Najuspješniji FSC audit do sada

Aktualno

Najuspješniji FSC audit do sadaStrategija EU-a za šume do 2030.Skladištenje ugljika u šumamaNove oluje u središnjoj Hrvatskoj

Izdvajamo

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA | Broj 297 | Godina XXV. | Zagreb, rujan 2021. | ISSN 1330-6480

25 godina

Mjesečnik "Hrvatske šume" | Izdavač: "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Krunoslav Jakupčić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: Lucija Vargović, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Darko Posarić, Ana Juričić Musa, Ana Tucak i Mislav Maršić | Adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 | e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Goran Dorić - U velikoj Paklenici | Zadnja stranica: Goran Dorić - Kiza

Grafički urednik: Gordana Hren | Grafičko oblikovanje i tisak: | Lektura: Dijana Stjepanović | Naklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA: Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

sadržaj3 Auditori dokazali kvalitetu

gospodarenja u Hrvatskim šumama

4 Šume nas neće spasiti ako nastavimo proizvoditi CO2 ovim tempom

7 Pravovremeni monitoring sprječava fi nancijske gubitke

9 U najavi je razvoj shema plaćanja vlasnicima i upraviteljima šuma za pružanje alternativnih usluga ekosustava

12 Pomoć pri snalaženju u prirodi

15 Vremenske nepogode s kojima se šume i šumari suočavaju sve su učestalije

16 Sporazum o suradnji i ulaganjima u zaštitu šuma i šumskog zemljišta od štetnog djelovanja voda

18 Proizvodnja vrba i topola glavni je adut osječkih rasadnika

21 Najznačajnije lovište Dalmacije

25 Optimiziranje svih faza rada osigurava radnoj jedinici PMG Bjelovar desetljeća uspješnog rada

27 Povijest šumarstva je povijest Hrvatske

30 Jeleni i košute žive u zasebnim krdima

32 Osjećaj koji ti daje letenje najbolji je na svijetu

34 Bodljikave šume Madagaskara

36 Botanički vrt u naselju Kotišina zamišljen je kao „ograđeni dio prirode“ koji čuva samoniklu fl oru

39 Procvalo jedno od najrjeđih stabala na svijetu

40 Ističe se toplom bojom

41 Stabla koja izviruju iz mahovine

42 Lijek za mnoge bolesti, pogotovo zaustavljanje krvarenja

BROJ 297 | RUJAN 2021. HRVATSKE ŠUME 3

Nema puno stvari za koje se Hrvatska može pohvaliti u međunarodnim okvirima. Ako se javnost pita, šume sigurno ne spadaju u tu kategoriju, no upravo završeni audit Forest Stewardship Councila®, jednog od dva najveća certifikatorska tijela na svijetu, pokazao je da se Hrvati itekako mogu dičiti svojim šumama, a razlog je upravo kvalitetno gospodarenje šumarskih stručnjaka iz Hrvatskih šuma.

Aktualno

Sredinom srpnja u Hrvatsku je došla jedna od najvećih auditorskih postava FSC-a kako bi odradila auditorski nadzor nad šumama bjelovarske, koprivničke, sisačke, karlovačke i zagrebačke uprave Hrvatskih šuma. Šestero

auditora, dvojica iz Češke Republike te po jedan iz Velike Brita-nije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Rusije proveli su tjedan dana na području središnje Hrvatske te odradili 19. po redu audit FSC-a. Razlog tako velikom broju auditora jest izmjena standarda i kontrola primjene novih standarda Hrvatskih šuma te veliki broj prijavljenih površina zelenih aktivista koji smatraju da Hrvatske šume ne rade dobar posao. No, krenimo redom…

Kao prvo, važno je za reći kako su auditori tijekom svog au-dita pronašli tri manje nepravilnosti vezane za prebacivanje s postulata starog standarda u novi standard, što je umnogome manje od prosjeka jer je za očekivati kako prilikom prelaska sa starog standarda na novi budu primijećene određene nepra-vilnosti.

Prva nepravilnost vezana je za komunikacijski postupak po točki 1.6.1. novog standarda, a tiče se ispostavljanja dokaza po-ziva za sudjelovanje u javnim raspravama vezanih za gospodar-ske osnove.

Druga nepravilnost povezana je s prvom, a tiče se poštova-nja postupaka procedure poziva za sudjelovanje na javnim ra-spravama opisanih pod točkom 4.6.1. novog standarda.

Treća nepravilnost tiče se usklađivanja statističkog prosjeka prijava ozljeda na radu na razini države s prosjekom sektora.

Sve tri nepravilnosti smatraju se manjim nepravilnostima i ne predstavljaju ozbiljna odstupanja od standarda FSC certifi-kata.

Uz to auditori su tijekom svojeg boravka provjerili sve pret-hodne primjedbe iz prošlih godina te su se uvjerili kako su ne-pravilnosti ispravljene.

O stanju FSC certifikata u Hrvatskim šumama govorio je glavni auditor Milan Reška na završnom izvješću u lugarnici Krušak.

- Želio bih se zahvaliti Hrvatskim šumama na suradnji. Već gotovo 20 godina u Hrvatsku dolaze FSC auditori, tako da su sve strane upoznate s procedurama. I prije je bilo izmjena standarda, no ove godine audit je rađen prema novim pro-cedurama, poglavito po pitanju korištenja pesticida, ali i po pitanju prijava aktivističkih skupina. Kod uvođenja novog standarda za očekivati je između 20 do 40 primjedbi, ali ove godine mi imamo svega tri primjedbe, što smatramo da je re-zultat dugogodišnjeg auditiranja i održavanja FSC certifikata

FSC® audit

Auditori dokazali kvalitetu gospodarenja u Hrvatskim šumama

Hrvatskih šuma. Standardni zapisnik sastoji se od evaluacije pridržavanja standarda, dok će u ovome slučaju, uz standar-dno, ići i izvješće vezano za prijavu Udruge Vidra zbog koje su provjeravani svi njihovi navodi. Moram reći kako ne samo da nismo pronašli anomalije navedene u prijavi, već upravo suprotno, pronašli smo brojne dokaze da Hrvatske šume gos-podare državnim šumama na odgovoran način i prema stan-dardima FSC certifikata. Šume koje smo vidjeli sa šumarskog i ekološkog stajališta u savršenom su stanju. - rekao je prilikom izricanja završnog izvješća glavni auditor Milan Reška. Kako su nam rekli sami auditori, za vrijeme boravka u Hrvatskoj cilja-no su obišli oko 150 lokacija koje je prijavila Udruga Vidra te su pri tome napravili više od 1200 fotografija dokaznog ma-terijala, a prema kojima je jasno vidljivo kako zeleni aktivisti uopće nisu bili na navedenim lokacijama, već su prijave radili gledajući karte na dostupnim online servisima. Kako bi razja-snili cijelu situaciju oko prijava, auditori su pozvali članove Udruge Vidra na spomenute lokacije, no oni su odlučno odbili tu mogućnost.

U završnoj raspravi auditori su se još dotaknuli teme i pro-blematike sušaca koje je potrebno ostaviti po hektaru površine kako bi se zadovoljili stanišni uvjeti za održavanje ekosustava. Sušci predstavljaju dom određenim kukcima koji naposljetku služe kao hrana pojedinim vrstama ptica.

Iako je želja svakog šumara zdrava i zelena šuma, treba voditi računa i o očuvanju ekosustava i staništa, a auditori smatraju kako u pogledu odnosa troška izvlačenja i cijene trupaca nema potrebe za izvlačenjem svih sušaca iz šume.

Ovime možemo zaključiti kako je netom završeni audit naj-uspješniji audit u 19 godina održavanja certifikata Hrvatskih šuma te kako konačno imamo istinski i neoboriv dokaz da se našim šumama upravlja na odgovoran način.

Tekst/foto: Goran Vincenc

Detalj sa završnog izvješća u lugarnici Krušak

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 297 | RUJAN 2021.

Trgovina ugljikom koja uključuje šumarstvo (REDD+ i sl.) postala je zanimljiva gotovo svim zemljama na svijetu, od nerazvijenih dijelova Afrike pa do bogatih zapadnih zemalja. Ovaj, inače komplicirani model us-

postavljen je u svrhu smanjenja emisije štetnih plinova zbog deforestacije i degradacije šumskih površina te kako bi se po-moglo siromašnima, koji u većini slučajeva spadaju u grupu koju smatramo „skladištarima ugljika“, da bolje iskoriste svoje prirodne resurse na račun bogatih koje smatramo „proizvođa-čima ugljika“.

Pojednostavljeno, korištenje šuma u trgovini ugljikom podrazumijeva model prema kojem šumovlasnici čuvaju

Skladištenje ugljika u prirodi

Šume nas neće spasiti ako nastavimo proizvoditi CO2 ovim tempom

uskladišteni ugljik u svojim šumama uz naknadu koju pla-ćaju kompanije, proizvođači ugljika, kao protutežu za svoje djelovanje koje pojačava prisutnost ugljika u prirodi.

Zvuči kao odlična ideja. Što je onda moglo poći po zlu?Kako stvari stoje, mnogo toga. Kao prvo, težnja za neutral-

nosti koja se bazira na trgovini ugljikom u najmanju ruku ne drži vodu. Kompanije koje plaćaju kompenzaciju za svoje aktiv-nosti po tom pitanju mogu bez imalo grižnje savjesti nastaviti zagađivati, a planet će nam se i dalje nastaviti pržiti na sve višim temperaturama koje su ovog ljeta ponovno rušile sve rekorde.

Ono što šumovlasnici vide jest novi oblik prihoda. Nevla-dine udruge koje se bave okolišem imaju oprečna mišljenja,

Tekst: Goran VincencFoto: arhiva

Ako gledamo problem ugljika i njegova skladištenja kroz prizmu klimatskih promjena i šumarstva kao ublaživača cijelog procesa, jasno nam je da će se problem teško riješiti ako se ne zaustave procesi enormne proizvodnje ugljikova dioksida i ostalih stakleničkih plinova te njihovog ispuštanja u atmosferu. Javnost je generalno slabo obaviještena o tom problemu, a prevladava mišljenje kako će nas spasiti sadnja novih šuma. No, problem je kudikamo kompleksniji.

Aktualno

Jedino rješenje je razvoj alternativnih izvora energije koji ne zagađuju okoliš

Aktualno

neki propitkuju koliko ovakav sustav donosi koristi u sprječa-vanju klimatskih promjena, dok drugi gledaju sustav kao izvor sredstava za financiranje zaštite šuma.

Do sada smo postigli to da se za većinu proizvoda zna ko-liku štetu u proizvodnome lancu čine klimi. Nordijski model održivog šumarstva garantira da će svaku posječenu šumsku generaciju zamijeniti nova i bolja sastojinska generacija. Kri-teriji certifikacije šuma u Finskoj osiguravaju da se šumsko stovarište ugljika u idućoj generaciji šume neće smanjivati. Niti jedan proizvod nordijske šumske industrije ne uzrokuje gubitak šuma, no to nije slučaj svugdje u svijetu. Područja gdje se dogodila deforestacija mogu se ponovno pošumiti, a novonastali ponor ugljika može se koristiti u kompenzaciji s industrijama baziranima na fosilnim gorivima. Ipak, postavlja se pitanje: Hoće li korist ovakve trgovine biti dobra za klimu u budućnosti?

Prioritet u ublažavanju klimatskih promjena jest sma-njenje ugljikovih emisija, pogotovo onih nastalih izgaranjem fosilnih goriva, a upravo u tom segmentu nedostaje odlučno-sti. Naime, život u zapadnome svijetu i dalje je nezamisliv bez industrije koju smatramo proizvođačem štetnih emisija poput prijevoza, električne energije i dr. Iako alternative postoje, još uvijek nisu dovoljno učinkovite niti cjenovno prihvatljive da bi postale standard.

Stoga sve veći broj klimatskih stručnjaka sumnja u posto-jeći model kompenzacije ugljika i utjecaj modela na posto-jeće projekte zaštite okoliša. Ključni nedostatak jest upravo pitanje koliko ti projekti kompenzacije ugljika zapravo do-prinose zaštiti okoliša. Koja je svrha „ping-ponganja“ s uglji-kom ako situacija s klimatskim promjenama ne ide nabolje? Koja je svrha sadnje novih šuma u svrhu smanjenja utjecaja ugljika na klimu ako se same emisije ugljikovog dioksida ne smanjuju?

Nedavno su znanstvenici po prvi puta službeno objavili kako amazonska prašuma, nekada nazivana „plućima svijeta“, sada emitira više ugljikovog dioksida nego što je u stanju ap-sorbirati.

Tropske šume esencijalna su skladišta ugljika koja živim bi-ćima osiguravaju hranu i opskrbljuju ih vodom. Ovo otkriće posebno je zabrinjavajuće jer se do sada smatralo da je ama-zonska prašuma zaslužna za polovinu cjelokupne apsorpcije ugljika na Zemlji te da usporava stopu globalnog zagrijavanja. Sada, pak, znanstvenici upozoravaju da se Amazonija polako pretvara u izvor CO

2. Bilo bi zanimljivo provesti istraživanje za

jedinu veću šumsku površinu na planeti, sibirsku tajgu koja se ove godine opet suočava s ekstremnim temperaturama i ka-tastrofalnim šumskim požarima koji izgaranjem opet osloba-đaju goleme količine u šumama uskladištenog ugljika. Pored toga, u zrak izlaze goleme količine ozona, benzena i cijano-vodika, što sibirske požare čini jednim od najgorih globalnih zagađenja zraka u povijesti.

Naravno, riječ je o ekstremnim slučajevima i o poznatoj problematici pretvaranja šumskih u poljoprivredne površi-ne, no činjenica jest kako se u javnosti stvorilo mišljenje kako će nas od klimatskih promjena spasiti sadnja novih šumskih površina, a koja opet pogoduje industrijama koje su masov-ni proizvođači ugljika poput industrije fosilnih goriva. Naime, upravo je ta industrija najavila udvostručenje proizvodnje do 2030. Proizvedenu naftu i fosilne rudače morat će se potrošiti, a to će osloboditi ogromne stope ugljika u atmosferu. Ako se planiramo boriti protiv tih emisija sadnjom šuma, bit će to kao da se vitaminom C borimo protiv ebole.

Javnost jednostavno mora biti svjesna kako sadnje šuma „mogu pomoći“ u borbi protiv klimatskih promjena, ali nikako ne mogu biti rješenje. Jedino rješenje jest razvoj alternativnih izvora energije koji ne zagađuju okoliš.

Industrija fosilnih goriva najavila je udvostručenje proizvodnje do 2030. godine



Aktualno

U međuvremenu, Europska unija najavila je niz zako-na o klimatskim promjenama čiji bi cilj trebao EU do 2050. učiniti ugljično neutralnom. Desetak nacrta prijedloga još čekaju odobrenje 27 država članica, kao i ono Europskog parlamenta. S obzirom na to da održivo upravljanje šuma-ma može pomoći u ublažavanju klimatskih promjena uz istodobno podupiranje ključnog gospodarskog sektora, Europski parlament poziva na ulaganje više sredstava iz zajedničke poljoprivredne politike u održivo šumarstvo u EU-u. Zastupnici pozivaju na povećanje ukupnih klimatskih koristi koje donose šume i vrijednosni lanac koji se teme-lji na šumama, poput apsorpcije CO

2 i skladištenja ugljika

u proizvodima na bazi drva. Parlament također naglašava potrebu za povećanim ulaganjem u istraživanje alternativa fosilnim gorivima.

S druge strane, europska mreža NATURA 2000, koja za cilj ima zaštitu staništa brojnih vrsta biljaka i životinja, brani osvajanje novih površina šumom jer se na taj način sma-njuju staništa, primjerice livadskih vrsta flore i faune ili vr-sta koje rastu samo na kršu. Takav primjer imamo u Dalma-ciji gdje pošumljavanje nije moguće, već jedino konverzija ili obnova postojećih šumskih sastojina, primjerice poslije požara.

Države članice trebale bi sve prihode od trgovanja emi-sijama potrošiti na projekte povezane s klimom i energijom, a određeni dio prihoda od novog sustava za cestovni promet i zgrade trebao bi se namijeniti ublažavanju mogućeg socijal-nog učinka na ugrožena kućanstva, mikropoduzeća i sudioni-ke u prometu.

Budući da ambiciozni paket, posebno uključivanje sek-tora cestovnog prijevoza te grijanja i hlađenja zgrada koji zajedno čine 50 % emisija stakleničkih plinova i 30 % obi-teljskog proračuna, izaziva zabrinutost da će to negativno utjecati na kućanstva s niskim prihodima, Komisija predlaže uspostavu novog socijalnog fonda za klimu kojim će države članice pomagati građanima da fi nanciraju ulaganja u ener-getsku učinkovitost, nove sustave grijanja i hlađenja te čišću mobilnost.

Financirao bi se iz proračuna EU-a s proračunom u iznosu od 25 % od očekivanih prihoda od trgovanja emisijama za zgrade i goriva za cestovni promet. Iz njega će se državama članicama osigurati 72,2 milijarde eura za razdoblje 2025. – 2032. nakon ciljane izmjene višegodišnjeg fi nancijskog okvira.

Iako sve to zvuči vrlo konkretno, i dalje nije jasno kako će se zaustaviti prvi i osnovni problem, smanjenje emisija CO

2

do karbonske neutralnosti. Sve mjere koje se poduzimaju su dobrodošle, ali kako stvari stoje, Europa je jedno od rijetkih mjesta gdje se aktivno razmišlja o ovome problemu. Osta-tak svijeta uglavnom je koncentriran na priču o klimatskim promjenama bez nekakvoga učinka. Također, mjere koje se donose moraju podržati potrošači kojima se opet mora dati mogućnost da izaberu borbu protiv klimatskih promjena. U zadnjih nekoliko godina svjedočili smo kako je takav oblik de-mokracije uglavnom doživljavao fi jasko jer je, još uvijek, eko-nomski neprihvatljiv. Potrošači, po cijenu života, radije odabi-ru ekonomičnije rješenje, makar ono bilo totalno iracionalno i štetno.

Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) predstavlja, uz hrast lužnjak, najzastupljeniju vrstu nizinskih šuma. Pridolazi u dolinama velikih rijeka i njihovih pritoka te su najznačajnije površine ove vrste evidentirane prven-

stveno u Posavini te manjim dijelom u Podravini. Iz biološkog aspekta, prednost ove vrste očituje se kroz tri faze razvoja pri čemu zauzima ulogu pionirske, klimatogene ili prijelazne vr-ste drveća. Promatrajući privrednu ulogu kroz aktualni Cjenik glavnih šumskih proizvoda, može se uočiti cijenjenost polj-skog jasena kao gospodarske vrste. Nažalost, posljednjih go-dina svjedočimo uznapredovanom propadanju naših jasenika posredstvom gljive Hymenoscyphus fraxineus (Baral i sur.).

