21

Oralno zdravlje djece i adolescenata

Svrha ovog poglavlja je dati pregled situacije oralnog zdravlja kod djece i ado-lescenata tijekom posljednjih desetljeća, s posebnim naglaskom na razvoj u nordijskim zemljama.

Ovaj će se prikaz usredotočiti više na trendove i načine svojstvene nordijskim zem-ljama nego na detaljne podatke o pojavljivanju bolesti u pojedinim zemljama.

Oralno zdravlje

Prije rasprave o “oralnom zdravlju”, bitno je definirati što je to “zdravlje”. Međutim, to uopće nije lako i bilo je puno takvih pokušaja. Jedna od najučestalijih citiranih definicija je ona koju je Svjetska zdravstvena organizaci-ja formulirala 1958. godine: “Zdravlje je sta-nje kompletnog fizičkog, mentalnog i socijal-nog blagostanja, a ne samo odsutnost boles-ti ili nemoći.” Većina ljudi širom svijeta ovu je definiciju kritizirala kao utopiju jer je ona pomiješala zdravlje i sreću, i jer je opravdala beskrajne zahtjeve za sredstvima u zdravstvu. Danas se na zdravlje gleda kao relativniji en-

titet. God. 1995. Svjetska zdravstvena orga-nizacija odredila je zdravu osobu kao nekoga tko je sposoban voditi ekonomski i socijalno produktivan život. Obje te definicije usko su povezane s “kvalitetnim životom” – drugim pojmom koji je teško odrediti i koji je relativan u širem smislu. Poetičnija definicija zdravlja, koja se sasvim slučajno slaže s prijašnje dvi-je, je ona koju je predložio danski pjesnik Piet Hein (Napomena 2-1) (8).

Ako je “zdravlje” teško odrediti ili izmjeriti, ni s “oralnim zdravljem” nije ništa lakše. Ta poteškoća se može predočiti pokušavajući

2. poglavlje

Oralno zdravlje djece i adolescenataAnna-Karin Holm i Sven Poulsen

Napomena 2–1.

Zdravlje se ne kupuje lijekovima, niti se čuva kirurškim nožem. Zdravlje nije samo odsutnost bolesti već borba za ispunjen život

Piet Hein (8)

22

Pedodoncija

odrediti razinu oralne bolesti, koja bi još uvijek dopustila osobi “da vodi ekonomski i društveno produktivan život”. Čini se da primjenjujući posljednju i manje ambicioznu definiciju od ove dvije spomenute za područje oralnog zdravlja, određena niska razina oral-nih bolesti može biti prisutna kod pojedinaca koji bi se smatrali oralno zdravi. Kao što će biti ilustrirano u sljedećem izlaganju, čak i u nordij- skim zemljama kod određene podgrupe djece i adolescenata još je prisutna visoka stopa zub-nih i oralnih bolesti. Ovo očito nije kompati-bilno s pojmom oralnog zdravlja – naročito stoga što velik dio iste dobne skupine ima ni-sku razinu zubnih i oralnih bolesti.

Umjesto mjerenja zdravlja, mi obično određujemo zdravlje kao odsutnost boles-ti. Slično tomu, u nedostatku definicije po-jma “oralnog zdravlja” kod djece i odraslih, mi mjerimo oralne bolesti, često na prilično sofisticiranoj razini, barem što se tiče detalja (vidi Napomenu 2-2 za važne epidemiološke pojmove i specijalne indekse korištene u epi-demiologiji karijesa). Ovaj pristup, koji mje-ri oralno zdravlje kao odsutnost bolesti, čak je i Svjetska zdravstvena organizacija prihvatila, što je vidljivo u ciljevima za europsko područje do godine 2015. (Napomena 2-3).

Treba istaknuti da se ciljevi predočeni u Napomeni 2-3 odnose jedino na zubni karijes.

Napomena 2–2.

