OSIGURANJE ROBE U POMORSKOM PRIJEVOZU - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/134.pdf ·...
Transcript of OSIGURANJE ROBE U POMORSKOM PRIJEVOZU - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/134.pdf ·...
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
IVA JURIŠIĆ
OSIGURANJE ROBE U POMORSKOM PRIJEVOZU
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2015
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
OSIGURANJE ROBE U POMORSKOM PRIJEVOZU
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodno osiguranje
Mentor: red. Prof. dr.sc. Ivan Frančišković
Studentica: Iva Jurišić
Smjer: Međunarodna razmjena
Matični broj: 21673
Rijeka, veljača 2015.
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja -------------------------------------------------- 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ----------------------------------------------------- 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ----------------------------------------------------------------- 2
1.4. Znanstvene metode ------------------------------------------------------------------------- 3
1.5. Struktura rada ------------------------------------------------------------------------------- 3
2. TRANSPORTNO OSIGURANJE .............................................................................5
2.1. Osnovne značajke transportnog osiguranja --------------------------------------------- 5
2.2. Povijesni razvitak transportnog osiguranja --------------------------------------------- 6
2.3. Kriteriji podjele transportnih osiguranja ------------------------------------------------ 8
2.3.1. Transportna osiguranja prema predmetu osiguranja .................................. 8
2.3.2. Transportna osiguranja prema grani prometa ............................................. 9
2.3.3. Transportno osiguranje prema vrsti organizacije u odnosu na nošenje
rizika ...................................................................................................................10
3. OSIGURANJE ROBE U POMORSKOM PROMETU ...........................................12
3.1. Interes za osiguranje robe u prijevozu ------------------------------------------------- 13
3.1.1. Osigurljiv interes ...................................................................................... 15
3.1.2. INCOTERMS ........................................................................................... 16
3.1.2.1. INCOTERMS termini namijenjeni za svaki način (ili načine)
transporta ............................................................................................................18
3.1.2.2. INCOTERMS termini namijenjeni za transport morem i unutarnjim
vodama ............................................................................................................20
3.2. Lloydova S.G. polica --------------------------------------------------------------------- 26
3.3. Nova Engleska pomorska polica "Marine Policy" ----------------------------------- 28
3.3.1. Institutske klauzule za osiguranje tereta A ............................................... 31
3.3.2. Institutske klauzule za osiguranje tereta B ............................................... 37
3.3.3. Institutske klauzule za osiguranje tereta C .................................................... 38
3.3.4. Institutska klauzula za osiguranje ratnih rizika (engl. Institute War Clause
Cargo) ...................................................................................................................... 39
3.3.5. Institutska klauzula za osiguranje rizika štrajka (engl. Institute Strikes
Clauses) ................................................................................................................... 41
3.3.6. Klauzula o zlonamjernim štetama (engl. Malicious Damage Clauses) ......... 42
4. VRSTE ŠTETA U OSIGURANJU ROBE ..............................................................44
4.1. Stvarni potpuni gubitak (engl. Actual Total Loss) ----------------------------------- 45
4.2. Izvedeni potpuni gubitak (engl. Constructive Total Loss) -------------------------- 45
4.3. Generalna ili zajednička havarija (engl. General Average) ------------------------- 46
4.3.1. Havarijske štete......................................................................................... 47
4.3.2. Havarijski troškovi ................................................................................... 48
4.4. Pojedinačna (partikularna havarija) ---------------------------------------------------- 49
4.5. Nagrada za spašavanje ------------------------------------------------------------------- 50
4.6. Zasebni ili partikularni troškovi (engl. Particular Charges) ------------------------ 51
4.7. Obveza naknade trećim osobama ------------------------------------------------------- 51
4.8. Subrogacija u osiguranju robe ---------------------------------------------------------- 52
5. ZAKLJUČAK ..........................................................................................................54
POPIS PITERATURE: ....................................................................................................57
POPIS TABLICA: ...........................................................................................................58
POPIS PRIMJERA: .........................................................................................................58
POPIS PRILOGA: ...........................................................................................................58
1
1. UVOD
Uvod ovog diplomskog rada sastoji se od četiri cjeline: problema, predmeta i objekta
istraživanja, radne hipoteze i pomoćne hipoteze, svrha i ciljeva istraživanja, znanstvenih
metoda korištenih u istraživanju, te strukture rada kao posljednje cjeline. U nastavku je
pobliže objašnjeno čime se bavi ovaj diplomski rad.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Osiguranje je oduvijek prisutno u ljudskom društvu. Razvojem društva kroz povijest,
razvijala se i potreba za sigurnošću, zaštitom ljudi i robe, i postala je djelatnost bez koje
je današnja svakodnevnica postala nezamisliva. Razvojem znanosti, tehnologije i
ekonomije, povećavala se važnost osiguranja, te prelaskom nacionalnih granica postala
globalnom disciplinom uz koju danas djeluje svaka gospodarska djelatnost.
U današnjem gospodarskom životu, transport je vrlo važna grana. Omogućuje efikasan,
i brz protok robe, povezuje mnoge zemlje i kulture, pospješuje razvoj ekonomije na
globalnoj razini. Transport je danas pokriven osiguranjem koje umanjuje rizike mogućih
šteta na robi koja se prevozi, te na prijevoznim sredstvima kojima se ona prevozi, i u
slučaju šteta koje u tom procesu nastanu, nadoknađuje ih. U konstataciji takve
problematike, definiran je problem istraživanja. Iz problema istraživanja, proizlazi i
predmet istraživanja.
U središtu razmatranja ovog Diplomskog rada nalazi se osiguranje robe u pomorskom
prijevozu. Upravo stoga, predmet istraživanja jest: istražiti osnovne značajke
transportnog osiguranja, osnovne načine podjele transportnog osiguranja, istražiti
klauzule pomoću kojih se osigurava roba u transportu robe morem, te osnovne vrste
šteta koje se u tom procesu događaju.
Objekt istraživanja je osiguranje robe u pomorskom prijevozu.
2
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Sukladno predmetu istraživanja,i problemu istraživanja, postavljena je i temeljna
znanastvena hipoteza: znanstveno utemeljenim spoznajama o temeljnim značajkama
transportnog osiguranja, te ugovorima o transportnom osiguranju u prijevozu robe
morem, moguće je na primjeren način osigurati robu koja prometuje ovim oblikom
transporta, i omogućiti subjektima koji u tome procesu sudjeluju nesmetano poslovanje
i napredak.
Postavljena hipoteza, implicirala je i više pomoćnih hipoteza:
· Znanstvenim spoznajama o osiguranju i transportu ostvarivo je
njihovo suvremeno definiranje
· Novim znanstvenim činjenicama o osiguranju moguće je
odrediti njegovu važnost u gospodarskom i transportnom
sustavu
· Spoznajama o značenju transportnog osiguranja u pravnom i
ekonomskom smislu, moguće je odrediti njegovu adrekvatnu
primjenu
· Usavršavanjem tehnologije i znanosti predvidiv je daljnji
prosperitet djelatnosti osiguranja usko koreliranim sa
djelatnošću transporta
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Sukladno sa definiranjem predmeta i problema istraživanja, determinirani su svrha i
ciljevi istraživanja.
Svrha istraživanja je utvrditi, analizirati i obraditi temeljna obilježja transportnih
osiguranja, obilježja osiguranja robe u prijevozu, i posebno se osvrnuti na osiguranje
robe u prijevozu morem, i utvrditi vrste šteta koje u tom procesu mogu nastati.
3
Kako bismo ostvarili svrhu i cilj ovog istraživanja, potrebno je odgovoriti na pitanja
koja proizlaze iz ove problematike:
· Što je transportno osiguranje, i koja je njegova važnost?
· Što je osnovna podjela transportnog osiguranja?
· Koje su temeljne značajke osiguranja robe u pomorskom prometu?
· Koje su osnovne police koje se koriste u osiguranju prijevoza robe morem?
· Koje se vrste šteta javljaju pri prijevozu robe morem?
1.4. Znanstvene metode
Pri istraživanju, formuliranju i prezentiranju istraživanja u ovom diplomskom radu
korištene su odgovarajuće kombinacije brojnih znanstvenih metoda, od kojih su
najvažnije: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda apstrakcije
i konkretizacije, metoda generalizacije i specijalizacije, logička metoda i metoda
kompilacije.
Metode su korištene uz osobni pristup i korektno citiranje tuđih spoznaja, stavova i
zaključaka.
1.5. Struktura rada
Cjelokupna struktura ovog diplomskog rada sistematizirana je u pet međusobno
povezanih dijelova.
U prvom dijelu, UVOD ukazano je na problem istraživanja, predmet istraživanja, objekt
istraživanja, radnu hipotezu i pomoćne hipoteze, svrhu i ciljeve istraživanja, znanstvene
metode i strukturu rada.
Drugi dio nosi naslov TRANSPORTNO OSIGURANJE. U njemu se obrađuju temeljne
značajke transportnog osiguranja, njegov povijesni razvoj, kriteriji po kojim se
transportno osiguranje dijeli.
4
OSIGURANJE ROBE U POMORSKOM PROMETU naziv je trećeg dijela ovog
diplomskog rada. Ovom je poglavlju posvećena posebna pažnja kako bi se temeljito
obradile jedinice koje su od posebnog značaja za problematiku ovog diplomskog rada
II. Prezentirani su osnovni interesi za osiguranje robe u prijevozu morem, posebna je
pažnja pridana INCOTERMS terminima koji su od velike važnosti u osiguranju robe u
prijevozu morem. Također, pobliže su definirane Lloydova S.G. polica, te nova
Engleska pomorska polica, kao i institutske klauzule za osiguranje tereta koje čine njen
sastavni dio.
Pozornost je također bila usmjerena i u četvrtom dijelu koji nosi naslov VRSTE ŠTETA
U OSIGURANJU ROBE. U njemu se navode osnovne vrste šteta do kojih dolazi
osiguranjem robe kao što su stvarni i izvedeni potpuni gubitak, generalna i zajednička
havarija, pojedinačna havarija, nagrade za spašavanje, zasebni i partikularni troškovi,
obveze naknade trećim osobama, te subrogacija u osiguranju robe.
U posljednjem dijelu, ZAKLJUČKU, dana je sinteza rezultata istraživanja kojima je
dokazana postavljena hipoteza.
5
2. TRANSPORTNO OSIGURANJE
2.1. Osnovne značajke transportnog osiguranja
Zaštita ljudi i imovine od raznih opasnosti uvijek je bila od velike važnosti kako za
pojedinca, tako i za čitavo društvo. Motiv i svrha zaštite, od početka osiguranja pa do
današnjih suvremenih oblika ostali su isti, a to je naknada za pričinjenu štetu, odnosno
isplata osigurane svote za ostvarivanje financijske sigurnosti u budućnosti. Osiguranje
je danas učinkovita uslužna djelatnost zaštite ljudi i imovine u funkciji ekonomskog
razvoja i prosperiteta svakog društva.1
Kada govorimo o definiciji osiguranja, sve se one svode na to da je osiguranje djelatnost
pružanja ekonomske zaštite od određenih opasnosti koje ugrožavaju imovinu i osobe.
Zadatak osiguranja je da brojne opasnosti kojima su izloženi osiguranici preraspodijeli
na sve osiguranike i da osiguraniku/oštećeniku/korisniku isplati odgovarajuću naknadu
za pretrpljenu štetu ili odgovarajuću svotu u skladu s zaključenim ugovorom o
osiguranju. 2
Transportno osiguranje je privrednopravni posao kojim se osiguravaju transportna
sredstva i roba izložena rizicima prilikom prijevoza morem, unutarnjim vodama,
kopnom i zrakom.3
Transportno osiguranje obuhvaća područje osiguranja koje čini osiguranje prijevoznih
sredstava, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje od odgovornosti vozača i osiguranje
od drugih interesa koji se javljaju u transportu.
Transportnim se osiguranjem jamči siguran i brz protok robe, i na taj se način dolazi do
mnogih ušteda, te do prosperiteta gospodarstva ostvarenjem mnogih novih poslovnih
veza i suradnji, povezivanjem nepovezanih područja, povećanjem zaposlenosti, i na
kraju profita.
1 Frančišković, I: Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2004., str.1.
2 Bjelić, M., Osiguranje i reosiguranje, Tectus d.o.o., Zagreb, 2002., str 25.
3 Jakša, B.: Pravo osiguranja, Informator, Zagreb, 1972., str. 180
6
U transportno se osiguranje ubraja osiguranje brodova u plovidbi i izgradnji, osiguranje
zrakoplova, nekih drugih vrsta odgovornosti, te osiguranje robe u prijevozu morem,
kopnom i zrakom. Osiguranje brodova se naziva kasko osiguranje, a osiguranje robe u
prijevozu kargo osiguranje.
2.2. Povijesni razvitak transportnog osiguranja
Međunarodno osiguranje, a posebice transportno osiguranje postoje već odavnina.
Početak im se zapravo i ne zna, ali je sigurno da su transportna osiguranja bila prva, a
tek kasnije su se onda razvile i ostale vrste osiguranja.
Povijest osiguranja seže u daleku prošlost, i usko je vezana za razvoj trgovine i prijevoz
roba. Činjenica je da su se još 3000 godina prije Krista u Kini oko rijeke Jangtze
organizirali prvi primitivni oblici preraspodjele rizika tako što su trgovci robu
pretovarivali s jednog plovila na više manjih, i tako se štitili od potpunog gubitka robe u
slučaju nesreće, a gubitke su snosili svi zajedno.
1700 godina prije Krista Hamurabijevim zakonikom dane su prve pisane odredbe o
solidarnoj raspodjeli rizika zbog napada pljačkaša prilikom prijevoza robe pustinjom, te
odgovornosti graditelja za nekvalitetnu izgradnju nekog objekta.
