Nega - seminarski (1).doc
-
Upload
milan-ivana -
Category
Documents
-
view
312 -
download
3
Transcript of Nega - seminarski (1).doc
VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA OBRAZOVANJE VASPITAČA
SEMINARSKI RAD
Predmet: Zdravstvena nega i vaspitanje dece od 3. godine
Tema: Opšta higijena – higijena dečje okoline
Profesor:
prof.
Mentor: Student:
asist. dr med.
KIKINDA, školske 2014/2015. god.
14
SADRŽAJ
Uvod...........................................................................................................................................3
Podela higijene..........................................................................................................................3
Higijena predškolske ustanove................................................................................................5
Razvijanje ekološke svesti kod dece.......................................................................................6
Pozitivni primeri iz prakse..................................................................................................6
Zaključak..................................................................................................................................7
Literatura..................................................................................................................................8
Prilozi........................................................................................................................................9
14
Uvod
Higijena je višeznačna reč grčkog porekla, koja predstavlja deo medicine, nauku o čuvanju i
negovanju zdravlja, odnosno postupke koji se sprovode da bi se negovalo i sačuvalo zdravlje,
kao i pravila i propise za održavanje čistoće. (1) Ona obuhvata opšte i praktične postupke koji
osiguravaju dobro zdravlje i čistoću. Ovi postupci razlikuju se od kulture do kulture, pa tako
nešto što je prihvatljivo u jednoj kulturi ne mora biti prihvatljivo i u drugoj. (3)
Higijena je oblast od posebnog značaja za pravilan rast i razvoj svakog deteta i zato je
neophodno da ona od ranog uzrasta usvajaju i proširuju znanja o važnosti održavanja lične
higijene, higijene obuće i odeće, kao i prostora i okoline u kojoj žive i rade. Higijenske
navike doprinose fizičkom jačanju organizma i čuvanju dečijeg zdravlja. Dete treba da stekne
navike da higijenski živi, da se prijatno oseća u čistom i urednom prostoru. Ove navike
stvaraju potrebne preduslove za dobar umni rad, pomažu pri planiranju potrebnog režima
rada, bude osećaj svežine i energije. (4)
Od posebnog značaja za zdravlje svakog pojedinca je svakako i higijena njegove okoline.
Kroz ovaj rad pokušaću da ukažem na najvažnije odeljke koji se odnose na očuvanje i
unapređenje kvaliteta neposredne detetove okoline. S tim u vezi, ukazaću i na praktične
aktivnosti koje možemo da radimo sa decom kako bi ona od najranijeg doba razvila svest o
važnosti svakog oblika higijene, s akcentom na higijenu okoline.
Podela higijene
Osnovne su grane (područja) higijene: lična higijena i kolektivna, opšta ili socijalna
higijena. Lična se higijena bavi pojedincem, dok se kolektivna se bavi većim grupama ljudi,
pa i celim narodima.
Područja higijene su:
generativna higijena,
higijena odojčadi i male dece,
školska higijena,
prehrambena higijena,
mentalna higijena,
14
higijena rada,
komunalna higijena,
higijena okoline.
Generativna higijena proučava nasledne faktore i predlaže mere koje mogu da spreče
rađanje mentalno ili telesno bolesnih.
Higijena odojčadi i male dece bavi se područjem zdravstene zaštite najosetljivijeg razdoblja
ljudskog života – razvojnog doba, i to od začeća do školske uzrasta. Vodi brigu o zametku,
novorođenčetu, te i o majci. Ovaj je vid nege za majku i decu naročito važan kod naroda s
niskim natalitetom.Isto tako je važan i kod naroda s visokim natalitetom (porast smrtnosti
odojčadi zbog loših higijenskih i prehrambenih uslova ).
Školska higijena brine se za očuvanje i unapređenje zdravlja učenika. Velika se pažnja
posvećuje stalnom i redovnom zdravstvenom nadzoru svih polaznika. Uhranjenost učenika
često je loša, nedovoljna i pogrešna. Stoga se organizuju školske kuhinje za dopunsku
prehranu.