Definicije važnih termina korištenih za opisivanje pojavljivanja zubnog karijesa kod djece

Prevalencija

Broj osoba u populaciji s bolešću ili određeni stanjem u određenom vremenskom periodu (točka prevalencije) ili tijekom određenog perioda (period prevalencije)

Incidencija

Broj novih slučajeva, npr. novi slučajevi bolesti u određenoj populaciji unutar određenog vremenskog perioda

kep zubi/ kep površina (dmft/dmfs)

Kariozni, ispali ili ispunjeni mliječni zubi (z) ili površine (p)

KEP zubi/KEP površina (DMFT/DMFS)

Kariozni, ispali ili ispunjeni trajni zubi (Z) ili površine (P)

Napomena 2–3.

Predloženi ciljevi oralnog zdravlja u Europi do godine 2015. (2020.)

6-godišnjaci 80% ili više bez karijesa

12-godišnjaci KEP zubi neće biti veći od 1,5, od kojih će najmanje 1,0 biti zubi s ispunima

18-godišnjaci nema izgubljenih zuba zbog karijesa (MZ=0)

23

Oralno zdravlje djece i adolescenata

Ovo je refleksija dugotrajnog promatranja pučanstva, od strane lokalnih vlasti i mnogih naših kolega, da su problemi oralnog zdravlja kod djece sinonimi za zubni karijes i njegove posljedice. Prevencija, dijagnoza i liječenje zubnog karijesa uzeli su većinu sredstava namijenjenih dentalnoj skrbi djece i adolescenata tijekom mnogih desetljeća. Međutim, u posljednjih 10-15 godina javlja se postupna promjena u gledanju na bolesti. Zubni karijes se manje pojavljuje u mnogim dijelovima svijeta i stomatolozi su sve više u mogućnosti usmjeriti svoju pozornost i na druga stanja u usnoj šupljini.

Uloga pedodonta se stoga promijenila, od biti terapeut koji uglavnom radi ispune do biti liječnik oralnog zdravlja koji ima mogućnost da spriječi, dijagnosticira i liječi sva oralna stanja i stanja zuba kod djece i adolescenata.

Pojavljivanje oralnih bolesti

Zubni karijes

Sve nordijske zemlje imaju za administra-tivni cilj uspostavu sustava prikupljanja po-dataka kako bi pratili razinu zubnih boles-ti – naročito zubnog karijesa – kod djece i adolescenata. Prikupljeni podaci u tim sus-tavima su podaci o već postojećem konzer-vativnom zbrinjavanju zuba i potrebi za res-taurativnim tretmanima o kojima je stoma-tolog izvijestio liječeći djecu. Jedna moguća iznimka je sustav koji je ugradilo Nacionalno ministarstvo zdravstva Danske, gdje se po-daci o karijesu skupljaju vjerojatno pre-ma pisanim epidemiološkim kriterijima. Ali čak i kada se interpretiraju podaci tog sus-tava, sigurnije je pretpostaviti da je većinu podataka potrebno ažurirati. Nadalje, pro-jekti epidemiološkog istraživanja su izvedeni korištenjem različite skupine dijagnostičkih kriterija koji omogućuju klasifikaciju lezi-ja karijesa u različitim stadijima, uključujući rane lezije (“bijela mrlja”). Kao što je prikaza-no na Slici 2-1, rane lezije mogu tvoriti veći dio indeksa ukupnog karijesa (2). Zbog toga je jako bitno u prezentiranju i interpretaci-

Slika 2–1. Zastupljenost inicijalnih i postojećih lezija, ispuna i ekstrahiranih zubnih (zbog karijesa) ploha u ukupnom indeksu karijesa kod norveške djece (2).

24

Pedodoncija

ji podataka o pojavljivanju karijesa, jasno od-rediti jesu li rane lezije bile uključene u dija-gnozu ili ne.

Sljedeći se opis zubnog karijesa bazira djelomično na podacima prikupljenim u admi-nistrativnim bazama podataka a djelomično

u projektima epidemioloških istraživanja. Sve nordijske zemlje pokazuju sličnu promjenu u razini zubnog karijesa i ti prikazani podaci se smatraju kao kvalitativno-reprezentativ-ni primjeri promjena koje nastaju u posljed-njim desetljećima.

Slika 2–2. Srednji kep površine 4-godišnjaka u Umeai, Švedskoj, tijekom razdoblja od 30 godina (17).