U rimskom pravu uspostavljen je institut pomorskog zajma koji je postojao kao jedini
oblik pomorskog osiguranja sve do 13. Stoljeća. Pomorski zajam dobivao je brodar ili
zapovjednik broda za potrebe pomorskog pothvata, pod uvjetom da se zajam ne vraća za
brod koji propadne u putovanju, ali ako brod to putovanje uspješno završi, zajam se
vraća s velikim kamatama koje su dosezale i do 60%. 1236. Godine papa Grgur VII
ukinuo je praksu pomorskog zajma budući da su kamate bile lihvarske.
Počeci osiguranja u današnjem smislu riječi vuku svoje podrijetlo iz pomorskog
osiguranja koje se razvijalo u 14. Stoljeću u Italiji u praksi notara, o čemu svjedoči prvi
sačuvani ugovor o osiguranju iz 1347. Godine koji je pronađen u đenovskom notarskom
arhivu. Prva polica osiguranja potpisana je 1384. Godine u Italiji.
7
Hrvatska također ima značajnu ulogu u povijesti međunarodnog osiguranja. Zakon o
pomorskom osiguranju (Odro super assecuratoribus) donesen je u Dubrovniku 1568
godine, i smatra se najstarijim pisanim zakonom osiguranja.
Kasnije, razvojem društva i napretkom života, u novom vijeku nastaju kapitalistička
osiguravajuća društva. To razdoblje karakterizira komercijalizacija osiguranja, pojava
velikih osiguravajućih kuća, korištenje matematičkih i statističkih metoda u osiguranju.
U Hrvatskoj je 1884. Godine osnovana prva domaća organizacija za osiguranje pod
nazivom Osiguravajuća zadruga “Croatia“, a osnovalo ju je Gradsko poglavarstvo u
Zagrebu za osiguranje od opasnosti požara za grad Zagreb. Pomorsko se osiguranje
naročito razvilo nakon drugog svjetskog rata.
U Republici Hrvatskoj područje osiguranja zakonski je uređeno nizom zakonskih i
podzakonskih propisa, te uvjetima osiguranja objedinjenih Zakonom o osiguranju (NN
151/2005) gdje je uređena cjelokupna zakonsk regulativa u svezi definiranja i
reguliranja poslova osiguranja, osnivanja i nadzora društva za osiguranje, obveznih
osigruranja te ustroja Hrvatskog ureda za osiguranje. Društvo za osiguranje u Republici
Hrvatskoj dužno je poslovati po ekonomskim načelima i pravilima struke osiguranja i
aktuarske struke, pridržavati se dobrih poslovnih običaja i poslovnog morala pri
obavljanju poslova osiguranja.4
Tim je zakonom uređena cjelokupna zakonska regulativa u svezi definiranja i
reguliranja poslova osiguranja, osnivanja i nadzora društva za osiguranje, obveznih
osiguranja te ustroja Hrvatskog ureda za osiguranje.
4 Zakon o osiguranju, Narodne novine, Zagreb, 2005., 151,. Članak 17.
8
2.3. Kriteriji podjele transportnih osiguranja
Transportna osiguranja dijelimo po tri kriterija:
1. Transportna osiguranja prema predmetu osiguranja
2. Transportna osiguranja prema grani prometa
3. Transportna osiguranja prema obliku organizacije u odnosu na nošenje rizika
2.3.1. Transportna osiguranja prema predmetu osiguranja
Prema predmetu osiguranja podjela je sljedeća:
· Osiguranje plovnih objekata i zračnih letjelica (kasko)
· Osiguranje robe u prijevozu (kargo)
· Osiguranje brodova u gradnji (kasko)
· Osiguranje pomorskih platformi (kasko)
· Osiguranje kontejnera
· Osiguranje odgovornosti:
· Brodara (P&I)
· Brodopopravljača
· Cestovnih prijevoznika
· Zračnih prijevoznika
· Špeditera, stivadora, pomorskih agenata…
· Vlasnika pomorskih platformi za istraživanje i iskorištavanje podmorja (engl.
energy)
9
2.3.2. Transportna osiguranja prema grani prometa
Prema granama prometa razlikujemo:
· Pomorsko osiguranje (kasko, kargo, odgovornost)
· Osiguranje unutarnje plovidbe (kasko, kargo, odgovornost)
· Kopneno transportno osiguranje (kargo, odgovornost prijevoznika)
· Željezničko
· Cestovno
· Zračno transportno osiguranje (kasko, kargo, odgovornost zračnog prijevoznika)
Osiguranje u željezničkom i cestovnom prometu označuje se pojmom kopneno
transportno osiguranje, a osiguranje zračnom prometu zračno transportno osiguranje.
Pod pojmom kopneno transportno osiguranje podrazumijeva se osiguranje robe u
kopnenom prijevozu (cestom i željeznicom) i osiguranje cestovnog prijevoznika od
odgovornosti za robu primljenu na prijevoz. Kada govorimo o zračnom prijevozu, tim je
osiguranjem obuhvaćeno osiguranje zrakoplova i drugih letjelica, osiguranje robe u
prijevozu zrakoplovom, i osiguranje zračnog prijevoznika od odgovornosti.
Zbog multimodalnosti transporta, ova podjela sve više gubi na važnosti, i to se odražava
na standardne uvjete osiguranja. U svojoj definiciji, multimodalni transport
podrazumijeva istovremenu upotrebu dva prijevozna sredstva iz dvije različite prometne
grane na istom prijevoznom putu uz jedinstveni prijevozni dokument.
Zbog multimodalnosti transporta, u današnje se vrijeme na osiguranje stvari koje se
prevoze osim morem, i drugim granama transporta primjenjuje jedinstveni sustav
osiguranja, i to sustav pomorskog osiguranja. Taj se sustav primjenjuje i na prijevoze u
unutarnjoj i zračnoj plovidbi, te na prijevoz kopnom. Suvremeno pomorsko osiguranje
na taj način poprima obilježje općeg transportnog osiguranja. Pod pojmom pomorskog
osiguranja, danas se podrazumijeva sustav osiguranja koji osim pomorske plovidbe u
užem smislu obuhvaća i prijevoz drugim granama prometa.
Za gotovo sva transportna osiguranja vrijedi jedinstveni pravni sustav, sadržan u
odredbama Pomorskog zakonika. Iznimka su kasko osiguranja kopnenih i zračnih
10
transportnih sredstava, pa se tako odredbe o osiguranju brodova ne primjenjuju na
osiguranje zrakoplova, već za njihovo osiguranje postoje posebne norme u Zakonu o
obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu. Kopnena transportna
sredstva (željeznička i cestovna vozila) nikada se nisu osiguravala u okviru transportnog
osiguranja, već u okviru klasičnog osiguranja imovine.
2.3.3. Transportno osiguranje prema vrsti organizacije u odnosu na nošenje rizika
· Premijsko -provode ga društva za osiguranje
· Uzajamno (engl. Mutual insurance) –provode ga društva za uzajamno osiguranje
Kod premijskog osiguranja sklapaju se ugovori o osiguranju uz naplatu premije
osiguranja. Osiguranici koji sklapaju ugovor međusobno nisu u nikakvom pravnom
odnosu. Ugovori koje osiguratelj sklapa potpuno su samostalni i međusobno odvojeni
pravni poslovi. Premija osiguranja je fiksa i najčešće se određuje prema tarifi
osiguratelja. Jednom kada je određena, premija osiguranja se ne mijenja, neovisno o
tome da li je, ili ne nastupio osigurani slučaj, i bez obzira na to da li je, ili ne osiguratelj
u svojem poslovanju pretrpio financijski gubitak. Kod višegodišnjih ugovora, može se
ugovoriti sustav povećanja ili smanjenja premijskih svota, ovisno o odnosu uplaćenih
premija i isplaćenih šteta u odnosnoj poslovnoj godini.
Uzajamno osiguranje oblik je organiziranja osiguranja gdje članovi uplatom uloga
(doprinosa) jamče međusobno da će na osnovu načela solidarnosti i uzajamnosti pokriti
štete nastale ostvarivanjem osiguranih rizika. Kao što je već napomenuto, provode ga
društva za uzajamno osiguranje. U tim su društvima, za razliku od društva za osiguranje
uz plaćanje premije, svi njegovi članovi međusobno u pravnoj vezi premda s društvom
pojedinačno sklapaju ugovore. Članovi se tog društva istovremeno nalaze u ulozi
osiguranika i osiguratelja. Iz tog razloga, članovi ne plaćaju fiksu premiju, već
doprinos-ulog. Finalna visina uloga ovisi o odnosu uplaćenih šteta i uplaćenih uloga u
određenom poslovnom razdoblju. Za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava
društva jamče osiguranici svojim sredstvima, sukladno ugovoru o osnivanju društva.
Sami članovi društva formalno ne odgovaraju za obveze društva. Samo društvo za
11
uzajamno osiguranje ne posluje radi stjecanja dobiti, nego se sredstva prikupljaju
doprinosom samo u onom opsegu koji je potreban za ispunjenje obveza prema
osiguranicima i za stvaranje pričuva sigurnosti. O samim sredstvima društva odlučuju
članovi (osiguranici), koji preko zajedničkih tijela sami upravljaju društvom.
Društva za uzajamno osiguranje nastala su kao oblik samoorganiziranja skupine
zainteresiranih subjekata koji neke rizike iz svog poslovanja nisu mogli osigurati na
tržištu kod društava za osiguranje koji posluju prema načelima premijskog osiguranja.
Primjer toga su P&I klubovi (Protecting and Indemnity Clubs), u koje se učlanjuju
pomorski poduzetnici (brodovlasnici, brodari, upravitelji, naručitelji, i dr.). Oni su
osnovni organizacijski oblik za osiguranje pomorskih brodara od odgovornosti iz
njihova poslovanja, pa se na taj način osiguranje brojnih brodarovih interesa porovodi
po načelu uzajamnosti. Ugovor s društvom za uzajamno osiguranje (P&I klub) ima sva
obilježja ugovora o pomorskom osiguranju.
12
3. OSIGURANJE ROBE U POMORSKOM PROMETU
Pod pojmom osiguranje robe razumijeva se ugovor o osiguranju robe i drugih stvari
koje se prenose ili prevoze brodovima, kopnenim prijevoznim sredstvima ili letjelicama.
Razlikujemo osiguranje robe u pomorskom, kopnenom, i zračnom prijevozu, te
prijevozu unutarnjim plovnim vodama. 5
Postoji i multimodalni promet koji podrazumijeva korištenje više vrsta prijevoza u
jednom prijevoznom putu.
Pomorskim transportom danas se obavlja više od 70% svjetske razmjene, što pokazuje
da on ima neke prednosti pred ostalim vidovima prometa. Pomorski put je prvenstveno
slobodan za svakoga, nema troškova održavanja, a količine robe koje se odjednom
mogu prevesti goleme su u usporedbi s drugim vrstama transporta.6
Pomorski je transport 8 puta jeftiniji od željezničkog, a čak 26 puta od cestovnog
transporta, međutim, ima i svoje nedostatke (relativna sporost broda), ali oni ne
nadmašuju prednosti jer pomorski promet služi transportu robe (sirovina, industrijske
robe i drugo).
Kao što je već napomenuto, po popularnosti prometa, po količini tereta koje se njime
prevoze, pomorski prijevoz i prijevoz rijekama, jezerima i kanalima je na prvom
mjestu. Kod najvećeg dijela prijevoza rijekama, jezerima i kanalima, radi se o prijevozu
koji prethodi pomorskom transportu ili se na njega nastavlja, dakle otprilike polovina
transporta robe odvija se pomorskim putem. Po vrijednosti tereta, brodski transporti
čine samo jednu trećinu uvoza, odnosno izvoza. Kod kopnenog prijevoza robe znatno
prevladava cestovni prijevoz, i po kriteriju težine i po kriteriju vrijednosti roba,
željeznički prijevoz robe i cestovni prijevoz robe ograničavaju se uglavnom na europske
zemlje.
Kako se pod predmetom osiguranja podrazumijevaju stvari u prijevozu, osim o
osiguranju robe, govorimo i o osiguranju karga. Zbog toga se ovo osiguranje naziva i
kargo osiguranje.
5 Pavić, D., Pomorsko osiguranje pravo i praksa, Književni krug Split, Split, 2012., str 275
6 Andrijanić, I., Aržek, Z., Prebežac, D., Zelenika, R., Transportno i šreditersko poslovanje, Mikrorad
d.o.o., Zagreb, 2001., str. 36.
13
Pomorsko osiguranje u prijevozu morem danas ima izuzetno značenje, jer se najveći dio
međunarodne trgovine odvija pomorskim prijevozima.
Pomorsko osiguranje robe obuhvaća osiguranje robe u pomorskom prijevozu, kao i za
vrijeme prijevoza kopnom koje prethodi ili slijedi pomorskom prijevozu, uključujući i
usputna skladištenja (multimodalni prijevozi).
U većini slučajeva kod ovakvog prijevoza robe radi se o međunarodnom transportu
robe, a time i osiguranju robe na međunarodnom planu.
U području međunarodnog osiguranja robe kod prijevoza morem vodeće je englesko
tržište osiguranja, koje se počelo razvijati još u 17. Stoljeću. Sve je krenulo sa Lloyd
organizacijom koja se razvila iz kavane u kojoj su se sastajali brodovlasnici, pomorci i
drugi poslovni ljudi. Iz kavane razvio se klub, a kasnije najveći svjetski centar
osiguranja. Dosada je važeća polica za osiguranje brodova i robe u pomorskom prometu
nosila to ime.
Danas organizacija Lloyd predstavlja udruženje individualnih osiguratelja u broju preko
33 000. Udruženi su u sindikate i podijeljeni po područjima: osiguranje pomorskih,
imovinskih i zračnih rizika.
Osim Lloyda, postoji još i Institute of London Uderwriter, odnosno organizacija koja
obuhvaća engleske osiguravajuće kompanije izvan Lloyda. Ova je organizacija
osnovana 1884. Godine. O tome će više biti rečeno nešto kasnije u nastavku.
