NAÈELO ZAKONA ZA MALOLjETNE

“Svakome maloljetniku pod jurisdikcijom suda za maloljetne treba osigurati pasku i usmjerenje, po moguænosti u njegovu vlastitom domu, koji æe odgovarati duhovnoj, emocionalnoj, mentalnoj i tjelesnoj dobrobiti maloljetnika i najboljoj koristi države; treba oèuvati i jaèati obiteljske veze maloljetnika, kad god je to moguæe, udaljujuæi ga iz skrbništva njegovih roditelja jedino kad njegova dobrobit ili sigurnost i zaštita javnosti ne mogu biti na primjereni naèin zaštiæeni bez udaljavanja; a kada se maloljetnika udalji iz njegove obitelji, treba mu osigurati skrb, pasku i disciplinu što je moguæe istovjetniju onoj koju bi mu trebali pružiti njegovi roditelji.”Èlan 502, Poglavlje 2, Zakona o dobrobiti i javnoj skrbi države Kalifornije

1

Bio je to dan za one koji gube.Ujutro dobih na poslu nogu. Poslije podne Maris posla dugu loptu, i dok su ga televizijske kamere slijedile oko baza, vjerojatno ste zapazili izraze na licima “Cincinnati Redsa” i nekako osjetili da je runda gotova, premda su se trebale odigrati još èetiri igre. Onda je te noæi zazvonio telefon i izvukao me iz besana kreveta, na kome sam ležao zagledan u sivocrni strop i nastojao” biti što tiši, osluškujuæi Elizabeth koja se na susjednom krevetu pretvarala da spava.Bezlièni glas telefonistice s meðugradske prigušenozapjeva:- Gospodina Lukea Careyja, mool”m. Meðugradskipozrv.- Na telefonu - rekoh.Za to je vrijeme Elizabeth veæ bila upalila svoju svjetiljku. Sjedila je uspravljena na krevetu, a duga joj plava kosa padala preko nagih ramena.- Tko je to? - zaustila je tiho.- Ne znam - rekoh brzo. - Meðugradska.- Možda je to zbog onoga tvog posla u Davtoni - reèe puna nade. - Onoga o kome si pisao.Na telefonu se oglasi muiki glas. Imao je slabi zapadnjaèki naglasak.- Gospodin Carey?- Da.- Gospodin Luke Carey?- Tako je - rekoh. Postajao sam malko uznemiren. Ako se to nekome èinilo kao vic, meni zacijelo nije.9- Ovdje narednik Joe Flynn iz policije San Francisca. - Naglasak sada bijaše zamjetljiviji. - Vi imate kæer po imenu Danielle?Nenadam" strah zgrèi mi utrobu.- Da, imam - rekoh brzo. - Zar nešto nije u redu?- Rekao bih da nije - reèe polako. - Upravo je poèinila ubojstvo!Reakcije su èudne stvari. Na trenutak sam se gotovo nasmijao. Prividjelo mi se njeno slomljeno krvavo tijelo kako leži rastrgano na nekom usamljenom putu. Zagrizao sam u jezik kako bih zadržao rijeèi: “Je li to sve?” Umjesto toga, naglas zapitah:- Je li ona dobro?- Dobro je - odvrati narednikov glas.- Mogu li s njom razgovarati?- Ne možete do jutra - odgovorio je. - Ona je na putu za Sud za maloljetne.- Je li njena majka u blizini? - zapitah. - Mogu li razgovarati s njom?- Aa - reèe. - Ona j”e gore u svojoj sobi, ima napad histerije. MisUm da joj lijeènik upravo daje inj”ekciju.- Postoji li uopæe netko s kime bih sada mogao razgovarati?- Gospodin Gordon je s vašom kæeri na putu za Sud za maloljetne.- Je li to Harris Gordon? - upitah.- Aha - odgovori on. - Fiškal osobno. On me i zamolio da vas nazovem.

Harris Gordon. Fiškal. Tako su ga ondje zvali. Najbolji koji j”e postojao. I naj”skuplji. Morao sam znati. On je zastupao Noru u našoj brakorazvodnoj parnici i naèinio od mog odvjetnika majmuna. Poèeo sam se nešto bolj”e osjeæati. Ako ga je pozvala, znaèi da Nora nije bila pretjerano histerièna.U policajèevu glasu osjeti se prizvuk radoznalosti.- Zar ne želite znati koga je ubila vaša kæi?Onako kako je on to rekao, zvuèalo je “ub”la”.- Još uvij”ek ne mogu vjerovati - rekoh. - Dani nikoga ne bi povrijedila. Još joj nije ni petnaest.- Ipak, ubila ga je - reèe bez okolišanja.- Koga? - upitah.10- Tonvja Riccija - reèe. U njegovu se glasu pojavi nešto zlobno. - Frajera vaše žene.- Ona nije moja žena - rekao sam. - Rastavlj”eni smo jedanaest godina.- Ubola ga je u trbuh jednim od kiparskih dlij”eta što ih vaša žena drži u ateljeu. Bilo je oštro poput britve. Rasparalo ga je kao bajuneta. Posvuda je bilo krvi.Sumnjam da je uopæe èuo što sam rekao.- Èini se da j”e to jedan od onih sluèajeva gdje se muškarac spetlja s objema, pa je mala postala ljubomorna.Osjetih kako mi se u grlu diže muonina. Snažno progutah i potisnuh je nadolje.- Ja poznajem svoju kæer, narednièe - rekao sam. - Ne znam zašto ga je ubila niti je li ga ubila, a ako jest, kladio bih se u svoj život da to nije bio razlog.- Prošlo j”e veæ više od šest god”na otkako ste je vid”li - ustrajao je. - Klinci se za šest godina na odreðeni naèin promijene. Odrastu.- Ne da bi ubijali - rekoh. - Ne Danielle. - Spustio sam slušalicu prije nego je mogao izreæi još koju rijeè i okrenuo se prema krevetu.Elizabeth je zurila u mene; plave joj oèi bijahu širom otvorene.- Jesi èula?Kimnula je. Hitro je ustala iz kreveta i kliznula u svoj ogrtaè.- Ali ne mogu vj”erovati.- Ni ja - rekoh tupo. - Ona je još dijete. Istom joj je èetrnaest i pol.Elizabeth me uze za ruku.- Doði u kuhinju. Spremit æu ti kavu.Sjedio sam u nekoj vrsti magle, sve dok mi u ruku nije stavila šalicu vruæe kave. Bijaše to jedna od onih prilika kada èovjek misli o svemu a ipak ni o èemu. U svakom sluèaj”u, ni o èemu što se pamti. Možda o malim stvarima. Kao o maloj djevojèici koja je prvi put u zoološkom vrtu. Ili se smije pjeni što je vjetar donosi s mora u La Jolli. I o tankom djecjem glasu:11- Kako je zabavno živjrti na brodu, tata! Zašto mama ne dodr ovamo i .ivi s tobom, umjesto u onoj velikoj Itaroj kuèi na vrhu biijega u San Franciscu?Nasmiješili M U scbi ijetlvii se kako je Danielle izgovarala San Francisco - San Flancisko. To je Nori uvijok smetalo. Nora je uvijek govorila tako pravilno! Nora je uvijek u svemu bila toèna. U svemu što su ljudi mogli vidjeti. Ona je izvana bila dama.Nora Marguerite Cecelia Havden. U njoj je tekla ponosita krv španjolskih donova stare Kalifornije, vrela irska krv koja je postavljala prugu zapadnih željeznica i ledena voda što je kružila žilama bankara Nove Engleske. Pomiješajte ih sve zajedno i dobili ste damu. S bogatstvom, moæi i zemljom. I sa èudnom divljom vrstom talenta što ju je izdizao iznad svih drugih.Jer, što god Nora dotakla: kamen, ili metal, ili drvo, poprimalo bi oblik, život, svoj vlastiti. A što god takla, a veæ je imalo vlastiti oblik, život, ona bi uništila. Znao sam to. Jer sam znao što je uèinila meni.- Popij kavu dok je vruæa.Podigoh pogled. Elizabethine oèi postojano su me gledale. Srknuh. Osjetih kako mi toplina mili u studen Jkoja bijaše moj želudac.

- Hvala.Sjela mi je nasuprot.- Bio si negdje daleko. Prisilih svoje misli da joj se vrate.- Razmišljao sam.- 0 Danielli?Šutke sam kimnuo oæutjevši kako u meni gmiže krivnja. Bijaše to još jedna odlika koju je posjedovala Nora. Naèin da vam se uvuèe u pamet i zaposjedne misli koje bi trebale biti upuæene nekome drugom.- Što æeš uèiniti? - upitala je Elizabeth.- Ne znam. Ne znam što da radim. Glas joj bijaše topao i nježan.- Jadno dijete! Šutio sam.- Barem je njena majka uz nju.12Gorko sam se nasmijao. Nora nilkada nije bila ni sa kune. Samo sa sobom.- Nora je imala napad bisterije. Lijeènik ju je smirio, za noæas.Elizabeth je buljila u mene.- Hoæeš reæi da je Danielle sama?- Njihov odvjetnik otišao je s njom na Sud za maloljetne - rekoh.Elizabeth me još trenutak gledala a potom ustala i otišla do ormara. Izvadila je još jednu šalicu, a sa stalka za sušenje iia slivniku uzela žlicu. Tresla joj se ruka. Žlica bubne na linoleum. Pošla je da je digne a onda se zaustavila.- K vragu! - prokune. - Osjeæam se tako nespretnom.Podigoh žlicu i sa stalka uzeh drugu. Ona kavom napuni svoju šalicu i ponovno sjedne.- Prokletog li vremena za trudnoæu! Nasmijao sam joj se.- Ne može se samo tebe kriviti. I ja sam u tome imao udjela.Oèi joj se nisu micale s imojih.- Osjeæam se tako glupom i beskorisnom. Kao kakva budala. Pogotovu sad.- Ne budi blesava.- Nisam ja blesava - reèe. - Nisi ti želio ovo dijete. Ja sam ga željela.- E, sad jesi blesava.- Imao si kæer - reèe. - Tebi je to bilo dovoljno. Ja sam ti takoðer željela dati dijete. Mislim da sam bila ljubomorna na nju. Morala sam dokazati da sam barem u neèemu dobra koliko i Nora.Obišao sam oko stola i sjeo pokraj nje. Još me uvijek gledala. Rukama je primih za lice.- Ništa ti ne moraš dokazivati. Ja te volim. Oèi joj još nisu napuštale moje.- Vidjela sam izraz na tvom licu kad si govorio o Danielli. Nedostajala ti je. Pomislila sam da ti ne bi toliko nedostajala kad bismo mi imali dijete.Najednom joj se oèi ispuniše suzama. Posegnula je za mojom rukom i spustila je na svoj puni, èvrsti trbuh.13- Ti æeš voljeti našu bebu, zar ne, Luke? Upravo toliko koliko voliš Daniellu?Sagnuh se i prislonih glavu na život u njoj.- Znaš da hoæu - rekoh. - Volim je veæ sada.- Možda æe biti deèko.- Nije važno - prošaptah. - Oboje vas volim. Rukama mi podiže glavu na svoja prsa. Èvrsto me privi uza se.- Moraš poæi onamo.- Jesi li šašava? A tebi su dva tjedna do rodilišta.- Mogu ja to i sama - rekla je mirno.- A èime æemo platiti? Jutros sam izgubio posao, sjeæaš se?- U banci imamo skoro èetiri stotine - reèe. - A ti u svom džepu još uvijek imaš platni èek od prošlog tjedna.- Stotinu i šezdeset karti! To nam je potrebno za život! Mogu proæi tjedni prije no što dobijem novi posao.- Od Chicaga do San Francisca samo su tri i pol sata - reèe. - Povratna turistièka avionska karta stoji manje od stotinu i pedeset dolara.- Neæu to uèiniti. Ne rnogu. Taj nam je novac potreban za bolnicu.

- Ja sam odluèila - reèe. - Ti ideš. Znam da bih to htjela da je Danielle naše dijete.Posegnula je za telefonskom slušalicom na zidu.- Poði gore i spremi se dok ja nazovem aerodrom. Obuci sivo flanelasto odijelo. To je jedino pristojno odijelo koje imaš.2Kad je Elizabeth ušla u spavaæu sobu, zurio sam u otvorenu putnu torbu raširenu na krevetu.- Avion s aerodroma O”Hare leti u dva i trideset - reikla je. - Jednom sleti i dovozi te u San Francisco u èetiri ujutro, po vremenu Zapadne obale.14Ja sam samo stajao i gledao u malu torbu od šatorskog platna. Osjeæao sam se nekako tupo. Još uvijek nisam shvaæao novost.- Na brzinu se istuširaj - reèe. - Ja æu spremiti torbu.Zahvalno je pogledah. Elizabethi se nikad ništa nije moralo reæi. Uvijek je nekako znala. Otišao sam u kupaonicu.Pogledah svoje lice u zrcalu. Oèi su mi imale podoènjake i duboko tonule u svoja duplja. Posegnuh za britvom. Ruka mi se još uvijek tresla.“Posvuda je bilo krvi”, provališe mi u misli narednikove rijeèi. Do vraga s brijanjem! Mogu to uèiniti ujutro. Otiðoh pod tuš i pustih vodu do kraja.Kad sam izišao, torba je veæ bila spremljena i zatvorena. Prišao sam ormaru za odijela.- Odijelo sam spremila - rekla je Elizabeth. - U avionu nosi hlaèe i sportsku jaknu. Nema smisla da gužvaš odijelo.- U redu - reikoh.Upravo sam završio vezivanje kravate kad je zazvonio telefon. Elizabeth podigne slušalicu.- Za tebe je - rekla je pruživši mi slušalicu.- Halo?Nije mi trebalo reæi tko je na drugoj strani. Svugdje bih prepoznao taj mirni glas. Moja bivša punica. Kao i obièno, nije gubila vrijeme na uvod.- Gospodin Gordon, naš odvjetnik, misli da bi bilo dobro da doðeš ovamo.- Kako je Danielle?- Dobro - reèe stara dama. - Bila sam toliko slobodna pa sam rezervirala apartman za tebe i tvoju ženu u “Mark Hopkinsu”. Kad na aerodromu podignete karte, javite mi broj leta, pa æu pred vas poslati kola.- Ne treba, hvala.- Ovo nije prilika da se praviš ponosan - rekla je razdražljivo. - Poznajem vaše novèano stanje, ali èini mi se da je dobrobit tvoje kæeri puno važnija.- Danina dobrobit je oduvijek važnija.- Zašto onda neæeš doæi?- Nisam rekao da neæu. Rekao sam samo “ne” vašoj ponudi. Sam mogu sebi platiti put.15- Još si uvijek isti, zar ne? - upitala je. - Hoæeš li se ikad promijeniti?- A vi? - uzvratih.Trenutak je vladala tišina, a onda se opet javi njen glas - nešto hladniji, nešto jasniji:- Gospodin Gordon želi razgovarati s tobom.Glas mu bijaše snažan i topao. Prevarit æe vas ako ga otprije ne poznajete. Iza tog je prijateljskog glasa um koji radi poput èeliène klopke.- Kako ste, pukovnièe Carey? Prošlo je mnogo vremena.- Da - rekoh. Koliko je jedanaestgodišnja rastava. Ali nisam ga na to morao podsjeæati. On vjerojatno zna vrijeme toèno u minutu. - Kako je Dani?- Ona je izvrsno, pukovnièe Carey - reèe umirujuæi me. - Kad je sudac vidio u kakvom je šoku jadno dijete, stavio ju je pod moj nadzor. Ona je gore, ovdje kod svoje bake, spava. Lijeènik joj je dao sedativ.Htione htio, bilo mi je drago što je na našoj strani.- Moramo je sutra ujutro u deset vratiti na Sud za maloljetne - rekao je. - Mislim da bi foilo dobro kad biste bili ovdje da je otpratite.