Slika 2–3. Srednji KEP površine kod 7-15-godišnjaka Danske (Izvor: Nacionalno ministarstvo zdravstva, Kopenhagen 1999.).

25

Oralno zdravlje djece i adolescenata

Slika 2-2 prikazuje da se karijes u primarnoj denticiji (srednji kep površine) 4-godišnjaka u sjevernom dijelu Švedske smanjio s gotovo 8 na 2 tijekom razdoblja od 30 godina.

Smanjenje je bilo najveće početkom tog perioda (od 1967. do 1980.). Od 1980. sred-nji kep površine je konstantan na razini od oko 2 (17).

Slika 2-3 prikazuje promjene srednjeg KEP površine kod 7-15-godišnjaka u Danskoj od 1988. do 1998. Krivulja krajnje lijevo pokazuje razvoj KEP površine kod djece koja su imala 7 godina 1988., sljedeća krivulja pokazuje KEP za djecu koja su imala 7 godina 1989. itd. Grafikon prikazuje smanjenje srednjeg KEP površine kod 7-godišnjaka od 1988. do 1989., nakon kojeg KEP površine kod 7-godišnjaka ostaje konstantan. Nagib krivulje kod te djece koja su imala 7 godina 1988. je malo strmiji nego kod djece koja su imala 7 godina 1989. g. Krivulje za sljedeće grupe imaju gotovo isti nagib. Grafikon pokazuje da se pad zubnog karijesa kod trajne denticije djece iz Danske

zaustavio kod mlađih dobnih grupa. Za starije dobne grupe promjene srednjeg KEP površine manje su nego što ih je bilo u prijašnjim desetljećima; npr. kod 12-godišnjaka srednji KEP površine se smanjio sa 2 na 1,5 od 1993. do 1998. godine.

Međutim, s niskom razinom zubnog ka-rijesa u nordijskim populacijama, ispod-prosječne raspodjele su karakterizirane ozna-čenom pozitivnom krivuljom s dugim krakom udesno, u kojem slučaju srednja vrijednost postaje manje informativna u opisnoj statistici. Slika 2-4 prikazuje da je 1998. godine oko 70% petogodišnjaka u Danskoj imalo kep površine 0, dok je oko 10% imalo kep površine 5 ili više. Slična situacija je pronađena u drugim dobnim grupama. Kada se uspoređuje omjer petogodišnje djece bez karijesa 1998. godine (oko 70%) s ciljevima Svjetske zdravstvene organizacije za šestogodišnjake za godinu 2015. (80%), postaje očito da je još dug put koji treba prijeći.

Slika 2–4. Distribucija 5-godišnjaka u Danskoj prema kep površini (Izvor: Nacionalno ministarstvo zdravstva, Kopenhagen 1999.).

26

Pedodoncija

Važan aspekt pojave karijesa kod djece je raspodjela lezija na različite plohe u denticiji. Karijes se najčešće nalazio u fisurama. Slika 2-

5 pokazuje da ukupni KEP površine (inicijalne lezije nisu uključene) iznosi 6,4 kod 15-16-godišnjaka, a 75% je bilo locirano na okluzij-skim plohama (3). Većina ostalih lezija je loci-rana na aproksimalnim plohama a samo manji dio lociran je na buko-lingvalnim plohama.

Jedna tvrdnja, često izricana od strane kliničara, da je unatoč općem smanjenju zub-nog karijesa, manji, ali konstantni dio djece još uvijek teško pogođen karijesom kao i prije. Slika 2-6 pokazuje median, prvi i treći kvar-til KEP površine kod 15-godišnjaka tijekom perioda od 15 godina. Kao i aritmetička sredi-na, median KEP površine se također smanjuje. Od 1981. do 1996. g. se smanjuje prvi kvartil. Treći kvartil je smanjen sa oko 14 1981. g. na oko 6 1991. i 1996. g. Ove podatke možemo protumačiti tako da je razina karijesa 1996. mnogo niža kod djece pogođene težim obli-cima karijesa nego prije 15 godina.

