Nez Nana c 1 Preview

NEZNANAC 1Nekoliko sati do zore Pet draguljara

MAGNUS

www.fibra.hr | www.stripovi.com

Scenarij & crtež Magnus *Originalno izdanjePoche ore all’alba (1975)I cinque gioiellieri (1975)*Izdavač Naklada Fibra d.o.o.

*Glavni urednik Marko ŠunjićPrijevod Mihaela-Marija PerkovićRedaktura Daria AusenakLektura Josip SršenDizajn Melina Mikulić Tisak Stega tisak d.o.o.Naklada 500 primjerakaISBN 978-953-321-013-1 *Copyright © Eredi Raviola, 2009 *Zagreb, svibanj 2010.

NEZ

NAN

AC 1

Nek

olik

o sa

ti d

o zo

re

Pet

drag

ulja

ra

MA

GN

US

Magnus je kod nas oduvijek gotovo isključivo bio vezan za Alana Forda. Onog „pravog“ Alana Forda iz legendarnih prvih 75 epizoda koje su se tako duboko urezale u kolektivnu svijest brojnih generacija čitatelja s

područa bivše Jugoslavije. Ironično, činjenica da je napustio serijal koji je bio na svom vrhuncu vjerojatno je dodatno osnažila njegov kult, budući da je rad novih crtača na Alanu Fordu tako bolno podsjećao na to koliko se trude biti Magnus i koliko mu nisu dorasli. Kultu je dobrano pomogla i činjenica da su „Družina od vješala“, njegov idući strip objavljen kod nas, a pogotovo njegova povratnička, jubilarna, 200. epizoda Alana Forda, donosile jednog novog, drugačijeg Magnusa, koji je predstavljao svojevrstan hladan tuš za domaću publiku, nesklonu mijenjanju stilova svojih miljenika. Vjerojatno bi na tome i ostalo da Magnus nije nacrtao „Dolinu terora“, posebno izdanje Texa Willera, spektakularan i nevjerojatno minuciozan rezultat sedmogodišnjeg rada koji Magnusa predstavlja u najboljem mogućem svjetlu. Ponukan tim svojevrsnim testamentom (Magnus je umro nedugo nakon što je završio Texa, ne stigavši čak ni naslovnicu nacrtati), bacio sam se, i dalje poprilično skeptičan (jako je malo vanserijskih crtača koji su ujedno i dobri scenaristi), na istraživanje Magnusova opusa i, na svoje iznenađenje, otkrio još nekoliko novih lica ovog osobenjaka iz Bologne, od kojih me ono „Neznančevo“ naprosto oduševilo, u svakom pogledu.

Neznanac je bio jedan od prvih samostalnih Magnusovih projekata, jedan od najuspješnijih (talijanska ga kritika smatra njegovim najboljim i najzrelijim djelom, Texu usprkos) i jedan od najdugovječnijih. Iako je nacrtao samo 12 epizoda, radio je na njemu, s prekidima, preko 20 godina. Prvih šest epizoda izvorno je bilo objavljeno od srpnja 1975. do siječnja 1976. u džepnom, „Alan Ford“ formatu, u izdanju izdavačke kuće Edizioni Del Vascello, nakon kojih je autor odlučio prekinuti serijal usprkos njegovu velikom uspjehu kod publike i kritike. Godine 1981. opet mu se vraća s dvije kratke avanture koje su objavljene u velikom formatu u reviji „Strisce e musica“, da bi ga zatim Luigi Bernardi, vlasnik izdavačke kuće Isola Trovata, uspio uvjeriti da nacrta još tri „cjelovečernje“ epizode u velikom formatu, koje su izašle u nastavcima (a potom kao i pojedinačni albumi) u reviji Orient Express tijekom 1982. i 1983. godine. I konačno, 1996., pred samu smrt, Magnus crta zadnju, kratku epizodu „Nel fratempo...“ (U međuvremenu...), posvećenu preminulom prijatelju i kolegi Bonviju. Ironija sudbine jest da je Bonvi poginuo tako što ga je pregazio auto nakon što se vraćao kući s dobrotvorne aukcije Magnusovih originalnih radova, koju je organizirao kako bi prikupio sredstva za prijateljevo liječenje. Krivac nikad nije uhićen.