Prirodne sastojine poljskog jasena uz rijeku Savu značajno sudjeluju u tvorbi šumskih kompleksa ovoga područja Repu-blike Hrvatske. Primjer navedenog jest svakako gospodarska jedinica Radinje Šumarije Nova Kapela. Iz dendrometrijskih podataka iščitava se važnost jasena kao vrste kroz njegov udio u omjeru smjese. Poljski jasen, na obrasloj površini od 2304,06 ha, zauzima gotovo 39 % drvne zalihe predmetne gospodarske jedinice. O narušenom zdravstvenom stanju ja-senika gospodarske jedinice Radinje svjedoči podatak da je u 2020. godini kroz slučajne prihode užeto 99,97 % od ukupne drvne mase poljskog jasena, dok je jasen u iskazu sječa za pro-matranu godinu zastupljen s 86 %.

S obzirom na negativno djelovanje gljive na tehnička svoj-stva drveta, što se kasnije očituje u negativnoj ekonomskoj bilanci, postavljeno je pitanje pravovremenog monitoringa zdravstvenog stanja šumskih područja ovoga kraja. S druge strane, važnost objektivnog prikaza stanja šumskih komplek-sa je krucijalno pri upoznavanju šire javnosti o potrebi neod-godive intervencije u žarišta zaraze.

Iz toga razloga, ali i za potrebe izrade Elaborata pro-vedbe sanacije sastojina poljskog jasena, a na inicijativu ru-kovodstva Sektora za šumarstvo te Sektora plana, analize i informatike, kao i rukovodstva Uprave šuma Podružnice Nova Gradiška pristupilo se snimanju predmetne gospodarske jedi-nice sustavima bespilotnih zrakoplova.

Snimanje su obavili, u razdoblju od 7. do 11. lipnja 2021. godine, Davor Šelendić i Alan Novkinić iz Direkcije te Ivan Brezovac iz UŠP Osijek. Prilikom izvođenja letačkih operacija

Dronovi detektiraju sušenje

Pravovremeni monitoring sprječava fi nancijske gubitkeS obzirom na negativno djelovanje gljive na tehnička svojstva drveta, što se kasnije očituje u negativnoj ekonomskoj bilanci, postavljeno je pitanje pravovremenog monitoringa zdravstvenog stanja šumskih područja ovoga kraja.

Tekst/foto: Ivan Brezovac, Davor Šelendić, Alan Novkinić

Aktualno

Pravovremeni monitoring sprječava fi nancijske gubitkekorišteni su bes-pilotni zrakoplovi mult ikopterskog tipa DJI Inspire2 sa senzorom visoke razlučivosti u vidlji-vom dijelu spektra te DJI Phantom4 RTK koji u jednome senzoru objedinju-je simultano bilje-ženje stanja kako u vidljivom dijelu spektra, tako i u pet kanala multispektra. Najkritičnija pod-ručja, prethodno dogovorena s upraviteljem i revirnicima Šu-marije Nova Kapela, snimana su multikopterskim sustavima bespilotnih zrakoplova, dok se za snimanje cijele gospodar-ske jedinice koristio sustav bespilotnog zrakoplova avionskog tipa SenseFly eBee SQ koji u istome senzoru također objedi-njuje bilježenje stanja vegetacije u vidljivom i nevidljivom di-jelu spektra. Usporedno sa snimanjem izvršavali su se prijenos te obrada manjeg dijela podataka u svrhu prezentiranja pred-nosti ovakvog načina prikupljanja podataka zaposlenicima šumarije.

U uredskom dijelu snimke su geolocirane te obrađene u programskim rješenjima sa svrhom izrade georeferencira-nih orto-mozaika u vidljivom dijelu spektra te multispektru. Provjerena je preciznost preklapanja izrađenih mozaika s postojećom gospodarskom podjelom i konstatirana je zado-voljavajuća točnost. Na kraju je izvršeno spajanje svih orto-mozaika u jednu cjelinu kako bi se na jednome mjestu moglo

Planiranje misija i izgled gospodarske jedinice po završetku letačkih operacija

Orto-mozaik dijela površine prikazan prema vrijednostima vegetacijskih indeksa. Stabla s boljim vegetacijskim indeksom prikazana su crvenom bojom, dok su potpuni sušci prikazani zelenom bojom. Stabla označena slabijom crvenom pa sve do zelene nijanse slabijeg su vegetacijskog stanja.


prikazati stanje u svim odsjecima gospodarske jedinice Radi-nje. Zbog visoke rezolucije senzora odmah su jasno detektira-na odumrla stabla.

U svrhu utvrđivanja postojećeg zdravstvenog stanja sasto-jina izrađene su karte vegetacijskih indeksa. One funkcioniraju po principu upijanja, odnosno refl eksije elektromagnetskog

zračenja u zavisnosti od vitaliteta biljke. Na tim se karta-ma mogu uočiti različiti stupnjevi vegetacijskog indeksa, što ukazuje na neujednačenost procesa fotosinteze, a pri čemu je moguće stupnjevanje sastojina u cjelini ili pak pojedinih stabala unutar njih prema trenutnoj nomen-klaturi osutosti krošanja.

Sve obrađene snimke dostupne su za pregled i analizu na ArcGIS portalu te im je moguće pristupiti uz prethodnu prijavu. Tu su, uz prikaz gospodarske podjele, dostupni pre-gledi u vidljivom dijelu spektra za oko 1500 ha najugroženi-jeg dijela i pregledi stanja vegetacije prema vrijednostima vegetacijskih indeksa za cijelu gospodarsku jedinicu.

Za bolju usporedbu ovoga stanja iz 6 mjeseca 2021. godine korisnicima je omogućen uvid u stanje tih povr-šina iz prethodnih godina pomoću ortofoto karte DGU-a (2019./2020. godine) ili ESRI satelitske karte.

Također, svim zainteresiranim djelatnicima podijelje-ne su i originalne karte koje mogu koristiti u nekom od GIS alata (QGIS, ESRI ArcGIS ili dr.) radi daljnje obrade.

Bespilotni zrakoplovi su na primjeru gospodarske jedinice Radinje demonstrirali prednost prikupljanja podataka iz zraka u pogledu brzog i objektivnog uvida u zdravstveno stanje sastojina. Osim izrade kvalitetnih RGB mozaika na kojima se trenutno uočava odumrla drvna masa, upotrebom multispektralnih senzora mo-

guća je detekcija oslabljenih jedinki koje su potencijalna bu-duća žarišta bolesti i opasnost za okolna zdrava stabla.

Ovakvim intenzivnim pristupom u šumarstvu, uz posredno očuvanje vitalnosti sastojina i neposrednu ekonomsku korist kvalitetnijim iskorištavanjem prirodnih resursa, pomažemo sačuvati nasljedstvo šumarskih generacija prije nas.

Isječak mozaika u vidljivom dijelu spektra (DJI Inspire2 gore te DJI Phantom4 dolje)


ArcGIS portal – pregled snimljenih površina

Aktualno


Ova se Strategija nadovezala na Strategiju biološke raznolikosti EU-a i bavi se višestrukim funkcijama šuma. Pridonosi paketu ciljeva EU mjera predlože-nih za postizanje smanjenja emisija stakleničkih

plinova za najmanje 55 % do 2030. godine, klimatske neu-tralnosti do 2050. godine te obvezi EU-a da poveća uklanja-nje ugljika prirodnim ponorima prema Zakonu o klimi. Cilj je očuvanje biološke raznolikosti te prilagodba europskih šuma klimatskim promjenama, a provodit će se u sinergiji s podrškom održivoj bioekonomiji zasnovanoj na šumama. In-dustrije temeljene na drvu čine 20 % proizvodnih poduzeća u EU-u, a s 3,6 milijuna radnih mjesta i godišnjim prometom od 640 milijardi eura predstavljaju iznimno važnu kariku u europskom gospodarstvu. Strategija poziva na optimalnu upotrebu drva, a također ima za cilj poticanje „nedrvnog“ šumskog gospodarstva, uključujući ekoturizam. S obzirom na goruća pitanja zaštite okoliša, Strategija ponovno potvr-đuje potrebu stroge zaštite posljednjih preostalih prašuma i „starih šuma“ u EU-u za koje se naglašava da će, usprkos nji-hovom malom udjelu, pomoći pri očuvanju glavnih rezervo-ara biološke raznolikosti i zaliha ugljika za buduće generaci-je. Naravno da mnogi šumarski stručnjaci postavljaju pitanje točnog definiranja ovih nejasnih pojmova i oblika zaštite.

Strategija EU-a za šume do 2030.

U najavi je razvoj shema plaćanja vlasnicima i upraviteljima šuma za pružanje alternativnih usluga ekosustava

EU Komisija već je u vodećoj europskoj inicijativi Green deal istaknula šume kao važnog saveznika u borbi protiv klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti te je na tom tragu 16. srpnja 2021. objavljena nova Strategija EU-a za šume do 2030. godine. Države članice poticat će se da u okviru Zajedničke po-

ljoprivredne politike (ZPP) uspostave sheme plaćanja usluga ekosustava vlasnicima i upraviteljima šuma te ubrzaju uvođe-nje carbon farming practices. „Inicijativa za uzgoj ugljika“, koju će Komisija predstaviti krajem 2021., dodatno će promicati novi zeleni poslovni model za nagrađivanje klimatski i oko-lišno prihvatljive prakse upravljanja zemljom. Procijenjena vrijednost svih konzumiranih nedrvnih proizvoda u Europi iznosi 19,5 milijardi eura godišnje, sa značajnim potencijalom rasta, te je prepoznato da vlasnici i upravitelji šuma trebaju fi-nancijske poticaje za pružanje usluga ekosustava kroz zaštitu i obnovu šuma. Kao primjer dobre prakse navodi se postojeći hrvatski sustav naknade za općekorisne funkcije šuma, a koji se, nažalost, u Hrvatskoj često suočava s nerazumijevanjem javnosti. Kako bi se dobila sveobuhvatna i usporediva slika o stanju i budućem razvoju šuma u EU-u, Komisija će predložiti zakonodavni okvir EU-a za monitoring šuma. Okvir će koristiti tehnologije daljinskog mjerenja i geoprostorne podatke inte-grirane s terenskim nadgledanjem te uključivati strateške pla-nove za šume, a koje će izraditi nadležna nacionalna ili regio-nalna tijela. Komisija najavljuje i jačanje provedbenih mjera za primjenu zakona EU-a o zaštiti šuma i tržištu drvom. Ono oko

Tekst/foto: Lucija Vargović

Uspjeh Strategije ovisit će o primjeni u svim državama članicama

Usklađivanjem socijalnih, ekonomskih i ekoloških aspekata, Strategija za šume ima za cilj osigurati multifunkcionalnost šuma EU-a te naglašava ključnu ulogu sektora koji se temelji na šumama, ističe se u priopćenju Europske komisije.

Aktualno


čega se lome koplja je da će najavljeni certifikat za gospoda-renje šumama blisko prirodi biti dobrovoljan, a ne obavezan za zemlje članice i upravitelje šuma.

Za ostvarivanje Strategije Komisija će raditi u suradnji s različitim tijelima država članica i svim dionicima, poštujući načelo supsidijarnosti. Sud pravde EU-a već je 1999. potvrdio da zaštita šuma spada u pravnu osnovu EU-a za zaštitu okoli-ša. Povjerenstvo je ovu nadležnost za šume i šumarstvo ostva-rilo u nekoliko slučajeva, npr. Direktiva o staništima, Uredba o korištenju zemljišta i promjeni korištenja zemljišta te Direktiva o obnovljivoj energiji. U dokumentima Komisije navodi se po-datak da trenutno 43,5 % zemljišta EU–a, odnosno blizu 182 milijuna hektara čine šume i šumsko zemljište. Potvrđuje se povećanje površina šuma posljednjih desetljeća zahvaljujući prirodnim procesima, pošumljavanju, održivom gospodare-

nju i aktivnoj obnovi, ali se navodi i gubitak šumskog pokrova uslijed prirodnih procesa i povećane ljudske aktivnosti. Stanje očuvanosti šuma ocjenjuju lošim, uključujući 27 % zaštićenog šumskog područja, a očekuje se nastavak negativnog utjecaja klimatskih promjena.

Strategija ima za cilj osigurati optimalnu upotrebu drva sa sječom unutar granica održivosti te da se opskrba drvom vrši u sinergiji s poboljšanjem stanja očuvanja europskih i globalnih šuma. Kao što je naznačeno u nedavnim znanstvenim studija-ma, do 2050. godine potencijalne dodatne koristi drvnih pro-izvoda i zamjene materijala vjerojatno neće nadoknaditi sma-njenje ponora ugljika u šumama uslijed povećane sječe.

Ono čime je Strategija potaknula interes javnosti, a poneki kritičari smatraju populizmom jest najavljen plan sadnje naj-manje 3 milijarde dodatnih stabala u EU-u do 2030. godine. Sadnja i uzgoj stabala vršit će se uz potpuno poštivanje eko-

loških načela u smislu očuvanja bioraznolikosti i spremnosti na buduće klimatske uvjete („Pravo drvo mora se posaditi na pravo mjesto i u prave svrhe.“). Područja visoke prirodne vrijednosti kao što su mo-čvare, tresetišta i travnjaci neće se pošumljavati. Uspjeh ovog plana uvelike će ovisiti o lokalnim ini-cijativama. Za financiranje sadnica, troškove radne snage, pripremu tla i naknadnu njegu bit će dostu-pni mehanizmi sufinanciranja EU-a. Sadnja drveća pratit će se putem javne mrežne stranice i interak-tivne karte Map-My-Tree kojom će se utvrditi smatra li se posađeno stablo „dodatnim“. Postoji stanovita bojazan zelenih aktivista da će se zapravo raditi o sadnji monokultura i plantaža za „carbon farming“ i da će sadnja biti neadekvatna s ekološkog aspekta, a skepsu izražavaju i šumarski i biološki stručnjaci pa je opravdano vjerovati da do toga ipak neće doći.

Strategija je tek jedan od koraka u borbi protiv klimatskih promjena

Očuvanje bioraznolikosti jedan je od ciljeva Strategije

Aktualno


Komisija ističe kako su izazovi povezani sa šumama inherentno globalni. Iako se ova Strategija fokusira na EU, Komisija ostaje u potpunosti predana provedbi Priopćenja za zaštitu i obnovu svjetskih šuma za 2019. godinu. Jedna od preuzetih obveza je i izrada novog zakonodavstva kojemu je cilj spriječiti prodaju proizvoda i roba koji uzrokuju krčenje šuma na tržištu EU-a.

Šumarska i drvna industrija s jedne strane i lobiji za zaštitu okoliša s druge strane objavili su svoje kritike Strategije. Sla-žu se da pravni temelj za postizanje zadanih ciljeva nije jasan. «Šumarska strategija nije pravni instrument, stoga neće moći potaknuti potrebne promjene u našim šumama ako njezina načela nisu preslikana u relevantno zakonodavstvo poput RED II i LULUCF-a», istaknula je Sabien Leemans iz WWF Eu-ropa. Čitav niz institucija i udruga traže definiranje područja o kojima se govori kad se spominje gubitak „šumskog pokro-va“ i „neodrživih praksi“. Ističu i nedostatak podrške dinamič-nom okviru održivog gospodarenja šumskim ekosustavima te nekompatibilnost s razvojem kružne bioekonomije. Sma-traju, poput mnogih šumarskih stručnjaka, da pasivna zaštita šuma i prirode neće uroditi plodom u cilju pohrane ugljika, a istovremeno će destabilizirati ekonomiju lokalnih zajednica, pa i regija koje u drvnoj industriji baziraju svoju egzistenci-ju. Suprotno tome, WWF snažno kritizira izostavljanje obve-znog niza kriterija praćenja kojima bi se utvrdilo gospodari li se šumom održivo. Oni su bili sadržani u prethodnom nacrtu Strategije, no izbačeni su iz zakonskog prijedloga i koristit će se samo na dobrovoljnoj osnovi. - -„Promjene u posljednji čas dogodile su se nakon što su neke države članice i šumarska industrija ustvrdile da EU nema nadležnost u pitanjima ve-zanima uz šume te su optužile Komisiju da je „svela šume na ekološka razmatranja“ i „ne uzimajući u obzir društveno-eko-nomske aspekte”, stoji u pismu od 2. srpnja potpredsjedniku EK Fransu Timmermansu potpisanom od nadležnih ministar-

stava Austrije, Češke, Estonije, Finske, Francuske, Njemačke, Mađarske, Latvije, Poljske, Rumunjske i Slovačke. Za istaknuti je da Hrvatska nije potpisnica navedenog prigovora te da se slaže s potrebom uvođenja obaveznog certificiranja održivog gospodarenja šumama.

Svoj doprinos Strategiji Hrvatska je dala posredstvom konzultacijsko-komunikacijske platforme, u kojoj Hrvatske šume zastupa Krešimir Žagar, koju je osnovalo Ministarstvo poljoprivrede s ciljem davanja mišljenja šumarske struke i znanosti na vezane Strategije EU-a. Europskoj komisiji pred-stavljen je hrvatski princip gospodarenja i stav da se šumama treba gospodariti prirodno, ali intenzivno kako bi se zadržalo njihovo zdravlje i produktivnost.

U diplomaciji se kaže da su dobri pregovori oni u kojima nitko nije dobio sve što je htio, odnosno da konačno rješe-nje nije previše naklonjeno jednoj od strana. Sudeći po reak-cijama dionika suprostavljenih u nekim stavkama ove velike bio-gospodarstvene teme, ovo je upravo primjer takve diplo-macije i iz nje proizašle Strategije. No, kao što je Strategijom najavljeno, oformit će se nova tijela za usklađeno prikupljanje podataka koji će biti ključni za strateško planiranje na razini cijele EU i, za nadati se, dovoljno transparentni za evaluaciju održivog gospodarenja šumama.

Strategijom će se promicati one prakse upravljanja šuma-ma koje su najprikladnije za klimu i biološku raznolikost, naglasiti potreba zadržavanja drvne biomase u granicama održivosti te poticati korištenje drva s učinkovitim resur-sima u skladu s kaskadnim načelom, odnosno prema re-doslijedu prioriteta: proizvodi od drva, produljenje njihova vijeka trajanja, ponovna upotreba, recikliranje, bioenergija i odlaganje.

Aktualno


Aktualno

Već nekoliko godina, a od pandemije znatno više, ra-ste želja za boravkom u prirodi i istraživanjem novih prostora. Istovremeno, sa sve dostupnijom tehnolo-gijom, a najviše opensource inicijacijom, povećava

se broj WebGIS aplikacija. Nema nikakve sumnje koliko su te aplikacije korisne. Očita je prednost bolje snalaženje u pro-storu, dok je nasuprot tome negativna strana da korištenje aplikacija doprinosi lakomislenosti i nepripremljenosti pri od-lasku zbog prevelikog povjerenja u tehniku. S druge strane, sigurnost koju korisniku daje spoznaja da se ne može izgubiti povećava opuštenost i omogućava veće uživanje u prirodi.

