Ludlum Robert - Opcija Pariz

Budunost donosi uzbudljiv napredak u znanosti. Medu najizazovnijim i najfascinantnijim je DNK ili molekularno raunalo. Zahvalni smo na velikodunoj pomoi dr. Kathleen Foltz koja je podijelila s nama svoje vrsno znanje na tom podruju. Dr. Foltz je izvanredna profesorica na Odjelu za molekularnu, staninu i razvojnu biologiju Kalifornijskog sveuilita u Santa Barbari. Nedavno ju je Dravna zaklada za znanost imenovala svojim lanom. lanica je i Instituta za pomorsku znanost. Robert Ludlum OPCIJA PARIZ Naslov izvornika THE PARI OPTION Copvright 2002 by MY Urednik Predrag Tomljanovi

Pariz, Francuska Ponedjeljak, 5. svibnja Prvi su topli proljetni vjetrovi puhali uskim mranim parikim ulicama i irokim bulevarima, pozivajui zimom iscrpljene stanovnike da izau u no. Ispunili su plonike, etali su, drali se za ruke, punili stolce oko stolova na terasama kavana, posvuda se smijali i brbljali. ak su se i turisti prestali aliti - to je bio oaravajui Pariz iz turistikih vodia. Zauzeti aama vin ordinaire pod zvijezdama, slavitelji proljea na bunoj rue de Vaugirard nisu ni primijetili veliki crni Renaultov kombi sa zatamnjenim prozorima koji je iz zakrene ulice krenuo na Pasteurov bulevar. Kombi je kruio oko etvrti pa otiao prema rue du Dr Roux i na kraju uao u tihu rue des Volontaires gdje se samo neki mladi par ljubio u mranoj vei. Crni kombi zaustavio se ispred Pasteurova zavoda, ugasio motor i iskljuio svjetla. Ostao je ondje, tih, sve dok je mladi par, koji nije vidio nita od svoje sree, nestao u zgradi s druge strane ulice. Vrata su se kombija otvorila i pojavila su se etiri lika odjevena u crno. Lica su im bila prikrivena maskama. Nosei strojnice Uzi i naprtnjae, utopili su se u no, gotovo nevidljivi. Lik se stvorio iz sjene Pasteurova zavoda i poveo ih u podrum, dok je ulica iza njih ostala tiha, naputena. Vani, na rue de Vaugirard, poeo je svirati saksofonist. Glazba mu je bila grlena i sladunjava. Noni povjetarac unosio je glazbu, smijeh, miris proljetnog cvijea kroz otvorene prozore brojnih zgrada Pasteurova zavoda. Slavno istraivako sredite okupljalo je vie od dvije tisue petsto znanstvenika, tehniara, studenata i inovnika, a mnogi su radili jo dugo u no. Uljezi nisu oekivali toliku aktivnost. Oprezno su izbjegavali staze, sluajui, gledajui prozore i donji dio, drei se drvea i zgrada dok su se zvui proljetnog veselja iz rue de Vaugirard pojaavali. Ali sva ta vanjska aktivnost promakla je dr. Emileu Cham-bordu koji je sjedio sam za tipkovnicom svoga raunala u laboratoriju, na inae praznom drugom katu. Njegov je laboratorij bio velik, kao stvoren za jednog od najuvaenijih istraivaa zavoda. Imao je vrhunsku opremu ukljuujui robotizirani genetiki ita ipa i mikroskop sa skenerom koji je mjerio i pomicao pojedine atome. Ali mnogo osobnije i vanije za njega veeras bili su fascikli pokraj lijevog lakta, a na drugoj strani spiralna biljenica otvorena na stranici na kojoj je paljivo upisivao podatke. Prsti su mu nestrpljivo stali na tipkovnici koja je bila prikljuena na udan aparat, sliniji hobotnici nego IBM-u ili Compaqu. Sredite je bilo na staklenom pladnju u kojem se kontrolirala temperatura, a kroz njega su se mogla vidjeti srebrnastoplava pakiranja elatine poput svjetleih jaja u elatinastoj, pjenastoj tvari. Krajnje tanke cijevi povezivale su elatinasta pakiranja jedno s drugim, a iznad njih bio je poklopac. Na mjestima gdje se poklopac spajao sa elatinastim pakiranjima bila je metalna ploa. Iznad toga bio je stroj veliine iMaca sa Page 1

Ludlum Robert - Opcija Pariz sloenom kontrolnom ploom na kojoj su svjetla mirkala poput nervoznih malih oiju. Iz toga je stroja izlazilo jo cijevi koje su inile klupko, a ice i kabeli spajali su pladanj i stroj na tipkovnicu, monitor, pisa i razne druge elektronske naprave. Dr. Chambord je utipkao naredbe, promatrao monitor, proitao brojke na stroju veliine iMaca i stalno provjeravao temperaturu elatinastih pakiranja u pladnju. Upisivao je podatke u svoju biljenicu, a onda iznenada sjeo i stao promatrati cijelu postavu. Napokon je naglo klimnuo i istipkao odlomak koji se inio kao bezvezarija - slova, brojke i simboli te je aktivirao broja. ivano je tapkao nogom i prstima bubnjao po klupi. Ali tono za dvanaest sekundi pisa je oivio i izbacio komad papira. Kontrolirajui uzbuenje, zaustavio je broja i napravio biljeku. Na kraju je uzeo ispis. Dok je itao, nasmijeio se - Mah, oui. Dr. Chambord je duboko uzdahnuo i istipkao male skupine naredbi. Sekvencije su se pojavile na zaslonu toliko brzo da njegovi prsti nisu mogli drati korak. Radei, mrmljao je jedva ujno. Trenutak poslije istegnuo se, pribliio monitoru i proaptao na francuskom - ... jo jedan... jo... jedan... evo! Glasno se nasmijao, trijumfalno i pogledao sat na zidu. Pokazivao je 21:55. Zabiljeio je vrijeme i ustao. Njegovo je blijedo lice sjalo, nagurao je fascikle i biljenicu u pohabanu aktovku i uzeo kaput iz staromodnog empire ormara pokraj vrata. Dok je stavljao eir, jo je jedanput pogledao na sat i vratio se svojoj napravi. I dalje stojei, ubacio je jo jedan kratki niz naredbi, gledao zaslon neko vrijeme i na kraju sve iskljuio. Otiao je otro do vrata, otvorio ih prema hodniku i vidio da je mraan i prazan. Na trenutak, priinio mu se kobnim znakom. Ali onda je odagnao tu misao. Ne, prisjetio se: to je bio trenutak koji je trebalo sauvati, veliko postignue. irokog osmijeha, krenuo je tamnim hodnikom. Prije nego to je zatvorio vrata, okruila su ga etiri lika u crnoj odjei. Vesela terevenka na plonicima, kavanama i tabacs nastavila se. Dolo je jo ulinih glazbenika, a vin ordinaire teklo je poput Seine. Zatim je bez ikakva upozorenja zgrada u kojoj je bio laboratorij dr. Chamborda u legendarnom Pasteurovu zavodu eksplodirala i iz nje je rigala vatra. Zemlja se zatresla dok je plamen izlazio iz svakog prozora i gorio prema crnom nonom nebu u crvenoj i utoj erupciji strane vruine to se vidjelo kilometrima daleko. Dok su cigle, iskre, staklo i pepeo padali, masa je na okolnim ulicama vritala u strahu i trala u zaklon. * * * Nakon trideset minuta miiavi voa uljeza stajao je na strai dok su njegova tri sudruga zavravala utovar u crni kombi na rue des Volontaires. im su se vrata sa strane zatvorila, jo jedanput je provjerio mirnu ulicu i uskoio na sjedalo. Klimnuo je vozau i kombi je kliznuo prema napuenoj rue de Vaugirard gdje je nestao u prometu. 10 ... 11 12 Pirwfi Nita nije pomoglo. U 6:58 sati u panici je obavijestio zapovjednika baze. U 6:59 zapovjednik je obavijestio Pentagon. Zatim udno, neobjanjivo, u 7:00 sati, pet minuta nakon to su tajanstveno nestale, sve su se veze sa zrakoplovima vratile, tono u istoj sekundi. 1 Otok Diego Garda, Indijski ocean U 6:54 sati u vitalnoj bazi kopnene vojske, zrakoplovstva i mornarice Sjedinjenih Page 2

Ludlum Robert - Opcija Pariz Drava na otoku Diego Garcia asnik koji je zapovijedao smjenom u kontrolnom tornju gledao je kroz prozor kako jutarnje sunce osvjetljava ugodno plave vode smaragdnog zaljeva na lagunskoj strani atola u obliku slova U i poalio to je na dunosti. Oi su mu sporo mirkale, a um mu je lutao. Mornarika logistika baza, zapovjednitvo ove strateki locirane baze nemjerljive vrijednosti, dralo ih je kao potporu morskim, zranim i kopnenim letovima. Plaa je bio sam otok, udaljeno mjesto neopisive ljepote, gdje su lagani ritmovi rutine uspavljivali ambiciju. Ozbiljno je razmiljao o dugom kupanju im ne bude vie na dunosti, kad je minutu kasnije, u 6:55 sati, kontrolni toranj izgubio vezu s cijelom flotom letjelica B-1B, B-52, AWACS-a, P-3 Oriona i U-2 koje su bile na raznim misijama, ukljuujui osjetljiva izvianja i protupodmorniku potporu i nadzor. Tropska mu je laguna nestala iz misli. Izdao je naredbe, maknuo tehniara s jedne od konzola i zapoeo dijagnozu. Sva pozornost bila je usmjerena na brojke, slova i zaslone dok su se borili da uspostave vezu. Fort Cotlins, Kolorado Utorak, 6. svibnja Dok se sunce uzdizalo iznad nepreglednih prerija na istoku, rustikalni Foothitts Campus dravnog sveuilita u Koloradu svijetlio je zlatnom svjetlou. Ovdje, u vrhunskom laboratoriju u neuglednoj zgradi, dr. Jonathan (Jon) Smith gledao je kroz mikroskop i paljivo primicao finu staklenu iglu. Stavio je nevidljivu kap tekuine na ravni krug, manji od vrha igle. Pod mikroskopom visoke rezolucije ploa je djelovala iznimno i naizgled nevjerojatno, poput strujne ploe. Smith je prilagodio mikroskop, fokusirajui sliku. - Dobro -promrmljao je i nasmijeio se. - Ima nade. Strunjak za virologiju i molekularnu biologiju, bio je takoer i asnik i vojni lijenik, zapravo potpukovnik, privremeno stacioniran izmeu visokih borova i okruglih breuljaka Kolorada u Sreditu za kontrolu bolesti (CDC). Neslubeno premjeten iz Medicinskog istraivakog instituta za zarazne bolesti vojske Sjedinjenih Drava (USAMRIID), imao je zadatak nastaviti temeljna istraivanja novih virusa. Samo to virusi nisu imali nikakve veze s osjetljivim radom koji je promatrao kroz mikroskop te zore. USAMRIID je bio istaknuto vojno istraivako sredite dok je CDC bio njegov vrlo hvaljeni civilni dvojnik. Bili su estoki suparnici. Ali ne ovdje, ne sada, a ono to se radilo u ovom laboratoriju, imalo je samo perifernu vezu s medicinom. Smith je bio u malo poznatom istraivakom timu CDC-USA-MRIID, u svjetskoj utrci u stvaranju prvog svjetskog molekularnog DNK raunala ime bi se iskovala neviena veza izmeu prirodnih

14 15 i raunalne znanosti. Ta je zamisao zaintrigirala znanstvenika i bila izazov njegovoj strunosti na podruju mikrobiologije. Zapravo, ono to ga je dovelo u laboratorij u ovaj rani sat, bilo je neto to je trebalo biti vaan pomak u molekularnim krugovima na bazi posebnih organskih polimera, na emu su on i ostali istraivai radili danju i nou. Budu li uspjeni, njihovi novi DNK strujni krugovi mogli bi se rekonfigurirati mnogo puta i time omoguiti da silicij, kljuni sastojak povezivanja raunalnih strujnih krugova, postane nepotreban; to je i trebalo uiniti. Raunalna industrija bila je ionako na granicama silicijske tehnologije dok su bioloke tvari nudile logian, iako teak, sljedei korak. Kad DNK raunala postanu operativna, bit e mnogo monija nego to javnost moe zamisliti i tu su dolazili do izraaja vojni i USAMRIID-ovi interesi. Smith je bio zadivljen istraivanjem i im je uo za glasine o tajnom zajednikom CDC-USAMRIID-ovu projektu, sredio je da ga pozovu, eljno se bacajui u tehnoloku utrku gdje je budunost moda samo jedan atom daleko. Hej, Jone - Larry Schulenberg, jo jedan od vrhunskih bio Page 3