Neznanac je i za Magnusova života, a pogotovo nakon smrti, doživio brojna reizdanja (vjerojatno je, uz Alana Forda, Magnusovo najobjavljivanije djelo), ali, uslijed različitih formata pojedinih epizoda i raznoraznog spleta okolnosti, nikad nije bio sakupljen i u potpunosti objavljen u adekvatnoj ediciji, jedinstvenog formata i dizajna, stoga je knjiga koju držite u rukama prvo takvo izdanje u svijetu. Žrtve koje su pritom napravljene, a tu u prvom redu mislim na premontiranje prvih 6 epizoda iz džepnog u albumski format, istina, ponešto mijenjaju izvorni ritam čitanja, no smatram ih nužnošću koja, budući da je nova montaža također Magnusovo djelo, ipak nosi autorski pečat i privolu.

A sada vas, dame i gospodo, prepuštam maestru.

MARKO ŠUNJIĆ

Nez

nana

c ko

ji to

viš

e ni

je

Nek

olik

o sa

ti d

o zo

re

“Uspjeh Neznanca”, tvrdio je Magnus, “je u tome što je riječ o liku koji ima prilično mračnu i problematičnu prošlost te čitatelj od njega može očekivati bilo što.” Istina, ali isto to (što se tiče potpune

nepredvidljivosti) može se reći i za autora Neznanca, i to u bilo kojem trenutku njegove karijere. Roberto Raviola, umjetničkog imena Magnus, rodio se u Bologni 31. ožujka 1939. godine, gdje je i naučio izražavati svoju strast za slikama, isprva kao student pri Umjetničkoj gimnaziji i Akademiji umjetnosti, a potom kao nastavnik likovnog odgoja, primijenjeni umjetnik i scenograf. Godine 1964. upoznao se s Lucianom Secchijem, milanskim scenaristom koji, pod pseudonimom Max Bunker, razvija projekt lansiranja “crne” serije na tragu “Diabolika”, vrlo uspješne serije kod domaće publike. Zajedno, Magnus & Bunker, kako ih čitatelji ubrzo počinju nazivati, postaju prvi zvjezdani dvojac talijanskog stripa, zahvaljujući stvaranju likova velikih osobnosti, čas dramatičnih, čas grotesknih: “Kriminala”, “Satanik”, “Gesebela”, “Dennisa Cobba, Agenta SSOI8”, “Maxmagnusa” i “Alana Forda”. Nakon suradnje sa Secchijem, Magnus postaje cjelovit autor, privlače ga razni žanrovi: otkačeni pornić (“Necron”), komedija (“Družina od vješala”), znanstvena fantastika (“Milady nel 3000”), epska priča orijentalne pozadine (“I Briganti”, “Le femmine incantate ”), neinhibirana, ali profinjena erotika (“Le 110 pillole ”), uz, naravno, “Neznanca”. Posljednjih sedam godina svog života, koji se ugasio u Imoli 5. veljače 1996. godine, suočavao se sa žanrom kojeg se prethodno bio tek ovlaš dotaknuo – vesternom: potpisuje dvije stotine dvadeset i četiri table posebnog izdanja Texa, najpoznatijeg junaka talijanskog stripa za mase, čiji scenarij je napisao Claudio Nizzi, a koji nosi naslov “Dolina terora”.

Bilo onda kada je, šezdesetih godina prošlog stoljeća, danonoćno radio s Maxom Bunkerom na sagama “za odrasle” Kriminala i Satanik, bilo onda kada je, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, odlučio, odvaživši se na samostalan rad, krenuti novim stazama, mnogo snažnijima i mnogo, mnogo osobnijima nego prije, Magnus nikada nije prestao preispitivati, potezima tuša i kista, svoj nemirni karakter (ne samo s kreativnog gledišta), stalno u potrazi za nečim što ide izvan konvencija, a što će ipak zateći čitatelja. Iz ovih premisa rodila se crnobijela dramska parabola Neznanca, a ova priča predstavlja prvo od šest poglavlja koja su izašla u džepnom izdanju. Ali tko je Neznanac?