Najveću revoluciju u korištenju karata putem interneta za-počeo je Google 2005. godine s prvom verzijom Google Maps servisa. Iako su slični sustavi postojali i prije, Google Maps je učinio karte pristupačnije većem broju ljudi te je popularizi-rao današnje WebGIS aplikacije. Uslijedio je razvoj lako dostu-pnih mjernih uređaja (senzora) koji omogućuju jednostavno i brzo prikupljanje i ažuriranje prostornih podataka. Softveri za obradu tih podataka u GIS-u (geografski informacijski sustav) bili su uglavnom komercijalne prirode te često skupi i nedo-stupni, a zbog čega se ubrzo razvio WebGIS koji omogućuje rad s prostornim podacima bez posjedovanja GIS softvera, povećava dostupnost podataka, standardizira format podata-ka i omogućava korištenje besplatnih kartografskih podloga brojnih svjetskih institucija.

WebGIS aplikacije korištene za planinarenje i šetnje naj-češće su aplikacije s dinamičkim pregledom digitalnih karata te pristupom prostornim upitima korištenjem atributnih ili geometrijskih podataka. Uz trenutačni pregled svih potrebnih podataka, sustavi obično pružaju mogućnost interakcije kori-snika putem objavljivanja recenzija, postavljanja fotografija i GNSS tragova planinarskih puteva. Na taj način svi registrirani korisnici sudjeluju u popunjavanju sadržaja GIS aplikacije, što

WebGIS aplikacije

Pomoć pri snalaženju u prirodiNikuda bez mobitela, a i u šumi je od pomoći!Od raznih aplikacija za navigaciju koje su danas ne samo pomagalo za snalaženje, nego i pomagalo za planiranje rute putovanja, razvio se i cijeli niz dodatnih sadržaja. Mnogima je svakodnevna navika korištenje online karata s raznim funkcijama, od pronalaska najbliže benzinske postaje ili trgovine do slanja lokacije radilišta.

pridonosi njezinoj ažurnosti i kvaliteti (tzv. crowdsource). Dio aplikacija traži registraciju i otvaranje korisničkog profila, no oni koji žele zadržati svoju digitalnu privatnost mogu odabra-ti aplikacije koje to ne zahtijevaju. Problem koji se nameće pri crowdsource prikupljanju podataka je točnost karata i označe-nih staza. U praksi mnoge od snimljenih staza nisu prave plani-narske staze i obilaznice, već uhodani putevi i staze ili čak staze kojima je netko samo nekoliko puta prošao i ucrtao svoju rutu. Vrlo se često radi o traktorskim putevima koji planinare vode na šumska radilišta i dovode u opasnost, a nerijetko dolazi i do krive pretpostavke da se planinarska staza koristi kao traktor-ska vlaka, a zapravo se radi o obrnutoj situaciji. Budući da su traktorske vlake privremenog karaktera, s vremenom će zarasti i opet dovesti izletnike u neugodnu situaciju. Stoga bi za šetnju prvenstveno trebalo koristiti staze označene u nekom službe-nom obilježju poput HPS-a ili staza nordijskog hodanja, bicikli-stičkih i sličnih koje održavaju udruge ili osnivači. Uz to je, radi sigurnosti, odabrana područja i puteve potrebno provjeriti i na Google Earthu jer se, osobito na topografskim kartama, nalaze i zapušteni stari putevi.

U nastavku je kratak prikaz nekih od najčešće korište-nih aplikacija, iako postoje doslovno stotine jednako dobrih. One u pravilu funkcioniraju na svim modelima Android mo-bitela, većinom su besplatne i mogu raditi i bez GSM signala. Ažuriraju se dnevno ili tjedno, što osigurava da korisnici ima-ju najsvježije verzije aplikacije. Više-manje su jednostavnog i intuitivnog sučelja i rade na sličnom principu: aplikaciju se instalira na mobitel te ona pomoću GPS-a locira korisnika na odabranoj karti. Aplikacije nude cijeli spektar opcija poput kompasa, spremanja i prenošenja ruta, mogućnosti 3D pri-kaza, mjerenja različitih prostornih i fitnes varijabli te mnoš-tvo drugih funkcija. Gotovo sve koriste iste OpenStreetMaps podloge, dok neke nude mogućnost preuzimanja dodatnih karata, primjerice topografske ili karte s različitih WMS servisa poput Državne geodetske uprave.

Jedan od najčešćih i najpoznatijih primjera WebGIS tehnologije je Google Maps koji je predinstaliran na gotovo svakom Android uređaju. Ovo kartografsko rješenje svakod-

Tekst/foto: Lucija VargovićIlustracije: slika zaslona s Android mobilnog uređaja

Aplikacije Hrvatskog planinarskog saveza


Aktualno

nevno za različite svrhe koriste doslovno milijarde ljudi. Za rad bez pristupa internetu potrebno je preuzeti karte koje se želi imati dostupne u izvanmrežnom načinu rada. Aplika-cija OruxMaps ima vrlo dobre recenzija korisnika. Besplatna verzija može se skinuti s mrežne stranice, dok se preuzima-nje direktno s mobilne trgovine plaća. Uz standardne funk-cije navigacije, ima 3D prikaz terena, precizno mjerenje vi-sine pomoću DEM (Digital Elevation Model) karata umjesto klasičnog nepreciznog altmetra koji je podatke dobivao od GPS prijemnika. ViewRanger je jedna od prvih besplatnih aplikacija za planinare. Uz karte sa stazama nudi i praktične alate za planinarenje. Podržava tzv. proširenu stvarnost pa je na zaslonu telefona moguće vidjeti pozicije vrhova, naselja i vodotokova. Nudi opciju dijeljenja lokacije s pratiteljima i iz-vještaje o kretanju. Relive ima više od 5 milijuna preuzimanja, a njezino ime u prijevodu „ponovo doživjeti“ opisuje glavnu namjenu. Snimljene fotografije i 3D video zapisi šetnje ili vožnje biciklom pomoću aplikacije obrađuju se u svojevrsni dokumentarni zapis izleta i omogućavaju ponovno uživanje i dijeljenje zapisa na društvenim mrežama. Funkcionira jedno-stavno i povezuje se s mnogim drugim aplikacijama kao što

su Suunto, Endomondo, Apple Health itd. Slična je aplikacija Ramblr koja uz standardne karte ima alate za vođenje kroni-ke putovanja s fotografijama i videozapisima, GPS rute staza i statističkih podataka, uključujući visinu, udaljenost i brzinu. AllTrails ima više od 10 milijuna preuzimanja i time je među najpopularnijim pješačkim i trkačkim aplikacijama na tržištu. Poznata je po velikoj zbirci topografskih karata, staza, foto-grafija s oznakama lokacija i bazi pjesama koja omogućava smanjenje broja istovremeno uključenih aplikacija. Funkcije za čitanje i pisanje recenzija nude mnogo dodatnih korisnih informacija. Moje Sljeme je usko specijalizirana besplatna aplikacija koja sadrži popis i ocjene zahtjevnosti staza Med-vednice zajedno s drugim tipičnim podacima, planinarskih domova i drugih odredišta kao što su izvori, špilje i sakralni objekti. Radi i izvanmrežno, a može se uključiti i obavijest o udaljavanju sa staze. Komoot je popularna aplikacija korisna za planiranje izleta, praćenje rute i snalaženje koje uključuje i glasovnu navigaciju. Mogu se dodavati fotografije i dijeliti s ostalim korisnicima, sinkronizirati na računalu i povezivati s drugim navigacijskim uređajima. OsmAnd karte & navigacija jedna je od najpouzdanijih i među najčešće korištenim takvim

Na mnogima se može snimati ili zadati ruta kretanja

Moje Sljeme nudi mnoštvo korisnih informacija za sve posjetitelje Medvednice


Aktualno

aplikacijama u Hrvatskoj. OSM su automatizirane navigacijske upute, odnosno automatsko preusmjeravanje ako dođe do odstupanja od rute. Može raditi izvanmrežno, ima glasovno navođenje, prikazuje više tipova karata i satelitski prikaz, au-tomatski uključuje dan-noć prikaz zaslona, sprema odabrane favorite na karti i može dijeliti lokaciju s drugim korisnicima. Hrvatski planinarski savez kreirao je dvije praktične planinar-ske aplikacije. Aplikacija eHPS omogućuje pretraživanje i pre-gledavanje podataka o svim hrvatskim planinarskim objekti-ma, kontrolnim točkama i obilaznicama. Svi su predstavljeni fotografijom i imaju poveznicu na Interaktivnu planinarsku kartu Hrvatske. Druga aplikacija, infoHPS omogućuje pretra-živanje aktualnih podataka o svim udrugama članicama HPS-a. Aplikacije su besplatne, a mogu se preuzeti s mrežne stra-nice HPS-a ili skeniranjem QR koda. Za pristup aplikacijama potrebna je internetska veza.

Autori i korisnici svih ovakvih aplikacija naglašavaju pri-mjere upotrebe za profesionalne korisnike poput vatrogasaca koji mogu lako dijeliti lokaciju nekih radova, požara, izvora vode, položaja vozila i opreme i sl., a hrvatski šumari njima se koriste svakodnevno već od prvih takvih dostupnih aplikacija. Aplikacije nude integrirano ili zasebno cijeli niz vrlo korisnih informacija poput vremenske prognoze, oznake zahtjevnosti terena, znamenitosti, mogućnosti smještaja i slično, no sva-kako treba prije odlaska u prirodu proučiti što više materijala. Napomena je da iako ove aplikacije imaju izvanmrežne zna-čajke i mogu funkcionirati pomoću GPS signala, troše bateriju mobitela pa je poželjno ponijeti napunjen mobilni uređaj i prijenosne baterije.

Bez obzira na sve ucrtane staze, preporuka za šetnju je da se koriste samo službeni putevi, staze i planinarske obilaznice Hrvatskog planinarskog saveza jer se tako smanjuje moguć-nost gubljenja, ulaska na radilišta, lutanja po zaraslim putevi-ma ili po stazama koje su ucrtale treće strane bez kriterija za pogodne staze za planinarenje i šetnju.

Oznake i smjerokazi i dalje su dostupni za potvrdu smjera kretanja za one koji ne vole koristiti nove tehnologije

Vremenske nepogode s kojima se šume i šumari suočavaju sve su učestalije

Nakon oluje krajem lipnja na području Požege vremenske neprilike ponovile su se već za 30-ak dana i to na područjima više uprava šuma. U dva dana kolovoza središnju Hrvatsku zahvatilo je snažno olujno nevrijeme koje je uzrokovalo materijalnu štetu na objektima, donijelo poteškoće u prometu i opskrbi strujom te značajne štete na šumskim sastojinama s procjenom od preko 30 000 m3 stradale drvne mase.

Tekst: Lucija VargovićFoto: Šumarije V. Grđevac, Mikanovci, Glina

Najveće štete nastale su 5. kolovoza 2021. godine u Šumariji Mikanovci te manje u Strizivojni i Cerni (UŠP Vinkovci). Ukupna je procjena štete na 15 tisuća m3 lužnjaka i 5 - 8 tisuća m3 jasena, s omjerom od 2/3

vjetroloma i 1/3 vjetroizvala. Veliki je udio starih sastojina, a kod već oboljelog jasena ne očekuje se pridobivanje tehnič-kih sortimenata. Pogođene šumarije započele su doznaku, a slijede i obimni radovi sanacije.

Na području Uprave šuma Bjelovar, Šumarije Veliki Gr-đevac olujno je nevrijeme 1. kolovoza 2021. godine pro-uzročilo štete u vidu vjetroloma i vjetroizvala. Do sredine kolovoza evidentirano je 3800 m3 bruto mase, a procjena je da će biti do 5000 m3. Valerija Slobodnjak, revirnica u Šumariji Veliki Grđevac, navodi podatke o razmjeru štete: „Najveći dio štete, približno 3000 m3 je na sastojinama hra-sta lužnjaka. Nevrijeme je porušilo i stabla u parku ispred zgrade Šumarije Veliki Grđevac, prilikom čega su oštećena i osobna vozila.“ Nakon smirivanja oluje odmah se pristupilo čišćenju i otklanjaju drvnog materijala s prometnice Gornja Trnovitica - Gornja Ploščica, a potom šumskih prometnica, gdje je bilo potrebno.

Oštećena vozila ispred zgrade Šumarije Veliki Grđevac


Vremenske nepogode s kojima se šume i šumari suočavaju sve su učestalije

Događaji

Veći dio drvne mase u potpunosti je uništenDjelatnici UŠP Vinkovci ispred jedne od vjetroizvala na području Šumarije Mikanovci

- Dio drvne mase bit će iskoristiv, ali dio je u potpunosti uništen. Šteta je uistinu velika, višemilijunska, a sama je vri-jednost svih drvnih sortimenata procijenjena na 3, do čak i 4 milijuna kuna. - navodi Marijan Bedeković, rukovoditelj Proi-zvodnog odjela u UŠP Bjelovar.

Vremenske nepogode zahvatile su više županija pa su i ostale uprave šuma imale razmjerno velike štete. Uprava šuma Sisak zabilježila je značajnije vjetrolome i vjetroizva-

le pretežno u odsjecima sa započetom oplodnom sječom. Ukupno je stradalo 2800 m3 drvne mase, od čega 1500 m3 bukve pretežno na području Šumarije Glina, a na području Šumarije Petrinja najviše su stradali hrast kitnjak i lužnjak. U UŠP Koprivnica doznačeno je 884 m3 izvala i lomova, od kojih je najveći dio u Šumarijama Križevci i Sokolovac. Na području Šumarije Vrhovine, UŠP Gospić, šteta je procije-njena na 350 m3.

Najviše je stradala najvrjednija vrsta, hrast lužnjakSastojine bukve u fazi oplodne sječe stradale su na području Šumarije Glina


Uzgajanje šuma

Prema odredbama Zakona o vodama i Sporazuma izme-đu Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda, utvrđena je osno-vica za razrez naknade za uređenje voda na temelju koje su ugovoreni opseg i vrijednost radova od preko

3,4 milijuna kuna. Radove uređenja i izgradnje vodno-gospo-darskih objekata prema smjernicama Programa zaštite šuma i šumskog zemljišta od štetnog djelovanja voda za sva vodna područja, po godinama važenja Sporazuma o suradnji i ulaga-njima, Hrvatske vode provodit će sukcesivno.

Raznim antropogenim utjecajima, prvenstveno aglomera-cijom, izgradnjom cesta, rascjepkavanjem šumskih kompleksa poljoprivrednim i drugim površinama unazad čitavog stolje-ća, znatno se zadiralo u sustav voda i njihove godišnje oscila-cije. Uz globalne utjecaje poput promjene klime, značajna

Teškim strojevima za bolje stanišne uvjete

Sporazum o suradnji i ulaganjima u zaštitu šuma i šumskog zemljišta od štetnog djelovanja vodaNa području Uprave šuma Podružnice Karlovac provodi se čišćenje postojećih i uređenje novih vodno-gospodarskih objekata, dok će zbog uvjeta zaštite prirode radovi na području Uprava šuma Sisak i Zagreb započeti nakon 15. kolovoza.

su i lokalna zbivanja poput komasacije, melioracije i izgradnje vodno-komunalne infrastrukture. Na dijelovima staništa do-gađa se tzv. kazetiranje voda i promjene u razini podzemnih voda, što zajedno donosi čitav niz problema u gospodarenju šumama. Iako su to jednim dijelom površine koje su bile mo-čvarna staništa ili staništa pionirskih vrsta drveća, sukcesijom su nastale vrjednije šumske sastojine, hrastove i jasenove sa-stojine. Klijanje žira i opstanak ponika vrlo je teško u bujnoj močvarnoj vegetaciji. Za željeni popravak narušenih stanišnih uvjeta i strukture sastojine po vrstama potreban je niz kompli-ciranih i zahtjevnih radova i dugoročnog planiranja.

Šumarstvo nije izdvojeno od drugih zbivanja na području kojim gospodari, već se isprepleće s više drugih djelatnosti. Kako Hrvatskim šumama u njihovom segmentu djelovanja,


U Šumariji Jastrebarsko od svibnja su u tijeku radovi čišćenja postojećih i kopanja novih kanala te ugradnja cijevnih propusta po potrebi


tako je i na Hrvatskim vodama zadatak da usklade i pomire za-htjeve privatnih i javnih tijela koji ovise o njihovom gospoda-renju vodama i vodnim objektima. Što se tiče šumarstva, radi se o održavanju vodotokova i kanala i drugih vodnih objekata te, prema zajedničkom Programu, dodatnim zahvatima isuši-vanja i melioracije šumskih zemljišta s ciljem omogućavanja gospodarenja i, prvenstveno, pomlađivanja sastojina koje su dio godine zamočvarene, a dio godine čak stoje pod vodom.

Bez ovih radova, isušivanja i pripreme tla, prirodna bi obnova bila otežana, no isto je i s umjetnim pomlađivanjem u slučajevima sanacije jasenovih i hrastovih sastojina koje se suše uslijed napada različitih štetnika posljednjih godina. Usuglašavanje zahvata koji će biti uvršteni u Sporazum kre-nulo je upravo od Odsjeka za obnovu te su Uprave šuma Si-sak, Zagreb i Karlovac poslale prijedloge troškovnika i lokacije rada. Kanali se projektiraju tlocrtno, ali i nivelacijski jer na ova-ko malim nadmorskim visinama i najmanji nagib utječe na za-državanje vode. Pri tome se osim povezivanja sustava kanala, uzima u obzir i njihova visina, smjer toka vode, smjer povratne vode u slučajevima visokih voda i povratnog toka od većih vo-dotoka i sl. Nakon kvalitetno izvedenih radova na terenu se već za mjesec dana vidi pomak i popravljeno tlo oko kanala sisavaca, što je nužno za početak sanacije dijelova sastojina.

Gospodarenje šumama u nizinskim staništima neminovno uključuje i gospodarenje vodom. Svi radovi od iskorištavanja do uzgajanja šuma ovise o ra-zini podzemne, oborinske ili vode pristigle iz drugih vodo-tokova te o lokacijama gdje se događa kazetiranje vode. O tome kako odvesti vodu s površinskog dijela sastojina da bi se stvorili uvjeti za pomlađivanje brine revirnik Šumarije Jastrebarsko Ninoslav Turčin. Sve kreće od potrebe terena i specifičnih lokacija te dijelova kojima slijedi obnova kroz oplodne sječe. Uz izradu planova potreban je i nadzor i ko-ordinacija radova na terenu.