Ludlum Robert - Opcija Pariz loga na projektu, stigao je u prazni laboratorij u invalidskim koli cima. - Jesi li uo za Pasteur? Smith je digao pogled s mikroskopa. - Kvragu, nisam uo ni da si otvorio vrata. - Primijetio je Larrvjevo tmurno lice. - Pasteur - ponovio je. - Zato? Sto se dogodilo? - Poput USAMRIID-a i CDC-a Pasteurov zavod bio je istraivako sredite svjetskoga glasa. Schulenberg je imao pedesetak godina, bio je preplanuo, energian ovjek, obrijane glave s malom dijamantnom naunicom i miiavim ramenima od godina upotrebe kolica. Glas mu je bio tmuran. - Neka eksplozija. Grozno. Ima poginulih. - Izvukao je list iz gomile ispisa u svom krilu. Jon je uzeo papir. - Boe, kako se to dogodilo? Nesrea u laboratoriju? Francuska policija ne misli tako. Moda bomba. Provjeravaju bive zaposlenike. - Larry je okrenuo svoja kolica i krenuo prema vratima. - Mislio sam da te zanima. Jim Thrane iz Porton Downa poslao mi je e-mail tako da sam skinuo lanak. Idem vidjeti tko je jo ovdje. Svi to ele znati. - Hvala. - Dok su se vrata zatvarala, Smith je brzo itao. eludac mu se stisnuo i ponovno je proitao... Uniteni laboratoriji u Pasteurovu zavodu Pariz - jaka eksplozija sino u 22:52 ubila je barem dvanaest ljudi i unitila trokatnicu u kojoj su bili laboratoriji i uredi uglednog Pasteurova zavoda. Pronaeno je etvero preivjelih koji su u kritinom stanju. Potraga za ostalim rtvama u ruevinama nastavlja se. Istraitelji tvrde da su pronali dokaze o eksplozivu. Ni jedna osoba ili skupina nije preuzela odgovornost. Istraga se nastavlja, ukljuujui provjeru nedavno otputenih zaposlenika. Meu identificiranim preivjelima je dr. Martin Zellerbach, raunalni znanstvenik iz Sjedinjenih Drava koji je pretrpio ozljede glave... Smithovo je srce zastalo. Dr. Martin Zellerbach, raunalni znanstvenik iz Sjedinjenih Drava koji je pretrpio ozljede glave. Marty? Dok je drao ispis, prolo mu je glavom lice njegova starog prijatelja. Pokvareni osmijeh, jarkozelene oi koje su bljeskale u jednom trenutku, a u drugom odlutale, izgubljene u mislima ili moda unutarnjem svemiru. Marty, nizak, okrugao ovjek, koji je hodao kao da nikad nije nauio micati noge, imao je Aspergerov sindrom, rijedak poremeaj na manjem tekom spektru autizma. Simptomi bolesti bili su opsesivnost, visoka inteligencija, krajnji nedostatak drutvenih i komunikacijskih vjetina i izuzetan talent na posebnom podruju - u matematici i elektronici. On je zapravo bio raunalni genij. Smith je progutao bolnu knedlu. Ozljede glave. Koliko je teko Marty ozlijeen? To se nije spominjalo u lanku. Izvadio je mobitel koji je imao posebnu zatitu i nazvao Washington. On i Marty zajedno su odrasli u Iowi gdje je titio Martyja od podrugivanja ostalih aka pa ak i uitelja kojima je bilo teko povjerovati da je netko tako pametan nenamjerno bezobrazan i da stvara nevolje. Asperger je dijagnosticiran Martyju kad je bio

16 17 stariji i naposljetku su mu dali lijekove koji su mu pomogli da funkcionira vrsto s obje noge na zemlji. No, Marty je nerado uzimao lijekove i organizirao si je ivot tako da ih moe to ee izbjegavati. Nije izlazio iz svog udobnog bungalova u Washington D.C.-u godinama. Ondje je bio siguran sa svojim vrhunskim raunalima i softverom koji je stalno stvarao, a njegov um i kreativnost mogli su se slobodno razvijati. Poslovni ljudi, sveuilini radnici, znanstvenici iz cijeloga svijeta dolazili su tamo da se savjetuju s njim, ali nikad osobno, samo elektroniki. to je onda srameljivi raunalni arobnjak radio u Parizu? Marty je posljednji put pristao nekamo otii prije osamnaest mjeseci i trebalo je Page 4

Ludlum Robert - Opcija Pariz mnogo vie od obinog uvjeravanja da ga se nagovori. Bila je to kia metaka i poetak katastrofe s Hadesovim virusom koji su uzrokovali smrt Smithove zarunice Sophije Rus-sell. U dalekom Washington D.C.-u poeo je zvoniti telefon, a istodobno je uo neto to je zvualo poput mobitela koji je zvonio pokraj vrata laboratorija. Imao je udan osjeaj... Bok! - Bio je to glas Nathaniela Fredericka (Freda) Kleina. Smith se naglo okrenuo i pogledao u vrata. - Ui, Frede. ef iznimno tajne organizacije Tajne jedan, vjete u obavjetajnim i protuobavjetajnim stvarima, uao je u laboratorij, tih poput duha, drei i dalje mobitel u ruci. - Trebao sam misliti da e uti i zvati me. - Iskljuio je telefon. O Martu? Da, ba sam proitao o Pasteuru. to ti zna o tome i to radi ovdje? Klein je bez odgovora proao pored svjetleih epruveta i opreme koja je bila na klupama laboratorija za kojima e uskoro biti ostali istraivai i pomonici CDC-USAMRIID-a. Stao je uz Smithov stol, podigao lijevi bok i sjeo na rub kamenog vrka, prekrienih ruku, mrkog lica. Visok oko metar i devedeset, bio je obuen, kao i obino, u jedno od svojih zguvanih odijela, ovaj put u smee. Koa mu je bila blijeda; rijetko je uope viala sunce. Fred Klein nije radio vani. Blago elav, s okvirima naoala pojaanim icom te visokim inteligentnim elom mogao je biti bilo to - od izdavaa do krivotvoritelja. Gledao je pozorno Smitha, a glas mu je bio obziran dok je govorio - Tvoj prijatelj je iv, ali je u komi. Neu ti lagati, pukovnie. Lijenici su zabrinuti. Smithu je strana bol od Sophijine smrti jo bila teak teret, a Martvjeva je ozljeda sve to vratila. Ali Sophije vie nije bilo, a sad je Marty bio vaan. Sto je, dovraga, radio u Pasteuru? Klein je izvadio lulu iz depa i vreicu s duhanom. - Da, i mi smo se to pitali. Smith je ponovno poeo govoriti. Zatim je zastao. Nevidljiva za javnost i za bilo koji dio vlade osim Bijele kue, Tajna jedan radila je sasvim izvan slubene vojne obavjetajne birokracije i daleko od nadzora Kongresa. Njezin ef sjena nije se pojavljivao osim ako se nije dogodilo neto potresno ili se moglo dogoditi. Tajna jedan nije imala formalnu organizaciju ili upravu, nikakvo stvarno sjedite i nikakve slubene operativce. Umjesto toga, bila je sastavljena od strunjaka u mnogim podrujima, svi su imali iskustva na tajnim operacijama, veina ih je bila u vojsci i svi su zapravo bili neoptereeni - bez obitelji, veza s domom ili obveza, privremenih ili stalnih. Kad su ga pozvali, Smith je postao jedan od tih elitnih opera-tivaca. Nisi doao radi Martyja - zaustio je Smith - Pasteur je u pitanju. Neto se dogaa. to? Idemo proetati - Klein je digao naoale na elo i ugurao duhan u lulu. Ne smije to tu zapaliti - ree mu Smith - DNK se moe oneistiti esticama koje lebde u zraku. Klein je uzdahnuo - Samo razlog vie da odemo van. Fred Klein i Tajna jedan nisu vjerovali nikome i niemu i nita nisu uzimali zdravo za gotovo. ak se i laboratorij koji slubeno nije ni postojao mogao prislukivati, a to je bio, znao je Smith, pravi razlog zato je Klein elio otii. Slijedio je obavjetajnog maga u hodnik i zakljuao vrata. Jedan do drugoga sili su pokraj mranih laboratorija i ureda koji su povremeno bili osvijetljeni. Zgrada je bila tiha osim jakog brujanja divovskog ventilacijskog sustava. Vani je svjetlost zore nisko padala po jelama, osvjetljavajui ih 19 s istoka blistavom svjetlou, dok su sa zapada ostale postojano crne. Visoko iznad kompleksa na zapadu uzdie se Stjenjak i zrcale se njegovi otri vrhovi. Doline koje su presijecale padine bile su grimizne od none tame na izdisaju. Aromatini miris borova ispunjao je zrak. Klein je proao tucet koraka od zgrade i zastao da zapali lulu. Puhao je i uvlaio sve dok mu oblak dima nije skrio pola lica. Page 5

Ludlum Robert - Opcija Pariz Neto je dima uspio odmaknuti rukom. Proetajmo. - Dok su ili prema cesti, Klein ree - Priaj mi o svom poslu. Kako ide? Jesi li blizu stvaranja molekularnog rau nala? Da barem jesam. Istraivanje ide dobro, ali je sporo, sloeno. Vlade diljem svijeta ele biti prve koje e imati upotrebljivo DNK raunalo jer e moi probiti bilo koju ifru ili zatitu za nekoliko sekundi. Strana stvar, osobito to se tie obrane. Svi ameriki projektili, tajni sustavi u NSA-i, NRO-ovi pijunski sateliti, mogunost djelovanja cijele ratne mornarice, svi obrambeni planovi... sve i svata to se oslanja na elektroniku, ovisit e o milosti prvog molekularnog raunala. ak ni najvee silicijsko superra-unalo nee ga moi zaustaviti. Koliko e jo proi prije nego to planet vidi jedno koje radi? - Klein je elio znati. Nekoliko godina - ree Smith bez oklijevanja - moda vie. Tko je najblii? Praktiki i operativno? Nitko za koga bih ikad uo. Klein je puio, ponovno je gurao gorui duhan. - Ako ti kaem da je to netko ve napravio, to misli tko bi to bio? Prototipovi su ve sagraeni, svake se godine sve vie napredovalo, ali stvarni, potpuni uspjeh? Bio je barem pet godina daleko. Osim... Takeda? Chambord? Smith je shvatio. Budui da je Klein ovdje, odgovor je Pasteur. Emile Chambord. Tvrdi da je Chambord nekoliko godina ispred svih nas? Cak i ispred Takede u Tokiju? Chambord je vjerojatno poginuo u eksploziji - Klein je puc kao svoju lulu, zabrinuta izraza lica. - Njegov je laboratorij u cije losti upropaten. Nita nije ostalo osim unitenih cigli, izgorjelog drva i razbijenog stakla. Provjerili su mu stan, ker. Pogledali sve. Njegov auto bio je na Pasteurovu parkiralitu, ali njega ne mogu nai. Neto se pria. Pria, uvijek se pria. Ovo je drukije. Dolazi iz visokih francuskih vojnih krugova, od kolega, od nadreenih. Da je Chambord bio tako blizu, netko bi znao. Ne nuno. Vojska ga je redovito provjeravala, ali tvrdio je da nije dospio mnogo dalje od ostalih. to se tie Pasteura, visoki istraiva Chambordova ugleda i poloaja ne odgovara nikome. Smith je klimnuo. Taj anakronizam bio je toan u slavnom zavodu. A njegove biljeke? Zapisnici? Izvjea? Nita od prole godine. Nula. Nema zapisa? - Smithov se glas pojaao. - Mora biti. Vjero jatno su u Pasteurovoj banci podataka. Nemoj mi rei da je cijeli raunalni sustav uniten. Ne, sredinje je raunalo dobro. Nalazi se u prostoriji otpor noj na bombe, ali nije ubacio nikakve podatke vie od godinu dana. Smith je negodovao - Vodio je biljeke rukom? Ako ih je uope vodio. Morao je voditi biljeke. Ne moe obavljati temeljno istrai vanje bez potpunih podataka. Laboratorijske biljeke, kretanje. Biljeke moraju biti krajnje precizne, ili se tvoj rad ne moe potvr diti ili ponoviti. Svaka slijepa ulica, svaka pogreka, svaki se korak mora biljeiti. Kvragu, ako nije uvao podatke u raunalu, morao ih je voditi runo. To je sigurno. Moda i jest, Jone, ali zasad ni Pasteur ni francuske vlasti nisu nali biljeke, a vjeruj mi, traili su, temeljito. Smith je razmiljao. Runo? Zato? Je li Chambord postao oprezan kad je shvatio da je blizu uspjeha? - Pomislio bih da je znao ili sumnjao da ga promatra netko u zavodu? Francuzi poput svih ostalih ne znaju to bi mislili - ree Klein. Radio je sam. Page 6