Iako putuje s američkom putovnicom, pedesetogodišnjak sijede kose koji traži da ga se zove Unknow (upravo tako, bez zadnjeg “n”) čovjek je bez države, pojedinac pun sjećanja, razočaranja, nepriznatih osjećaja krivnje, ispunjen prošlošću, te zbog toga istinski i neizbježno obilježen: “Jednom davno gledao sam kako muče i mučio sam mnoge ljude...”, prisjeća se. Sve o Unknowu (filmoljupcima neće promaknuti njegova blaga sličnost s glumcem Philippeom Leroyem) evocira nimalo lak život koji je proživio, i koji će biti prisiljen živjeti tko zna koliko još dugo, želi li nastaviti živjeti, ili preživljavati, usred kaosa koji ga ugrožava. Nimalo slučajno, osmišljen je u Maroku, u Marakešu, na dva koraka od Katubije, blistavog tornja gradske džamije, u varavoj i uznemirenoj atmosferi koja vrvi mirisima, licima, napetostima. “Godine 1974. bio sam u Marakešu, bez novčića, baš u uličici pored Katubije”, ispričao je Magnus. “Preda mnom, ograda iza koje se uzdizala luksuzna vila. Bilo je ondje bogatstva, ali ja sam bio na ulici. Nisam mogao ni u toranj ući jer

Snag

a su

dbin

e

Ske

tchb

ook,

Ter

asa

u Ta

nger

iju, 1

974

. je ulaz zabranjen onima koji nisu muslimani. Sami Arapi su me pitali: ‘Ma što si došao ovdje tražiti? Zar ti ne bi bilo bolje da si ostao kod kuće?’. Čak i najveći odrpanci su me gledali s odmakom i sućuti. Osjećao sam se kao netko tko je ostavljen, napušten. Tako se rodila ideja o tom bivšem legionaru, simbolu žestoke kolonijalne prošlosti, izoliranom od ljudi, strašno samom. I nalazio se ondje, usprkos svojim zločinačkim junaštvima, proseći. Jadnik, relikvija...”

Vrativši se u Bolognu, razgovara o tome s jednim prijateljem, kantautorom i spisateljem Francescom Guccinijem. I Guccini mu predlaže da oživi apatičnu samoću ovog još uvijek neoblikovanog lika, da ga učini sposobnim za vrlo žestoke reakcije, za neočekivane eksplozije nasilja. Ukratko, nasilje odmah postaje pravi pokretač radnje, već od prve pojave Unknowa na stranicama džepnog mjesečnika kojeg je od srpnja 1975. godine objavljivao nakladnik Edizioni del Vascello. U “Nekoliko sati do zore...” Neznanac se nađe kako visi, kako se to već kaže, na ulicama Marakeša; u sljedeće dvije epizode, “Trg Triju pčela” i “Smrt u Rimu”, skočit će do Italije, među palače aristokracije Kapitola i Vatikana; u “Pet draguljara” pak, visjet će na uskim, kišom poplavljenim uličicama Mont-Saint-Michela u Francuskoj, u “Otimaču Sierre” pohodit će Haiti; u šestoj epizodi, “Praznici u Zahlèu”, putovat će u Bejrut, no iznad svega, on će putovati prema prvoj sudbonosnoj krajnjoj postaji svoga puta, prema ispunjenju karme kojoj ne može pobjeći. “Likovi se rađaju prije početka priče, već imaju prošlost. Svaki od njih sa sobom nosi svoju sudbinu”, volio je reći Magnus.

Ako nikad niste pročitali ni jednu avanturu Unknowa, počastite se s “Nekoliko sati do zore...”, imajući na umu ovo malo upozorenje: ono što ćete vidjeti u dvije stotine pedeset i dvije vinjete od kojih se ovaj strip sastoji, nije ništa u odnosu na ono što vas čeka u sljedećim poglavljima. Uzmite, ukratko, “Nekoliko sati do zore...” kao (na svoj način mirnu) uvertiru simfonije koja vas neće moći ostaviti ravnodušnima. Članovi orkestra zagrijavaju svoje instrumente, dirigent je upravo uzeo palicu u ruke. Svugdje uokolo, svijet gori, smrt mljacka, nasilje se podsmjehuje iza ugla. Koncert započinje, a ono najgore tek slijedi.