Revirnik Ninoslav Turčin u obilasku i koordinaciji radova na području Jastrebarskih lugova

Splet kanala sisavaca za isušivanje sastojina hrasta lužnjaka i poljskog jasena u gospodarskoj jedinici Jastrebarski lugovi Pravilna nivelacija ključna je za pravilnu odvodnju

Sporo protjecanje vode i obrasla obala odgovara dabrovima koji takve lokacije koriste za izgradnju svojih nastambi

Razina vode u kanalima brzo opada

Uzgajanje šuma


Rasadničarstvo

RJ Rasadnici Višnjevac sastoji se od 4 rasadnika: Višnje-vac, Topolje, Repnjak i Biljski rit, čija ukupna površina iznosi 58,98 ha. U sklopu radne jedinice nalaze se i dva sjemenska objekta - ŠSO topole i ŠSO vrbe ukupne površine 2,40 ha. Rad-na jedinica osnovana je 1. travnja 2019. spajanjem četiriju ra-sadnika koji su do tada poslovali u sklopu matičnih šumarija (Osijek, Valpovo, Baranjsko Petrovo Selo i Darda).

Rasadnik Višnjevac nalazi se u istoimenom zapadnom predgrađu grada Osijeka. Organiziran je kao centralni rasad-nik radne jedinice. Točnije, ovdje se nalaze upravna zgrada rekonstruirana 2017. godine, prateći objekti za smještaj stro-jeva i opreme, centralno skladište za zaštitna sredstva za UŠP Osijek, hladnjača za skladištenje kako sadnica, tako i šumskog reprodukcijskog materijala, reznica i korijena. Rasadnik je ograđen i ima akumulacijski bazen. Površinski je rasadnik Viš-njevac najveći u radnoj jedinici s površinom od 26,16 ha. Kada se pridoda površina rasadnika Topolje kod Valpova od 15,61 ha, Repnjaka kod Baranjskog Petrovog Sela od 6,02 ha te Bilj-skog rita kod Tvrđavice na površini od 11,19 ha, dobijemo res-pektabilnu rasadničarsku površinu koju je teško nadmašiti. U rasadnicima radne jedinice proizvode se šumske sadnice to-

RJ Rasadnici Višnjevac

Proizvodnja vrba i topola glavni je adut osječkih rasadnika

RJ Rasadnici Višnjevac raspolaže respektabilnom rasadničarskom površinom u Hrvatskim šumama. Razlog tomu leži u specijaliziranoj proizvodnji topolovih sadnica. Rasadnici u kojima se uzgajaju sadnice topole i vrbe razmjerno su veliki u odnosu na rasadnike u kojima se proizvode druge vrste sadnica. Relativno velika površina rasadnika posljedica je dimenzija proizvodnje uglavnom dvogodišnjih sadnica. Potražnja za topolom, ali i vrbom zadnjih godina značajno je porasla, što smanjuje površine na ugaru.

pole, vrbe, običnog bagrema, poljskog jasena, hrasta lužnjaka i običnog graba (u školi su sadnice iz prirodnog pomladka). U proizvodnji sadnica topole daje se prednost dvogodišnjim sadnicama topole starosti 2/2 i 2/3, prilagođenih potrebama duboke sadnje. Za duboku sadnju na 2,5 - 2,8 m potrebne su sadnice koje nisu niže od 6,0 m. Zbog velikog broja divljači na terenima gdje se sade, potrebno je proizvesti sadnice što viših visina i većih prsnih promjera. U slučaju velikog broja divljači takva sadnica podnosi individualno ograđivanje trskom.

Tekst/foto: Goran Vincenc

Upravna zgrada rasadnika Višnjevac

Upraviteljica RJ Rasadnici Višnjevac Helena Prevoznik


Proizvodnja sadnica topole i vrbe u radnoj jedinici zasni-va se na vegetativnom razmnožavanju ožiljavanjem reznica i korijena. Prilikom proizvodnje dvogodišnjih sadnica topole, kakve se uglavnom sade na osječkom području za potrebe podizanja kultura ove vrste, koristi se tehnologija prema kojoj se pikira 8000 reznica ili korijenaka po hektaru (proizvodnja dvogodišnjih sadnica 2/2, 2/3), odnosno 16 000 reznica po hektaru kod proizvodnje jednogodišnje sadnice (1/1, 1/2). Usporedbe radi, hrasta lužnjaka starosti 1 + 0 bude i do 500 000 po ha. Za potrebe proizvodnje sadnica topole i vrbe na području višnjevačkog rasadnika osnovana su dva šumsko sjemenska objekta, jedan ŠSO topole na površini od 2,0 ha i jedan ŠSO vrbe na površini od 0,4 ha. Šumski sjemenski objek-ti služe za proizvodnju šumskog reprodukcijskog materijala (reznice, korijen) u kategoriji „testiran“, tipa klon. Uz korište-nje mehanizacije još uvijek se veći dio radova u rasadnicima obavlja ručno (rezanje reznica, postavljanje proizvodnje, okopavanje, plijevljenje, orezivanje). Mehanizirano se uglav-nom obavljaju radovi pripreme zemljišta (riperanje, oranje, tanjuranje, usitnjavanje), strojna njega (kultiviranje), zaštita, podrezivanje i vađenje sadnica. U skorijoj budućnosti u planu je nabavka sadilice za sadnju topole, što bi uveliko smanjilo troškove proizvodnje topole i vrbe.

O rasadnicima brine 9 zaposlenika na čelu s Helenom Prevoznik koja nam je pokazala čime raspolažu u Višnjevcu. Odmah do upravne zgrade nalazi se hladnjača s dvije komo-re kapaciteta 60-ak kubika po komori. Kako nam objašnjava upraviteljica, hladnjača im je od velike koristi jer se tu skladište sadnice, ali i reznice i korijenci. Rasadnik Višnjevac ima izvrsnu mrežu navodnjavanja koja je prijeko potrebna u proizvod-nji sadnica vrbe i topole. Selektirani klonovi s brzim rastom i velikom produkcijom drvne mase imaju izraženiji zahtjev za

vodom. Veliki bazen čija je rekonstrukcija rađena 2017. godi-ne ima kapacitet od 3680 kubičnih metara vode koja se crpi s dubine od čak 49 metara. Duž cijelog rasadnika razvučen je cjevovod dužine 1120 metara, a duž cjevovoda nalaze se hi-dranati na koje se spajaju Typhoni koji naposljetku napajaju table s vodom. Još je zanimljivije napajanje u rasadniku To-polje kraj Valpova. Koristi se akumulacijski bazen (bara – stari tok Drave) gdje na površinu izbija jedna vodena žila koja ni-kada do sada nije presušila i koja predstavlja trajni izvor vode za napajanje rasadničarske površine tog rasadnika. Sva četiri rasadnika RJ Rasadnici Višnjevac su ograđena. U razgovoru s Helenom Prevoznik doznali smo da je proizvodnja posljednjih godina narasla. - Za potrebe projekta „Naturavita“ od 2018. godine proizvodimo veće količine sadnica bijele i crne topole te vrbe, znači autohtone vrste koje se prema naravi projekta trebaju saditi na projektnom području. Proizvodnja vrbe tako je značajno narasla te ove godine zauzima približno 15 % po-vršina rasadnika. U 5 godina, koliko traje projekt, proizvest će se oko 200 000 sadnica vrbe, dok će proizvodnja crne i bijele topole biti oko 160 000 sadnica. Potrebe spomenutog projek-ta za sadnicama hrasta lužnjaka su oko 1,9 milijuna sadnica (dio se podmiruje i iz ostalih rasadnika HŠ-a) te 0,5 milijuna sadnica jasena. - pojašnjava Prevoznik.

No, osim proizvodnje sadnica za projekte EU-a, proi-zvodnja u rasadnicima prvenstveno je uvjetovana godišnjim planovima Gospodarenja šumama i šumskim zemljištem (nekadašnjeg BOŠ-a) i ostalim iskazanim potrebama za sad-nicama. Godišnje potrebe za pošumljavanjem UŠP Osijek su oko 70 000 sadnica. Naravno, tu je i proizvodnja vrbe, lužnja-ka, jasena, graba i bagrema. Osim za UŠP Osijek, RJ Rasadnici Višnjevac proizvode sadnice vrbe i za potrebe sanacije jase-novih sastojina drugih podružnica HŠ-a (UŠP Sisak, UŠP Nova

Hladnjača s dvije komore Jednogodišnja i dvogodišnja vrba

Registrirani šumski sjemenski objekt topole Bazen u Višnjevcu

Rasadničarstvo


Rasadničarstvo

Gradiška). Ukupna godišnja proizvodnja u zadnje dvije godi-ne iznosila je između 1,5 i 1,8 milijuna sadnica. Zanimljiva je priča s bagremom. Iako nije naša autohtona vrsta, bagrem se pokazao kao dobra pionirska vrsta na pjeskovitom tlu kakvog

ima u okolici Osijeka. Pored toga, zanimljiva je i privatnicima koji otkupljuju sve proizvodne viškove za potrebe industrije meda – medonosno bilje. Godišnje se proizvede između 30 i 50 tisuća sadnica bagrema. Do ove godine proizvodile su se sadnice graba iz prirodnog pomlatka, a koje su služile za ople-menjivanje hrastovih sastojina. Nekada se proizvodila i divlja trešnja, a sjeme se skupljalo na registriranoj sjemenskoj sasto-jini s područja Šumarije Levanjska Varoš.

Početci rasadničarske proizvodnje na području UŠP Osijek sežu u 1954. godinu kada je na istom ovom području osnovan rasadnik površine 1,9 ha. Rasadnik je ucrtan u Gos-podarsku osnovu iz 1958. - 1967. i otada konstantno raste sve do današnjih površina od 26,16 ha. Sve do 31. ožujka 2019. godine rasadnik je poslovao pod upravom Šumarije Osijek, no osnivanjem rasadničarskih radnih jedinica diljem Hrvatske na-stala je i Radna jedinica Rasadnici Višnjevac. Rasadnik Višnje-vac bio je sve do nedavno česta postaja studentima Šumar-skog fakulteta u Zagrebu koji su ga obilazili u sklopu terenske nastave iz predmeta Osnivanje šuma i Osnove mehanizacije u šumarstvu, a gdje su mogli naučiti sve o proizvodnji sad-nica topole i vrbe vegetativnim načinom razmnožavanja. No, pandemija je preselila studente pred monitore, što nikako nije dobro jer je ovakav oblik praktične nastave prijeko potreban kako bi se razumjelo što sve treba i kako organizacijski posta-viti proizvodnju drvne mase iz kultura, a upravo je rasadnik u Višnjevcu idealan za prikaz ovog segmenta šumarstva.

U iščekivanju studenata, RJ Rasadnici Višnjevac dobro po-sluju i ove godine, a kako stvari stoje, nemaju se čega bojati u budućnosti. Topole i vrbe će uvijek biti tražene.

Akumulacijski bazen u Topolju (stari tok Drave - prirodna žila napaja, puni bazen)

Karta iz Osnove 1958. godine. Rasadnik je odjel/odsjek 9a.


Šumska razglednica

Južni obronci planine Bikovo naizgled se čine kao nepri-stupačna golet ljutoga krša kojom prevladavaju degra-dacijski oblici mediteranskih šuma, no prostor je to go-leme bioraznolikosti i vrlo cijenjenih šumskih kompleksa

koji tvore lijepe sastojine značajne za očuvanje biljnog i živo-tinjskog svijeta.

Tim područjem gospodari Šumarija Makarska koja se pro-stire od Brela, uvale Vruja gdje graniči sa Šumarijom Split pa sve do Zaostroga gdje počinje Šumarija Metković. Granica šu-marije dalje prati hrbat Biokova gdje Šumarija Makarska dijeli granicu sa Šumarijama Imotski i Vrgorac, dok zapadnu grani-cu čini Jadransko more.

Sveukupno, šumarija se prostire na 14.917,82 ha od kojih je 7956 obraslo, dok je 6.961,82 ha neobraslog zemljišta. Po-vršina šumarije podijeljena je u 6 gospodarskih jedinica: Bu-kovac (4.988,31 ha), Biokovska sela (1.451,03 ha), Bašćanski gaj (1.553,65 ha), Biokovo (2.602,75 ha), Rastovac (2.447,29 ha) te Drvenik - Plana (1.874,79 ha). Gotovo sve gospodarske jedinice možemo smatrati krškima s mediteranskom vege-

Šumarija Makarska, UŠP Split

Najznačajnije lovište Dalmacije

Šumarija Makarska gospodari južnim obroncima planine Biokovo na kojoj se ujedno nalazi i najznačajnije lovište u Dalmaciji poznato po divokozi. Prostor je to u kojem uglavnom prevladavaju šume zaštitnog karaktera, stoga se velika pozornost daje očuvanju trenutnoga stanja i protupožarnoj zaštiti.

tacijom, jedino se razlikuju nadmorske visine prema kojima alepski bor prevladava u nižim predjelima uz obalu i ovdje je autohton, dok je crni bor glavna vrsta do nekakvih 700 - 800 metara nadmorske visine. Viši predjeli Biokova rezervirani su za bukvu i grab, ali i za dalmatinski crni bor, varijetet koji je karakterističan za više predjele južne Dalmacije i možemo ga smatrati endemom.

Tekst: Goran VincencFoto: Goran Vincenc, Boris Šabić

Zgrada Šumarije Makarska

Upravitelj Šumarije Makarska Boris Šabić


Šumarija zapošljava 9 djelatnika kojima rukovodi poznato lice, jedan od najdugovječnijih upravitelja u Hrvatskim šu-mama, Boris Šabić. Na mjestu upravitelja je od 1991. godine i odličan je poznavatelj svih prilika na makarskom područ-ju i u zabiokovlju. Pored toga je i strastveni lovac, što je od velike važnosti jer Šumarija Makarska gospodari državnim lovištem XVII/1 – Biokovo koje se prostire na 11 320 ha pla-ninskog masiva Biokova. Riječ je o najvećem lovištu Hrvat-skih šuma u Dalmaciji, poznatome najviše po divokozi, ali i po muflonima i divljim svinjama. Pored toga, više od 60 % površine šumarije spada pod Park prirode Biokovo, a cijela površina šumarije spada pod ekološku mrežu Natura 2000.

Kako bi šumarija mogla poslovati, treba sve navedene para-metre uzeti u obzir.

- Suradnja s PP Biokovo je odlična, pogotovo protupožarna suradnja koja je iznimno važna za obje strane. Treba uzeti u obzir kako je cijelo područje izuzetno turistički aktivno više od 6 mjeseci u godini, stoga je dobra suradnja nužnost. - ističe upravitelj Šabić.

Ono na što je Šumarija Makarska ponosna svakako jest prepoznatljivo i dobro organizirano lovstvo i odstrel divljači divokoza i muflona u njihovom prirodnom okruženju, strmim liticama Biokova. Gosti uglavnom dolaze preko agencije HŠ Tours, ali postoje i individualni dolasci gostiju tijekom ljetnih

Sanirana površina nakon požara pored opožarene privatne površine

Lovište na Biokovu savršeno je stanište za divokoze i muflone

Djelatnici šumarije u čišćenju donje etaže

Šumska razglednica


mjeseci (muflon se lovi cijelu godinu) kada pojedinci dođu na godišnji odmor te si uz pomoć šumarije organiziraju lov.

- Imamo svu infrastrukturu za organizaciju takvog oblika lova. Na Biokovu se nalaze 4 dobro raspoređene lugarnice koje služe za odmor i okrjepu te kao sklonište od iznenadnog lošeg vremena, a matični fond od 360 divokoza i 60 muflona garanti-ra lovcima dobar ulov. - objašnjava nam Šabić, ali i napominje:

- U lovištu obitavaju dva stalna čopora vukova od ukupno 10 jedinki. Jedan čopor je u zapadnom, a drugi u istočnom dijelu lovišta, stoga količinu odstrela prilagođavamo štetama nastalima od vučje populacije. Vuk je strogo zaštićena vrsta u RH tako da moramo voditi računa da i njemu ostane dio div-ljači. U lovištu se zna pojaviti i medvjed, pogotovo u zimskom razdoblju, a od zvijeri prisutna je i divlja mačka.

Kako je cijelo područje ugroženo požarima, pogotovo ti-jekom ljetnih mjeseci, velika se pozornost pridaje protupo-žarnoj zaštiti. Na području šumarije vrlo velika opasnost od požara prijeti na 39,74 ha, velika opasnost na 6.633,80 ha, umjerena opasnost na 4.468,11 ha te mala na 3058 ha. Na području šumarije ukupno je 5 protupožarnih motrionica od kojih su 4 stalne, a područje nadziru i dvije kamere visoke re-zolucije te jedna autoophodnja koja na sebi ima cisternu od 1000 litara vode za hitne intervencije.

Pored toga, na motrionicama i autoophodnji se tijekom protupožarne sezone angažiraju i 23 sezonska radnika, a pre-venciji pomaže i mreža protupožarnih prometnica u ukupnoj duljini od 76 km.

Također se izdvajaju znatna sredstva za radove BOŠ-a.- Ove smo godine napravili čišćenje donjeg dijela etaže na

20 ha. Te poslove nastojimo uvijek završiti prije početka pro-tupožarne sezone, no svake godine nam je sve teže naći ljude jer za sve poslove na kojima pokušavamo zaposliti sezonsku radnu snagu vlada slaba zainteresiranost. Primanja u turizmu su znatno veća, stoga je sve manje ljudi spremno raditi teške fizičke poslove. - dodaje Šabić.

Svake godine vrše se radovi održavanja protupožarnih pro-metnica, radovi mehaničkog i biološkog suzbijanja borovog čet-njaka i, po potrebi, radovi saniranja od elementarnih nepogoda.

Kod obnove opožarenih površina često se surađuje s lokalnim udrugama gdje se zajedničkim snagama s građan-stvom sade sadnice. Dobra je to praksa koju pozdravljaju i u PP Biokovo jer se na taj način najbolje preventivno djeluje. Građanstvo koje je sudjelovalo u procesima obnove više se i trudi sačuvati šume.

Posjetili smo jednu od lokacija na ulazu u PP Biokovo gdje je jasno vidljiva odrađena sanacija na državnom zemljištu, ali i sablasni prizori koji su ostali na privatnim parcelama gdje se nitko nije potrudio učiniti ništa kako bi se teren sanirao.

Šumarija se također trudi osigurati što bolje uvjete na po-dručjima pod velikim pritiskom turizma. Tu se prvenstveno misli na Osejavu, područje koje za Makarsku ima jednak zna-čaj kao i Marjan u Splitu. No na Osejavi šumarski stručnjaci iz Šumarije Makarska imaju ingerenciju, što je odmah uočljivo jer Osejava nema problema s potkornjacima niti s ostalim bo-rovim nametnicima.