Ako se potrudimo predvidjeti razvoj zub-nog karijesa u budućnosti, prikazani poda-ci jedva da daju razlog da vjerujemo da će se zubni karijes i dalje smanjivati. Umjesto toga čini se da se postigla stabilna razina i ako se ništa bitno ne dogodi u spoznajama o preven-ciji karijesa, to je razina bolesti koju možemo očekivati i u bližoj budućnosti.

Parodontne bolesti

Parodontne bolesti u djetinjstvu i ado-lescenciji većinom se promatraju kao gingi-vna upala, fiziološka reakcija na nakuplja-nje zubnog plaka. Ozbiljnija stanja i za zube opasnija kod zdrave su djece rijetka. Gubitak marginalne kosti pronađen je u 2-4,5% 7-9-godišnjaka (16).

Slika 2–5. Zastupljenost okluzijalnih, aproksi-malnih i buko-lingvalnih ploha prema ukupnim KEP površinama (inicijalne lezije nisu uključene) je 6,4 kod 15-16-godišnjaka u Švedskoj (3).

Slika 2–6. Median, prvi i treći kvartil za KEP površine za 15-godišnje Dance (Izvor: Nacionalno ministarstvo zdravstva, Kopenhagen 1999. g.).

27

Oralno zdravlje djece i adolescenata

Kod pacijenata s lokaliziranim juvenilnim parodontitisom, tim rijetkim stanjem, s pre-valencijom ispod 1% (15), pokazalo se da često pate od gubitka kosti u primarnoj den-ticiji (v. 12. pogl.). Samo nekoliko posto ado-lescenata u Švedskoj ima proksimalni gubitak gingivnog pričvrstka. Bukalni gubitak gingi-vnog pričvrstka je češći i povezan je s anatomi-jom bukalno-alveolarnog procesa (Slika 2-7) (11).

Razvojni poremećaji

Morfološke i brojčane varijacije su vidljive u obje denticije. Primjeri morfoloških vari-jacija su mikro- ili makrodoncija, invaginaci-je te različiti oblici zuba blizanaca. Općenito je prevalencija niska, osim za invaginacije u permanentnoj denticiji, gdje je bila zabilježena prevalencija od 3% (7). Dvostruke formacije su pronađene uglavnom u primarnoj denticiji, ali samo u oko 0,5%. Najučestaliji poremećaj je je hipodoncija sa zabilježenom prevalenci-jom od 6-8% u nordijskim populacijama (14) (v. također 13. poglavlje).

Opći poremećaji mineralizacije imaju drugačiju pozadinu. Amelogenesis imper-fecta i dentinogenesis imperfecta su dva ri-jetka nasljedna stanja. Pregled populacije u Švedskoj je pokazao da se prevalencija ame-logenesis imperfecta razlikuje od 0,25:1000 (19) do 1,4:1000 (5) zbog regionalnih razlika. Poremećaji idiopatske mineralizacije cakline pronađeni su u više od 15% švedske populacije krajem 1980-ih (10). Noviji podaci iz Finske o poremećajima mineralizacije kod prvih tra-jnih kutnjaka pokazuju prevalenciju od oko 20% (1).

Bez obzira na etiologiju, poremećaji mi-neralizacije često rezultiraju gubitkom zubne supstance koja može izazvati ekstremnu os-jetljivost i značiti ozbiljne kliničke izazove u restauraciji te zahtijevaju posebnu vještinu stomatologa.

Erozije

Erozije su određene kao fizički rezultat patološkog, kroničnog, lokaliziranog i bez-bolnog gubitka tvrdog zubnog tkiva kemijski

Slika 2-7. Prevalencija gubitka gingivnog pričvrstka kod 16- i 18-godišnjaka iz Švedske (11).

28

Pedodoncija

nagrizenog kiselinom i/ili kelacije bez utjecaja

bakterija. Kiseline odgovorne za eroziju nisu

produkti intraoralne flore; one potječu iz preh-

rambenih, profesionalnih ili intrinzičnih iz-

vora (9). Vrlo teško je razlikovati rane stadije

erozije od gubitka zubne plohe zbog atricije.

Ne postoje populacijski podaci o prevalenciji

u nordijskim zemljama.