3.1. Interes za osiguranje robe u prijevozu
Svaki transport dobara uobičajeno prate tri osnovna trgovačkopravna posla:
· Ugovor o kupoprodaji
· Ugovor o prijevozu
· Ugovor o osiguranju robe u prijevozu
Svi ovi navedeni ugovori vezani su za jedan te isti komarcijalni posao, ali međusobno
su odvojeni pravni poslovi. Njihova ekonomska povezanost vidi se u tome što pridonose
14
odvijanju međunarodne trgovine. U funciji su robnog prometa, i zajedno čine pravnu
osnovu za njihovo odvijanje.
Točno i uredno izvršenje venjskotrgovinskih kupoprodajnih ugovora na obostrano
zadovoljstvo poslovnih partnera, moguće je samo onda kada oba partnerapodjednako
tumače i pridržavaju se pojedinih trgovačkih izraza navedenih u ugovoru.7
U realizaciji međunarodne kupoprodaje pridonose i brojni drugi trgovačkopravni
odnosi, kao što su: špedicija, trgovačko zastupanje, lučko slaganje, skladištenje,
kontrola kvalitete i kvantitete, terminalsko poduzetništvo i slično. Tim se poslovima
onda pridružuju i raznoliki oblici odnosa s bankama koje ili financiraju robnu
transakciju ili se preko njih obavlja plaćanje, najčešće putem dokumentarne naplate. Na
taj način, kod svakog se izvozno-uvoznog posla javljaju osnovni sudionici tog posla:
· Stranke ugovora o kupoprodaji (kupac, prodavatelj), snose komercijalni rizik
posla
· Prijevoznik- nositelj prijevoznog pothvata, odgovoran za njegovo izvršenje
· Osiguratelj robe- pruža zaštitu osiguranjem protiv ugovorenih transportnih rizika
· Banke- financijski prate čitavu transakciju, na sebe preuzimaju rizik svojeg
poslovanja
Nepostojanje jednog od navedenih elemenata narušilo bi funckionalnost i učinkovitost
sustava.
Osnovna uloga osiguranja u transportu je zaštita ekonomskih interesa sudionika robne
razmjene time što osiguratelj umjesto stranaka iz kupoprodajnog ugovora preuzima
snošenje rizika transporta. Ta se zaštita ostvaruje sklapanjem specifičnog
trgovačkopravnog posla- ugovora o osiguranju robe. Postojanje tog ugovora onda unosi
element sigurnosti u obavljanje robne razmjene i pridonosi njenoj realizaciji. U
suvremenim je uvjetima osiguranje robe nezaobilazan pratitelj svake robne transakcije i
čini njen sastavni dio.
Značenje osiguranja u međunarodnoj trgovini naglašava pravna i ekonomska funkcija
pomorske police osiguranja. Za funkcioniranje trgovine bitno je da se prava iz ugovora
o osiguranju mogu prenositi s jedne stranke na drugu, to jest, da se prava iz ugovora
7 Andrijanić, I.: Vanjska trgovina- kako trgovati s inozemstvom, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2001., str. 221.
15
koji je sklopio prodavatelj mogu prenositi na kupca. Karakteristično je za međunarodnu
trgovinu da je roba za vrijeme prijevoza predmet trgovačkih transakcija, zbog čega
dolazi do promjena u osobama stranaka iz kupoprodajnog odnosa. Kupac robe dok još
njezin prijevoz traje, prodaje je drugoj osobi. Takva se radnja može višekratno
ponavljati. Za potpuni komercijalni učinak, bitno je da se prava iz ugovora o prijevozu i
ugovora o osiguranju robe mogu prenositi s jedne osobe na drugu. Toj potrebi, u
potpunosti odgovara teretnica i pomorska polica osiguranja. Upotrebom tih isprava
strankama se pruža optimalna pravna i financijska sigurnost, i omogućuje prijenos prava
s jedne osobe na drugu.
Pomorska polica ima posebnu ulogu u funkcioniranju međunarodnog dokumentarnog
akreditiva. Njezina se funkcija temelji na činjenici da znači dokaz o sklopljenom
ugovoru o osiguranju i o njegovom sadržaju. Zbog toga je polica osiguranja jedna od
najvažnijih isprava u odnosima iz akreditiva, i redovito je predviđena akreditivnim
nalogom kod onih oblika kupoprodaje kod kojih je obveza sklapanja ugovora o
osiguranju na prodavatelju.
3.1.1. Osigurljiv interes
Kada govorimo o ugovorima o prodaji, bitno je napomenuti da je nositelj interesa za
osiguranje u pravilu ona stranka iz ugovora koja je nositelj rizika za slučajnu propast ili
oštećenje stvari. Razlog tome je činjenica da bi ona onda pretrpjela štetu zbog slučajne
propasti robe, i njoj je onda u interesu da ne nastupi osigurani slučaj, tako da samo ona
može imati svojstvo osiguranika.
Kod kupoprodaje robe, svi odnosi između prodavatelja i kupca reguliraju se ugovorom.
Ako to nije učinjeno primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima, te Opće uzance za
promet robom. U tom slučaju onda zakon određuje da rizik prelazi na kupca predajom
stvari (robe). Kako se većina robe prevozi, zakon onda određuje da je predaja kod
takozvane distancijske kupoprodaje izvršena uručenjem stvari prijevozniku ili osobi
koja organizira otpremu, a u pravilu je to otpremnik, odnosno špediter.
16
U trenutku predaje robe prodavatelja kupcu, na njega prelazi rizik propasti ili oštećenja
robe. U reguliranju pravnoekonomskih odnosa između prodavatelja i kupca, u
međunarodnoj se razmjeni koriste INCOTERMS, odnosno, Međunarodna pravila za
tumačenje trgovinskih termina.
3.1.2. INCOTERMS
INCOTERMS, ili Međunarodna pravila za tumačenje trgovinskih termina imaju
iznimno značenje i važnu praktičnu primjenu.
Trgovci ih redovito stavljaju u svoje kupoprodajne ugovore, a nalazimo ih na gotovo
svim ispravama iz vanjskotrgovinskih poslova, npr., na fakturama, bankovnim
dokumentima, carinskoj deklaraciji itd. Tako da svatko tko se na izravan ili neizravan
način bavi poslovanjima vanjske trgovine mora poznavati osnovno značenje tih
klauzula.8
U trenutku zaključivanja kupoprodajnog ugovora, kupci i prodavatelji reguliraju svoje
međusobne odnose uz pomoć Incotermsa. Pomoću njih, mogu biti sigurni da su potpuno
isključili sve nejasnoće, nesporazume i sporove. Incoterms je 1936. Godine izdala
Međunarodna trgovinska komora u Parizu. Tijekom godina imale su svoje nadopune i
promjene, donosile su se nakon 1936. Njihove izmjene još i 1953., 1967., 1976., 1980.,
1990., 2000., te one posljednje, 2010. Godine. U nastavku ćemo ih definirati prema
podjeli iz 2010. Godine.
Incoterms izravno reguliraju odnose između prodavatelja (izvoznika) i kupca
(uvoznika), ali se neizravno tiču prijevoznika svih prometnih grana, špeditera, luka i
pristaništa, pomorskih agenata, carinskih organa i osiguravatelja.
Pravila INCOTERMS objašnjavaju skup trgovinskih termina označenih s tri slova, koji
odražavaju praksu poslovnih subjekata u ugovorima o kupoprodaji robe. Pravila
8 Matić, B.: Međunarodno poslovanje, Sinergija nakladništva, Zagreb, 2004., str. 293.
17
INCOTERMS većim dijelom opisuju dužnosti, troškove i rizike vezane uz isporuku
robe od prodavatelja do kupca.9
Zbirka INCOTERMS 2010. Sadrži 11 različitih oblika kupoprodaje (trade terms).
Razvrstani su u dvije kategorije prema kriteriju namjene:
· Termini za svaki način (ili načine ) transporta (EXW, FCA, CPT, CIP, DAT,
DAP, DDP)
· Termini za transport morem i unutarnjim vodama (FAS, FOB, CFR, CIF)
2000. godine postojalo je 13 termina, i bili su podjeljeni u skupine E, F, C, D.
Pravila iz 2010. Godine sadrže dva nova termina:
· DAT-Delivered At Terminal
· DAP- Delivered At Place.
Izostavljeni su prijašnji nebitni termini:
· DAF- Delivered At Frotier
· DES- Delivered Ex-Ship
· DEQ- Delivered Ex-Quay
· DDU- Delivered Duty Unpaid
Incoterms termini se u svojoj podjeli služe posebnom metodom. Ona se ogleda time što
je svakim ugovorenim terminom u fazi ispunjenja ugovora utvrđena jedna točka (critical
point) koja znači liniju razgraničenja u odnosima stranaka, kao što su na primjer bok
broda, paluba broda, predaja robe prijevozniku i tako dalje.
Revizijom Incotermsa iz 2010. Oni su prilagođeni ovim standardima sigurnosti
prometa, globalnoj međunarodnoj trgovini, te sve većoj upotrebi elektroničke
komunikacije. Elektonička je komunikacija po učincima izjednačena s papirnatom
komunikacijom.
9 INCOTERMS 2010., Hrvatska gospodarska komora i ICC Hrvatska, Zagreb, 2011., str 9.
18
3.1.2.1. INCOTERMS termini namijenjeni za svaki način (ili načine) transporta
EXW (engl. Ex Work, Frankotvornica-ugovoreno mjesto)- prodavatelj je obvezan u
ugovorenom roku staviti robu na raspolaganje kupcu u svojim prostorima-pogonu ili
tvornici radi isporuke, te snositi sve rizike i troškove s tim u svezi. Kupac je dužan
preuzeti isporuku robe u prostorima prodavatelja i brinuti se o prijevozu robe do
odredišta. Od tog trenutka kupac snosi sve troškove i rizike. Za vrijeme prijevoza robe
od mjesta isporuke do odredišnog mjesta rizik je na kupcu, pa za to vrijeme on ima
interes za osiguranje.
Ovo pravilo Incoterms-a predstavlja minimalnu obvezu prodavatelja.
Prikladno je za domaću trgovinu.
FCA (engl. Free Carrier-named place, Franko prijevoznik-ugovoreno mjesto) –
prodavatelj je dužan robu predati na prijevoz prijevozniku kojega je označio kupac u
ugovorenom mjestu. Kupac je dužan sklopiti ugovor o prijevozu robe od ugovorenog
mjesta predaje. Do predaje robe prijevozniku rizik je za gubitak ili oštećenje robe na
prodavatelju, a od tog trenutka prelazi na kupca. To znači da kupac ima interes za
osiguranje robe za vrijeme njezina prijevoza. Do predaje robe prijevozniku taj interes
ima prodavatelj, pa će svaka od dviju stranaka provesti osiguranje za dio prijevozne
relacije na kojoj snosi rizik. Ako je isporuka dogovorena u skladište prodavatelja,
interes za osiguranje je na kupcu za vrijeme čitavog transporta.
Za razliku od EXW termina, ovaj je više namijenjen u međunarodnoj trgovini.
CPT -Vozarina plaćena do (...imenovano mjesto odredišta) odnosno Carriage paid
to(engl...named place of destination)- prodavatelj isporučuje robu prijevozniku kojega
on imenuje, ali prodavatelj mora dodatno platiti trošak prijevoza potrebnog da se roba
doveze do imenovanog odredišta. Kupac znači snosi sve rizike i druge troškove koji
nastaju nakon što je roba tako isporučena. Ovaj je termin prikladan za upotrebu u
multimodalnim prijevozima, i zahtjeva da prodavatelj izvozno ocarini robu.
19
CIP –VOZARINA I OSIGURANJE PLAĆENI DO (...ugovoreno odredišno mjesto),
odnosno CIP- CARRIAGE AND INSURANCE PAID TO (engl...named place of
destination)- prodavatelj isporučuje robu prijevozniku kojega je on imenovao, ali
prodavatelj mora dodatno snositi troškove prijevoza potrebne da se roba dopremi do
imenovanog odredišta. Dodatne troškove i rizik koji nastaje nakon isporuke robe snosi
kupac. Prodavatelj također mora kupcu pribaviti osiguranje koje pokriva rizik za
izgubljenu ili oštećenu robu prilikom prijevoza. U skladu s tim, prodavatelj ugovara
osiguranje i plaća premiju osiguranja.
Također, po ovom pravilu, prodavatelj je dužan osigurati robu samo s minimalnim
pokrićem. Kupac to treba imati na umu. Ukoliko kupac želi imati osiguranje sa većim
pokrićem, onda se o tome on izričito mora dogovoriti sa prodavateljem, ili mora sam
pribaviti dodatno osiguranje.
CIP termin zahtijeva da prodavatelj izvozno ocarini robu. Ovaj se termin može koristiti
za sve vrste transporta uključujući i multimodalni transport.
DAT (engl.Delivered at terminal) ISPORUČENO NA UGOVORENI TERMINAL- ovo
je novi termin u INCOTERMS pravilima. Prikladan je za upotrebu u svim načinima
prijevoza. Točka razgraničenja između prodavatelja i kupca je dostava robe na
ugovorenom terminalu u dogovorenoj odredišnoj luci ili mjestu. Prodavatelj je ispunio
svoju obvezu prema kupcu kada je nakon iskrcaja s prijevoznog sredstva robu stavio na
raspolaganje kupcu na ugovorenom terminalu u ugovorenoj odredišnoj luci ili mjestu.
Izraz terminal podrazumijeva obalu, skladište, stovarište, contauner yard ili cestovni,
željeznički ili zračni terminal. Stranke su dužne ugovoriti terminal, i po mogućnosti
točku na tom terminalu za predaju robe. Isporukom robe na dogovorenoj točci, rizik i
dužnost snošenja daljnjih troškova prelazi s prodavatelja na kupca.
Također, izvozne formalnosti je dužan obaviti prodavatelj, a one uvozne i plaćanje
carine kupac, odnosno uvoznik.