Od ostalih zanimljivosti treba još spomenuti kako se na po-dručju GJ Baščanski gaj nalazi sjemenska plantaža primorskog bora (Pinus pinaster), iako je sada već poprilično stara i nema zadovoljavajuću fruktifikaciju tako da je vjerojatno kako će u idućoj gospodarskoj osnovi izgubiti taj status.

Povijesno gledano, problematika krša i njegova melio-racija bili su od najstarijih vremena do danas povezani s dje-latnošću šumarstva. Proces današnjeg degradiranog šumskog pokrova započeo je prije više stotina godin,a a uzrok su mu tri nepovoljna čimbenika: klima, geološka podloga i čovjek.

Kesterčanek navodi kako su Istra, Primorje i Dalmacija 1430. godine, dakle neposredno prije dolaska Venecije na vlast, ima-li 200 000 ha visokih hrastovih, jelovih i bukovih šuma. Za vla-davine Mlečana posječene su znatne količine drveta za gra-đu i ogrjev, a dopuštali su sječu i susjedima, osobito Turcima. Mnogo šuma posječeno je iz vojnih i strateških razloga. Tek kada je bilo očito da šume nestaju, vlasti su počele izdavati pravilnike, odluke i odredbe o čuvanju šuma.

Klupe u hladu dalmatinskog bora

Pogled na Osejavu

Šumska razglednica


Šumska razglednica

Kupite iverač“Made in Germany”novcem iz EU-fondova

BBHK Vučeni iverač/Kardansko vratilo od 200KS

Kamionski iverač; WPC/HD; 350/500KSRotor 900mm/1050mm

Samohodni iverač Diamant 2000Volvo 612/700/768KS; Rotor 1040mm

Profiagrar d.o.o.Osječka ulica 182

31431 ČepinHrvatska

HR +385-91-6029576HR +385-91-6029572DE +49-173-6229905

[email protected]

Požar na OsejaviDovoljan je trenutak nepažnje da prekrasna borova šuma dalmatinskog krša izgori u trenu. Desetak dana nakon na-šeg posjeta Šumariji Makarska nepoznati počinitelj svo-jom nepažnjom prouzročio je požar koji je mogao ugro-ziti cijelu turističku sezonu u Makarskoj. Naime, krajem srpnja požar je zahvatio područje Osejave najvjerojatnije odbačenim opuškom opuštenog turista koji je krenuo na kupanje na plažu Nugal. Srećom, brzom intervencijom vatrogasaca požar je pravodobno lokaliziran i nije izgor-jela veća površina. Ovakvi događaji podsjetnik su krh-kosti ekosustava dalmatinskog krša zbog čega moramo stalno biti na oprezu.

Nakon dolaska Napoleona i njegova poraza u Rusiji sve ilir-ske provincije dolaze pod austrijsku vlast koja u početku zadr-žava francuske odredbe, no kako nisu davale rezultate, izdaju se nove zapovijedi. Zakon o šumama iz 1852. godine stupa na snagu 1858., no nije ništa značajno popravio jer pojam potraj-nosti i dalje ostaje potpuno nepoznat. Nešto bolje prilike nastu-paju prihvaćanjem zaključaka skupštine Austrijskog šumarskog društva u pogledu melioracija krša iz 1865. te postavljanjem šumarske inspekcije u Zadru i kotarskih referenata. Pokrajinski zakon iz 1880. odredio je da svaki nasljednik ima za priložiti osnovu za pošumljavanje, što je dovelo do znatno boljih prilika.

Krajem 19. st. jurisdikciju nad šumama makarskog područ-ja ima kotarski šumar iz Makarske. Za vrijeme Kraljevine Jugo-slavije šumama se upravlja preko sreskih šumarskih referenata koji su na terenu imali organiziranu čuvarsku službu. Iako je u tom razdoblju pošumljeno oko 4400 ha, dobrim dijelom su tada uništene visoke šume na kršu. Sve šumarske aktivnosti staju za vrijeme Drugog svjetskog rata da bi od osnutka FNRJ-a uslijedio veliki broj reorganizacija samoga šumarstva. Prve šumarije nastaju 1951. godine u sklopu Šumskog gospodar-stva Dalmacije, pa tako i Šumarija Makarska. Od 1960. godine započinje s radom Šumsko gospodarstvo Makarska koje u po-četku ima Šumarije Makarsku, Imotski, Vrgorac i Metković, no novim odredbama ostaje samo na Makarskoj.

Proglašenjem RH Šumarija Makarska postaje dio Hrvatskih šuma, UŠP Split. Od tada, kako smo rekli, Boris Šabić vodi šu-

mariju. Pitali smo ga koliko se toga promijenilo u ovih 30 go-dina:

- Moje je mišljenje da smo sve više „informatičari“, a sve manje šumari. Sve više vremena provodimo uz računalo kako bi na vrijeme zadovoljili razne direktive i propise, a sve smo manje u šumi. To nije dobro niti za šumara, niti za šumu. - zaključuje naš posjet tim riječima Boris Šabić. Kad netko tko je toliko vremena proveo na važnoj funkciji na nekome području kaže tako nešto, onda mu jednostavno morate vje-rovati na riječ.


Mehanizacija

Smještena u poslovnoj zoni Bjelovara, gdje je i osnova-na 70-ih godina prošlog stoljeća, PMG Bjelovar obavlja djelatnosti prijevoza, transporta, građevinarstva, pri-vlačenja, eksploatacije kamenoloma, održavanja vozila

te sječe i izrade drvne mase harvesterom. U vrijeme osnivanja radovi su izvršavani unutar jedinica Autotransport i Građevi-narstvo, a od 90-ih su sve djelatnosti objedinjene u današnju radnu jedinicu.

Upravitelj Miroslav Horvat 17 godina vodi ovu radnu jedinicu s trenutnih 74 zaposlenika. Voditelji po djelatnosti-ma su za prijevoz i privlačenje Damir Palac, dipl. ing. prom.,za održavanje Doroteja Kačera, ing. građ., poslovođa održavanja Nikola Kolarević i poslovođa eksploatacijskih polja - kameno-

Prijevoz, mehanizacija i graditeljstvo Bjelovar

Optimiziranje svih faza rada osigurava radnoj jedinici PMG Bjelovar desetljeća uspješnog radaSmještena u poslovnoj zoni Bjelovara, gdje je i osnovana 70-ih godina prošlog stoljeća, PMG Bjelovar obavlja djelatnosti prijevoza, transporta, građevinarstva, privlačenja, eksploataciju kamenoloma, održavanja vozila te sječu i izradu drvne mase harvesterom. U vrijeme osnivanja radovi su izvršavani unutar jedinica Autotransport i Građevinarstvo, a od devedesetih su sve djelatnosti objedinjene u današnju radnu jedinicu.

lom Skočaj Veselko Batelić. Od ostalih je djelatnika 9 mehani-čara, 25 vozača, 19 strojara, 4 poslovođe, 5 šumskih radnika-traktorista i 8 režijskog osoblja. Prosječna starost zaposlenih je dobra zbog novih mladih radnih snaga zaposlenih unazad nekoliko godina. S ciljem što bolje efikasnosti većina je radni-ka obučena za rad na što više strojeva. Nova upravna zgrada izgrađena je 2018. godine, a osim uredskih prostora za režij-sko osoblje, ima i salu za sastanke. Projektirana je i izgrađena u smjeru povećane funkcionalnosti i modernog uređenja. Osim prostorija s opremom za različite oblike prezentacija, sastana-ka i radionica, objekt ima šest kreveta za interni najam u slu-čaju ispomoći iz udaljenijih uprava, čajnu kuhinju i sanitarne čvorove s tuševima. Nakon ove velike investicije obnavljaju se


Miroslav Horvat, dipl. ing. šum., već je 17 godina upravitelj radne jedinice PMG Bjelovar


Mehanizacija

i drugi objekti. Protekle je godine obnovljen krov na radionici, dok je na hali promijenjen prošle godine. Mehanička radio-nica opremljena je, između ostalog, i strojevima za popravak hidrauličkih crijeva i vulkanizerskom opremom.

Grupnim radom u UŠP Bjelovar traktori za privlačenje ras-poređeni su po šumarijama pa je fokus radne jedinice na dje-latnosti građevinarstva i prijevoza. U djelatnosti pridobivanja drvne mase raspolažu s četiri forvardera i harvesterom koji je nabavljen u srpnju. Rade na cijelom području UŠP Bjelovar i sezonski na drugim Upravama šuma. Harvester i forvared te, po potrebi, djelatnost građevinarstva rade u dvije smjene i produženo radno vrijeme. Otvorenost šumskih prometnica Uprave šuma Bjelovar je dobra pa forvarderi s prosječnih 700

m srednje udaljenosti privlačenja nemaju veliku relaciju izno-šenja do pomoćnih stovarišta i imaju zadovoljavajući učinak od oko 60 tisuća m3 godišnje. Od kamiona za prijevoz drvne mase je 15 kamionskih ekipaža - šticera, od kojih samo 3 nisu amortizirana, te za ostale kamione starosti i do 20 godina sva-ke godine planiraju sukcesivnu zamjenu. Veliki troškovi odr-žavanja radnih strojeva, kao i zastoji u radu zbog popravaka najveći su problem s kojim se suočavaju. U prijevozu ostvare oko 100 tisuća m3 godišnje.

Djelatnost građevinarstva prihodovno je najjača te od ukupnih godišnjih prihoda radne jedinice ostvaruje polovicu. Većinom rade poslove izgradnje i održavanja šumskih cesta, za što imaju na raspolaganju osam kamiona kipera te 19 različitih

Nova upravna zgrada PMG-a Bjelovar

Prostrani vanjski prostori radne jedinice


Povijest šumarstva

građevinskih strojeva poput četiri bagera, četiri buldožera, tri gredera, dva rovokopača, tri utovarivača, vibrovaljka i drobilice. Tehničko-građevni kamenolom Skočaj u Đulovcu nalazi se na području Šumarije Daruvar. Ima kapacitet od 60 000 m3 kame-nog materijala godišnje, a većina materijala ugrađuje se u šum-ske ceste na području UŠP Bjelovar. Veći dio prihoda je interni između radnih jedinica i uprava, a eksterni prihod ostvaruje se upravo iz kamenoloma. Pritom su kupci pretežno lokalne op-ćine, a isporučeni materijal kompenzira se za šumski doprinos. Koordinaciju svih radova održavanja šumske infrastrukture u UŠP Bjelovar provode inženjeri PMG-a Bjelovar. Godišnje se na području Uprave izgradi i održava oko 95 km vlaka i izvoznih puteva, s time da radna jedinica radi pretežno poslove izgrad-nje u vrijednosti od oko 2 milijuna kuna, dok vanjski izvođači rade popravke vlaka u iznosu od oko pola milijuna kuna.

Veliki broj strojeva i preko 400 tisuća kvadratnih kilome-tara površine UŠP Bjelovar dodatna su otegotna okolnost, a različite vrste radilišta na kojima istovremeno rade su i preko 100 km udaljena od Bjelovara. Osim na području UŠP Bjelovar, rade redovno u UŠP Zagreb i Sisak te povremeno u Ogulinu, Karlovcu i Osijeku. Ova radna jedinica ostvaruje odlične rezul-tate te su usprkos raznim izazovima u razdoblju upravljanja Miroslava Horvata, 14 godina imali pozitivan rezultat poslo-vanja. Upravitelj ističe da će zapošljavanje mladih djelatnika, nastavak investicija te nabava novih i zamjena dotrajalih stro-jeva i opreme pridonijeti kontinuitetu dobrog poslovanja.

Radovi na obnovi krova mehaničke radionice

Vozni park svih šumarija, kao i sve radne strojeve održava devet iskusnih mehaničara

Gospodarenje jelom u Hrvatskoj

Povijest šumarstva je povijest HrvatskeJela je oduvijek bila vrsta koja je našim planinskim predjelima značila život. Ono što je hrast lužnjak bio za Slavoniju, to je jela bila za Gorski kotar i Liku. Iskorištavanje ove vrijedne vrste dovelo je do razvoja cjelokupnog društvenog života dijela svijeta kojeg su zbog nepristupačnosti Rimljani zvali hortus diabolicus – vražji vrt. Naravno, ekološka svijest u ono doba nije bila razvijena, pogotovo među domicilnim stanovništvom koje je isključivo gledalo kako preživjeti, stoga su države koje su kroz povijest vladale ovim prostorima donosile cijeli niz mjera kako bi se uživanje u jeli kontroliralo.

Jela - kraljica šume

Povijest šumarstva

Povijesni razvoj naše zemlje neodvojivo je povezan s poviješću šumarstva. Otkada je započelo organizirano šumarstvo i iskorištavanje šuma, započinje i industrij-ski razvoj naše zemlje, a kapital koji je pristigao iskori-

štavanjem drvnoga bogatstva omogućio je razvoj prosvjete, kulture i ostalih segmenata javnoga života te smo u pogledu tih parametara krajem 18. i kroz cijelo 19. stoljeće bili jednaki s ostatkom Europe. Već smo mnogo puta do sada pisali kako je prodaja slavonske hrastovine utjecala na razvoj društva u kontinentalnom dijelu Hrvatske, ali vrlo slična situacija bila je s jelovinom u brdsko-planinskom dijelu Hrvatske. Jela je kroz cijelu povijest bila najznačajnije blago Gorskog kotara i Like, a njezino iskorištavanje bilo je preduvjet života u tim predjelima.

Upravo o tom povijesnom aspektu jele i života stanovnika naših brdsko–planinskih regija pisao je akademik Dušan Kle-pac, a temu je obradio u knjizi „Obična jela u Hrvatskoj“, grupe autora.

Nema dvojbe da su ogrjevno drvo, drveni ugljen, pepeljika (potaša), oblo drvo i tesana građa bili prvobitni elementi za opstanak života Gorana uz vodu, vatru i krov nad glavom.

To dokazuju stare drvene goranske kuće uz koje se po-četkom ljeta mogu vidjeti uredno složeni redovi ogrjevnoga drva, pripremljenog za dugu, oštru goransku zimu. Vrlo brzo javljaju se drugi šumski proizvodi: tesana građa, cijepana gra-đa te, naposljetku, piljena građa. Šumski red „Intendance“ od 1767. godine navodi tarife, odnosno trgovačke uzance za spo-menute proizvode.

Upotreba šuma u Gorskom kotaru počinje već u doba kne-zova Frankopana koji su izvozili šumske proizvode preko svo-jih luka uglavnom u Veneciju.

Gospodarenju šumama jele u Gorskom kotaru pret-hodilo je intenzivno iskorištavanje šuma, o čemu svjedoče pogoni za preradu drva: pilane u Crikvenici (1428.) i Čabru (1651.), kružna pila u Lokvama (1685.) itd. Ali ubrzo se vidjelo da šumama treba gospodariti pa već 1651. godine knez Juraj

Zrinski izdaje naputak o organiziranoj lugarskoj službi, „prvoj u hrvatskim zemljama“.

Najintenzivnije sječe šuma bile su uz postojeće prometnice te rijeku Kupu. Drveni ugljen bio je potreban za talionicu že-ljezne rudače u Čabru i kovačnice, od kojih neke rade i danas, a potaša ili pepeljika za proizvodnju stakla u tadašnjim sta-klanama u Sušicama (1766.), Crnom Lugu (1728.), Lokvama i drugdje. Staklana u Sušicama proizvodila je raznovrsna stakla, od prozorskih stakala do ukrasnih čaša, boca i ostale stakleni-ne u baroknom stilu. Radila je do 1812. godine jer vjerojatno nije mogla izdržati stranu konkurenciju proizvodnje stakala u Italiji. Još i danas lokaliteti pod imenima Pepelarnica ili Glažu-ta podsjećaju na sječu šuma za potašu. Najveće sječe bile su u slivu rijeka Čabranke i Kupe, a koje su dovele do ekoloških posljedica jer je s vremenom narušen i uništen biljni pokrov u tom dijelu Gorskog kotara, što je najviše osjetio grad Čabar i njegova okolica.

Također su šume stradale uz stari frankopansko–zrinski put koji je spajao Čabar s Bakrom, no još veća sječa šuma nastaje kada su izgrađene ceste: Karolina (1726. - 1732.) koju je sa-gradio Karlo III., a koja je išla od Karlovca do Bakra te Jozefina (1770. - 1779.) koju je gradio Josip II., a kretala se od Karlovca do Senja. Ipak, za gospodarski razvoj Gorskog kotara i Primor-ja, a posljedično i za šumarstvo i drvnu industriju, najveći je značaj imala gradnja Lujzijane koju je gradio Napoleon počet-kom 19. st., što je dovelo do pojačanog razvoja iskorištavanja šuma pilanskom preradom drva. Tada se javljaju pilane na rije-ci Dobri, potoku Kamačniku te rijekama Kupi, Kupici i Čabran-ki, a slijede ih pilane u Liču, Lokvama i Fužinama.

Novi veliki utjecaj na šumarstvo i drvnu industriju Gorskog kotara imala je gradnja željeznice Budimpešta – Zagreb – Kar-lovac – Rijeka (1868. - 1873.).

U to vrijeme javljaju se veći šumski poduzetnici koji su se bavili sječom i primarnom preradom crnogorice. Razvio se prateći šumski obrt vezan za šumarsko gospodarstvo: kovač-nice, kolarije, stolarije te izrada pila, sjekira, kosa i sličnog ala-ta. Gorani su postali vrsni šumski radnici, specijalisti za građu pragova i dužica u slavonskim šumama, ali i u Francuskoj. Sela

Požarnica, Okrivje, Plešce i Osilnica dala su najbolje šumske radnike koji su dobro znali tesati hrastovu dužicu, francusku i njemačku.

No, kako je jela bila tadašnji „fa-vorit“ šumara i drvne industrije, odnos šumara prema bukvi bio je u najmanju ruku nepovoljan zbog čega su nekadašnje mješovite li-stopadne i crnogorične šume po-stupno pretvorene u više-manje čiste crnogorične šume, poglavito na silikatnoj podlozi, a slično je bilo i u Lici što potvrđuje Pierkero-va inventura prema kojoj je 1764. godine bilo oko 50 % bukve, 27 % obične jele i 23 % ostalih vrsta dr-veća. Velikoj sječi bukve pridonije-la je njemačka, odnosno bavarska

Tekst: Goran VincencFoto: Goran Vincenc, Goran Dorić

Bukovo-jelova šuma


Povijest šumarstva

šumarska škola koja je po Presslerovoj teoriji davala prednost crnogorici. Takav odnos prema bukvi trajao je jako dugo, što je uzrokovalo promjenu sastava goranskih šuma u korist cr-nogorice.