Ludlum Robert - Opcija Pariz Imao je pomonika u laboratoriju koji je na odmoru. Fran cuska ga policija trai. - Klein se zagledao na istok gdje je sunce 20 bilo vie, divovski disk iznad prerije. - I mislimo da je dr. Zeller-bach takoer radio s njim. Mislite? to god da je dr. Zellerbach radio, ini se da je bilo potpuno neslubeno, gotovo tajno. Bio je zabiljeen samo kao promatra pri Pasteurovu osiguranju. Nakon eksplozije policija je odmah otila do njegove hotelske sobe, ali nisu nali nita korisno. ivio je s jednim kovegom i nije imao prijatelja ni ondje ni u Pasteuru. Policija je bila iznenaena koliko ga se malo ljudi uope sjea. Smith je klimnuo. - To je Marty - njegov osamljeni stari prijatelj traio je da ostane to anonimniji. Istodobno je molekularno raunalo bilo jedan od malobrojnih projekata koji bi ga izveo iz potpune izolacije u Washingtonu. - Kad doe k svijesti, ispriat e ti o Chambordovu napretku. Ako se probudi. Ali ak i onda moe biti prekasno. Jon je osjetio iznenadni bijes. - On e se probuditi iz kome. Dobro, pukovnie. Ali kada? - Klein je izvadio lulu iz usta i ljutito prozborio. - Imali smo gadno buenje za koje mora znati. Sino u 7:55 po washingtonskom vremenu otok Diego Garcia izgubio je svaku komunikaciju sa svojim zrakoplovima. Bilo kakav napor da nau zrakoplove ili da pronau izvor gaenja propao je. Tono pet minuta poslije veze su se vratile. Nije bilo pogreaka u sustavu, nije bilo problema s vremenom, nije bilo ljudske pogre ke. Zakljuak je bio da je to sigurno djelo raunalnoga hakera, ali nikakvi otisci nisu naeni i svi strunjaci tvrde da ni jedno postojee raunalo to nije moglo izvesti, a da ne ostavi trag. Je li nastala teta? U sustavima nije. Ali u naim brigama jest - strahovita. Kako se poklapa vrijeme s bombom u Pasteuru? Klein se tmurno nasmijeio. - Nekoliko sati poslije. Moda je to bio test Chambordova prototipa, ako takav postoji. Ako ga je netko ukrao. Ne alim se. Kako stvari stoje, Chambordov je laboratorij nestao. Chambord je mrtav ili je nestao. I njegov je rad uniten... Ili je nestao. Jon je klimnuo. - Misli da je bombu postavio netko da pri-krije njegovo ubojstvo te krau biljeaka i prototipa. DNK raunalo u pogrenim rukama nije lijep prizor. Ve sam planirao ii u Pariz radi Martvja. To sam i mislio. To je dobra krinka. Osim toga, ti e bolje prepoznati molekularno raunalo od bilo koga u Tajnoj jedan. Klein je podigao tjeskoban pogled prema golemom prerijskom nebu kao da vidi kako pada interkontinentalni balistiki projektil. - Mora saznati jesu li Chambordove biljeke, izvjea i podaci uniteni ili su ukradeni; postoji li doista negdje prototip koji radi. Djelovat emo na uobiajeni nain. Ja u biti tvoja veza, nou ili danju. Sto god treba od bilo kojeg dijela vlade ili vojske s obje strane bare, samo trai. Ali mora biti oprezan. Ne elimo paniku. Jo gore, ne elimo da se neka zemlja drugog ili treeg svijeta jednostrano dogovori s bombaima. Dobro. - Polovica nerazvijenih zemalja nije ba voljela Sjedi njene Drave. A isto tako i razliiti teroristi koji su pojaano napa dali Ameriku i Amerikance. - Kad kreem? Odmah - ree Klein. - I drugi strunjaci Tajne jedan radit e na tome, naravno. Slijedit e druge tragove, ali ti e biti glavni stup. CIA i FBI poslali su svoje ljude. A to se tie Zellerbacha, i ja sam zabrinut kao i ti. Svi se nadamo da e se osvijestiti. Ali moda ima premalo vremena i mnogi, mnogi drugi ivoti vise o koncu. Page 7

Ludlum Robert - Opcija Pariz ,,: 1

2 Pariz, Francuska Bio je kraj njegove smjene i gotovo est sati poslijepodne kad je Farouk al Hamid napokon skinuo svoju odoru i napustio L'Hopital Europeen Georges Pompidou kroz ulaz za zaposlene. Nije imao razloga primijetiti kako ga prate dok je hodao zakrenim boulevardom Victor prema kavani Massoud skrivenoj u pokrajnjoj ulici. Izmoren i potiten jer je cijelog dana ribao podove, nosio hrpetine prljave posteljine i radio tisue drugih poslova istaa u bolnici koji unitavaju kraljenicu, sjeo je za stol koji nije bio ni vani ni unutra, nego tono ondje gdje je niz prednjih staklenih vrata bio povuen, a svjei vanjski proljetni zrak mijeao se s aromatinim mirisima kuhinje. Pogledao je oko sebe, ignorirao je svoje zemljake Alirce kao i Marokance i one iz Sahare koji su esto zalazili u kavanu. Uskoro je ispijao drugu alicu jake kave i negodujui, gledao one koji su uivali u vinu. Bilo kakav alkohol je zabranjen, to je naelo islama koje zanemaruje previe njegovih sjevernoafrikanaca, koji misle da su daleko od Alaha kad su daleko od domovine. Dok je u Farouku vrilo, za stolom mu se pridruio stranac. Taj ovjek nije bio Arabe, ne s tim blijedoplavim oima. No, govorio je arapski. Sallam alake koom, Farouk. Ti si marljiv ovjek. Promatrao sam te i mislim da zasluuje bolje. Stoga imam prijedlog. Zanima li te? Wahs-tah-hahb? - promumljao je sumnjiavo. - Nita nije besplatno. Stranac je klimnuo potvrdno. - Istina. No, kako bi tebi i tvojoj obitelji odgovarao odmor? Ehs-mah-lee. Odmor? - Farouk upita ogoreno. - Predlaete nemogue. ovjek je govorio arapski vie klase nego to je bio Farouk, ali s nekim udnim naglaskom, moda irakim ili saudijskim. Ali nije bio ni Iraanin, ni Saudijac, ni Alirac. Bio je bijeli Europljanin, stariji od Farouka, vrste grae i tamnije puti. Dok je stranac mahnuo konobaru da donese jo kave, Farouk al Hamid je primijetio da je i dobro odjeven. No, nije ga mogao svrstati ni uz jedan narod, a poznavao ih je veinu. Bila je to igra kojom je nastojao odvui misli od umornih miia i dugakih sati bezumna rada, nemogunosti da se uspne u ovom novom svijetu. Za tebe da - sloio se stari stranac. - Za mene ne. Ja sam ovjek koji moe nemogue uiniti moguim. ha. Ne, neu ubijati. Nisam to ni traio. Niti da krade niti da sabotira. Farouk je zastao, a interes mu je rastao. - A kako u onda pla titi taj veliki odmor? Samo da napie vlastoruno poruku bolnici. Poruku na francuskom koja kae da si bolestan i da si poslao svoga roaka Mansoura da preuzme tvoje mjesto na nekoliko dana. U zamjenu dat u ti novac. Ja nemam roaka. Svi Alirci imaju roake. Zar nisi uo? To je tono. Ali nemam ni jednog u Parizu. Stranac se nasmijao kao da zna. - Tek je sad stigao iz Alira. Farouk je osjetio promjenu u sebi. Odmor za njegovu enu, djecu. Za njega. Taj je ovjek imao pravo, nikoga u Parizu nije bilo briga tko dolazi raditi u mamutsku bolnicu Pompidou, samo da se posao obavi za malo novca. Ali to je ovaj tip htio, ili tko drugi, nije bilo dobro. Moda da ukrade lijekove. S druge strane, sve su to nevjernici i to nije bila njegova stvar. Umjesto toga usredotoio se na uitak to e otii kui svojoj obitelji i rei im da idu na odmor... Kamo? Volio bih ponovno vidjeti Sredozemlje ree Farouk oprezno, gledajui ovjeka izbliza radi znaka trai li previe. Capri, moda. uo sam da su plae na Capriju prekrivene srebr nim pijeskom. To e biti jako skupo. Page 8

Ludlum Robert - Opcija Pariz Neka bude Capri. Ili Porto-Vecchio. Ili jo bolje Cannes ili Monako. Kako su imena mjesta silazila sa straneva jezika, arobna, puna obeanja, Farouk al Hamid se nasmijeio duboko u svojoj umornoj, gladnoj dui i rekao - Reci mi to eli da napiem. Bordeaux, Francuska Nekoliko sati poslije zazvonio je telefon u otrcanom pansionu izmeu skladita na obalama rijeke Garonne u blizini junog dijela Bordeauxa. Jedini stanovnik sobe bio je sitan mukarac bljedunjava lica u srednjim dvadesetima koji je sjedio na rubu omalene postelje gledajui u telefon to je zvonio. Oi su mu bile irom otvorene od straha, a tijelo mu se treslo. Povici i sirene s teglenica ulazili su u depresivnu sobu, a mladi, koji se zvao Jean-Luc Mas-senet, skoio bi poput plastine lutke na koncu svaki put kad se oglasio zvuk. Nije podigao slualicu. Kad je zvonjava napokon prestala, uzeo je biljenicu iz aktovke pod nogama i poeo pisati tresui se, a brzina se poveavala dok je urio da zapie sve ega se sjetio. No, nakon nekoliko minuta bolje je razmislio. Prokleo je u sebi, poderao list papira, zguvao ga u kuglicu i bacio u ko za smee. Bijesan i preplaen, bacio je biljenicu na mali stol i zakljuio da nema drugog rjeenja nego da ode, da ponovno pobjegne. Znojei se, zgrabio je aktovku i pojurio prema vratima. Ali prije nego to je mogao dohvatiti kvaku, zaulo se kucanje. Smrznuo se. Promatrao je kako se kvaka pomie polako desno i lijevo, kao kad mi promatra ljuljanje kobrine glave. Jesi li to ti unutra Jean-Luc? - glas je bio tih, francuski lokal nog stanovnika. Zasigurno, tko god da je govorio, nije bio vie od dva i pol centimetara od vrata. Satnik Bonnard ovdje. Zato ne odgovara na pozive? Pusti me unutra. Jean-Luc se stresao od olakanja. Pokuao je progutati, ali grlo mu je bilo suho poput pustinje. Nespretno hvatajui prstima kvaku, uspio je otkljuati vrata i otvoriti ih prema otunom hodniku. Bonjour, mon Capitaine. Kako ste me... ? - poeo je Jean-Luc. Ali nakon gestikulacije energinog, vrstog asnika koji je uao u sobu, zautio je potujui mo ovjeka koji je nosio odoru elitne francuske padobranske postrojbe. Zabrinut pogled satnika Bon-narda proao je svaki detalj jeftine sobe prije nego to se okrenuo Jean-Lucu koji je jo stajao nepomino na otvorenom ulazu. Djeluje preplaeno, Jean-Luc. Ako smatra da si u tako veli koj opasnosti - ree hladno - predlaem da zatvori vrata. - Satnik je imao kockasto lice, ohrabrujue u svom jakom, istom pogledu. Njegova plava kosa bila je kratko oiana oko uiju na vojniki nain, a iz njega je izbijalo samopouzdanje za koje se Jean-Luc zahvalno uhvatio. Jean-Lucovo pepeljasto lice postalo je ruiasto. - ao... ao mi je, satnice. Zatvorio je vrata. I treba ti biti. No, o emu je rije? Rekao si da si na odmoru. U Archachonu, tono? Zato si sada ovdje? S-skrivam se, gospodine. Neki ljudi su me doli traiti u moj hotel. Ne bilo koji ljudi. Znali su moje ime, gdje sam ivio u Parizu, sve. Zastao je, progutao knedlu. - Jedan od njih je izvukao pitolj i priprijetio recepcionaru... sve sam uo! Kako su znali da sam ondje? to su htjeli? Izgledali su kao da su me doli ubiti, a ak nisam ni znao zato. Iskrao sam se, otiao do auta i odvezao se. Sjedio sam u skrivenoj udubini koju sam pronaao sluajui samo radio i pokuavajui odluiti hou li se vratiti po ostatak prtljage kad sam uo novosti o stranoj tragediji u Parizu.

A Page 9

Ludlum Robert - Opcija Pariz ,,, 9.7 Da... da se misli da je dr. Chambord poginuo. Imate li kakvih novosti? Je li dobro? Satnik Bonnard tuno je klimnuo glavom. - Znaju da je te noi radio do kasno u laboratoriju i nitko ga otad nije vidio. Istraiteljima je prilino jasno da e im trebati jo barem tjedan dana da pretrae ruevine. Danas popopodne su nali jo dva tijela. To je strano. Jadni dr. Chambord! Bio je dobar prema meni. Uvijek je govorio da previe radim. Dugo nisam bio na go dinjem i on je inzistirao da odem. Satnik je uzdahnuo i klimnuo. - Ali nastavi sa svojom priom. Reci mi zato misli da su te ti ljudi traili. Pomonik je dlanovima obrisao oi. - Naravno, kad sam saznao za Pasteur i dr. Chamborda... to je objanjavalo zato me progone. Tako sam opet poeo bjeati i nisam stao sve dok nisam naao ovaj pansion. Nitko me tu ne poznaje i nije na uobiajenim putovima. Je comprends. I tada si me nazvao. Oui. Nisam znao to bih drugo napravio. Ali sad je satnik djelovao zbunjeno. - Krenuli su za tobom jer je Emile Chambord stradao u eksploziji? Zato? To nema smisla, osim ako ne tvrdi da je ta eksplozija bila neto drugo. Jean-Luc je jako klimnuo. - Ja uope nisam bitan osim to sam... bio sam... pomonik velikog Emilea Chamborda. Mislim da je bomba postavljena da ga se ubije. Ali zato, za ime Boje? Tko bi ga elio ubiti? Ne znam tko, satnice, ali mislim da je to zbog njegova mole kularnog raunala. Kad sam otiao, bio je devedeset pet posto siguran da je napravio operativno raunalo. Ali znate kakav je bio, pravi perfekcionist. Nije elio da se prouje, ak ni da bude naznaka, dok ne bude sto posto siguran da radi. Shvaate li kako takav stroj moe biti vaan? Mnogo ljudi bi ubilo njega, mene i bilo koga drugoga da se doepa pravog DNK raunala. Satnik Bonnard je iskrivio lice. - Nismo nali nikakav dokaz takva uspjeha. No, ondje je brdo praha visoko kao Alpe. Jesi li siguran u to to govori? Klimnuo je. - Bien sur. Bio sam s njim svaki korak na putu. Mislim, nisam ba shvaao vei dio toga to je radio, ali - oklijevao je, a zatim ga je novi val straha ukoio. - Njegovo raunalo je uniteno? Niste nali biljeke? Dokazi? Laboratorij je u ruevinama, a u glavnom raunalu Pasteura nema nita. Nee ni biti. Bio je zabrinut da se prelako moe doi do njega, ak da u njega mogu upasti pijuni. Zato je drao svoje po datke u biljenici, zakljuanoj u sefu u laboratoriju. Cijeli projekt bio je u biljekama u njegovu sefu. Bonnard je urliknuo - To znai da nikad vie ne moemo reproducirati njegovo djelo. Jean-Luc ree oprezno - Moda moemo. to? - satnik ga je upitno pogledao. - Sto mi to govori, Jean-Luc? Da moda moemo reproducirati njegovo djelo. Moemo sastaviti DNK raunalo bez njega. - Jean-Luc je oklijevao dok se borio s drhtanjem. - Mislim da su zato ti naoruani ljudi doli u Arcachon, traei me. Bonnard se zagledao - Ima li kopiju njegovih biljeaka? Ne, imam svoje. Nisu potpune kao njegove, priznajem. Nisam shvaao sve to je radio, a zabranio je i meni i udnom Amerikancu da mu pomaemo sastavljati biljeke. Ali ja sam tajno kopirao gotovo sve po sjeanju do kraja prolog tjedna. Tada sam otiao na odmor. Siguran sam da moje biljeke nisu potpune ili detaljne kao njegove, ali mislim da e biti dovoljne za jo jednog strunjaka s tog podruja da ih prati, a moda ak i popravi. Tvoje biljeke? - Bonnard je djelovao uzbueno. - Ponio si ih na odmor? Ima ih sada? Da, gospodine. - Jean-Luc je lupkao po aktovci pokraj nogu. Page 10

