NIKOLINA BORKO - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/869.B.pdf · Un atoč tome što se špedicija...
Transcript of NIKOLINA BORKO - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/869.B.pdf · Un atoč tome što se špedicija...
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
NIKOLINA BORKO
ULOGA ŠPEDITERA U ORGANIZIRANJU IZVANREDNIH PRIJEVOZA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
ULOGA ŠPEDITERA U ORGANIZIRANJU IZVANREDNIH
PRIJEVOZA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodna špedicija i logistika
Mentor: Doc.dr.sc. Pavlić Skender Helga
Student: Nikolina Borko
Studijski smjer: Međunarodno poslovanje
JMBAG: 0081130196
Rijeka, lipanj 2015.
SADRŽAJ:
1. UVOD ...................................................................................................................... 1
1.1. Problem predmet i objekt istraživanja ............................................................... 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze .................................................................... 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ................................................................................... 2
1.4. Znanstvene metode ............................................................................................... 3
1.5. Struktura rada ...................................................................................................... 3
2. VAŽNIJE ZNAČAJKE O ŠPEDICIJI I ŠPEDITERU .......................................... 5
2.1. Pojam i razvoj međunarodne špedicije .............................................................. 5
2.1.1. Razvoj međunarodne špedicije ................................................................... 5
2.1.2. Pojam međunarodne špedicije .................................................................... 6
2.2. Pojam i poslovi međunarodnog špeditera ........................................................ 10
2.2.1. Pojam međunarodnog špeditera ............................................................... 10
2.2.2. Poslovi međunarodnog špeditera .............................................................. 11
2.3. Uloga špeditera u vanjskotrgovinskom i prometnom sustavu ....................... 13
3. OSNOVNA OBILJEŽJA IZVANREDNOG PRIJEVOZA ................................. 17
3.1. Pojam izvanrednog prijevoza ............................................................................ 17
3.2. Izvanredni prijevoz u cestovnom prometu ....................................................... 19
3.3. Izvanredni prijevoz u željezničkom prometu .................................................. 22
3.4. Izvanredni prijevoz u pomorskom prometu .................................................... 24
3.5. Izvanredni prijevoz u zračnom prometu .......................................................... 26
4. ŠPEDITER KAO ORGANIZATOR IZVANREDNOG PRIJEVOZA ............... 28
4.1. Uloga špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza ................................ 28
4.1.1. Planiranje izvanrednog prijevoza ............................................................. 29
4.1.2. Dozvole za izvanredni prijevoz .................................................................. 31
4.1.3. Prijevoz izvanrednog tereta ....................................................................... 32
4.2. Pravni okviri za prijevoz izvanrednih pošiljki ................................................ 33
4.2.1. Zakon o prijevozu u cestovnom prometu ................................................. 33
4.2.2. Zakon o javnim cestama ............................................................................ 34
4.2.3. Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava ................. 35
4.2.4. Pravilnik o izvanrednom prijevozu........................................................... 35
4.2.5. Pravilnik o mjerilima za izračun naknade za izvanredni prijevoz ........ 37
4.2.6. Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama ............... 37
4.3. Obveze, prava i odgovornosti špeditera u organizaciji izvanrednih prijevoza
..................................................................................................................................... 38
4.3.1. Obveze špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza ...................... 38
4.3.2. Prava špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza ........................ 42
4.3.3. Odgovornosti špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza ........... 45
4.4. Špediter kao logistički operator u organiziranju izvanrednih prijevoza ...... 46
5. ŠPEDITER – KLJUČAN ČIMBENIK U GLOBALNOM PROMETNOM I
VANJSKOTRGOVINSKOM SUSTAVU .................................................................. 49
6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 52
LITERATURA ............................................................................................................. 55
POPIS FOTOGRAFIJA .............................................................................................. 59
POPIS GRAFIKONA .................................................................................................. 59
POPIS SHEMA ............................................................................................................. 59
POPIS TABLICA ......................................................................................................... 60
1
1. UVOD
1.1. Problem predmet i objekt istraživanja
Međunarodna špedicija je vrlo značajna gospodarska djelatnost čiji značaj neprestano
raste kako u međunarodnom tako i u nacionalnom gospodarstvu. Važnost špedicije
očituje se u tome što ona koordinira te omogućuje optimalno funkcioniranje gotovo svih
sustava razmjene. Bez međunarodne špedicije ne bi mogao optimalno funkcionirati
sustav međunarodne razmjene s obzirom da je špedicija ta koja omogućuje
premještanje, čuvanje te organiziranje protoka roba od njihove sirovinske baze pa sve
do krajnjih potrošača. Međunarodna špedicija se ekonomski učvrstila u sustavu
razmjene gdje povezuje proizvodnju i potrošnju, a samim time i ponudu i potražnju.
Razvoj špedicije te tehnike i tehnologije značajno je olakšao prijevoz pošiljki raznih
dimenzija, oblika i masa te doprinio povećanju ekonomičnosti i produktivnosti.
Špediteri u svakom pogledu nastoje zadovoljiti zahtjeve svojih nalogodavaca i to na što
brži i efikasniji način, naročito kada se radi o prijevozu izvanrednih pošiljki koje u
nekim slučajevima zahtijevaju posebne regulacije prometa i druge sigurnosne zahtjeve
te time doprinijeti optimizaciji trgovinskog i prometnog sustava.
Sukladno prethodno navedenom određen je problem istraživanja:
Izvanredni prijevoz se u današnje vrijeme odvija uz uvjete minimalnih rizika te
istovremeno maksimalnu sigurnost i to od samog početnog mjesta pa sve do odredišta.
U organiziranju izvanrednih pošiljki do izražaja dolaze posebni zahtjevi u prijevozu,
razni pravni okviri te međunarodni propisi. Unatoč velikom značaju i ulozi špeditera u
okviru navedenog još uvijek je prisutan nedostatak literature i istraživanja iz područja
organiziranja izvanrednih prijevoza.
U skladu sa problemom samog istraživanja određen je i predmet istraživanja: prikazati
temeljna obilježja međunarodne špedicije i špeditera i njegovu ulogu u organizaciji
izvanrednih prijevoza te također prikazati izvanredni prijevoz u različitim prometnim
granama.
2
Problem i predmet istraživanja odnose se na slijedeće objekte istraživanja:
međunarodni špediter i izvanredni prijevoz.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
U skladu sa problemom, predmetom i objektom istraživanja postavljena je radna
hipoteza:
Na temelju odrednica o međunarodnoj špediciji te izvanrednom prijevozu kao i
obvezama, pravima i odgovornostima špeditera u organizaciji izvanrednih prijevoza
može se dokazati važnost uključivanja špeditera u organiziranje izvanrednog prijevoza.
Uz postavljenu radnu hipotezu također su postavljene pomoćne hipoteze:
PH1: Definiranjem međunarodne špedicije i međunarodnog špeditera te izvanrednog
prijevoza, može se utvrditi važnost špeditera u vanjskotrgovinskom sustavu.
PH2: Uloga u organiziranju izvanrednog prijevoza u vidu organiziranja prijevoza
izvanrednih pošiljki pretvara špeditera u ključnog čimbenika u globalnom prometnom i
vanjskotrgovinskom sustavu.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja je istražiti važnost i značajke špeditera te njihove uloge u
organiziranju izvanrednog prijevoza.
Ciljevi istraživanja su istražiti glavne značajke međunarodne špedicije i špeditera s
ciljem utvrđivanja njegove uloge u organiziranju izvanrednog prijevoza.
Da bi se riješio problem istraživanja, dokazale postavljene hipoteze te postigli svrha i
cilj istraživanja potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:
3
1) Koje su glavne značajke špedicije i špeditera?
2) Koja je razlika između klasičnog špeditera i špeditera kao logističkog operatora?
3) Koji je značaj špeditera u suvremenim gospodarskim uvjetima?
4) Koje su obveze, prava i odgovornosti špeditera?
5) Koja je uloga špeditera u organiziranju izvanrednih prijevoza?
6) Koji su pravni okviri u organizaciji izvanrednog prijevoza?
7) Koje su važne odrednice izvanrednih prijevoza?
1.4. Znanstvene metode
Kako bi se riješila postavljena problematika prethodilo je prikupljanje i proučavanje
literature i znanstvenih spoznaja autora na području ekonomskih znanost. U ovom radu
korištena je kombinacija sljedećih znanstvenih metoda: metoda analize i sinteze,
komparativne metode, deskriptivne metode, metoda klasifikacije, metoda indukcije i
dedukcije te metoda kompilacije.
1.5. Struktura rada
Rezultati istraživanja u ovom diplomskom radu predočeni su u šest međusobno
povezanih dijelova.
U prvom dijelu, Uvodu, definiran je problem, predmet i objekti istraživanja, postavljena
radna hipoteza te pomoćne hipoteze, navedeni su svrha i ciljevi istraživanja te
znanstvene metode koje su korištene pri istraživanju te je objašnjena struktura
diplomskog rada.
Naslov drugog djela je Važne značajke o špediciji i špediteru. U tom dijelu opisana je
kratka povijest špedicije, definirani pojmovi međunarodne špedicije i međunarodnog
špeditera te poslovi međunarodnog špeditera.
4
Treći dio rada, Osnovna obilježja izvanrednog prijevoza, je dio u kojem je najprije
pojašnjen pojam izvanrednog prijevoza, a potom je objašnjen izvanredni prijevoz po
svakoj vrsti prometa, odnosno objašnjeni su cestovni, željeznički, pomorski te zračni
promet.
Špediter kao organizator izvanrednog prijevoza četvrti je dio rada u kojem se
objašnjava uloga špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza, navedeni su pravni
okviri za prijevoz izvanrednih pošiljaka, obrazložene obveze, prava i odgovornosti
špeditera iz ugovora o špediciji te objašnjen špediter kao logistički operator u
organiziranju izvanrednih prijevoza.
Peti dio rada, Špediter - ključan čimbenik u globalnom prometnom i
vanjskotrgovinskom sustavu, dio je u kojem se objašnjavaju kako u suvremenom
globalnom okruženju špediter imaju veliki značaj jer moraju omogućiti prijevoz
proizvoda kako bi zadovoljili potrebe cijelog globalnog tržišta s posebnim osvrtom na
izvanredni prijevoz.
U posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza rezultata prethodnih dijelova te se
prikazuju spoznaje do kojih se u njima došlo, a ujedno se time dokazuje radna hipoteza.
5
2. VAŽNIJE ZNAČAJKE O ŠPEDICIJI I ŠPEDITERU
Kako bi se shvatila bit međunarodne špedicije i špeditera njihove najbitnije značajke
prikazane su kroz sljedeće tematske jedinice: 1) Pojam i razvoj međunarodne špedicije i
2) Pojam i poslovi međunarodnog špeditera.
2.1. Pojam i razvoj međunarodne špedicije
U nastavku će se detaljnije objasniti razvoj međunarodne špedicije te pobliže objasniti
sam pojam međunarodne špedicije.
2.1.1. Razvoj međunarodne špedicije
Postanak špedicije veže se uz 13. stoljeće, vrijeme apsolutne dominacije Venecije u
svim prometnim putovima na moru. U to doba trgovci su redovito povjeravali otpremu i
dopremu robe posebnim posrednicima koji su se brinuli za siguran prijevoz robe u
trgovini s alpskim i prekoalpskim državama (Zelenika, 1996, str. 23).
U 16. stoljeću počinje organizacija otpreme i dopreme tuđe robe za svoj račun i to
putem naplaćivanja vozarina i izdavanja prijevoznih isprava. Krajem 18. stoljeća
trgovina s udaljenim područjima poprima šire razmjere, pa se javlja sve veća potreba za
specijalnim posrednicima koji su odlučivali o prijevoznim putovima, unajmljivali
prijevozna sredstva te davali stručne savjete. Nakon pojave prve željeznice, 1825.
godine, te modernizacije drugih prijevoznih sredstava počinje snažan razvoj
međunarodne trgovine, a samim time jača položaj specijalnih posrednika tj. špeditera
(Andrijanić et al, 2001, str. 194)
Pojava špedicije bila je uvjetovana razvitkom robnog prometa općenito te posebno
trgovine na daljinu. Kasnije se trgovina na daljinu počela sve jače razvijati te se
6
postepeno proširivala na veći broj predmeta, šira područja i veće udaljenosti. (Turina,
1965, str. 17)
U 20. stoljeću dolazi do snažnog razvoja međunarodne robne razmjene, tokova kapitala,
suvremenih transportnih tehnologija kao i novih znanja čime dolazi do sve složenijih
odnosa među sudionicima razmjene. Takvi složeni odnosi ubrzo su se počeli uređivati
raznim pravnim izvorima na nacionalnim, bilateralnim te multilateralnim osnovama
(Andrijanić et al., 2001, str. 194).
Unatoč tome što se špedicija spominje već u 13. stoljeću, međunarodna špedicija je
relativno mlada djelatnost. Međunarodna špedicija se zapravo razvila tek u 19. stoljeću i
to pojavom željeznice i ostalih suvremenih prijevoznih sredstava čime se međunarodna
robna razmjena počela odvijati na široj osnovici (Zelenika, 1996, str. 34).
2.1.2. Pojam međunarodne špedicije
Pojam špedicija dolazi od latinske riječi „expedire“ što doslovno znači odriješiti ili
urediti, a također se prevodi kao otpremiti ili otposlati, otkuda dolaze i izrazi
otpremništvo i otpremnik. Takve su riječi ušle u naš jezik te su udomaćene u praksi
domaćih špeditera (Andrijanić et al., 2001, str. 195).
Špedicija predstavlja „specijaliziranu privrednu djelatnost koja se bavi organizacijom
otpreme robe i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Špediciju obavlja špediter, a to je
privrednik, pravna ili fizička osoba koja se isključivo ili obrtimice bavi organizacijom
otpreme robe svojih komitenata pomoću vozara i drugim poslovima koji su s tim u
vezi“ (Zelenika, 1996, str. 51).
Sustav međunarodne razmjene te sustav međunarodnog prometa ne bi mogli optimalno
funkcionirati bez međunarodne špedicije s obzirom da ona omogućuje premještanje,
čuvanje te organiziranje protoka roba od njihove sirovinske baze pa sve do krajnjih
potrošača.