DAP (engl.Delivered at Place)- ISPORUČENO NA UGOVORENO MJESTO- i ovo je
novi termin INCOTERMSA 2010. Kao i prethodan, i ovaj je pogodan za prijevoz robe
20
bilo kojom granom prometa. Po ovome pravilu, prodavatelj je ispunio svoju obvezu
predaje robe kupcu kada je robu stavio na raspolaganje kupcu, nakon prispjeća
prijevoznog sredstva na ugovorenom mjestu na odredištu, spremnog za iskrcaj robe. U
tom trenutku rizik prelazi s prodavatelja na kupca. Strankama se preporuča što detaljnije
dogovoriti mjesto-točku (place-point) unutar ugovorenog odredišnog mjesta.
DDP- ISPORUČENO, OCARINJENO (...imenovano mjesto odredišta) –(engl.
Delivered Duty Paid- ...named place of destination)-prodavatelj isporučuje robu kupcu
uvozno ocarinjenu, neistovarenu, s prijevoznog sredstva, na imenovanom mjestu
odredišta.
Ovaj termin za razliku od termina EXW koji je predviđao minimum obveza za
prodavatelja, ovaj pak predviđa maksimum obveza za prodavatelja.
Prodavatelj je dužan brinuti o prijevozu robe do odredišta, dužan je i pribaviti uvoznu
dozvolu, te platiti uvoznu carinu kao i sve druge troškove koji su potrebni za uvoz robe,
tepribaviti kupcu prijevozne i druge isprave kako bi mu omogućio da dođe u posjed
predmeta kupoprodaje.
I ovaj se termin INCOTERMSA može koristiti uz prijevoz bilo koje grane prometa.
3.1.2.2. INCOTERMS termini namijenjeni za transport morem i unutarnjim
vodama
FAS –FRANKO UZ BOK BRODA (...imenovana luka ukrcaja/otpreme), Free Alonside
Ship (engl....named port of shipment)- kod ovog pravila prodavatelj ispunjava svoju
obvezu isporuke kada robu postavi uz bok broda u imenovanoj luci ukrcaja/otpreme. Od
tog trenutka, kupac snosi sve troškove i rizike od gubitka, odnosno oštećenja robe.
Bitno je napomenuti da kod ovog termina prodavatelj mora ocariniti robu za izvoz.
Ako stranke koje ugovaraju prijevoz to žele, mogu se dogovoriti da kupac obavi
izvozno carinjenje, ali to onda moraju istaknuti u ugovoru o prodaji.
21
Također, ovaj termin nije prikladan za multimodalni transport kontejnera. Obično se
upotrebljava u prijevozu teških tereta (heavy –lift) i robe u rasutom stanju (bulk cargo).
FOB –FRANKO BROD (...imenovana luka ukrcaja/otpreme), Free on Board
(engl...named port of shipment)- prodavatelj ispunava svoju obavezu isporuke u trnutku
kada preda robu na brod u ugovorenoj ukrcajnoj luci. Kupac mora snositi sve troškove i
rizik od gubitka ili oštećenja robe od te točke.
Od ovog se termina zahtijeva od prodavatelja da učini izvozno carinjenje robe.
U odnosu na INCOTERMS pravila iz 2000. Godine, točka razgraničenja (rizik i
troškovi) bila je vezana za trenutak kada roba stvarno prijeđe ogradu broda (ship's rail)
u ukrcajnoj luci.
CFR TROŠAK I VOZARINA (...imenovana luka odredišta/iskrcaja), COST AND
FREIGHT (engl...named port of destination) –prodavatelj je dužan sklopiti ugovor o
prijevozu do odredišne luke i platiti potrebne troškove i vozarinu. prodavatelj je dužan o
svom trošku ukrcati robu na brod u luci ukrcaja. Ukrcajem robe na brod izvršena je
obveza predaje robe kupcu.
Rizik za gubitak ili oštećenje robe prelazi sa prodavatelja na kupca u trenutku kda je
roba stvarno ukrcana na brod (actually on board of the vessel).
Ovo je novo pravilo. Prema INCOTERMS terminima iz 2000. Godine rizik je prelazio
na kupca kada roba stvarno prijeđe ogradu broda u ukrcajnoj luci (ship' rail).
Prodavatelj je dužan kupcu pribaviti i predati uobičajenu prijevoznu ispravu do
odredišne luke. Time se dokazuje da je prodavatelj izvršio svoju obvezu predaje robe.
Do trenutka iskrcaja robe na brod, interes za osiguranje ima prodavatelj, a poslije toga
kupac. Interes za osiguranje robe za vrijeme prijevoza robe je na kupcu.
Prema ovom terminu, prodavatelj je dužan obaviti izvozno carinjenje.
CIF-TROŠAK, OSIGURANJE I VOZARINA (...imenovana luka odredišta/iskrcaja),
COST, INSURANCE AND FREIGHT (engl...named port of destination)- prodavatelj je
22
dužan sklopiti ugovor o prijevozu od odredišne luke i osigurati robu za vrijeme
prijevoza. Ukrcajem robe na brod obavljena je predaja robe kupcu. Kada je roba stvarno
ukrcana na brod (actually on board of the vessel), rizik za gubitak ili oštećenje robe
prelazi s prodavatelja na kupca.
I ovo je novo pravilo. Prema pravilima iz 2000. Godine, rizik je na kupca prelazio kada
roba stvarno prijeđe ogradu broda u ukrcajnoj luci (ship's rail).
Prodavatelj je dužan kupcu pribaviti i predati uobičajenu prijevoznu ispravu do
odredišne luke. Iako je prodavatelj dužan sklopiti ugovor o prijevozu do odredišne luke
i osigurati robu, smatra se da je predaja robe obavljena u ukrcajnoj luci.
Specifičnost ovog termina je da osiguranje provodi prodavatelj, usprkos tome što rizik
ukrcajem robe na brod prelazi na kupca.
Sklapanjem ugovora o osiguranju prodavatelj ne zaštićuje svoj interes, nego ispunja
svoju ugovornu obvezu.
Detaljniji, slikovni prikaz prijelaza rizika i plaćanje troškova prema INCOTERMS
terminima 2010. Prikazan je u nastavku. Uz to, priložena su i dvije tablice, prva koja
prikazuje razvoj INCOTERMS termina kroz godine u kojima su se donosili, te druga u
kojoj je prikazan prikaz tko prema INCOTERMS terminima snosi troškove, prodavatelj
ili kupac.
23
Primjer 1: Slikovni prikaz prijelaza rizika i plaćanje troškova prema INCOTERMS
201010
10
Pavić, D., Pomorsko osiguranje pravo i praksa, Književni krug Split, Split, 2012., str 288.
24
Tablica 1: INCOTERMS termini- po godinama donošenja, odnosno revidiranja11
11
Izvor: Zelenika, R., Incoterms 2000. U teoriji i praksi – 100 savjeta i 100 primjera, Ekonomski fakultet
sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2002. Str 23.
25
Tablica 2: Tko snosi troškove, prodavatelj ili kupac- prema Incoterms terminima
2000.12
12
Zelenika, R.: Incoterms 2000. U teoriji i praksi- 100 savjeta i 100 primjera, Ekonomski fakultet Rijeka,
Rijeka, 2002. Str. 95.
26
3.2. Lloydova S.G. polica
Lloydova S.G. polica poznatije je ime engleske pomorske police. Nastala je 1779.
Godine.
Služila je za osiguranje broda i za osiguranje robe. Slikovni prikaz Lloydove S.G. police
dan je u nastavku.
Iako je nastala poprilično davno, do danas se upotrebljavala u gotovo neizmjenjenom
obliku jer je svaki izraz u toj polici u dosadašnjoj sudskoj praksi imao određeni smisao.
Sastojala se iz dva dijela, osnovnog dijela i dodatnih klauzula. Oba dijela tiskala su se
na engleskom jeziku.
Tekst police sadrži odredbe kojima se pokrivaju pomorski, ratni i politički rizici.
Kod osiguranja robe S.G. polici su se dodavale opće institutske klauzule za osiguranje
pomorskih rizika s dodatnih 14 ugovornih klauzula koje su se razlikovale samo u
odredbi o osiguranim rizicima.
Ove klauzule stilizirao je i redigirao Institut londosnkih osiguratelja i poznate su pod
imenom "London Institute Clauses". Ove su klauzule posebno redigirane za brodove, a
posebno za robu. Klauzule za robu nazivaju se "Institute Cargo Clauses" (FPA, WA, i
AAR).13
Za osiguranje ratnih i političkih rizika vrijedile su posebne klauzule za osiguranje ratnih
rizika štrajka jer su ti rizici bili isključeni iz S.G. Police.
Kod tumačenja pojedinih odredbi police treba reći da dodatne klauzule imaju prednost
pred štampanim tekstom s formulara police, a kompjutorom i strojem dopisani tekst na
formularu police ima prednost pred štampanim tekstom na formularu police i dodatnim
klauzulama, dok rukom pisani tekst (ako se uopće pojavi) ima prednost pred svim
navedenim u slučaju da postoji nepodudarnost.
Ova polica nestaje iz upotrebe, a primjenjuje se nova i jednostavnija (MAR) polica.
13
Bendeković, J., Aržek, Z., Transport i osiguranje, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008., str. 358.
27
Primjer 2: Lloyd's Marine Policy (Form Mar 1991)14
14
Pavić, D.: Pomorsko osiguranje, pravo i praksa, Književni krug Split, 2012., str. 515.
28
3.3. Nova Engleska pomorska polica "Marine Policy"
Nova engleska pomorska polica nastala je nakon što se neko vrijeme u osiguravateljnim
krugovima pričalo o potrebi da se osuvremeni i prilagodi novim odnosima koji vladaju
na području međunarodnih trgovačkih odnosa, a s tim u svezi i na području
međunarodnog transporta i osiguranja.
Donijete su Institutske klauzule koje su u najširoj primjeni u međunarodnom prometu,
kao i u osiguranju brodova. Klauzule je izdao Institute of London Underwriters,
odnosno Institut londonskih osigurvatelja.15
Nazivaju se Institute Cargo Clauses. To su
standardni uvjeti britanskog tržišta za osiguranje robe (tereta) u prijevozu. Sadržajno se
sastoje od cjelovite zbirke posebnih klauzula osiguranja (kompleti). Primjenjuju se i u
našem osiguranju kada je u pitanju međunarodni pomorski kargo. Slikovni prikaz police
dan je u nastavku.
Pri sklapanju ugovora primjena ovih klauzula se ugovara posebnom odredbom u polici
ili ugovoru o osiguranju. Time one postaju sastavni dio ugovora i mjerodavne su za
utvrđivanje prava i obveza stranaka.
Institutske klauzule za osiguranje robe dijelimo na opće i posebne. Opće su namijenjene
za osiguranje svih vrsta roba. Postoje tradicionalno tri opće standardne klauzule s
različitom širinom pokrića. Posebne su klauzule namijenjene za osiguranje pojedinih
vrsta roba. Poznate su još pod nazivom Institute Trade Claues. Pošto se neke vrste roba
odlikuju određenim posebnistima, bilo je potrebno i uvjete osiguranja prilagoditi tim
posebnostima (primjerice, kaučuk, žito, smrznuto meso, juta, građevno drvo, šećer i
drugi). Osim navedenih općoh i posebnih klauzula, postoje i zasebne standardne
klauzule za osiguranje pojedinih rizika (primjerice, za osiguranje rizika krađe i
neisporuke, rizika oštećenja stroja, rizika zlonamjernih postupaka i drugo).
15
Engl. Institut of London Underwriters, osim police koju je izdao Institut of London Underwriters
postoji i polica u izdanju lloyds-a. Obje police sadrže istovjetni tekst, a razlika je u tome što se uz policu prilaže posebna lista članova Instituta, odnosno članova lloyds-a s oznakom njihova pojedinačnog sudjelovanja u snošenju rizika.
29
Osnovna podjela: 16
· Institute Cargo Clauses (A)
· Institute Cargo Clauses (B)
· Institute Cargo Clauses (C)
· Institute War Clause Cargo
· Institute Strikes Clauses
· Malicious Damage Clauses
Nova polica nosi ime Marine Policy (MAR). Iako nosi ime pomorska polica,
primjenjuje se i na ostala transportna kargo osiguranja kao što je osiguranje robe u
prijevozu avionima, kopnenim i riječnim transportnim sredstvima. Naziv “pomorski“
poteče iz engleske terminologije koja sva osiguranja dijeli na tri osnovne vrste, i to:
Marine, Non-Marine i Life. Marine obuhvaća sve vrste transportnih osiguranja, Life
obuhvaća životna osiguranja, a Non-Marine sva ostala osim životnih i transportnih.
Obrazac police izradio je Institut of London Underwriters, odnosno organizacija koja
obuhvaća britanske osiguravajuće kompanije, izuzev Lloyda.
Ova polica sadži ime osiguranika, ime broda, putovanje, itd. Za razliku od Lloydove
police, Nova polica ne sadži uvjete oiguranja, već samo nekoliko osnovnih odredaba,
kao: izjavu osiguranja o prihvaćanju rizika, mjesto za potpis i pečat, te klauzulu o
nadležnosti engleskog suda za ugovorni odnos.
Na poleđini police nalazi se dodatak polici (schedule) koji sadrži ove elemente ugovora:
broj police, ime osiguranika, ime broda, putovanje ili vrijeme trajanja osiguranja,
oznaku osiguranog predmeta, ugovorenu vrijednost (eventualno), osiguranu svotu,
premiju i uvjete osiguranja.
Neke značajnije odredbe ugovora o osiguranju koje su prije bile sadržane u polici
osiguranja, unijete su sada u nove institutske klauzule.