Ludlum Robert - Opcija Pariz - Nikad ih nisam ispustio iz vida. Onda bolje da krenemo, i to brzo. Moda su te pratili od sela i mogu biti samo nekoliko minuta odavde. - Krenuo je prema prozoru i pogledao dolje u mranu ulicu. - Doi, Jean-Luc. Izgleda li ti itko kao oni? Itko sumnjiv? Moramo biti sigurni tako da znamo hoemo li kroz prednja ili stranja vrata. Jean-Luc se pribliio satniku Bonnardu pokraj otvorenog prozora. Promatrao je komeanje dolje pod svjetlou ulinih svjetiljaka. Trojica su mukaraca ula u bar na obali, a dvojica su odla29 ila. estorica drugih kotrljala su bave iz skladita, jednu bavu za drugom, i stavljala ih u kamion. Beskunik je sjedio s nogama na ulici, glave nagnute prema naprijed kao da je zadrijemao. Jean-Luc je dobro promotrio svaku osobu. - Ne, gospodine, ne vidim ih. Satnik Bonnard je proizveo u grlu zvuk zadovoljstva - Bon. Moramo brzo krenuti prije nego to te propalice nadu. Uzmi aktovku. Moj dip je iza ugla. Idemo. Mercil - Jean Luc je pourio prema aktovci, zgrabio je i pojurio prema vratima. Ali im se mladi okrenuo, Bonnard je zgrabio debeli jastuk s leaja jednom rukom, dok je drugom posegnuo za opasaem i izvadio pitolj Le Frangais Militaire od 7.65 mm s posebno izraenim priguivaem. Bilo je to staro oruje, proizvodna linija iz kasnih 1950-ih. Serijski broj koji je bio pokraj desnog stranjeg dijela cijevi sad je bio izbrisan. Nije imao osigura tako da je onaj koji je nosio Militaire morao biti vrlo oprezan. Bonnard je volio osjeaj opasnosti pa je za njega takav pitolj bio samo izazov. Dok je slijedio Masseneta, zazvao ga je paljivo - Jean-Luc! Mladolikog lica punog olakanja i nade, Jean-Luc se okrenuo. Odmah je vidio oruje i jastuk. Iznenaen, i dalje nita ne shvaajui, digao je ruku u znak protesta. Satnice? Zao mi je, sinko. Ali trebam te biljeke. - Prije nego to je pomonik mogao ponovno progovoriti ili se pomaknuti, satnik Darius Bonnard nabio mu je jastuk na zatiljak, gurnuo priguiva na sljepoonicu i povukao okida. uo se praskav zvuk. Krv, tkivo i komadii lubanje prekrili su jastuk. Metak se probio i zavrio u buci na zidu. Koristei se jastukom da zatiti sobu od krvi, satnik Bonnard odnio je truplo na krevet. Izravnao je truplo, s jastukom ispod glave i skinuo priguiva s pitolja. Stavio je priguiva u dep, a pitolj u Jean-Lucovu lijevu ruku. im je namjestio jastuk, stavio je svoju ruku preko Jean-Lucove i jo jedanput pritisnuo okida. Buka je bila gromoglasna, potresla je sve u malenoj sobi, ak i satnika Bonnarda koji ju je oekivao. Bilo je to surovo luko podruje, ali pucanj je privukao pozornost. Imao je malo vremena. Prvo je provjerio jastuk. Drugi je pucanj bio savren, iao je tako blizu prve rupe da je izgledao kao velika rupa. A sad e i opekline od baruta biti na Jean-Lucovoj ruci da uvjere lijenike kako je od boli zbog gubitka voljenog dr. Chamborda poinio samoubojstvo. Kreui se brzo, satnik je naao biljenicu s naznakama pisanja po prethodnom listu. Iz koa za smee izvukao je jedini zguvani papir te gurnuo papir i biljenicu u dep odore ne trudei se uope deifrirati to to pie. Provjerio je ispod kreveta i svakog drugog komada starog namjetaja. Nije bilo ormara. Izvukao je prvi metak iz zida i stavio pohabani noni stoli petnaest centimetara nalijevo da prikrije rupu. im je uzeo Jean-Lucovu aktovku, u daljini se zauo uzlazno--silazni zvuk policijske sirene. Srce mu je udaralo od adrenalina dok je analizirao zvuk. Oui, iao je prema njima. S uobiajenom odmjerenou jo jednom je paljivo pregledao sobu. Zadovoljan to mu nita nije promaknulo, otvorio je vrata. Dok je satnik Bonnard nestao u mraku gornjega hodnika, policijski je auto kripei zakoio ispred pansiona. Page 11

Ludlum Robert - Opcija Pariz 30 3 Pariz, Francuska Teretni mlazni zrakoplov C-17 napustio je zrakoplovnu bazu Bucklev rano ujutro po denverskom vremenu i krenuo na dogovorenu rutu do Miinchena, nosei jedinog putnika ije se ime nije pojavljivalo nigdje na popisu ili slubenom dokumentu. Veliki mlanjak neplanirano je sletio u Parizu dok je bio mrak, u 6:00 sati u utorak, naizgled da pokupi teret za Munchen. Automobil amerikoga ratnog zrakoplovstva doao je do teretnog mlanjaka i mukarac u odori potpukovnika amerike vojske unio je praznu zapeaenu metalnu kutiju u avion. Ostao je unutra. Ali kada je zrakoplov uzletio nakon petnaestak minuta, nepostojei putnik vie nije bio unutra. Nedugo nakon toga isti je automobil stao drugi put, sad pokraj stranjeg ulaza izolirane zgrade na meunarodnom aerodromu Charles de Gaulle sjeverno od Pariza. Stranja su se vrata vozila otvorila i pojavio se visoki mukarac takoer u odori amerikog potpukovnika. Bio je to Jon Smith. Zgodan, atletski graen, u ranim etrdesetima, izgledao je vojniki od glave do pete. Imao je pravilno lice, a njegova tamna kosa, malo dua nego inae, bila je uredno poeljana ispod vojnike kape. Dok je stajao, njegove mornarskoplave oi pretraivale su sve uokolo. Nije bilo niega neobinog na njemu kad je napokon doao do zgrade u tihe sate prije zore, samo jo jedan asnik koji nosi torbu i IBM Thinkpad u vrstoj aluminijskoj torbi. Pola sata poslije ponovno se pojavio, ovaj put bez odore. Sad je nosio uobiajenu odjeu koju je volio - jaknu od tvida, plavu pamunu koulju, tamne pamune hlae i baloner. Imao je i skriveni platneni opasa ispod sportske jakne u kojoj je bio njegov Sig Sauer od 9 mm. Hodao je otro preko asfalta i proao s drugim putnicima kroz carinsku kontrolu De Gaullea gdje su ga, s obzirom na iskaznicu amerike vojske, propustili bez pretraivanja. ekala ga je limuzina, otvorenih stranjih vrata. Smith je uao ne doputajui vozau limuzine da mu uzme koveg ili laptop. Grad Pariz poznat je po joie de vivre u svim stvarima, ukljuujui vonju. Na primjer, truba slui za komunikaciju: dugi zvuk znai - odvratno, makni mi se s puta; lagani znai prijateljsko upozorenje; nekoliko laganih znai veseli pozdrav, osobito ako je ritmiki. A brzina, vjetina, nemarni stav bili su potrebni osobito kod vozaa iz cijeloga svijeta koji su vozili brojne gradske taksije i limuzine. Smithov voza bio je Amerikanac koji je volio drati nogu na gasu, to je Smithu odgovaralo. Htio je to prije stii u bolnicu da vidi Martvja. Dok je limuzina jurila juno po bulevaru Peripherique oko zaguenog grada, Smith je bio napet. U Koloradu je prekinuo uspjeno molekularno istraivanje. alio je to je to morao uiniti, ali bilo je potrebno. Na dugom putu do Francuske zvao je da ponovno provjeri Martvjevo stanje. Nije bilo napretka, ali barem nije bilo ni pogoranja. Jo je telefonirao, ovaj put kolegama u Tokiju, Berlinu, Sydneyu, Bruxellesu i Londonu, taktino ih ispitujui o njihovu napretku u razvoju molekularnih raunala. No, svi su bili oprezni, nadajui se da e biti prvi. Nakon to je profiltrirao podatke, stekao je dojam da nitko nije blizu uspjeha. Svi su komentirali tunu smrt Emilea Chamborda, ali ne bez spominjanja projekta. Smithu se inilo da su neobavije-teni kao i on. Voza je skrenuo limuzinu na avenue de la Porte de Sevres i uskoro stigao do europske bolnice Georgesa Pompidoua s osam-sto kreveta. Blistavi spomenik moderne arhitekture s oblim zido-

32 J vima i staklenim proeljem, uzdizao se poput diva koji je polegao nakon to je uzeo aspirin, tono preko puta parka Andrea Citroena. Uzevi torbe, Smith je platio vozau i uao u mramornu bolniku galeriju sa staklenim stropom. Skinuo je sunane naoale, stavio ih u dep i gledao uokolo. Galerija je bila toliko prostrana, po duini vea od dva nogometna igralita, da su se palme njihale na unutarnjem povjetarcu. Bolnica je bila gotovo nova, otvorena Page 12

Ludlum Robert - Opcija Pariz prije nekoliko godina uz fanfare koje su oznaile da je to bolnica budunosti. Dok je Smith iao dalje prema informacijama, primijetio je dizala koja su izgledala poput dizala u robnim kuama, a vodila su do soba pacijenata na viim katovima. Svijetle strelice pokazivale su prema operacijskim dvoranama, dok je zrak podsjeao na lagani miris poput Johnsonova Lemon Waxa. Na savrenom francuskom zamolio je za upute kako da doe do intenzivne njege gdje se lijeio Marty te je krenuo dizalom prema gore. Vladala je tiha uurbanost dok su se smjene mijenjale, a sestre, tehniari i inovnici, bolniari dolazili i odlazili. Sve je teklo glatko, tiho i samo bi iskusno oko moglo primijetiti smjene koje su znaile predaju dunosti. Jedna od teorija zato je ova bolnica - model drukija bila je da su usluge grupirane pa su specijalisti ili pacijentima, a ne obrnuto. Pacijenti su ulazili na jednu od dvadeset i dvije recepcije gdje su se susreli s osobnim hostesama koje su ih vodile do privatnih soba. Ondje je bilo raunalo pri dnu svakog kreveta, sve su biljeke bile u cjberspaceu pa ako je bio potreban kirurki zahvat, roboti su esto obavljali dijelove toga posla. Golema je bolnica imala ak i bazene, salone za masau i kafie. Iza stola koji je bio ispred intenzivne njege dva su andara stajala pokraj vrata. Smith se predstavio sestri na francuskom kao ameriki lijenik obitelji dr. Martina Zellerbacha. - elim razgovarati s glavnim lijenikom dr. Zellerbacha. Znai trebate dr. Dubosta. Bio je na viziti i ve je vidio vaeg prijatelja ujutro. Pozvat u ga. Merci. Moete li me odvesti do dr. Zellerbacha? Priekat u ga ondje. Bien sur. S'il vous plait! - Nasmijeila mu se odsutno i nakon to je jedan od andara pregledao njegovu vojnu lijeniku iskaznicu, uveo ga je iza tekih dvokrilnih vrata. Bolnika buka i uurbani ambijent nestali su i on je iao u tihi svijet mekih koraka, lijenika i sestara koji su aptali te priguenih svjetala, zvona i treperavih strojeva za koje se inilo da glasno diu u tiini. Na intenzivnoj njezi strojevi su bili vlasnici svemira, a pacijenti su im pripadali. Smith se zdvojno pribliio Martvju koji je bio u treoj sobi lijevo. Leao je nepomino u podignutim tranicama uskog kreveta kojim je upravljao stroj, nemoan izmeu cijevi, ica i monitora, poput novoroeneta koje odrasli dre za svaku ruku. Smith je pogledao prema dolje, srce mu se steglo. Martvjevo lice smrznuto u komi bilo je kao od voska, ali disanje je bilo jednolino. Smith je dotaknuo raunalni zaslon na kraju kreveta i proitao Martvjev karton. Marty je jo bio u komi. Ostale ozljede bile su manje, veinom ogrebotine i modrice. Koma je zabrinjavala, mogla je uzrokovati oteenje mozga, iznenadnu smrt ili, jo gore, stalno stanje ni ivota ni smrti. Ali prema cyber kartonu postojalo je i nekoliko dobrih znakova. Sve su autonomne funkcije radile -disao je bez vanjske pomoi, povremeno je kaljao, zijevao, mirkao i koketirao oima to je znailo da je modano deblo, vitalni dio koji je kontrolirao te aktivnosti, jo funkcioniralo. Dr. Smith? - mali mukarac sijede kose i maslinasta tena kre nuo je prema njemu. - Koliko shvaam, doli ste iz Sjedinjenih Drava. - Predstavio se, a Smith je primijetio slova na njegovoj dugoj bijeloj lijenikoj kuti - Edouard Dubost. On je bio Martv jev lijenik. - Hvala to ste doli tako brzo - rekao mu je Smith. Recite mi neto o stanju dr. Zellerbacha. Dr. Dubost je klimnuo. - Imam dobre novosti. ini se da je naem prijatelju bolje. Smith je osjetio kako mu smijeak dolazi na lice. - to se dogodilo? Nisam vidio nita na njegovu kartonu od jutra. Da, da. Vidite, nisam jo zavrio. Morao sam ii iza ugla na trenutak. Sad emo razgovarati, a ja u istodobno tipkati. - Lije nik se nagnuo iznad raunala. - Imamo sree s dr. Zellerbachom. Jo je u komi, kao to vidite, ali jutros je progovorio nekoliko rijei i pomaknuo ruku. Odgovorio je na stimulaciju. ,34 Smith je udahnuo s olakanjem. - Znai da je bolje nego to ste ranije mislili. Page 13

