8/19/2019 Osman Esej

1/2

Kao i u srednjovjekovnoj i renesansnoj knjievnosti, tako su mnogi motivi koji sestilistièki ponavljaju kroz ta razdoblja prisutni i u baroknoj. Za razliku od srednjovjekovne, koja se uglavnom bazira na religijskoj tematici i jednostavnoj biblijskoj etici (a u renesansnoj se nadograðuje uzvienim humanistièkim idejama), barokna knjievnost obiluje bogatijim motivima koji su blii ljudskom iskustvu, a temelje se na kompleksnijim ljudskim osjeæajima koji se mogu shvatiti ako se shvati i razdoblje u kojem su djela stvarana. Tipièno za barok jest to da je sve kiæeno, naglaeno, èk i pompozno. To se prije svega odnosi na slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu, makar postoje neka stilska obiljeja koja su prevladavala i u knjievnosti. Oni su najèeæe izraeni u tematici i atmosferi, ali i stilskim sredstvima.Naime, za razliku od renesansne knjievnosti koja je optimistièna, slavi humanost iprosvjetljenje èovjeèanstva nakon mraènog razdoblja srednjeg vijeka, barok se vraæa nekm idejama koje su prevladavale u srednjem vijeku. Barokna knjievnost je èesto pesimistiènog predznaka, nemirnog duha, propituje teme ivota i smrti, kreposti i pokajanja, grijeha i oprosta. Drugim rijeèima, propituje se uloga èovjeka u ivotu, katolièansva na svijet (utjecaj Crkve na barokno stvaralatvo je snaan i prevladavajuæ), te kako je èovjekov ivot nitavan i sam èovjek nemoæan pred viim silama. Raspravlja se o smodricanju i pripremi za zagrobni ivot. Samim stilom eli se pobuditi zadivljenost i drugi uzvieni osjeæaji. Kao i u mnogim drugim stvarima, hrvatska knjievnost neto kaka za svjetskom tako da prije 17. stoljeæa nema autentiènih zapisa to bismo mogli nazvati baroknom umjetnoæu i stilom. Tek pojavom Ivana Gunduliæa, ali i drugih moemo nazati poèetkom baroka kod nas. Ivan Gunduliæ, pisac iz Dubrovnika, smatra se naim najveæim baroknim knjievnikom. Njgova najveæa djela ukljuèuju Dubravku, Suze sina razmetnoga i Osmana, vitekog epa koj

i je tiskan tek u 19. stoljeæu. Do tada je postojalo mnogo verzija pisanih rukom,a iz neutvrðenih razloga nedostaju dva pjevanja (14. i 15., od ukupno 20), koja je s vremenom nadopunio Ivan Mauraniæ. Za inspiraciju pisanja Osmana treba potraiti utadanjim dogaðajima. Naime, 1621. godine kod Hoæima dogodila se bitka u kojoj je turska vojska izgubila od poljske vojske, to je Osmana potjeralo u Carigrad gdje je sljedeæe godine ubijen. Gunduliæ je poèeo pisati djelo kao prijevod "Osloboðenje Jeruzalma" od Torquata Tassa, ali je inspiriran tim vijestima poèeo pisati o sultanu Osmanu. Radnju je naravno izmijenio s podacima koji nisu povijesni, ali s motivima koji su karakteristièni za to razdoblje. Naime, tada je postojala opasnost prodiranja Turaka i Mleæana na podruèja koja su bila kræanska. Upravo je taj motiv glavni pokrtaè cijele fame oko Osmana: u to vrijeme je postojala bojazan da Turci ne prodru dublje u Europu, to bi dovelo do kulturnih i povijesnih promjena, buduæi da su Turci uvijek unitavali sve pred sobom. Dakle, dominira osjeæaj straha za Dubrovnik. Veæina