Špediterski poslovi su iznimno raznovrsni i kompleksni te je zbog toga došlo do
određenih podjela rada i specijalizacija. U različitoj literaturi postoje razna stajališta
7
prema kojima se špedicija može podijeliti. Glavna stajališta za određivanje uže
specijalnosti špedicije jesu (Zelenika 2005, str. 75):
1) Teritorijalni djelokrug poslovanja
Prema ovom kriteriju špedicija se dijeli na nacionalnu i međunarodnu. Nacionalna
špedicija se bavi samo organiziranjem otpreme i dopreme robe unutar jedna države i pri
tome se koristi isključivo domaćim prijevoznim sredstvima. Unutar nacionalne špedicije
razlikuje se „loko špedicija“ koja se odvija u istom mjestu te „međumjesna špedicija“
koja se odvija iz jednog u drugo mjesto iste države (Zelenika, 2005, str. 77).
Za razliku od nacionalnog špeditera koji ne može organizirati otpremu i dopremu robe u
međunarodnom prometu, međunarodni špediter može organizirati i u nacionalnom i
međunarodnom prometu.
Međunarodna špedicija bavi se otpremom robe iz vlastite u stranu zemlju (izvozna
špedicija), doprema robe iz strane zemlje u vlastitu (uvozna špedicija) te provozom robe
između stranih zemalja preko teritorija vlastite zemlje (tranzitna špedicija). Rijetki su
slučajevi kada se špediter specijalizira samo za jedno od prethodno navedenog, češći je
slučaj da se bave sa sve tri vrste (Andrijanić et al., 2001, str. 200).
2) Osnovno obilježje poslovanja
Prema osnovnom obilježju poslovanja špedicija se dijeli na lučku, cestovnu,
željezničku, zračnu te riječnu. Među glavnim vrstama špedicije najznačajnije mjesto
pripada lučkoj (pomorskoj) špediciji uz koju se vežu i sami počeci međunarodne
špedicije.
Prijevoz morem predstavlja jednu od najspecifičnijih i najsloženijih prijevoznih grana.
Lučki špediteri izvršavaju brojne poslove, odnosno organiziraju brojne manipulacije u
morskim lukama. More je značajno u međunarodnoj špediciji zbog dva glavna razloga:
more je najjeftiniji prometni put i uživa izvjestan monopolski položaj jer omogućava
veći i obimniji robni promet (Zelenika, 2005, str. 79 – 82).
8
Cestovna špedicija omogućava učinkovitu otpremu, dopremu i provoz robe cestovnim
prijevoznim sredstvima. Mnogi cestovni špediteri specijalizirani su za organiziranje
prijevoza izvanrednih pošiljaka pri čemu neki od njih prijevoz obavljaju vlastitim
prijevoznim sredstvom pa se tako javljaju u funkciji špeditera i prijevoznika (Zelenika,
2005, str. 83).
Željeznička špedicija omogućava brzo, sigurno i racionalno manipuliranje i prijevoz
pošiljki željeznicom odnosno željezničkim prijevoznim sredstvima pri čemu se neka
špediterska poduzeća specijaliziraju za određene transportne pothvate poput npr.
izvanrednog prijevoza. Međutim, željeznički špediteri koji su prvenstveno
specijalizirani za prijevoz robe željeznicom istodobno se bave i ostalim vrstama
međunarodne špedicije, primjerice cestovnom špedicijom (Zelenika, 2005, str. 84).
Zračna špedicija podrazumijeva skup poslova i aktivnosti koje omogućuju otpremu
dopremu i provoz robe zračnim prijevoznim sredstvima. Uz poslove zračne špedicije,
zračna špediterska poduzeća se u mnogim slučajevima bave i poslovima prometnih te
putničkih agencija (Zelenika, 2005, str. 85).
Neki od špeditera specijalizirani su za riječnu špediciju, odnosno prijevoz robe riječnim
prijevoznim sredstvima u sustavu riječne plovidbene mreže povezujući na taj način
riječna pristaništa (Zelenika, 2005, str. 86).
Granična špedicija obuhvaća usluge koje stoje u vezi s obavljanjem carinskih
formalnosti oko izvoza, uvoza i provoza robe, raznim manipulacijama koje se obavljaju
takvom robom na granici te drugim poslovima koji su u vezi s prijelazom robe preko
carinske crte te spadaju u područje graniče špedicije (Zelenika, 2005, str. 86).
3) Obujam poslovanja
Prema ovom kriteriju špediterska poduzeća se dijele na velika, srednja i mala (Zelenika,
2005, str. 100).
Kriteriji raspodjele su broj zaposlenih, godišnji prihod obrađenih pozicija, godišnji
prihod, vrijednost tvrtke te godišnja neto dobit. Navedeni kriteriji prema kojima se
špediterska poduzeća klasificiraju prikazani su u slijedećoj tablici (Tablica 1).
9
Tablica 1: Velika, srednja i mala špediterska poduzeća
ŠPEDITERSKA
PODUZEĆA
BROJ
ZAPOSLENIH
GODIŠNJI
BROJ
OBRAĐENIH
POZICIJA
GODIŠNJI
PRIHOD
(u €)
VRIJEDNOST
TVRTKE
(u €)
GODIŠNJA
NETO
DOBIT
(u €)
VELIKA
(MEGA) ≥ 500 ≥ 1.000.000 ≥ 50.000.000 ≥ 20.000.000 ≥ 5.000.000
SREDNJA ≥ 50 ≥ 100.000 ≥ 10.000.000 ≥ 2.000.000 ≥ 1.000.000
MALA (NIŠA) do 50 ≥ 10.000 do 10.000.000 do 2.000.000 ≥ 500.000
Izvor: Izradila autorica prema Zelenika, 2005, str. 100-101
4) Najčešće korištene prijevozno sredstvo
Prema najčešće korištenom prijevoznom sredstvu špedicija se dijeli na pomorsku,
cestovnu ili kamionsku, željezničku, zračnu i riječnu špediciju.
5) Vrsta prijevoza
S obzirom na vrstu prijevoza špedicija se dijeli na brzovoznu, sporovoznu, ekspresnu,
vagonsku, komadnu ili denčanu, zbirnu, masovnu, čartersku, konvencionalnu,
kombiniranu te multimodalnu špediciju.
Konvencionalna špedicija predstavlja prijevoz pošiljaka s jednoga mjesta na drugo
prijevoznim sredstvom jedne grane prijevoza koji se obavlja na temelju jednog ugovora
i jedne isprave o prijevozu. Karakteristika takvog prijevoza je da ga organizira samo
jedan organizator. Aktivnostima konvencionalnog špeditera svakodnevno se bavi svaki
špediter (Zelenika, 2005, str. 87).
Špedicija u kombiniranom transportu predstavlja skup aktivnosti i funkcija koja
omogućava organiziranje i operacionalizaciju otpreme, dopreme i provoza robe prema
načelima kombiniranog transporta. Za kombinirani transport je karakteristično da se
obavlja s najmanje dva prijevozna sredstva, obavlja se na temelju onoliko ugovora
koliko je prijevoznih sredstava sudjelovalo, a cjelokupni proces mogu organizirati jedan
ili više operatora kombiniranog transporta (Zelenika, 2005, str. 91 – 92).
10
Špedicija u multimodalnom transportu predstavlja skup poslova i funkcija koje
omogućavaju organizaciju otpreme, dopreme i provoza robe po načelima
multimodalnog transporta kod kojeg sudjeluju najmanje dva prijevozna sredstva na
temelju jednog ugovora i u čijoj organizaciji sudjeluje samo jedan operator (Zelenika,
2005, str. 94).
6) Prometni smjer
Prema ovom kriteriju podjele špedicija se može podijeliti na primjerice špediciju za
Sjevernu Europu, Bliski istok, sjevernu Ameriku, špediciju za Australiju itd.
7) Predmeti otpreme
Špedicija se s obzirom na predmet otpreme može podijeliti na špediciju masovnog
tereta, kontejnera, drva, živih životinja, namještaja itd. Špediteri se mogu specijalizirati
za jednu ili više specijaliziranih špedicija.
2.2. Pojam i poslovi međunarodnog špeditera
U nastavku se detaljnije obrađuju pojam međunarodnog špeditera te njegovi poslovi
koji se dijele na opće i specijalne.
2.2.1. Pojam međunarodnog špeditera
Špediter svojom djelatnošću štiti interes komitenta i u pravilu ne obavlja prijevoz robe,
međutim angažira vozara i sve ostalo što je neophodno kako bi se transport realizirao.
Međunarodni špediter je „privrednik, pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje
poslova vanjskotrgovinskog prometa, koja isključivo i u obliku stalnog zanimanja
zaključuje u svoje ime i za tuđi račun (komisionar), u tuđe ime i za tuđi račun (kao
agent) i u svoje ime i za svoj račun (ako samostalni privrednik) ugovore potrebne pri
11
organiziranju otpreme (izvoza), dopreme (uvoza), i provoza (tranzita) robe svojih
nalogodavaca s pomoću vozara i obavlja druge propisane ili uobičajene specijalne
(sporedne) poslove i radnje u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe“ (Zelenika,
1996, str. 52).
Međunarodni špediter mora omogućiti otpremu, dopremu i provoz robe na stručan
način, sigurno, brzo i uredno uz što niže transportne, manipulativne i druge troškove.
Iako špediter redovito obavlja samo organiziranje otpreme, dopreme i provoza robe
svog nalogodavatelja, on se također može pojaviti u ulozi izvršitelja prijevoza te robe. U
tom slučaju špediter nastupa u dvostrukoj ulozi, dakle kao špediter i kao prijevoznik te
odgovara ne samo po propisima koji vrijede za špeditera već i propisima za
prijevoznika. Važno je napomenuti da špediter organizira transport i manipuliranje
robom svog nalogodavatelja, a ne vlastitom robom.
2.2.2. Poslovi međunarodnog špeditera
Međunarodnom špediteru je osnovni zadatak osloboditi svog nalogodavca cjelokupnog
napora i brige vezane uz otpremu, dopremu i provoz robe kako bi se nalogodavac
mogao posvetiti svojoj osnovnoj djelatnosti. Pošto je posao špeditera raznovrstan i
kompleksan potrebno je te poslove klasificirati. Poslovi koje međunarodni špediter
obavlja u sklopu svoje djelatnosti mogu se podijeliti u dvije skupine, odnosno na
osnovne i specijalne.
Pod osnovne poslove spadaju svi oni bez kojih je nezamislivo funkcioniranje
međunarodne špedicije. U te poslove spadaju (Zelenika, 2005, str. 116) :
· stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorima radi zaključivanja ugovora o
međunarodnoj kupoprodaji,
· instradacija,
· doziv robe,
· zaključivanje ugovora o prijevozu robe na klasičan način,
12
· zaključivanje ugovora o multimodalnom transportu robe i organiziranje
transporta „od vrata do vrata“,
· prihvat robe radi otpreme,
· otprema, doprema i provoz robe u užem smislu,
· zaključivanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe,
· zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju,
· zaključivanje ugovora o uskladištenju i uskladištenje robe,
· ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih isprava,
· obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe,
· kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna vozarine, carine i drugih pristojbi i
troškova,
· informiranje nalogodavca.
U specijalne poslove međunarodnog špeditera ulaze oni koje obavlja povremeno,
odnosno od slučaja do slučaja i pomoću kojih u konačnici špediter kompletira svoju
uslugu. U specijalne poslove međunarodnog špeditera ulaze (Zelenika, 2005, str. 117):
· sklapanje ugovora u pakiranju i signiranju i obavljanje tih poslova,
· sklapanje ugovora o vaganju i pakiranju i obavljanje tih poslova,
· izdavanje jamčevnih pisama,
· izdavanje špediterskih potvrda i drugih FIATA dokumenata,
· uzorkovanje robe,
· zastupanje nalogodavatelja u regresnom postupku prema trećim osobama,
· zastupanje nalogodavatelja u slučaju zajedničke havarije,
· ugovorna kontrola kvalitete i kvantitete u međunarodnom prometu,
· hranjenje i pojenje živih životinja,
· doleđivanje robe,
· sajamski poslovi,
· lizing poslovi,
· konsignacijski poslovi,
· međunarodni prometni pomorskoagencijski poslovi,
· kreditiranje nalogodavatelja,
13
· otprema, doprema i provoz zbirnog prometa,
· drugi propisani ili uobičajeni poslovi s otpremom dopremom i provozom robe.
Svaki od prethodno navedenih poslova ima veliki značaj u špediterskom poslovanju te
nesmetanom funkcioniranju međunarodne špedicije, ali među svim tim poslovima ipak
se izdvaja instradacija kao najvažniji, najsloženiji i najodgovorniji posao špeditera.
2.3. Uloga špeditera u vanjskotrgovinskom i prometnom sustavu
U suvremenim gospodarskim uvjetima uloga špeditera je golema pa mnogi špeditere
nazivaju „car prometa“ , „arhitekt transporta“ , ali i „div u sjeni“ što je posebno
zanimljivo s obzirom da potrošač često prilikom potrošnje krajnjeg dobra zapravo nije
svjestan koliki je rad i vrijeme špeditera uloženo kako bi proizvod pravodobno i u
željenom obliku dospio na odredište.
Svaki savjestan špediter svoj posao mora obavljati (Zelenika, 1996, str. 35):
1) Stručno
Špediter mora u svom poslovanju primjenjivati suvremene oblike racionalizacije,
manipuliranja i transporta robe. Također, prilikom otpreme, dopreme i provoza robe
treba odabrati najpovoljnije prijevozne, carinske, vanjskotrgovinske i druge
instrumente.
2) Ekonomično
Otprema, doprema i provoz robe moraju se obaviti uz relativno najniže transportne,
manipulativne i druge troškove.
3) Sigurno, brzo i uredno
Špediter treba voditi brigu o tome da aktivnosti koje se od njega traže budu izvršene na
vrijeme, da roba dospije na odredište u ispravnom stanju i izgledu te nesmanjenoj
14
količini. Roba se mora nesmetano isporučiti primatelju, a prodavatelju mora biti
osiguran povrat prema vozaru ili osiguratelju u slučaju da dođe do štete ili manjka.
Iz prethodno navedenih značajki špediterovih usluga može se zaključiti da je
organiziranje transporta i manipulacije robe najbolje prepustiti špediteru koji je
specijalizirani za te poslove te će ih obaviti vrlo stručno, brzo te ekonomično odabirući
pri tome najpovoljniji prometni pravac i prijevozno sredstvo u skladu sa
karakteristikama robe koja se prevozi.