GRAZIANO FREDIANI

Plaćenik opljačkao 6 milijardi

PARIZ – Policija zna ime i prezime, adresu i navike čovjeka koji je u Marseilleu provalio u sefove (nakon što je onesposobio tri čuvara) “Protection Suda”, tvrtke koja se bavi prijevozom novca u blindiranim vozilima, i koji se potom dao u bijeg s plijenom od oko šest milijardi lira. No, slučaj se ipak pokazao teškim i policija, čini se. još nije u stanju precizno usmjeriti potragu za lopovom (a ni za plijenom).

Lionel Leroy, čovjek odgovoran za pljačku, bivši je plaćenik (izgleda da je sudjelovao u puču na Komorskom otočju u svibnju 1978. godine, u pokušaju povratka na vlast predsjednika Ahmeda Abdallaha) kojeg je tvrtka “Protection Sud” prije četiri mjeseca zaposlila kao pratnju blindiranim vozilima koja su prevozila novac i vrijednosti. Neku večer, dok je s trojicom kolega čuvao skladište u poduzeću, u koje je tijekom dana stigao sav novac od prometa jednog važnog lanca supermarketa s juga Francuske, nagnao je ostale da mu predaju svoje oružje pod izlikom da ga želi očistiti. Tako je, pod prijetnjom oružja, imao kolege u svojoj moći te im stavio lisičine i zatvorio ih u jednu sobu skladišta. Zatim je novčanicama napunio četiri vreće i udaljio se tvrtkinim kombijem. Na koncu je promijenio vozilo nastavivši bijeg u Porscheu koji je kupio koji dan ranije.

S obzirom ma to da je pljačka otkrivena tek četiri sata nakon što je počinjena, Leroy je imao mnogo vremena da izbriše svoje tragove.

Predložena je teorija da se Leroy možda s prija-teljicom ukrcao na zrakoplov koji subotom navečer povezuje Marseille s Nairobijem. Međutim, ta hi-po teza temelji se na informaciji prema kojoj je dje-voj ka s kojom se zabavljao (a koju sada ne mo gu pronaći) nagovijestila nekolicini prijatelja kako uskoro odlazi na dugačko putovanje.

Na kraju, tu je i trag Porschea. Policija je za sada uhvatila prijatelja koji je posudio Leroyu novac ko jim je automobil kupljen. No, izgleda da je riječ o još jednoj žrtvi bivšeg plaćenika.

Insp

irat

ivni

čla

nak

Nov

insk

i čla

nak

koji

je in

spir

irao

Mag

nusa

Nekoliko sati do zore | NEZNANAC | 1 | MAGNUS | 9

Nekoliko sati do zore

Foumelov prolaz u Malijskoj Sahari, sadašnjost...

Na vidiku su! Spremni na

paljbu!

Paljba!

Nekoliko sati do zore | NEZNANAC | 1 | MAGNUS | 9

Što to lijepoga nosiš, Ben Zaijate? Čega ima u ovom

teretu?

Uhhmm... Lijepe li nevolje za tebe! Gadna

roba! Trideset će te godina ovo stajati!

Što kažeš na to, Ben Zaijate?

Ništa, ti alžirsko pseto!

Moja se sreća iscrpila... Ali onaj

koji nas je izdao će to i platiti!

Apsolutni prioritet!

Fort Moktar – Alžir

Vrlo dobro! Izvrsno!

Por. Khalig

Uhvaćena krijumčarska karavana

Zaplijenjen teret oružja – Stop

Radi se o pet tisuća automatskih

pušaka i pripadajućem

streljivu...


London – vrlo tajan ured međunarodne sigurnosti...

Naprijed!

Odakle toliki interes?

Slobodno stavite ondje...

Puno hvala!

Dragi Harrise, ako se tenkovi prodaju vladama, onda lako oružje završava u rukama gerilaca... A to je nešto što sve

uznemiruje!

Informacija koja nam je ukazala na pro-met oružjem bila je vrlo precizna i pouzdano znamo da je to oružje iskrcano u Casablanci, u Maroku... Imamo mnogo zanimljivih

detalja koje morate proučiti... ... Iz Casablance

oružje je upućeno sporednim putovima u Kasba Tadlu preko planina Atlas

do Ksar El Souka za Erfoud i Oued Daouru... Ovuda, malo

prometnim karavanskim putovima, preko Sahare do Timbuktua na rijeci Niger!