- Bit æu tamo.- Izvrsno. Hoæete li nam se moæi pridružiti sutra oko sedam za doruèkom? Postoji niz stvari o kojima bismo morali porazgovarati, a radije ih ne bih spominjao preko telefona.- U redu - rekoh. - U sedam za doruèkom. Nasta mali prekid, a onda se opet oglasi gospoðaHayden. Èinilo se da se napreže kako bi govorila prijateljski.- Ja uistinu jedva èekam da upoznam tvoju ženu, Luke.- Ona neæe doæi.Razabrah iznenaðenje u njenu glasu.- Zašto ne?- Jer èeka dijete - rekoh. - Svaki dan.Nakon toga više nismo imali jedno drugom što reæi, pa se pozdravismo. Ali netom sam zaklopio telefon, ponovno zazvoni. Bio je opet Harris Gordon.16- Još samo jedna stvar, gospodine Carey. Molim vas da ne razgovarate ni s kakvim novinarima. Važno je da ne dajete izjave prije no što razgovaramo.- Razumijem, gospodine Gordone - rekoh i spustih slušalicu.Elizabeth je gledala prema kupaonici.- Obuæi æu se, pa æemo se odvesti na aerodrom. Upitno je pogledah.- Misliš li da bi treibala? Mogu pozvati taksi.- Ne budi smiješan - nasmijala se. - Bez obzira na ono što si rekao staroj gospoði, preostala su još dva dobra tjedna.Volim noænu vožnju. Svijet prestaje na kraju svjetla vaših farova. Ne možete vidjeti kamo idete pa ste sigurni, barem koliko daleko možete vidjeti, što je bolje od bilo èega prosjeènog u životu. Promatrao sam kako se brzinomjer penje na osamdeset, a onda sam smanjio na šezdeset pet. Nije bilo potrebe za žurbom. Još nije bila ni ponoæ.Nije nam se sjedilo i èekalo kod kuæe. Tamo na aerodromu bit æe kretanja, ljudi. èinit æe nam se da nešto radimo, iako ondje nema nikakva posla.Krajièkom oka spazih kako je zatreperila žigica i kratko obasjala Elizabethino lice. Pružila je ruku i stavila mi cigaretu meðu usne. Duboko sam potegnuo.- Kako se osjeæaš?- Dobro - rekoh.- Želiš li o tome razgovarati?- O èemu se tu može razgovarati? Dani je u nevolji i idem onamo.- Rekao si kao da si to i oèekivao - rekla je. Letimièno je pogledah s nekom vrstom iznenaðenja.Ponekad je bila isuviše dobra. Kopkala bi po mojoj mnutrašnjosti i izlazila s mislima koje ni samome sebi ne bih priznao.- Nisam to oèdkivao - rekao sam bez okolišanja.- A što si oèekivao?- Ne znam.Ni to nije bila potpuna istina. Znao sam što sam oèekivao. Da æe me Danielle jednog dana nazvati telefonom i reæi kako želi biti sa mnom. A ne sa svojom2 Kamo Ijubav ode17majkom. Ali za jedanaest godina nekako je izblijedio taj san.- Misliš li da ima neèega u onome što je natuknuo onaj policajac?- Ne bih rekao - odvratih. Na trenutak sam se zamislio. Zapravo, prilièno sam uvjeren da nema. Da je bilo tako, ubila bi ga Nora. Nora ne dijeli ništa što drži da je njeno.Elizabeth je šutjela, pa nastavih razmišljati. Takva je Nora. Jedino joj je važno zadržati ono što želi. Sjetih se posljednjeg dana, na sudu.Do tada je veæ sve bilo uglavljeno. Dobila je rastavu. Bio sam bez novaca i propao, i jedva sam se mogao uzdržavati, dok je ona posjedovala sve na svijetu što bi poželjela. Jedini preostali problem bijaše Danino skrbništvo.Zbog toga smo otišU do suca. Trebala je to biti puka formalnost. Veæ smo se bili dogovorili da æe Dani dvanaest vikenda godišnje i pola godine provoditi sa mnom na brodu u La Jolli.

Dok je moj odvjetnik razjašnjavao dogovor, sjedio sam na stoUci nasuprot sucu. Ovaj je kimnuo i okrenuo se Harrisu Gordonu:- To mi se èini pravednim sporazumom, gospodine Gordone.Sjetih se kako se upravo u taj mah Danielle, koja se podalje igrala loptom, najednom okrenula i povikala:- Drži, tata!Lopta se zakotrljala po podu i, kad sam kleknuo da je podignem, zaèuh odgovor Harrisa Gordona:- To baš i nije tako, vaša visosti.Zabuljih se u njega u nevjerici, još uvijek držeæi u ruci loptu. Zar se nismo juèer o tome dogovorili? Pogledao sam Noru. Njene ljubièastoplave oèi kao da su gledale kroz mene.Poslao sam loptu natrag Dani.Harris Gordon nastavi:- Moj klijent tvrdi kako pukovnik Carey nema roditeljskih prava.18- Kako to mislite? - dreknuh uspravivši se. - Ja sam njen otac!Gordonove tamne oèi bijahu zagonetne.- Zar nikada niste pomislili kako je èudno što se dijete rodilo samo sedam mjeseci po vašem povratku iz Japana?Borio sam se da suzdržim bijes.- Gospoða Carey i njen lijeènik su me oboje uvjerili da je Dani roðena preuranjeno.- Piilièno ste naivni za odrasla èovjeka, gospodine Carey.Gordon se ponovno okrene sucu.- Gospoða Carey želi obavijestiti sud da je dijete Danielle zaèeto šest do sedam sedmica prije povratka pukovnika Careya iz vojske. S obzirom na to, a ona je uvjerena kako je pukovnik Carey sebi to veæ odavno priznao, gospoða Carey traži iskljuèivo pravo na skrbništvo nad svojom kæeni.Brzo se okrenuh svom odvjetniku.- Zar æete dopustiti da nas ovako izigraju? Moj se odvjetnik nagne prema sucu:- Neobièno sam užasnut ovom klevetom gospodina Gordona - rekao je. - Vaša visost mora biti svjesna da je ovo u suprotnosti sa sporazumom što sam ga juèer s njim postigao.Po naèinu kako je sudac progovorio, mogao sam reæi da je i on zapanjen, iako su njegove rijeèi bile promišljeno nepristrane.- Žao mi je, odvjetnièe, ali vi morate znati da sud ne može osnažiti nijedan sporazum koji nije postignut u njegovoj prisutnosti.Napokon je provalio moj gnjev.- Onda do vraga sa sporazumom - povikah. - Vratit æemo se i ponovno boriti za cijelu stvar!Moj me odvjetnik uhvati za ruku i pogleda suca.- Dopuštate li mi da trenutak porazgovorim sa svojim klijentom, vaša visosti?Sudac kimnu i poðosmo do prozora. Stajali smo ondje leðima okrenuti sobi i gledali van.- Znate li što bi to znaèilo? - prošaptao je. - Javno biste priznali da vam je žena nabila rogove dok ste još bili preko mora!2*19- Pa što onda? Cijeli grad zna da se izjebala sa oijelim San Franciscom, od Chinatowna do Presidia!- Prestanite misliti na sebe, Luke. Mislite na svoju kæer. Sto æe za nju znaèiti ako ovo procuri van? Njena je roðena majka proglašava faeukom.Zurio sam u njega.- Ne bi se usudila.- Veæ jest.Njegov odgovor bijaše nepobitan. Šutio sam. Tada s druge strane sobe dopre tanki glas:- Drži, tata!

Gotovo mehanièki ponovno se sagnuh da podignem loptu. Dani pohrli prostorijom i baci mi se u naruèaj. Podigoh je. Smijala se a tamna joj kosa svjetlucala.Najednom je poželjeh èvrsto stisnuti na prsa. Nora je lagala. Mora biti tako. Nekako sam u sebi znao da je Danielle moja kæi.Pogledah preko sobe. U suca, u njegova tajnika, u Harrisa Gordona, u Noru. Svi su nas promatrali. Svi osim Nore. Ona je gledala u neku toèku iznad moje glave.Prouèavao sam maleno nasmijano lice nasuprot mome. Osjetih kako se u meni podiže neki muèni osjeæaj poraza. Nisam to mogao uèlniti. Nisam htio riskirati da povrijedim vlastito dijete.- Što možemo ueiniti? - prošaptah.U oèima svog zastupnika proèitah suosjeæanje.- Pustite me da porazgovaram sa sucem.Ostao sam s Danielle u naruèju a on je otišao do stola. Vratio se nakon nekoliko minuta.- Možete dobiti èetiri vikenda godišnje. I dva sata svako nedjeljno poslij”epodne, ako doðete u San Francisco. Jeste li sporazumni?- Mogu li birati? - upitah gofko. Gotovo je neprimjetno odmahnuo glavom.- U redu - rekoh. - Bože, koliko me mrzi!S nepogrešivim djeèjim nagonom Danielle shvati o èemu govorim.- Oh, ne, ne mrzi te, tata - reèe brzo. - Mamica te voli. Voli nas oboje. Rekla mi je.20Spustio sam pogled na nj”eno lišce, toliko ozbilj”no, toliko željno da bude sigurno. Zažmirkao sam oèima kako bih odagnao hitre slane suze.- Naravno, dušo - rekoh umirujuæi je. Nora poðe prema nama.- Doði mamici, srce - pozva. - Vrijeme je da poðemo kuæi.Dani letimièno pogleda nju, pa mene. Klimnuh kad je Nora pružila ruke. Prvi put Nora me pogleda iznad Danielline glave. U oèima joj bijaše èudan izražaj pobjede.Isti izražaj pobj”ede koji bih opazio kad bi dogotovila sikulpturu na kojoj je naporno radila. Nešto èemu se naprezala da dade oblik. Najednom shvatih što njoj znaèi Danielle. Ona joj nije dijete veæ nešto što je naèinila.Spustila je Daniellu i njih dvije, držeæi se za ruke, krenuše prema vratima. Kad ih je Nora otvorila, Danielle pogleda natrag prema meni.- Ti isto ideš kuæi, tata? - upitala je. Odmahnuo sam glavom. Na oèi mi navru suze, djelomièno me zaslijepivši, ali ipak uspjeh reæi:- Ne, dušo. Tata mora ostati ovdje i razgovarati s dragim ljudima. Vidjet æemo se kasnije.- U redu. Zdravo, tata.Vrata se zatvoriše. Ostao sam još samo koliko j”e bilo potrebno da potpišem potrebne papire. Potom sam uskoèio u vlak za La Jollu, ukrcao se na brod i napio se.Prošlo je tjedan dana prije no što sam se dovoljno otrijeznio da se prihvatim svog posla - prijevoza.3Platio sam avionsku kartu i predao torbu, a potom smo otišli u koktel bar. Unatoè okaslom vremenu, bilo je živahno. Dobili smo mali stol i naruèili dva manhattana.1¦ Koktel spravljen od viskija i vermuta, obièno s nekoliko kapi bitera i višnjom.21Otpih gutljaj. Piæe je bilo dobro. Hladno i ne suviše slatko. Pogledah preko stola u Elizabethu. Poèela se doimati umornom.- Jesi li dobro? - upitao sam. - Nisam smio dopustiti da doðeš èak ovamo.Podigla je svoju èašu i malo otpila.- Dobro sam - reèe, a u lice joj se vrati malo boje. - Možda sam malo nervozna, ali to je sve.- Nema nikakvog razloga da budeš nervozna.- Nisam nervozna zbog aviona - rekla je. - Samo zbog tebe.