Zbog intenzivne upotrebe šuma već se rano javljaju pi-sane odredbe i zakonski propisi po kojima su bile zabranjene prevelike sječe. U tom kontekstu treba spomenuti Krčki statut iz 1388. te darovnice kneza Nikole Frankopana iz 1428. i 1430. kojima se dopušta crikveničkim pavlinima da u Crikveničkoj Drazi izgrade pilanu s pravom opskrbe drva iz okoline. Sredi-nom 18. st. u Lici i Gorskom kotaru počinje gospodarenje šu-mama, posebno u ličkoj, otočkoj i ogulinskoj pukovniji bivše Vojne krajine gdje je obavljena prva inventura šuma.

Za poznavanje povijesti hrvatskog šumarstva, pa i obične jele, Vojna krajina pruža vrlo pouzdane podatke. Vojnu kra-jinu osnovanu 1702. godine, a uređenu 1746. uspostavila je Austrija kao zaštitu od Turaka poslije karlovačkog mira 1699. godine.

U Vojnoj krajini bilo je 1.289.153 katastarskih jutara ili 741.907,55 ha šuma. Vojna krajina sastojala se od 11 pukov-nija, a gotovo 40 % tog prostora bilo je prekriveno šumom ra-zličitih vrsta drveća. Obične jele najviše je bilo u ličkoj, otočkoj i ogulinskoj pukovniji. U tim je pukovnijama bila ustoličena vojnička šumarska služba, o čemu postoje pisani dokumenti u „Šumarskome listu“ iz 1914. i 1915. godine, u člancima B. Koso-


vića. Terenske poslove oko opisa šuma i nacrta obavio je tijekom 1764. i 1765. godine major pl. Pierker sa svojim časnicima.

U to vrijeme (1764.) barun pl. Beck izdao je privremeni (među-timni) šumski red za sve šume karlovačkog generalata, da bi godinu dana poslije objavio de-finitivni šumski red napisan u 34. točke s podrobnim odredbama o sječi šuma, izvozu i trgovini. Na temelju njega šumar Franzoni sastavlja 1765. godine instrukci-ju za šumarsko osoblje. Uprava militarskih šuma u spomenutim pukovnijama bila je vojnička pod komandom generala u Kar-lovcu, a šumarski je nadzor bio povjeren Franzoniju. U isto vrije-me osnivaju se i sjedišta triju šu-

marskih stručnjaka i to u Oštarijama za šume ličke pukovnije, Krasnu za šume otočke pukovnije i šumi Petrova gora za šume ogulinske pukovnije. Prema tim podatcima, jela je u ukupno-me omjeru šumskih vrsta sudjelovala s 27 %.

Poslije razvojačenja Vojne krajine 1871. godine militar-ske šume postaju državne, a nakon Austro-ugarske nagodbe dolaze pod upravu ugarskog ministra poljoprivrede i šumar-stva u Pešti. Uređivale su se prema staroj uredbi iz 1788. go-dine poznatoj pod imenom „Holz und Wald Ordnung für das Königreich Hungarn, wie die Wäerziegelt, besser aufgebracht, vermehret, und erhalten werden können“.

Mirom u Schönbrunu 1809. godine Austrija gubi Gorski ko-tar koji pripada Napoleonu, a koji ga uvrštava u ilirske provin-cije sa sjedištem u Ljubljani. O francuskoj vladavini, poglavito u pogledu šumarstva, vladaju oprečna mišljenja. O francuskoj upravi šuma u Gorskom kotaru S. Frančišković je zapisao: „…Godine 1809., dakle odmah po okupaciji, izdana je odredba da se siromašnim stanovnicima daje u državnim šumama besplatan ogrjev, ali je ona nakon tri mjeseca morala biti po-vučena zbog nastalih zloupotreba. Otada je gotovo sav rad francuskih vlasti usmjeren na čuvanje šuma…“

Carskim patentom Franje Josipa stupio je u Hrvatskoj 1858. godine na snagu Zakon o šumama od 1852. godine. U 9. pa-ragrafu toga zakona spominje se gospodarska osnova kojom će se odrediti kako i koliko sjeći u šumama koje su opterećene „šumskim služnostima“. Slijed Zakona iz 1852. godine je Za-kon iz 1894. kojim se određuje stručna uprava i šumsko gos-podarenje šumama.

Krajem 19. stoljeća Gorski kotar bio je uglavnom pristu-pačno mjesto s razvijenom infrastrukturom i manufakturom. U 20. stoljeću dogodio se cijeli niz događaja koji je utjecao na demografske prilike, no činjenica jest kako su svi predu-vjeti za život stvoreni zbog jedne vrste drveća – jele, a čije je iskorištavanje, prerada i trgovina dovela ljude u tada divlji kutak svijeta kojeg su Rimljani zvali hortus diabolicus – đa-volji vrt.

Pogled s Risnjaka na nepregledno blago Gorskog kotara

Ruševine pilane na ulazu u Kamačnik


Fauna

Obični jelen rasprostranjen je u većem dijelu Europe, u jugozapadnoj Aziji i na sjeveru Afrike na području Atlaskog gorja. Prisutan je na širokom području na zapadu SAD-a i Kanade gdje se smatra da je riječ o

podvrsti, lat. Cervus elaphus canadensis. Budući da je vrlo pri-lagodljiva životinja, unesen je u Australiju, na Novi Zeland, u Argentinu i Čile. U većini zemalja u kojima pridolazi jedan je od izvora ljudske prehrane. Obitava u većim listopadnim šu-mama, osobito po rubovima, a zadržava se na čistinama jer mora svoje veliko tijelo opskrbiti velikom količinom hrane. Pri-sutan je i na planinama pa tako u Hrvatskoj razlikujemo dva tipa jelena.

Obični jelen četvrti je po veličini među jelenskom divljači, a kod nas najveći među sisavcima. Podvrsta je 28, no ne razliku-ju se značajno, najviše po veličini i rogovima. Najsitniji je jelen s Korzike, lat. C. e. corsicanus, a najkrupniji su jeleni s Kavkaza i područja Male Azije, lat. C. e. montanus.

Obični jelen spada u papkare parnoprstaše i preživače koje karakterizira želudac s četiri komore. Premda su prilično kru-pni, jeleni su proporcionalno građeni. Mužjak je krupniji i veće mase od ženke. Dužina tijela obaju spolova kreće se od 225 do 275 cm. Mužjaci su mase od 120 do 240 kg, ženke od 70 do 140 kg, a visina do ramena je od oko 105 do 120 cm. Rep je boje ostatka dlake, dužine od oko 20 cm s time da mužjak na korijenu ima mirisnu žlijezdu, dok je kod ženke takva žlijezda

Kralj naših ravničarskih šuma

Jeleni i košute žive u zasebnim krdima

Najstariji pronađeni ostatci koji izgledom odgovaraju današnjem običnom jelenu datiraju s početka srednjeg pleistocena, tj. od prije oko 800 000 godina. Toj je podvrsti dodijeljen znanstveni naziv Cervus elaphus acoronatus. Poznato je da su jelene rado crtali špiljski ljudi te postoje crteži stari oko 40 000 godina.

smještena na čelu. Oči su smeđih šarenica i s vidljivim suznim kanalima. Glava se prema tamnoj njušci vidljivo sužava. Uši su duge i ušiljene na vrhu. Duge i snažne noge prilagođene su za trčanje do 70 kilometara na sat i skokove visine do četiri me-tra. Oba spola imaju mirisnu žlijezdu s vanjske strane skočnog zgloba. Ljetna dlaka je sjajna, glatka i crvenkasto-smeđe boje. Zimsko krzno je sivo-smeđe boje i gušće. Dlaka na trbuhu i stražnjici je bjeličasta. Sva su im čula dobro razvijena, a vid je bolje razvijen nego kod srne.

Mužjaci nose kratku grivu pod vratom i rogove građene od koštanog tkiva koje počinju razvijati početkom druge go-dine života. Obično ih odbacuju zimi, a ponovno im počinju rasti u proljeće. Rastući rogovi prekriveni su mekanom, bar-šunastom kožom (bastom) koja sadrži krvne žile koje rogove opskrbljuju hranjivima, a koja se troši s vremenom. Rogovi postaju veći sa starošću životinje. Mogu rasti i po 2,5 cm dnev-no i taj proces može jelenima uzeti toliko energije da mogu izgubiti po nekoliko kilograma. Razvijeni rogovi najčešće su dužine oko 70 cm i mase oko jednog kg. Potpuno razvijeni rog može imati 12 parožaka, ali zabilježeni su slučajevi gdje ih je još više, čak 20. Osim mladih jelena, nerazvijene rogove nose jeleni koji obitavaju tamo gdje je slaba ponuda hrane. Rogove nose više od pola godine i za to su vrijeme manje društveni nego u vrijeme kada nemaju ovakvo sredstvo za samoobranu. Tada formiraju grupice zajedno s drugim mužjacima.

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

Obični jelen


Jeleni su socijalne životinje i van sezone parenja žive u krdi-ma, što znači većinu života. Krda se dijele na krda jelena i krda srodnih košuta i teladi. Mužjacima, za razliku od ženki, nije po-trebno stvarati čvrsto povezane saveze, no kod ženki prisutna je stroga hijerarhija s košutom – predvodnicom na čelu. Domi-nantne košute odlučuju kuda će krdo ići i gdje će se hraniti. Je-lenska krda uključuju mužjake različite starosti koji se u načelu zadržavaju na jednom mjestu i ne prelaze velike udaljenosti. Izuzetak su stari jeleni koji se osamljuju i lutaju sami.

Ujesen, prije parenja muške se grupe raspadaju i počinje vrijeme rike. U Europi je to u nizini tijekom kolovoza i rujna, a u planini tijekom rujna i listopada. Stariji mužjaci zauzimaju svoja područja rike i pokušavaju oformiti harem. Međusobno odmjeravaju snage rikanjem pri čemu je poželjno da je zvuk što dublji i traje što duže. Riču najčešće u rano jutro i uvečer te to može potrajati satima. U vrijeme rike, ali i druga doba godi-ne mužjaci se običavaju kaljužati u blatu. Blato koje ih prekriva pomaže im ne samo lakše poslati mirisnu poruku, nego ih čini i markantnijima. Rituali uključuju i paralelan hod jednog muž-jaka pored drugog, a što omogućuje usporedbu veličine. Ako izazivač smatra da je jači od starijeg dominantnog mužjaka, upustit će se u borbu naguravanjem glavom i rogovima. Oba

jelena pri tome za izbacivanje protivnika iz ravnoteže koriste svoju tjelesnu masu. Borbe su više ritualnog karaktera, no po-nekad dolazi do ozljeda, pa čak i smrti ako jači jelen uspije probosti rogovima trbuh slabijeg. Pare se najjači. Jelenima sezona parenja uzima jako puno energije, nekima toliko da ne prežive nastupajuću zimu. Ženke i mužjaci postaju spolno zreli nešto prije dvije navršene godine života.

Tele obično dolazi na svijet na proljeće, u svibnju ili lip-nju. Košuta nosi 230 - 252 dana, obično 234. Najčešće okoti jedno mladunče, rijetko dva. Tele je mase od oko 6 do 12 kg i smeđe boje. Bijele mrlje na leđima, koje pomažu u kamuflaži u gustoj vegetaciji, gube se krajem ljeta, tj. nakon dva mjeseca života. Prvih nekoliko dana tele biva skriveno, a majka redovi-to navraća kako bi ga nahranila. S majkom ostaje od devet do jedanaest mjeseci.

Većinu jelenske prehrane čine trava i niski grmovi. Dodatnu hranu čine grančice, izbojci i mahovine. Zimi i ako žive na mir-nom području, osim u zoru i kasno navečer, hrane se i tijekom podnevnih sati. Uobičajeno se tijekom popodnevnih sati odma-raju i probavljaju hranu. Sastav hrane ovisan je o dostupnosti i godišnjem dobu, a štete čine ako su prisutni u velikom broju.

Od predatora se bore zauzimanjem poza i ispuštanjem gu-turalnih zvukova. Mužjaci se brane rogovima, a oba spola uda-ranjem prednjim nogama. Najopasniji predatori su čovjek, sivi vuk i domaći psi, a rijetko ih napada medvjed. Telad vrebaju risovi. Neki od članova krda zaduženi su za praćenje potenci-jalnih opasnosti dok se ostali u krdu hrane ili odmaraju. Preda-tori u načelu vrebaju mlade jedinke. Stariji najčešće uspijevaju pobjeći zahvaljujući brzini koju mogu razviti do 70 km na sat i okretnosti. Manji broj životinja u prirodi doživi desetak godina, dok u zatočeništvu mogu doživjeti čak 20 godina.

Krdo košuta i teladi

Jelenja rika

Fauna


Topli ljetni dan u Otočcu. Dvojica šumara iz Šumarije Vr-hovine upravo su došli na intervju u jedan otočki kafić, no svako malo gledaju u sunčano nebo.

- Danas su idealni uvjeti. - zaključi Mario Bobinac, poslovođa - pomoćnik revirnika u Šumariji Vrhovine, a s njim se slaže upravitelj šumarije Bruno Devčić. Mario je član Para-glajding kluba Sokolovi iz Vrhovina, dok je Bruno član Kluba slobodnog letenja Fobos iz Gospića. Mario se u ovaj sport za-ljubio prije 6 godina i od onda godišnje provede 130 dana u zraku. Bruno je već 25 godina u ovome sportu, no u početku je letio sa zmajem, dok posljednjih godina preferira paraglaj-ding.

- Paraglajding je ipak jednostavniji, kako za letenje, tako i za korištenje i transport opreme. Težina mu je manja, ma jed-nostavno je praktičniji tako da sam u zadnje vrijeme uglav-nom u zraku s paraglajdingom. Ipak, treba naglasiti kako se sa zmajem može letjeti i u ekstremnijim uvjetima u odnosu na paraglajdera, što je za ljubitelje adrenalina dodatan plus. - tvrdi Bruno.

Šumari na nebu

Osjećaj koji ti daje letenje najbolji je na svijetuSlobodan poput ptice! Uzrečica je to koja se od davnina koristi kako bi se opisao osjećaj slobode, a uzrok tomu jest vječita težnja čovjeka da poleti put nebeskih visina. Kako tvrde naši kolege Mario Bobinac i Bruno Devčić, ta uzrečica je u potpunosti istinita i za njih ne postoji bolji osjećaj od letenja.

Pitamo ih kako je uopće došlo do te velike ljubavi prema letenju i to baš u Lici.

- Na području UŠP Gospić nalaze se neka od najkvalitetnijih letališta u Hrvatskoj. Samo u okolici Otočca je 5 ili 6 letališta, a na području cijele podružnice sigurno ih je 10. Od Hrvat-skih šuma Zrakoplovni savez Ličko-senjske županije u zakup je uzeo dva letališta: Gašparac i Godača pa je valjda i logično da šumari ispitaju što se to tamo događa. – u šali nam govore naši piloti praglajdinga, kako ih službeno nazivaju.

Mario kaže da je do interesa za paraglajdingom došlo slu-čajno u razgovoru s drugim pilotima. Bruno je isprobavao ra-zne hobije u životu i na kraju se zakačio za letenje jer, kako tvrde obojica, letenje je vrhunac doživljaja, najbolji mogući osjećaj na svijetu.

Obojica su morali položiti ispit za letenje, s time da je Mario položio i za instruktora te je trenutno jedini instruktor južno od Zagreba i Rijeke.

Mario kaže kako su s paraglajdingom obišli gotovo sva le-tališta u Hrvatskoj, ali su posjetili i susjedne zemlje, dok je Bru-

Tekst: Goran VincencFoto: Mario Bobinac, Goran Vincenc

Mario Bobinac i Bruno Devčić, letači iz Hrvatskih šuma

Hobiji


no 1998. godine boravio u Slovačkoj na Europskom prvenstvu u slobodnom letenju sa zmajem.

Iako su im mnogi pričali kako je letenje komplicirano, Mario tvrdi da tomu nije tako. Bitno je da čovjek zna što radi i da uživa dok je u zraku. Ističu kako sigurnost mora biti na prvome mjestu jer se sve greške prilikom leta skupo plaćaju.

- Smatram da samo treba pratiti što piše u zakonima i pod-zakonskim aktima jer su oni dobro napisani. Ne kaže se bez veze da je svaki članak zakona koji propisuje letenje ispisan krvlju. - ističe Mario.

Prilikom letenja moraju se javiti zračnoj kontroli. Let se mora prijaviti i odjaviti jer ako se ne odjavite do 20 sati, auto-matski kreće potraga za izgubljenim pilotom. Na zemlji uvijek mora biti jedna osoba s radiostanicom i kontaktom s kontro-lom letenja zbog nenadanih situacija poput požara kada se svi moraju prizemljiti zbog naleta kanadera ili akcija spašavanja.

Postoji i mogućnost da se ne prijavi let, no tada pilot pa-raglajdinga mora držati visinu ispod 300 metara, tj. ne smije izlaziti izvan takozvanog G-sloja.

Inače, na letalištima u dolini Gacke postignuta je rekordna visina od 3200 metara, dok je u Hrvatskoj rekord 4200 metara na letalištu kod Bjelopolja.

Kada govorimo o letačkoj opremi, treba naglasiti kako ona nije jeftina. Paraglajding padobran dođe oko 2,5 tisuće eura, a s dodatnom opremom poput kacige, naočala, visino-mjera, komunikacijske opreme i dr. cijena se penje i do 5 tisu-ća eura. Zmaj je još skuplji te je njegova cijena oko 15 tisuća eura, naravno riječ je o novoj opremi. Dobra polovna oprema koju koriste Mario i Bruno kreće se cjenovno od tisuće do 1,5 tisuće eura za paraglajding, odnosno 2,0 do 2,5 tisuće eura za zmaja.

Naprtnjača s početničkom opremom može težiti oko 7 - 8 kilograma, dok natjecateljska oprema teži i do 20 kg. No, obo-jica ističu kako je to mala cijena za gušte koje im pruža letenje po lijepom, sunčanom danu.

- To je neka vrsta ovisnosti. Obojica svaki dan gledamo u nebo kako bismo vidjeli kakvi su uvjeti za letenje i hoćemo li poslije posla na letenje. - obojica ističu. Kažu kako je svaki let priča za sebe i kako nikada nisu imali slične letove. U zraku se može ostati od 15 minuta pa do nekoliko sati, što ovisi o umješnosti pilota i meteorološkim uvjetima.

Također tvrde kako je ovaj hobi itekako koristan, pogotovo šumarima.

- Od letača šumari mogu imati velike koristi jer lete na ve-likim nadmorskim visinama gdje se lako uočavaju požari, a mi šumari možemo primijetiti sve nepravilnosti poput krađa i sl. Također, leti se izvan radnog vremena kada se upravo ove opasnosti najčešće javljaju, a opremljeni su i radiovezom pa mogu brzo reagirati. - ističe Bruno.