16
Bendeković, J., Aržek, Z., Transport i osiguranje, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008., str. 359
30
Razllikujemo tri opće klauzule za osiguranje transportnih rizika koje nose oznaku A, B,
i C. Svaka pojedina klauzula sadrži komplet od 19 odredaba odnosno klauzula. Na kraju
imaju napomenu. Navedene se klauzule razlikuju samo u prvoj odredbi koja govori o
osiguranim rizicima, dok su ostale odredbe identične. 17One su prilagođene
suvremenom prijevozu. Pružaju osiguranje od skladišta do skladišta (warehouse to
warehouse). Roba je osigurana ne samo za vrijeme pomorskog prijevoza nego i za
prijevoza kopnom koji prethodi ili slijedi pomorskom prijevozu (cestom ili
željeznicom), kao i za vrijeme dok se prije, u tijeku ili poslije prijevoza brodom nalazi u
skladištima, stovarištima ili drugim mjestima. To je najčešće slučaj prijevoza kopnom
i/ili poslije prijevoza morem.
Klauzule su donijete 1982. Godine, a u primjeni su od 1. Travnja 1983. Godine. 2009.
Godine klauzule su izmijenjene i nadopunjene novim odredbama. Izdane su pod
nazivom Institute Cargo Clauses (A,B,C) 2009. Novim izdanjem one su prilagođene
promjenama u suvremenoj tehnologiji prijevoza i pojavama novih opasnosti.
Klauzule A,B, i C pripadaju u opće zbirke institutskih klauzula za osiguranje
pomorskih (transportnih) rizika. Uz klauzule A, B i C donesene su i nove klauzule za
osiguranje ratnih rizika, te institutska klauzula za osiguranje rizika štrajka. Zadnja je
poebna klauzula- Malicion damage Clause, odnosno klauzula o zlonamjernom činu.
Ovaj je rizik pokriven samo klauzulom A jer ona pruža pokriće svih rizika, osim onih
izričito isključenih iz osiguranja. Kod osiguranja prema klauzuli B i C, treba posebno
ugovoriti ovu klauzulu ako se žele poriti štete nastale zlonamjernim djelovanjem.
Osim navedenih pet osnovnih kompleta institutskih klauzula, postoje i posebni kompleti
za pojedine odredbe prilagođene specifičnostima prijevoza u zračnom transportu, te
prijevozu poštom.
Klauzule su: 18
· Institute Cargo Clauses (Air Cargo)
· Institute War Clauses (Air Cargo)
· Institute War Clauses (sendings by Post)
17
Vidjeti prilog I, II, III, IV. Izvor: Pavić, I.: Pomorsko osiguranje pravo i praksa, Književni krug Split, 2012. Str. 520. 18
Bendeković, J., Aržek, Z.: Transport i osiguranje, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008.
31
· Institute strikes Clauses (exclusing sending by Post air Cargo)
3.3.1. Institutske klauzule za osiguranje tereta A
Svaka od pojedinih institutskih klauzula sadrži 19 odredaba, odnosno klauzula koje su
raspoređene u jednak broj od 8 skupina uz jedno upozorenje (Note).
Sve su odredbe jednake, izuzev odredaba koje govore o pokrivenim rizicima odnosno
sadržaju (klauzule rizika) Risk Clause, opće klauzule o izuzećima (General Exclusions
Clause) i klauzule izuzeća ratnih rizika (War Exclusions Clause). Institutske klauzule A
pojasniti ću stoga detaljnije, a kod ostalih ću ukazati samo na razlike.
Ove klauzule predviđaju osiguranje tereta tijekom cijelog planiranog putovanja, od
njegova izlaska iz skladišta u mjestu polaska do njegova ulaska u skladište u mjestu
odredišta (tzv. Osiguranje od skladišta do skladišta, engl. “Warehouse to Waregouse,
“Door to door“). Znači, osigurani su svi rizici gubitka ili oštećenja osiguranog
predmeta, osim onih izričito isključenih iz osiguranja odredbama klauzula 4,5,6 i 7 ovih
uvjeta. Treba naglasiti da pod pojmom “svi rizici“ nisu obuhvaćene “sve štete“. Pod
pojmom rizik podrazumijevamo neizvjestan događaj, nezgodu (fortuity), koji za
posljedicu ima gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta. Uzrok nastanka štete ne
proizlazi iz mane ili prirodnog svojstva osiguranog predmeta nego je izvan njega. Sam
događaj, u pravilu mora biti budući, to jest mora se dogoditi nakon sklapanja ugovora.
Mora nastati nezavisno od isključive volje osiguranika. Nastup događaja mora biti
neizvjestan.
U nastavku slijedi raščlanjenje klauzula po točkama:
I. Skupina: POKRIVENI RIZICI
1. Klauzula o osiguranim rizicima (engl. Risks Covered)
Pokriva sve rizike gubitka ili oštećenja osiguranog predmeta, osim šteta isključenih
prema klauzulama 4,5,6 i 7 ovih uvjeta.
32
2. Klauzula generalne havarije (engl. General Average
Clause)
Pokriva zajedničku havariju i nagrade za spašavanje koje nastanu u namjeri da se
izbjegne šteta ili su u vezi s njom, osim onih uzroka koji su isključeni ovim
osiguranjem.
3. Klauzula o sudaru zbog obostrane krivnje (engl. Both
to Blame Collision Clause)
Prema ovoj kauzuli, osiguranje se propisuje i na odštetu osiguranika koju mora platiti za
dio odgovornosti na osnovi klauzule ugovora o prijevozu o sudaru zbog obostrane
krivnje. Osiguranik je dužan o takvom zahtjevu brodara izvjestiti osiguratelja
I. Skupina: IZUZEĆA (engl. EXCLUSIONS)
II. Opća klauzula o isključenim štetama (engl. General Exclusions Clause)
Ovdje spadaju klauzule koje navode štete koje su isključene iz osiguranja.
· Štete nastale namjernim postupkom osiguranika (engl. Wilful misconduct of the
assured)
· Normalno curenje (engl. ordinary leakage), redoviti gubitak u težini ili
zapremnini (ordinary loss in weight or volume) ili uobičajeno trošenje
osiguranog predmeta (engl. ordinary wear and tear)
· Nedovoljno ili neodgovarajuće pakiranje ili nepripremljenost osiguranog
predmeta (engl. insufficient or unsuitability or preparation) razumijevajući pod
tim i slaganje robe u kontejner
· Gubitak, oštećenje ili trošak nastali zbog unutarnje mane ili prirodnog svojstva
osiguranog predmeta (engl. inherent vice or nature)
· Štete zbog zakašnjenja (engl.delay), a i onda ako su nastale zbog osiguranog
rizika
· Gubitak, oštećenje ili trošak, prouzročeni insolvencijom ili neizvršavanjem
financijskih obaveza od strane vlasnika, naručitelja u brodarskom ugovoru,
brodara, poslovođe ili poduzetnika broda (engl. insolvency or financial default)
· Štete prouzročene upotrebom atomske ili nuklearne fizije ili drugog oružja
sličnog djelovanju u ratne svrhe
33
III. Klauzula o isključenim štetama zbog nesposobnosti broda za plovidbu (engl.
Unseaworthiness and Unfitness Exolusion Clause)
Kod ove klauzule isključene su štete nastale zbog:
· Nesposobnosti broda ili drugog plovila za plovidbu
· Neprikladnost broda, drugog plovila, vozila ili kontejnera za siguran prijevoz
osiguranog predmeta
IV. Klauzula o izuzeću ratnih rizika (engl. War Exclusion Clause)
Kod ove su klauzule isključene štete nastale zbog rata, građanskog rata, rwvolucije,
pobune, ustanka ili građanskih borbi koje zbog toga nastanu kao i svakog drugog
neprijateljskog čina od bilo koje strane, zarobljavanja, zapljene, zatvaranja, ograničenja
ili zadržavanja (s izuzetkom piraterije) s njihovim posljedicama ili pokušajima,
zaostalih mina, torpeda, bombi ili drugog ratnog oružja.
V. Klauzula o isključenju rizika štrajka (Strikes Exclusion Clause)
Kod ove su klauzule isključene štete koje su prouzročili štrajkaši, radnici otpušteni s
posla ili osobe koje sudjeluju u radničkim nemirima, nasiljima ili građanskim borbama
kao i štete koje su posljedica tih događaja. Isključene su i štete koje prouzroče teroristi
ili bilo koje osobe koje djeluju s političkim motivom.
I. Skupina: TRAJANJE OSIGURANJA
VI. Klauzula o prijevozu (engl. Tranzit Clause)
Ova klauzula ima tri odredbe. Prvu koja definira da osiguranje stupa na snagu od
trenutka kada roba napusti skladište ili mjesto uskladištenja i nastavlja se za vrijeme
trajanja putovanja, a završava isporukom robe u skladište primatelja ili u nekom drugom
mjestu u odredištu, ili istekom roka od 60 dana nakon završetka iskrcaja osigurane robe
s pomorskog broda u krajnjoj luci iskrcaja, već prema tome što prije nastupi.
34
Druga odredba definira da osiguranje prestaje u trenutku kada počinje prijevoz do
novog odredišta, i to u slučaju ako je roba prije prestanka osiguranja iskrcana s
pomorskog broda i otpremljena u drugo odredište.
Treća odredba podrazumijeva i za vrijeme zakašnjenja prijevoza osiguranje ostaje i
dalje na snazi ako je do zakašnjenja došlo nezavisno od volje stranaka.
VII. Klauzula o prestanku ugovora o prijevozu (engl. Termination of Contract of
Cariage Clause)
Klauzula predviđa situaciju u kojoj se neovisno o volji osiguranika, a zbog određenih
okolnosi, ugovor o prijevozu završi u nekoj drugoj luci ili mjestu prije odredišta
navedebog u ugovoru. Tada prestaje vrijediti i ugovor o osiguranju. Ako osiguranik
zatraži produženje ugovora o osiguranju, osiguranje se produžava uz plaćanje dopunske
premije. Traje dok se roba ne preda i isporuči u mjestu u kojem završava prijevoz, i to
najduže u roku od 60 dana nakon što je roba stigla u to mjesto.
VIII. Klauzula o promjeni putovanja (engl. Change of voyage Clause)
U slučaju promjene mjesta odredišta od strane osiguranika, osiguranje i dalje ostaje na
snazi, ali uz uvjet da osiguranik o tome odmah izvjesti osiguratelja i plati odgovarajuću
premiju osiguranja.
II. Skupina: ZAHTJEVI ZA NAKNADU ŠTETE
IX. Klauzula o osigurljivom interesu (engl. Insurable Interest Clause)
Kod ove klauzule osiguranik mora imati opravdani materijalni interes u trenutku
nastanka osiguranog slučaja, da bi dobio naknadu iz osiguranja. Ako je šteta nastala i
prije sklapanja ugovora o osiguranju, osiguranik i u tom slučaju dobiva naknadu, ali pod
uvjetom da on sam to nije znao.
X. Klauzila o troškovima otpreme (engl. Forwarding Charges Clause)
Ovom se klauzulom uređuje slučaj prekida osiguranog putovanja zbog ostvarenja
osiguranih rizika, odnosno ako je putovanje zbog nastupa osiguranog rizika završilo u
nekoj srugoj luci ili mjestu koje nije predviđeno ugovorom. Tada osiguratelj
35
nadoknađuje osiguraniku svaki dodatni trošak koji nastane zbog iskrcaja, uskladištenja
ili daljnje otpreme osigurane robe do odredišta predviđenog u ugovoru o osiguranju.
XI. Klauzula o izvedenom potpunom gubitku (engl. Constructive Total Loss
Clause)
Kod ove se klauzule predviđa dva slučaja izvedenog potpunog gubitka kod osiguranja
robe:
· Kada je roba napuštena jer je stvarni gubitak očigledan
· Kada troškovi popravka, dovođenja u ispravno stanje i troškovi otpreme
osiguranog predmeta do odredišta iznose više od njegove vrijednosti koju bi
imao na odredištu
XII. Klauzula o osiguranju na dodatnu svotu (engl. Increased Value Clause)
Ovom se klauzulom uređuje slučaj kada se pored osiguranja na nabavnu vrijednost, roba
osigura posebnim policama na uvećanu vrijednost.
Naknada štete obračunava se razmjerno odnosu osigurane svote iz ovog ugovora prema
ukupno osiguranoj svoti.
III. Skupina: KORIST OD OSIGURANJA
XIII. Klauzula o nevaljalosti ugovora u korist trećih osoba (engl. Not to inure
Clause)
Pravilo ove klauzule jest da se njome ne mogu služiti vozari, skladištari i ostale treće
osobe. Osobe odgovorne za štetu nastalu na robi, ne mogu imati koristi od činjenice što
je provedeno osiguranje te robe.
IV. Skupina: SMANJENJE ŠTETA
XIV. Klauzula o dužnostima osiguranika (engl. Duty of AssuredClause)
U ovu klauzulu spadaku tri odredbe. Prvom se predviđa da su osiguranici, njihovi
službenici ili zastupnici dužni poduzeti razorite mjere radi sprečavanja ili smanjenja
36
šteta. Drugom su osiguranici dužni na pogodan način osigurati i sačuvati sva regresna
prava prema vozarima, čuvarima i ostalim trećim osobama. Trećom odredbom
osiguratelj će, osim štete, osiguraniku nadokknaditi i svaki odgovarajući trošak koji je u
vezi sa poduzetim mjerama radi sprečavanja ili smanjenja štete.
XV. Klauzula o odricanju od prava na naknadu (engl. Weiver Clause)
Ovom se klauzulom predviđa da poduzimanje mjera osiguranika ili osiguratelja radi
spašavanja, zaštite ili popravka osiguranog predmeta, nema značenje odricanja od prava
na naknadu ili prihvat napuštaja i da ni na koji način ne ide na štetu jedne ili druge
stranke.
V. Skupina: IZBJEGAVANJE ZAKAŠNJENJA
XVI. Klauzula o razboritoj hitnosti (engl. Reasonable Despatch Clause)
Ovom se klauzulom obvezuje osiguranika na djelovanje s razboritom hitnošću u svim
slučajevima kada je to moguće.