Nasmijao sam se.- Sa mnom æe sve biti u redu. Ona se nije smijala.- Opet æeš je morati vidjeti.Znao sam na što je mislila. Nora je znala kako me može razbiti, i uvijek bi potrajalo dok bi se krhotine ponovno sastavile. U takvom sam stanju bio kad smo se Elizabeth i ja po prvi put sreli prije šest godina. A to se dogodilo pet godkia nakon što sam se rastao.Zbilo se to na samom kraju ljeta. Danielle je navršila osam godina i ja sam se upravo vratio iz San Francisca, nakon što sam je poslije jednog od naših rijetkih zajednièkih vikenda predao njenoj majci...Dani je otrèala u kuæu a ja sam vani prièekao batlera da doðe po njenu torbu. Nakon rastave više nisam ulazio unutra.Vrata se otvoriše ali na njima se ne pojavi batler. Bila je to Nora. Trenutak smo gledali jedno u drugo. Njene hladne oèi bile su bez izražaja.- Želim s tobom razgovarati.- O èemu? - upitah.Nora nikad nije gubila vrijeme.- Odluèila sam da te Dani više neæe posjeæivati. Osjetih kako se kostriješim.- Zašto?- Ona više nije dijete - reèe Nora. - Ona sve vidi.- Kao na primjer?22- Na primjer kako živiš na onom prljavom brodu. Meksikanke koje na njega navraæaju, pijanke, svaðe ... Ne želim je izložiti toj strani života.- Ti si velika na rijeèima. Pretpostavljam da je bolji naèin kako to ti èiniš? Sa èistim plahtama i martinijima?- Ti bi to morao znati. Èinilo se da ti se prilièno sviða.Glavom mi projuriše lude misli. èari onoga za što znate da je zlo. Dobro me je poznavala. Znala je o èemu govori. Potisnuo sam sjeæanja.- Razgovarat æu o tome sa svojim odvjetniikom - rekoh.- Samo naprijed... ako si u stanju naæi odvjetnika koji æe htjeti razgovarati s tobom. Bez novaca si i prljav, a odeš li na sud ja imam izjavu privatnog detektiva o naèinu kako živiš. Nikamo neæeš dospjeti.Okrenula se i pred nosom mi zatvorila vrata. Trenutak sam zurio u njih, a onda poploèenim stubama siðoh do svoje stare izubijane krntije. Stigao sam kuæi istom kasno iduæeg dana, a onda se s pola sanduka viskija ukrcao na brod.Dva dana kasnije zaèuh kucanje na vratima kabine. Teško se podigoh s ležaja i oteturah do njih. Otvorio sam ih i na trenutak osjetio kako mi iz oènih jabuèica vidnim živcem u mozak putuje val boli. Prodorno plavetnilo neba, vruæe sunce, bijela haljina i poput sunca žuta kosa djevojke što je stajala preda mnom. Trenutak sam žmrikao kako bih odagnao svjetlo.Djevojka progovori; glas joj bijaše važan i topao:- U trgovini mamcima su mi rekli da iznajmljujete brod.Nastavio sam žmirkati. Poslije toliko viskija smetalo mi je svjetlo.- Jeste li vi kapetan? - zapitala je.Bol je sada popuštala. Zaškiljih u djevojku. Bilo ju je ugodno gledati, jednako kao i slušati. Plavokosa i preplanula, plemenitih širokih usta, pravilnih vilica.- Ja sam cijela posada. Uðite unutra i štogod popijte. Ruka kojom je stisla moju kad je silazila uskim stubama, bila je jaka i èvrsta. Radoznalo se ogledala po23kabini. Nije se baš moglo što vidjeti. Prazne boce od viskija i raspremljeni ležaji. Ništa nije rekla.- Oprostite na neredu - rekoh. - Pijem izmeðu vožnji.Lagani osmijeh nabora joj oèi.- To je èinio i moj otac. Pogledah je.- Je li i on bio prijevoznik? Odmahnula je glavom.

- Bio je kapetan teglenice na East Riveru u New Yorku. Gadno je vukao iz boce izmeðu prijevoza.- Ja ne pijem dok radim - rekoh.- Nije ni on. Bio je najbolji kapetan teglenice u New Yorku.Odgurnuh nešto nereda sa stola i izvadih dvije èaše. Zatim uzeh bocu burbona.- Vode imam. Leda nema.- Ovo je dobar viski - rekla je. - Nemojte ga razvodnjavati.Natoèio sam èaše dopola. Ispila je viski kao da je voda. Djevojka za moje srce.- A sada, na posao - rekla je spustivši svoju èašu.- Pedeset dolara na dan. Van u pet ujutro, natrag u èetiri poslije podne. Ne više od èetiri putnika.- Koliko tjedno? Mi želimo gore do Los Angelesa, ostati preko vikenda pa se vratiti.- Mi? - upitah. - Koliko?- Samo dvoje. Moj šef i ja. Pogledah je.- Ovo je jedina kabina na brodu. Naravno, ja mogu èoriti na palubi, budem li morao.Nasmijala se.- Neæete morati.- Ne kužim - rekoh. - S momlkom nešto nije u redu?Ponovno se nasmijala.- S njim je sve u redu. Sedamdeset jedna mu je godina i smatra me svojom kæeri.- Zašto onda brodom?- On je graditelj iz Phoenbca. Imao je nekog posla ovdje i gore oko Los Angelesa. Kako dugo nije gledao24ništa drugo osim pijeska, pomislio je kako bi bilo dobro da udahne malo morskog zraka, možda malo peca.- Neæe baš puno upecati. Nije pravo doba godine. Sve su ribe otišle dolje prema Meksiku.- Neæe zamjeriti.- Jest æete na brodu? - upitah.- Osim preko vikenda.- Hoæe li pet stotina biti previše?- Æetiri stotine bi bilo bliže.- Vrijedi - rekoh. Ustao sam. - Kada želite krenuti?- Sutra ujutro. Može u osam sati? Želite li predujam? “Nacerih joj se.- Imate pošteno lice, gospoðice...- Andersen - reèe. - Elizabeth Andersen. Ustala je. Val broda što je prolazio zaljulja pod. Ispružila je ruku kako bi održala ravnotežu, pa krenu prema stubama. Pozvah je:- Onako usput, gospoðice Andersen, koji je danas dan?Nasmijala se. Topao prijateljski, prijazan smijeh.- Upravo kao i moj otac. To je bilo prvo što bi pitao nakon što bi se nacugao. Srijeda.- Naravno - rekoh.Promatrao sam kako odlazi pristaništem do mjesta gdje su parkirana kola. Okrenula se i mahnula mi, a potom ušla i odvezla se. Vratih se u kabinu i stadoh pospremati.Tako sam je upoznao. Nismo se vjenèah sve do skoro godinu dana poslije.- Èemu se smješkaš? - upita Elizabeth. Prenuvši se vratih se u sadašnjost, pružih rUku i položih je na njenu.- Razmišljao sam kako si izgledala kad smo se upoznali - rekoh. - Plavokosa božica odjevena u zlato i slonovaèu.Nasmijala se i ponovno otpila od svog manhattana.- Sada baš ne izgledam kao plava božica. Mahnuh poslužitelju da donese još dva piæa.

25- Ja još uvijek vodim.Lice joj najednom posta ozbiljno.- Nije ti žao što si me oženio, je li? Odmahnuh glavom.- Ne budi smiješna. Zašto bi mi bilo?- Ne kriviš mene za ono što se dogodilo? Dani, mislim.- Ne krivim te - rekoh. - Ništa nisam mogao uèiniti da to sprijeèim. Sada to znam.- Obièno si drukèije mislio.- Bio sam budala - rekoh. - Izgovarao sam se na Dani.Stigao je poslužitelj i spustio piæa. Vrijeme se nekako razvuèe kad èekate avion. Možda zato što osjeæate da bi se sve trebalo kretati poput aviona koji lete tisuæu kilometara na sat. Ali noge su vam na tlu i èini se da se ništa ne mièe osim želje u vama da krenete, da budete negdje drugdje.Jutros se nisam tako osjeæao - bolje reæi juèer ujutro. Kad sam na gradilištu izišao iz kola, s jezera je puhao topli vjetar. Zadnja kuæa iz ove skupine danas bi trebala biti dovršena, i bio sam uvjeren da æemo dobiti zeleno svjetlo za nastavak radova na iduæoj skupini. S vremenom kakvo smo imali, bio sam uvjeren da æemo i nju dovršiti prije nego nastupi pogoršanje. Tako bismo sve unutrašnje radove mogli dovršiti tijekom zime.Otišao sam u prikolicu koja je služila kao ured gradilišta i pregledao naærte. Sve je išlo po planu. Poslovi æe potrajati do prosinca. Do tada æe beba biti veæ dovoljno stara da krene na jug. Davis je zapoèinjao novi projekt negdje oko Daytone i bilo je prilièno dobrih izgleda da ondje dobijem posao nadglednika gradilišta.Tako i tako nisam bio arhitekt, ma koliko Nora neprestance mislila da bih to trebao biti. S uredom, tajnicama i strankama koje bi me dolazile gnjaviti s time da li da na svoje kuhinjske slivnike stave zlatne okove a u svoje zahode ružièaste telefone.Umjesto toga nosio sam radnu košulju i traperice, cijeli dan hodao po blatu i gradio kuæe za deset, dvanaest, petnaest tisuæa dolara. Ne otmjene, ali za taj novac. Kuæe da bi u njima živjeli ljudi. Oni kojima su po26ferebne. A ne neurotièari èiji je jedini razlog da sagrade dom to, da se prave važni pred svojim prijateljima.Osjeæao sam se vrlo dobro. I korisno. Nešto sam radio. Nešto što sam želio raditi. Nešto zbog èega sam odlazio na koledž, u školu za arhitekte. Nešto o èemu sam snivao prije nego sam otišao u rat.Upravo sam namjeravao krenuti na jutarnji obilazak, kadli u prikolicu uðe Sam Brady, graditelj i šef.Nasmiješih mu se.- Upravo na vrijeme da ih vidiš kako dovršavaju zadnju kuæu u ovoj skupini.Nije mi uzvratio osmijeh.- Hej, što je? Zar nisi dobio novce za slijedeæu skupinu?- Dobil sam oh.- Onda se razveseli. Podiæi æemo ih prije prvog snijega. Iduæeg æeš proljeæa hodati okolo a iz džepova æe ti viriti novèanice od tisuæu dolara.- Nije stvar u tome, Luke - rekao je. - 2al mi je, ali moram te otpustiti.- Ti si lud - rekoh ne vjerujuæi mu. - Tko æe ti sagraditi kuæe?- Banka ima svoga èovjeka. - Pogledao me. - Unesli su to kao dio ugovora. Ne bude li taj èovjek radil, nema kinte. - Izvadio je iz džepa cigaretu i nespretno je zapalio. - Žal mi je, Luke.- Žao? - rekoh pripalivši svoju cigaretu. - Vic godine. Što misliš, kako se osjeæam?- Si èul za onaj Davisov posal? Odmahnuh glavom.- Ni govora!- Hodat æe to. šutke povukoh dim.- Gle, ak je to samo pitanje vremena, imogal bih te gumuti u jednu ekipu.- Ne, hvala - rekoh. - Znaš da to ne ide, Sam. Klimnuo je. Znao je. Vratim li se u ekipe radnika, u

zemlji ne postoji graditelj koji bi mi ponovno pružio priliku. Vijesti se brzo šire. Naglo sam ispustio dim i zgnjeèio opušak u pepeljari.- Odradit æu dan i pokupiti kintu.- Novi èovjek dolazi popodne.27Shvatio sam poruku.- Tada æu se pokupiti do ruèka.Klimnuo je, zatim mi dao omotnicu s plaæom i izišao. Trenutak sam buljio za njim a potom poèeo skupljati svoje stvari iz starog polomljenog stola.Nisam otišao ravno kuæi. Umjesto toga pošao sam u krèmu i gledao kako “Redsi” gube rundu. Klonio sam se viskija i primio se piva od po petnaest centi. Upravo kad sam se vratio s pedesetog putovanja u zahod, Maris pošalje dugu loptu. Trener “Cincinnatija” mrko je pogledao prema startu kad je Maris finiširao.Barmen je preda mnom èistio šank.- Gube - rekao je motreæi preko ramena televizor. - Takvi su oni. Roðeni da gube. Sad se mogu pokupiti.Spustio sam nešto sitniša na šank i izišao. Više nije imalo smisla odgaðati. Jednom sam joj morao reæi.Zapravo je bilo lakše no što sam mislio. Uvjeren sam da je nekako shvatila onog trenutka kad sam ušao u kuæu. Ništa nije rekla kad sam joj isprièao, samo se okrenula i u peænicu gurnula pripremljeno meso.Stajao sam èekajuæi da progovori. Ne znam što. Bilo što. Možda da se naljuti. Umjesto toga postupila je upravo kao žena.- Uði unutra i operi se - rekla je.4Upravo sam namjeravao naruèiti još jednu rundu, a onda uhvatim Elizabeth kako me gleda. Narudžbu prebacih na kavu. Nasmiješila se.- To je još jedna stvar zbog koje se ne moraš uzrujavati - rekoh.- Nije vrijeme da se vratiš cuganju. Namjeravaš li pomoæi Dani bit æe ti potrebne sve tvoje umne sposobnosti.- Ne znam što bih mogao uèiniti.- Nešto mora postojati - reèe - inaèe te Gordon aae bi želio ondje.- Vjerojatno - rekoh.28Dužnost oèeva u našem društvu. Starac mora za nešto bdti dobar. Makar da na televiziji glumi poštenjaka.Bio sam nemiran. Kazaljke velikog zidnog sata pokazivale su na èetvrt do dva. Osjetih potrebu za kretanjem.- Da malo iziðemo na svjež zrak?Elizabeth klimne, pokupi raèun i plati na izlazu. Stigosmo na terasu upravo u trenutku kad se veliki mlaznjak tutnjeæi spremao sletjeti. Dok je rulao prema svom stajalištu, na njegovom trupu ugledah veliko dvostruko-A.Nad našim glavama zabrenèi zvuènik:- American Airlines, let 42, stiže iz New Yorka na izlaz 4.- To bi morao biti moj avion - rekoh.Sav uglaðen i sjajan i velik. Èetiri golema motora nesigurno su se njihala na blago savijenim krilima.Dok smo tako promatrali, vrata se otvoriše i putnici poèeše izlaziti.- Po prvi put se poèinjem osjeæati usamljenom - reèe najednom Elizabeth.Pogledah je i spazih kako joj se na plavobijelom fluorescentnom osvjetljenju piste lice doima blijedo. Posegnuh za njenom rukom. Bila je hladna.- Ja ne moram iæi.- Moraš, i ti to znaš. - Oèi joj bijahu sjetne.- Sudeæi po Nori, ne moram - rekoh. - Pred jedanaest godma rekla mi je da tamo nemam nikakvih prava.- Zar i ti tako smatraš?Nisam odgovorio. Umjesto toga izvadih cigaretu i zapalih je. Ali me ona nije samo tako pustila.- Onda? - bila je uporna; u glasu joj radoznala strogost.

