Najčešće greške roditelja u vaspitanju deceZa roditeljstvo ne postoji univerzalno uputsvo, kao što ne postoje ni savršeni roditelji. No, neke greške su zajedniče za većinu roditelja koji, i s najboljim namerama, zaboravljaju osnove vaspitanja.

PAZITE ŠTA GOVORITE – Ponekad koristimo izraze i termine koji su prihvaćeni u društvu, ali mlade generacije nisu sigurne na šta se to tačno odnosi. U razgovoru sa decom budite jasni i kratki. Koristite jednostavne primere, reči i životne situacije s kojima dete može da se poistoveti.

IZBEGAVANJE NEPRIJATNIH RAZGOVORA – U procesu odrastanja sigurno ćete se naći u situacijama kada će doći na red na neprijatne razgovore koje, kao roditelj, morate obaviti. Ako mislite da ćete izbegavanjem razgovora dete izolovati od društva i da do njega neće doći informacije – varate se. Dete od vas može naučiti ispravne stavove i tako imati veću šansu da donese prave odluke.

VI NISTE DETETOV PRIJATELJ – Možda želite da budete najbolji prijatelj svom detetu, ali ono ima svoje vršnjake, a vi ste mu potrebni kao roditelj. Deci trebaju pouzdani roditelji na koje se mogu osloniti.

POREĐENJE S BRAĆOM I SESTRAMA – Jedna od ozbiljnih i najčešćih grešaka svih roditelja je poređenje s braćom i sestrama. Svaka osoba je individua i razlikuje se od ostalih. Takva su i deca. Oni od svojih roditelja žele bezuslovnu ljubav, zato se setite po čemu je vaše dete posebno, umesto da ga upoređujete s braćom i sestrama.

Za školarce koji neovisno i samostalno obavljaju školske obrazovne zadatke roditelji znaju reći "da ni ne znaju da imaju

školarca" u smislu da im ne trebaju pomagati oko zadaća i nadzirati ih te imaju povjerenja da će dijete odgovorno obavljati sve zadatke. No nisu svi školarci jednako motivirani za postizanje školskih uspjeha. Njihovi su roditelji zbunjeni i često im je teško odrediti koliko zapravo trebaju intervenirati i gdje je granica kod pomaganja u pisanju školske zadaće?

Ovisno o situaciji, roditelji trebaju razmisliti o razini vlastite uključenosti u procese učenja i obavljanja školskih zadataka. Naime, jedan od ciljeva obrazovanja je da dijete samostalno nauči rješavati svoje obaveze, da nauči kritički razmišljati i rješavati probleme (ma kakvi oni bili).

Ono što stručnjaci savjetuju je da roditelj bude uvijek dostupan i na raspolaganju djetetu, ali da se ne postavlja "iznad" djeteta. Što to znači? Roditelji ne bi trebali organizirati i kontrolirati proces učenja te se više od samog djeteta brinuti za ishod. Roditelji ne bi trebali stavljati vlastite obaveze po strani kako bi proveli sate iznad bilježnice i udžbenika sa svojim djetetom. Roditelj ne bi smio umjesto djeteta sjediti za stolom i razbijati glavu s nekim zadatkom kod kojeg je dijete zapelo, dok dijete čeka gotov odgovor "jer mu je to preteško". U toj se situaciji roditelj više brine o rezultatu procesa učenja od djeteta jer dijete zna da će mama ili tata već to nekako dokučiti i dati gotov odgovor. Prije ili kasnije roditelj će početi osjećati frustraciju.

Vrlo je važno kako se roditelji osjećaju u tom procesu pomaganja oko zadaće. Naime, u nekim slučajevima roditelj je povrijeđen i ljutit jer se dijete kod pisanja zadaće ponaša nepristojno i drsko. U nemalom broju slučajeva, dijete koje je zapelo u pisanju zadaće i potražilo pomoćroditelja, upravo prema njemu ispoljava svoju frustraciju pa se mogu čuti rečenice tipa: "nemaš pojma o čemu govoriš", "nismo to tako radili u školi", pa čak i "glup/a si". U ovakvim slučajevima roditelj treba postupiti onako kako bi postupio i u drugim slučajevima drskog ponašanja - treba se povući i ostaviti dijete da samo riješi problem. Ne zlobno i naglo, već kao prirodan odgovor na takvo ponašanje.

Kako onda postaviti granice?

Najbolji način je da djetetu kažete: "Kada me zamoliš za pomoć, doći ću, ali moraš ostati za stolom jer ja umjesto tebe neću rješavati zadaću, želim da si smiren/a i da pratiš ono što radimo".

U svakom trenutku treba imati na umu da je cilj da dijete, uz našu pomoć, samo riješi zadaću. Treba se osloboditi straha da će se zaredati niz loših zadaća, ocjene pasti, a time i školski uspjeh općenito. Dijete treba imati osjećaj da je samostalno u nečemu uspjelo, treba biti ponosno na sebe. A to neće biti ako mu roditelj riješi svu zadaću. Isto tako, učiteljica ili učitelj neće moći detektirati eventualne rupe u znanju, pa neće ni pomoći djetetu da ih pokrpa. osim toga, jednog dana kada dijete krene u srednju školu ili na fakultet, tko će umjesto njega učiti i rješavati zadatke i probleme?

Stoga se odmaknite od djeteta, pomažite mu kada je to dosita potrebno i kada vas zamoli, uspostavite pravila u kojima će dijete uz vaša podpitanja, skice i objašnjenja samo dolaziti do odgovora. važno je da ne dajete djetetu gotove odgovore već mu pomognite na način da dijete doista shvati ono što uči.

Ako je potrebno potražite i instrukcije i pomoć učiteljice, ali s jasnim pravilom da dijete samo treba doći do rješenja i odgovora.