Prehrambena higijena bavi se problemima ljudske prehrane. Ova higijena posebno je važna,
jer je trećina čovečanstva hronično neuhranjena, a druga se trećina hrani nedovoljno. U
poslednje se vreme posvećuje posebna pažnja zdravoj ishrani i hrani neprikladnoj zbog
prisutnosti štetnih materija iz okolina.
Mentalna higijena brine se za očuvanje i unapređenje duševnog i psihičkog zdravlja čoveka,
a sinteza je psihologije, psihijatrije, higijene, pedagogije i sociologije. Sve više ljudi živi sa
tegobama savremenog načina života: žurbe, poremećaji međuljudskih odnosa, straha, stresa i
neizvesnosti.
Higijena rada izuzetno je važna. Rad je biološka i fiziološka potreba čoveka, ali rad je i
posebno opterećenje za organizam. Moguće su i opasnosti za zdravlje i život ako se previde
slučajno neki štetni faktori na radnome mestu. Potrebno je provesti mere zaštite na temelju
sagledavanja mogućeg štetnog uticaja rada na zdravlje. Uklanjanjem štetnih uslova zaštićuje
se zdravlje zaposlenih, smanjuje broj dana provedenih na bolovanju, smanjuje invalidite,t te
povećava radni učinak.
14
Komunalna higijena razmatra higijenske mere u urbanizovanim sredinama, gradskim i
seoskim naseljima, te u većim javnim objektima. O komunalnoj se higijeni brinu urbanisti i
projektanti većih ili manjih naselja. Glavni su zadaci komunalne higijene:
osigurati stanovništvu dovoljno zdrave pitke vode (oko 300 l na dan po osobi),
osigurati kanalizacijske sisteme za higijensko zbrinjavanje otpadnih komunalnih
voda,
osigurati zbrinjavanje komunalnog otpada domaćinstva i industrije, krutog i velikog
otpada itd.
Higijena okoline ima za cilj istražiti štetne posledice ekoloških faktora na ljudsko zdravlje
(uticaje fizičkih, bioloških i hemijskih faktora ). Do sada je najviše uspeha postignuto u
saniranju bioloških uzročnika zaraznih bolesti. Sve je više štetnog delovanja čoveka i
zagađivanje okoline brojnim štetnim hemijskim materijama (npr. pesticidima i dr.) i fizičkim
faktorima (radioaktivna zračenja, elektromagnetski talasi, buka i dr.). Sve je više ugroženo
zdravlje ljudi. Ovim se problemima sve više bavi higijena okoline, odnosno ekotoksikologija.
( 7)
Higijena predškolske ustanove
Higijena predškolskih ustanova obuhvata različite higijenske zahteve i to pre svega
planiranje izgradnje zgrade predškolse ustanove, mogućnosti snabdevanja higijenski
odgovarajućom vodom za piće, uklanjanje otpadnih materijala, dobro osvetljenje, pravilnu
ventilaciju, grejanje, kao i pametno iskorišćavanje okoline ustanove.(2)
Najvažniji cilj predškolskih ustanova je da obezbede povoljne uslove za psihofizički razvoj
najmlađih, a u skladu sa pedagoškim i higijenskim zahtevima. Organizovan način života,
kroz igru i zabavu, osim što služi kao pomoć roditeljima, obezbeđuje i odgovarajući vaspitno-
obrazovni proces i stvara pozitivne životne navike. (2)
Jaslice služe za smeštaj dece do navršene treće godine i uglavnom se nalaze u prizemnim
zgradama ili adaptiranim stambenim objektima. Lokacija zgrade treba da bude dovoljno
udaljena od saobraćajnica, buke i aerozagađenja, na poroznom zemljištu, sa dosta prostora za
igru i uz orijentaciju zgrade ka jugu ili jugoistoku. Materijal za izgradnju treba da obezbedi