- Ne - rekoh gledajuæi u pistu. Iz aviona su izvlaèili prtljagu. - Ne znam u što da vjerujem. U sebi osjeæam kako je ona ipak moja kæi. No ponekad poželim vjerovati da je onako kako kaže Nora. Tada bi sve bilo puno lakše.- Doista, Luke? - zapita prijazno. - Bi li to doista izibrisalo godine što si ih proveo s Dani, kada ti je pri29padala više no ikome drugome, èak više nego svojoj majci? Ponovno osjetih kako se gušim.- Prestani! - rekoh grubo. - Èak i da jesam njen otac, što je ona imala od toga? Nisam se za nju mogao brinuti. Nisam je mogao uzdržavati. èak je nisam mogao zaštititi od njene matere!- Mogao si je voljeti. I jesi.- Aha, volio sam je - rekoh gorko. - Bila je to velika pomoæ. Èak sam joj i sada velika gomila dobrote. Još sam uvijek švorc, još uvijek jedva skucavam kraj s krajem. - Osjetih kako mi se grlom podiže gorèina:- Nikad nisam smio dopustiti da je uzme Nora!- Što si mogao?- Uzeti je i pobjeæi - rekoh. - Ne znam. Bilo što.- Jednom si to pokušao.- Znam - rekoh. - Bio sam bez prebijene pare i kukavica. Mislio sam da je potreban novac kada je sve što je Dani uistinu trebalo, bila Ijubav.Okrenuh se i pogledah je.- Nora je nikad nije voljela. Mislim, stvarno. Nora je imala svoj rad a Dani je bila nešto što joj je povremeno trebalo biti pri ruci. Meðutim, kad bi došlo do nesklada, otišla bi baki ili bih je ja odveo dolje na brod. A znaš li vrhunac svega toga?Odmahnula je glavom.- Dani je uvijek bila tako sretna što vidi majku - rekoh. - Stalno joj se umiljavala. A Nora bi je samo odsutno pogladila po glavi i nastavila raditi što god to bilo. Promatrao bih malu kad bi mi se vraæala s tužnim izrazom na licu prekrivenim djetinjim smijehom, i to je bilo sve što sam mogao uèiniti da je odvratim od plaèa.Iz Elizabethkiih su oèiju izvirale suze. Osjetih kako mi se primakla.- Bio si joj otac - nježno je prošaptala. - Nisi joj mogao biti i mati. Bez obzira koliko si nastojao.Nad glavama nam ponovno zabrenèa zvuènik:- American Airlines, ulaz u astrojet, let 42, za Denver i San Francisco, izlaz 4.Protrljah vrat. Najednom sam bio umoran.- To smo mi - rekoh.30- Bit æe da je tako, tata.U èudu je pogledah. Prvi put me tako nazvala. Nasmiješila se.- Ponovno æeš se morati na to priviknuti.- Neæe biti teško. Poðosmo unutra.- Obavijestit æeš me kad stigneš?- Sam æu sebe nazvati iz San Francisca. Ako mi ne budeš imala što reæi, kaži da me nema. Na taj æemo naèin uštedjeti novac za razgovor.- A što bih ti ja to mogla reæi? Položih ruku na njen trbuh. Nasmijala se.- Ne brini, neæu roditi dok se ti ne vratiš.- Obeæavaš?- Obeæavam.Na izlazu broj 4 nije bilo puno Ijudi. Veæina se putnika veæ bila ukrcala. Poljubih Elizabeth za rastanak i predah kartu zemaljskoj stjuardesi.Pogledala "ju je, oznaèila, otrgla joj vrh i vratila mi je.- Nastavite ravno, gospodine Carey.U Denveru nisam izišao iz aviona da malo protegnem noge, kako mi je to predložila stjuardesa. Umjesto toga sam sjeo u salon d kavu popio u avionu. Bila je vruæa i crna, i oæutio sam kako mi njena toplina mili niz utrobu i opušta mišiæe.

Šest godina. Vrlo dugo. Mnoštvo stvari se moglo dogoditi za šest godina. Dijete je moglo odrasti. Sada bi veæ mogla biti mlada dama. Visoke pete i lepršave suknje. Blijed, gotovo bezbojan ruž za usne, zeleno iU plavo sjenilo za oèi, i onaj smiješni kup spletene kose na vrhu glave, poput aritoèka, kako bi je uèinio višom. Doimala bi se zrelom sve dok ne biste ugledali njeno lice, i istom tada shvatili koliko je zapravo mlada.Dugo je to šest godina daleko od kuæe. Dijete koje ste ostavili moglo je odrasti i postati puno toga što ne biste željeli da postane. Na primjer, kao njena majka. Šest godina i dijete vam može odrasti u - ubojicu?Zaèuh kako se zatvaraju vrata, a onda zablješte svjetla. Zagasih cigaretu u pepeljari i prièvrstih sigurnosni pojas. Stjuardesa se vrati i klimnu mi u znak odobra31vanja, a potom se primi svog posla: pregleda ostalih putnika.Pogledah na svoj sat. Bilo je èetiri i trideset po èikaškom vremenu. Pomaknuh ga dva sata unatrag. Sada je bilo dva i trideset po vremenu pacifièke obale.Nasmiješih se samome sebi. Kako je to lako. Samo pomakneš kazaljke na satu i možeš ponovno proživjeti dva sata. Zapitah se, ako je to tako lako, zašto netko ne pronaðe stroj koji bi to uèinio i s godinama.Mogao bih ga potjerati šest godina unatrag i Danielle ne bi bila tamo gdje je noæas. Ne, potjerao bih ga gotovo petnaest godina unatrag, natrag u noæ u kojoj se rodila. Sjetih se onih sati u bolnici. Bilo je nekako upravo ovo doba noæi i Noru su upravo prebacili iz raðaonice.- Nemojte ostati predugo - reèe Mjeènik kad sam pošao u sobu. - Vrlo je iscrpljena.- Kada mogu vidjeti dijete?- Za deset minuta. Samo lagano zakucajte na prozor sobe za novoroðenèad. Sestra æe vam pokazati vaše dijete.Vratih se u hodnik i zatvorih za sobom vrata.- Najprije æu pogledati dijete. Nora æe htjeti znati kakvo je. Bit æe Ijuta ako joj to ne budem mogao reæi.Lijeènik me upitno pogleda i slegne ramenima. Istom sam puno kasnije saznao da Nora nije htjela niti pogledati dijete u raðaonici.Kad je sestra povukla rebrenice i podigla moju kæer, skoro sam pošašavio. Pred njenim majušnim crvenim nabranim licem, sjajnom crnom kosom i sitnim prstima zgrèenim u male ljutite šake... ja sam pošašavio.U meni je nešto poèelo boljeti i mogao sam osjetiti svu bol raðanja, sav šok koji je to malo tijelo upoznalo u nekoliko zadnjih sati. Pogledah je, i još prije nego je otvorila oèi a potom i usta, ja sam znao što æe uèiniti. Bili smo uštimani, na istoj valnoj dužini, bili smo kao spojeni, ona je bila moja a ja njezin. Pristajali smo i pripadali jedno drugome. U oèi mi navru suze jer ona nije mogla plakati.32Tada sestra spusti rebrenice i ja najednom ostadoh sam. Sam kao da stojim na rubu mora i plavi me val tamne ooæi. Zatreptah trenutak oèima i ponovno se inaðoh u bolniokome hodniku.Lagano zakucah na vrata Norine sobe. Otvori ih sestra.- Mogu li je sada vidjeti? - prošaptah. - Ja sam njen suprug.Uz onaj posebni strpljivi pogled što ga, èini se, sestre èuvaju za oèeve, ona klimnu i korafcnu u stranu.- Nemojte predugo.Prišao sam krevetu. Nora se doimala kao da spava; crna joj se kosa rasula po bijelom jastuku. Bila je blijeda i èinila se umornom, nekako krhikijom i bespomoænijom nego što sam ikada pomislio da bi mogla biti. Nagnuh se nad nju i poljubih joj èelo.Nije otvarala oèi ah” joj se pdkrenuše usne.- Naprijed! Dobrovoljna franouslka mornarica nikad se neæe predati.Pogledah preko kreveta sestru i nasmiješih se. Položih ruku na Norinu, što je ležala na plahti, i lagano je pritisnuh.- Dobrovoljna francuska mornarica nikad se neæe predati.

Sada se smješkala sestra.- Pentothal, gospodine Carey - rekla je. - Ponekad od njega prièaju luckaste stvari.Klimnuh i ponovno pritisnuh Norinu ruku. Preko Norina lica proleti èudan izraz straha.- Nemoj me povrijediti, Johne! - prošapta promuklo. - Uèinit æu što god želiš! Obecajem. Samo me nemoj povrijediti!- Nora! - rekoh brzo. - Nora! To sam ja. Luke. Najednom joj se otvoriše oèi.- Luke! - Slabe sjene straha je nestalo. - Strašno sam sanjala.Zagrlio sam je. Nora je uvijek imaia strašne snove.- U redu je, Nora - prošaptah. - Sad je sve u redu.- Sanjala sam da mi netko lomi ruke! Nisam to mogla podnijeti. Ti znaš da nisam! Ne moje rukej. Bez njih ne bih bila nitko i nižta!- Bio je to samo san - rekoh. - Samo san.3 Kamo ljubav ode33Podigla je svoje ruke i pogledala ih. Bijahu duge, tanke i skladne.- Zar nisam šašava? Naravno da su dobro. - Zatvorila je oèi i nastavila spavati.- Nora - prošaptah. ¦- Zar ne želiš èuti o djetetu? Mala djevojæica: divna, prekrasna mala djevojèica. Slièna tebi.Ali Nora se nije micala. Spavala je.Pogledao sam sestru. Nije ispalo onako kako je trebalo. U knjigama nikada nije bilo tako.Mislim da je sestra spazila zbunjen izraz moga lica, j”er se suosjeæajno nasmiješila.- To je zbog droge.- Naravno - rekoh. I iziðoh na hodnik.Pogledao sam kroz prozor aviona. Uèini mi se da daleko ispred aviona, kao u magli, vidim svjetla grada. San Francisco.Vratiti sat unatrag petnaest godina ne bi bilo dovoljno. To ne bi ništa sprijeèilo. Više bi odgovaralo dvadeset godina.Godina 1942. Ljeto. Pohabani P38, na kome sam letio, urlao je u vjetar poniruæi prema dimnjacima sivocrnoga japanskog bojnog broda. Najednom me obuze èudan poriv: da ispustim bombe, ali da poslije ne povuèem upravljaè, veæ ih slijedim u dimnjake ratnog broda i s njime umrem u hladnom moru.Tada ne bi bilo Zrakoplovnog odlikovanja, Srebrne zvijezde, Purpurnog srca. Možda bi se sve svelo na Kongresnu medalju za hrabrost što su je dali i Colinu Kellyju, koji j”e istu stvar uèindo nešto prije. Ne bi bilo bolnice, ne bi bilo herojske turneje, ne bi bilo plaæenog angažmana, ne bi bilo reklame.Tada ne bi bilo mene i ja sada ne bih dolazio u San Francisco, kao što sam u San Francisco došao onda. Bio bih mrtav i nikada ne bih sreo Noru, a Danielle nikada ne bi bila roðena.Gotovo dvadeset godina. A èak ni toliko možda ne bi bilo dovoljno. Onda sam bio tako mlad. Osjetih umor. Na trenutak zatvorih oèi.Boie, molim te, vrati mi vrijeme.341Otrcano ali istinito. Vrijeme otvara moguænosti. Kad vas namame èuvstva, niste u stanju istinsM vidjeti jer vas, poput lista nošena jesenskim vjetrovima, tjeraju demoni koji vas opsjedaju. Vrijeme slabi i ponekad ubija demone ljubavi i mržnje, ostavljajuæi samo najtanja vlakna svoje uspomene, tako da kroz kljuèanicu možete pogledati u prošlost i vidjeti puno toga što prije niste mogli.Pogledao sam kroz prozor u trenutku kad je avion široko zakretao iznad grada kako bi ušao u svoju putanju za spuštanje. Ugledah gradska svjetla i niz bisera, njegovih mostova, i najednom spoznah kalko bol i strah, nastali pri pomisli na povratak, viže ne postoje. Leže mrtvi u prošlosti, zajedno s ostalim demonima koji su me nekoæ opsjedali.

U tom sam trenutku shvatio zašto je Elizabeth tako uporno zahtijevala da poðem, i bio sam joj zahvalan. Ovaj je naèin izabrala da istjera moje vragove, kako bih ponovno postao svoj cbvjek, osloboðen krivnji i patnja.Novinari su veæ bili tu sa svojim kamerama, ali u to rano jutro bijahu umomi poput meine. Pustili su me da odem nakon nekoliko minuta. Obeæao sam im punu izjavu kasnije tog dna.Otišao sam do “Hertza” i unajmio najjeftinija kola što su ih imali, a potom se odvezao u grad, u novi motel kojeg su izgradili u ulici Van Ness, upravo preiko puta lokala “Kod Tommvja”. Soba bijaše mala ali udobna, veæ u onom svom sterikiom stilu kakvome su moteli skloni.37Podigao sam telefonsku slušalicu i nazvao Elizabeth. Kad sam zaèuo njen glas, topao od našeg kreveta, ikako telefonistici kaže da me nema doma, zaželjeh j*oj zahvaliti, ali veza se prekinu prije no što sam mogao dzustiti ijednu rijeè.U prozorima se naziralo jutro, j”a im priðoh i pogledah van. Na sjeveru prema brežuljcima, u sivoj magli, ugledah toranj” hotela “Mark Hopkins” kako se podiže k nebu. Napregnuh pogled ne bih li iza nekoliko blokova na zapadu ugledao poznato bijelo proèelje i krov od talijanskoga plavog kamena. Kuæa u kojoj sam nekoæ živio. Nora vjerojatno spava. Spava u tome svom posebnom, snovima ispunj”enom svijetu.Odnekle izdaleika, kroz maglu duboka sna, zvonio je telefon. Nora ga jest i nije èula. Nije ga htjela èuti. Guraula je svoje lice dublje u jastuk, koji onda rukama jaèe pritisnu o uši. Ali telefon je i dalje zvonio.- Rick! Javi se! - I ta je misao probudi. Jer Rick je bio mrtav.Okrenula se i prijeteæi pogledala u aparat. Zvonjava je sada dolazila iz daljine a u spavaæoj sobi je odjekivalo lagano bruj”anje telefonskog produžetka. Opet se i ne pomakne da odgovori.Nakon nekoliko trenutaka brujanje presta i kuæa ponovno utone u mir. Nora se uspravi i posegnu za cigaretom. Sedativ što joj ga je prošle nooi dao lijeènik, još uvijek je tupo odzvanj”ao u njenoj glavi. Zapali cigaretui duboko iz nj”e povuèe.Uz šklj”ocaj ukljuèi se kuæni interfon i odjekne batlerov glas:- Jeste li budni, gospoðice Hayden?- Jesam - odgovorila je ne makavši se iz kreveta.- Vaša majka j”e na telefonu.- Recite joj da æu je nazvati za nekoliko minuta, Charles. I donesite mi nekoliko aspirina i kavu.- Da, milostiva.Interfon se iskljuèi, a onda ponovno ukljuèi trenutak kasnije.- Gospoðice Havden?- Da?38- Vaša maj”ka kaže kako je vrlo važno da odmah razgovara s vama.- Oh, u redu - reèe ona surovo i posegnu za telefonskom slušalicom. - I, Charles, požurite s aspirinom i kavom. Imam jezivu glavobolju. - A onda u telefon: - Da, majko.- Nora, jesi li budna? - Glas njene majke bijaše jasan i prodoran.- Sada jesam - odgovori Nora srdito. Nije znala kako to njenoj” majci uspijeva. Veæ je poodavno prešla sedamdesetu, a glas joj zvuèi kao da je budna satima.- Nora, pola sedam je, a mi te oèekujemo u sedam. Gospodin Gordon j”e veæ ovdje.- Je li Luke veæ tamo?- Ne. Ali æe biti.- Ti si tako u to uvj”erena - reèe Nora. - Kako znaš? Zar se javio?- Ne.- Možda nije došao.- Bit æe ovdje - reèe njena maj”ka zakljuèno. - Rekao je da hoæe.- Uvijek si mu vj”erovala više no meni, nisi li? - Glas joj bijaše prepun srdžbe.- Zar je to važno? Ti si mi kæi.