Ludlum Robert - Opcija Pariz Mogue je da e se probuditi i biti dobro. Klimnuo je dok je tipkao. - Da, da. Smith ree - Prolo je vie od dvadeset i etiri sata od eksplozije. Naravno, sve nakon toga zabrinjava hoe li e se opet potpuno osvijestiti. Tono. Prirodno je biti zabrinut. I ja sam. Dat ete sestrama da rade s njim? Postavljaju pitanja? Poku ati da se jo pomakne? Upravo to radim. - Utipkao je jo tucet rijei i digao se. Pro uio je Smitha. - Ne brinite se, doktore. Znamo to radimo. Va je prijatelj u odlinim rukama. Tjedan dana od danas, uz malo sree, alit e se glasno na razne bolove, a koma e u potpunosti biti zaboravljena. - Podignuo je glavu - On je va dobar prijatelj, vidim to. Ostanite koliko elite, ja moram nastaviti vizitu. Pun nade da e Marty ne samo izai iz kome nego imati i ouvane modane funkcije, Smith je sjeo pokraj kreveta, meu svjetleim tipkama i instrumentima monitora i promatrao ga, prisjeajui se Council Bluffsa i srednje kole gdje su se on i Martv prvi put susreli i gdje je Jonov stric prvi dijagnosticirao Martvju Aspergerov sindrom... do ubojstva Sophije i pandemije virusa Hades kad je trebao Martvjev genij u svim elektronikim pitanjima. Uzeo je Martvjevu ruku i stegnuo je. - Jesi li uo lijenika? Misli da e biti dobro. Mart, uje li me? - ekao je promatrajui mirno lice. - Sto se, za ime Boje, dogodilo u Pasteuru, Mart? Jesi li pomagao Chambordu da stvori molekularno raunalo? Martv kao da se prenuo iz sna, a usne su mu drhtale kao da pokuava govoriti. Uzbuen, Jon je nastavio - to je? Reci mi, Mart, molim te! Obojica znamo da ti nikad nije uzmanjkalo rijei. - Zastao je, nadajui se, ali kad Martv nije dao nikakav drugi znak, glas je dobio poticajnu toplinu i nastavio - Ovo je jako udan nain na koji se ponovno nalazimo, Mart. Ali zna kako je, trebam te. I sad sam tu da te zamolim da mi jo jedanput posudi taj svoj izvanredni um... Priajui i prisjeajui se, ostao je s Martvjem sat vremena. Stegnuo je Martvju ruku, protrljao ruke, izmasirao stopala. Ali tek kad je spomenuo Pasteur, Martv se pokuao probuditi. Smith se naslonio na stolac i protegnuo, odluivi nastaviti s istragom o molekularnom raunalu dr. Chamborda, kad se visoki mukarac u uniformi istaa pojavio na vratima Martvjeve sobe. Mukarac je bio taman, tamne puti, s velikim crnim brkovima. Gledao je u Smitha. Njegove su smee oi bile tvrde i hladne, inteligentne i smrtonosne. I na djeli sekunde kad su se Smithov i njegov pogled susreli, inio se zbunjen. ok u ivim oima bio je samo kratak, a zatim samo trenutak prije nego to se mukarac okrenuo i pourio natrag, uinilo mu se da ima u njima naznaka nedjela ili zabave ili zlobe... nekako poznate. Taj lagani osjeaj poznatosti zaustavio je Smitha na jedan otkucaj srca, a zatim je ustao i krenuo za istaem, uzevi svoj Sig Sauer iz opasaa pod jaknom. Nisu samo mukareve oi i izraz lica bili udni, nego i nain na koji je nosio posteljinu preko svoje desne ruke. Moda je ispod nje skrivao oruje. Je li doao ubiti Martvja? Izvan intenzivne sve su oi bile uperene u Smitha koji je bjesomuno proletio kroz vrata, a baloner mu se vijorio. Ispred njega, ista je ruio ljude nakon to je ubrzao i projurio niz hodnik, bjeei. Teko diui u potjeri, Smith je vikao na francuskom - Zaustavite tog ovjeka! Naoruan je! S tim poklikom krinka je spala i ista je izvukao ministrojnicu ne veu od Smithova Sig Sauera. Okrenuo se, struno trei unazad i podigao teroristiko oruje bez panike ili uurbanosti. Micao ga je naprijed-nazad kao da mete hodnik. Tip je bio profesionalac, putao je da prijetnja orujem uini svoje bez ispaljivanja metka. Nastupila je erupcija vriska dok su sestre, lijenici i posjetioci padali na pod, dovratke i po hodniku. Smith je odgurnuo kolica za doruak s puta i jurio dalje. Ispred njega, mukarac je proao kroz ulaz i zalupio vratima. Smith ih je udario nogom i protrao pored preplaenog tehniara, pa kroz druga vrata, zatim pokraj toplog spremnika za terapiju u kojem je sjedio goli ovjek, a sestra ga je na brzinu pokrila runikom. Page 14

Ludlum Robert - Opcija Pariz - Gdje je - vikao je Smith - kamo je pobjegao ista? Sestra je pokazala na jednu od triju soba, lica blijedog od straha i on je uo kako vrata treskaju u tom smjeru. Krenuo je naprijed, otvorio jedina vrata u toj prostoriji i skliznuo u drugi hodnik. Pogledao je lijevo i desno niz hodnik, svjetlucav od novog kroma. Uplaeni ljudi stisnuli su se uza zid i zurili desno kao da je pokraj njih proao smrtonosni tornado, jedva ih ostavljajui ive. Smith je otrao u smjeru u kojem su gledali ubrzavajui, dok je dalje niz hodnik, ista gurnuo prazna bolnika kolica punom duinom da mu blokira put. Smith je opsovao. Duboko je uzdahnuo, pokuavajui doi do zraka. Ako stane da makne kolica, mukarac e zasigurno pobjei. Ne zaustavljajui se Smith je skupljao energiju. Govorei si da to moe, preskoio je kolica. Osjetio je da su koljena slaba dok je letio, ali zadrao je ravnoteu i potrao dalje, ostavljajui iza sebe jo jednu skupinu preplaenih ljudi. Znoj je curio s njega, ali napokon je sustizao istaa koji je bio usporen guranjem kolica. Smith je ponovno ubrzao, pun nade. Ne gledajui unazad, mukarac je zalupio jo jedna vrata. Na njima je bio znak za izlaz. Poarno stubite. Smith je pojurio za njim. Ali krajikom oka uhvatio je sjenku nekoga tko se skrivao lijevo od vrata nakon to je upao. Imao je vremena samo da spusti pojaanje za rame. U sjenovi-tom stubitu ista je iskoio i bacio se na njega. Udarac ga je pro-tresao, ali uspio je ostati na nogama. Udario je ramenom istaa, poslavi ga unazad prema stubama. ista je zateturao. Udario je zatiljkom o elinu balustradu. Nije se odupro Smithovu udaru te je brzo uspostavio ravnoteu, a Smith je, s obzirom na to da je naiao na manje otpora nego to je oekivao, ispustio Sig Sauer i izgubio ravnoteu. Spotaknuo se, udario o cementni pod, zadobivi jak udarac u lea kad je lupio o zid. Zanemarujui bol, osovio se na noge i zgrabio pitolj gledajui mukarevu sjenu kako se nadvija nad njim. Smith je skoio, ali prekasno. Peckava bol eksplodirala je u lubanji, spustila se tiina i mrak. 4 Kad je jutarnji ekspresni vlak iz Bordeauxa stao tog utorka na Gare d'Austerlitz, satnik Darius Bonnard bio je trei putnik koji je siao, gurajui se kroz gomilu Pariana, ljudi iz unutranjosti i turista koji su dolazili i odlazili kao da i ne postoje. No pratio je i najmanji znak zanimanja upuenog njemu. Bilo ih je previe koji bi pokuali zaustaviti njegov rad ako ga otkriju, neprijatelja i prijatelja, podjednako. Ostao je usredotoen, prikrivajui pozornost. Krenuo je prema izlazu; vrst, krupan mukarac, plave kose, besprijekorno odjeven u odoru francuskog asnika. Proveo je cijeli ivot, otkad je odrastao, u slubi Francuske, a njegov trenutani zadatak moda je najvaniji u cijeloj slavnoj dravnoj povijesti. U svakom sluaju, najvaniji za njega. I najopasniji. Izvukao je mobitel iz depa, nazvao broj, a kad se glas javio, rekao - Tu sam. im je poklopio, nazvao je drugi broj i ponovio poruku. Vani je zaobiao redove taksija te etiri slubena i neslubena vozaa eljna posla i uao u taksi koji je upravo stao preko reda. - Salaam alake koom - hrapavi ga je glas pozdravio na stranjem sjedalu. Jo dok se smjetao pokraj omotanog ovjeka, satnik Bonnard odgovorio je uobiajenim odgovorom - ha bahs hamdililah. -Zalupio je i zakljuao vrata. Na cesti su ostali vozai psovali ovo krenje poslovnog bontona taksija. Kako je vozilo odmicalo, vozei jugozapadno uskim pokrajnjim ulicama, satnik Bonnard okrenuo se mukarcu koji je govorio. U osjenanoj unutranjosti sunana se svjetlost poigravala povremeno preko zakukuljenih zeleno-smeih oiju. Veina mukareva lica bila je prikrivena golemim bijelim ruhom i zlatom optoenom planom za glavu pustinjskog beduina, ali Bonnard je razaznao da mukarac ima satenski crnu kou. Znao je da se zove Abu Auda i da je iz plemena Fulani iz podruja Sahela na junom rubu Sahare gdje se suha, negostoljubiva pustinja spaja s bogatom umom i travnatim podrujima. Zeleno-smee oi odavale su da je negdje u obiteljskom stablu bio plavooki Berber ili antiki vandal. Donio si ih? - Fulani je pitao na arapskom. Naam - klimnuo je francuski satnik. Otkopao je odoru, otvorio koulju i izvadio zatvorenu konu aktovku veliine pisma. Page 15