Slijedeća shema prikazuje ulogu špeditera u jednom od logističkih lanaca. Žutim
strelicama prikazane su aktivnosti špeditera iz čega se može vidjeti da su aktivnosti
špeditera prisutne između svake faze od sirovina pa sve do krajnjih potrošača te se može
zaključiti da je doprinos i uloga špeditera iznimno velika.
Shema 1: Uloga špeditera u logističkom lancu
Izvor: Otpremništvo i pomorske agencije, 2015
Izvjesno je da bez špedicije ne bi mogli optimalno funkcionirati vanjskotrgovinski i
prometni sustav obzirom da je špedicija sastavni dio vanjske trgovine te ujedno i viši
15
oblik prometa. Sustav razmjene dobara, koji povezuje proizvodnju i potrošnju, čvrsto je
vezan uz špediciju koja koordinira i usklađuje optimalno funkcioniranje svih
podsustava. Na sljedećem grafikonu prikazan je sustav reprodukcije na kojem se
također može vidjeti povezanost i značaj međunarodne špedicije sa ostalim sustavima i
podsustavima.
Grafikon 1: Sustav reprodukcije
Izvor: Zelenika, 1996, str. 36
Djelatnost međunarodnog špeditera vrlo je složena, a sačinjava ju niz zadataka i
funkcija na koje se dijeli osnovni zadatak špeditera. Valja napomenuti da svaki špediter
ne obavlja sve funkcije, a ponekad špediteri imaju funkciju koja je van toga.
Značajnije privredne funkcije međunarodne špedicije kojima uspostavlja te jača
ekonomsku međuzavisnost u vanjskotrgovinskom i prometnom sustavu su (Zelenika,
1996, str. 68 - 73):
1) Prostorna funkcija
Špediterova prostorna funkcija odnosi se na njegove aktivnosti savladavanja prostornih
udaljenosti između mjesta proizvodnje i potrošnje. Prostorna je funkcija tijesno
povezana sa svim ostalim funkcijama. U izvršavanju same funkcije može doći do
brojnih rizika poput npr. transportnih, političkih, financijskih i sl.
16
2) Vremenska funkcija
Ova funkcija sastoji se u savladavanju vremenske razlike između proizvodnje i
potrošnje dobara te se ostvaruje se fizički. Vrlo su rijetke situacije u kojima se neka roba
koristi neposredno nakon njezine proizvodnje. Špediter vremensku razliku premošćuje,
odnosno ostvaruje svoju vremensku funkciju, aktivnostima manipuliranja i transporta
robom.
3) Kvantitativna funkcija
Kvantitativna funkcija očituje se kroz aktivno sudjelovanje špeditera u organiziranju
otpreme, dopreme i provoza robe najvećeg dijela vanjskotrgovinske razmjene, odnosno
oko 75% transporta u međunarodnoj razmjeni organiziraju špediteri.
4) Kvalitativna funkcija
Ova funkcija odnosi se na brojne špediterove aktivnosti kojima omogućuje optimalno
manipuliranje i transport robe, pri čemu je jedan od najvažnijih poslova instradacija.
Pravodobno i stručno izvršenje ove funkcije pridonosi povećanju vrijednosti robe te
konkurentnosti na inozemnom tržištu.
5) Kreditna funkcija
Kreditna funkcija špeditera odnosi se na kreditiranje proizvođača ili nalogodavca.
Postoji nekoliko načina kreditiranja, a to su: kreditiranje na način da špediter plaća
carine, carinske pristojbe i druge troškove nastale u vezi otpreme, dopreme i provoza
robe, slijedeći način je ustupanje prava korištenja deviznih sredstava ili prodaja deviznih
sredstava svojim nalogodavcima te treći način, ulaganje nacionalnih financijskih
sredstava u razvojne programe špediterskih poslovnih partnera.
6) Propagandna funkcija
Špediterova propagandna funkcija odnosi se na njegovo propagiranje špediterske
djelatnosti općenito te vlastite djelatnosti, ali isto tako i na propagiranje
vanjskotrgovinske i prometne djelatnosti.
17
3. OSNOVNA OBILJEŽJA IZVANREDNOG PRIJEVOZA
Među raznovrsnim i kompleksnim poslovima koje špediter obavlja je i organiziranje
prijevoza izvanrednih pošiljki. Kako bi se prikazala bit izvanrednih pošiljaka one su
obrađene kroz slijedeća podpoglavlja: 1) Pojam izvanrednog prijevoza, 2) Izvanredni
prijevoz u cestovnom prometu, 3) Izvanredni prijevoz u željezničkom prometu, 4)
Izvanredni prijevoz u pomorskom prometu te 5) Izvanredni prijevoz u zračnom
prometu.
3.1. Pojam izvanrednog prijevoza
Izvanrednim prijevozom smatra se teret koji se ne može rastaviti na manje dijelove
prilikom transporta te tako premašuje dana ograničenja dimenzije ili mase.
Izvanredni prijevoz se u Pravilniku o izvanrednom prijevozu definira se kao „prijevoz
vozilima koja sama ili zajedno s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu
masu, odnosno propisana osovinska opterećenja. Izvanrednim prijevozom smatra se i
prijevoz vozilom koje samo ili zajedno s teretom ne premašuje propisane dimenzije,
ukupnu masu, odnosno osovinsko opterećenje, ako se kreće javnom cestom ili njezinim
dijelom na kojoj je uspostavljeno određeno ograničenje označeno prometnim znakom.“
(Pravilnik o izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 2)
Prilikom prijevoza izvanrednog tereta potrebna su specijalizirana vozila1 kao i
prilagodba transportnih ruta te projektna organizacija. Sami prijevoz mora se provesti na
način da u najmanjoj mjeri ometa ostali promet i sigurnost, a da u konačnici cijeli
pothvat bude ekonomičan (Izvanredni prijevoz tereta, 2015).
1 Vozila poput npr. niskopodnih prikolica, mobilnih dizalica
18
Kako i sam naziv kaže, izvanredni prijevoz predstavlja prepreku ostalim sudionicima u
prometu. Zbog toga je potrebno pribaviti dozvolu kako bi se taj prijevoz mogao odviti
na siguran način. Davatelji dozvole su Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste, županijska
uprava za ceste i ostali (Pravilnik o izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 5)
Dozvola za izvanredni prijevoz izdaje se kada je teret ili vozilo, konstrukcijski
nedjeljivo2 ili ako prijevoz tereta ili vozila nije moguće obaviti u cijelosti s drugim
prijevoznim sredstvom.
Dozvola za izvanredni prijevoz treba sadržavati slijedeće podatke (Pravilnik o
izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 8 ):
· podatke o pravnoj ili fizičkoj osobi koja izdaje dozvolu,
· podatke o teretu i vozilu kojim se obavlja prijevoz,
· vrijeme u kojem se obavlja prijevoz,
· duljina i opis relacije,
· dimenzije, masa i osovinsko opterećenje,
· iznos i naknade plaćanja naknade za izvanredni prijevoz,
· iznos i način plaćanja troškova postupka i drugih troškova,
· uvjeti i način obavljanja prijevoza,
· način i obvezu pratnje,
· način i obvezu obavještavanja javnosti,
· ostale podatke neophodne za sigurno i nesmetano obavljanje prijevoza.
Prilikom trajanja izvanrednog prijevoza svi sudionici moraju postupati u skladu sa
izdanom dozvolom. Prijevoz se u pravilu obavlja tijekom noći, a može se odvijati i po
danu kada to dopuštaju uvjeti u prometu (Pravilnik o izvanrednom prijevozu, 2007, čl.
25).
2 ukupnu masu, dimenzije ili osovinsko opterećenje jednostavnom demontažom nije moguće uskladiti s
propisanim ograničenjima
19
Ukoliko dimenzije tereta premašuju širinu prometnice kojom se prijevoz odvija
potrebna je obvezna pratnja. Pod obveznom pratnjom smatra se vozilo koje prati
izvanredni prijevoz te ima opremu za davanje svjetlosnih signala žute boje i
odgovarajući natpis. Vozilo za pratnju može biti i prometna policija koja prati prijevoz
(Pravilnik o izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 26).
Prijevoz izvanrednog tereta predstavlja iznimno dinamičan proces koji u svakom načinu
prijevoza nastoji iskoristiti sve prednosti. Prijevoz izvanrednog tereta može se odvijati
cestovnim, željezničkim, pomorskim i zračnim prijevozom. Izvanredni prijevoz među
kontinentima odvija se pomorskim putem jer se tako nailazi na najmanje prepreka, dok
se prema i od luke prijevoz najčešće odvija cestovnim prometom. Prijevoz željeznicom
je najpogodniji prilikom prijevoza tereta veće mase, ali nije pogodan prilikom prijevoza
tereta koji je većih dimenzija prvenstveno zbog željezničke infrastrukture koja na
mnogim mjestima nije prilagođena tome (npr. uski tuneli). Zračni prijevoz koristi se
uglavnom kod hitnih prijevoza.
U nastavku rada analizira se izvanredni prijevoz u cestovnom, željezničkom,
pomorskom i zračnom prometu.
3.2. Izvanredni prijevoz u cestovnom prometu
Izvanrednim prijevozom smatra se prijevoz tereta vozilima koja prazna ili zajedno s
teretom imaju masu veću od dopuštene ili su dimenzije tereta veće od propisanog. Za
prijevoz izvanrednih pošiljki u cestovnom prometu potrebna su posebna vozila te
oprema za manipulaciju teretom sa različitim dimenzijama i nosivostima.
Prijevoz izvanrednog tereta može se obaviti tek nakon što se pribavi dozvola za
izvanredni prijevoz kojom se također utvrđuju uvjeti i način na koji će se obaviti
prijevoz. Dozvola za izvanredni prijevoz nije potrebna ukoliko ukupna masa ili
osovinsko opterećenje premašuju dozvoljene veličine do najviše 3% i pod uvjetom da se
prilikom utovara nije mogla utvrditi točna masa tereta. Same troškove izvanrednog
20
prijevoza kao što su izdavanje dozvole, dodatne mjere osiguranja prijevoza3 te naknade
za obavljanje izvanrednog prijevoza snosi podnositelj zahtjeva (Andrijanić et al., 2001,
str. 131-132).
Slijedeća fotografija prikazuje prijevoz izvanredne pošiljke u cestovnom prometu. Na
slici se može vidjeti kako su dimenzije vozila prevelike za širinu prometnice.
Fotografija 1: Prijevoz izvanrednog tereta cestom
Izvor: Izvanredni prijevoz tereta, 2015
Izvanredne pošiljke imaju posebne karakteristike za svaku granu prometa, pa tako i za
cestovni promet gdje se razlikuju četiri kategorije izvanrednih prijevoza (Zelenika,
2009, str. 401-402):
· Izvanredni prijevoz 1. kategorije
U ovu skupinu spada prijevoz vozilom koje samo ili zajedno sa teretom nema masu
veću od 60 tona, širinu veću od 3 metra, visinu veću od 4,3 metra, dužinu veću od 20%
u odnosu na najveću dopuštenu vrijednost te osovinsko opterećenje koje je nije veće od
15% u odnosu na propisane vrijednosti ili određene prometnim znakovima na
prometnici kojom se prevozi.
3 Poslovi poput ojačavanja objekata, podupiranja mostova, pratnja i sl.
21
· Izvanredni prijevoz 2. kategorije
U skupinu prijevoza druge kategorije spada prijevoz vozilom koje samo ili zajedno sa
teretom ima masu od 60 do maksimalno 80 tona, širinu u rasponu od 3 do 3,5 metara,
visinu u rasponu od 4,3 do 4,5 metara, dužinu veću za vrijednosti u rasponu od 20% do
25% u odnosu na propisane vrijednosti te osovinsko opterećenje koje je u rasponu od
15% do 25% od najvećih propisanih vrijednosti.
· Izvanredni prijevoz 3. kategorije
Treću kategoriju čini prijevoz vozilom koje samo ili zajedno sa teretom ima ukupnu
masu veću od 85 tona, širinu veću od 3,5 metara, visinu veću od 4,5 metara, dužinu
veću od 25% u odnosu na maksimalne vrijednosti koje su propisane te osovinsko
opterećenje veće od 25% od najvećeg dopuštenog propisima ili prometnim znakovima
na prometnici kojom se obavlja prijevoz.
· Izvanredni prijevoz 4. kategorije
U skupinu izvanrednog prijevoza četvrte kategorije spadaju vozila bez tereta. Primjer
takvog prijevoza su vozila koja ne zadovoljavaju propisane uvijete o dimenzijama,
vozila čija je masa veća od 40 tona, vozila sa osovinskim opterećenjem koje je veće od
dopuštenog itd.
U slučaju da vozilo samo ili zajedno s teretom ima duljinu veću od 25 metara, širinu
veću od 3,5 metara, visinu veću od 5 metara te ukupnu masu veću od 80 tona
omogućuje se pratnja prometne policije na cijelom ili samo pojedinom dijelu puta.
Pratnja prometne policije također je moguća u slučaju da se u trenutku prolaza
izvanrednog prijevoza dođe do smanjenja prolazne širine suprotnog smjera na manje od
3 metra ili se u krivini zauzme pretežiti dio te ako je potrebno na neko vrijeme zaustaviti
odvijanje prometa (Pravilnik o izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 28).
22
3.3. Izvanredni prijevoz u željezničkom prometu
U željezničkom prometu se pod izvanrednim prijevozom smatra pošiljka kod koje
željezničko vozilo s ili bez tereta ne zadovoljava uvijete4 propisane za prugu kojom se
vrši prijevoz te teret kod kojeg utovar, istovar ili pretovar zahtijevaju dodatne mjere za
organiziranje i provođenje prijevoza u pogledu prijevoznih sredstava i željezničkih
postrojenje korištenih tijekom prijevoza (Andrijanić et al., 2001, str. 116).
Za izvanredni prijevoz u željezničkom prometu, prijevoznici su dužni ishoditi odobrenje
upravitelja infrastrukture u Republici Hrvatskoj ukoliko se radi o unutarnjem prijevozu,
dok je za međunarodni promet potrebno odobrenje od sudjelujućih upravitelja
infrastrukture (Pravilnik o uvjetima za prijevoz izvanrednih pošiljaka u željezničkom
prometu, 2008, čl. 7)
U odobrenju za prijevoz izvanredne pošiljke određuju se uvjeti prijevoza, obveze
korisnika prijevoza i način računanja prijevoznih troškova. Prijavu za prijevoz potrebno
je podnijeti najmanje 8 dana prije nego što se namjerava utovariti ukoliko se radi o
unutarnjem prijevozu, za međunarodni prijevoz potrebno je podnijeti 30 dana ranije
(Andrijanić et al., 2001, str. 116).