dobru zvučnu, toplotnu i hidroizolaciju. Obdaništa su ustanove namenjene deci od treće
14
godine do predškolskog uzrasta, a po higijenskim zahtevima i sanitarno-higijenskim
karakteristikama treba da odgovaraju principima koji važe za jaslice. Celom dužinom oko
svih prostorija se izgrađuju terase – za zabavu, igru i popodnevni san. (2)
Razvijanje ekološke svesti kod dece
Ekološka svest gradi se od trenutka kada dete počne da shvata i proučava svet koji ga
okružuje, a uticaj okoline na stavove i ličnost pojedinca je neminovan. Samo zdrava i
ekološki obrazovana okolina može da omogući zdrav opstanak budućih pokolenja. Formalno
ekološko obrazovanje dece i omladine odvija se kroz obrazovni sistem, još uvek krut i
teorijski, bez mogućnosti iskustvenog učenja. Priroda, njene lepote, tajne i potreba za njenim
očuvanjem ne može i ne sme biti teorija, već način življenja, sa jasnom odgovornošću svakog
mladog čoveka. Razvoj ekološke svesti i porast potreba za ekološkim informacijama dovodi
do potrebe razvoja neformalnog ekološkog obrazovanja. Bitnu ulogu u ovom segmentu pored
državnih institucija i medija imaju udruženja građana i istaknuti pojedinci, koji svojim
inicijativama pospešuju razvoj održivog društva. (5)
Pozitivni primeri iz prakse
Kao pozitivan primer za razvoj ekološke svesti jeste aktivnost dece jaslenog uzrasta vrtića
„Vrabac“ Predškolske ustanove „11. april“ sa Novog Beograda. Oni su u okviru akcije „Mali
baštovani“ pripremali sa vaspitačima aktivnost pričajući o cveću, bašti, zalivanju. Zalivali su
baštensko, ali i saksijsko cveće. Tokom aktivnosti pričalo se o tome kako je pogrešno čupati i
kidati cveće, a i podsticani su da cveće nežno dodiruju i i pomirišu. Kroz primer pokvašenih
pantalonica deca su uočavala razliku između mokrog i suvog. Ova aktivnost imala je za cilj
da podstakne oblast senzo-motornog razvoja, stimulisanje dečje radoznalosti i saznajbo-
istaživački duh, kao i svest o čuvanju okoline i prirode, koliko to njihov uzrast dozvoljava.
(6)
14
Slika 1
Na slici 1 prikazan je deo atmosfere sa ove akcije i dokaz da i sasvim mala deca mogu i te
kako da budu aktivni učesnici u procesu očuvanja i negovanja životne okoline.
Zaključak
Ekologija i zaštita životne sredine su nauke koje su u poletu u modernom svetu. Ekološka
svest, važnost reciklaže, očuvanja čiste vode, borba protiv aerozagađenja prioritet su u
obrazovanju u svakoj stabilnoj državi i izučavaju se od najranijeg uzrasta. Nažalost, u našoj
državi je to relativno nov pojam i kod nas se i odrasli i deca tek upoznaju sa važnostima
očuvanja životne okoline. Važno je istaći da je higijena dečje okoline nešto što je budućnost
svih nas. Na neki paradoksalan način deluje da smo upravo mi odrasli ti koji ćemo o važnosti
higijene i ekologije učiti upravo od dece, jer su oni ti koji su se od malena uče o tome, dok se
mi sa tim susrećemo kao zrele i formirane ličnosti.
Ipak, glavnu odgovornost za zdravo dečije okruženje snosimo upravo mi odrasli i na nama
je da im obezbedimo čistu sobu, stan, vrtić, park, igralište. Ne sme se više ponavljati loše
iskustvo o pronalaženju igala i špriceva u dečjim vrtićima i prostorima za igru.