Ludlum Robert - Opcija Pariz Abu Audin pogled pratio je svaki pokret dok je Bonnard predavao aktovku i javljao - Chambordov pomonik je mrtav. Sto je s Ame rikancem Zellerbachom? Nismo nali nikakve biljeke, kao to se i oekivalo, premda smo sve dobro pretraili - rekao mu je Abu Auda. Mukareve udne oi bile su uprte u Bonnarda kao da mogu prodrijeti u Francuzovu duu. Oi koje nisu vjerovale nikome, ak ni Bogu kojem se molio pet puta na dan, to god bilo. Klanja se Alahu, ali ne vjeruje nikomu. Kako je lice satnika Bonnarda ostalo mirno, nepomino pod teinom beduinova ispitivakog pogleda, tvrde su oi napokon skrenule pozornost na aktovku. Abu Auda ju je ispipao dugim prstima punim oiljaka, zatim gurnuo pod odjeu. Glas mu je bio snaan i odmjeren kad je rekao - Javit e se. Nema potrebe. Nai u se s njim uskoro. - Bonnard je pri stojno klimnuo - Zaustavi taksi. Pustinjski beduin izdao je naredbu, vozilo je stalo uz plonik i Francuz je izaao. im su se vrata za njim zatvorila, taksi je otiao. Satnik Bonnard otiao je do najblieg ugla, ponovno govorei na mobitel - Pratio si? - Oui. Nema problema. Nekoliko sekundi kasnije veliki Citroen sa zatamnjenim prozorima usporio je pribliavajui se uglu. Stranja su se vrata otvorila i satnik je uao. Skupi se automobil polukruno okrenuo, odvezavi ga u ured gdje je trebao telefonirati prije nego to se susretne s Abu Audinim efom. * * * Dok je Jon Smith dolazio k svijesti na stubitu goleme bolnice Pompidou, slika mu je prolazila glavom. Bilo je to lice koje ga je gledalo postrance. Tamno, debeli crni brkovi, crne oi i trijumfa-listiki iroki smijeak. Ali oi... Usredotoio se na oi i smijeak, a zatim je sve poelo iezavati... Glasovi su govorili, to? Francuski? Da, Francuski. Gdje se, kvragu, nalazi? Jeste li dobro? Monsieur? Kako se osjeate? Tko je bio ovjek koji vas je napao? Zato je...? Odmaknite se, idioti. Zar ne vidite da je jo bez svijesti? Napravite mjesta da ga mogu pregledati... Smithove su se oi otvorile. Leao je na leima na tvrdom betonu, a sivi cementni strop bio je iznad njega. Prsten zabrinutih lica gledao je odozgo - bolniari i sestre, lijenik je kleao nad njim, andari i uniformirani ljudi iz osiguranja bili su nad njim i odostraga. Smith je sjeo, a glava mu je pucala od boli. - Kvragu! Morate lei, monsieur. Dobili ste gadan udarac u glavu. Recite kako se osjeate. Smith nije ponovno legao, ali dopustio je lijeniku u bijeloj kuti da mu baterijom pogleda oi. Izdrao je pregled s vrlo malo strpljenja. - Odlino. Osjeam se apsolutno odlino. - To je bila la. Glava mu je pucala kao da ga je tko udario maljem. Iznenada se sjetio. Zgrabio je lijenikovu ruku poput klijeta, odgurnuo svjetlo i pogledao uokolo. - Gdje je on? - upitao je -onaj arapski ista. Gdje je on} Imao je strojnicu. On... Nije on jedini bio naoruan. - andar je drao Smithov Sig Sauer. Izraz mu je bio otar, nepovjerljiv i Smith je osjetio da je /in blizu da ga uhite. andar je nastavio - Jeste li ga kupili tu u Parizu? Ili ste moda nali neki drugi nain da ga prokrijumarite u zemlju? Smith je pretraio dep sakoa. Bio je prazan, to je znailo da je iskaznica nestala. - Imate li moju iskaznicu? - Kad je andar klimnuo, Smith je nastavio Onda znate da sam ja pukovnik amerike vojske. Izvadite iskaznicu iz omota. Ispod nje je posebna dozvola da unesem oruje i da ga nosim. Policajac je uinio kako je zatraeno dok je bolniko osoblje sumnjiavo promatralo. I napokon je andar polako klimnuo i vratio iskaznicu. I moj Sig Sauer. S'il vous plazi. - uvar mu ga je predao, a Smith ree - Priajte mi o tom istau sa strojnicom. Tko je Page 16

Ludlum Robert - Opcija Pariz to bio? Lijenik je pogledao ovjeka iz osiguranja - Drugi mukarac je bio ista? Sigurno je to bio Farouk al Hamid - ree uvar. - Ovo je njegov odjel. Drugi uvar se nije sloio. - To nije bio Farouk. Vidio sam ga kako bjei i to nije bio Farouk. Morao je biti. Ovo je njegov odjel. Sestra je upala u razgovor - Poznajem Farouka. Taj je mukarac bio previsok da bi bio Farouk. Dok oni pokuaju razrijeiti taj misterij, ja u zavriti pregled - lijenik je objavio Smithu. - To e biti zaas gotovo. - Uperio je svjetlo u jedno Smithovo oko, a zatim u drugo. Smith se borio da prikrije frustraciju. - Dobro sam - ree ponovno, ali ovaj put je to i mislio. U glavi mu se raistilo, a bol je jenjavala. Lijenik je maknuo svjetlo i ustao. - Vrti li vam se? Ni najmanje - to je bila istina. Doktor je slegnuo ramenima i ustao. - Koliko znam vi ste lijenik, pa znate za opasnosti ozljeda glave. Ali ini se da ste pomalo nagli. - Nije se slagao i zabrinuto je promatrao Smitha. - Oito elite to prije otii odavde i ne mogu vas zaustaviti. Ali, barem su vam oi bistre i usmjerene, boja koe je dobra i razmiljate racionalno tako da u vas samo upozoriti da se pazite i izbjegavate daljnje ozljede. I ako se ponete osjeati loije ili ponovno izgubite svijest, odmah se vratite. Znate opasnosti od potresa mozga. Moda ste ga pretrpjeli. Da, doktore. - Jon je teko ustao. - Hvala. Cijenim vau brigu. - Odluio je zanemariti komentar da je nagao. - Gdje je ef osiguranja bolnice? Odvest u vas - ree jedan od uvara. Poveo je Smitha po stubitu za nudu do zabitog ureda s nekoliko soba koje su bile opremljene najnovijom elektronskom opremom za motrenje i raunalima. Ured efa osiguranja gledao je na parkiralite, a na zidu je bilo nekoliko privatnih uokvirenih fotografija. Jedna je bila crno-bijela fotografija petorice iscrpljenih mukaraca, ispijenih oiju s prkosnim licima u ratnim odorama. Sjedili su na drvenim sanducima, a uokolo je bila gusta dungla. Smith je na trenutak promatrao fotografiju, a zatim prepoznao Dien Bien Phu gdje su Francuzi 1954. poraeni u brutalnoj, poniavajuoj opsadi koja je oznaila kraj dugogodinje francuske kontrole nad tim podrujem. uvar je objasnio - efe, ovo je gospodin koji je pokuao zaustaviti naoruanog istaa. Smith je ispruio ruku - Potpukovnik Jon Smith, amerika vojska. Pierre Girard. Sjednite, pukovnie. Girard nije ustao iza istih linija modernog stola da bi se rukovao sa Smithom, ali je klimnuo prema jednom od stolaca. Debeli, jaki mukarac srednje visine, ef osiguranja nosio je masno sivo odijelo i olabavljenu kravatu. Izgledao je vie kao dugogodinji detektiv Smete CID nego netko iz privatnog osiguranja. Smith je sjeo. - ista ili tkogod to bio, a ini se da postoje odreene sumnje, doao je na intenzivnu da ubije Martina Zeller-bacha, mislim. Girard je pogledao prema uvaru. - Taj ovjek nije bio ista? Na tom mjestu radi Farouk al Hamid - objasnio je uvar - ali neki svjedoci kau da to nije bio on. ef je posegnuo za telefonom. - Dajte mi kadrovsku. - Priekao je neutralnog izraza lica. Bivi detektiv, nedvojbeno, priviknut na birokraciju. - Imate istaa koji se zove Farouk al Hamid koji

47. .43 radi u... da, intenzivnoj. Je li? Dobro. Hvala vam. - Girard je zaklopio i rekao Smithu - Napisao je da je bolestan, da e ga zamijeniti roak i poslao je obavijest Page 17

Ludlum Robert - Opcija Pariz zajedno s roakom, koji je, ini se, bio taj na visoki ista s orujem. I koji - ree Smith - nije uope bio ista, a moda ak ni Alirac. Maska - Girard je klimnuo sam sebi. - Moda. Mogu li pitati zato bi netko elio ubiti g. Zellerbacha? - ef osiguranja napravio je uobiajen kao svi Francuzi kad hoe izgovoriti nje mako ime. On je dr. Zellerbach, raunalni znanstvenik. Radio je s dr. Emileom Chambordom u Pasteuru one noi kad je bila eksplozija. Gubitak Chamborda je velika teta. - Girard je zastao. Znai, mogue je da je taj va dr. Zellerbach vidio ili uo neto sumnjivo. Moda atentatori pokuavaju sprijeiti dr. Zellerbacha da se probudi i da nam taj podatak. Bio je to odgovor policajca i Smith nije smatrao da ga treba dalje razraivati. Rekao bih da je to vie nego mogue. Obavijestit u policiju. Bio bih vam zahvalan da vi ili policija pojaate strau na intenzivnoj i da, ako ga maknu s intenzivne, stave strau gdje god on bude. Kontaktirat u sa Surete. Dobro - Smith je ustao. - Hvala vam. Imam sastanak pa moram ii. - To ba nije bila istina, ali bilo je blizu. Naravno. No, mislim da e policija eljeti razgovarati s vama. Smith je dao Girardu naziv i broj telefona svoga hotela te je otiao. U intenzivnoj Martyjevo se stanje nije promijenilo. Ponovno je sjeo pokraj Martyjeva kreveta, promatrajui okruglo, uspavano lice i brinui se. Marty je izgledao tako ranjivo da se Smithovo grlo stegnulo od emocija. Na kraju je ustao, jo jednom stisnuo Martyjevu ruku i rekao mu da e se vratiti. Napustio je intenzivnu, ali je ostao na istom katu, vrativi se do poarnih stuba. Na stubitu je pretraio sve to bi moglo otkriti ubojicu, bilo kakav trag. Nije pronaao nita osim traga krvi na stupu ograde, dokaz da je doista ranio ubojicu to e biti zanimljiva informacija ako se mukarac ikad ponovno pojavi. Dok je jo bio na pustom stubitu, ukljuio je mobitel s posebnim scramblerom i nazvao. - Netko je pokuao ubiti Martyja u bolnici - javio je. ef Tajne jedan Fred Klein odgovorio je preko Atlantskog oceana s uobiajenim gunanjem. - Znamo li tko? ini se profesionalac. Bila je to dobra namjetaljka. Tip je bio preruen kao ista i da nisam bio ondje, uspio bi. Francusko osiguranje nije nita nalo o njemu? Ne, ali moda e Surete - ree Smith. Jo bolje, razgovarat u s Francuzima, traiti da poalju specijalce da uvaju Zellerbacha. To mi se svia. Postoji jo neto to treba znati. Tip je imao ministrojnicu. Nosio ju je skrivenu meu posteljinom. Na drugoj strani linije nastupio je muk. Klein je znao kao i Smith da je strojnica promijenila cijelu sliku. Pretvorila je ono to se inilo kao najobiniji pokuaj ubojstva u neto mnogo sloenije. Kad je Klein ponovno progovorio, postavio je pitanje - to to zapravo znai, pukovnie? Smith je bio siguran da Klein savreno zna na to je mislio, ali je ipak rekao Imao je vatrenu mo da ubije Martyja otamo gdje je stajao. To to sam ja bio ondje ne bi ga odvratilo, ako je bio voljan ubiti me, kao i moda sve ostale na intenzivnoj. Njegov je poetni plan vjerojatno bio da koristi no, neto tiho, tako da ne privue pozornost. Strojnica je bila samo za krajnju nudu. -I? I to pokazuje da je shvatio kako bi ako otvori vatru i pobije tucet ljudi, njegov bijeg iz bolnice bio mnogo tei. Znai da nije htio riskirati da ga uhvate, mrtvog ili ivog. to nadalje pokazuje da eksplozija nije bila sluajan in ili osveta otputenog zaposle nika, nego dio paljivog plana ljudi s odreenim ciljem koji e ii do krajnjih granica samo da ih ne otkriju. Klein je ponovno bio tih. - Misli da je sad jasnije da je dr. Cham-bord bio meta? I stoga i Marty jer je radio s Chambordom. Page 18

Ludlum Robert - Opcija Pariz Je li bilo koja skupina ili pojedinac preuzela odgovornost za eksploziju? Jo nije. I nee - zakljuio je Smith. 44 Klein se hladno zahihotao. - Oduvijek sam smatrao da se tvoj talent samo trati na medicinu i istraivanje, Jone. Dobro, isto mislimo, ali zasad svi tapkaju u mraku nadajui se da je Chambor-dova smrt samo uzgredna teta od eksplozije, nesrea. Na drugom je kraju dolo do dubokog uzdaha. - Ali to je moj posao. Tvoj je da kopa dublje i nabavi te biljeke i bilo koji tip prototipa raunala koje je razvio. Glas mu je postao otriji - I ako ih se ne moe doepati, mora ih unititi. To su ti naredbe. Ne moemo riskirati da takva mo ostane u pogrenim rukama. Shvaam. Kako je Zellerbach? Ima li kakvih promjena? Smith je javio napredak - Dobro je, ali jo nema jamstva da to znai puni oporavak. Onda emo se nadati. Ako ita zna ili je uzeo biljeke, moda je sauvao podatke na glavnom raunalu u Washington D.C.-u. Poalji raunalnog stru njaka iz Tajne jedan. Ve jesam, pukovnie. Strahovito je teko uao u njega, a kad je i uao, nije nita naao. Ako je Zellerbach vodio biljeke, oponaao je Chamborda i nije ih stavljao u raunalo. To je bila samo jedna ideja. Cijenim to. Sto sad namjerava? Idem u Pasteur. Ondje je ameriki biokemiar s kojim sam radio. Vidjet u to mi moe rei o Chambordu. Budi oprezan. Sjeti se, nema slubeni poloaj u ovoj opera ciji. Tajna jedan mora ostati skrivena. To samo prijatelj ide prijatelju, nita vie - uvjerio ga je Smith. Dobro. Jo neto... elim da se nae s generalom Carlosom Henzeom, Amerikancem koji zapovijeda NATO-ovim snagama u Europi. On je jedina osoba ondje koja zna da si dobio zadatak da istrauje, ali misli da radi za vojnu obavjetajnu slubu. Pred sjednik ga je osobno nazvao da mu to kae. Henzeove veze rade na tom i on e ti rei sve to je pronaao. Ne zna nita o meni ili Tajnoj jedan, naravno. Upamti ovo: Pension Cezanne, tono dva sata popodne. Trai M. Wernera. Lozinka je Loki. 5 Washington D.C. Bilo je rano jutro, a proljetni je povjetarac nosio miris vinjinih cvjetova po Tidal Basinu i kroz otvorena francuska vrata Ovalnog ureda. No, predsjednik Samuel Adams Castilla bio je previe zaokupljen da bi to primijetio ili da bi ga bilo briga. Ustao je iza stola od masivne borovine koji mu je sluio kao radni stol i promatrao troje ljudi koji su sjedili ekajui da on nastavi. Posljednja stvar koja je Castilli trebala u prvoj godini drugog mandata bila je vojna kriza. Drugi mandat bio je trenutak da uvrsti svoja dostignua, provede ostatak programa u podijeljenom Kongresu i izgradi svoj povijesni ugled. - Znai, tako stoje stvari - mrmljao je. - Nemamo dovoljno dokaza da ustanovimo postoji li molekularno raunalo i ako postoji, tko ga ima. Znamo samo da nije u naim rukama, kvragu. - Bio je krupan ovjek s jakim ramenima i irokim strukom. Uobiajeno ugodan, gledao je kroz naoale od titana i radio na kontroliranju svoje frustracije. - Zrakoplovstvo i moji raunalni strunjaci tvrde da nemaju drugo objanjenje za ono to se dogodilo na Diegu Garciji. Moj savjetnik za znanost kae da se savjetovao s vrhunskim ljudima na tom podruju i oni tvrde da moe biti mnogo razloga za prekid komunikacija, poevi od kakve rijetke