Upitali smo ih i za buduće planove u vezi letenja, a Mario nam je spremno odgovorio kako uskoro planira preuzeti obuku budućih pilota Kluba slobodnog letenja Pegaz iz Sinja, čemu se posebno raduje, a nada se da će to biti već krajem ljeta.

Kako je Mario instruktor letenja, također je ovlašten provo-diti tandem letove. Poziva sve zainteresirane da mu se jave u Paraglajding klub Sokolovi Vrhovine i svima će rado omogu-ćiti tandem let da se upoznaju s ovim predivnim sportom i nebeskim visinama.

Pogled u kojem uživaju tijekom leta Ptičja perspektiva u tandemu

Polijetanje

Sa zmajem se leti u ekstremnijim uvjetima

Hobiji


Madagaskar je otočna država u Indijskom oceanu, odvojena Mozambičkim kanalom od jugoistočne Afrike. Istoimeni otok koji čini većinu državnog teritorija četvrti je po veličini u svijetu. Nacionalni

simbol je drvo baobab.Zbog dugotrajne izolacije od ostatka svjetskog kopna na

Madagaskaru živi oko 5 % svih životinjskih i biljnih vrsta na Zemlji, od kojih su 80 % endemi. Na otoku nema opasnih zvi-jeri, nema čovjekolikih majmuna ni otrovnih zmija. Najpozna-tiji sisavci su lemuri, a od gmazova kameleoni.

Madagaskar je, također, bogat raznolikim ekosustavima i nacionalnim parkovima. Zaštićena područja vrlo su važna za očuvanje vrsta faune i flore koju karakterizira vrlo visoka razi-na endemičnosti.

Neki od najfascinantnijih ekosustava su bodljikave šume smještene na jugozapadnom dijelu Madagaskara, a koje se ističu visokom endemičnošću biljnih i životinjskih vrsta.

Bodljikava šuma (Spiny forest) može se pohvaliti vrlo viso-kom razinom endemičnosti, 95 % vrsta biljaka možemo naći samo na Madagaskaru, a 48 % samo u ovom ekosustavu. Prostire se od Morombea na zapadnoj obali do južnog dijela otoka, gotovo do Taolagnara (Port Dauphin). Kako je riječ o najsušnijem području Madagaskara, s prosječnom godišnjom količinom kiše od 500 mm ili manje, flora je prilagođena su-rovim sušnim uvjetima. Drvenaste vrste imaju dugačke kori-jene, mesnata debla (puna vode) i listove premazane voskom koji otpadaju u sušnom dijelu godine. Bodlje i trnovi su česti, naročito na biljkama rodova Allaudia, Pachypodium, Mimosa i Didierea te imaju nekoliko funkcija. Oni štite biljke od životi-nja koje traže vodu i usklađuju se s velikim završnim listovima kako bi smanjili površinu i time gubitak vlage. Unatoč sličnosti s kaktusima, biljke obitelji Didiereaceae proizvode male listove koji su zaštićeni trnjem i predstavljaju metamorfozu stabljike, a ne bodlje koje su modificirani listovi (npr. kod kaktusa). Ne-koliko Euphorbia sp. uopće nema lišće te provode fotosintezu i disanje samo iz debla i grana.

Najveća i najprepoznatljivija drveća bodljikave šume su baobabi. Bodljikava šuma područje je areala za 3 vrste baoba-ba (od sveukupno 6 vrsta koje dolaze samo na Madagaskaru): Grandidierov (Adansonia grandidieri), fony baobab (Adansonia rubrostipa) i za baobab (Andansoni za), dok su neke od osta-

Carstvo endema

Bodljikava šuma (Spiny forest) može se pohvaliti vrlo visokom razinom endemičnosti, 95 % vrsta biljaka možemo naći samo na Madagaskaru, a 48 % samo u ovom ekosustavu.

lih karakterističnih vrsta vontake (Pachypodium geayi), Givotia madagascriensis, Delonix spp., Moringa drouhardii, Euphorbia sp., Moringa hildebrandtii, Didiera Madagascriensis i mnoge druge.

Bodljikave šume su dom i mnoštvu zanimljivih vrsta gma-zova poput ugrožene paukove kornjače (Pyxis arachnoides), Dumerilove boe (Acrantophis dumerii), iguanida (Oplurus cyclurus), velikih glavatih gekona (Paroedura bastardi), Ou-staletovih i rogatih kameleona (Furcifer antimena) te mnogih drugih. Sveukupno možemo vidjeti 88 vrsta, od toga su 80 vrsta endemi Madagaskara, a 27 vrsta striktni endemi bodlji-kavih šuma.

Prepoznatljivi sisavci su prstenorepi lemuri (Lemur catta), Verreauxova sifaka (Prophitecus verreauxi), bjelonogi sportski lemuri (Lepilemur leucopus), sivi mišji lemuri (Microcebus mu-rinus), crvenkasto-sivi mišji lemuri (Microcebus griseorufus), strogo endemičan mesojed Vontsira (Galidictis grandidieri) te sedam vrsta tenreka (Tenrecidae), specijalizirana porodica in-sektojeda, endema Madagaskara. Iako najviše liče na ježeve i rovke, genetski su bliže slonovima nego ježevima!

Prije nekoliko stotina godina u bodljikavoj šumi mogla se vidjeti i slonovska ptica (Aepyornis maximus), najveća ptica koja je ikada postojala, a koja je izumrla zbog pretjeranog lova, kao i sakupljanja jaja. Ljuske jajeta još se uvijek mogu vidjeti na jugu Madagaskara.

Tekst: Saša DanonFoto: Samantha Ambler

Baobab

Bodljikave šume Madagaskara

Tropske šume


Tropske šume

Trenutno je tu dom 127 vrsta gnjezdarica, što je manje nego u drugim dijelovima Madagaskara, ali je zato 8 rodova endemsko samo za ovo područje.

Nažalost, bodljikava šuma jedan je od najugroženijih ekosustava na Madagaskaru. Najveća prijetnja je mala, ali ra-

širena eksploatacija za ogrjev i drveni ugljen. Selektivna sječa šuma za građevinsko drvo također je značajna prijetnja, pogo-tovo jer vrsta šume s bodljikavom šikarom ima prirodno sporu stopu rasta i obnove. U zadnjih par godina ovo je područje pogođeno velikom sušom koja samo pogoršava situaciju.

Vlada Madagaskara u suradnji s raznim domaćim i među-narodnim NGO-ima, kao i lokalnim zajednicama radi na ra-znim projektima očuvanja i zaštite bodljikave šume. Održiva upotreba resursa, smanjivanje ovisnosti o drvenom uglje-nom, kao npr. upotreba solarnih kuhala, poboljšanje životnih uvjeta u vidu edukacije i sanitarnih programa samo su neki od projekata kojima je cilj zaštiti bodljikavu šumu, ali i pomoći lokalnom stanovništvu.

Bodljikava šuma

Područje rasprostiranja bodljikavih šuma označeno je crvenom bojom

Kameleon

Sifaka

Prilagodba na ekstremne uvjete


Zaštićena priroda

Ovaj se prirodni botanički vrt nalazi na primorskim obroncima planine Biokovo, na nadmorskoj visini od 300 do 500 metara u naselju Kotišina, na jugoi-stočnoj strani Makarske. U njemu je zabilježeno oko

300, a prema nekim istraživanjima i preko 450 pretežno samo-niklih biljnih svojti, od tipično mediteranskih do planinskih te sađenih egzota, poljoprivrednog i ljekovitog bilja na mnoštvu terasa unutar podzida i suhozida. Uz liticu Biokova su zidine velikog Kaštela - fortifikacijskog objekta izgrađenog u 17. sto-ljeću. Dio vrta čini i kanjon Proslap s istoimenim slapom koji oživi samo za vrijeme jakih kiša. Na rubu vrta smještena je cr-kva sv. Ante čiji temelji sežu u 17. stoljeće, a u Spomen-domu „Marin Kovačević“ u selu Kotišina nalazi se informacijski i pre-zentacijski centar Parka prirode Biokovo.

Inicijativu za osnivanje vrta pokrenuo je 70-ih godina prošlog stoljeća franjevac i znanstvenik svjetskog glasa dr.

Biokovo u malom

Botanički vrt u naselju Kotišina zamišljen je kao „ograđeni dio prirode“ koji čuva samoniklu floru

Jure Radić (1920. – 1990.) sa svrhom znanstvenog istraživanja i motrenja, zaštite i očuvanja te popularizacije i upoznavanja biljnog svijeta planine Biokovo. Važnu ulogu pri osnivanju imalo je i ondašnje Šumsko gospodarstvo Makarska na čelu s direktorom Filipom Vilimom Šabićem, također vrlo cijenjenim poznavateljem flore i faune Biokova. Od službenog progla-šenja botaničkim vrtom 1984. godine više se puta mijenjala nadležnost i upravljanje parkom, od Šumskog gospodarstva pa do danas kad je pod nadležnosti Javne ustanove Park pri-rode Biokovo u suradnji s gradom Makarska i Gradskim mu-zejom Makarska. Isto je tako temelj njegove pravne zaštite


Botanički vrt prostire se na desetinama podzidanih terasa povezanih kamenim stazama

Na relativno maloj površini od 16,5 hektara vrt obu-hvaća vrlo raznolika staništa kao što su kamenjari, točila, stijene, obradive površine i kanjon Proslap, što osigurava bogat florni sastav zbog kojeg je ure-đen i zaštićen 80-ih godina prošlog stoljeća.

Na ulazu u vrt uklesane su riječi dr. fra Jure Radića, a istoimeni poučni ekološki put prostire se cijelim područjem Biokova


bio mijenjan sukladno zakonima, da bi se danas nalazio u kategoriji planinskog botaničkog vrta, a zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture.

Smještajem, oblicima reljefa te velikim brojem autohtonih biljnih vrsta, biokovski bota-nički vrt u Kotišini pravi je predstavnik planine Bi-okovo. Cjelokupni prostor s većinom samoniklim biljem izdiferenciran je raznolikom podlogom i tlom, nadmorskom visinom, nagibom, većom ili manjom osunčanošću i sjenovitošću staništa, što pruža znatne mogućnosti za različite tipove vegetacije. Podijeljen je na sedam cjelina: klisure, kamenjar, sipar, ljekovito i poljoprivredno bilje te ostalo bilje Biokova i širih područja. Zbog migra-cije biljaka u više se navrata vršila inventarizacija, determinacija i obilježavanje biljnih vrsta u skla-du sa standardima botaničkih vrtova te su po-stavljeni informativni panoi. Najraskošniji cvjetni prizori u vrtu mogu se vidjeti u proljeće i rano ljeto, dok se u ostalo doba godine uvijek može pronaći pokoji skriveni cvijet.

Od brojnih vrsta 10 je endema, 12 zaštićenih i 4 strogo zaštićene biljne vrste. Među endemima najužeg areala zabilježeni su biokovska runjika, biokovska oštrika, biokovski kozlinac, a posebnu pažnju zaslužuje suličasta zečina (Centaurea cus-pidata) koju je davne 1828. godine ovdje otkrio slavni botaničar Robert Visiani. Tradicija botanič-kih istraživanja šireg područja Biokova započela je 1818. godine s Portenschlag-Ledermayerom i kontinuirano traje do danas.

Ukupna flora užeg područja planine Bio-kovo ima 736 svojti prema Kušanu (1969.), od-nosno 1275 prema Radiću (1976.). Ova razlika ne proizlazi samo iz rezultata dodatnih istraživanja, nego je većim dijelom posljedica različitih takso-nomskih pristupa.

Kada se pogleda u prošlost, postaje jasno da su ovakav djelić prirode mogli locirati samo vrsni botaničari. Predvođeni fra. Jurom Radićem po-znavatelji i ljubitelji Biokova poput Filipa Vilima Šabića, Marije Edite Šolić i Branka Kovačevića na-stupili su sa zajedničkim ciljem te organizirali Prvi znanstveni skup o prirodi biokovskog područja u Makarskoj 8. – 10. listopada 1979. godine na ko-jemu su, između ostalih, doneseni neki i danas vrlo važni zaključci: • planinuBiokovotrebazaštititikaoparkpriro-

de, a u perspektivi i višom kategorijom• treba formirati vrt biokovske flore uprirod-

nom ambijentu• trebaunaprijeditipošumljavanjeičuvanješuma.

Odmah se pristupilo realizaciji planova te je 16. lipnja 1981. godine proglašen Park prirode Biokovo i izdvojeno je 19.550 ha zbog krških fenomena, bogatstva flore i faune te brojnih endema. Jure Radić dugo je istraživao najprikladnije stanište s najviše biokovskog bilja za prirodan botanički vrt. U svojim

obrazloženjima Radić navodi da su „prednost selu Kotišini pred ostalim mjestima osigurale njegove florističke i vegeta-cijske osobine, geomorfološka obilježja, točila i litice, a poseb-nu pažnju plijeni kanjon i povremeni potok Proslap s velikim slapom, kao i dobro sačuvani dijelovi starog sela Kotišina“.

Oduševljeni idejom stanovnici Kotišine darovali su ze-mljište za osnivanje vrta. Uređenje infrastrukture vrta vršeno

Kaštel je smješten unutar vrta i neosporno ga obogaćuje tradicijskom građevinskom baštinom

Zaštićena priroda

Veliki kaštel smješten je unutar botaničkog vrta Predstavlja jedini sačuvani primjerak fortifikacijske arhitekture na Makar-skom primorju. Građen je sredinom 17. stoljeća, u vrijeme Kandijskog rata koji je Venecija vodila s Osmanskim Carstvom, zbog čega ima izra-zita spomenička svojstva te je upisan u Registar kulturnih dobara. Za njegovu su gradnju korištene morfološke karakteristike terena. Prirodne stijene ograđene su visokim zidom čime je formirana višekatna građevi-na nepravilnog tlocrta. Na pročelnoj strani utvrde nalaze se puškarnice. Ulaz u sjeverni dio, na drugoj razini, nekad je bio dobro skriven predzi-đem čiji su ruševni ostatci još sačuvani. Kaštel je u potpunosti obnovljen i revitaliziran 2020. godine pomoću EU fondova te oblikovan u moderan interpretacijski centar pod nadležnosti Gradskog muzeja Makarska.


je prema sukcesivnim idejnim projektima Filipa Vilima Šabića, ondašnjeg upravitelja Šumskog gospodarstva Makarska. Za njegov doprinos istraživanjima biokovskog područja, jedna od novootkrivenih biljaka Biokova dobiva naziv po njemu (Vi-limov luk – Alium napolitanum Philipi).

Slijedom provedenih aktivnosti skupština Općine Makar-ska 2. listopada 1984. godine osnovala je botanički vrt. Prema

Campanula portenschlagiana - Portenšlagov zvončić

Moltkia petraea - modro lasinje

Alium subhirsutum, Sedum sp., Oronbache sp., Inula verbascifolia

Tordylium apulum - apulijska (napuljska) orjašica

Alium subhirsutum, Sedum sp., Oronbache sp., Inula verbascifolia

Zakonu o zaštiti prirode (NN 30/1994), vrt je kasnije kategori-ziran i zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture, a zato što se jednim dijelom nalazi u Parku prirode Biokovo i u ekološkoj mreži Natura 2000 - područje podbiokovo, njime upravlja Jav-na ustanova Parka prirode Biokovo.

Temeljem odluke grada o proglašenju hortikulturnog spo-menika botaničkog vrta, grad Makarska aktivno se uključio u održavanje vrta. Iz grada stručnu pomoć pruža biologinja Mila Lukić koja je zaslužna što je vrt ostvario uvjete za status planinskog botaničkog vrta. Biokovski botanički vrt član je Sekcije botaničkih vrtova Hrvatske, sastavnice Svjetske udru-ge botaničkih vrtova (BGCI - Botanic Gardens Conservation In-ternational). Budući da je vrijednost i potencijal vrta uvijek u fokusu stanovnika i lokalne samouprave, iz dana u dan rastu mogućnosti za njegovo unapređenje. Nakon projekta revitali-zacije građevinskih objekata kulturne baštine u Kotišini, slijedi i „Interreg“ projekt kojemu će jedan od ciljeva biti obnova sa-mog botaničkog vrta.

Zaštićena priroda


Zanimljivosti

Drvenasta vrsta lat. naziva Karomia gigas pripada poro-dici usnjača, lat. Lamiaceae. Ima ravno deblo s korom koja je prošarana smeđom, bež i narančastom, veli-ke ovalne listove, malene plodove vidljivo okriljene

uokrug. Prirodno pridolazi na istoku Afrike. Prema IUCN listi, uvrštena je u kritično ugrožene vrste i zato je upisana na cr-venu listu. Otkrivena je u Keniji 1977. godine, no tamo su oba pronađena stabla posječena do 1985. godine. Očuvani her-barijski uzorci od tih stabala, načinjeni 1977. i 1980. godine, kasnije su odigrali ključnu ulogu u identifi kaciji vrste. Po drugi puta je otkrivena 1993. godine u Tanzaniji i to jedno jedino stablo udaljeno više od 600 km od kenijskih stabala. Godine 2011. tanzanijski su botaničari nekoliko kilometara dalje otkri-li jednu populaciju. Fandey Mashimba, specijalist za šumsko sjeme u tanzanijskoj šumarskoj službi, tvrdi kako u prirodi ne raste više od dvadesetak stabala Karomiae. Sva evidentirana stabla nalaze se u rezervatima Mitundumbe šuma i Litipo na jugoistoku države. Roy Gereau, direktor botaničkog vrta u Mi-ssouriju, pomogao je u objavi ovih otkrića.

Missouri botanički vrt, u kojem Gereau danas djeluje, je-dan je od najstarijih u SAD-u i smješten je u gradu St. Louisu. U tom je vrtu daleko od Tanzanije ovog proljeća, 3. svibnja zabilje-žen veliki događaj pojave cvata na jednome od stabala. Stablo je u SAD dospjelo u obliku jedne od 6500 sjemenki, koliko ih je bilo prikupljeno u Tanzaniji. U sakupljanju su sudjelovali sami zaposlenici vrta koji su obavili mapiranje stabala pomoću GPS–a. Sjeme je sakupljano 2017. i 2018. godine, odnosno plodnih godina jer prethodne 2016. godine urod nije zabilježen. Bota-nički vrt i Vlada Tanzanije sporazum o izvozu sjemena potpisali su krajem 2017. godine, a u SAD je stiglo u rujnu 2018. godine.