... Kao što sam vam pričao, Harrise, operacija je zaključena

pozitivno... Radilo se o malenoj organizaciji koja je preprodavala lako oružje...


Boga mi! Koje putovanje! Bit će dvije tisuće kilometara!

Da! Ali isplativo! Ako uzmemo u obzir cijenu od dvjesto pedeset dolara po cijevi to je na kraju suma od mili-

jun i dvjesto pedeset tisuća dolara...

Zagubile su se od Timbuktua niz rijeku, prodane kako bi se naoružala gerilskia ple-

mena jugozapadne crne Afrike... Tako delikatno područje!

Uhm...

Riješite cijelu stvar što brže možete... trebam rezultate! Ugodan

vam posao!

Hvala, gospodine!

... I nadajmo se da ovog puta nećemo

ondje ostaviti glavu...

Zračna luka Marakeš

Nevjerojatno! Njezina nonšalantnost je

nevjerojatna! Kasni... A uskoro će pozvati putnike za Pariz...

Ponekad mislim da nije ni svjesna...


Oprostite ne smetnji, inženjeru

Duval...

Basime?!? Što je?

Ako bi me inženjer slijedio, vani je automobil koji ga čeka!

Automobil? Što to znači? Na odlasku

sam!

Varate se, inženjeru!

Još vas nešto zadržava ovdje!

Što? Zar ste poludjeli?

Mirno i tiho, šefe! Povuče li ijedan krivi potez,

inženjer Duval neće preživjeti! Caid M’Barek vas želi vidjeti

odmah!

Srećom pa je Eliza kasnila... Neće me

pronaći. Kako da je upozorim?

Ajde!

Ili? Ma ne, što ja to zamišljam? Ali onaj luđak od M’Bareka treba

štošta pojasniti!


Nedaleko... Zbogom, Pierre! Bijedni glupane!

Dugo si me iskorištavao... Postao si previše siguran u mene... A sad su “stakalca”

moja!

... Eno žene! Da uhvatimo i nju?

Ne, pričekajmo i slijedimo je... Da vidimo kamo će...

... noćna mora!!! O neznancu...

Zašto? Ne zabavlja te?


Monsieur, nije vam dobro? Unknow, Neznanac...

Ha? Uh... Ne... Odlično sam! Nego donesite neko piće... Nešto što

nije čaj od metvice...

... I mademoiselle Eliza Gonçalves...

Ima li ovaj lokal drugi ulaz? Molim vas!


Stani!Mirujte ili tim gore

po vas!

Tako dakle, Rashide?

Unknow...

Znatiželjna protuho!

Oh!

Mmmmhh... Kurvin sin!

Ništa se ne bojte, dobri ljudi... Mi smo policija... Ova strankinja je kradljivica i mi je

uhićujemo!


oprostite na smetnji, dobri ljudi... I zaboravite ovaj incident ako ne želite

nevolje!

Van! Vratit ćemo vas vašem inženjeru... I Caidu

M’Bareku!

Hej! Rashide!

Uh!


Selime! Jusufe!

Što se dogodilo!?

Pucali su! Pogodili su

djedida!

Ne! Glupane!... Što to radiš?!?

Krista mu! Ima i naoružane prijatelje!


Van!

Pravi si idiot! Stoko! I još se ova prokletinja

neće upaliti! ondje! Jedan od njih bježi!

Dosta! Bjež’mo! Napravili smo

sranje!


Unknow! Unknow!... Ovamo! Asafe!

U redu, Asafe! Ti me izvedi odavde!

Previše žuriš! A polici-ja je na dnu Suka!

Ovuda, Unknow!

Hajde, hajde!

Ali ovo će te stajati stotinu

dirhama!

Mama Fatima, gle tko je tu!

Oh!

Marhaba, ibn... Marhabtain Oumm Fat’mah!


Vidim da nisi zaboravio moju kuću, sine...

A kako bih mogao, mama Fatima? Ima li koja soba za mene?

A Sulejma? Kako je ona?

Tjera se, kao i obično... Stara je, he he, ali ne zaboravlja...

A ti, sine moj, što ne nađeš neku

lijepu djevojku da te odvuče s ulice?

O, mama Fa-tima! Pustimo to, molim te!