VI. Skupina: PRIMJENA PRAVA I PRAKSE
XVII. Klauzula o primjeni engleskog prava i prakse (engl. English Law and
Practise Clause)
Ova klauzula određuje ugovornu primjenu engleskog prava i prakse osiguranja na
odnose iz osiguranja.
UPOZORENJE (engl. NOTE)
Na kraju institutskih klauzula nalazi se napomena kojom se skreće pozornost
osiguranicima da moraju neodgodivo obavijestiti osiguratelja čim saznaju za slučaj na
koji se prema uvjetima ovog osiguranja primjenjuje načelo “roba ostaje osigurana“
(engl. held covered), jer je upravo na takvo pokriće uvjetovano ispunjenjem ove
klauzule.
37
3.3.2. Institutske klauzule za osiguranje tereta B
Institutske klauzule B i C razlikuju se od klauzule A po sadržaju širine pokrića. To je
vidljivo u tri odredbe:
1. Klauzula o osiguranim rizicima (engl. Risk Clause)
Kod ove klauzule predviđa se pokriće štete na teretu kod ovih rizika:
· Požar ili eksplozija
· Brodolom, nasukanje, potonuće, prevrnuće broda ili drugog plovila
· Prevrnuće ili oskliznuće kopnenog vozila
· Sudar ili dodir broda, drugog plovila ili vozila s bilo kojim vanjskim
predmetom, osim vodom
· Iskrcaju tereta u luci prebježišta
Također, pokriva i gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta nastao zbog:
· Štete zajedničke havarije
· Izbacivanja tereta u more
· Sudaru ili dodiru broda, drugog plovila ili vozila s bilo kojim vanjskim
predmetom, osim vodom
· Iskrcaju tereta u luci pribježišta
· Potresu, vulkanskoj erupciji ili gromu
Pokriva se i gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta nastalog zbog:
· Štete zajedničke havarije
· Izbacivanja tereta u more ili otplavljenja
· Prodora mora, jezerske ili riječne vode u brod, u drugo plovno vozilo, kontejner
ili mjesto skladištenja
Pokriva se i potpuni gubitak svakog koleta, nastao zbog pada u more ili pada za vrijeme
ukrcaja ili iskrcaja s broda ili drugog plovila.
1. Opća klauzula o isključenim štetama (engl. General
Exclusions Clause)
38
Ovdje se iz osiguranja isključuje namjerno oštećenje ili namjerno potpuno ili
djelomično uništenje osiguranog predmeta protupravnim djelovanjem jedne osobe ili
grupe osoba.
Za pokriće ovog rizika, potrebno je ugovoriti klauzulu o zlonamjernim štetama (engl.
Malicious Daage Clause) o čemu će biti više riječi u nastavku. Za uvrštenje ove
klauzule treba platiti dodatnu naknadu.
6.. Klauzula o isključenju ratnih rizika (engl. War Exclusion Clause)
Ona je ista kao u skupini klauzula A, ali ovdje isključuje pirateriju koja je u prvim
klauzulama pokrivena osiguranjem.
3.3.3. Institutske klauzule za osiguranje tereta C
I kod ove se skupine institutskih klauzula razlike mogu podijeliti na tri klauzule, koje si
po imenu iste kao u skupini klauzula B, ali se razlikuju u sljedećim detaljima:
1. Klauzula o osiguranim rizicima (engl. Risks Clause)
Ova klauzula pokriva sljedeće rizike:
Gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta koje se razborito može pripisati:
· Požaru ili eksploziji
· Brodolomu, nasukanju, potonuću ili prevrnuću broda ili drugog plovila
· Prevrnuću ili iskliznuću kopnenog vozila
· Sudaru ili dodiru broda, drugog plovila ili vozila s bilo kojim vanjskim
predmetom, osim vodom
· Iskrcaju tereta u luci pribježišta
Gubitak ili oštećenje predmeta nastao zbog:
· Štete zajedničke havarije
39
· Izbacivanja tereta u more
4.. i 6. Opća klauzula o isključenim štetama i klauzula o isključenju ratnih rizika
Ove su klauzule iste kao i u klauzulama B. jedina razlika je klauzula o osiguranim
rizicima. Ti su rizici kod klauzula C znatno suženi, odnosno opseg pokrića je znatno
manji, i nisu obuhvaćeni rizici kao što su: potre, vulkanska erupcija, atmosferski
elektricitet, otplavljenje s palube i prodor vode te gubitak koleta padom s palube ili za
vrijeme ukrcaja i iskrcaja.
Niti ovaj komplet klauzula ne pokriva pirateriju, niti namjerno oštećenje ili uništenje
osigurane imovine protupravnim činom osobe i grupe. I ovdje treba uključiti klauzulu o
Zlonamjernim štetama.
3.3.4. Institutska klauzula za osiguranje ratnih rizika (engl. Institute War Clause Cargo)
Ova se klauzula sastoji od 14 klauzula i jedne napomene. Ove su klauzule predviđene
za samostalno ili dopunsko pokriće tereta koji je izložen ili bi mogao biti izložen ratnim
opasnostima tijekom svoga pomorskog putovanja. Klauzule A, B i C vrijede za
mirnodopske uvjete, i štite robu u prijevozu od “skladišta do skladišta“. Ratne se
klauzule u načelu primjenjuju samo na pomorsku dionicu prijevoza tereta. Uz ratne su
uvjete pokriveni samo gubitci i štete na robi, a ne i poprarni troškovi.
Institutska klauzula za osiguranje ratnih rizika pokriva štete nastale zbog rizika:
· Rata, građanskog rata, revolucije, pobune, ustanka ili građanskih borbi koje
zbog toga natsanu ili zbog bilo kakvog neprijateljskog akta od jedne zaraćene
sile protiv nje
· Zarobljavanja, zapljene, zabrane, ograničenja ili zadržavanja i posljedica tih
akata, kao i pokušaja njihovog izvršenja
· Zaostalih mina, torpeda, bombi i drugog napuštenog oružja.
40
Klauzulom su pokrivene samo štete koje su posljedica ratnog čina (engl. hostile act).
Mora postojati ratno stanje. Tom klauzulom nisu pokriveni politički rizici, to jest
posljedice akata državnih tijela u vrijeme mira.
Ova klauzula također uključuje i klauzulu o zajedničkoj havariji (engl. General Average
Clause). Osiguranjem su pokrivene štete zajedničke havarije i nagrade za spašavanje,
obračunate ili određene sukladno ugovoru o prijevozu i/ili mjerodavnom pravu i praksi,
ako su nastale da bi se izbjegle ili su u vezi s izbjegavanjem šteta zbog rizika pokrivenih
ovom klauzulom.
Osiguranje stupa na snagu pošto je osigurani predmet ukrcan na pomorski brod i
prestaje iskrcajem s pomorskog broda u odredišnoj luci ili mjestu iskrcaja ili nakon
isteka roka 15 dana, računajući od ponoći onog dana kada je brod stigao u odredišnu
luku ili mjesto iskrcaja.
Osiguranjem nisu obuhvaćene relacije od ukrcaja robe na brod i poslije njega. Za
vrijeme prijevoza robe kopnom u slučaju multimodalnog prijevoza, roba nije pokrivena
osiguranjem od ratnih rizika. Nije osigurana niti za vrijeme prijevoza teglenicom od
obale do obale broda i od broda do obale, s iznimkom rizika od mina i napuštenih
torpeda. Taj kriterij proizlazi iz tržišnog sporazuma (engl. Waterborne Agreement). Tim
je sporazumom osiguranje robe protiv ratnih rizika ograničeno na prijevoz morem, to
jest dok se roba nalazi na pomorskom brodu. Za vrijeme prijevoza drugim vrstama
prijevoza, roba nije pokrivena osiguranjem od ratnih rizika. Osnovni razlog zbog kojeg
je došlo do takvog definiranja uvjeta jest taj što za vrijeme ležanja robe u luci na
koonenim točkama dolazi do velike akumulacije vrijednosti u riziku.
Štete isključene iz institutskih klauzula za osiguranje ratnih rizika sadrže dvije klauzule:
· Opća klauzula o isključenim štetama
· Klauzula o isključenim štetama zbog nesposobnosti broda za plovidbu
Ove su klauzule istovjetne klauzulama u općim institutskim klauzulama za osiguranje
pomorskih rizika (A,B i C), osim što su iz osiguranja isključene i štete nastale zbog
neuspjeha ili osujećenja putovanja, odnosno pomorskog pothvata.
Pokriće ovih klauzula ograničeno je samo na pomorski prijevoz.
41
3.3.5. Institutska klauzula za osiguranje rizika štrajka (engl. Institute Strikes Clauses)
Kod ove klauzule vrijedi isto što i kod klauzule za osiguranje ratnih rizika.
Što se tiče sadržaja klauzule, ona pokriva gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta
koje su prouzročili:
· Štrajkaši, radnici otpušteni s posla ili osobe koje sudjeluju u radničkim
nemirima, nasiljima ili građanskim nemirima
· Teroristi koji djeluju u ime ili su u vezi s bilo kojom organizacijom koja uz
upotrebu sile ili nasilja poduzima radnje usmjerene prema obaranju neke
državne vlasti ili djelovanja na nju, neovisno o tome je li ona uspostavljena
zakonito ili nije
· Bilo koja osoba koja djeluje s političkim, ideološkim ili religijskim pobudama
Pokriće ove klauzule nije ograničeno samo na štrajkaše, nego ono obuhvaća bilo koju
osobu koja sudjeluje u radničkim nemirima, neovisno o tomr jesu li radnici u štrajku ili
nisu. Pokrićem su obuhvaćene i osobe koje u tim nemirima sudjeluju s političkim
motivom ili u znak podrške štrajkašima. Pokriven je i rizik nasilja ili građanskih nemira
neovisno o osobama koje u njima sudjeluju. Treba napomenuti da tim nije obuvaćen
građanski rat i slično. Štete nastale zbog ratnih rizika izričito su isključene iz osiguranja.
Važno je naglasiti da su ovim osiguranjem pokriveni samo fizički gubitci ili oštećenja
osiguranog predmeta (kao i troškovi učinjeni da se šteta izbjegne). Nastali zbog
osiguranih rizika. Nisu pokrivene posredne štete, kao što su štete i financijski gubitci
zbog zakašnjenja ili prekida u prijevozu nastalog djelovanjem štrajkaša i terorista. Ako
je naprimjer zbog terorističkog akta došlo do prekida putovanja, a teret nije oštećen,
trošak otpreme tereta do odredišta nije pokriven ovim osiguranjem. Osiguranjem nisu
na primjer pokriveni niti rizici kvara prehrambenih proizvoda koji su nastali zbog
prekida ili zakašnjenja u prometu prouzročenog djelovanjem terorista ili štrajkaša.
U praksi, osiguranje tereta protiv rizika štrajka redovito se ugovara usporedo s
osiguranjem tereta protiv ratnih rizika, često na osnovi iste police i uz jedinstvenu
premiju.
42
Također, treba naglasiti da će zajedničke havarije i nagrade za spašavanje također biti
isplaćene ako su nastale u vezi s naznačenim opasnostima iz ove police. Troškovi i štete
neizravno nastali zbog štrajka (npr. Zakašnjenje, gubitak tržišta, kvarenje tereta) nisu
obuhvaćeni ovim osiguranjem.
Kao i kod mirnodopskih uvjeta, pokriće traje od “skladišta do skladišta“.
Ove klauzule sardže dvije klauzule o štetama isključenima iz osiguranja:
· Opća klauzula o isključenim štetama
· Kluzula o isključenim štetama zbog nesposobnosti broda za plovidbu
Ove su klauzule istovjetne klauzulama u institutskim klauzulama za osiguranje ratnih
rizika, osim što u ovim klauzulama postoje dva isključenja više:
· Štete nastale zbog odutnosti ili pomanjkanja radne snage kao posljedica
ostvarenja rizika štrajka
· Štete uzrokovane ratnim rizicima
Trajanje ovih klauzula proteže se “od skladišta do skladišta“, to jest roba je osigurana ne
samo za vrijeme uobičajenog tijeka prijevoza nego su pokrićem osigruranja obuhvaćene
i radnje ukrcaja i slaganja robe na prijevozno sredstvo unutar skladišta u polaznom
mjestu, kao i radnje iskrcaja robe u skladištu u odredišnom mjestu predviđenom
ugovorom.
3.3.6. Klauzula o zlonamjernim štetama (engl. Malicious Damage Clauses)
Kod ove je klauzule bitno reći da se upotrebljava uz institutske klauzule B i C. Ova
klauzula pokriva gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta nastalo zbog zlonamjernih
radnji, vandalizma i sabotaže.
43
Primjer 3: Engleska pomorska polica- Marine Policy19
19
Bendeković, J., Aržek, Z.: Transport i osiguranje, Mikorad d.o.o., Zagreb, 2008., str. 360.
44
4. VRSTE ŠTETA U OSIGURANJU ROBE
Šteta je pojam koji podrazumijeva gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta. Nastala je
kao posljedica osiguranih rizika. Ostvarenje štete može biti u potpunom ili djelomičnom
guvitku osiguranog predmeta, njegovu oštećenju, raznim troškovima, te obvezama
osiguranika prema trećim osobama.
Razlikujemo nekoliko vrsta šteta: 20
· Stvarni potpuni gubitak (Actual total loss)
· Izvedeni potpuni gubitak (Constructive total loss)
· Zajednička ili generalna havarija (general average)
· Pojedinačna (partikularna) havarija (Particulare average)
· Nagrada za spašavanje (Salvage charges)
· Zasebni ili partikularni troškovi (Particular charges)
· Obveza naknade prema trećim osobama
Stvarni potpuni gubitak, i izvedeni potpuni gubitak su dvije vrste šteta u kojima
govorimo o potpunom gubitku osiguranog predmeta. Osiguranik i osiguratelj jednu
štetu mogu i sporazumno riješiti kao potpuni gubitak, premda osigurani predmet nije
stvarno pretrpio potpuni gubitak. Taj se oblik potpunog gubitka naziva sporazumni
potpuni gubitak (engl. Compromised Total Loss). Potpuni gubitak broda uz propisane
uvjete može se i pretpostaviti, pa onda govorimo o pretpostavljenom gubitku broda
(engl. Pressumed Total Loss).