Upravitelj infrastrukture mora nakon zaprimljenog zahtjeva provjeriti mogućnosti za
prijevoz takve vrste pošiljke te odrediti posebne uvjete izvanrednog prijevoza za siguran
tijek prometa.
Kako bi se osigurao uredan i siguran prijevoz izvanrednih pošiljki, a da se pri tome ne
ugrozi sigurnost ostalih vlakova ili moguće oštećenje željezničke infrastrukture
potrebno je da upravitelj infrastrukture prilikom prijevoza svake izvanredne pošiljke
odredi posebne uvijete prijevoza i odgovarajuća ograničenja. Također, u skladu sa
uvjetima na prijevoznom putu, upravitelj infrastrukture određuje odgovarajuće
4 teretni profil,osovinsko opterećenje, duljina, konstrukcija,tehničke, prometne i druge značajke
23
prometne i tehničke zaštitne mjere5 za sigurno odvijanje prometa (Pravilnik o uvjetima
za prijevoz izvanrednih pošiljaka u željezničkom prometu, 2008, čl. 18).
U slučaju da je prilikom prijevoza izvanredne pošiljke potrebna pratnja radi davanja
uputa, obavljanje nadzora ili posluživanja pri prijevozu to obavlja mjerodavna stručna
osoba upravitelja infrastrukture ili pratitelj kojeg je odredio željeznički prijevoznik
(Pravilnik o uvjetima za prijevoz izvanrednih pošiljaka u željezničkom prometu, 2008,
čl. 19).
Za prijevoz izvanrednih pošiljki u željezničkom prometu potrebni su vagoni raznih
nosivosti i dimenzija pri čemu se nosivost limitira granicom tovarenja koja je vezana uz
osovinsko opterećenje pruge. U nastavku je dana fotografija na kojoj se može vidjeti
prijevoz izvanrednog tereta u željezničkom prometu.
Fotografija 2: Prijevoz izvanrednog prijevoza željeznicom
Izvor: Rail glossary, 2015
5 Neke od prometnih i tehničkih zaštitnih mjera su: dopuštena brzina vlaka, kolosijeci na prijevoznom
putu na gdje ne smije biti primljen vlak sa izvanrednom pošiljkom odnosno kolosijeke gdje je dopušten
prijevoz, zabrana mimoilaženja i pretjecanja vlaka s izvanrednom pošiljkom, pregled željezničke
infrastrukture prije i/ili nakon prijevoza izvanredne pošiljke, poduzimanje radova na ojačavanju pruge itd.
24
Prijevoz izvanrednih pošiljaka u pravilu se obavlja po cijenama iz redovnih tarifa, koja
može iznositi između 0-5% od ukupnog broja prevezenih pošiljaka. Cijene se mogu
povećati u odnosu na redovnu tarifu i to od 10 do 60% pa i više, ovisno o mjerama
opreza koje je potrebno poduzeti (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, 2012).
3.4. Izvanredni prijevoz u pomorskom prometu
Izvanredni prijevoz tereta u pomorskom prometu je iznimno složen i zahtjevan proces
kod kojeg je potreban široki spektar znanja i vještina, a uključuje razne komercijalne
poslove, brodogradnju, meteorologiju, hidrografiju i drugo.
Transport teških tereta predstavlja poseban način ukrcaja, iskrcaja i prijevoza tereta čije
su jedinične težine čak i do 700 tona. Za prijevoz teških tereta upotrebljavaju se
višenamjenski konvencionalni brodovi odgovarajućih konstrukcijskih obilježja
opremljeni sa odgovarajućim uređajima i opremom, konvencionalni RO-RO brodovi
koji mogu prihvatiti takvu vrstu tereta, brodovi za prijevoz teglenica te brodovi koji su
specijalizirani za prijevoz teških tereta. S obzirom da lučka oprema u manje razvijenim
zemljama često ne udovoljava uvjetima prekrcaja tereta, većina teških tereta prevozi se
isključivo specijaliziranim brodovima (Belamarić, 2012, str. 7).
S obzirom na tehnologiju prekrcaja brodovi za prijevoz teških tereta mogu se podijeliti
na (Vranić, Ivče, 2006, str. 20 - 21):
· brodovi koji izvode prekrcaj tereta ro-ro tehnologijom,
· brodovi koji izvode prekrcaj tereta lo-lo tehnologijom,
· brodovi koji izvode prekrcaj tereta fo-fo tehnologijom.
RO-RO (Roll on - Roll off ili dokotrljaj - otkotrljaj) tehnologija predstavlja horizontalni
ukrcaj i iskrcaj kopnenih prijevoznih sredstava na specijalne RO-RO brodove. RO-RO
brodovi su konstruirani za prijevoz cestovnih i željezničkih vozila s vlastitim kotačima
koja se mogu ukrcati s teretom ili bez njega preko brodske ili obalne rampe, a iskrcava
25
se nakon prijevoza morem isto tako preko brodske rampe (Zelenika, Jakomin, 1995, str.
166).
LO-LO (Lift on - Lift off ili podigni – spusti) tehnologija predstavlja vertikalni ukrcaj i
iskrcaj tereta gotovo svih vrsta pomoću lučke ili brodske mehanizacije na razne vrste
brodova. Bitan kriterij kod LO-LO brodova je da se bar u jednom dijelu brodskog
prostora manipulacije obavljaju po sustavu „podigni - spusti“. Brodovi s LO-LO
tehnologijom najviše su najzastupljeniji u pomorskoj trgovačkoj floti (Zelenika,
Jakomin, 1995, str. 182).
FO-FO (Float on – Float off ili uplovi- isplovi) tehnologija koja podrazumijeva
horizontalni ili vertikalni ukrcaj tereta na poluuronjeni brod. Paluba broda uranja do
potrebne dubine nakon čega teret uplovljava na palubu pomoću tegljača. Nakon
obavljenog ukrcaja ispumpava se voda te paluba izranja iz vode. Takvi brodovi građeni
su sa svrhom prijevoza teških i glomaznih tereta koji su nezgodni za transport. Sam
ukrcaj tereta obavlja se izvan luke i bez pomoći bilo kakve lučke mehanizacije
(Belamarić, 2012, str. 11-15).
Slijedeća fotografija prikazuje primjer prijevoza izvanredne pošiljke morem na brodu
Blue Marlin.
Fotografija 3: Prikaz prijevoza izvanredne pošiljke morem
Izvor: Dockwiese, 2015
26
Prilikom transporta teških tereta krcatelj mora brodaru dostaviti detaljan nacrt iz kojeg
se jasno mogu vidjeti podaci koji su neophodni prilikom manipulacije pošiljkom.
Također se mora definirati da li će se ukrcavati s obale ili će teret biti na pontonu, kao i
to da li će se prilikom toga koristiti brodska oprema za ukrcaj ili plovna dizalica
(Belamarić, 2012, str. 4).
Najvažniji čimbenici prilikom prijevoza teških tereta u pomorskom prometu su
(Belamarić, 2012, str. 7) :
· brzina prijevoza,
· ponašanje plovila s teškim teretom na palubi prilikom njihanja na valovima,
· pričvršćivanje tereta,
· opterećenja nastala zbog vjetra,
· udarna opterećenja nastala djelovanjem valova.
Planiranje prijevoza izvanrednog tereta jedan je od najvažnijih dijelova prilikom
prijevoza takve vrste pošiljke. Prije samog prijevoza potrebno je riješiti niz pitanja kako
bi se utvrdilo da li je brod sposoban za prijevoz. Suvremeni brodovi za prijevoz
izvanrednih pošiljki su iznimno sofisticirani te je za njih potrebna stručna posada.
3.5. Izvanredni prijevoz u zračnom prometu
U izvanredni prijevoz u zračnom prometu ubrajaju se pošiljke koje su neuobičajene za
prijevoz zrakoplovom zbog svog sadržaja ili oblika te zahtijevaju posebne mjere
prilikom utovara i istovara.
Teret se u zračnom prometu može prevoziti zrakoplovima, helikopterima te zračnim
brodovima tj. upravljivim balonima. Zrakoplovi kojima se prevoze tereti dijele se na
teretne zrakoplove te kombinirane zrakoplove pri čemu se svaki teretni zrakoplov može
ubacivanjem sjedala u kabinu pretvoriti u putnički i obrnuto. Kod pravih teretnih
zrakoplova postoje tehničke modifikacije poput povećanih vrata, posebnih dodatnih
vrata za utovar i istovar koje olakšavaju manipuliranje teretom. Kako bi se povećala
27
nosivost modificirana su krila čime dolazi do gubitka brzine, međutim, to je zanemarivo
s obzirom na povećanu nosivost (Letjelice za prijevoz tereta, 2015).
U nastavku je dana fotografija na kojoj se može vidjeti ukrcaj izvanrednog prijevoza na
zrakoplov.
Fotografija 4: Izvanredni prijevoz u zračnom prometu
Izvor: Global aviation report, 2015
Iz prethodno navedenog vidljive su karakteristike izvanrednog prijevoza te zahtjevi koje
je potrebno uvažiti za svaku od prometnih grana. Špediter je taj koji treba utjecati na
racionalizaciju transporta i manipuliranja robom. U svakom trenutku špediter mora biti
upoznat sa prometnim i tarifnim politikama za svaku granu prijevoza u svakoj zemlji u
kojoj i preko koje se obavlja prijevoz izvanrednog prijevoza.
28
4. ŠPEDITER KAO ORGANIZATOR IZVANREDNOG PRIJEVOZA
Da bi se lakše razumjela uloga špeditera kao organizatora izvanrednog prijevoza
primjereno je prikazati sljedeće tematske jedinice: 1) Uloga špeditera u organiziranju
izvanrednog prijevoza, 2) Pravni okviri za prijevoz izvanrednih pošiljki, 3) Obveze
prava i odgovornosti špeditera u organizaciji izvanrednih prijevoza te 5) Špediter kao
logistički operator u organiziranju izvanrednih prijevoza.
4.1. Uloga špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza
Kako bi se prijevoz izvanredne pošiljke realizirao na što sigurniji i efikasniji način
ključan je špediter koji mora objediniti sve sudionike u transportu, pribaviti potrebne
dozvole te najaviti takvu vrstu transporta. Također mora voditi brigu da se izvanredni
prijevoz obavi u što kraćem vremenu i na najsigurniji mogući način, vodeći pri tome
brigu da troškovi prijevoza budu najniži. Uloga špeditera u organiziranju dinamičnog i
složenog procesa kao što je izvanredni prijevoz je velika jer takav prijevoz zahtijeva
specijalizirana vozila, prilagođavanje transportnih ruta kao i cjelokupnu projektnu
organizaciju.
Špediter kao organizator prijevoza te donositelj odluka o samom prijevozu preuzima
potpunu odgovornost cjelokupnog procesa izvanrednog prijevoza. Pri tome dolazi do
izražaja odgovornost i uloga špeditera pri izboru optimalnog prijevoznog puta za takvu
vrstu tereta, odnosno prometnog puta koji je u skladu sa karakteristikama tereta
najprihvatljiviji. Složenost takvog zadatka kao i odgovornost koja se ovdje javlja
zahtijeva od špeditera dobro poznavanje mnogobrojnih prometnih elemenata i fenomena
(Poletan Jugović, 2006, str. 48).
29
4.1.1. Planiranje izvanrednog prijevoza
Prilikom planiranja prijevoza izvanredne pošiljke potrebno je biti dobro upoznat sa
zahtjevima klijenata, ali pri tome treba poznavati vlastite mogućnosti te pravne zahtjeve
i ograničenja.
1) Pratnja izvanredne pošiljke
Kao organizator izvanrednog prijevoza špediter se mora pobrinuti da su svi koji su
uključeni u proces prijevoza izvanrednog tereta upoznati sa svim specifičnostima
prijevoza. Sudionici moraju izvrsno poznavati zakonodavstvo, posebnosti izvanrednog
tereta te posebnosti odabrane rute kojom se vrši prijevoz (Dozvole i pratnje, 2015).
Zadatak vozila koje prati izvanredni prijevoz je da upozori ostale sudionike prometa te
da osigura potrebnu širinu prometnice kako bi se izvanredni prijevoz mogao odviti
neometano.
U Hrvatskoj je obavezna pratnja izvanrednog prijevoza s najmanje jednim vozilom. U
slučaju da se radi o prijevozu tereta čija je duljina vozila ili skupa vozila veća od 25
metara, prolazna širina iz suprotnog smjera manja od 3,5 metra, visina vozila veća od 5
metara, kada vozilo u zavoju zauzima pretežiti dio kolnika ili je potrebno zaustaviti
promet zbog izvanrednog prijevoza na nekim dijelovima prijevozne rute uz vozilo
pratnje po potrebi se omogućava i pratnja prometne policije (Pravilnik o izvanrednom
prijevozu, 2007, čl. 28).
Pratnja izvanredne pošiljke te vozač moraju tijekom obavljanja prijevoza brinuti o
sigurnosti tereta kojeg prevoze, ali isto tako i o sigurnosti ostalih sudionika prometa.
Ukoliko dođe do zastoja prometa zbog izvanrednog prijevoza, pratnja mora zaustaviti
izvanredni prijevoz na prvom mogućem mjestu te propustiti ostali promet (Pravilnik o
izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 32).
U željezničkom prometu, ovisno o karakteristikama izvanredne pošiljke te stanju
željezničke infrastrukture, upravitelj infrastrukture određuje mora li pošiljka biti
praćena. Izvanrednu pošiljku koja mora biti praćena prati mjerodavna stručna osoba ili
30
pratitelj kojeg odredi željeznički prijevoznik (Pravilnik o uvjetima za prijevoz
izvanrednih pošiljaka u željezničkom prometu, 2008, čl. 19).