Malokluzije

Malokluzije imaju multifaktorsku etio-logiju; dvije osnovne kategorije su genska i okolinska. Sveobuhvatne studije provedene na skandinavskoj djeci krajem 1960-ih poka-zale su da je oko 80% djece imalo neku vrstu malokluzije. Ta bi brojka mogla biti još uvijek slična zbog genskih utjecaja. Broj djece koja dobivaju ortodontski tretman povećao se za oko 25-40%, iako malokluzija ne mora uvi-jek značiti da postoji objektivna potreba za liječenjem. Postoji nedostatak odgovarajućih indeksa za mjerenje malokluzije, ali tijekom posljednjih godina stvoreni su novi indeksi ko-ji uzimaju u obzir i estetski izgled i funkcio-nalne potrebe.

Kraniomandibularni poremećaji

Nekoliko studija o prevalenciji kranio-mandibularnih poremećaja kod djece i ado-lescenata provedeno je u nordijskim zemlja-ma. U kritičkom osvrtu na tekstove o kranio-mandibularnim poremećajima kod djece (12) zaključeno je da je gotovo nemoguće dobi-

ti jasnu sliku o razmjerima tog poremećaja u

dječjoj populaciji na osnovi dostupne litera-

ture (v. također 20. poglavlje). Rezultati se

značajno razlikuju od jedne do druge studije.

Jedan od razloga tih velikih varijacije može

biti to što su se ispitne metode osmišljene za

odrasle koristile i za djecu a da se pritom nisu

uzeli u obzir dob i kognitivni razvoj tijekom

djetinjstva. Registriranje npr. “boli” je kod

djece teško. To je moglo biti značajno za pri-

javljenu prevalenciju “boli u licu ili čeljusti”,

“glavobolje”, “boli zbog pokreta” itd. Također

se pokazalo da simptomi temporomandibu-

larnog zgloba, kao što je škljocanje, nisu kon-

stantni tijekom vremena. Zaključeno je da su

i simptomi i znakovi općenito blaži u djetinj-

stvu.

Nekoliko je studija provedeno na adoles-

centima iz Skandinavije. One pokazuju da su

subjektivni simptomi kao i klinički znakovi

prilično slični i pojačavaju se tijekom odras-

tanja. Ipak, jaki i umjereni znakovi i simpto-

mi nisu tako prevalentni i samo manji broj

osoba treba funkcionalno liječenje.

Lezije oralne mukoze

Ne postoje populacijski podaci o preva-

lenciji lezija oralne mukoze kod djece i ado-

lescenata. Kronični aftozni ulkusi, infekcije vi-

rusom herpes simplex i oralna kandidijaza mo-

gu se naći u svim dobnim grupama, ali s nis-

kom prevalencijom i općenito se odnose samo

na pogoršano opće zdravlje djeteta.

Dentalna trauma

Trauma koja uključuje zube i čeljust je česta pojava tijekom djetinjstva. U nedavno

objavljenoj švedskoj studiji oko 35% pripadni-

29

Oralno zdravlje djece i adolescenata

ka jedne dobne skupine pretrpjelo je ozljedu u

svojoj mliječnoj ili trajnoj denticiji u jednom ili

više slučajeva između prve i šesnaeste godine

(4). Oko polovine ozljeda zuba dogodilo se u

trajnoj denticiji. Učestalost je bila dvostru-

ko veća kod dječaka nego kod djevojčica te

je 25% šesnaestogodišnjaka ozlijedilo svoje

zube više od jedanput. Kod predškolske djece

ozljede su bile najučestalije oko četvrte godine,

dok su u trajnoj denticiji bile najfrekventnije

između osme i jedanaeste godine (Slika 2-8).

Frakture različite težine bile su najčešće di-

jagnoze u trajnoj denticiji, dok su u mliječnoj

denticiji dominirale luksacijske ozljede.

Promjene u oralnom zdravlju

Kao što je prethodno spomenuto, radikalne promjene dentalnog karijesa pojavile su se kod djece i adolescenata u nordijskim zemljama u posljednjim desetljećima. Većina država dovo-di u vezu smanjenje karijesa s povećanjem uporabe fluora, naročito širokom uporabom fluoridiranih pasta za zube. Podaci o zdravlju gingive su lošiji, ali budući da su se higijenske navike značajno poboljšale tijekom posljednjih desetljeća, očekuje se da će se najvjerojatnije i zdravlje gingive također poboljšati.