- I to je sve što je važno - doda Nora gorko.- Tako je - reèe nj”ena maj”ka s odrješitom konaènošæu. - I ako to do sada nisi nauèila, nikada i neæeš.Zaèu se prigušeno kucanje, onda se otvoriše vrata i u sobu uðe Charles. Nosio je mali srebrni pladanj.- Gospodin Gordon želi da odjeneš j”ednostavni kostim i sukneni kaput, Nora. I bez šminke, samo blijedi ruž.- Gospodin Gordon na sve misli.Charles spusti pladanj” na mali stolèiæ pdkraj kreveta. Napuni šalicu kavom i pruži J”OJ” je zajedno s tri aspirina na malom tanj”uriæu.- Možeš zahvaliti bogu što ga imamo - reèe njena majka.- Zar moram doæi? Užasno se jutros osjeæam. Imam strašnu glavobolj”u ...- Nora! - glas nj”ene maj”ke bijaše zgranut.39- Što ja u svemu tome mogu uèiniti? Osim toga ne bih jutros mogla ponovno podnijeti sva ona pitanja. I novinari æe doæi...Glas njene majke bio je hladan i tvrd:- Ti danas ujutro moraš s Daniellom na Sud za maloljetne. To ja ne mogu uèiniti umjesto tebe. Tamo æe biti njen otac, pa æeš tamo biti i ti, svidjek ti se to ili ne.Osjetila je kako jaj se u sljepooènicania pojaèao pritisak boli.- U redu, doæi æu.Zaklopila je telefon i uzela aspirine. Položila je sva tri na jezik i isprala ih gutljajem kave.- A kako je gospoðica Danielle? - upita Charles prijazno. Na njegovu okruglom licu sjajio se radoznao pogled.Nora s iznenaðanjem pogleda batlera. Nije o tome pitala majku. AU za to i nije bilo stvarnog razloga. Da s Danielle nešto nije u redu, majka bi joj to rekla i sama.- Izvrsno - odgovorila je mehanièki. Charles je èekao da ona nastavi.- Majka mi je rekla da još spava - dodala je lažuæi. Onda se naljuti na samu sebe. Ne duguje mu ndkakvo objašnjenje. Charles je samo sluga. Bez obzira koliko je dugo kod nje.- Recite Violeti da mi pripremi kupelj - reèe oštro.- Odmah æu je poslati gore, milostiva.Vrata se za njim zatvoriše i ona ispije svoju šalicu kave. Usta iz kreveta i nali još jednu. Kad se okrenula, uhvati svoj odraz u velikom zrcalu iznad komode. Držeæi i dalje u ruci šalicu, krenu prema njemu.Pažljivo se promotrila. Doista se ne bi reklo da ima trideset osam godina. Još je uvijek vitka, još uvijek uspravna. Na njenim bokovima nema sala, a grudi, premda nikada krupne, još su uvijek oble i èvrste.Srknula je kave i dalje se gledajuæi. Svidjelo joj se kako joj tijelo sja kroz bijelu svilu i èipke spavaèice. Nagnula se bliže zrcalu radoznalo se zagledavši u svoje lice. Pod oèima joj poèivahu blijede uleknine, ali osim njih nije bilo drugih znakova svega onoga kroz što je40prošla. Oèi joj bijahu bistre, ne krvave, a meso na jagodicama nategnuto i bez traga podtouhlosti.Poèela se bolje osjeæati. Od Ijudi koji æe je danas vidjeti neæe biti nikogakome neæe biti teško povjerovati da je Danielle njena kæi.Iza pokrajnih vratiju zaèu se šum vode koja teèe u kadu. Na brzinu ispije kavu, ostavi šalicu na komodi i poðe u kupaonicu.Crna sluškinja svrnu pogled s velike udubijene mramorne kade.- Bro jutro, gospojice Havden. Nora se nasmijesi.- Dobro jutro, Violet.- “Ste se dobro odmorila, gospojice Havden?- Nakon što mi je dr Bonner dao sedativ, više se nièega ne sje5am.- Ni ja nisam dobro spavala. Policajci su me pola noæi držali na nogama s onim svojim pitanjdma.Nora je znatiželjno pogleda.

- A što sam im mogla reæi? - odvrati Violet ustajuæi. - Pa isto što s” vid”la kad sam ušla u atelje. - Posegnula je za bocom soli za kupanje s pohce iznad kade i stala miris sipati u vodu. - Uðem ja u sobu, a vi ondi na podu, nagla se nad gospona Riccia. A gospoðica Dani se stisla uza zid.- Ne želim o tome razgovarati! - reèe Nora hladno.- Da, milostiva. Nit” ja. Ja o tom èak ne želim ni pomislit”. - Zatvorila je bocu i stavila je natrag na policu. Mošusni miris parfema poèe se s parom poddzati iz kade. - Proæ” æe dosta vrimena prije neg” kada bude puna. Da vas malo protrljam? To æe vas opustiti.Nora šutke klimne i preko glave svuèe spavaèicu. Violet se brzo pokrene: dok se Nora protezala na uskom stolu za masažu, ona pokupi spavaèicu i prebaci je preko stolca.Nora položi bradu na prekrižene ruke. Što se je ugodno protegnuti. Uistinu se protezati sve dok ne osjetiš da ti se nategnuo svaki mdšiæ u tijelu. Duboko uzdahnu i zatvori oèi...Kad se okupala, Nora pritisne dugme na interfonu.- Charles?- Da, milostiva.41- Hoæete li, molim vas, izvesti kola iz garaže? Neæete zamjeriti ako danas vi vozite? Sumnjam da bih to ja bila u stanju.- Naravno, milostiva.Otpustila je dugme i uspravila se. Prije no što je napustila sobu promotrila se u dugom ogledalu. Harris Gordon je znao što radi. Pravi dojam bio je u ovakvim prilikama od tolike važnosti.Crni kostim na njoj bio je savršen. Èinio ju je mršavom i mladom. Jednostavni sukneni kaput što ga je prebacila preko ramena, dodavao je zadnju crtu, koju bi njeni prijatelji u reklamnom poslu nazvali iskrenim izgledom. Doimala se mladom, privlaènom i pouzdanom. Uzevši svoje rukavice napustila je sobu.Dok je silazila u predvorje, njene su tanke šiljate visoke potpetice muklo odzvanjale kružnim mramornim stubištem. Letimièno je pogledala kroz jedan od prozora meðu kojima bijahu vrata.Kola i Charlesa nije bilo.Povodeæi se za nagonom koji baš nije potpuno razumjela, krenula je uskim hodnikom do ateljea. U èudu se zaustavila pred vratima. Tu je sjedio mladi policajac.- Dobro jutro, gospoðo.- Dobro jutro. Ja sam gospoðica Havden.- Znam, gospoðice. Bio sam noæas ovdje. Podigla je obrvu u hinjenu iznenaðenju.- Cijelu noæ? - upitala je. - Bez imalo odmora?- Da, gospoðice.- Jeste li doruèkovali? Vjerojatno ste gladni.- Dobro sam, gospoðice - pocrvenje policajac u nepriiici. - Bili su dovoljno pažljivi da mi donesu šalicu kave.- Smijem li uæi?On je bespomoæno stajao i nije odgovarao.- Uvjeravam vas da je to savršeno u redu - rekla je onim nenadano pokroviteljskim glasom što bi ga prikupila kad god bi se uzrujala. - Na kraju krajeva, to je moj atelje.- Znam, gospoðice. Ali narednik je rekao kako ne želi da se išta dira.42- Neæu ništa dirati - rekla je hladno. - Možete gledati ako želite.Trenutak je okljevao.- Mislim da æe u tom sluèaju sve biti u redu. Ona je stajala i èekala. Policajac se zablene u nju, aonda pocrvenje kad shvati. Otvori joj vrata.- Hvala - rekla je kada je koraknuo u stranu da je propusti.Zastala je na vratima i pogledala okolo. Na podu gdje je ležaio Riokovo tijelo sada su se nazirali njegov obris iscrtan kredom i nekoliko mrlja poput krvi.

Nora osjeti na sebi prodorne policajèeve oèi, pa podigne glavu i pažljivo obišavši znakove krene prema prozoru.Elektrièni zavarivaè još je uvijek bio na klupi, gdje ga je ostavila kad je u atelje ušao Rick. Na podu do malog postolja, na kojemu je njeno zadnje djelo poèelo poprimati oblik, bila je kutija sa èeliènim žicama.Armatura još uvijeflc bijaše u fazi kostura, ali je nekoliko slabašndh èelièiiih žica, vrlo napetih i zavarenih na svoja mjesta, nagovještavalo moguæi oblik. Na trenutak je zatvorila oèi. Oæutjela je èudno unutrašnje zadovoljstvo. Èak ni prošla noæ nije pokvarila viziju njenog talenta.Snaga i znanje o onome što jest, o onome što u sebi nosi, toplo prostrujiše njenom krvi. Nije bila poput ostalih. Bila je druikèija. Nitko nije u stanju vidjeti ono što ona može.Otvorila je oèi i pogledala policajca; na usnama joj èudan osmijeh zadovoljstva.- Prekrasno je - reèe.Potom se naglo okrene i iziðe iz ateljea.Šaputao sam Dani besmislice, onakve kakve oèevi ponekad vole, a Dani je to prihvaæala. Zabavljalo ju je što je nekoliko trenutaka opet mala djevojèica, a onda nam neki nagon sikrene oèi prema vratima.Dani ustane prije no što se itko od nas mogao i pomaknuti, i u trenutku kad je stigla do Nore više nije bila mala djevojèica. Prijelaz je bio hitar i zapanjujuæe potpun. Postala je mladom ženom.43Pogledah j”esu li to zamijetili i ostali za stolom. Nisam mogao ustanoviti. Na licu Harrisa Gordona poèivao je lagani smiješak, kao da razmišlja kako æe sve to dobro izgledati na sudu. Moja bivša punica gledala je u mene; u njenim plavim oèima zamišljen pogled. Tada se i ona okrene prema vratima.Nora zagrli Dani.- Srce - govorila je nježno, okrenuvši obraz kako bi je Dani mogla poljubiti. - Moje jadno srce!- Kako si, majko? - upitala je Dani zabrinuto.- Ja sam izvrsno, dušo. A ti? ...- Dobro, majko. Samo sam ... mislim da sam malo uplašena. Noæas su me muèile more.Nora je pogladi po kosi.- Hajde, hajde, nemoj se bojati. Majka neæe dopustiti da ti se išta dogodi. Za nekoliko dana sve æe biti gotovo. Bit æeš doma kao da se ništa nije dogodilo.- Znam, majko. A znaš li zašto? Nora odmahnu glavom.Dani mi priðe i uze me za ruku.- Jer je tata došao da mi pomogne - reèe uz ponosan osmijeh. - Došao je èak iz Chicaga!Nora je piljila u nas. Vidjevši izraz u Daninim oèima pomislih da nikad i nismo bili šest godina rastavljeni. Povjerljiva toplina ruke moj”e kæeri govorila mi je da je meðu nama kao što j”e bilo i prije. Bili smo toliko nalik jedno drugome da se Nora, kad god bismo bili zajedno, uvijek osjeæala zapuštenom.- Omršavio si, Luke.Prišavši pružila mi je ruku, i ja osjetih njenu srdžbu.- Hvala ti što si došao.- Nikakvi me lanci ne bi mogli zaustaviti - rekoh mirno. Prihvatih njenu ruku, pobrinuvši se da to bude kratko i bezlièno. Ne onako kao prije.Brzo je povukia svoju ruku i takla èelo kretnjom koje sam se tako dobro sjeæao. Upozorenje na glavobolju, kako sam ja to uobièavao nazivati. To je potvrdila i osebujna sjena što joj se spustila na obrve.- Odjednom se osjeæam stara - rekla je. - Izgledaš tako mlad dok stojiš pokraj Dani.- Ti nikad neæeš ostarjeti - rekoh uljudno.44Ali me ona pogledala i znala bolje. I znala je da i ja znam bolje. Odrješito se okrenula svojoj majci.- Imaš ii koji aspirin, majko? Mislim da imam ono što nazivaju mamurlukom od sedativa.