Zar si već zaboravio, Unknow?

Što?

... A mojih stotinu dir-

hama?

Zar ti izgledam kao turist? Gdje da nađem

stotinu dirhama?

Prevarantu! Nisi dobar brat! Idući put ću ih pustiti da te

uhite!

Utišaj se, Asafe!

Slušaj...

... Dat ću ti dva dirhama odeš li prošetati i saznaš li tko je bila djevojka iz fonduka Abu Assama... Znatiželjan sam!


... I naravno, što radi policija...

... Krasan pokolj!

*caid: muslimanski činovnik u Sjevernoj Africi, obavljao je dužnosti suca, administracije i šefa policije – neka vrsta općinskog činovnika na visokoj poziciji koji ima prilično veliku moć...

Nastavi sakupljati informacije! Samo nam je nedostajala ova

pucačina večeras!

Bit ću zaposlen s agentom koji dolazi zbog one trgovine oružjem. Bude li

novosti odmah mi ih javi!

Da!

Ne mogu vjerovati!

Upravo tako, Caide! U fonduku Abu Assama... u samoj sali!

Europljanin je pucao samo dva puta i oba puta je pogodio!

Mora da su ovi ljudi su radili za

nekog caida*!

Potom reakcija izvana!


Izgubili ste djevojku!

Rashid i Djedid umoreni!! Ali tko je to bio?

Jusuf ih je vidio kako padaju na vratima i... Raspalio je rafal! Raspalio je

rafal?

A onda? ... O, prostaci! A onda? A onda? ... a onda smo pobjegli!

Oslobodite pse i udvostručite stražu u Ri-adu... Želim da se okupite u sali za deset minuta!

Da, Caide!

Kako kaže pjesnik: “Osiguravaj život svoj strahuješ li za usud

svoj... I pusti neka kuća oplaku-

je onog tko u njoj živješe...”

Ne zna se! Djevojka nas je uočila pa je ušla u Fonduk... Oni su ušli po

nju... I onda dva pucnja!

Zar ne shvaćate? O, prijezira vrijedni sluge!

Morat ćemo otići odavde prije nego što nam policija uđe u

trag...


Što se, pobogu, dogodilo?

Velika nevolja! Napuni pušku!

Kako kaže pjesnik: “Moje brige nisu sve istog roda, štoviše, hvala bogu, imam ih na tisuće!“

Želim tog idiota ubiti vlastitim rukama!

... Razotkrivena trgovina!

... Prokleti špijun!

Otvori, Saife!

Tuci ga!


Dosta je sada, Basime!

Ti... si lud... Jusufe... nisam... izdao... A... di-jamanti... ja... ih više

nemam...

Znam, znam, znam... Jadni moj prijatelju, sad sam sve shvatio!

... Tvoja nas je ženska lijepo izigra-la! Nas je prijavila, a

tebe se riješila!

... Tebe! Koji si joj dao i plijen!

Ali ima nešto što ne znaš...

... Ti plaćeni dijamanti su lažni!

Uskoro će to primijetiti, a to me jako zabavlja!

... Ali ono što me još više zabavlja je da si ti... idiot... mislio da upravljaš njome...

I ho ho ho... I hvalio si se time!


Kako kaže pjesnik: “Tko je taj kojeg ljubav nije iskušala? Tko si umišlja da toj mreži može uteći?“

“Jao! Ljubav mi je svojim tijekom srce žarom spalila...“

Auu!

Zaveži ga u deku, Basime. odnijet ćemo ga odavde i ostaviti psima na selu!

Kako kaže pjesnik: “Imao sam sreće i noć mi donosi nepovoljnu

sudbinu...“

Govorili ste mi o strancu koji je pobjegao! Jusufe i Selime, vi ćete ga

potražiti! Jer ako je ubio moje ljude, želim ga mrtvog!

Istodobno, u zračnoj luci...

Zovem se Harris!

Dobrodošli u Marakeš! Ja sam načelnik Tagi!

Vama na raspolaganju...

Možda uspijemo obaviti cijelu stvar

u kratkom vre-menu...

O tome ćemo u uredu... Jeste li već večerali?

Da. U avionu.