Prema modernim shvaćanjima, učinak široke primjene fluorida na zubni karijes većinom je takav da su odgođeni vidljivi znako-vi dentalnog karijesa. S fluorom možemo kon-trolirati lezije karijesa te se razina akutne ka-vitacije dostiže puno kasnije. Ovo je najočitije na proksimalnim plohama trajnih zuba, gdje je danas progresija karijesa preko cakline spor proces. Kod mliječnih zuba, gdje je sloj cak-

line tanji, progresija zubnog karijesa preko

cakline još je uvijek prebrza. Stoga se učinak

Slika 2–8. Incidencija ozljeda na 1000 slučajeva za mliječne i trajne zube u odnosu na dob i spol (4).

30

Pedodoncija

fluora ne vidi toliko kao smanjenje broja pre-kavitatnih lezija koliko kao zaustavljanje pro-gresije karijesa.

Okluzijska ploha je ploha koja najčešće tre-ba restauraciju (Slika 2-5) (3). Sve se većim problemom čini “skrivena” lezija karijesa, ter-min koji se koristi, a odnosi se na stanje gdje je duboka dentinska lezija klinički pogrešno dijagnosticirana, jer je prikrivena prividnim zdravim izgledom zubne plohe. Smatra se da je to učinak flourida budući da fluorid sudjelu-je u razvoju otpornog sloja površine i zaustav-lja leziju karijesa bez potpune mineralizacije tijela lezije (13).

Drugi važan čimbenik koji treba uzeti u obzir kod interpretacije drastičnog smanjenja zubnog karijesa tijekom posljednjih desetljeća, jesu kriteriji liječenja. Prije 20-ak godina čim bi se dijagnosticirala lezija, zubni karijes bi se liječio ispunom. Početkom 1980-ih znanje o učinku fluorida se povećalo i postajala je sve jasnija važnost očuvanja zubne supstance. Ispuni se stoga nisu izrađivali osim ako lezija

karijesa nije došla do granice cakline i dentina. Danas se prag tretmana restauriranja u nordij-skim zemljama pomaknuo, čak i kada je lezi-ja duboko u dentinu koristi se prije remine-ralizacija nego restaurativne strategije. Ove će promjene kliničkog kriterija za restauriranje lezija karijesa kao posljedicu imati razmjerno manju zabilježenu prevalenciju karijesa.

To se mora uzeti u obzir kad se biraju parametri za komparativne studije o preva-lenciji karijesa tijekom vremena. Dio izvješća o smanjenju zubnog karijesa bez sumnje se može pripisati ovim promjenama (Tablica 2-1).

U službenim statistikama nordijskih zema-lja KEP vrijednosti su pronađene u različitim dobnim grupama. Kriteriji koji se koriste za utvrđivanje zubnog karijesa su oni koje predlaže Svjetska zdravstvena organizacija, što znači da se K komponenta odnosi na karijes duboko u dentinu. Stoga se službene vrijed-nosti KEP površine sve u svemu reflektiraju na broj napravljenih ispuna te na određeni broj zubnih lezija bez ispuna. Druge karijesne lezi-je nisu prijavljene i službene statistike pružaju vedriji pogled na situaciju dentalnog zdravlja nego što je to ustvari slučaj. Bez sumnje ovo utječe na nadležne službe koje odlučuju o sred-stvima namijenjenim za stomatološku skrb djece i adolescenata. Rečenica u Napomeni

Tablica 2–1. Aproksimalne plohe s lezijama koje se protežu na unutrašnju polovicu cakline kod 13-godišnjaka, koje su bile ispunjene tijekom perioda liječenja i 1964. i 1991. Po Edwardu (6)

God. rođenja God. pregleda Br. površina karijesa Proporcija ploha karijesa s

ispunomukupno ispun

1964. 1977. 62 35 56

1971. 1984. 56 5 9

Napomena 2–4.