Ako nisu ispunjeni uvjeti da bi se jedna šteta tretirala kao potpuni gubitak, radi se onda
o djelomičnom gubitku ili oštećenju osiguranog predmeta (djelomična šteta, ili partial
loss)
20
Bendeković, J., Aržek, Z.: Transport i osiguranje, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008., str. 378.
45
4.1. Stvarni potpuni gubitak (engl. Actual Total Loss)
Ova vrsta štete podrazumijeva da je nastao materijalni gubita do kojeg je došlo zbog
propasti, uništenja, ili takvog oštećenja robe da ne ona kao takva prestala postojati.
Ovaj se gubitak manifestira na tri različita načina:
· Potpuni materijalni gubitak osiguranog predmeta (fizičko uništenje osiguranog
broda u požaru, potonuće broda bez mogućnosti vađenja i sl)
· Osigurani je predmet oštećen u takvom opsegu ili su oštećenja takve naravi da
njegov popravak nije moguće, i prestaje biti stvar određene vrste
· Nestanak ili trajno oduzimanje osiguranog predmeta
Ako je do štete došlo zbog realizacije osiguranih rizika, osiguratelj je dužan nadoknaditi
punu osiguranu vrijednost po odredbama ugovora o osiguranju.
Ako je ugovorena vrijednost osigurana samo djelomično, iz osiguranja se nadoknađuje
šteta u visini osigurane svote.
Kada vrijednost osiguranog predmeta nije ugovorena, kriterij za određivanje naknade iz
osiguranja je stvarna vrijednost osiguranog predmeta, ali ne iznad osigurane svote.
4.2. Izvedeni potpuni gubitak (engl. Constructive Total Loss)
Izvedeni potpuni gubitak podrazumijeva štetu u kojoj govorimo o ekonomskom gubitku
vrijednosti osigurane robe, odnosno o slučaju gdje osigurani predmet nije potpuno
izgubljen, on fizički i dalje postoji, ali su posljedice ostvarennja osiguranog rizika takve
naravi i opsega da bi troškovi popravka osiguranog predmeta bili isti ili veći od njegove
stvarne vrijednosti. S obzirom na svoju namjenu, ona za osiguranika ne predstavlja
nikakvu vrijenost.
Postoji nekoliko slučajeva izvedenog gubitka:
· Kada se opravdano može pretpostaviti da je potpuni gubitak neizbježan, ako se
npr. Ne može izvaditi roba sa potonulog broda
46
· Kada su troškovi potrebni za čuvanje i spašavanje robe veći od vrijednosti koju
bi roba imala na odredištu
· Kada zbog naredbi upravnih vlasti, blokade, zabrabe i sl. Nije moguće robu
prevesti na odredište
· Kada se oštećena roba može prodati u mjestu oštećenja, a troškovi prijevoza do
odredišta su veći od pozitivne razlike cijene robe na odredištu, u odnosu na
njezinu cijenu u mjestu oštećenja
Kod izvedenog potpunog gubitka, naknada se iz osiguranja obračunava na isti način kao
da je nastao svarni potpuni gubitak.
4.3. Generalna ili zajednička havarija (engl. General Average)
Zajednička (generalna) havarija podrazumijeva materijalne štete i izdatke koji su
posljedica mjera poduzetih od strane zapovjdnika ili posade broda da spasi brod i teret
od zajedničke opasnosti, a te štete i izdatke zbog toga zajednički snose brodari i vlasnici
tereta.
Za zajedničku je havariju potrebno: 21
· Da su u pitanju izvanredne štete i izdatci, a ne uobičajene štete i izdatci do kojih
redovito dolazi za vrijeme plovidbe
· Da su štete i izdatci posljedica namjernog i razložnog postupka zapovjednika
broda ili nekog člana posade na brodu, a ne slučajne štete koje su izravna
posljedica pomorskih rizika, ili slučajnih postupaka osoba na brodu
· Da su mjere poduzete u zajedničkom interesu broda i tereta, a ne u interesu samo
jedne strane
· Da je postojala zajednička opasnost za brod i teret koja se poduzetim mjerama
htjela izbjeći
· Da su u pitanju štete i izdatci koje zajednički snose brodar i vlasnici tereta
21
Frančišković, I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet Rijeka, 2004., str. 59.
47
Osnovni princip na kojem se temelji zajednička havarija jest zajednički interes svih
sudionika u jednom pomorskom pothvatu.
Postoje dvije vrste gubitaka koji nastaju činom generalne havarije, a to su:22
· Havarijske štete, tj. Gubitci koji nastaju zbog žrtvovanja nekog dijela ili dijelova
broda i/ili tereta u svrhu zajedničkog spasa
· Havarijski troškovi, tj. Gubitak koji se sastoji od troškova učinjenih radi
očuvanja broda i tereta ili troškova nastalih u vezi s izvanrednim mjerama
poduzetim s tim.
4.3.1. Havarijske štete
Havarijske se štete podjedanako odnose na teret i robu. Pošto je tema ovog diplomskog
rada prijevoz robe, više ćemo se usredotočiti na taj dio havarijskih šteta.
Tipične štete zajedničke havarije su: 23
· Izbačaj tereta, bilo da se teret nalazi na palubi ili u potpalubnom prostoru, s tim
da se, ako je to moguće, najprije izbaci glomazniji ili manje vrijedan teret
· Štete nastale izbačajem žrtvovanog tereta, npr. Otvaranjem grotla dolazi do
prodora vode u brod i time do štete na nekom teretu
· Štete tereta nastale pri gašenju požara, t., štete prouzročene, nekom teretu
upotrebom vode za gašenje
· Upotreba tereta kao pogonskog goriva, ali pod uvjetom da je brod bio opskrbljen
gorivom na početku putovanja
· Štete i gubitci pri iskrcaju s nasukanog broda
· Štete u luci zakloništa ili štete u tranzitu maunama.
22
Bendeković, J., Aržek, Z., Transportno osiguranje, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008., str. 375. 23
Bendeković, J., Aržek, Z.: Transport i osiguranje, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008., str. 375.
48
4.3.2. Havarijski troškovi
Troškovi u generalnoj havariji označavaju gotovinsko plaćanje, gubitak kakve novčane
zarade ili preuzimanje obveze za podmirenje kakvih izdataka uzrokovanih činom
zajedničke havarije.
U havarijske troškove spadaju: 24
· Troškovi luke zakloništa, tj. Troškovi koji nastaju putovanjem broda do luke
zakloništa radi potrbnih popravaka ili sklanjanja broda, u svrhu sigurnosti i
čuvanja broda i tereta
· Troškovi spuštanja, tj. Troškovi koji predstavljaju naknadu koju, po odredbama
pomorskog prava, ima spašavatelj za pruženu pomoć ili usluge spašavanja
· Supstituirani ili zamijenjeni troškovi, tj. Troškovi kji su učinjeni umjesto nekih
drugih troškova potrebnih za zajednički spas; ti bi supstituirani troškovi trebali
biti manji, npr. Privremeni popravak broda radi što bržeg nastavka plovidbe i
radi sprečavanja zakašnjenja u prijevozu
· Rani gubitci i troškovi u koje spadaju: gubitak vozarine, troškovi osiguranja
sredstava za generalnu havariju, kamate od 5% godišnje na troškove žrtvovanja i
na predujmljene iznose za generalnu havariju.
U slučaju nastanka štete ili dolaskom do troškova koji se smatraju zajedničkom
havarijom, zapovjednik broda je dužan odmah najaviti havariju, i o tome obavijestiti sve
zainteresirane strane. Brodar određuje likvidatora zajedničke havarije, a od vlasnika
tereta traži da potpiše tzv. Havarijsku obveznicu (engl. Average Bond). Njome se oni
obvezuju da će platiti odgovarajuće doprinose koji će na njih otpasti na osnovi obračuna
zajedničke havarije. Brodar od vlasnika tereta redovito traži da pruži određena jamstva
za isplatu tih doprinosa. Ta se jamstva sastoje od depozita u novcu, ili iz jamstva neke
banke ili osiguravajućeg društva. Prije potpisa havarijske obveznice, i prije pružanja
jamstva koju on po svojoj volji traži, brodar nije obavezan isporučiti robu. Nakon
imenovanja, likvidator prikuplja potrebnu dokumentaciju, i sastavlja obračun generalne
havarije, kojom se uglavljuje dio štete za svakog pojedinog sudionika. Svi oni koji su
bili izloženi zajedničkoj opasnosti, snose u razmjeru jednak gubitak.
24
Bendeković, J., Aržek, Z.: Transport i osiguranje, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008., str. 376.
49
U suštini, generalna havarija je pomorskopravni institut kojim se regulira odnos između
sudionika u jednom pomorskom pothvatu. Taj institut postoji neovisno od toga da lisu
brod i roba osigurani ili nisu.25
4.4. Pojedinačna (partikularna havarija)
Ova vrsta štete predstavlja gubitak ili oštećenje osigurane robe koja je neposredna
posljedica osiguranog rizika, a štetu na robi snosi onaj koji na njoj ima interes.
Tu govorimo o zaebnim štetama i troškovima koji nastaju pojedinim sudionicima
pomorskog, odnosno plovidbenog pothvata. štete se mogu odnositi na štetu na brodu
(trup broda, brodska postrojenja i brodsku opremu), teret na brodu i vozarinu. Kako nas
u ovom diplomskom radu više zanima roba, onda ćemo napomenuti da u tom slučaju
kda postoji oštećenje na robi, odnosno teretu koji se prevozi, primatelj tereta u
odredišnoj luci mora podnijeti pismeni protest zapovjedniku broda ili agentu, te
obavijestiti havarijskog komesara o šteti i pozvati ga da izvrši procjenu štete. On onda
može imenovati jednog ili više vještaka za procjenu štete.
Na osnovu vještačenja robe, vještak ili havarijski komesar izdaje primatelju havarijski
certifikat sa sadržajem opisa robe, koja je podvrgnuta vještačenju, narav pretrpljene
štete, konstatirane ili pretpostavljene uzroke i visinu štete.
Uz zahtjev za naknadu štete od osiguratelja, treba priložiti: 26
· Policu osiguranja
· Original ili prijepis teretnice
· Fakturu robe
· Certifikat havarijskog komesara ili vještaka
· Kopiju protestnog pisma, upućenog zapovjedniku broda ili agentu brodara
· Fakture ostalih troškova u vezi sa štetom na brodu
25
Frančišković, I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet Rijeka, 2004., str. 60. 26
Bendeković, J., Aržek, Z.: Transport i osiguranje, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008., str 378.
50
4.5. Nagrada za spašavanje
Pod pojmom nagrade za spašavanje podrazumijevamo aktivnost usmjerenu na očuvanje
i zaštitu broda, stvari i osoba na brodu od pogibelji i opasnosti koja im u vezi s
pomorskom plovidbom prijeti, što može imati za posljedicu gubitak života ili stvari.
Pod pojmom spašavanje podrazumijeva se i pružanje pomoći. 27
Akcija spašavanja radi izbavljanja osigurane stvari od neposredne opasnosti, oštećivanja
ili propasti, u zejedničkom je interesu osiguranika i osiguratelja, i onda je shodno tome
da prouzročene troškove, a posebno nagradu za spašavanje, spasiocima treba
nadoknaditi osiguratelj koji je preuzeo rizik.
Postoje tri vrste spašavanja, a to su:28
· Obvezno spašavanje –propisano je za spašavanje osoba, a za spašavanje imovine
samo kada se sudare brodovi
· Spontano (ne-ugovorno) spašavanje –dragovoljno spašavanje (spašavanje po
vlastitoj volji) koje se obavlja a da nije sklopljen ugovor o spašavanju
· Ugovorno spašavanje- obavlja se na temelju ugovora o spašavanju koji je
sklopljen između spašavatelja i vlasnika stvari u opasnosti
Osiguratelj osiguraniku nadoknađuje troškove i nagradu za spašavanje ako se radi o
spašavanju broda ili robe od opasnosti koje su pokrivene osiguranjem i pod uvjetom da
je spašavanje bilo uspješno.
Ugovori o spašavanju u međunarodnom prometu najčešće se sklapaju po obrascu
Lloyd's Standard Form of Salvage Agreement.
27
Pavić, D.: Pomorsko osiguranje pravo i praksa, Književni krug Split, Split, 2012. Str. 216. 28
Pavić, D.: Pomorsko osiguranje pravo i praksa, Književni krug Split, Split, 2012., str 217.
51
4.6. Zasebni ili partikularni troškovi (engl. Particular Charges)
Zasebni, odnosno partikularni troškovi podrazumijevaju posebne troškove koje je
osiguranik imao u interesu robe.
Tu spadaju troškovi kao što su: troškovi odvajanja oštećene robe, troškovi sušenja i
čišćenja robe, ponovno sortiranje i pakiranje robe, uskladištenje, iskrcavanje,
prekrcavanje, ponovni ukrcaj i daljnje otpremanje robe, troškovi pravnih postupaka i
mjera potrebnih za čuvanje robe, te ostali slični troškovi učinjeni da bi se izbjegle
posljedice rizika.
Za ove se troškove traži da su učinjeni radi izbjegavanja šteta pokrivenih ugovorom o
osiguranju.
4.7. Obveza naknade trećim osobama
Obveza davanja naknade trećim osobama, koje je naknade dužan platiti osiguranik,
vlasnik robe, u smislu zakonskih propisa ili ugovornih odredaba, nije pokrivena policom
osiguranja.