Njena majka pokaže rukom.- Na ormariæu, Nora.Promatrao sam je kako prilazi ormariæu i iz male boèice istresa tri tablete. Jeduu je vratila natrag i ja sam shvatio da je veæ uzela tri prije no što je stigla. Neposredno prije nego je progutala aspirine letimièno me pogledala i meðu nama se pojavio onaj neobièni izraz razumijevanja.Najednom sam je žalio. Ne pitajte me zašto; to je jednostavno bilo tako. Ponekad je strašno toliko mnogo znati o drugom èovjeku. Znao sam da je ispunjena novim i neobjažnjivim strahom i da se oæutjela vrlo osamljenom. Nastupilo je sutra. Prazno sutra njenih tajnih mora. Ono sutra za koje je sebi neprestano ponavljala da neæe doæi.A ja sam u tom sutra bio isti kao i uvijek. Prije nego mi je izjela oèi.2U rujnu 1943. rat u Italiji bio je skoro završen. MacArtbur je zapoèeo svoj dugi pohod natrag na Filipine, a ja sam u San Franciscu završavao obilazak obrambenih pogona i tvornica. šefovi su odluèili da je to idealan naèin kako da obnovim snagu prije nego se vratim na dužnost.Nora j”e imala prvu izložbu radova što ih je naèinila u razdoblju od dvadeset i jednog mjeseca otkako smo bili u ratu. Mali atelje, nekada staklenik pozadi kuæe njene majke, bio je pretrpan ljudima. Ispitivaèki se ogledala. Bila je zadovoljna s posjetiteljima.Èak su i novine poslale svoje umjetnièke kritièare, i oni su se ponašali impresionirano. Nije mogla potisnuti žar unutrašnjeg ponosa. On joj je pomogao da na45doknadi sve duge iscrpljujuæe noæi provedene u ateljeu, nakon što bi cijeli dan radila u tvornici.Rat. Uèinila je glupost. Ali bila je namamljena poput svih ostalih. Uhvaæena u histeriju domoljublja. Novine su od toga naèinile veliku stvar - Nora Havden. istaknuta poèetnica, kæi jedne od vodeædh obitelji San Francisca i jedna od najveæih nada mladih amerièkih umjetnika, na neko vrijeme odlaže karijeru.Kad je to proèitala, osjetila se poput kakve glupaèe. No u ranoj 1942oj nije ni pomišijala da bi se rat mogao toliko razvuæi. Ali sada joj je veæ bilo dosta. Dosadilo joj je šest dana tjedno ustajati u šest ujutro, dvadeset i pet kilometara voziti se na posao i dan za danom raditi jednu te istu glupu stvar.Zaustaviti remenicu tekuæe vrpce. Zalemiti žicu broj jedan na žicu broj dva. Pokrenuti remenicu tako da djevojka na iduæoj stolici može zavariti broj dva na broj tri. Zaustaviti remenicu kako bi cijelu stvar poèela iz poèetka. Dosta je izigravala Zoricu Zakovicu.Sve je to za nju bilo isuviše mehanizirano, isuviše planirano. Èak je i vrijeme za ruèak bilo organizirano. Nije bilo dovoljno loše što je morala pojesti kakav ušljivi sendviè, nego je za vrijeme svakoga podnevnog prekida zajedno sa sendvièem i nezaslaðenom mutnom kavom morala progutati i poticanja da poveca proizvodnju.Tog je podneva bio uprilièen skup upotpumjen prisutnošæu jednoga ratnog heroja. Nije ni izišla van pred tvornicu. Umjesto toga stubama se popela do sobe za odmor i sjela na klupu pokraj prozora. Zapalila je cigaretu i protegnula se. Zatvorila je oèi. Privremeno zatišje u tvornici donijelo joj je blaženo olakšanje. Mogla se odmoriti. Legla je istom u èetiri ujutro jer se brinula da sve bude spremno za izložbu toga poslijepodneva.Izvana dopre vika okupljene svjetine. Uspravila se i pogledala kroz prozor. Jedan SMB vojnièki chevrolet zaustavio se pokraj pozornice, toèno pod velikom plavobijelom trokrakom zastavom.Svjetina ponovno povièe kad sa stražnjeg sjedišta iziðe muškarac i uspentra se na podij. Muškarac sam, naravno, bio ja.46Ništa nisam uèinio ali se pljesak razvukao u smetnju. Bespomoæno pogledah u stranu. Još sam uvijek bio dovoljno nov u tom poslu da se osjetim poput idiota. Okrenuh se i podigoh pogled.

Na prozoru, toèno iznad ulaza u zgradu, bila je djevojka. Isprva moj pogled proðe pokraj nje, a tada, pokrenute nekim refleksom, predzanjem, sudbinom, kako god hoæete, moje joj se oèi vrate. U tom neznatnom trenu naše se oèi sretnu.Nora se ljutito okrenu od prozora. To je veæ previše. Ona ne pripada ovamo, zapravo uopæe nije smjela doæi ovamo raditi. Trenutak je oklijevala a potom stubama siðe u personalni ured. Namjeravala je jednog dana dati otkaz, pa zašto da to ne uèini danas, na dan svoje prve izložbe?I sad se sve dogodilo drukèije. Još jednom je bila živa i svuda oko nje odvijao se svijet. Uhvatila je nit razgovora. Sam Corwin, “Examinerov” umjetnièki kritièar, razgovarao je s covjekom kojeg nije poznavala.- Konstruktivizam je umjetnost buduonosti - govorio je. - Svakoga dana nastavka ovog rata otkrivamo sve više i više da je istinska umjetnost samo ona spontana. Rat uništava èovjekove zavjete i ciljeve, i jedino što æe preostati kad sve ovo svrii, bit æe rezultat spontanosti. Tako æe konstruktivizam postati jedini oblik umjetnosti koji odražava nastojanja Prirode da se uoblièi u nešto što ima smisao.Nora se strmoglavce ubacila u razgovor. Bila je uvijek spremna naæi se na suprotnoj strani neke rasprave sa Samom. Prisjetila se kako je i ona nekoæ bila pod dojmom njegove naobrazbe. Još nije bila navrsila sedamnaestu kad je, zaneseni student umjetnosti, one noæi otišla po nekoliko rijeèi mudrosti u njegov stan.To je završilo time što su suprotnosti u svojim mišljenjima odnijeli u krevet kako bi ih tamo otklonili. Još se uvijek prisjeæala uplašena izraza na njegovu licu kad mu je poslije rekla kako još nije zakonski punoljetna.Sada se okrene i pogleda Samu u lice.- Ne slažem se, Same. Umjetnost koja nema svrhu nije ništa. Ona jedino izražava umjetnikovu prazninu.47Posebno u kiparstvu. Završeni rad mora nešto govoriii, makar to mogao èuti jedino njegov tvorac.Nasmiješila se èovjeflcu koga nije poznavala i isprièavši se pružila mu ruku.- Ja sam Nora Hayden i Sam me ponekad dotjera do ludila.Niski muškarac srednjih godina i ugodina osmijeha prihvati njenu ruku.- Držim da to Sam ponekad èini kako bi natjerao ljude da se razbjesne. Oduševljen sam što sam vas upoznao, gospoðice Hayden. Ja sam Warren Bell.Iznenaðeno je podigla oèi. Warren Bell bijaše jedan od najboljih profesora umjetnosti u zemlji.- Profesore Bell, velika mi je èast. - Optužujuæi se okrenula Samu. - Trebao si nas obavijestiti da dolazi profesor Bell, Same.- Nemojte ga koriti, gospoðice Hayden. Zapravo, od mene se nije ni oèekivalo da budem ovdje. Imao sam sa Samom zakazan ruèak i on je predložio da poðem s njim. Pošto sam toliko puno èuo o vama, nisam mogao odoljeti.- Profesor Bell namjerava prirediti izložbu suvremene amerièke skulpture na Južnokalifornijskom sveuèilištu - reèe Sam. - Rekao sam mu da nijedna izložba ne bi bila potpuna bez neèeg tvoga. Dakle, vidiš da nisam protiv tebe onoliko koliko misliš.Podigla je ruku u znak tobožnje predaje.- Same, potpuno si u pravu. Konstruktivizam je umjetnost buduænosti!Svi su se nasmijali.- Reæi æu Arleni Gately da vas provede okolo - rekla je Bellu. Arlene Gately, koja jevodila malu galeriju u središtu grada, radila je kao njen sponzor i agent.- Nije potrebno. Uistinu bih radije sam malo proèeprkao.- Molim, samo izvolite -¦ nasmijala se. - Ako zaželite štogod saznati, molim vas da me pitate.Profesor se lagano nakloni i izgubi. Nora se okrene Samu.- Ti, smrdljivèe! - prošapta. - Mogao si me obavijestiti.48 *

- Htio sam. Ali kad god bih te potražio bfla si zauzeta. - Iz kaputa izvadi lulu i stavi je u usta. - Usput budi reèeno, je li istina da bi iduæeg mjeseca mogla imati izložbu u “Clay Clubu” u New Yorku?Radoznak ga je pogledala.- Kako si za to saznao?- Arlene. Tko drugi?- Arlene ponekad previše govori - rekla je. - To još nije definitivno. - Pogledala je za profesorom Bellom. - Stvarno misliš da æe nešto uzeti?- Tko ena? Stisnut æemo palèeve. Vrijeme je da se San Francisco pojavi s još jednim pravim kiparom uz Bufanoa.- Misliš li da sam prava, Same? - reèe, a u oèima joj bljesne nenadana ozbiljnost.- Ti si najpravija koja postoji - rekao je on jednako ozbiljno. - Imam predosjeæaj da æe se Bell sa mnom složiti.Duboko je uzdahnula.- Tada æu stisnuti prste ruku i nogu. Okrenuo joj se i nasmiješio.- Ako to upah možda za promjenu neæu morati slušati uvijek istog kipara koji tvrdi da se istinsko nadahnuæe može naæi jedino u marksizmu.Nasmijala se.- Jadni Same, ti si uistinu prepun briga, zar ne?- Odakle ti to znaš? - upitao je ironièno. - Nisam te baš previše viðao u zadnje doba.Položila je ruku na njegovo rame.- Nije stvar u tome što bih te manje voljela, Same. Obavljala sam svoje dužnosti. Razapeta izmeðu tvornice aviona i ateljea nisam mogla puno izlaziti.- Nekako si napeta. Ono što ti treba jest jedna od mojih poznatih terapija za opuštanje.Zamišljeno ga je pogledala. Nijedno od njih nije bilo budala. A usluge su usluge. To ne znaèi ništa i znaèi sve. Takav je vec svijet u kome žive.- Proteklo je puno vremena, Same, zar ne?- Isuviše - odgovorio je.- Misliš li da bi doktor mogao nocas pronaæi vremena za mene?4 Kamo Ijubav ode49- Mislim da bi mu moglo poæi za ruikom. Oko osam, kod mene?- Doæi æu.Promatrala ga je dok je prilazio profesoru Bellu. Nastojala je èuti što govore, ali je odvrati ruka na njenu ramenu.- Kako ide, draga moj”a?- Izvrsno, majko.- Drago mi je - nasmiješi se Cecelia Hayden. Nije se èesto smiješila, ali j”e osmijeh oživio njene bistre plave oèi ispod pažljivo poèešlj”ane bijele kose. - Pitala sam se, imaš li mi vremena uèiniiti jednu malu uslugu.- što to, majko?- Radi se o jednom mladiæu, sinu prijatelja tvog oca. Zaboravila sam na tvoju izložbu pa sam ga pozvala danas poslijepodne na koktel. Vjerojatno æe ostati na veèeri.- Oh, majko! - reèe Nora oèajnièkim glasom. - Ovo jednostavno nije pogodno vrijeme. Isuviše stvari mi je na pameti.- Molim te, draga.Nora pogleda svoju majku. Te tri rijeèi nisu ostavljale mj”esta prepiranju. tfnatoè svojoj krhkoj poj”avi Cecelia Hayden bijaše èvrsta poput stij”ene.- To je tako pristao mladiæ - nastavila je. - Ratni heroj. Ostala su mu još samo tri dana do povratka na dužnost. Uvj”erena sam da æe ti se svidjeti. Rekla sam Charlesu da ga, kad stigne, dovede ovamo. Nora klimne i okrene se upravo u trenutku kada joj priðe Sam, s uzbuðenim izrazom na Ucu.- On želi Umiruæeg èovjeka.- Ne valj”da! - glas j”oj” se isrpuni stravom.- Sviða mu se.

- Odgovori ga od toga - molila je. - Cak ga nisam htjela izložiti. Ne bih ga stavila da mi nij”e trebao neki veæi komad kako bih ispunila taj kut. Više i ne radim na taj naèin.- Nij”e važno. On želi nj”ega.Okrenula se i kroz svjetinu pogledala veliku skulpturu od željeza. Èovjek dopola utonuo u tlo, što se oslanja laktom i s jednom rukomnasrcu; izraz agonije krivi50mu crte lica. Sjetila se svoga ushiæenja dok je radila na skulpturi, ali joj se sada èinila nekako ružnom.- Molim te, Same, nagovori ga na nešto drugol- A ne, ne nakon što mi je rekao da po prvi put vidi kako je jedan skulptor uhvatio pravi trenutak smrti.Zurila je u njega.- Stvarno je to rekao? Klimnuo j”e.Ponovno je pogledala prema kipu, nastojeæi na nj”emu vidjeti što i profesor.- U redu - reèe naposljetku.- Dobro, Reæi 5u mu da ga može uzeti.Barem je to veliki komad, pomisli tješeæi se. A na skupnoj izložbi bolje je imati takav nego nekakav mali. Posjetitelji ga ne mogu mimoiæi.Još j”e stajala sa zamišlj”enim izrazom na licu kad me dovede njena majka. Gospoða Hayden joj takne rame i Nora nam se okrene. Podigla je lice i ja spazih da je to djevojka koju sam tog podneva ugledao na tvornièkom prozoru.Oèi su joj rasle od radoznalosti i iznenaðenja i ja shvatih da je i ona mene prepoznala.- Nora, ovo je major Luke Carey. Majore Carey, moja kæi Nora.3Ratovi su brusila koja èovjek upotrebljava da naoštri svoje pohlepe.Pogledah j”e i shvatih da sam propao.Neke su djevojke kurve, neke dame, a svaki muškarac kadtad dobije jednu koja je oboje. To sam spoznao èim sam taknuo njenu ruku.Tamnoplave oèi bij”ahu j”oj skoro ljubièaste, sakrivene dugim trepavicama, a gusta crna kosa zadizala se i podizala s èela. Nj”ena mljeèna prozima put, zategnuta preko visokih jagodica, i vitka, gotovo djeèaèka pojava, malih prsiju, pridonosile su opæoj aritmetièkoj po4*51remeæenosti njfena tijela. All meni je bilo bas dobro.Ovo je bilo dokraja. život i smrt. Skroznaskroz.Njena majka je nekamo nestala a ja sam je još uvijek držao za ruku. Glas joj bijaše dubok i posjedovaše onu pažljivo njegovanu izvjestaèenost što je svojstvena djevojkama koje pohaðaju istoène škoie.- U što gledate, majore Carey?Brzo pustih njenu ruku. Bijaše to kao da gubiš dodir s nekom posebnom vrstom stvarnosti, kao da lupaš glavom o zid jer se tako dobro osjecaš kad prestane bol.- Žao mi je - rekoh. - Nije bilo namjerno.- Kako ste saznali gdje æete me pronaæi?- Nikako. Bila je to samo sretna dkolnost.- Jeste li vi uvijek sretmi? Odmahnuh glavom.- Nisam uvijek.Spazih kako joj oèi prelaze preko traka odlikovanja iia mojoj vojnièkoj bluzi. Šarenih je odhèja bilo toliko da bi se moglo okititi malo božiæno drvce.- Barem ste živi. Klimnuh.- Rekao bih da nemam prigovora. Uspio sam dogurati dovde.- Ne vjerujete da æete dogurati i do kraja?Bila je to više tvrdnja nego pitanje. Nasmijah se. Ta djevojka nije gubila vrijeme. Provalila je odmah u srž.- Dvaput sam imao sreæu - rekoh. - Sretan se ne može biti tri puta.- Bojite li se smrti?- Cijelo vrijeme.