2) Plan regulacije prometa
Plan regulacije prometa izvanrednog prijevoza je profesionalna tehnička studija koja se
izrađuje radi utvrđivanja mjera u slučaju da se moraju ukloniti znakovi i ostala
prometna oprema zbog promijenjene prometne regulacije na cijelom ili dijelu
prijevoznom putu. Plan regulacije prometa uključuje slijedeće uvjete i rizike (Dozvole i
pratnje, 2015):
· razmatranje nekoliko potencijalnih prijevoznih ruta,
· detaljan pregled prijevoznih ruta te objekata na njima,
· ojačavanje pojedinih objekata na prometnoj ruti ukoliko je potrebno.
Potrebno je unaprijed pregledati i utvrditi uvijete na prijevoznom putu kao što su radovi
na cesti, izvanredni događaji, prepreke i slično. Na taj način može se odrediti optimalni
prijevozni put u određenom vremenskom razdoblju te omogućiti nesmetano odvijanje
prijevoza izvanrednog tereta. Unatoč pomnom prethodnom planiranju uvijek se mogu
desiti nepredviđeni izvanredni događaji (npr. poplave) na koje se ne može utjecati pri
čemu špediter mora u najkraćem vremenskom razdoblju pronaći optimalno rješenje te
se pobrinuti da pošiljka dođe do konačnog odredišta (Dozvole i pratnje, 2015).
3) Pregled prijevozne rute
Problem izbora prijevoznog puta je vrlo kompleksan zadatak koji uključuje analiziranje,
planiranje te upravljanje mnogobrojnim čimbenicima i elementima sukladno potrebama
i karakteristikama izvanrednog prijevoza (Poletan Jugović, 2006, str. 58).
Kako bi se što efikasnije obavio prijevoz izvanrednog tereta potrebno je dobro
poznavanje prijevoznog puta do najsitnijih pojedinosti kao i pojedinosti samoga tereta
koji se prevozi. Zbog raznih uvjeta koje zahtijevaju karakteristike tereta, koje se očituju
u vidu mase, obujma i slično, potrebno je u pratnji stručnjaka obaviti pregled prijevozne
rute.
31
Prije i nakon obavljanja izvanrednog prijevoza svaki objekt prometne infrastrukture
mora biti pregledan te se na temelju toga priprema autorizirano izvješće. U izvješću gdje
se procjenjuje stabilnost pregledanih objekta na prijevoznoj ruti, poput npr. mostova,
mora biti dokazano da se može obaviti izvanredni prijevoz bez ikakvih posljedica na
daljnje korištenje, stabilnost i sigurnost prometne infrastrukture (Procjena statičke
stabilnosti, 2015).
4.1.2. Dozvole za izvanredni prijevoz
Zadaća špeditera je da pribavi sve potrebne dozvole i odobrenja potrebna za prijevoz
izvanrednog tereta. Također, s obzirom na karakteristike i zahtjeve prijevoza robe
špediter određuje vrstu i broj potrebnih vozila za pratnju koje su obavezne samo na
dijelu prijevoznog puta koji dozvola za izvanredni prijevoz izričito nalaže (Dozvole i
pratnje, 2015).
Špediter kao voditelj i organizator izvanrednog prijevoza odgovoran je za (Pravilnik o
izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 29):
· pravilno i sigurno smještanje izvanrednog tereta na vozilo,
· sigurnost obavljanja prijevoza,
· poštivanje i ispunjenje svih uvjeta navedenih u dozvoli,
· aktivnosti svih osoba koje sudjeluju u obavljanju prijevoza,
· upoznavanje osoblja sa uvjetima obavljanja prijevoza izvanrednog tereta koji su
definirani u dozvoli za prijevoz,
· suradnja s ostalim sudionicima u izvanrednom prijevozu.
Prijevoz izvanredne pošiljke se dakle može obaviti samo na temelju pribavljene dozvole
za izvanredni prijevoz te naravno ako stanje prometnica to dozvoljava što znači da je
ishođenje takvih dozvola jedan od vrlo važnih špediterovih zadataka.
32
4.1.3. Prijevoz izvanrednog tereta
Prijevoz izvanrednog tereta koji premašuje propisanu masu ili dimenzije zahtijeva
posebna prijevozna sredstva i opremu koja mora biti prilagođena karakteristikama
pošiljke. Takva vrsta prijevoza je veliki izazov za špeditere te zahtijeva veliko znanje i
vještine. U nastavku je dani primjer izvanrednog prijevoza energetskog transformatora
tvrtke Končar.
Energetski transformator tvrtke Končar koji teži 140 tona bilo je potrebno prema
zahtjevima nalogodavca prevesti do Filipina zračnim putem s obzirom da bi transport
morem od luke Rijeka do filipinskog Batangasa trajao i do 45 dana uslijed čega bi
nalogodavac pretrpio velike gubitke. Organizator ovog izvanrednog prijevoza bilo je
špeditersko poduzeće Zagrebtrans koji je specijalizirani za ovakve vrste prijevoza.
Prijevoz do Filipina odrađen je ukrajinskim zrakoplovom Antonov 225, najvećim
transportnim zrakoplovom na svijetu. Prijevoz transformatora zrakoplovom stajao je 3
milijuna dolara što je jedan i pol puta skuplje od samog transformatora. Do zračne luke
u Zagrebu transformator je dopremljen kamionom koji se kretao brzinom od 5 do
maksimalno 15 km/h te je bila potrebna posebna regulacija prometa. S obzirom na
karakteristike robe i prijevoza, cijeli pothvat odvijao se noću, odnosno iza 23 sata pa sve
do ranih jutarnjih sati. Ovakav termin prijevoza je uobičajen za izvanredni prijevoz
kako bi se što manje ometao ostali promet, a i sam Pravilnik o izvanrednom prijevozu
propisuje da se takva vrsta prijevoza mora odviti u noćnim satima. Sam proces utovara
transformatora na zrakoplov trajao je oko 14 sati. Poslovi koje je bilo potrebno obaviti
bili su: utovar svih dijelova transformatora na šlepere u tvrtci Končar te transport do
Zračne luke Zagreb, ispis AWB6 u ime naručitelja, utovar preostalih dijelova
transformatora koji su se prevozili redovnim zrakoplovnim linijama do Filipina te
kompletna briga oko papirologije, izvoznog carinjenja, utovara te isporuke po
europskim zračnim lukama preko kojih su se redovnim linijama transportirali manji
dijelovi transformatora (Hina, 2013).
6 AWB (engl. AIR WAYBILL)- avionski tovarni list
33
U svakom od prethodno navedenih poslova koje je bilo potrebno obaviti špediter je
imao svoj doprinos. Špediter je također morao napraviti plan regulacije prometa te
pregledati prijevoznu rutu pošto je na nekim dijelovima bilo potrebno rastaviti semafore
kako bi masovna konstrukcija mogla proći. Iz primjera je vidljivo kako je prijevoz
izvanrednog tereta kompleksan proces koji se sastoji od mnogih aktivnosti te je samim
time vrlo izazovan pothvat za špeditere.
4.2. Pravni okviri za prijevoz izvanrednih pošiljki
Kod prijevoza izvanrednih pošiljaka postoje specifični zahtjevi, a takav je prijevoz
reguliran posebnim pravnim odredbama. U nastavku su navedeni zakoni te propisi
kojima je reguliran prijevoz izvanrednih pošiljaka.
4.2.1. Zakon o prijevozu u cestovnom prometu
Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu uređeni su uvjeti i način obavljanja
prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu, agencijske djelatnosti te
djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga, prijevoz za vlastite potrebe i nadležnosti tijela
zaduženih za provedbu i nadzor zakona (Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, 2013,
čl. 1).
Ovim Zakonom izvanredni prijevoz se definira kao prijevoz vozilima koja sama ili
zajedno s teretom kojeg prevoze prekoračuju propisana ograničenja mase ili dimenzije.
Prilikom prijevoza takve vrste pošiljke potrebno je ishoditi dozvolu za prijevoz koja je
prema ovom zakonu definirana kao akt određen zakonom ili međunarodnim ugovorom
na temelju kojeg se odvija prijevoz (Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, 2013, čl.
4).
U Zakonu se također navodi da je za izvanredni prijevoz potrebno ishoditi dozvolu, a za
obavljanje prijevoza bez te dozvole pravna ili fizička osoba koja je zadužena za prijevoz
kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 15.000 do 70.000 kuna.
34
Kontrolu ispravnosti izvanrednog prijevoza (masa, dimenzije vozila, osovinsko
opterećenje) provodi Inspekcija cestovnog prometa i cesta uz suradnju sa Hrvatskim
cestama i Ministarstvom unutarnjih poslova (Zakon o prijevozu u cestovnom prometu,
2013, čl. 89).
4.2.2. Zakon o javnim cestama
Zakonom o javnim cestama utvrđuje se pravni status javnih i nerazvrstanih cesta, način
korištenja javnih i nerazvrstanih cesta, planiranje, izgradnja, održavanje, upravljanje,
koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta, mjere zaštite javnih i nerazvrstanih cesta te
promet na njima (Zakon o javnim cestama, 2009, čl. 1).
Ovim Zakonom se izvanredni prijevoz definira kao prijevoz vozilima koja sama ili
zajedno sa teretom kojeg prevoze prekoračuju propisana ograničenja u pogledu mase,
dimenzije ili osovinskog opterećenja. Zakon nalaže da vozila koja prevoze izvanredni
teret sama ili zajedno s teretom moraju zadovoljavati propisane uvijete u vidu mase
dimenzije te osovinskog opterećenja kao i udovoljavati zahtjevima tehničke ispravnosti
sukladno propisima.
Kao i kod Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i ovdje se izvanredni prijevoz može
obaviti isključivo na temelju dozvole za izvanredni prijevoz kojom su utvrđeni uvjeti te
način plaćanja prijevoza kao i način plaćanja i iznos naknade i ostalih troškova.
Dozvolu koja je potrebna za prijevoz izvanrednog tereta izdaje pravna osoba ili
koncesionar koji upravlja javnom cestom. Ukoliko se utvrdi da se izvanredni prijevoz
obavlja bez dozvole ili postoje nepravilnosti u poštivanju propisanih ograničenja mase,
dimenzije ili osovinskog opterećenja ovim Zakonom je određeno da se prijevoz može
nastaviti tek nakon što se pribavi dozvola, odnosno nakon što se usklade propisani
iznosi mase, dimenzije ili osovinskog opterećenja.
35
Troškove nastale prilikom obavljanja izvanrednog prijevoza nastale zbog izdavanja
dozvole te poduzimanja posebnih mjera kako bi se osigurala sigurnost prometa te
naknadu za izvanredni prijevoz plaća prijevoznik (Zakon o javnim cestama, 2009, čl.
47).
4.2.3. Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava
Zakonom o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava uređuju se mjere za
razvoj i sigurnost, uvjeti za postizanje interoperabilnosti željezničkog sustava Europske
unije, uvjeti za sigurno upravljanje i odvijanje željezničkog prometa, uvjeti za
obavljanje djelatnosti upravitelja infrastrukture, željezničkih prijevoznika, strojovođa i
ostalih izvršnih radnika, kao i postupci nadležnih tijela za sigurnost u željezničkom
prometu, tijela za istraživanje nesreća te inspekcijski i sigurnosni nadzor. Kako bi se
postigla interoperabilnost željezničkog sustava moraju se ispuniti uvjeti koji se odnose
na projektiranje, izgradnju, korištenje, modernizaciju te obnovu i održavanje
željezničkog sustava te stručnu osposobljenost, sigurnost i zdravstvene uvjete osoblja
koje doprinosi radu cjelokupnog sustava (Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti
željezničkog sustava, 2013, čl. 1).
4.2.4. Pravilnik o izvanrednom prijevozu
Pravilnikom o izvanrednom prijevozu propisuju se uvjeti i način obavljanja prijevoza
izvanrednih pošiljki te postupak izdavanja dozvole za prijevoz takvog tereta u
unutarnjem i međunarodnom prometu (Pravilnik o izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 1)
Izvanredni prijevoz se ovim pravilnikom kao i prethodno navedenim zakonima definira
kao prijevoz vozilima koja sama ili zajedno s prijevozom prekoračuju propisana
ograničenja mase, dimenzije i osovinskog opterećenja. Izvanrednim prijevozom smatra
se i prijevoz vozilom koje samo ili zajedno s teretom ne premašuje propisana
36
ograničenja ako se kreće javnom cestom na kojem je ograničenje označeno prometnim
znakom.
U situaciji kada se izvanredni prijevoz odvija na više javnih cesta, potrebna dozvola za
prijevoz izdaje se prema mjestu gdje je započeo izvanredni prijevoz (Pravilnik o
izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 7).
Troškove nastale u vezi izvanrednog prijevoza kao i naknadu za prijevoz snosi
prijevoznik. Visina naknade određena je posebnim propisom dok se visina troškova
izdavanja dozvole i ostali troškovi izvanrednog prijevoza određuju na temelju stvarno
nastalih troškova (Pravilnik o izvanrednom prijevozu, 2007, čl. 21).
Sudionici izvanrednog prijevoza moraju voditi brigu o tome da se prijevoz odvija u
skladu sa dozvoljenim odredbama propisa u kojem je između ostalog definirano i
vrijeme kada se treba obaviti izvanredni prijevoz. Pravilnikom o izvanrednom prijevozu
definiran je i postupak davanja zahtjeva za izdavanje dozvole, obveze prijevoznika
prilikom prijevoza izvanredne pošiljke, označavanje izvanredne pošiljke te postupci
vezani za kontrolu izvanrednih prijevoza.
4.2.5. Pravilnik o uvjetima za prijevoz izvanrednih pošiljaka u željezničkom
prometu
Pravilnikom o uvjetima za prijevoz izvanrednih pošiljaka u željezničkom prometu
uređuju se uvjeti koje osiguravaju upravitelj infrastrukture, prijevoznici u željezničkom
prometu te pravne osobe koje u željezničkom prometu obavljaju prijevoz za vlastite
potrebe. Prema ovom pravilniku izvanredne pošiljke smiju se prevoziti isključivo prema
posebnim uvjetima prijevoza uz poštivanje propisanih ograničenja. Posebne uvijete koji
se moraju poštivati kako bi se prijevoz odvio na siguran način kao i ograničenja za
prijevoz izvanrednih pošiljki na temelju ovog pravilnika određuje upravitelj
infrastrukture (Pravilnik o uvjetima za prijevoz izvanrednih pošiljaka u željezničkom
prometu, 2008, čl. 2).