Oralno zdravlje nije istovjetno s odsutnosti karijesa, a odsutnost karijesa nije istovjetna s odsutnosti ispuna.

31

Oralno zdravlje djece i adolescenata

2-4 može zvučati provokativno, ali ju je vri-jedno zapamtiti.

Pedodontska dentalna skrb u budućnosti

Osim zadatka pregleda, dijagnosticiranja, planiranja i provođenja liječenja pedodont bi trebao nakon dovršenja tretmana procijeni-ti rizik opetovanja bolesti i odlučiti se u ad-ekvatnom vremenu kada bi pacijent ponovo trebao doći kod stomatologa ili kod drugog liječnika.

Druga važna uloga stomatologa je stvaran-je stavova i osvještavanje pacijenata o važnosti dobrog oralnog zdravlja. To bi trebali usvoji-ti roditelji vrlo male djece jer su oni odgovor-ni za rano stvaranje dobrih navika kod svo-ga djeteta. U većini nordijskih zemalja djeca imaju prvi pregled zubi već u dobi od 2-3 go-dine. To je prilika da se potakne pranje zubi fluoridiranom zubnom pastom i dobre navike u prehrani.

Kada se radi o starijoj djeci i tinejdžerima, pojam modernog zdravlja u zapadnom svije-tu pomaže da se potakne dobra oralna higije-na. Izgled je važan, a blještavi bijeli osmjeh i zdravi zubi su nezaobilazan dio dobrog izgle-da i ugodnog osjećaja.

Sa smanjenjem prevalencije karijesa, distribucija zubnog karijesa postaje sve nepravilnija. Sve više djece i adolescenata ili nemaju, ili imaju vrlo malo karijesa, dok manje njih može imati prilično ozbiljnu karijesnu situaciju. Pronaći metode učinkovite u identificiranju ove druge grupe u ranoj fazi i spriječiti razvoj karijesa jedno je od glavnih područja kliničkog proučavanja zubi tijekom posljednjih godina.

Neka djeca i adolescenti podložni su većem riziku u razvoju lezija karijesa i parodontnih bolesti od drugih. Taj rizik može biti povezan s nasljednim faktorima, od kojih su neki identificirani.

Djeca imigranti i izbjeglice dolazeći u nordijske zemlje iz drugih dijelova svijeta često nose težak teret zubnog karijesa (Napomena

Napomena 2–5.

Stecksén-Blicks C, Ekman A, Rosenkvist C-J. Zubno zdravlje kod djece izbjeglica iz Bosne (18).

Tijekom ranih 1990-ih odobrilo se prebivalište u Švedskoj za oko 60 000 izbjeglica iz Bosne. Trećina njih je bila u dobi ispod 15 godina. U dvije klinike u sjevernoj Švedskoj pregledano je kod 118-ero bosanske djece zdravlje zuba, ispitani nasljedni faktori i znanje o zdravlju zu-ba. Pedijatrijska pretraga je provedena da bi se dobila sveobuhvatna slika djetetovih prob-lema. Loše zdravlje zuba pokazalo se kao glavni problem. Kod 60% djece karijes je prodro u pulpu jednog ili više zuba; 42% djece je imalo simptome, najčešće u obliku zubobolje. Unos šećera je bio visok, a znanje o razlozima lošeg zdravlja zubi nedostatno. Opće zdrav-lje djece je bilo slično djeci Švedske iste dobi, ali se za oko polovicu djece i njihove obitelji smatralo da trebaju pomoć dječjeg psihologa ili psihijatra.

32

Pedodoncija

2-5). To može biti zbog zapostavljanja oralnog zdravlja u domicilnoj zemlji, ali mnogo češće zbog dugih perioda ispunjenih poteškoćama, gdje se o oralnom zdravlju ne brine. Osim psihičkih trauma, slabo dentalno zdravlje glavni je zdravstveni problem kod djece imigranata (18).