Ekološko obrazovanje ne mora da bude posebno osmišljeno isključivo tokom boravka u
prirodi ili sa životinjama, već važne lekcije o očuvanju prirodne okoline, resursa, flore i faune
možete da uvedete i u svakodnevne porodične razgovore. Deca danas i na masovnim
medijima kao što su televizija ili internet mogu da pronađu sadržaje usmerene na svest o
potrebama naše planete i recikliranju, ali važno je da ove poruke dobiju i iz kuće, da mogu da
prate primer roditelja i starije braće i sestara. Potrudite se da odigrate svoju ulogu u
vaspitavanju generacije sa visokom ekološkom svešću
14
Literatura
1. Klajn I., Šipka M. ( 2007. ): Veliki rečnik stranih reči i izraza, Prometej: Novi Sad
2. Nikolić M. i dr. ( 2006. ), Higijena sa zdravstvenim vaspitanjem – za 1. i 2. razdred
medicinske, prehrambene i srednje škole u delatnosti ličnih usluga, Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva: Beograd
3. http://sh.wikipedia.org/wiki/Higijena
4. http://www.roditelj.org/2013/10/04/higijena/
5. http://www.omladina.info/wrappers/akcioni_plan/srp/srp_09.html
6. http://11april-nbgd.edu.rs/category/desavanja-u-vrticu/
7. http://elacd.carnet.hr/images/c/cd/PRVO_NASTAVNO_PISMO_GOTOVO.pdf
14
Prilozi
RADIONICA – Čuvamo okolinu – živimo zdravo!
Decu prvo u radnoj sobi informisati o važnosti očuvanja životne okoline, higijene nas samih
i svega što nas okružuje i porazgovarati sa njima o tome koliko znaju o važnosti prirode,
čistoći, higijeni, ekologiji, reciklaži. Doneti što više praznih plastičnih flaša, spremiti vodene
bojice, četkice, pirinač, vunicu, vatu i ostali radno-igrovni materijal. Flaše nasumično izbaciti
u manji deo dvorišta i pored obezbediti dve plastične kante obojene u plavo, koje
predstavljaju kante za odlaganje plastičnog otpada.
Sam tok aktivnosti trebalo bi da sledi ovako:
( U radnoj sobi početi sa decom razgovor na temu reciklaže )
„Deco, da li znate šta je to reciklaža?“ i prodiskutovati sa njima o tome šta oni smatraju
reciklažom. Ako vidimo da nisu upoznati sa pojmom, treba im reći:
„Skoro sve što vidimo možemo iskoristiti na više načina – papir, plastiku, staklo. Svaki
materijal moguće je ponovo preraditi i od njega napraviti nešto novo. E, to kada od nečeg
starog napravimo nešto lepo i novo naziva se R E C I K L A Ž A!“
Potom im pričati kroz pokazivanje slika ili video materijala:
„Reciklaža je veoma važna, jer uz pomoć nje čuvamo našu okolinu. Tako, umesto da
plastičnu flašu od sokića ili vode bacimo na zemlju, mi je možemo odložiti u posebnu kantu i
onda će kasnije neke čike po nju doći, odvesti je u posebnu fabriku i od nje opet napraviti
neku flašicu koju ćemo mi opet koristiti.“
„Ali, i mi možemo da budemo vredni kao ove čike i napraviti od naših starih flašica neke
zanimljive stvarčice. Npr. evo, ako uzmem ovu flašu i u nju stavim pirinač, malo je obojim i
ukrasim – dobili smo zanimljivu zvečkicu. Možemo i da odsečenog dna i vrha flašice
napravimo krušku ili spojimo dva dna, pa imamo jabuku. Ili možemo da flaši odsečemo vrh,
ukrasimo je i napravimo lepu vazu za cveće ili držač za olovke, figura neke životinje...
Možemo i flaši dodati točkiće od nekog pokvarenog autića i napraviti novi, drugačiji,
jedinstveni autić.“
14
Zatim izvesti decu u dvorište, podeliti ih u dve grupe i reći im da se takmičimo u tome ko će
da skupi više plastičnih flaša u kutije i ko će napraviti što više različitih stvari. Na kraju
napraviti izložbu naših novih kreativnih rešenja.