OŠ Netretić: Mudra priča
-
Upload
branka-starcevic -
Category
Documents
-
view
247 -
download
6
description
Transcript of OŠ Netretić: Mudra priča
2
Predgovor
Mudra priča nastala je u OŠ Netretić tijekom šk. godine 2015./2016. kao dio projekta Čitajmo zajedno, čitajmo naglas: zaboravljene knjige. Učenici 1. i 3. razreda matične škole pročitali su zajedno sa svojom učiteljicom Mirom Sutlić i knjižničarkom Brankom Dojčinović „zaboravljenu“ knjigu Tata, ti si lud američkog pisca Williama Saroyana. Ne samo da su knjigu spasili od zaborava nego su
nadahnuti njome stvorili dva nova djela Mudru priču i Piščevu kuharicu. U Mudroj su se priči učenici 3. razreda stavili u ulogu
djeteta koje nakon razvoda roditelja dolaziti živjeti s ocem. U njihovoj se mašti isprepliću detalji dječakova života iz romana s detaljima,
osobama i okusima iz njihove svakodnevice. Uz dječje ilustracije i
sastavke, u knjigu smo uvrstili i značenje nepoznatih riječi koje smo bilježili tijekom čitanja. Učenici su tako naučili da se jezik mijenja s vremenom jer se
današnji jezik i pravopis razlikuje od jezika i
pravopisa u romanu Tata, ti si lud, koji je
objavljen u Hrvatskoj 1969. godine. Stoga smo
mudre misli iz romana prepisali u originalu,
kako su i zapisane u knjizi. Kao i u Piščevoj kuharici, i ovdje
donosimo Zavičajni dodatak u kojem su zapisane pomalo zaboravljene
riječi iz netretićkog kraja s njihovim današnjim značenjem. U namjeri da vas zainteresiramo za čitanje tog „zaboravljenog“ djela donosimo i dramatizaciju dijaloga između oca i kćeri, koju smo pripremili za
predstavljanje našeg projekta u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i obilježavanje Međunarodnog dana dječje knjige.
I za kraj, uzmite knjigu u ruke i sjetite se kako je „ludo“ biti dijete! I pomislite kako je dobro ako su i očevi malo „ludi“!
Urednice: Mira Sutlić, učiteljica RN i Branka Dojčinović, knjižničarka u OŠ Netretić
Naslovnu stranicu ilustrirala: Gabrijela Cvitak, 3. r. OŠ Netretić
3
Osvrni se nježno…
(učenici o projektu)
Mislio sam da će knjiga biti dosadna
Na početku školske godine učiteljica je rekla učenicima 3. razreda da će čitati knjigu u
školskoj knjižnici. Knjigu će čitati knjižničarka.
Otišli smo u knjižnicu i odabrali knjigu Tata ti si lud. Mislio sam da će mi biti dosadna, ali što
smo je duže čitali, postajala je sve zanimljivija. Slušali smo gramofon. Knjižničarka nam je
postavljala pitanja, a mi smo odgovarali. Najviše mi je ostalo u sjećanju kad su dječak i tata
odlazili na obalu mora.
Toliko mi je bilo zanimljivo da bih je još jednom pročitao, što ću sigurno i učiniti.
Josip Dukovčić
Zaboravljene riječi
Ove smo godine svaki petak u knjižnici slušali knjižničarku kako čita zaboravljenu knjigu
Tata ti si lud.
Svaki je put drugi učenik zapisivao
zaboravljene riječi, a učiteljica ih je
objašnjavala kako bismo lakše pratili tekst.
Jedan petak dočekao nas je gramofon. Uz
Mozartovu glazbu slušanje je postalo
zanimljivije kao i dogodovštine iz života
tate i sina.
Kad je došao kraj knjige, bio sam tužan jer
mi se ova knjiga jako svidjela. Želio bih sve to opet ponoviti s nekom drugom knjigom.
Patrik Fištrović
Kad tata i sin kuhaju
Na početku prvog polugodišta u knjižnici smo počeli čitati zaboravljenu lektiru Tata, ti si lud.
Knjižničarka je često prekidala čitanje pitanjima i onda smo razgovarali. Imali smo još jedan
zadatak. Trebali smo zapisivati stare riječi. Dok je knjižničarka čitala, mi smo slušali
gramofon i tako smo prelazili poglavlje za poglavljem, sve do kraja knjige.
Meni je bilo najdraže kad su tata i sin kuhali razna jela.
