina.(T)

Provodi se pomoću tzv. PEST analize koja utvrđuje prilike i prijetnje koje proizlaze iz djelovanja istih

KAKO SE PROVODI ANALIZA POSLOVNE OKOLINE Na dva načina:

1.Analiza interesnih skupina ( stakeholder analiza) 1.Interne interesne skupine ( interni stakeholderi)

2.Eksterne interesne skupine ( eksterni stakeholderi)

2.Analiza konkurentske okoline –koliko poduzeće može efektivno djelovati na tržištu tj ostvariti rast profitabilnosti

Profitabilnost prema Porteru ovisi o: -Strukturi industrije

- Poziciji poduzeća/performansi unutar industrije

KAKO SE PROVODI ANALIZA POSLOVNE/EKSTERNE OKOLINE Analiza konkurencije sastavni je dio SWOT analize, no moguće ju je provoditi i zasebno.

U poslu, svakako nije dobro gubiti iz vida što radi konkurencija. Većina podataka o konkurentima dostupna je već u dnevnim poslovnim kontaktima, medijima (dnevne novine, tjednici) ali i iz specijaliziranih istraživanja tržišta.

Poduzetnici i obrtnici trebaju redovito prikupljati podatke o konkurentima, o njihovim uslugama, cijenama i proizvodima.

Veoma je važno znati da li u branši netko ubrzano raste, što taj netko radi da ostvaruje takav rast, stvaraju li se strateški savezi

KAKO SE PROVODI ANALIZA INTERNE OKOLINE? Interna se okolina za razliku od vanjske okoline na koju poduzetnik praktički može samo u nekim dijelovima utjecati, nalazi se u potpunosti u vlastitoj domeni i kontroli.

Analiza interne okoline usmjerena je na definiranje unutarnjih snaga i slabosti što je već prije spomenuto u SWOT analizi te na analizu organizacijske strukture, organizacijske kulture i organizacijskih resursa

ALTERNATIVNE STRATEGIJE Kako bi ostvario zadane ciljeve menadžment primjenjuje slijedeće strategije:

1.Model životnog ciklusa proizvoda

1.Porterov model generičke strategije strategija potpunog troškovnog vodstva

strategija diferencijacije

strategija fokusiranja

MODEL ŽIVOTNOG CIKLUSA PROIZVODA temelji se na spoznaji da su i prirodni i umjetni

organizmi podvrgnuti zakonu nastajanja i nestajanja → pojava, razvoj, zrelost, zasićenje, degeneracija i smrt životni ciklus proizvoda, prema Kreitneru, se sastoji od

pet temeljnih tipova strategije: 1. faza predkomercijalizacije – inovativna strategija 2. faza uvođenja – infiltracija 3. faza rasta – napredovanje 4. faza dozrijevanja – obrambena

5. faza opadanja – povlačenje

PORTEROV MODEL GENERIČKIH STRATEGIJA Temelji se na dvije veličine:

1.širini tržišta

2.relativnoj konkurentskoj prednosti

tri su generičke strategije:

1. strategija diferencijacije

2. strategija vođenja troškova

3. strategija fokusiranja

U analizi Porter razaznaje 5 sila: konkurenciju među kompanijama/prijetnju ulaska novih kompanija na tržište/mogućnost korištenja supstituta/pregovaračku snagu dobavljača/pregovaračku snagu kupca

STRATEGIJA DIFERENCIJACIJE naglašava konkurenciju pomoću posebnosti proizvoda ili usluge na cjelokupnom tržištu (Porsche)

troškovi diferencijacije mogu biti u nedostatku kontrole čak i veći od koristi, jer istraživanje tržišta, uvođenje novog proizvoda ili usluge te promocija kojom se upoznavaju potrošači s novim proizvodom uvjetuju visok rast troškova

STRATEGIJA FOKUSIRANJA naglašava konkurenciju usmjerenu na određeni segment tržišta uvođenjem novog proizvoda ili niskim troškovima, odnosno njihovom kombinacijom orijentirana je u dva pravca: zadovoljenje potreba određenog tržišnog segmenta ili niže troškove od konkurencije

STRATEGIJA POTPUNOG TROŠKOVNOG VODSTVA

naglašava konkurenciju pomoću niskih troškova na cjelokupnom tržištu

ostvaruje se: Tradicionalnom metodom upravljanja troškovima proizvoda,

Metodom upravljanja troškovima procesa,

Metodom upravljanja troškovima aktivnosti,

Metodom dodane vrijednosti i

Konceptom ciljanih troškova