Neće biti lako ući u trag odgovornom za trgovinu oružjem, gospodine Harris... Mnogi se trgovci bave raznom trgovinom s crnom Afrikom... Riječ je o moćnim i uglednim

ljudima... Moramo djelovati s izvjesnim oprezom!

Razumijem vas, pri-jatelju, toga ima i u drugim zemljama.

Ali naš ured je sakupio niz podataka koji bi nam mogli rasvijetliti stvar. Djelujemo udaljeno, ali

smo vrlo učinkoviti!

Nažalost, kad je oružje zaplijenjeno, ambalaža u

kojoj je ušlo u Maroko je zamijenjena!

Ali od našeg doušnika saznajemo da je iskrcano u

Casablanci. Kada? Pogledajmo kalendar i ono što se dogodilo:

bili su prosvjedi na trgu!

“Rutinski“ nadzor se opustio...

A brojni “škakljivi“ tereti mogli su se diskretno iskrcati...


Mislim da je ovo dovoljno!

Direktora ureda za vanjsku trgovinu... Da!

Zovite ga doma!

Opustite se, gospodine Harris! Ne možemo učiniti

više od toga...

Uhm...

Da! da... Hvala! Laku noć!

Možda smo pronašli našeg čovjeka. Zove se Duval, inženjer Pierre Duval! On je francuski tehničar tvrtke Keller i radi za gospodina Jusufa M’Bareka... Moćnog

čovjeka koje zovu “Caid“, vođa plemena. Je li vam to dovoljno?

Je li vama?

Meni nije! Potrebne su mi upute! Jusuf M’Barek je važno ime čak i u Rabatu.

Morat ću telefonirati!

Pokušajmo požuriti cijelu stvar! Sigurno

je već upozoren!

Među raznim teretima jedan nam se

čini posebno zanimljivim. “Strojevi za vađenje i

preradu fosfata“... Keller! I oružje je belgijske proiz-

vodnje: F.N 911/11 uzi! Proizve-deno u Belgiji! Brod Edouard Oliver ostao je usidren od 30. travnja do 3. svibnja.


... Shvaćam... Razgovarat ću o tome s njegovom

ekscelencijom generalom...

Hej, Unknow!

Već si tu?

Ukrao sam novine za

tebe... I imam iznenađenje!

Pogledaj tko je ovdje!

Jesi li lud? Zašto si je, k vragu, doveo ovdje?

Rekli su mi da se žena iz Fonduka izgubila na tržnici

Tuarega... Pronašao sam je i doveo ovdje... Tako ćeš zado-

voljiti znatiželju!

Kad mi je dječak rekao da poznaje čovjeka koji me spasio danas popodne, zamolila sam ga da me odvede k nje-mu... Dala sam mu napojnicu... Zar

sam pogriješila?

Ma...


Zovem se Eliza Gonçalves i u nevolji sam!

O, da! Što se toga tiče, niste jedini!

Ona dvojica u Fonduku! Možda bi me bili ubili... da

nije bilo vas!

Bili su to ubojice jednog vrlo

moćnog čovjeka! Dao je oteti mog

muža... Ubit će ga!

A zašto vi to sve meni uopće

pričate?

Jer mi vi možete pomoći! Moj muž se kompromitirao krijumčarenjem dijama-nata! Potom je nešto

pošlo po krivu!

... Ili je nekoga izdao! Sad ga drže zarobljenog u

jednoj vili... A kod njega su i dijamanti...

A! To vas muči? Ne budite cinični!

Pa... To nije moj pro-

blem!

To nije vaš problem? Ubili ste dvojicu nje-

govih ljudi!

Pa... Ono s Rashidom je bila neka stara priča!

Onog drugog bijednika nisam ni poznavao, ali da nisam ja potegao,

on bi to bio učinio!


Slušajte, djevojko! Nemam volje rješavati vaše probleme! Želite li se sakriti, ostanite

ovdje: imate i tuš!

U redu! Mislila sam da ste drugačiji!

Dopuštate li, mis-ter... Mister?

Unknow, zovem se Unknow!

Rijetki me i poznaju...

Vidim da umijete čitati novine...

Da, naučio sam malo-pomalo...

Malo ste hladnjikav tip ili griješim?

Imam puno briga... Ispričajte me

molim!

S tako malenim krevetom morat ćemo se stisnuti!

Bit će vam odlično jer ja neću ovdje spavati...