37
Ovim pravilnikom se izvanrednom pošiljkom smatra željezničko vozilo koje samo ili
zajedno s teretom na željezničkoj pruzi kojom se prevozi pošiljka prelazi dopušteni
profil željezničkog vozila ili ne udovoljava ostalim propisanim uvjetima te željezničko
vozilo koje iz nekih drugih razloga zahtjeva posebne uvjete prijevoza. Pravilnikom su
određeni također i opći i posebni uvjeti za prijevoz izvanrednih pošiljaka, posebni uvjeti
prijevoza za siguran tijek prometa i zaštitne mjere pri prijevozu izvanrednih pošiljaka,
kritične točke prekoračivanja profila željezničkoga vozila te prijevoz izvanrednih
pošiljaka na elektrificiranim prugama.
4.2.5. Pravilnik o mjerilima za izračun naknade za izvanredni prijevoz
Ovim pravilnikom utvrđuju se mjerila koja se uzimaju u obzir prilikom izračuna
naknade za izvanredni prijevoz. Mjerila se mogu iskazati u postotku za prekoračenje
dopuštene duljine vozila, u metrima za prekoračenje dopuštene visine i širine vozila te u
tonama za prekoračenje dopuštene mase i osovinskih opterećenja (Pravilnik o mjerilima
za izračun naknade za izvanredni prijevoz, 2010, čl. 4).
Prema Pravilniku naknada se izračunava na način da se pojedino prekoračenje (kn/km)
pomnoži sa udaljenošću (km) od polazišne do odredišne točke pri čemu se svaki
započeti kilometar računa kao puni kilometar. Ukoliko dođe do istovremenog
prekoračenja više vrijednosti naknada se izračuna tako da se prekoračenja zbroje i
pomnože sa udaljenošću. Za izvanredni prijevoz kod kojeg ukupna masa ili osovinsko
opterećenje ne prekoračuje dopuštene vrijednosti do maksimalno 3% naknada se ne
obračunava.
4.2.6. Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama
Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama propisane su tehničke
kategorije vozila, dimenzije i mase, osovinsko opterećenje, uređaji i oprema koje
38
moraju imati motorna i priključna vozila te uvjeti kojima moraju udovoljavati u
prometu na cestama (Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama,
2014, čl. 1).
4.3. Obveze, prava i odgovornosti špeditera u organizaciji izvanrednih prijevoza
Kako bi se odredio odnos između nalogodavca7 i špeditera potreban je ugovor o
špediciji. Na temelju ugovora o špediciji špediter se obvezuje da će nalogodavcu učiniti
jedan ili nekoliko špediterskih poslova8, a nalogodavac se njime obvezuje da će
špediteru platiti odgovarajuću naknadu za njegove usluge, proviziju i naknadu troškova.
Ugovor o špediciji predstavlja temelj špediterske djelatnosti te je samostalna kategorija
gospodarskog, odnosno trgovačkog prava. U hrvatskom pravnom sustavu ugovor o
špediciji je dvostran neformalan ugovor o organizaciji otpreme i dopreme robe koji
stvara trajan odnos te se ubraja u skupinu transportnih ugovora, ugovora o komisionu i
ugovora o trgovinskim uslugama (Andrijanić et al., 2001, str. 241).
U nastavku su detaljnije obrađene obveze, prava i odgovornosti špeditera prilikom
organiziranja izvanrednog prijevoza
4.3.1. Obveze špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza
U ovom poddijelu su obrađene obveze špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza i
to kroz slijedeće: obveza špeditera da postupa s pažnjom dobrog gospodarstvenika,
obveza špeditera da preuzme stvari radi prijevoza, obveza špeditera da obavi i/ ili
organizira transport robe, obveza špeditera da preda stvari primatelju, obveza špeditera
da obavještava nalogodavatelja i štiti njegove interese, a na kraju su navedene i ostale
obveze u okviru špediterske djelatnosti.
7 Nalogodavac je fizička ili pravna osoba koja se koristi uslugama međunarodnog špeditera u obavljanju
poslova iz svoje djelatnosti.
8 Organiziranje otpreme i dopreme robe na svim prijevoznim putovima i svim sredstvima
39
1) Obveza špeditera da postupa s pažnjom dobrog gospodarstvenika
Najvažniji zadatak svakog špeditera je da postupa u skladu sa zahtjevima svog
nalogodavca te s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Špediteru je dužnost da ulaže
stručna znanja, sposobnosti i vještine kako bi ispunio očekivanja svojih nalogodavaca.
Odnos sa nalogodavcem mora se temeljiti na povjerenju, suradnji i partnerskom odnosu
pri čemu moraju biti usklađeni interesi špeditera sa interesima nacionalnog
gospodarstva.
Prilikom obavljanja danog mu zadatka, teško je odrediti da li je špediter postupio s
pažnjom dobrog gospodarstvenika jer njegova funkcija zadire u nekoliko privrednih
područja9 pa zbog toga samo ovlašteni sud može ocijeniti kakva i koja bi pažnja bila
potrebna kako bi se zaštitio interes nalogodavca (Zelenika, 1996, str. 364).
Kod izvanrednog prijevoza također je naročito važno da špediter postupi s pažnjom
dobrog gospodarstvenika što zahtijeva dodatne napore špeditera s obzirom da su takvi
pothvati složeniji te da je za njihovo obavljanje potrebno ispuniti posebne zahtjeve.
2) Obveza špeditera da preuzme stvari radi prijevoza
Jedna od osnovnih špediterovih obveza je priprema pošiljke za prijevoz. Međutim, da bi
to bilo moguće, špediter mora tu pošiljku prethodno primiti. Špediter je odgovoran za tu
robu od trenutka kada ju je primio od pošiljatelja pa sve do trenutka kada robu isporuči
primatelju.
Kod prihvata robe od nalogodavca špediter je dužan predati robu vozaru u stanju u
kojem ju je primio što zahtjeva da posveti pažnju kod primanja robe te da kontrolira
primljenu pošiljku (Zelenika, 1996, str. 368).
Ako se uzmu u obzir svi potencijalni rizici kojima može biti izložena svaka pošiljka, pa
tako i izvanredna, prilikom manipuliranja i transporta u svim prometnim granama,
9 Neka od privredni područja u koja zadire funkcija špeditera su: vanjskotrgovinsko poslovanje, carinsko i
devizno poslovanje, lučko i skladišno poslovanje, kontrola kvalitete i kvantitete robe u međunarodnom
transportu, transportno poslovanje, oplemenjivanje robe itd.
40
svaka pošiljka mora biti pripremljena za sve operacije koje je potrebno provesti kako bi
se realizirala prometna usluga, neovisno radi li se o konvencionalnom, kombiniranom ili
multimodalnom prijevozu (Zelenika, 2005, str. 602).
Špeditera koji su specijalizirani za izvanredne prijevoze obvezni su također poduzeti
učinkovite mjere kako bi se odredilo stvarno stanje stari te isključile štetne posljedice do
kojih može doći prilikom prijevoza izvanredne pošiljke.
3) Obveza špeditera da obavi i/ ili organizira transport robe
Osnovni zadatak špeditera je organiziranje prijevoza robe svog nalogodavatelja, a u
nekim slučajevima to uključuje i sam prijevoz robe. Špediter je dužan pridržavati se
nalogodavčevih uputa o izboru prijevoznog puta, načina prijevoza i prijevoznog
sredstva.
Ako u nalogu nije dana uputa špediter mora obaviti instradaciju, odnosno donijeti
odluku o prijevoznom putu, načinu prijevoza i prijevoznom sredstvu na način koji će
biti najpovoljniji za nalogodavca (Zelenika, 1996, str. 367).
U slučaju izvanrednog prijevoza, kao što je već ranije navedeno, špediter mora pribaviti
određene dozvole, provjeriti prijevozni put, omogućiti pratnju i slično kako bi bila
moguća realizacija takve vrste prijevoza. Prijevoz takve vrste pošiljke mora biti
obavljen u skladu sa zahtjevima koje nalaže dozvola za prijevoz izvanrednog tereta.
Pored navedenog, špediter mora također u sklopu organiziranja prijevoza obaviti druge
stručne poslove poput obavljanja radnji u carinskom postupku te izdavanja i
pribavljanja transportnih i drugih dokumenata.
4) Obveza špeditera da preda stvari primatelju
Špediteru je obaveza predati robu primatelju ili to može napraviti osoba koja djeluje u
njegovo ime. Predaja robe obavlja se na propisan način koji je uglavnom u pisanom
obliku.
41
U slučaju da na odredište stigne oštećena pošiljka, špediter je obvezan poduzeti sve
mjere i radnje kako bi se očuvalo nalogodavčevo pravo prema trećim osobama. Kakve
će mjere i radnje špediter poduzeti ovisi o tome tko je treća osoba te o kakvoj se
situaciji radi. Predaja robe se smatra završenom u trenutku predaju robe vozaru. U
slučaju kada špediter sam obavlja prijevoz on ima obveze i prava vozara (Zelenika,
2005, str. 584).
5) Obveza špeditera da obavještava nalogodavatelja i štiti njegove interese
Jedna od obveza špeditera je da obavještava nalogodavca te u svakom trenutku štiti
njegove interese poduzimajući sve potrebne mjere i aktivnosti.
Špediter je tako dužan tražiti dodatna objašnjenja kada je nalog nepotpun ili nejasan.
Isto tako, obvezan je obavijestiti nalogodavca o nedostacima i nespremnosti robe za
prijevoz, o izvršenju naloga te nizu drugih događaja. Neke obveze obavještavanja
proizlaze iz zakonskih akata dok neke proizlaze iz same prirode špediterske djelatnosti
(Zelenika, 1996, str. 379).
Kod izvanrednih pošiljki nerijetko se radi o robi veće vrijednosti te je samim time
interes nalogodavatelja veći. Nalogodavatelj u takvim slučajevima želi biti potpuno i
pravodobno informiran.
6) Ostale obveze špeditera
Osim prethodno navedenih, špediter može imati i neke druge obveze. U ostale obveze
špeditera mogu se svrstati: obveza špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke
naloga, obveza špeditera da postupa po uputama nalogodavca, obveza špeditera da čuva
robu, obveza špeditera da bira treće osobe, obveza špeditera da osigura robu, obveza
špeditera da polaže račun nalogodavcu itd.
42
4.3.2. Prava špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza
Prava špeditera u nastavku su prikazana kroz: pravo na naknadu za usluge, pravo na
naknadu troškova i predujam, pravo da ga nalogodavac pravodobno obavijesti o
opasnim stvarima i dragocjenostima, špediterovo založno pravo te špediterovo pravo
zadržavanja (Zelenika, 1996, str. 380).
1) Pravo na naknadu za usluge
Prema ugovoru koji je sklopio sa nalogodavcem, špediter ima pravo na naknadu za
usluge koje je izvršio. Ukoliko se naknada ne odredi ugovorom, nalogodavac je dužan
isplatiti špediteru naknadu određenu tarifom ili drugim općim aktom špeditera, no ako
nije određena ni na taj način tada naknadu određuje sud (Zelenika, 1996, str. 380).
Da bi špediter imao pravo tražiti naknadu za usluge on mora izvršiti obveze koje su
određene ugovorom. Nema jedinstvenog stajališta o tome u kojem se trenutku smatra da
je špediter obavio svoju obvezu, već postoje tri različita stajališta.
Jedno od stajališta je da je to u trenutku kada je predao robu primatelju, drugo stajalište
je da je to u trenutku predaje robe vozaru dok je prema trećem stajalištu to u trenutku
kada je obavio i posljednju obvezu iz ugovora. Najispravnije je treće stajalište, odnosno
da špediter može zahtijevati naknadu tek kada je obavio sve svoje obveze. Špediter
može steći naknadu i prije nego što je obavio svoje ugovorne obveze, ukoliko je do
neizvršenja došlo zbog odustajanja nalogodavca od ugovora. Također ima pravo na
naknadu i kada ovlašteno povjeri izvršenje posla drugom špediteru s kojim se nalazi u
pravnom odnosu. Ukoliko dođe do zabrane izvršenja neke od radnji koje su određene
ugovorom špediterovo pravo na naknadu ostaje neumanjeno (Zelenika, 1996, str. 381).
Kod organiziranja izvanrednog prijevoza također vrijedi prethodno navedeno pravo.
Međutim, valja napomenuti da se kod organiziranja izvanredne pošiljke poduzima niz
aktivnosti koje nisu potrebne prilikom uobičajenog prijevoza pošiljki što zasigurno
iziskuje veću naknadu za usluge špeditera s obzirom da su u takve aktivnosti uloženi
dodatni napori.
43
2) Pravo na naknadu troškova i predujam
Špediter ima pravo na naknadu troškova koji su nastali tijekom izvršenja obveza iz
ugovora. Pravo na naknadu troškova zasniva se na činjenici da sam nalog koji je dobio
špediter istodobno predstavlja i ovlaštenje za plaćanje svih troškova i pristojbi koje su
potrebne za izvršenje naloga. Ukoliko ne bi postojalo takvo ovlaštenje špediter ne bi
mogao izvršiti nalog (Zelenika, 1996, str. 381).
Špediter ima pravo na naknadu onih troškova bez kojih bi bilo moguće izvršenje naloga
s time da su ti troškovi ipak bili potrebni. Špediter u tom slučaju mora dokazati
nalogodavcu da su ti troškovi bili potrebni10 i da je to učinio sa pažnjom dobrog
gospodarstvenika te s namjerom da zaštiti nalogodavčeve interese. Nalogodavac mora
potrebna sredstva pravodobno staviti špediteru na raspolaganje kako bi on mogao platiti
troškove koji nastaju prilikom izvršenja naloga (Zelenika, 1996, str. 382).
Špediter ima pravo na naknadu štete ako nalogodavac ne isplati troškove u roku ili
pravodobno ne predujmi potrebna sredstva. Ako špediter ne traži predujam smatra se da
je pristao na kreditiranje nalogodavca čime stječe pravo na proviziju za angažman
vlastitih sredstava čija je visina određena sporazumom s nalogodavcem ili posebnom
tarifom (Zelenika, 1996, str. 383).
Troškovi koji nastaju u izvršenju naloga za koje špediter ima pravo naknade su
primjerice vozarina, carinske pristojbe, osiguranje, ukrcaj, iskrcaj i slično. Naknade za
te troškove također vrijede i kod izvanrednih pošiljki. Za izvanredni prijevoz je također
i u samoj dozvoli koju je potrebno imati naveden iznos i način plaćanja naknade za
izvanredni prijevoz.