46. Page 19

Ludlum Robert - Opcija Pariz ..,..47 atmosferske anomalije. Nadam se da znanstvenici imaju pravo. I ja - sloio se odmah admiral Stevens Brose. I svi mi - dodala je savjetnica za nacionalnu sigurnost Emily Powell Hill. Amen - ree ef kabineta Charles Ouray naslonjen na zid uz kamin. Admiral Brose i savjetnica za nacionalnu sigurnost (NSA) Powell Hill sjedili su u konim naslonjaima ispred predsjednikova stola koji je on donio iz Santa Fea. Poput svih predsjednika, sam je uredio interijer. Trenutani interijer odraavao je njegov ruralni jugozapadni ukus modificiran tijekom pet godina kozmopolitske sofisticiranosti koju je neoekivano zavolio na najviem poloaju savezne vlade uz slubena putovanja u glavne gradove, muzeje i bankete diljem planeta. Pokustvo je iz guvernerske rezidencije u Novom Meksiku smanjeno, a pridrueni su mu elegantni francuski stolii i udoban britanski naslonja pokraj kamina. Crvene i ute draperije naroda Navajo i indijanske vaze, koevi i maske za lice mijeale su se sa senegalskim maskama, nigerijskim drvorezima i titovima plemena Zulu. Predsjednik je uznemireno hodao oko stola. Naslonio se, prekriio ruke i nastavio Svi znamo da teroristiki napadi dolaze od ljudi iji je glavni zadatak privui pozornost na vlastiti cilj i razotkriti ono to smatraju zlim. Ali ovo to se dogodilo, ima barem dvije zakoljice: nije bilo upereno protiv uobiajene simboline mete - veleposlanstva, vladine zgrade, vojne graevine, poznatog spomenika, a usto, to nije bio neki usamljeni bomba samoubojica koji je dignuo u zrak prepun autobus ili pretrpani noni klub. Umjesto toga meta je bila istraivako i obrazovno sredite, mjesto koje pomae ovjeanstvu. Tonije, zgrada u kojoj se stvaralo molekularno raunalo. Emily Powell Hill, bivi brigadni general amerike vojske, podignula je svoje savrene obrve. U pedesetima bila je mrava, dugonoga i vrlo inteligentna. - S dunim potovanjem, gospodine predsjednie, ini se da su podaci koje imate, da je zavreno DNK raunalo, utemeljeni na spekulacijama, stvorenim na temelju nedostatnih podataka, zapravo isto nagaanje. Temelje se na glasinama o onome to moe biti sluajna eksplozija sa sluajnim rtvama. Je li mogue da je izvor vaeg scenarija katastrofe neka paranoja? zastala je. - Da se finije izrazim... svi znaju da protu-obavjetajna sluba voli skakati i na najmanju sjenku. Sve ovo zvui kao jedna od njihovih uobiajenih ideja. Predsjednik je uzdahnuo - Pretpostavljam da elite rei neto drugo o toj temi. Zapravo, gospodine predsjednie, i elim. Moji znanstvenici me uvjeravaju da je raunalna DNK tehnologija stala u ranim raz vojnim fazama i da je na klimavim nogama. Upotrebljiv stroj ne oekuje se jo barem jedno desetljee, moda i dva. To je samo jedan razlog vie da se posumnja na preburnu reakciju. Moda imate pravo - ree predsjednik - ali mislim da e se vai znanstvenici takoer sloiti da ako postoje ljudi koji mogu napraviti takav skok, onda je Chambord na vrhu te liste. Charles Ouray, ef predsjednikova kabineta, namrtio se -Moe li tko objasniti tako i da stari konj poput mene moe razumjeti to DNK stroj ini tako posebnim i tako velikom prijetnjom? Predsjednik je klimnuo Emily Powell Hill, a ona se usredotoila na Ouraya. - Radi se o prelasku sa silicija, temelja raunala, na ugljik, temelj ivota - rekla mu je. - Strojevi su ropski brzi i precizni, a ivot se stalno mijenja i suptilan je. DNK raunala ujedinit e najmonije dijelove obaju svjetova u tehnologiji koja je mnogo monija nego to veina ljudi danas moe zamisliti. A velikim dijelom i stoga to smo smislili kako iskoristiti molekule DNK umjesto mikroipova. Ouray je napravio grimasu. - Spajanje ivota i strojeva - zvui kao pria koju mogu proitati u stripovima. Sigurno si je proitao u stripovima - sloio se predsjednik. Veina tehnologije koja je danas uobiajena davno se pojavila u znanstvenoj fantastici i stripovima. Istina je, istraivai godinama rade ne bi li otkrili kako iskoristiti prirodnu sposobnost DNK Page 20

Ludlum Robert - Opcija Pariz da se preustroji i ponovno iskombinira u sloenim, predvidljivim ablonama. Izgubio sam se, gospodine predsjednie - ree Ouray. Predsjednik je klimnuo. - Oprosti, Chuck. Recimo da eli pokositi tratinu poput one na etalitu. - Mahnuo je velikom rukom nejasno u tom smjeru. - Elektronsko rjeenje bilo bi da

..4.8. 49 upotrijebi nekoliko divovskih kosilica i svaka bi sjekla tisuu vlati trave u sekundi. Tako rade superraunala. Eh, sad, DNK rjeenje upravo je suprotno. Upotrebljava milijarde malih kosilica koje kose samo jednu vlat. Trik je da te male DNK kosilice kose vlati istodobno. To je klju - prirodni masovni paralelizam. Vjeruj mi, molekularno e raunalo upatuljiti mo najveih superraunala dananjice. Usto gotovo i nee troiti energiju i bit e jeftinije za uprav ljanje - dodala je Emily Powell Hill. - Kad se stvori. Ako se stvori. Krasno - progunao je admiral Stevens Brose, zapovjednik stoera iz drugog konog naslonjaa gdje je u tiini sluao. Sjedio je udno, prekrienih glenjeva, a velika brada naginjala se prema naprijed. Sigurnost i briga borili su se na njegovu kockastom licu. - Ako ta DNK stvar stvarno postoji i ako je nadzire netko tko nas ne voli ili eli da damo neto to ne elimo dati, a to je vjerojatno barem pola svijeta... ne elim ak ni misliti o budunosti. Naa se vojska pokree, bori, ivi i die na elektronici, zapovjednim i komunikacijskim iframa. Kvragu, raunala sad vode sve, ukljuujui naruivanje pia za koktele u zdruenom stoeru. Ja na to gledam ovako: eljeznica je bila klju Graanskog rata, zrakoplovi Drugog svjetskog rata, a ifrirana i zatiena elektronika bit e odluujui faktor buduih ratova, Bog nam pomogao. Obrambene posljedice tvoja su zadaa, Stevens - ree mu predsjednik - pa naravno da najprije na to pomisli. Ja moram uzeti u obzir i druge probleme, civilne naravi. Kao na primjer? - upita Chuck Ouray. Reeno mi je da DNK raunalo moe zaustaviti naftovode i plinovode i tako nam ode opskrba gorivom. Moe zaustaviti kon trolu zranog prometa po cijelom kontinentu, svuda od New Yorka do Chicaga i Los Angelesa. Broj poginulih koji bi se od toga mogao oekivati je katastrofalan. Naravno, moe imati pri stup prijenosu sredstava u Saveznim rezervama, to znai da se naa blagajna moe isprazniti za sekundu. Moe otvoriti Hooverovu branu. Tada moemo oekivati smrt stotina tisua ljudi od utapljanja. Lice je Chucka Ourava problijedjelo. - alite se. Recite mi da se alite. ak je i Hooverova brana dostupna? Predsjednik ree jednostavno - Da. Kompjutorizirana je, a raunalo je povezano sa zapadnim elektranama. U sobi je nastupila strana tiina. Predsjednik se pomaknuo. Njegov je pogled preao po trojici savjetnika - Naravno, kao to je Emily rekla, jo nismo sigurni da postoji DNK raunalo koje u potpunosti radi. Idemo korak po korak. Chuck, vidi to nam CIA i NSA mogu rei. Kontaktiraj s Britancima i saznaj to oni znaju. Emily i Stevens, saznajte najnovije podatke od svojih ljudi. Sastat emo se ponovno poslije. im su se zatvorila vrata iza ravnatelja NSA-e, zapovjednika zdruenog stoera i efa kabineta, otvorila su se pokrajnja vrata koja su vodila do predsjednikove privatne radne sobe. Fred Klein je uao u Ovalni ured, u zguvanom sivom odijelu vaui praznu lulu. Klein je izvadio lulu iz usta i izgovorio aljivo - Mislim da je dobro prolo. Predsjednik je uzdahnuo i vratio se velikom konom stolcu. -Moglo je biti i gore. Page 21

Ludlum Robert - Opcija Pariz Sjedi, Frede. Zna li to vie od svoje intuicije i Diega Garcije o ovom neredu? Klein je sjeo u sjedalo u kojem je bio admiral Brose. Proao je rukom po svojoj proelavoj glavi. - Ne vie - priznao je - ali saznat u. - Je li Jon Smith togod saznao? Klein je ispriao predsjedniku o napadu na Martina Zeller-bacha koji je Smith sprijeio. - Kad smo prekinuli vezu, Smith je krenuo u Pasteur da razgovara s kolegom. Nakon toga ide generalu Henzeu. Predsjednik je stisnuo usne - Smith je oito dobar, a jo nekoliko ljudi bilo bi bolje. Zna da u odobriti to god i koga god treba. Klein je klimnuo glavom. - Teroristika je elija mala i brzo se kree. Primijetit e veliku akciju, to znai ako CIA i MI6 podignu uobiajenu prainu, vie nisu korisni. Stvorili smo Tajnu jedan za 51 kirurke situacije poput ove. Dajmo Smithu priliku da bude muha na zidu, da se stopi s okolinom, da ga nitko ne primjeuje. U meuvremenu, kao to znate, imam operativce Tajne jedan na posebnim zadacima. Ako Smith treba pomo, javit u vam i zatim emo postupiti prema situaciji. - Trebamo neto od njega... od nekoga... brzo, dovraga. Predsjednikove su se obrve spojile od brige. - Prije nego to dobijemo udarac gori od Diega Garcije. Pariz, Francuska Privatan i neprofitan, Pasteurov zavod bio je jedno od velikih znanstvenih sredita svijeta, s dvadesetak ogranaka smjetenih na pet kontinenata. Prolo je barem pet godina otkad je Smith bio u njegovu sjeditu u Parizu na konferenciji Svjetske zdravstvene organizacije o molekularnoj biologiji, jednom od Pasteurovih primarnih podruja istraivanja. Razmiljao je o tome, kao i o onome to e pronai dok se taksi zaustavljao na rue du Docteur Roux 28, nazvanoj po jednom od prvih istraivaa zavoda. Platio je vozau i otiao do aneksa. Smjeten u istonom dijelu petnaestog arondismana, Pasteurov se zavod prostirao s obje strane jako prometne ulice. U jednoj od ivotnih ironija, zgrade na istoku zvale su se jednostavno zavod ili stari kampus, a zgrade na zapadu, iako bitno vee, bile su poznate kao aneks. Cijelo mjesto djelovalo je poput draesnog fakulteta i Smith je mogao vidjeti brojne graevine, od kienih palaa iz devetnaestog stoljea do staklenih zgrada dvadeset prvog stoljea, kako se uzdiu meu stablima s obje strane ulice. Takoer je vidio francuske vojnike kako patroliraju ulicama i plonicima zavoda, neobian prizor, ali nesumnjivo odgovor na stranu eksploziju. Smith je pokazao svoju iskaznicu osiguranju Pasteura pokraj kioska aneksa gdje je jedan od vojnika uvao strau s pukom FAMAS od 5.6 mm u rukama. Iza ovjeka izdizali su se sivi oblaci dima iznad vrhova krovova. Smith je maknuo iskaznicu i klimnuo prema dimu te pitao uvara u Pasteuru na francuskom - Je li ondje bio laboratorij dr. Chamborda? Oui. Malo je toga ostalo. Nekoliko vanjskih zidova i velika tuga - mukarac je tuno, galski slegnuo ramenima. Smith je htio proetati. Trebalo je jo mnogo toga srediti, a Martyjevo stanje stalno mu se vrtjelo po glavi. Pogledao je prema gore. Kao da je jeka njegovih misli, dan je postajao tmurniji, a sunce se izgubilo iza debelog oblaka koji je bacao monokromatsku paletu boja. ekao je auto da se doveze do aneksa, zatim je preao ulicu na ploniku, idui prema dimu koji je bio prvi fiziki znak katastrofalnog napada. Uskoro je vidio drugi znak, sivi prah i pepeo koji je napraio biljke i graevine. Lunati smrad peckao mu je nos. I na kraju, ondje su bili ptiji leevi - vrapci, sokolovi, sojke koji su leali razasuti po tratini, poput lutaka palih s neba, uginuli od udara eksplozije ili vatre koja je slijedila nakon eksplozije. to je iao dalje, bilo je vie pepela, strani je pokriva bio preko zgrada, drvea, grmova, znakova... svega i svaega. Nita nije bilo poteeno, ostavljeno netaknutim. Naposljetku je skrenuo iza ugla te se pojavilo samo mjesto, veliko, uokolo zidine, pocrnjele cigle i prah iznad kojeg su tri vanjska zida uvala opasni, turobni okvir sivog neba. Ruke je stavio duboko u depove balonera i stao Page 22