 stihova opjevana je u osmercima, s unakrsnom rimom. A temeljno stilsko obiljejejest antiteza koja slui za isticanje kontrasta. Najveæi motiv je upravo sukob vjera: kræanstva nasuprot islama (Zapad naspram Istoka). Sama radnja je ukratko prièa koja je uslijedila nakon poraza turske vojske kod Hoæima, kada Osman bjei natrag na Istok kako bi se vratio s veæom vojskom. Razmilja i o nagodbi s Poljskom te o enidbi. Njegov podanik otme mladu djevojku Sunèanicu koja bi trebala postati Osmanova ena, dok Sokolica, turska junakinja zaljubljena u Osmana, odlazi sprijeèiti taj brak. Nedugo zatim dolazi do pobune u Carigradu, u kojoj svrgnu Osmana s vlasti i postave Mustafu, dok Osmana zadave.Sam ep zapoèinje zazivanjem ljudske oholosti: "Ah, èijem si se zahvalila,/ tata ljudska oholasti?/ Sve to vie stere krila,/ sve æe paka nie pasti! " Radi se o refleksiudske oholosti koja uvijek mora biti kanjena (nagovjetaj kræanskog svjetonazora), a lavna antiteza (sukob islama i kræanstva, odnosno karakterizacije zla i dobra) se v

idi kroz veæinu djela u opisnim primjerima. Utjecaj je to protureformacije (Tridentski koncil 1545. - 1563.) koji na sljedeæi naèin prikazuje sukob Istoka i Zapada: Sistoka mu do zapada/sunce upisa zlatnim zracim/ime kojim slava vlada.  Najpoznatiji antitetièki motiv proizlazi iz metaforièkog prikaza kola sreæe: Kolo od sreæe uokolvrteæi se ne pristaje:/tko je gori, eto je doli,/a tko doli, gori ustaje. Radi se o zaigranom prikazu prolaznosti ljudskog ivota sa svom silom svoje nepredvidljivosti. Sam Osman je u djelu opisan kao lijep i èestit èovjek, silan: Mlaðahan se car ponoi/ispod toga lip nad svima:/crne oèi, zlatne kosi,/a rumeno lice ima.//"U zelenoj tuj haljini,/zlato i biser ku nakiti,/ s podvitijem sprid kolini/sjedi Osman car èestiti.//Veo na rusnoj glavi okolo/ snjean svit mu je u sto dijela,/ a u kamenu dr

8/19/2019 Osman Esej

2/2

agu oholo/ sunce sja mu vrh èela." Uz suprotnosti istoka i zapada, tu se koriste i motivi grijeh  iskupljenje, dua-tijelo, nebo-pakao, to je samo jo jedan niz motivatipiènih za barokno razdoblje. U nastavku moemo vidjeti kako silan i hrabar car pada ispred svoje vojske, èime se prikazuje nesklad izmeðu autoriteta kojeg je predstavljao i njegovih dotadanjih podanika koji mu okreæu leða: Nu sve rane srca moga/i mukesu i alostis neposluha vitekoga/i s vojnièke nevjernosti. Antitetièki su to motivi k se ponavljaju kroz djelo u razlièitim oblicima, tako da osim sukoba Istoka i Zapada, imamo i motive grijeha naspram iskupljenja, ivota nasuprot smrti (koja je opisana u motivu kola sreæe), dua naspram tijela i nekih drugih.

Sve u svemu, Gunduliæ je najistaknutije ime hrvatske barokne knjievnosti, koja slijedi trendove europskog baroka. Osim antiteze, koja je najistaknutija, Gunduliæ koristi hiperbole, personifikacije, metonimije, metafore, anafore, gradacije, simetrièna nabrajanja i igre rijeèima. Osim kulturno-umjetnièkog, bitan je kao povijesni zapis razmiljanja jednog vremena, koji u svakom pogledu odgovara naèinu razmiljanja ostatku Europe. Meðutim, Gunduliæ u svojim djelima, pa tako i u Osmanu, koristi izraze iz narodne poezije, to dodatno daje na vanosti to se tièe hrvatske kulture

LITERATURA:

Osman - Gunduliæ, Ivan (priredili Slobodan P. Novak i Antun Pavekoviæ), Matica Hrvatska, Zagreb, 1991.Studije o Osmanu - Pavlièiæ, Pavao; Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakul

eta Sveuèilita u Zagrebu, Zagreb, 1996.http://hrvatskijezik.eu/barok-u-hrvatskoj-knjizevnosti/ (pristupljeno: 4.12.2015.)