Tako je...

... Upotrijebite zavjesu...

Unknow? Čudno je to

ime... Zvuči kao “nepoznati“!


O! Nećete ovdje spavati!

Ne! Što manje spavam, to sam bolje!

Ženske! treba mi kretanje...

Želite li nešto za jelo?

Idite k vragu!

Sine, kamo god išao, budi oprezan!

Trudit ću se biti pažljiv... Ne brini se za mene!

... Čestitam, prijatelju

moj! Čestitam, najdraži!

Ali kretanje noću je opasno: pazite se!

Čujte me, djevojko. želite li ostati, ostanite... Želite

li otići, idite...


Ovo je dvorište moga

doma!

Gladan sam!

Pojest ću nešto kod Zaafarana!

?!?

... Mmmh... Kuskus!

... Kao i obično ...

!


... Ovčetina umjesto

bravetine!

Fuj!

Unknow! Unknow!

Zar opet ti?

Oumm, Fatima! Zacijelo se nešto dogodilo!

Idemo!

Ono je Sulejma!

A vrata su otvorena!

Mama Fatima!... Eto...


Mrtva je!

... Zašto?

Pitate zašto, Unknow?

M’Barek? Onaj kojeg zovu “Caid“?

Što znate o njemu?

Asafe! Znaš li gdje je mama Fatima stavila moj

stari kovčeg?

Na tavan! Stavila ga je na tavan!

“A – Predviđen je mitraljez s brzim zapiračem i osam punjenja municije

te devetim unutra...”

Ako su u pitanju sjećanja, imam dobro pamćenje: “individualno

naoružanje za borbu“!

On je čovjek s dijamantima! I

neće vam oprostiti smrt svojih ljudi!

Što sam vam rekla?

M’Barekovi ljudi su došli ovdje tražiti

vas! Vidjela sam ih na vrijeme da se sakrijem, ali ona... Vi ste za

ovo krivi!


“B“...

“Eksploziv... detonirajući upaljač... vremenski osigurač...

ručne granate...”

“C – bajuneta ili bodež...”

Vi poznajete M’Barekovu vilu! opišite mi kako je uređena!

Idem s vama!

U redu, Unknow! Neka se svatko snađe

sam! I... Pazite se pasa iz dvorišta!

Dođi, Sulejma! Dođi sa mnom!

Idem potražiti caida M’Bareka i njegove koljače iz osobnih razloga... Nađem li

vašeg muža, odvezat ću ga, ali obavještavam vas da me zaboli

za njega, za vas i za vaše dija-

mante!


Sve u redu?

Sve u redu! Uskoro će me Kaif zamijeniti!

Unutra... Glupačo, idi unutra!

... Ženske...

... Muški?


Što rade psi? Tuku se?

Proklete životinje! Plaše me ta pseta...

Da je do mene potrovao bih ih!

Ti si lud, Kalife! Nema ništa bolje

od pasa...

...H!Što radiš, Hasane? Ne ludiraj se... Pucat ću!

... Miris ovčetine... To je kuhinja... I netko je unutra!


Istodobno, policija...

Da, gospodine veleposlaniče... Sad se radi o problemu teritorijalne nadležnosti! Potrebna je ovlast Cadija... Možete li što učiniti? ...

Informacije iz Interpola: Osoba odgo-vorna za M’Barekov tehnički sektor i

njegova tajnica!

Dvoje profesionalnih terorista... Već su otprije umiješani u trgovinu oružjem!

Cadi je potpisao službeno ovlaštenje... Ožalošćen je ovakvom hitnošću... Jednom kad ga

se probudi ne može više zaspati!

Prenesite mu moje isprike i tabletu za spavanje! Ostavite

ovdje!

... Četiri auta s naoružanim ljudima...

Ako su to oni, opasni su!

U vili...

Prestani me dimiti, Saife!

Muka mi je od tog tvog prosjačkog kifa kojeg pušiš!

Ha? ... Da nisi beduin kakav jesi, znao

bi bolje izabrati!

Hašiš?

... Hašiš škodi srcu. Tako je govorio moj djed!

Pa naravno da postoje

ozbiljni tragovi!


Nez Nana c 1 Preview

Documents

Transcript of Nez Nana c 1 Preview