Ludlum Robert - Opcija Pariz na mjestu gdje je elio prouiti bezduni prizor. Zgrada je zasigurno bila prostrana, veliine skladita. Psi su njukali ruevine. Spasioci i vatrogasci kopali su estoko, a naoruani vojnici bili su u ophodnji. Pougljenjeni ostaci dvaju automobila ostali su na ploniku. Pokraj njih, neki metalni znak otopio se u izoblienu elinu aku. U blizini su ekala kola hitne pomoi ako se nae jo koji preivjeli ili se neki od radnika ozlijedi. Smith je ekao s tugom u srcu, a vojnik je oprezno pristupio i zatraio iskaznicu. Predao ju je i upitao - Ima li traga dr. Cham-bordu? Ne mogu o tome govoriti, gospodine. Smith je klimnuo. Imao je druge naine da to sazna, a sad kad je vidio devastaciju, shvatio je da nema nita to bi mogao saznati ovdje. Tko god je preivio, imao je sree, sree kao Marty. Dok je odlazio, razmiljao je o udovitima koja su to uinila. Ljutnja mu se skupljala u grudima. Vratio se do rue du Dr Roux i preao ulicu prema starom kam-pusu. Smirujui se, pokazao je iskaznicu na kiosku gdje su jo jedan Pasteurov uvar i naoruani vojnik kontrolirali pristup. Nakon detaljnog pregleda uputili su ga u ured i laboratorij njegova starog prijatelja i kolege Michaela Kernsa. Dok je prolazio uz staru zgradu gdje je ivio i radio Louis Pasteur i gdje je i pokopan, bio je zapanjen koliko se dobro osjeao to se vratio u ovu kolijevku iste znanosti, unato okolnostima. Naposljetku, tu je Pasteur u devetnaestom stoljeu provodio svoje sjajne pokuse s fermentacijom koji nisu vodili samo do pionirskog istraivanja u bakteriologiji ve i do sterilizacije koja je zauvijek izmijenila shvaanje bakterija i spasila milijune ivota. Nakon dr. Pasteura drugi su istraivai nastavili s vanim znanstvenim probojima koji su doveli do kontrole zaraznih bolesti kao difterije, gripe, kuge, polija, tetanusa, tuberkuloze pa ak i ute groznice. I ne udi to je zavod imao vie nobelovaca nego veina drava. S vie od stotinu istraivakih jedinica i laboratorija kompleks je imao petstotinjak stalnih znanstvenika dok je jo esto iz svih krajeva svijeta radilo povremeno na posebnim projektima. Medu njima je bio i dr. Michael Kerns. Mikeov ured bio je u zgradi Jacquesa Monoda u kojoj je bio odjel molekularne biologije. Vrata su bila otvorena. Kad je Smith uao, Mike je pogledao sa stola na kojem je bila rasprostrta gomila papira s izraunima. Kerns je pogledao Smitha i skoio. - Jone! Blagi Boe, ovjee! to radi tu? Bijela laboratorijska kuta je vijorila, Kerns je priao s lakoom medvjeda koji se vraa u brlog. Nekoliko centimetara nii od metar osamdeset i pleat, vrsto je stisnuo Smit-hovu ruku. - Pa, Jone, koliko je prolo? Barem pet godina - Smith ga je podsjetio sa smijekom. Kako ide posao? Tako blizu, a opet tako daleko - nasmijeio se Kerns - kao i obino, zar ne? Sto te vodi u Pariz? Jo virusa koje treba uhvatiti za USAMRIID? Smith je protresao glavom - Moj prijatelj Marty Zellerbach. Ozlijeen je u eksploziji. Onaj dr. Zellerbach za koga kau da je radio s jadnim Chambordom? Nisam ga nikad upoznao. ao mi je, Jone. Kako je on? U komi. Prokletstvo. Kakva je prognoza? Nadamo se. Ima gadnu ozljedu glave, a i dalje je u komi. Ali pokazuje znakove da bi se mogao izvui. - Smith je ponovno zatresao glavom, izraz mu je bio tuan. - Ima li novosti o Chambordu? Jesu li ga pronali? Jo trae. Eksplozija je sruila zgradu. Trebat e im dani prije nego to sve prekopaju. Nali su neke dijelove tijela koje pokua vaju identificirati. Jako tuno. Jesi li znao da je Marty radio s Chambordom? Zapravo ne. Ne, sve dok nisam proitao u novinama - Kerns se vratio za stol i pokazao Smithu na stari naslonja u neurednom uredu. Samo baci te papire na pod. Smith je klimnuo, maknuo hrpu registratora i sjeo. Page 23

Ludlum Robert - Opcija Pariz Kerns je nastavio - Rekao sam da nisam nikad upoznao Zeller-bacha, je li tako? Ali da budem precizniji, nikada nisam ni uo da je ovdje. Nije bio zaposlenik, a nisam nikada ni vidio njegovo ime. Da je detairan ili gostujui znanstvenik, znao bih. To je morao biti neki privatni aranman s Chambordom. - Kerns je zastao -Vjerojatno ti to ne bih smio rei, ali bio sam zabrinut za Emilea. Ove godine ponaao se udno. Smith je usredotoio pozornost. - Chambord se ponaao udno? Kako? Pa - Kerns je razmiljao, a zatim se nagnuo poput urotnika, ruke su mu bile sklopljene na papirima. - Bio je veseo ovjek, zna to mislim? Ugodan, otvoren, drueljubiv. Marljiv radnik koji nije shvaao svoj rad ozbiljno unato vanosti. Vrlo razuman. Ekscen trian, poput veine nas, ali na sasvim drukiji nain od prole go dine. Imao je pravo stajalite, njegov ego nikad nije bio velik. Za pravo, kad smo se svi okupili na piu, rekao je - svijet moe i bez nas. Uvijek e se nai netko drugi da radi. Skromno i na mnogo naina tono. I odjednom se promije nio? Da. Kao da je nestao - na hodnicima, na sastancima, u kafi ima, druenjima, zabavama zaposlenika i svim ostalim. I to se dogodilo samo tako. - Pucnuo je prstima. - Kao da nas je sve odsjekao, otrim rezom noa. Nestao je, to se veine nas ticalo. Je li to bilo prije godinu dana, otprilike u isto vrijeme kad je prestao unositi podatke o napretku u raunalo? Kerns je bio zaprepaten. - Nisam to uo. Prokletstvo, znai li to da nemamo pojma to je postigao u posljednjih dvanaest mjeseci? Da, to znai to. Zna li na emu je radio? Naravno, svi su znali - na molekularnom raunalu. uo sam da je napravio velike korake, da e moda ak stii prvi, za manje od deset godina. To nije bila tajna, dakle... Dakle? Kerns se naslonio. - Dakle emu tajnovitost? To je bilo udno kod njega: tajnost, povuenost, zbunjenost, izbjegavanje kolega. Doe na posao, ode doma, vrati se na posao, nita vie. Katkad je bio tu nekoliko dana za redom. uo sam ak da je ondje imao i krevet. Mi smo to samo pripisali istraivakom aru. Smith nije elio ispasti prezainteresiran za Chamborda ili njegove biljeke ili DNK raunalo. Naposljetku, bio je u Parizu zbog Martvja. Nita vie, to se tie Kernsa ili bilo koga drugog. - On nije prvi koji je toliko zaokupljen svojim radom. Znanstvenik koji nije tako zaokupljen ne treba se baviti znanstvenim istraivanjem. - Zastao je i upitao leerno - Znai, koja je tvoja teorija? Mike se nasmijeio - Pa, onako moda kako mi mata radi, kraa istraivanja. pijuni. Industrijska pijunaa, moda. Neke tajne operacije. Zar se dogodilo neto to bi te navelo na tu pomisao? Pa tu je uvijek pitanje Nobelove nagrade. Tko god stvori prvo molekularno raunalo, bit e glavni. Naravno, to ne znai samo novac, nego i presti, uspon na Olimp prestia. Nitko u Pasteuru ne bi ga odbio. Vjerojatno nitko u svijetu. Pod takvim uvjetima svatko od nas moe postati nervozan i tajnovit, titei rad sve dok bude spreman izai u javnost. To si dobro rekao. - Ali kraa je jedna stvar, a masovno ubojstvo uzrokovano eksplozijom druga. - Tu mora biti jo neto zbog ega si pomislio da je Chambord bio zabrinut da e mu ukrasti rad. Neto neobino, moda ak sumnjivo, to te je navelo na tu pomisao. Sad kad si spomenuo... Pitao sam se katkad koji su to ljudi koje sam primijetio s Chambordom jedanput ili dvaput ispred Pasteura. Isto vrijedi i za auto koji ga je katkad znao pokupiti ovdje. Smith je dopustio da se samo djeli zanimanja pokae na njegovu licu. - Kakvi ljudi? Ma dovoljno obini. Francuzi, dobro obueni. Bili su uvijek u civilu, ali rekao bih da su vojnici. Ali ako je Chambord napredo Page 24

Ludlum Robert - Opcija Pariz vao s DNK raunalom, to bi imalo neko znaenje. Vojska bi sigurno htjela imati prste u svemu to je radio ako bi im dopustio. Prirodno. A to je s autom? Sjea li se godine i marke? Citroen, noviji. Ne znam tonu godinu. Bio je velik i crn. Vidio bih ga kad bih radio do kasno. Ja sam iao prema svom autu, a on bi proao nekoliko puta. Stranja bi se vrata irom otvo rila, Chambord bi se pognuo i uao, on je jako visok, zna, i odve zao se. To je bilo udno jer je imao svoj mali Renault. Mislim, pri mijetio bih Renault parkiran na parkiralitu nakon to bi ga veliki auto odvezao. Nikada nisi vidio tko je bio s njim u Citroenu? Nikada. Ali bio sam umoran i razmiljao sam samo kako da doem kui. Je li ga Citroen dovezao natrag? Ne bih znao. Smith je razmislio. - Hvala, Mike. Vidim da ima puno posla i ne elim ti vie oduzimati vrijeme. Samo sam doao provjeriti to je Marty radio u Parizu da dobijem procjenu njegova zdravlja prije eksplozije. Oprosti to smo skrenuli s teme s Chambordom. Marty ima Aspergerov sindrom i obino je dobro, ali kako nisam s njim razgovarao neko vrijeme, samo elim potvrdu. Sto mi moe rei o Chambordovoj obitelji? Moda znaju neto vie o Martvju. Emile je bio udovac. ena mu je umrla prije sedam godina. Nisam bio u Pasteuru tada, ali uo sam da ga je to jako pogodilo. Zakopao se u posao, bio je izgubljen neko vrijeme, rekli su mi. Ima jedno dijete, odraslu ker. Ima njezinu adresu? Kerns se okrenuo raunalu i dao mu adresu. Okrenuo je glavu prema Smithu. - Zove se Therese Chambord. Mislim da je uspjena glumica, uglavnom u kazalitu, ali snimila je i nekoliko francuskih filmova. Odlina je, prema onome to sam uo. Hvala, Mike. Javit u ti kako je s Martyjem. I moramo otii na pie prije nego to ode kui. A uz malo sree i Marty. Dobra ideja. Svia mi se. - Ustao je i otiao. Izaavi van, Smith je pogledao preko velikog kampusa prema dimu koji je tanko lebdio prema oblacima. Klimnuo je glavom, okrenuo se i krenuo natrag ulicom mislei na Martyja. Mobitelom je nazvao bolnicu Pompidou i razgovarao sa sestrom na intenzivnoj koja je javila da je Martyjevo stanje i dalje stabilno, na sreu jo je povremeno pokazivao znakove da se moe probuditi. To nije bilo mnogo, ali Smith se nadao da e se njegov dugogodinji prijatelj izvui. A kako se vi osjeate? - upita ona. Ja? - sjetio se udarca u glavu kad je pao. Sad se inilo da je prolo puno vremena i u usporedbi s devastacijom u Pasteuru bilo je nebitno. - Ja sam dobro. Hvala na pitanju. Kad je poklopio, pojavio se na rue du Dr Roux i razmislio o onome to je saznao od Mikea Kernsa. Tijekom prole godine Emile Chambord se ponaao kao ovjek u urbi, kao netko tko ima veliku tajnu. I vian je s dobro odjevenim mukarcima koji bi mogli biti vojniki tipovi bez odore. Smith je ralanjivao te podatke kad je osjetio da ga promatraju. Kako god to nazvali - obuka, iskustvo, esto osjetilo, podsvjesno stvaranje slike, paranoja ili parapsihologija... ali postojao je taj osjeaj, lagano nabiranje koe na stranjoj strani vrata. Te oi koje su ga motrile bile su tu negdje. Poelo je im je stao na plonik. 6 Satnik Darius Bonnard gotovo je mogao namirisati deve, datulje koje trule na suncu, smrad jareve masti kus-kusa, ak i usahli, ali udesni miris ustajale vode. Promijenio je svoj