3) Pravo da ga nalogodavac pravodobno obavijesti o opasnim stvarima i
dragocjenostima
Jedno od prava špeditera je i to da on ima pravo da ga nalogodavac pravovremeno
obavijesti o svojstvima robe koja se prevozi i kojom se može ugroziti sigurnost osoba,
dobara ili biti nanesena šteta. Špediter je dužan prilikom predaje robe vozaru dati i
10
npr. ako je do troškova došlo zbog aktivnosti koje je špediter poduzeo kako bi spriječio veću štetu za
nalogodavca
44
upute o sigurnosnim mjerama koje se moraju poduzimati pri prijevozu (Zelenika, 1996,
str. 383).
Špeditera je naročito važno informirati o svojstvima izvanredne pošiljke koju prevozi
kako bi s njom postupao na odgovarajući način te kako ne bi ugrozio sigurnost ljudi, ali
i zbog toga da organizira prijevoz takve pošiljke bez ikakvih posljedica na
infrastrukturi.
4) Špediterovo založno pravo
Kako bi špediter osigurao naplatu potraživanja iz ugovora, on ima pravo zaloga na robi
koja je predmet otpreme sve dok je roba kod njega ili ima dokument kojim raspolaže
robom.
Špediterovo pravo zaloga je zakonsko pravo špeditera te se sastoji u tome da špediter
ima pravo naplatiti svoja potraživanja iz založene robe, odnosno da svoja potraživanja
može naplatiti prodajom robe koju je založio. Međutim, špediter ne može založno pravo
koje je stekao nad robom po jednom ugovoru iskoristiti za naplatu potraživanja nastalih
temeljem nekog drugog ugovora. Posjed založnog objekta može biti fizički (efektivno)
te simbolično kada u posjedu ima teretnicu ili teretni list. Izvršenje založnog prava
moguće je na tri načina: sudskom prodajom na temelju presude donesene tužbom
založnog vjerovnika, sudskom prodajom bez prethodne presude te prodajom bez
posredovanja suda (Zelenika, 1996, str. 384).
5) Špediterovo pravo zadržavanja
Pod špediterovim pravom zadržavanja, odnosno rentacije, podrazumijeva se pravo
vjerovnika da zadrži stvari svog dužnika do kojih je došao zakonskim kako bi naplatio
svoja potraživanja pri čemu nalogodavac mora biti vlasnik robe u trenutku nastanka
toga prava što znači da špediter neće izgubiti svoje pravo zadržavanja ukoliko
nalogodavac proda robu nakon nastanka toga prava (Zelenika, 1996, str. 387).
Drugim riječima rečeno, ukoliko nalogodavatelj postaje nesposoban za plaćanje
dospjelih potraživanja, špediter ima pravo zadržati stvari koje su predmet otpreme.
45
Ukoliko špediter pod istom tvrtkom osim poslova međunarodnog špeditera obavlja i
poslove prijevoza i javnog skladištenja za svaku od navedenih djelatnosti ima poseban
pravni status. Za svaku od djelatnosti sklapa posebne ugovore, a kombinacija prava
stečenih na osnovu jednog ugovora s pravima i obvezama iz drugog ugovora nije
dopuštena (Zelenika, 1996, str. 389).
4.3.3. Odgovornosti špeditera u organiziranju izvanrednog prijevoza
Špediter ima određene odgovornosti prilikom organiziranja otpreme, dopreme i provoza
robe. U pojedinim pravnim sustavima špediter odgovara ne samo za organiziranja
prijevoza robe već i za prijevoz robe čak i u slučajevima kada prijevoz ne obavlja on
sam. Kod odgovornosti špeditera potrebno je razlikovati odgovornost špeditera za
vlastite postupke te odgovornost špeditera za druge osobe.
1) Odgovornost špeditera za vlastite postupke
Kod svakog, pa tako i izvanrednog prijevoza špediter odgovara za štetu i posljedice
nastale kod prijevoza robe. Za eventualno nastalu štetu odgovara sve dok je roba u
njegovim rukama. Odgovornost prestaje u trenutku kada preda robu vozaru ili
primatelju.
Špediter je odgovoran za svoje postupke pa tako u slučaju da ne ispuni neku od svojih
obveza određenih ugovorom o špediciji ili zakasni s izvršenjem svoje obveze
nalogodavac ima pravo zatražiti naknadu štete koju je zbog toga pretrpio. Ukoliko
uspije dokazati da štetu nije prouzročio nepažnjom ili namjerno špediter se može
osloboditi odgovornosti (Andrijanić et al., 2001, str. 245).
Špediter ne odgovara za štete koje su proizašle iz neispravnih dokumenata kao ni za
štetu nastalu uslijed utjecaja više sile ili samih svojstava robe koja se prevozi. Također
ne odgovara ni za netočno obračunate vozarine, carinske ili druge pristojbe. Međutim,
odgovara za nalogodavčeve podatke koje unosi u carinske dokumente ukoliko je znao ili
je trebao znati da su ti podaci netočni (Zelenika, 1996, str. 391).
46
2) Odgovornost špeditera za druge osobe
Kako bi špediter mogao organizirati otpremu, dopremu i provoz robe njemu je nužno
sklapanje raznih ugovora s trećim osobama11. Sklapanje takvih ugovora dolazi do
izražaja prilikom prijevoza izvanrednih pošiljki čije karakteristike iziskuju ispunjavanje
raznih zahtjeva.
Općenito je prihvaćeno pravilo da špediter odgovara za izbor vozara te drugih osoba
koje su potrebne kako bi se izvršile obveze iz ugovora, ali ne odgovara za njihov rad
osim ako je ugovorom preuzeo tu odgovornost. Međutim, to pravilo se različito
primjenjuje u pravnim sustavima pojedinih europskih zemalja po pitanju odgovornosti
glavnog špeditera za rad međušpeditera12 i podšpeditera13
(Andrijanić et al., 2001, str.
246).
U njemačkom pravnom sustavu špediter odgovara nalogodavcu samo za izbor
međušpeditera dok primjerice u Francuskoj, Mađarskoj, Češkoj i Slovački špediter
odgovara i za izbor i za rad međušpeditera. Što se tiče podšpeditera, u svim europskim
zakonodavstvima špediter odgovara za njegov izbor i rad (Zelenika, 1996, str. 393).
U hrvatskom pravnom sustavu nema razlike između međušpeditera i podšpeditera,
međutim, špediter koji izvršenje naloga ne obavi sam već to povjeri nekom drugom
odgovara za rad tog drugog špeditera (Andrijanić et al., 2001, str. 246).
4.4. Špediter kao logistički operator u organiziranju izvanrednih prijevoza
Kao što je bilo već ranije u radu navedeno, špediter kao klasični operator obavlja
klasične osnovne i specijalne poslove te je on gospodarstvenik, pravna ili fizička osoba
koja isključivo i u obliku stalnog zanimanja sklapa ugovore koji su potrebni prilikom
11
Treće osobe su skladištari, vozari, osiguratelji, kontrolne kuće, drugi špediteri itd. 12
Međušpediter je špediter na kojeg je glavni špediter prenio djelomično izvršenje špediterskih
aktivnosti.
13 Podšpediter je špediter na kojeg je glavni špediter u cijelosti prenio izvršenje neke špediterske
aktivnosti.
47
organiziranja otpreme, dopreme i provoza robe svog nalogodavatelja (Zelenika, Pavlić,
2004, str 112).
Za razliku od klasičnog špeditera, logistički operator je pravna ili fizička osoba koja u
svoje ime i za svoj račun organizira ili izvršava logističke aktivnosti vezane uz
manipuliranje, prijevoz, premještanje, prijenos te distribuciju od točke isporuke14 do
točke primitka15 (Zelenika, Pupovac, Rudić, 2000, str. 154).
Kako bi ostvarili svoju misiju logistički špediteri trebaju svojim znanjima i aktivnostima
omogućiti uspješno, sigurno i brzo te nadasve racionalno upravljanje tokovima dobara.
Moraju omogućiti dostavu potrebnih dobara, odgovarajućeg asortimana, na pravo
mjesto, u pravo vrijeme uz najmanje rizike i troškove kako bi zadovoljili potrebe kupaca
i potrošača te ostvarujući pri tome primjereni profit (Zelenika, 2006, str. 329).
Ako se sagledaju špediteri kao logistički operatori u organiziranju izvanrednih pošiljki,
oni su zapravo tvorci špedicijsko-logističkih proizvoda pomoću svojih znanja i vještina
na temelju kojih mogu pronaći najadekvatnija rješenja za prijevoz izvanrednih pošiljki
čije karakteristike iziskuju specifične i složene zahtjeve.
Ukoliko se uspoređuje opseg aktivnosti klasične špedicije i logističke špedicije sa
velikom vjerojatnošću se može tvrditi da je opseg aktivnosti logističke špedicije za oko
30% veći i složeniji (Zelenika, Pupovac, Rudić, 2000, str. 148).
Samom činjenicom da im je opseg aktivnost za gotovo 30% veći nego klasičnim
špediterima, može se zaključiti da je kvaliteta takve usluge veća te da je špediter u
mogućnosti uvažiti više čimbenika prilikom organiziranja izvanrednog prijevoza.
Logistički operator osigurava nadasve brzo i optimalno odvijanje prometnih i
vanjskotrgovinskih usluga što je naročito važno kod prijevoza izvanrednih pošiljka s
obzirom da one zahtijevaju posebne uvijete.
14
Točka isporuke je npr. sirovinska baza, proizvođač, poluproizvođač, terminal, skladište, izvoznik,
prodavatelj itd.
15 Točka primitka je npr. proizvođač, poluproizvođač, skladište, kupac, potrošač, korisnik itd.
48
Kako bi opstali, klasični špediteri u nerazvijenim i tranzicijskim državama uključujući i
Hrvatsku moraju ubrzano poduzeti sve aktivnosti kako bi se efikasno transformirali iz
klasičnih u suvremenu logističku špeditersku djelatnost. Da bi ostvarili mogućnost
proširenja svojih aktivnosti moraju se prilagoditi suvremenim tržišnim uvjetima
nastalim kao posljedica globalizacijskih promjena i procesa (Bendeković, Vuletić,
Gotovac, 2013, str. 3).
Transformacija klasičnih u logističke špeditere započela je osamdesetih godina prošloga
stoljeća u visokorazvijenim zemljama, a pretpostavka je da će u 21. stoljeću taj trend
postati globalan.
49
5. ŠPEDITER – KLJUČAN ČIMBENIK U GLOBALNOM PROMETNOM I
VANJSKOTRGOVINSKOM SUSTAVU
U izvršavanju svoga zadatka međunarodni špediter se susreće s mnogobrojnim i
kompleksnim poslovima bez kojih suvremeni vanjskotrgovinski i prometni sustav ne bi
mogao funkcionirati.
Promet ima veliki utjecaj na način društvenog i ekonomskog razvoja, naročito zbog
svojih infrastrukturnih karakteristika te je usko povezan s ostalim granama
gospodarstva, ali i društva u cjelini što dolazi do izražaja na mnoge načine. Promet
omogućava reprodukciju gotovo svih proizvoda kod kojih se ne podudaraju mjesto
proizvodnje i potrošnje, prometne grane pojavljuju se u ulozi potrošača, također, promet
ima veliki značaj kod povećanja specijalizacije i društvene podjele među regijama i
državama te ima značaj u nizu drugih aspekata (Bendeković, Aržek, 2008, str. 23).
Današnji promet globalnog je karaktera, a bit mu je to što sudionici takvog prometa
svojim znanjima, vještinama i sposobnostima savladavaju prostorne i vremenske
transformacije roba od točke isporuke do točke primitka, nastojeći pri tome zadovoljiti
potrebe globalnog tržišta uz minimalne uložene resurse. U uvjetima globalne prometne
industrije proizvode se proizvodi za globalno tržište. Špediteri u takvom okruženju
imaju veliki značaj jer moraju omogućiti proizvodnju i prijevoz takvih proizvoda kako
bi zadovoljili potrebe cijelog globalnog tržišta.
Prometni pravci te prometna povezanost igraju veliku ulogu u hrvatskom gospodarstvu i
ekonomskom razvoju. Oni su preduvjet razvitka te boljeg povezivanja i integracije
zemlje. Kako bi nacionalni prometni sustav mogao konkurirati europskim potrebno je
ulagati u infrastrukturu te osigurati povoljnije tehničke uvjete.
Globalno poslovanje otvara mogućnost izbora lokacije poslovanja na ono mjesto gdje se
očekuju najveći prinosi pa zbog toga eksternalizacija ukupne proizvodnje bilježi
50
značajan porast. Takvo okruženje ima znatan utjecaj na transportno tržište pa tako
dolazi čak i do spajanja kompanija koje su bile dojučerašnji konkurenti s ciljem da se
formira dobavljač koji će nuditi integrirane transportne usluge (Bendeković, Vuletić,
Gotovac, 2013, str. 5).
Špediteri se udružuju u svoje asocijacije na domaćoj i međunarodnoj razini zbog
jedinstvenog nastupa i izjednačenja uvjeta rada. Angažiranje špeditera u
vanjskotrgovinskoj razmjeni pruža niz prednosti kao što su pojeftinjenje prijevoznih i
drugih troškova, praksa radne snage pri manipuliranju robom, distribucijske prednosti
zbog korištenja špediterovog skladišta i prijevoznih sredstava itd. (Bendeković, Vuletić,
Gotovac, 2013, str. 2).
Špediter je jedan od ključnih čimbenika dinamiziranja procesa globalizacije te
snižavanja logističkih troškova u globalnom sustavu. Špediteri potiču razvoj
proizvodnih djelatnosti, izgradnju logističko-proizvodnih centara te novih logističkih
kapaciteta. U svoje sustave uključuju samo prijevoznike, luke i ostale koji u većoj mjeri
doprinose njihovom poslovnom uspjehu te zadovoljenju potreba korisnika. Nastoje
racionalizirati resurse i aktivnosti te pri tome djelovati efikasno na tržištima
promjenjivih želja i potreba (Zelenika, Pupovac, 2008, str. 382-383).
Špediteru je zadatak organiziranje otpreme i dopreme robe na svim prijevoznim
putovima sa svim transportnim sredstvima, međutim to mu nije jedini zadatak.