Drugi faktor povećanog rizika lošeg zdrav-lja zubi kod djece je obiteljsko naslijeđe koje

uključuje zanemarivanje oralne higijene i loše navike u prehrani zbog slabe ili nikakve pot-pore roditelja. Jedna od najvažnijih obveza za organizaciju dječjeg zdravlja zubi u nordij-skim zemljama je identificiranje djece i ado-lescenata koji imaju problema sa zdravljem zubi, te njihovo zbrinjavanje tijekom djetinj-stva i adolescencije.

Literatura

1. Alaluusua S., Lukinmaa P.-L., Vartiainen T., Partanen M., Torppa J., Tuomisto J. Polychlorinated dibenzo-p-dioxins and di-benzofurans via mother’s milk may cause developmental defects in the child’s teeth. Environ Toxicol Pharmacol 1996; 1: 193-7.

2. Amarante L., Raadal M., Espelid I. Impact of diagnostic criteria on the prevalence of dental caries in Norwegian children aged 5, 12 and 18 years. Community Dent Oral Epidemiol 1998; 26: 87-94.

3. Bjarnason S., Köhler B., Ranggard L. Dental caries in a group of 15 to 16-year-olds from Göteborg. Swed Dent J 1992; 16: 143-9.

4. Borssén E., Holm A-K. Traumatic dental injuries in a cohort of 16-year-olds in northern Sweden. Endod Dent Traumatol 1997; 13: 276-80.

5. Bäckman B., Holm A-K. Amelogenesis imperfecta: prevalence and incidence in a northern Swedish county. Community Dent Oral Epidemiol 1986; 14: 43-7.

6. Edward S. Changes in caries diagnostic criteria over time related to the insertion of fillings. A comparative study. Acta Odontol Scand 1997; 55: 23-6.

7. Grahnén H., Lindahl B., Omnell K.-A. Dens invaginatus. I. A clinical, roentgenological and genetical study of permanent upper lateral incisor. Odontol Rev 1959; 10: 115-37.

8. Hein P. Prologue at the celebration of WHO’s 40th Anniversary. Copenhagen: WHO, 1998.

9. Imfeld T. Dental erosion. Definition. Clas-sification and links. Eur J Oral Sci 1996; 104:151-5.

10. Koch G., Hallonsten A.-L., Ludvigsson N., Hansson B.-O. Epidemiologic study of idiopa-thic enamel hypoliteratura 2mineralization in permanent teeth of Swedish children. Community Dent Oral Epidemiol 1987; 15: 279-85.

11. Källestal C., Matsson L., Holm A-K. Pe-riodontal conditions in a group of Swedish adolescents. (1) A descriptive comparative study. J Clin Periodontol 1990; 17: 601-8.

12. Nydell A., Helkimo M., Koch G. Cranio-mandibular disorders in children - a critical review of the literature. Swed Dent J 1994; 18:191-205.

13. Pot T.J., Groeneveld H., Purdell-Lewis D.J. The origin and behaviour of white spot lesions. Ned Tijdschr Tandheelkd 1977; 85: 6-18.

14. Rölling S. Hypodontia of permanent teeth in Danish schoolchildren. Scand J Dent Res 1980; 88: 365-9.

15. Sjödin B., Matsson L., Unell L., Egelberg J. Marginal bone loss in the primary dentition of patients with juvenile periodontitis. J Clin Periodontol 1993; 20: 32-6.

33

Oralno zdravlje djece i adolescenata

16. Sjödin B., Matsson L. Marginal bone loss in the primary dentition. A survey of 7-9-year old children in Sweden. J Clin Periodontol 1994; 21: 313-9.

17. Stecksén-Blicks C., Borssén E. Dental caries, sugar-eating habits and tooth-brushing in groups of 4-year-old children 1967-1997 in the city of Umea, Sweden. Caries Res 1999; 33: 409-14.

18. Stecksén-Blicks C., Ekman A., Rosenkvist C.-J. Dental health in Bosnian refugee children. Tandlakartidn 1997; 89: 31-7.

19. Sundell S., Koch G. Hereditary amelogenesis imperfecta. I. Epidemiology and clinical classification in a Swedish child population. Swed Dent J 1985; 9: 157-69.

20. WHO. Health 21: The health policy framework for the WHO European Region. European health for All Series No. 6. Copenhagen: WHO Regional Office for Europe, 1999.