Ovdje govorimo o štetama do kojih dođe ako zbog nepravilnog pakiranja robe dođe do
oštećenja na brodu ili robi. Obveza je vlasnika robe da te štete plati trećim osobama.
One nisu pokrvene osiguranjem. Njihova pokrivenost postoji samo ako su obuhvaćene
ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štete nanijete trećim osobama.
U pomorskoj polici predviđen je samo jedan slučaj osiguranja odgovornosti prema
trećima, po polici osiguranja. To je klauzula o sudaru obostranom krivnjom (engl. Both
to blame collision clause). Po toj klauzuli vlasnik robe mora nadoknaditi brodaru
određene iznose koje bi on po američkim propisima bio dužan platiti za štetu nanesenu
robi na njegovom brodu u slučaju sudara brodova.29
29
Bendeković, J., Aržek, Z.: Transport i osiguranje, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2008., str 380.
52
4.8. Subrogacija u osiguranju robe
U poslu osiguranja pojmom subrogacija označava se pravo osiguravatelja da stupi u
pravnu poziciju osiguranika u svezi sa štetom za koju je plaćena osigurnina.30 Time
osiguratelj stječe osiguranikovo pravo na zahtjev za naknadu štete od trećih osoba koje
su potpuno ili djelomično odgovorne za nastanak štete za koju je isplaćena osigurnina.
Na temelju toga prava, osiguratelj je ovlašten potpuno ili djelomično od trećih osoba
nadoknaditi iznose koje je isplatio osiguraniku u ispunjenju svoje ugovorne obveze.
Ovo se pravo naziva još i pravo regresa. Navedene treće osobe podrazumijevaju bilo
koje fizičke ili pravne osobe koje su počinile štetnu radnju, a nisu stranke iz ugo vora o
osiguranju. Odgovornost trećih osoba može biti dvojaka, ugovorna i izvanugovorna.
Također, pravo subrogacije osiguratelja opravdavaju dva pravna razloga:31
· Opće je pravno načelo da oštećeni ne može ostvariti veću naknadu negoli je
vrijednost pretrpljene štete
· Treće osobe ne mogu imati koristi od činjenice što postoji ugovor o osiguranju u
okviru kojeg one nemaju položaj stranke.
U pomorskom osiguranju, pravo subrogacije osiguratelja uređeno je Pomorskim
zakonikom. Prema njemu, isplatom naknade iz osiguranja, sva prava osiguranika prema
trećim osobama, nastala u vezi sa štetom za koju je isplaćena naknada, prelaze na
osiguratelja, ali najviše do isplaćene svote.
Za subrogaciju u osiguranju robe, potrebno je ispunjenje nekoliko stavki:
· Da je osiguravatelj isplatio osigurninu
· Da postoji odgovornost streće osobe za štetu za koju je isplaćena naknada iz
osiguranja
· Da postoji materijalnopravni zahtjev osiguranika prema štetniku.
Isplatom osigurnine, osiguranik gubi, a osiguravatelj stječe u visini isplaćene naknade
aktivnu obveznopravnu legitimaciju prema štetniku. Time osiguravatelj postaje i
aktivno procesno legitimiran, to jest stječe ovlaštenje da pokrene parnicu protiv štetnika. 30
Grabovac, I., Suvremeno hrvatsko pomorsko pravo i pomorski zakonik, Književni krug, Split, 2005., str. 205. 31
Frančiškovič, I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 68.
53
Po subrogaciji, potraživanje osiguravatelja je po visini ograničeno na:
· Iznos isplaćene naknade
· Iznos koji odgovorna osoba duguje osiguraniku prema propisu koji se
primjenjuje na obveznopravni odnos odgovornosti za štetu.
Tražbine iz ugovora o pomorskom osiguranju zastarjevaju poslije pet godina. Taj roj
teče od prvog dana nakon što protekne kalendarska godina u kojoj je tražbina nastala, a
završava pošto protekne peta godina poslije toga. Petogodišnji rok zastare za tražbinu
naknade za doprinos u zajedničku havariju i za nagradu za spašavanje počinje teći od
dana kada su utrvrđeni doprinos i nagrada koje treba platiti osiguranik, a za tražbinu
naknade za štete nanesene trećim osobobama, od dana kada je osiguranik dobio zahtjev
treće osobe za naknadu štete. 32
32
Frančišković, I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 69.
54
5. ZAKLJUČAK
Današnje gospodarstvo pokreće razmjena. Ona je od najranijih vremena bila prisutna u
čovjekovom životu. Od svojih početnih, jednostavnijih oblika, preko razvoja u
kompleksnije oblike tijekom vremena, pa sve do danas, kada predstavlja pokretačku
snagu svakog gospodarstva, jedan od najvažnijih dijelova ekonomije svake zemlje.Kako
se razvijalo društvo, tako se razvijalo i samo osiguranje, i s vremenom je zauzelo bitan
dio čovjekova života, i instrument je bez kojega se razmjena dobara, te prijevoz robe u
ovo suvremeno vrijeme ne može niti zamisliti.
Pomorski transport robe danas ima veoma značajnu ulogu u svjetskoj trgovinskoj
razmjeni, upravo zbog svoje postojanosti kao načina transporta u kojem nema izgradnje
prometnih pravaca i infrastrukture, i načina prijevoza u kojem se mogu prevesti najveće
količine robe, i u odnosu na ostale vrste transporta ima najveću važnost u današnjem
transportu dobara od mjesta do mjesta.
Osiguranje se primjenjuje u svim aspektima ljudskog djelovanja, i označava kategoriju
koja jamči daljnji napredak i mogućnost razvoja mnogim djelatnostima. Pošto u
ljudskom okruženju postoji mnogo rizika i potensijalnih opasnosti, to predstavlja plodno
tlo za razvoj osiguranja kao grane koja ima tendenciju za daljnjim prosperitetom i
ekspanzijom na svim područjima ljudskog djelovanja. Najstariji oblik osiguranja iz
kojeg su se razvili mnogi suvremeni oblici osiguranja je transportno osiguranje. Ono je
danas primjenjivo u svim granama prometa, bilo u domaćem ili međunarodnom
prometu. Osim materijalnih vrijednosti, kao što su osiguranje karga i kaska, transportno
osiguranje u svojoj domeni podrazumijeva i razna osiguranja odgovornosti i imovinskih
interesa. Osnovno svojstvo transportnog osiguranja jest omogućavanje neometanog
odvijanja gospodarske djelatnosti na način da pruža materijalnu sigurnost osiguraniku
od potencijalnih štetnih događaja, te isplatu osiguranog iznosa ukoliko se zaista dogodi
osigurani slučaj. Transporno osiguranje kao takvo dijelimo po tri osnvna kriterija, po
predmetu osiguranja, prema grani prometa kojom se roba prevozi, te prema obliku
organiziranja u odnosu nošenje rizika. U pomorskom transportu prevoze se najveće
količine tereta, te se na taj način danas odvija preko 70% svjetske razmjene dobara. U
tom procesu prijevoza robe, potrebno ju je adekvatno osigurati. Pomorsko osiguranje
obuhvaća osiguranje robe u pomorskom prijevozu, kao i za vrijeme prijevoza kopnom
55
koje prethodi ili slijedi pomorskom prijevozu uključujući i usputna skladištenja.
Multimodalnost transporta bitna je zbog lakšeg prijevoza dobara i prilagođavanja
suvremenom načinu transporta uz namjeru da se prijevoz učini što jednostavnijim i
bržim za njegove korisnike.
Pri transportu robe bitna su tri trgovačkopravna posla, a to su ugovor o kupoprodaji,
ugovor o prijevozu, te ugovor o osiguranju robe. Svi oni pridonose odvijanju
međunarodne trgovine. U funkciji su robnog prometa, i zajedno čine pravnu osnovu za
njihovo odvijanje. Osnovni sudionici svakog posla uvoza i izvoza jesu transke iz
ugovora o kupoprodaji robe, odnosno kupac i prodavatelj, prijevoznik, osiguratelj robe,
te banka koja financijski prati čitav pothvat.
Međunarodna trgovačka komora 1936.godine u Parizu izdala je INCOTERMS, skup
pravila koji se odnose a niz klauzula koje se uvrštavaju u međunarodnim
kupoprodajnim ugovorima, te se njima reguliraju pravnoekonomski odnosi između
kupaca i prodavatelja, te ostalih subjekata koji u takvim poslovima sudjeluju, kao i
raspored troškova, prava i odgovornosti u svakom trenutku sklopljenog posla.
INCOTERMS pravila nastala su iz ustaljenih trgovačkih običaja i uzanci, te su
objedinjeni kako bi se uskladilo poslovanje, izbjegle mnoge neizvjesnosti i različita
tumačenja termina. Ove su klauzule primjenjive u svim prometnim granama.
Nova Engleska pomorska polica naslijedila je Lloydovu S.G. policu koja je od 1779.
Godine služila za osiguranje broda i robe koja se prevozi. Nova Engleska polica
predstavlja osuvremenjivanje i prilagodbu na području međunarodnog transporta i
osiguranja. Klauzul koje se na osnovu nje primjenjuju u najširoj su primjeni u
međunarodnom prometu robe, i osiguranju brodova. Klauzule je izdao Institute og
London Underwriters, i nazivaju se Institute Cargo Clauses. Postoji šest vrsta klauzula,
Institute Cargo Clauses A, B i C, Institute War Clauses, Strike Clauses i Malicious
Damage Clauses. Klauzule A, B i C su opće klauzule. Svaka se sastoji od 19 odredbi,
odnosno klauzula. Pružaju osiguranje od skladišta do skladišta. Roba je osigurana u
čitavo vrijeme trajanja transporta, bez obzira na način na koji se prevozi. Institute War
Clauses osiguravaju robu od rizika rata i sastoje se od 14 klauzula, te jedne napomene.
Klauzule za osiguranje rizika štrajka, odnosno Institute Strike Clauses štite robu od
rizika štrajkaša, terorista, političkih aktivista. Malicious Damage Clauses, odnosno
klauzula o zlonamjernim štetama se upotrebljava uz Institutske klauzule A, B i C, i
56
pokrivaju gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta koje je nastalo zbog zlonamjernih
radnji, vandalizmom ili sabotažom.
U transportu robe uvijek postoji mogućnost nastanka štete na robi. U slučaju da ta šteta
nastane, prijevoznik je dužan nadoknaditi štetu za koju je odgovoran i vratiti naručitelju
prijevoza naknadu za naručenu uslugu prijevoza ako mu je bila isplaćena. Ovisno o
vrstama štete razlikujemo i sam raspon odgovornosti sudionika transportnog posla.
Ovisno o tome da li govorimo o stvarnom ili izvedenom potpunom gubitku, zajedničkoj
ili pojedinačnoj havariji, nagradama za spašavanje, zasebnim ili partikularnim
troškovima, razlikujemo i visinu šteta, odnosno svotu koja će za nju biti isplaćena.
57
POPIS LITERATURE:
KNJIGE:
1. Andrijanić, I., Aržek, Z., Prebežac, D., Zelenika, R.: TRANSPORTNO I
ŠPEDITERSKO POSLOVANJE, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2001.
2. Andrijanić, I.: VANJSKA TRGOVINA, KAKO TRGOVATI S
INOZEMSTVOM, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2001.
3. Andrijašević, S., Petranović, V.: EKONOMIKA OSIGURANJA, Alfa d.d.,
Zgreb, 1999.
4. Bendeković, J., Aržek, Z.: TRANSPORT I OSIGURANJE, Mikrorad d.o.o.,
Zagreb, 2008.
5. Bijelić, M.: OSIGURANJE I REOSIGURANJE, Tectus d.o.o., Zagreb,
2002.
6. Frančišković, I.: EKONOMIKA MEĐUNARODNOG OSIGURANJA,
Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2004.
7. Grabovac, I.: SUVREMENO HRVATSKO POMORSKO PRAVO I
POMORSKI ZAKONIK, Književni krug, Split, 2005.
8. Jakša, B.: PRAVO OSIGURANJA, Informator, Zagreb, 1972.
9. Klarić, K., Andrijanić, I.: OSNOVE OSIGURANJA, NAČELA I PRAKSA,
TEB Poslovno savjetovanje, Zagreb, 2007.
10. Matić, B.: MEĐUNARODNO POSLOVANJE, Sinergija nakladništva,
Zagreb, 2004.
11. Međunarodna trgovačka komora,: INCOTERMS 2010, Hrvatska
gospodarska komora i ICC Hrvatska, Zagreb, 2010
12. Pavić, D.: POMORSKO OSIGURANJE PRAVO I PRAKSA, Književni
krug, Split, 2012.
13. Vaughan, E., Vaugham, T.: OSNOVE OSIGURANJA, UPRAVLJANJE
RIZICIMA, Mate, Zagreb, 2000.
14. Zelenika, R.: INCOTERMS U TEORIJI I PRAKSI – 100 SAVJETA I 100
PRIMJERA, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka 2002.
58
OSTALI IZVORI:
15. Zakon o osiguranju, Narodne novine, Zagreb, 2005., 151
POPIS TABLICA:
Tablica 1: INCOTERMS termini- kronološki po godinama donošenja, odnosno
revidiranja........................................................................................................................24
Tablica 2: Tko snosi troškove: prodavatelj ili kupac- prema INCOTERMS terminima
2000.................................................................................................................................25
POPIS PRIMJERA:
Primjer 1: Slikovni prikaz prijelaza rizika i plaćanja troškova prema INCOTERMS
terminima 2010...............................................................................................................23
Primjer 2: Lloyds Marine Policy (Form Mar 1991)........................................................27
Primjer 3: Engleska pomorska polica- Marine Policy....................................................43
POPIS PRILOGA:
Prilog 1: Institutske klauzule za osiguranje rizika A
Prilog 2: Institutske klauzule za osiguranje rizika B
59
Prilog 3: Institutske klauzule za osiguranje rizika C
Prilog 4: Institutske klauzule za osiguranje ratnih rizika i rizika štrajka