Gabrijela Cvitak
4
Putovanje mene i moga oca
Za moj deseti rođendan tata mi je
poklonio svoju knjigu. On je
pisac. Mama je pošla u kupovinu,
a tata je ostao sa mnom i sekom.
Igrali smo društvene igre dok nije
došla mama. Mama je rekla tati
da nema odakle hraniti mene i
seku. Tata je rekao da ja mogu ići
kod njega. Pošao sam s ocem do
njegove kuće u Malibu. Do
stanice Malibu došli smo velikim kamionom koji nas je usput pokupio. Otišli smo na obalu
mora i okupali se.
U vrijeme zalaska sunca vratili smo se u kuću. Tata je podložio u kaminu drva koja je skupio
na plaži. Uzeo je cigaretu i popušio je, a ja sam pošao spavati.
Kada sam se probudio, bio sam tužan jer nema majke, ali sam to prebolio.
Josip Dukovčić
Dolazak u tatinu kuću
Došlo je vrijeme da živim kod tate. Došao sam s tatom u njegovu kuću.
U njegovoj kući ima puno
romana i puno priča. Od
namještaja ima: mali stolić, male
stolice, udoban kauč i malu
televiziju. Ima i jedan stari
gramofon na kojem često sluša
Mozarta. Hrane nema previše. U
smočnici od povrća ima mrkve,
kupusa i krumpira, od voća
banana, jabuka i naranča, a od
mesa ima pršuta i kobasica. I soba u kojoj ću neko vrijeme spavati izgleda skromno, ali jako
zanimljivo.
Sve u svemu, kuća je skromna, ali lijepa i udobna za život.
Patrik Fištrović
5
Sama s tatom
Kada bih živjela s tatom, bila bih sretna. Išla bih u školu,
a tata na posao. Došla bih iz škole i nahranila perad. Kad
bi se tata vratio s posla, ručali bismo zajedno pa izveli pse
u šetnju.
Voljela bih život s tatom.
Stela Jakovčić
Kod očeve kuće
Napokon smo stigli do plaže Malibu i očeve kuće. Ušli
smo u kuću i otac počne spremati ručak, a ja sam otišao u
svoju novu sobu. Odložio sam prtljagu do kreveta, kad me
otac počeo dozivati na ručak. Na stolu u kuhinji dočekao
me grah s kobasicom. Bilo je to divno jelo.
Emanuela Cvitak
Život s tatom
Zovem se Marko. Živim samo sa
svojim tatom. On ponekad radi cijeli
dan, tako da sam kod kuće sam.
Poslije škole malo se igram, a onda
pomognem tati i pospremim sobu. A
skuhat ću i jaja. Tata će još
pripremiti kobasice i večerat ćemo.
Napisat ću i zadaću tako da mogu s
tatom igrati šah. Tata voli šah. Prije
spavanja još malo razgovaramo.
Tako prolazi jedan naš dan.
Marko Kostelac
6
Božić
Dječakovi roditelji su rastavljeni.
Dječak živi s tatom, a sestra s
mamom.
Božić su proveli zajedno. Hrane su
imali u izobilju. Dječak i tata jeli su
kolače, meso i sve što je mama
spremila.
Radovali su se poklonima.
Gabrijela Cvitak
Luda obitelj
Ja i moj tata smo se šetali. Bio sam
iznenađen kad mi je rekao da je kupio
kuću na moru. Htio sam je vidjeti.
Tatina kuća bila je jako lijepa. Nas
dvojica smo po cijele dane igrali igrice,
izležavali se, jeli kokice, pizzu i pili
Colu. Došao je Božić. Cijela obitelj opet
je bila na okupu. Ispod bora sam dobio:
loptu, reket, dres. Ja sam mami kupio
češalj i špangice za kosu. Tati sam kupio
majicu i set za tuširanje.
Svi smo bili jako sretni sa svojim
darovima.