Da bi špediter mogao uspješno obaviti zadatke koji su mu dani mora neprestano pratiti
međunarodne sporazume, tarifne politike zemalja te pratiti i poznavati sve promjene
koje se događaju u vezi s transportom robe (Bendeković, Aržek, 2008, str. 81).
Od kako je Hrvatske pristupila Europskoj uniji također je postala i dio Carinske unije,
što znači da se sva robna razmjena unutar unije tretira kao domaća. Špediterima je jedan
od najvećih izazova novi način provoza robe kao i dobro poznavanje prometnih,
carinskih te vanjskotrgovinskih propisa. Stručnost i informiranost špeditera važna je u
svakom njegovom poslu, a naročito dolazi do izražaja prilikom organiziranja prijevoza
izvanrednih pošiljki. S obzirom da je svaka izvanredna pošiljka jedinstvena u svojim
51
zahtjevima, špediteri trebaju prilikom organiziranja svake od njih pristupiti na
individualan način.
Kako bi se doprinijelo sigurnosti prilikom prijevoza izvanrednih pošiljki špediteri
moraju poduzeti određene mjere. Važna je stručnost i iskustvo ljudi koji sudjeluju na
takvim pothvatima, potrebno je temeljito poznavanje zakona i propisa, poštivanje i
izvršavanje poslova koji su ugovoreni kao i poduzimanje svih mjera kako bi se
izvanredni prijevoz odvio na siguran način, bez da se ugroze ostali sudionici ili
infrastruktura. Da bi se izvanredni prijevoz mogao odviti na što brži, efikasniji te
sigurniji način potrebna je adekvatna oprema te stručno osoblje što znači da špediterska
poduzeća moraju neprestano ulagati u svoju opremu te educirati zaposlenike koji se
svakodnevno susreću sa novim izazovima. Također je potrebno neprestano pratiti
prometne i vanjskotrgovinske uvjete te tome prilagoditi prijevoz kako bi sve prošlo bez
ikakvih prepreka i problema.
U današnjim tržišnim uvjetima gdje je prisutna sve veća konkurencija mogućnost za
opstanak imaju samo oni koji su dovoljno fleksibilni za prilagodbu novonastalim
promjenama i kretanjima na tržištu. U skladu sa time, špediterske strategije trebaju u
obzir uzimati i buduće događaje. Ukoliko nemaju dobro definiranu i izgrađenu poslovnu
politiku špediterska poduzeća teško da će ostvariti sigurnost i stabilnost u poslovanju
(Bendeković, Vuletć, Gotovac, 2013, str. 7).
U uvjetima gospodarstva, kada međunarodna trgovina neprestano raste, poduzeća se
žele u potpunosti posvetiti svojoj osnovnoj djelatnosti pa tako potreba za uslugama
špeditera neprestano raste, a špediter postaje jedan od ključnih čimbenik u globalnom
prometnom i vanjskotrgovinskom sustavu.
Iz svega navedenog može se vidjeti veliku prisutnost i značaj špeditera u mnogim
aspektima gospodarstva bez čijih usluga bi bilo nezamislivo. Značaj špeditera naročito
dolazi do izražaja prilikom prijevoza izvanrednih pošiljki kod kojih se špediteri susreću
sa mnogobrojnim i kompleksnim poslovima što ih čini jednim od ključnih čimbenika u
prometnom i vanjskotrgovinskom sustavu.
52
6. ZAKLJUČAK
Špedicija je gospodarska djelatnost koja se bavi organizacijom otpreme, dopreme i
provoza robe te drugim poslovima koji su s tim u vezi. Špediter u obavljanju svoga
posla štiti interese komitenta i u pravilu ne obavlja prijevoz robe, međutim angažira sve
što je neophodno da bi se transport realizirao. Osnovni mu je zadatak osloboditi svog
nalogodavca cjelokupnog napora i brige vezane uz otpremu, dopremu i provoz robe
kako bi se nalogodavac mogao posvetiti svojoj osnovnoj djelatnosti.
Međunarodni špediteri obavljaju veći broj poslova koji se dijele u osnovne i specijalne.
U osnovne poslove spadaju svi oni bez kojih je nezamislivo funkcioniranje
međunarodne špedicije, dok u specijalne poslove ulaze oni koje obavlja povremeno,
odnosno od slučaja do slučaja.
Izvanrednim prijevozom smatra se teret koji se ne može rastaviti na manje dijelove
prilikom transporta pa premašuje dana ograničenja dimenzije ili mase. Prilikom
prijevoza izvanrednog tereta potrebna su specijalizirana vozila te prilagodba
transportnih ruta i projektne organizacije. Sami prijevoz mora se provesti na način da u
najmanjoj mjeri ometa ostali promet i sigurnost, a da u konačnici bude ekonomičan.
Izvanredni prijevoz predstavlja prepreku ostalim sudionicima u prometu zbog čega je
potrebno pribaviti dozvolu kako bi se taj prijevoz mogao odviti na siguran način.
Prijevoz izvanrednog tereta predstavlja iznimno dinamičan proces koji u svakom načinu
prijevoza nastoji iskoristiti sve prednosti.
U cestovnom prometu izvanrednim prijevozom se smatra prijevoz tereta vozilima koja
prazna ili zajedno s teretom imaju masu veću od dopuštene ili su dimenzije tereta veće
od propisanog. U željezničkom prometu se pod izvanrednim prijevozom smatra pošiljka
kod koje željezničko vozilo s ili bez tereta ne zadovoljava uvijete propisane za prugu
kojom se vrši prijevoz te teret kod kojeg manipuliranje robom zahtijeva dodatne mjere
za organiziranje i provođenje prijevoza. Izvanredni prijevoz tereta u pomorskom
prometu je iznimno složen i zahtjevan proces kod kojeg je potreban široki spektar
znanja i vještina. U izvanredni prijevoz u zračnom prometu ubrajaju se pošiljke koje su
53
neuobičajene za prijevoz zrakoplovom zbog svog sadržaja ili oblika te zahtijevaju
posebne mjere prilikom utovara i istovara.
Za siguran i efikasan prijevoz izvanredne pošiljke ključan je špediter koji mora
objediniti sve sudionike u transportu, pribaviti potrebne dozvole te najaviti takvu vrstu
transporta. Uloga špeditera u organiziranju dinamičnog i složenog procesa kao što je
izvanredni prijevoz je velika s obzirom da takav prijevoz zahtijeva specijalizirana
vozila, prilagođavanje transportnih ruta kao i cjelokupnu projektnu organizaciju.
Špediter koji je organizator prijevoza i donositelj odluka o prijevozu preuzima
odgovornost cjelokupnog procesa izvanrednog prijevoza. Prilikom planiranja prijevoza
izvanredne pošiljke špediter mora biti dobro upoznat sa zahtjevima klijenata te biti
svjestan vlastitih mogućnosti. Špediter se mora pobrinuti da su svi koji su uključeni u
proces prijevoza izvanrednog tereta upoznati sa svim specifičnostima prijevoza te mora
unaprijed pregledati i utvrditi uvijete na prijevoznom putu kao što su radovi na cesti,
izvanredni događaji, prepreke i slično.
Danas u svijetu vlada globalna prometna industrija te proizvodnja proizvoda za
globalno tržište. Špediter u takvom okruženju ima veliki značaj jer mora omogućiti
proizvodnju i prijevoz takvih proizvoda kako bi se zadovoljile potrebe cijelog globalnog
tržišta. Jedan je od ključnih čimbenika dinamiziranja procesa globalizacije te snižavanja
logističkih troškova u globalnom sustavu. Klasični špediteri u nerazvijenim i
tranzicijskim zemljama moraju se transformirati u logističke špeditere kako bi uspjeli
opstati. Kako bi ostvarili mogućnost takve transformacije i proširenja moraju se
prilagoditi suvremenim tržišnim uvjetima koji su posljedica globalizacijskih promjena i
procesa.
Povećanjem i razvojem međunarodne trgovine neprestano raste potreba za špediterskim
uslugama, a samim time uloga špeditera neprestano raste. U izvršavanju svoga zadatka
međunarodni špediter se susreće s mnogobrojnim i kompleksnim poslovima bez kojih
suvremeni vanjskotrgovinski i prometni sustav ne bi mogao funkcionirati pa stoga
54
predstavlja jednog od ključnih čimbenika u globalnom prometnom i
vanjskotrgovinskom sustavu.
Na temelju podataka koji su navedeni u ovom radu može se zaključiti kako je uloga
špeditera u organiziranju izvanrednih pošiljki vrlo značajna.
55
LITERATURA
1) KNJIGE
1. Andrijanić, I., Aržek, Z., Prebežac, D., Zelenika, R., 2001, Transportno i
špeditersko poslovanje, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb.
2. Bendeković, J., Aržek, Z., 2008, Transport i osiguranje, Ekonomski
fakultet Zagreb, Zagreb
3. Turina, A., 1965, Međunarodna špedicija- knjiga 1, Viša pomorska škola
u Rijeci, Rijeka
4. Vranić, D., Ivče, R., 2007, Tereti u pomorskom prometu, Pomorski
fakultet u Rijeci, Rijeka
5. Zelenika, R., 2010, Ekonomika prometne industrije, Ekonomski fakultet
u Rijeci, Rijeka
6. Zelenika, R., 1996, Međunarodna špedicija, Ekonomski fakultet
sveučilišta u Rijeci, Rijeka
7. Zelenika, R., 2006, Multimodalni prometni sustavi, Ekonomskifakultet u
Rijeci, Rijeka
8. Zelenika, R., Jakomin, L., 1995, Suvremeni transportni sustavi,
Ekonomski fakultet sveučilišta u Rijeci, Rijeka
9. Zelenika, R., 2009, Primarne prometne tarife, Ekonomski fakultet u
Rijeci, Rijeka
56
2) ČLANCI
10. Bendeković, J.,Vuletić, D., Gotovac, M., 2013, Uloga i važnost špeditera
u lancu opskrbe, Zbornik međunarodne znanstvene konferencije
Perspektive trgovine 2013 , Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb
11. Poletan Jugović, 2006, Struktura preferencije kriterija pri izboru
optimalnog prometnog pravca, Pomorstvo, god. 20, br. 2, Pomorski
fakultet u Rijeci, Rijeka str. 47-64
12. Poletan Jugović, T., Jurčić, J., 2005, Logistički špediterski operator kao
perspektiva klasičnoga špeditera, Pomorski zbornik 43,Pomorski fakultet
u Rijeci, Rijeka, str. 151-163
13. Zelenika, R., Pupavac, D., 2001, Suvremeno promišljanje osnovnih
fenomena logističkog sustava, Ekonomski pregled, Hrvatsko društvo
ekonomista, Zagreb, Vol. 52, No. 3-4 , str. 354-378
14. Zelenika, R., Pupovac, D., Rudić, D., 2000, Špediter u funkciji
logističkoga operatora, Pomorski zbornik 38, str. 143-157
15. Zelenika, R., Pavlić, H., 2004, Strategijske odrednice poslovne politike
špediterskoga logističkoga operatora, Pomorski zbornik 42, str. 109-129
3) ZAKONI I PRAVILNICI
1. Zakon o javnim cestama, 2010, Narodne novine br.: 73
2. Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, 2013, Narodne novine br.: 82
3. Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, 2013,
Narodne novine, br.: 82
4. Pravilnik o izvanrednom prijevozu, 2007, Narodne novine, br.: 119
5. Pravilnik o mjerilima za izračun naknade za izvanredni prijevoz, 2010,
Narodne novine, br.: 68
57
6. Pravilnik o uvjetima za prijevoz izvanrednih pošiljaka u željezničkom
prometu, 2008, Narodne novine, br.: 156
4) INTERNET I OSTALI IZVORI
1. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, 2012, dostupno na:
<http://www.aztn.hr/uploads/documents/odluke/TN/UPI-030-022011-
01025.pdf>
2. Belamarić, G., 2012, Prijevoz teških tereta morem, dostupno na:
<https://www.pfst.hr/uploads/PFN305-PFN307_P-05-Prijevoz-teskih-
tereta-morem.pdf>
3. Dockwiese, 2015, pogledano: 01.04.2015., dostupno na:
<http://www.dockwise.com/page/fleet/fleetdata.html>
4. Dozvole i pratnje, 2015, pogledano 28.03.2015, dostupno na:
<http://www.comark.hr/dozvole-i-pratnje.html>
5. Global aviation report, 2015, pogledano: 01.04.2015., dostupno na:
<http://globalaviationreport.com/2014/11/17/airbus-to-expand-beluga-
oversize-air-transport-capability/>
6. Hina, Antonova dovezao Antonov, 2013, pregledano 05.05.2015.
dostupno na: <http://www.index.hr/vijesti/clanak/antonova-dovezao-
antonov-najveci-zrakoplov-na-svijetu-stigao-u-zagreb-po-140-tona-
tezak-koncarov-transformator/710354.aspx>
7. Izvanredni prijevoz tereta, 2015, pogledano 28.03.2015., dostupno na:
<http://www.comark.hr/izvanredni-prijevoz-tereta.html>
8. Letjelice za prijevoz tereta, 2015, pogledano 01.04.2015., dostupno na:
<http://www.prometna-zona.com/zracni-tehnologija
003letjelice_za_prijevoz_tereta.php>
58
9. Otpremništvo i pomorske agecije, 2015 dostupno na;
<http://www.pfri.uniri.hr/~poletan/OPA/OPA_1.KOLOKVIJ.pdf>
10. Procjena statičke stabilnosti, 2015, pogledano: 28.03.2015., dostupno na:
<http://www.comark.hr/procjena-staticke-stabilnosti.html>
11. Rail glossary, 2015, pogledano 01.04.2015., dostupno na:
<http://www.translationdirectory.com/glossaries/glossary256.php>
59
POPIS FOTOGRAFIJA
Redni broj Naslov Stranica
1. Prijevoz izvanrednog tereta cestom 21
2. Prijevoz izvanrednog prijevoza željeznicom 24
3. Prikaz prijevoza izvanredne pošiljke morem 26
4. Izvanredni prijevoz u zračnom prometu 27
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov Stranica
1. Sustav reprodukcije 15
POPIS SHEMA
Redni broj Naslov Stranica
1. Uloga špeditera u logističkom lancu 14
60
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov Stranica
1. Velika, srednja i mala špediterska poduzeća 9
61