Za uspješan uzgoj stabala bilo je potrebno stvoriti mikro-klimatske uvjete kakvi vladaju na istoku Afrike. To je značilo osigurati tlo sličnog sastava i određenu količinu svjetlosti i vlage, za što je nužan staklenik. Zaposlenici su za početak sje-me uzgajali u mokrim papirnatim ručnicima kako bi spriječili pojavu infekcija, a potom ga sijali u treset. Najveći izazov bila

Po prvi put zabilježeno

Procvalo jedno od najrjeđih stabala na svijetuDrvenasta vrsta lat. naziva Karomia gigas koja prirodno pridolazi u Tanzaniji toliko je rijetka da za nju ne postoji naziv na svahiliju. Jedna je od najugroženijih vrsta u Africi, ali i cijelom svijetu. U očuvanju vrste najuspješniji su djelatnici botaničkog vrta u Missouriju koji su prvi uzgojili stabla izvan staništa.

je niska klijavost vrste. To potvrđuje iskustvo zaposlenika vrta koji su tijekom 18-satnog čišćenja i ekstrahiranja ustanovili da je potencijalno vitalno samo 111 sjemenki. Od toga se primi-lo svega tridesetak, danas trogodišnjih stabala, no to je nešto više od broja stabala evidentiranih u prirodi. Danas se djelat-nici vrta mogu pohvaliti da su prvi na svijetu koji su uspješno uzgojili ovu vrstu i k tome prvi ugledali njezin cvijet.

Nježni blijedoljubičasti cvijet prvi je ugledao viši horti-kulturist Justin Lee kada je pregledavao stabla. Cvijet je nosio četiri bijela prašnika usmjerena nadolje, što upućuje na mo-gućnost da se sam oprašuje, no hortikulturisti u botaničkom vrtu ne isključuju mogućnost da se oprašuje uz pomoć kuka-ca. Procvalo stablo odbacilo je cvijet u manje od 24 sata, ali događaj budi nadu u spas vrste.

Smatra se da je Karomiau ugrozio gubitak staništa, a do čega je došlo širenjem poljoprivrede. Šumske rezervate u Tan-zaniji štiti Vlada, ali ljudi ipak tamo sijeku, a stablo Karomiae ima ravno deblo i drvo po kvaliteti nalik na tikovinu i zato je pogodno za izradu trupaca. Uz to i nisku klijavost vrste, situ-aciju otežava činjenica da je stabla napala parazitska gljiva. Zato na Univerzitetu grada Dar es Salaama, najvećeg u Tanza-niji, botaničari provode istraživanja. Direktor botaničkog vrta u Missouriju Gereau planira aktivno razmjenjivati spoznaje o Karomiae i s tanzanijskom vladom. Cilj zajedničke suradnje je uzgoj sjemena ex situ (van staništa).

U botaničkom vrtu u St. Louisu planiraju pokušati s vegeta-tivnim razmnožavanjem reznicama i cijepljenjem kada stabla dosegnu dovoljnu zrelost, no nadaju se da će ih još procvasti i međusobno se oprašivati zbog značaja za genetsku raznoli-kost. Pojasnili su kako kontrolirani uvjeti mogu pomoći podi-ći vitalitet sjemena. Daljnji planovi uključuju pohranu dijela sjemena u banku vrta i moguće slanje u Tanzaniju zajedno s pismenim podacima o iskustvu razmnožavanja i uzgoja Ka-romiae gigas. Priznaju kako osjećaju veliko uzbuđenje, ali i pritisak zbog neizvjesnosti projekta i zato pomno prate sve promjene na stablima.

Tekst/Ilustracija: Marija Glavaš Cvijet stabla Karomia


Gljive naših krajeva

Čuveni mikolog Christiaan Hendrik Persoon opisao je narančasto-crvenu zdjeličarku 1800. godine i imeno-vao je znanstvenim nazivom Peziza aurantia. U rod Aleuria smjestio ju je njemački botaničar koji se uveli-

ke bavio gljivama Karl Wilhelm Gottlieb Leopold Fuckel 1870. godine. Latinski naziv vrste aurantia znači zlatan, a odnosi se na boju plodnog tijela.

Rasprostiranje i stanište: široko je rasprostranjena po sje-vernoj umjerenoj hemisferi. Pronađena je i na jugu Čilea. Ra-ste iz tla u šumama listača i četinjača, po parkovima, vrtovima, uz puteve, često u grupama. Može se pojaviti u urbanoj sredi-ni na travnjaku, a ponekad raste na drvnoj sječki. Pridolazi na osunčanim mjestima jer joj godi toplina. Nužna im je vlaga, što znači da se ne pojavljuju za sušnih godina.

Opis: plodno tijelo jest, kao što ime gljive ukazuje, u po-četku oblika zdjelice, a kasnije biva nepravilnog oblika. Širina može doseći od 2 do 10 cm, no najčešće bude od 3 do 6 cm. S gornje plodne strane je jarko narančaste ili narančasto-cr-vene boje, glatka i sjajna. Donja, neplodna strana je nešto bljeđe boje jer je prekrivena bijelim zrnastim prahom. Meso je vlaknasto, tanko i lomljivo, blijedo žute ili blijedo naranča-ste boje. Stručka gotovo da nema. Spore su elipsoidne. Otisak spora je bijele boje.

Okus i miris: slabo izraženi, ali ugodni. Okus je nježan i eg-zotičan.

Vrijeme pojavljivanja: tijekom ljeta i jeseni. Počinje se po-javljivati u srpnju, a sezona završava u listopadu.

Jestivost i upotreba: jestiva je gljiva, može se jesti sirova, ali je uvijek najbolje kada se gljive termički obrade. Preporučuje se kuhati ih pola sata. Nije osobito popularna jer je omalena i dolazi u manjem broju pa ne čini obrok. Nema ni osobit okus i ne sma-tra se osobito kvalitetnom u kulinarstvu. Zbog svoje tople boje može se stavljati u salate kao ukras ili jesti pošećerena kao desert. Može biti dodatak tijestu ili se može sušiti i stavljati u juhu. Nakon kuhanja postaje hrskava, što se sviđa mnogim ljudima. Ako se kratko poprži, moguće je da će joj boja ostati sačuvana.

Narančasto-crvena zdjeličarka, lat. Aleuria auran-tia (Pers.) Fuckel 1870., omanja je saprofitna glji-va uočljiva zbog svoje narančaste boje. Spada u razred mješinarki (askomicete), gljiva koje stva-raju spore u mješinicama (askusima). Moguće ju je uzgajati pomoću micelija, najbolje u podnožju drveta. Nije osobito popularna u kulinarstvu iako je ljekovita.

Kemijski sastav: sadrži bjelančevinu lektin AAL koji veže fruktozu, a koji se proizvodi u plodnim tijelima i micelijima. U malim količinama sadrži vitamine B

1, B

2 i PP te veću količinu

vitamina C. Zahvaljujući visokom udjelu vode, gljiva je nisko-kalorična.

Ljekovitost: odlično je sredstvo za obnavljanje masne jetre. Jača imunitet zahvaljujući C vitaminu, dok hitin pomaže sniziti kolesterol. Djeluje protufungalno, protuvirusno i protuparazit-ski. Jača desni i vid. Smanjuje stres i mogućnost pojave tumora.

Neželjeni popratni učinci: ako se često konzumira, može doći do probavnih smetnji. Ne preporučuje se konzu-macija osobama koje pate od pankreatitisa, gastritisa, ulce-roznog kolitisa i bolesti jetre. Strogo je trebaju izbjegavati trudnice i dojilje, a ne preporučuje se ni djeci do sedme godine života.

Slične vrste: oblikom joj je sličan crveni peharček, lat. Sarcoscypha coccinea, neke zdjeličarke iz rodova Pulvinula i Scutellinia slične su i po boji, ali su manje i nejestive.

Tekst: Marija GlavašFoto: Marija Glavaš, internet

Vanjska strana je svjetlija

Često dolazi u skupinama

Narančasto-crvena zdjeličarka zvana i babino uho

Ističe se toplom bojom

Izgled odozgora


Zanimljiva priroda

Zeljasta vrba, lat. Salix herbacea L., pripada velikom rodu Salix koji broji oko 300 vrsta (od kojih kod nas raste 25). Posebna je po tome što je najmanje pozna-to stablo na svijetu. Nešto veća je mrežasta ili snježna

vrba, lat. S. reticulata, koja pridolazi na sjeveru Europe, Azije i Sjeverne Amerike, a naraste svega osam centimetara u visinu. Od zeljaste vrbe lako se razlikuje po izrazito neravnoj površini plojke lista i gotovo bijelom naličju.

Patuljasta vrba najmanja je poznata vrsta drveta na svijetu, visine svega jedan ili dva centimetra i to ne zahvaljujući deblu već nadzemnim ograncima. Čuveni prirodoslovac Karl Linne nadjenuo joj je zato naziv arbor minima. Spada među planin-ske vrbe koje rastu u vidu puzavih grmića koji se jedva izdižu iznad tla. Postoji i vrlo rijetki hibrid: S. herbacea x S. uva-ursi. Moguće ju je klonirati, što je korisno jer se sadnjom klonova u okoliš postiže dodatno kolanje vode i hranjivih tvari.

Zeljasta vrba raste na visokim planinama Europe, obično iznad 2000 m nadmorske visine, na mjestima koja su na granici vječnog snijega. Budući da kod nas nema tako visokih planina, nije element naše flore. Na mjestima na kojima pridolazi čini glacijalni relikt, što znači da potječe iz ledenog doba. U Europi se pojavljuje na Julijskim Alpama, Karavankama, Prokletijama,

Najmanje drvo na svijetu je zeljasta vrba

Stabla koja izviruju iz mahovine

Kada pomislimo na ekstreme u svijetu drveća, pomišljamo na velike dimenzije ili duboku starost. Velikom broju ljudi je poznato da je vrsta drveća koja dosegne najveću visinu obalna sekvoja, lat. Sequoia sempervirens, koja prirodno dolazi na zapadu SAD-a. Manje je poznato da je najmanja vrsta drveća zeljasta vrba, lat. Salix herbacea. Prirodno pridolazi na visokim planinama sjeverne hemisfere gdje je značajna za životinjski svijet.

Šar planini i planini Rile u Bugarskoj. Van Europe raste na Gren-landu i istočnoj Kanadi, ali na nižoj nadmorskoj visini, od 1000 do 1500 m, i široko je zastupljena u arktičkoj sjeverozapadnoj Aziji. U jako hladnim predjelima spušta se čak do mora.

Najmanja vrsta stabla na svijetu - u potpunosti opravda-va superlativ koji joj je nadjenut pa se često nalazi skrivena u mahovini i vidljivi su joj samo vrhovi grana. Raste i po stijena-ma i u tlu, tj. na mjestima zaštićenima od jakih vjetrova i hlad-noće, neposredno uz druge zeljaste vrbe. Najrasprostranjenija je i dobro razvijena na mjestima sa zaštitom od snijega, ali je, također, prilično česta na umjereno izloženim mjestima. Može podnijeti vrlo niske temperature od – 40 ºC.

Zanimljiva je po tome što svoje drvenasto stablo razvija samo ispod površine tla, tj. grana se ispod zemlje. Podzemne stabljike mogu činiti prostirke od jednog kvadratnog metra ili puno veće. Debljine su do 0,5 cm i promjenjive boje, što znači da su stariji dijelovi sivkasto ili crnkasto-smeđi, a mlađi svijetlosmeđi. Neodrvenjeli nadzemni ogranci, odnosno sta-bljike visine su od jednog do dva centimetra i nose na vrhu po dva mlada lista među kojima u vrijeme cvatnje izrastu rese. Uz to su puzavi i imaju koljenca za zakorijenjenje. Listovi su na kratkim peteljkama, od 1,5 do 7 mm dugim, i otpadaju. Sitni

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

Šumski pokrov Liliputa


Zanimljiva priroda

su, okruglasti, sjajno zelene boje, dužine i širine od jednog do dva centimetra. Gornja strana je sjajno zelena, a donja bljeđe zelena. Uglavnom su goli, ali ponekad s rijetkim dlakama na peteljkama, rubovima i površini plojke. Rubovi su nazubljeni, žile su peraste, vidljive, ali ne dopiru do ruba plojke.

Zeljasta vrba dvodomna je biljka. Muške rese sastoje se od dva prašnika, a ženske imaju nekoliko ženskih cvjetova. Svijetlozelene muške rese dužine su od 2 do 7,5 mm i širine od 1,5 do 6 mm. Stvaraju se na cvjetnoj grančici koja je duga od 0,25 do 2 mm. Svijetlocrveni ženski cvjetovi, tj. ženske rese dužine su od 3,25 do 13 mm i širine od 2 do 10 mm. Latice su odsutne. Zeljasta vrba cvjeta rano u sezoni. Smatra se da se oprašuju vjetrom, ali indikativno je da je često posjećuju kuk-ci. Plod je kapsula s dugim dlačicama koja sadrži brojne sje-menke. Velika količina sjemena sazrijeva neobično rano u se-zoni (ponekad i krajem srpnja). Sjeme se djelomično raspršuje vjetrom (zbog dugih dlačica), a dijelom se veže za životinje. Osim što se razmnožava spolno sjemenom, ova se vrba raz-množava vegetativno podzemnim stabljikama. Sposobnost klijanja je vrlo kratka, češće traje danima nego tjednima. Uz to, klijanje sjemena može biti osjetljivo na sušu i temperaturu.

Najmanja stabla na svijetu igraju vrlo važnu ulogu u ekosu-stavu. U hladnim geografskim širinama ona su hrana za mno-ge stanovnike sjevera kao što su kukci, ptice i jelenska divljač. U šikarama koje čine patuljaste vrbe kukci su zaklonjeni od vremenskih uvjeta, a ptice koriste stabljike i lišće za izgradnju gnijezda. To upućuje na činjenicu da je zeljasta vrba ne samo zanimljiva, već i korisna biljka.

Muška zeljasta vrba

Zeljasta vrba sa ženskim cvatom

Čempres je svima poznata biljka. Nekoć je imao status čarobnog drva, posvećenog starogrčkom bogu pod-zemlja Hadu. Predstavljao je simbol besmrtnosti duše i zato se i danas često uzgaja na grobljima i oko crkava.

U povijesti je korišten protiv bolesti maternice, upale crijeva,

Obični čempres nije samo dekorativno stablo

Lijek za mnoge bolesti, pogotovo zaustavljanje krvarenjaObični čempres, lat. Cuprdessus sempervirens L., pri-pada porodici čempresovki, lat. Cupressaceae, koja obuhvaća 20 rodova i 140 vrsta. Na području Hrvat-ske najvažniji su rodovi čempresa Cupressus L. i bo-rovica Juniperus L. Čempresa ima od 15 do 20 vrsta. Kod nas je najznačajniji domaći obični čempres uz kojeg se susreće nekoliko stranih ukrasnih vrsta.

Tekst/foto: Marija Glavaš

Poznato ukrasno drvo Mediterana

bronhitisa, bolesti dišnih organa i he-moroida. U te se svrhe i danas koristi, ali i za niz drugih bolesti. Postoji ve-liki broj kultivara običnog čempresa. Zbog njegove ljepote i stoljetne reli-gijske simbolike čempres je nacional-no stablo Irana.

Rasprostranjenost i stanište: areali običnog čempresa su Kreta, Cipar, Azija i jugozapadni Iran. U na-šim primorskim krajevima smatra se autohtonim ili udomaćenim, a čini značajno obilježje krajolika. Često se može naći i u unutrašnjosti kao hor-tikulturni element. Raste na kame-nitim staništima, kiselim i bazičnim tlima. Vrlo je otporan na visoke tem-perature i dugotrajne suše. Doživi vrlo veliku starost.

Opis: Stablo je visine od 20 do 30, rijetko 50 m. Krošnja je uska i pirami-dalna. Korijenov sustav je dobro razvi-jen, razgranat i prodire duboko u tlo. Lišće je tamnozeleno, lju-skasto i čvrsto prileglo uz izbojke. Juvenilni listovi su igličasti. Cvjeta u ožujku i travnju, a cvjetovi su jednospolni. Muški su valjkasti, žuti do žuto-smeđi, a ženski u kuglastim, češerastim cvatovima. Razvijaju se pri vrhovima krošnje, na vrhovima iz-bojaka. Češeri su jajasti, elipsoidni, duguljasti ili kuglasti, du-gački od 2 do 3,5 cm, široki od 2 do 3 cm. Imaju po desetak lju-saka. Dozrijevaju krajem ljeta i u jesen sljedeće godine kada se otvaraju i oslobađaju sjemenke. Određeni broj kuglastih češe-ra ostaje na stablu više godina. Sjemenke su plosnate, sjajne, okriljene i vrlo mirisne jer sadrže aromatična ulja.

Ljekoviti dijelovi i kemijski sastav: koriste se svi dijelovi koji sadrže ulje. Sakupljaju se mladi, još zeleni češeri. Gran-čice s listovima beru se u proljeće kada sadrže puno sokova. Kora i drvo prikupljaju se u svako doba, tj. kad zatrebaju. U svim dijelovima ima eteričnog ulja i dosta tanina. Češeri sa-drže proantocijanid, malo eteričnog ulja i diterpenskih kise-

lina. Destilacijom grančica dobiva se vrijedno ulje – Oleum cupressi koje sadrži furforol, tripineol, pimen, kamfen i nešto smole.

Ljekovitost i upotreba: čempres se upotrebljava slično kao i druge četinjače. Vrlo je korisna ljekovita biljka, a djeluje kao antiseptik, sedativ i diuretik. Upotrebljava se za liječenje dišnih organa, probavnih smetnji, snižavanje visokog tlaka, liječenje glavobolje i migrene. Češeri i listovi koriste se u lije-čenju vena. U obliku tinkture češeri su lijek za zaustavljanje krvarenja iz maternice i protiv povećane menstruacije, lije-čenje hemoroida i protiv krvarenja iz crijeva. Listovi i češeri pospješuju rad bubrega i izlučivanje mokraće, pospješuju znojenje i smanjuju temperaturu, dezinficiraju i regeneriraju kožna oštećenja. Pomažu protiv ekcema, lišaja, akni, čireva, kurjih očiju, bradavica, nadražene kože, zatim menstrualnih bolova i grčeva, krvarenja iz maternice i klimakterijskih tego-ba. Pripravci od kore i drva korisno su sredstvo kod dizenteri-

je (griže), bolesti debelog crijeva i maternice te bolesti pluća. Čaj od lišća zaustavlja unutarnja krvare-nja i mokrenje kod osoba starije životne dobi. Koristi se za liječe-nje plućnih bolesti i kod čestog mokrenja. Od isjeckanog drveta mogu se pripraviti kupelji za ruke i noge, a od grančica kupelji za li-ječenje hemoroida.

Neželjeni učinci: trudnice i dojilje pripravke od čempresa trebaju uzimati s velikim opre-zom. Postoje upute da priprav-ke treba uzimati šest tjedana, zatim napraviti prekid od ne-koliko tjedana pa nastaviti s primjenom.

Zreli češer

Nezreli češer i ljuskavo lišće


Ljekovito bilje

Najuspješniji FSC audit do sada

Documents

Transcript of Najuspješniji FSC audit do sada