Dorotea Maradin
7
TUMAČ (NAMA) NEPOZNATIH RIJEČI
artičoka ------- povrće
Brooklyn ----- gradska četvrt u New Yorku
drum ----- cesta
džezva ------- posuda za kuhanje kave
ili čaja
džokej ------ trener konja
đubar ------ gnojivo
galon ------- mjera za obujam
gunj ------ pokrivač
hljeb ------- kruh
hrđav ----- zao
kanda ------ kao
kajsija ------- marelica
migranti---stanovnici neke zemlje koji
se sele u drugu zbog gladi, rata…
otrcano ------- izlizano
pelikan ------- vrsta ptice
pijanola ------ klavir
remorker ------- teretni brod
sasa -------- biljka
skunk ------- tvor
sveska ------ bilježnica
svitanje ----- izlazak sunca
šatra ------ šator
tezga------ stol, pult
tovar ----- teret
tričarija ------- sitnica
tucet ------ 12 komada nekog predmeta
tuljan ------ životinja
ugnuta -------- spuštena
ustrajati ----- ponašati se na isti način
zabavište --- igraonica, dječji vrtić
8
ZAVIČAJNI DODATAK – RJEČNIK
A
B
Boks--- pregrada za životinje
Britko ...... oštro Buharka ....... spavaćica
C
Cicvara ..... kolaĉ od kukuruznog Cucak ..... pas
Cunje ..... djeĉje pelene
Cigan........ štednjak
Ĉ
Ĉesan ....... ĉešnjak
Ĉrislo ..... krunica
Ć
D
Doli .... dolje
Dvorišće...... dvorište
Dž
Đ
E
F
Farba....... boja
Flaša..... boca
Frižider ....... hladnjak
Firunga...... zavjesa
G
Gajba .... sanduk
Gica .... svinja
Gege .... muške gaće
Gnojnica....... gnoj
Gori ..... gore
H
Hamper ...kanta
Hiža .... kuća
Hućka ..... izraslina od udarca
I
J
Jama .... rupa
Jutri....... sutra
Jelva........ jela
K
Kablica….baĉvica
Kaća ..... zmija
Kalati ...sjeći drva
Kašika .... žlica
Kištra ... sanduk
Kiklja ... haljina
Kletva....... psovka
Komorica ..... mala sobica
Kopice .... ĉarape
Kotac ..... svinjac
Kotaĉ ...... bicikl Kredenac ..... kuhinjski ormarić
Krigljin ..... pehar iz kojeg se pije
Krljak .... šešir Kruv...... kruh
L
Lajt .... baĉva
Lapat........ njiva
Lasi ..... kosa
Lajbak......... prsluk
Lojtre........ ljestve
LJ
M
Mišćak ...... lopatica za smeće
More........ može
N
9
NJ
O
Očale .... naočale
P
Pegalj .... glačalo
Pipa .... slavina
Prasilnjak ..... svinjac
Poščice ..... poţuriti se
Poplun .... pokrivač
Pumparice ...... duge gače
Pećarna ...... peć
Pomada ..... šminka
Pompa....... tava
Pivnica..... podrum
PomaranĎe....... naranče
R
Rafung ..... dimnjak
Ranjika ...... lonac
Racman .... patak
Raštvo ... lijek
Rigalj ..... drvena letva za zatvaranje vrata
Ripa ..... repa
Roglje ..... vile
Rubača ...... košulja
Rub .... stolnjak
Ruška ...... kruška
S
Sliva .... šljiva Sprta ...... košara s ručkom
Sokne........ svečane čarape
Š
Špegalj ..... ogledalo
Štokljin ..... Stolac
Šrtukalj ..... štrukli
Šatoflin .... novčanik
Ščer....... jučer Štinge ..... ljestve
Špajza ....... smočnica
Špital .... bolnica
Štumfe ..... ţenske čarape
Šupa ...... drvarna
Štala ...... staja
Šporet ..... Štednjak
T
Tancanje....... ples
Tanjir..... tanjur
Tapret ... vlak
Teka...... biljeţnica
Teh ..... Čaj Torak........ utorak
Tranzistor ......radio
U
Ugorak ...... krastavac
V
Vanjkuš..... jastuk
Vitica ..... prsten
Vuho...... uho
Z
Zipka ..... krevetić
Ţ
Ţaga …pila
Ţandari ... policija
10
Mudre misli – prepisane iz knjige Tata, ti si lud, objavljene u
Zagrebu 1969. godine u izdanju Izdavačko-knjižarskog poduzeća Mladost
Nikad ne mora biti samo ovako, a ne i onako.
– Ako možeš voljeti – rekao je – možeš i mrziti. Najčešće voliš, naravno, ali nije
moguće ne mrziti. Mržnja je veoma koristan osjećaj, ako je čovjek razumije.
– Znaš, reče otac – ti i ja – otac i sin – ma koji otac i ma koji sin –skoro smo isti
čovjek – jedan star, a drugi mlad, u isto smo vrijeme stranci, veći stranci negoli
da smo se sreli na ulici.
Prilike su rijetko kad povoljne – pa je bolje da
odmah počneš učiti, kako se živi kad je teško.
Biblija – bestseler svih vremena.
Imati Bibliju u svojoj kući isto je kao imati priču o ljudskoj rasi. (…)To je priča
o ljudima. Čovjek i žena, koji su postali otac i
majka novom čovjeku i novoj ženi, eto to ti je ta
priča.
Znat ćeš što je saznanje, kad ga budeš stekao.
Korov trpi velika sakaćenja, ali dok se okreneš on je opet nikao, raste kao i
prije, tih i beznačajan, bez trunka ponosa ili drskosti i nimalo se ne ljuti, što ga
toliko puta napadaju.
11
Učenje je gledanje, a da bi vidio, potrebno ti je što više svjetlosti.
Pisac mora voljeti ovaj svijet, inače ne može pisati. (…)Zato, što sve što je
dobro dolazi iz ljubavi. Ako netko voli ovaj svijet, onda voli sve, i ako zbilja na
nečemu radi, onda tek može pisati.
Uvijek se sjećaj hljeba i sira. Kad ti se sve
učini rĎavo, sjeti se hljeba i sira i bit će ti
dobro.
Svaki živ čovjek zna da će umrijeti, ali nikad nikoga ne vidite da se zbog toga
zabrinjuje.
Umjetnost je: – Gledati poznate stvari kao da ih nikada ranije nisi vidio.
O ljubavi: – Pa – reče otac – ljubav je sve – pa kad sam vidio, da se ljubav
može pretvoriti ni u šta, to me uplašilo. To me uplašilo unazad do dana prije no
što sam se rodio i plašit će me do sutradan poslije moje smrti.
O moru – Ništa nije kao more, to je sve. Najveće i najbolje, i nikad ne staje.
Cijelo se vrijeme kreće naprijed i nazad i jutrom, o podnevu, noću, godinu za
godinom. Ako čovjek ode, more ostaje.
Izgubiti je nešto, što čovjek mora naučiti i to što prije. (…) Ako se to desi, moraš
znati da je to sasvim u redu i moraš biti na to spreman. Ako si namislio kockati
se, moraš biti spreman na gubitak, jer čovjek ili stvar s kojom se kockaš, uvijek
ima isto toliko izgleda da dobije kao i ti, bez obzira kakva je to igra ili kocka.
Čovjek neprestance saznaje o sebi sve više, i što više saznaje, u njemu postaje još izmješanije.
TATA, TI SI LUD – dramatizacija: Branka Dojčinović; – redateljica: Mira Sutlić; – izvođači: Dorotea Maradin i Patrik Fištrović
- Sretan rođendan – reče otac.
On izvuče jednu knjigu iz džepa i pruži je djevojčici. - Hvala, tata. Baš to sam željela. - Tata, ti si lud. Moj najnoviji – i moj posljednji roman. Uzmi je, a s njom uzmi i
moj posao.
Djevojčica ogleda knjigu izvana. Potom okrene prvu stranicu, a onda
posljednju. Divi se.
- Kakav posao?
- Posao pisanja romana.
- Ja ne znam kako se piše. Uostalom, o čemu da pišem?
- O sebi, naravno.
- O sebi? A tko sam ja?
- Napiši roman pa ćeš otkriti. Što se mene tiče, ja ću pisati Kuharicu. - Zašto?
- Pa, Kuharica govori o jelu, a jelo je najosnovnija stvar u životu čovjeka. Budem li mogao urediti hranjenje, mislim da ću moći preurediti i sve ostalo.
- Tata, jedenje je prosto jedenje, eto to je.
- Ne, nije to tako jednostavno, iako se tako čini. Mora biti nečega da bismo jeli, da počnemo s tim, ali jedan čovjek ima uvijek suviše mnogo, a drugi i suviše malo. Problem uskoro napušta usta i želudac, stol i ostavu i utječe na cijelo društvo.
- A koja je sljedeća najosnovnija potreba? - Krov. Svaki čovjek mora imati mjesto gdje će skloniti glavu ili gdje će spavati. - A što mu je poslije toga potrebno?
- Posao. Pošto čovjek ima stan i hranu, mora raditi kako bi sebi omogućio i sve ostalo – obitelj, vrijeme, zdravlje, raspoloženje; prva stvar koju mora ostvariti jest zdravlje, koje stječe saznanjem da je zaradio svoje pravo i da jede i da stanuje u kući. Ako čovjek ne radi, on se razboli.
- A zašto?
- Zato što bolest dolazi od beskorisnosti, svaki čovjek mora biti koristan. - Ali, za ime božje, tata, hajde da oboje pišemo nešto što će nasmijati ljude, čak i
ako ništa time ne zaradimo, jer što vrijedi ovaj život ako se ljudi ne budu smijali?
- Ništa ne vrijedi!