Ponovno je pogledala trake odlikovamja.- Vjerujem da vas ne bi poslali natrag kad biste im Xo rekli.- Zacijelo ne - rekoh. - Ali ne bih.- Zašto ne?- Mislim da se više bojim da ne ispadnem kukavica nego da umrem.- To ne može biti jedini razlog.Poèeo sam se nelagodno osjeæati. Nikako nije prestajaia.52- Možda i nije - priznah. - Možda je to zato jer je smrt poput žene koju veæ dugo progomte. Požehte otkriti je li to jednako toliko loše, odnosno dobro, koliko ste i mislili da ce biti.- Je li to sve o èemu razmišTjate? - upitala je. - Smrt?- Vec skoro dvije godine nemam vremena razmišljati o bilo èemu drugom. - Pogledah prema kipu kojeg sam ugledao kad sam ulazio, Umiruæem èovjeku. Osjetih da njene oèi slijede moje.- Ja sam poput èovjeka u onom kipu. U svakom trenutku u kojem živim.Zamijetih kako na trenutak prouèava kip, a zatim me ponovno uze za ruku. Osjetih kako drhti.- Nisam želio da to zazvuèi tako odvratno.- Nemojte se isprièavati - reèe brzo. Oèi joj sada bijahu tamne, gotovo purpumocrvene, poput krupnih boba grožða u vinogradima pokraj Sacramenta. - Ja toèno znam što ste željeli.- Vjerujem da znate. - Nasmijesio sam se i pogledao u stranu. Morao sam.- Znate - rekoh - kad sam prvi put èuo za ovaj tulum, pomislio sam da æe biti prilièno dosadno. Još se jedna buržujka igra umjetnosti. - Osjetih da je postalo dovoljno bezopasno da joj se okrenem. - Ali sam imao predosjeæaj da ste prilièno dobra.- Ona je bolja od toga, Luke - odjekne poznati glas iza mene. - Ona je vrlo dobra.Okrenuo sam se. Prošlo j”e više od tri godine otkako sam zadnji put èuo taj glas.- Profesore BelllBio je uzbuðen i sretan dok mi je stisiao ruku:- Još pred par godina Luke je bio jedan od mojih djeèaka - rekao je Nori. - Specijalizirao je arhitekturu.- Graðevinarstvo - zarežao sam obnovivši meðu nama staru raspru. - Arhitektura postoji kako bi golubi imali na èemu sjediti, a graðevina je za ljude.- Isti stari Luke. - Pogledao me u lice i ja mu u oèima ugledah zaprepaštenje. Taj sam pogled vidio veæ u oèima starih prij”atelja. Sitni iskrižani ožiljci od šrap53nela na mojoj opaljenoj i žilavoj koži nekalko msu pnstajali djeèaku ružièastih obraza koji je otišao u rat.- Ne baš isti, profesore - rekoh, mastojeæi mu olakšati brigu. - Dug je rat.I cijelo vrijeme dok smo ondje stajali i razgovarali, osj”eæao sam kako njena ruka u cmojoj postaje sve topiija i toplija.Veèera je bila postavljena u veHOJ blagovaonici što je preko brijega gledala na zaljev. Svi drugi veæ bijahu otišli. Za stolom bijasmo samo nas troje - Nora, njena majka i ja. Pogledah prema èelu stola, gdje je sjedila stara gospoða.Doimala se tako savršenom. I sve je drugo bilo kako treba: zidovi bogato obloženi hrastovinom, vehki okrugli stol, svijeæe što gore na blistavom srebrnom svijeænjaku. Sjedila j”e uspravna i visoka, i na njoj je bilo neèega što me podsjecalo na kaikvu sjajnu èeliènu oštricu.Bila je snažna i siguma u svoju snagu, na svoj mirni, hladni naèin. Bili ste svjesni mudrosti što u njoj poèiva, premda nikad nije potojala potreba da je dokaže. Po onome što mi je prièao otac, mnoštvo bi se ljudi iznenadilo kad bi trebalo poslovati s tom mirnom mladom udovicom, koja j”e naslijedila dva ogromna bogatstva.

- Moj” pokojni suprug mi je uvijek prièao o vašem ocu - nasmijala md se preko stola. - Bili su toliko dobri prijatelji. èudno je što se nikad prije nismo sreli.Šutke sam klimnuo. Meni to nije bilo tako èudno. Sve dok se tata prošle godine nije povukao, bio je upravitelj pošte u malome južnokalifornijskom gradiæu u kome sam roðen. Svijetu generala Havdena nije pripadao ništa više nego ovaj njegovom. Sve što su njih dvojica dijelili bijaše sjeæanje da su za prvoga svjetskog rata pripadah istom vodu.- Vaš je otac za prvog rata spasio život mome suprugu, znate.- Æuo sam tu prièu. Ali kad mi ju je prièao otac, bilo je obrnuto.Podigla je malo zvonce sa stola pred sobom. Lagano je zazvonilo.- Hoæemo li kavu popiti u solariju?54Ja pogledah Noru a ona svoj” sat.- Ti i major samo izvolite, majko - reèe. - Ja u osam sati imam u gradu sastanak.Preko lica spoðe Havden prijeðe traèak namrgoðenosti, a pot?m ga nestane.- Zar baš moraš, draga? Nora ne pogleda majku.- Obeæala sam Samu Convinu da æu pogledati njegove planove za izložbu moderne skulpture.Gospoða Hayden letimièno pogleda mene, zatim Noru. Njen glas je u sebi sadržavao najblaži moguæi prosvjed, ali sam osjeæao da vrlo brižljivo bira svoje rijeèi. Da li zato što sam ja ondje ili ne, nisam znao.- Mislila sam da je to prošlost - rekla je. - Toliko je vremena prošlo otkad si zadnj”i put vidjela Sama Corvvina.- Moram, inajko. Na kraju krajeva, Sam je doveo profesora Belia na moju izložbu.Okrenuh se staroj” gospoði.- Molim vas, ne uzrujavajte se radi mene, gospoðo Hayden - rekoh brzo. - I sam se do osam i trideset moram vratiti u Presidio. Ako želite, mogu prebaciti vašu kæer.- Ne bih željela da ikome budem na smetnji - reèe Nora.- Neæete biti. Vozim vojni automobil, pa ne moram brinuti o potrošnji benzina.- U redu - rekla je. - Dajte mi samo koju minutu da se presvuèem.Gledali smo je kako odlazi, a kad je više nije bilo okrenuh se njenoj majci.- Imate vrlo talentiranu kæer, gospoðo Hayden. Trebali biste biti vrlo ponosni.- I jesam - odgovorila j”e. A onda joj se u jasnim plavim oèima pojavi izraz radoznalosti. - No moram priznati, ja je uvijek potpuno ne razumij”em. Katkad se osjeæam posve zbunjenom. Ona je toliko drukèija od mladih djevojaka mog vremena. Pa ipak, Nora je jedinica i imala sam je kasno.- Rat je. Svi smo puno drugaèij”i.- Besmislica. Slušam to cijelo vrijeme - reèe oštro. - To je besmislica. Vaša generacija nije jedina55koja se borila u ratu. I mofa; je to èinila. Isto tako i mladi ljudi generacije mojih roditedja. Mogao bih se o tome prepirati, alirnisam žeho.- Vasa kæi je vrlo talentjrana TT ponovihi -iprpfesor Bell mi je govorio kako talenat nije uvijek najlakša stvar na svijetu, ni da se razumije, još manje da se s njom živi. iNjene oèi zasjaše u oduševljenju.- Vi ste drag mladiæ. Nadam se da æete nas ponovno doæi vidjeti. Osjecam da æete nam biti vrlo korisni.- Nadam se. AU, ja se vraæam onamo preko mora. Možda to uèinimo kad se rat završi,Pogledala me ravno u oèi.- Možda æe tada biti prekasno.Mislim da mi se na licu vidjelo zaprepaštenje, jer je njeno oduševljenje poraslo. Posegnuh za cigaret©m.- Èula sam da ste prije mo žto ste pošli u vojsku, bili mladi arhitekt koji je mnogo obeæavao, majore Carey.

- Vama oèito ne promakne mnogo, gospoðo Hayden.- Nastojim da ne, majore Carey. Bespomoænoj udovici vrlo je važno držati otvorene oèi.Zaustih da prosvjedujem. Bespomoæna udovica, ma nemojte! Tada ugledah ,kako se opet smiješi i shvatih da me zafrkava. “ i- Što ste još saznali o meni, gospoðo Hayden?- Prije rata ste zatražili mjesto kod “Hayden i”Carruthersa”. Bili su prilièno impresiofiirani vama.- Vojska je bila još vdše. r- Znam, majore Carey - rekla je. - Znam takMer i vašu ratnu biografiju ...Podigoh ruku.- Poštedite me toga, gosppðo Hayden. Na što ciljate?Izravno me pogledala. „ i- Sviðate mi se, majore Carey rekla je. - U povoljmim okolnostima mogli biste :kod “Hayden i Carruthersa” bdti potpredsjednik.Zapanjeno sam gledao u nju. To bi bio pocetak na vrhu. Prilicno dobro za momka koji nakon diplome još nije imao posao. “Hayden i Carruthers” bijaše jedan od vodecih arhitektonskih koncerna na Zfeipadnoj obali.56- Kako vi to znate, gospoðo?- Znam.:- irfcèe mirno. - Pretežno ja vladam poduzeæein. !1 :*:K. j” \\1”- A što smatrate pod “povoljnim okolnostima”? Pbgledala je prema vratima “aipotom ponovno u mene.”Oèi joj bijahu jasne i mirne.- Mislim da veæ znate odgovor. Uipravo tada Nora se vrati u šobu.- Nadam se da me niste predugo èekali.- Nikako - rekoh.- Major i ja smo vrio zanimljivo æaskali, Nora. Spazih brzi radoznali pogled što ga je Nora dobacila svojoj majci. Spustsih pogled na staru gospoðu.- Puno vam hvala na veèeri, gospoðo Hayden - rekoh dolièno.- Nema na èemu, uiajore. Vi samo razmislite o onome što sam vam rekla.- I hoæu, gospoðo. Hvala vam još jednom.- Do viðenja, majore.- “Noæ, majko - reèe Nora.Glas njene majke uhvati nas na vratima.- Nemoj predugo ostati vahi, draga.K^id se smještala na sjedištu, uhvatih miris Norina parfema. To me uznemiri. Nije to” bila vrst parfema koja se nosi na poslovni sastanak.!",- Kamo? - zapitah.- Ulica Lower Lombard. Ja vas ne skreæem s puta, zar ne?- Ni najmanje.Primakla se bliže i ja na svoni ramenu osjetih njenu ruku.- Je li majka govorila o meni?- Ne. - Zapravo nisam lagao. - Zašto?- Tako - reèe neodreðeno.šutke smo se vozili duž nekoliko blokova.- Vi se zapravd ne morate vratiti u Presidio do osam i trideset, zar ne?•- Ne.- rekoh. - A što je s vama? Možete li se izvuæi iz tog svog spoja? Odmahnula je glavom.- Ne iviše. Prekasno je. - Okhjevala je. - To ne bi bilo fer.” Shvacate, zar ne?57- Kužim vas savršeno jasno. Pogledala me.- Nije ništa takvoga - reèe brzo.- Nisam ništa rekao.Zaustavih kola pred semaforom. Njegov crveni sjaj pretvori njenu put u plamen.- Što æete sada? - upitala je.

- Ne znam. Otiæi æu do Kineske èetvrri... možda se maliti...- To j”e èisti bijeg.Svjetlo se promijenilo i j”a ponovno pokrenuh kola.- Najèišæi - složih se. - Ali je to i dalje najbolji naèin da zaboravim stvari koji poznajem.Osjetih kako joj se ruka stišæe oko moje mišice.- Je li to strašno?- Ponekad.Kroz svoju jaknu osjetih njene nokte.- Htj”ela bih da sam muško!- Drago mi je što niste. Okrenula se prema meni.- Da se vidimo kasnije?Na svom rukavu osjetih èvrstoæu njenih malih grudi. Znao sam da sam bio u pravu. Bila je sve što sam mislio da jest, sve je to bilo spremno da se uzme, ali me ipak nešto spreèavalo. .- Sumnjam - rekoh.- Zašto?- Tako. - Sam sebi sam išao na živce. - Nije važno.- Meni jest. Recite mi.Osjetih kako mi j”e u glas uspuzla Ij”utita oporost.- Znam u ovom gradu barem deset mjesta gdje bih se na brzinu mogao provesti, da je to ono što tražim.Pustila mi j”e ruku i odmaknula se. Ugledah kako joj se u oèima nenadano pojaviše suze.- Oprostite - rekoh. - Toliko sam dugo bio odsutan, pa sam se zaboravio ponašati.- Ne morate se isprièavati. Zaslužila sam to. - Pogledala je kroz prozor. - Ovdje skrenite. To je na sredini iduæeg bloka.Skrenuh kola uz rub ceste.- Imate još tri dana dopusta?58- Taiko je - rekoh.- Hoæete li me nazvati?- Sumnjam. Idem malo pecati dolje u La Jollu.- Mogla bih doæi dolje.- Sumnjam da bi to bilo mudro.- Oh! Vi ondje imate djevojku? Nasmijah se.- Bez djevojke.- Zašto onda ...- Zato što se vraæam natrag u rat - rekoh grubo. - Zato što ne želim nikakvih veza. Ne želim razmišljati o nièemu drugom osim kako dogurati do iduæeg dana. Znam previše momaka koji su izgubili sva svoja sutra osvræuæi se za sobom.- Vi se bojite.- Vraški ste u pravu. To sam vam veæ rekao. Njene su suze sada bile prave. Polako su joj se kotrIjale niz obraze. Položih ruku na njeno rame.- Gledajte, smiješno je - rekoh nježno. - Trenutno je sve tako zajebano. Možda jednog dana, kad završi rat. Dogurao ...Prekinula me.- Ali i sami ste rekli da nitko nij”e tri puta sretan.- Tako to nekako jest - priznah.- Tada vi zapravo i ne vjerujete da æete me nazvati. Ikada - u njenu glasu bijaše èudna tuga.- Cini se da vam se neprekidno isprièavam. Oprostite.Trenutak je gledala u mene, onda iziðe iz auta.- Ne volim rastanke.Nisam imao prilike odgovoriti jer je ne okrenuvši se potrèala stubama. Zapalio sam cigaretu i promatrao j”e kako pritišæe kuæno zvonce. Poslije trenutkadva stiže neki muškarac i uvede je unutra...Kad sam se oko tri ujutro vratio u hotel, pod vratima bijaše poruka:

Molim vas da me ujutro nazovete kakp bismo nastavili razgovor.Potpisala se Cecelia Havden.Ljutito zgužvah poruku i bacih je u koš za smeæe. Ujutro sam otišao dolje u La Jollu ne zamarajuæi se nazivanjem.59dTjedan dana kasnijevraæao samse u Australiju i rat. Da sam ikada ponuslio kako stara gospoða èepi èekajuæi da je nazovem, samo foih se zavaravao.Bilo je nekdh stvari koje nisu mogle èekati. Iduæeg dana nazvala je Sama Corwina.4- Gospoðo Hayden - reæe Sam Corvvin ušavši u sobu gdje ga je cekala stariæa. - Nadam se da me niste predugo èekali.- Nipošto, gospodine Corwin - odgovorila je kratko. - Molim vas, sjednite,Utonuo je u stolicu i radoznalo je pogledao. Sve otkako ga je tog jutra nazvala, pitao se zašto ga želi vidjeti.Odmah je preSla na stvar.- Noru su predložili za Nagradu za kiparstvo Eliofheimove zaklade. , :¦;Sam je pogleda s novirn i nenadanim štovanjem. Bilo je o tome glasina, “al^ su se imena predloženih strogo èuvala, pogotovu jeV” se nagradal sada prvi put dijelila nakon poèetka rata. “- Odakle to znate? - zapitao je zavidno. Èak ni on nije mogao doæi ni do kakve vijesti.- Nije važno - rekla je žustro.- Bitno je da znam.- Dobro. Neobièno mi je drago zbog Nore. Nadam se da æe je dobiti. Ona to zaislužuje.- Zbog toga sam vas i htjela vidjeti. Želim biti sigurna da æe je stvarno dobiti.Sam je gledao u nju i šutio.- Novac ponekad može biti strašan hendikep - nastavila je gospoða Hayden. - Pogotovu u umjetnosti. Željela bih se pobrinuti da bogatsvo moje kæeri ne utjeèe nepovoljno na njene izglede.- Uvjeren sam da nece, gospoðo Hayden. Suci su iznad takvih stvari.- Nitko nije iznad ovakvih ih onakvih predrasuda - rekla je zakljuèno. - U ovom mi se trenutku èini60da je cijeli liberalni umjetnièki svijet orijentiran Mjevo. Gotovo sve što je postigao netko izvan njih, automatski se odbacuje kao buržujsko i nepotrebno...- Da vi to prihèno ne pojednostavljujete?- Stvarno? - usprotivila se gledajuæi ravno u njega. - Kažite vi meni. Skoro svaku vehku umjefcnièku nagradu u toku nekoliko proteklih godina osvojio je umjetnik koji je bio barem usko povezan s njima.Sam najprije ine odgovori. Bila je gotovo u pravu.- Recimo da se slažem s vama... No ja još uvijek ne vidim što bi se moglo uciniti. EMofheim se ne može kupiti.- Ja to znam. Ah oboje shvaæamo da nitko nije imun na utjecaje, na sugestije. Sucd su samo Ijudi.- Odakle da poènem? Morao bih nekoliko važnih ljudi natjerati da me slušaju.- Neki dan sam u San Simeonu razgovarala s Billom Hearstom - reèe ona. - Duboko je osjeæao da Nora zaslužuje nagradu. æutio je da bi to bila pobjeda za amerdkaniizam.Sada je to poèelo dobivati smisao. Odmah je trebao znati odakle je stigla njena obavijest.- Hearst bi mogao biti koristan. Tko još?- Vaš prijatelj profesor Bell, na primjer - rekla je. - A Hearst je u Chicagu veæ razgovarao s Bertieom McCormickom. I ovaj je vrlo zainteresiran. Ako malo napregnete misli uvjerena sam da æe se naæi i mnoštvo drugih.- To bi iziskivalo puno posla. Sada je veljaèa, dakle imamo manje od tri mjeseca do proglašenja nagrade u svibnju. Sve do tada ne možemo biti sigumi.2ena podignu sa stola Hst papira.

- Vaša plaæa u novinama je oko èetiri i pol tisuæe. Uz to za èlanke u casopisima i štošta drugo prosjecno zacadite otprilike još dvije tisuæe dolara. - Pogledala ga je. - To baš i nije puno novaca, zar ne, gospodine Corvvine?Sam odmahnu glavom.- Nije previše, gospoðo Hayden.- Imate sikupe ukuse, gospodine Corwine - nastavila je. - Posjedujete zgodan stan. Dobro živite, premda ne potpuno u granicama svojih moguænosti. Za proš61lih nekoliko godina zadužili ste se prosjeèno nešto više od tri tisuæe dolara godišnje. Nasmiješio se.- Ne brinem previše zbog svojih dugova.- Ja to shvaæam, gospodine Corwine. Ja razumijem da se dobar dio tog novca nikad ne vrati gotovinom veæ uslugama. Idem li isuviše daleko ako pretpostavim da vaša cjelokuipna zarada iznosi blizu deset tisuæa godišnje?Odmahnuo je glavom.- Niste otišli suvdše daleko. Stavila je list papira natrag na stol.- Spremna sam vam platiti deset tisuæa dolara za vašu pomoæ u osiguravanju nagrade Eliofheim za moju kæer. Ako je ona dobije zakljuèit æemo desetgodišnji ugovor koji æe vam jamèiti dvadeset tisuæa godišnje i deset posto od njenih bruto zarada.Sam je brzo raèunao. Kako Nora danas brzo stvara moæi æe, ako osvoji nagradu, zaraðivati izmeðu pet i deset tisuæa godišnje.- Neka bude pedeset posto.- Dvadeset pet - rekla je brzo. - Naposljetku, moja kæi mora platiti još i izložbene pristojbe.- Samo trenutak, gospoðo Hayden. Ovo je malo prebrzo za mene. Pogledajmo da li ja dobro shvaæam ono što govorite. Vi me unajmljujete kao agenta za tisak, koji æe Nori pomoæi da dobije nagradu Eliofheim?- Tako je, gospodine Corwine.- I ako ona dobije nagradu, mi æemo zakljuèiti sporazum po kojemu æu ja postati njen osobni zastupnik, agent, menadžer ili štogod drugo u razdoblju od deset godina? Za to æu biti plaæen dvadeset tisuæa godišnje i dvadeset pet posto od bruto zarada njena rada?Gospoða Havden ponovno khmnu.- što ako ne dobije nagradu?- Tada baš ne bi imalo puno smisla sklapati sporazum, zar ne, gospodine Corwine?- Ne, naravno da ne bi - rekao je. Pronicavo ju je pogledao. - Ako sklopimo sporazum tko æe plaèati jamstvo?- Moja kæi, naravno.62- Moglo bi se dogoditi da ne zaradi dovoljno da joj se to isplati.- Sumnjam da bi je to brinulo - nasmiješi se stara gospoða. - Nora je i sama bogata žena. Njen prihod od obiteljskog trusta iznosi više od stotinu tisuæa godišnje.Sam se zablenu u nju. Znao je da Nora ima novaca, ali nikada nije pretpostavljao da bi to bilo i blizu toj svoti.- Zanima me jedno, gospoðo Hayden. Jeste li vi o ovome razgovarali s Norom?Klimnula je.- Naravno, gospodine Corwine. Ne bih ja s vama o tome razgovarala da nemam Norin puni pristanak.Sam duboko uzdahne. Trebao je to znati. Ipak se nije mogao suzdržati a da ne izrekne još jedno pitanje:- Zašto nije ona osobno sa mnom razgovarala?- Nora je držala da bi bilo bolje kad bismo najprije vi i ja raspravili o tome - odgovori stara gospoða. - Da se vi niste složili, u tom sluèaju ne bi bio poljuljan vaš odnos.Sam klimnu.

- Shvaæam. - Nespretno je posegnuo za lulom u svom džepu, a onda je zamišljeno stavio u usta. - Vi, naravno, obje shvaæate da æe, ako ja preuzmem ovaj posao, moja odluka o svim poslovima biti konaèna.- Nora visoko cijeni i vaše poštenje i vašu oštroumnost, gospodine Convine.- Upravo ste zakljuèili posao, gospoðo Hayden.- Nora æe biti vrlo sretna.- Gdje je ona? Postoji mnoštvo stvari o kojima æemo morati porazgovarati.- Reæi æu Charlesu da je pozove - reèe gospoða Hayden. - Vjerujem da je u ateljeu.Pritisla je dugme i na vratima se pojavio batler. Zamolila ga je da pozove Noru i ponovno se okrenula Samu. Glas joj bijaše varljivo prijazan.- I ja sam vrlo sretna, gospodine Corwine. Bit æe mi vrlo velika olakšica što znam kako uz mene još netko brine o Norinoj dobrobiti.- Možete biti uvjereni da æu uèiniti najbolje što mogu, gospoðo Hayden.63- Sigurna sam da hoæete - rekla je. - Ne želim se pretvarati da uvijek razumijem svoju kæer. Ona posjeduje snažnu volju. Ja ne odobravam uvijek njeno ponašanje.Sam nije odgovorio. Samo je sjedio puækajuæi svoju lulu i gledao je. Pitao se koliko ona zapravo zna o Nori. Njena slijedeæa izjava razjasni kako postoji vrlo mak stvari koje ona ne zna.- Mislim da bi me se zbog puno stvari moglo proglasiti staromodnom - reikla je napola se ispiièavajuæi. - AH ponekad moja kæi djeluje.... da tako kažem... prilièno smušeno.Sam ju je trenutak pažljivo proucavao.- Smijem li govoriti otvoreno, gospoðo Hayden?Klimnula je.- Nadam se da æete me razumjeti: ja Noru niti ne branim niti je osuðujem. Pri tome je najvažnije da vi i ja shvatimo o èemu govorimo.Promatrala ga je jednako pozorno kao i on nju maloprije.- Molim vas, nastavite, gospodine Corwine.- Nora nije obièna osoba - rekao je. - Ona je vrlo nadarena, možda je genije. Ne znam. Živèano je napeta, bolesno senzibilna i izuzetno osjetljiva. Potreban joj je seks kao nekim ljudima alkohol.- Nastojite li vi to meni na uljudan naèin reæi da je moja kæi nimfomaeaka, gospodine Corwine?- Ne nastojim, gospoðo Hayden - rekao je pažljivo birajuæi rijeèi. - Nora je umjetnik. Ona u seksu pronalazi i odreðeni stimulans i bijeg. Jednom mi je rekla kako joj to pomaže da se približi ljudima, da sazna više o njima, da ih bolje razumije.Još ga je uvijek promatrala.- Jeste li vi i Nora...? - ostavila je da pitanje visi u zraku.Bez okolišanja je susreo njene oèi. Klimnuo je bezrijeèi.Ona lagano uzdahnu i spusti pogled na svoj stol.- Hvala vam na vašoj iskrenosti, gospodine Corwine. Nisam namjeravala zabadati nos u vaše osobne odnose.64- S tim je veæ duže vremena svršeno - rekao je. - Shvatio sam kad je zadnji put došla do mene.- Je li se to dogodilo pred oko šest mjeseci? Baš negdje oko njene prve izložbe?Klimnuo je.- Bila je prilièno uznemirena. Prije toga je plakala. Æini mi se da je mladi major, koji ju je dovezao, bio s njom prilièno grub.- Major Carey - rekla je. - Povjerovala sam da je vrlo ugodan mladiæ. ,- Rekao je nešto što ju je uzrujalo. U svakom sluèaju, pola sata nakon što je stigla poslao sam je taksijem kuæi.

- Èudila sam se što je te noæi došla kuæi tako rano ... Htjela bih vas zamoliti za jednu uslugu, gospodine Corwine.- Stojim vam na usluzi, gospoðo.- Nora visoko cijeni vaše mišljenje. Pomozite mi... pomozite mi da je saèuvam od neprilika.- Nastojat æu, gospoðo Hayden. Za dobro sviju nas.- Hvala vam - rekla je. Najednom se doimala vrlo umornom. Zavalila se u stolici i zatvorila oèi.- Katkad pomislim da bi za nju bilo najbolje da se uda. Možda bi se tada promijenila.- Može biti. - U sebi je Sam znao bolje. Djevojke poput Nore nikad se ne mijenjaju, udavale se ili ne.Sjedili su bez rijeèi sve dok u sobu nije ušla Nora.- Gospodin Convin se složio s našim prijedlogom - reèe njena majka.Nora se nasmiješi i ispruži svoju ruku.- Hvala ti, Same.- Nemoj mi zahvaljivati - rekao je. - Mogla bi požaliti prije nego cijela stvar bude gotova.- Okušat æu svoju sreæu.- U redu - rekao je. Glas mu bijaše žustar i služben. - Dakle, na èemu trenutno radiš?- Spremam se za izložbu što je u travnju prireðuje Arlene Gately.- Prekriži je.- Zašto zaboga?5 Kamo Ijubav ode65- Ne možemo to sebi priuštiti.- Ali ja sam obeæala ...- Tada æeš morati prekršiti obeæanje - reèe Sam grubo. Okrenu se njenoj majci. - Naèinite èek na deset tisuæa dolara. Nora i ja idemo u New York.- U New York? - upita Nora. - Zašto? Njena majka ispitivaèki pogleda Sama.- New York - ponovi on. - Želim da joj Aaron Scaasi u travnju priredd izložbu.- Ja ... ja to ne bih mogla uèiniti.- Zašto ne? - upita je strogo.- Zato što je Arlene oduvijek bila moj agent. Ona je postavila svaku izložbu koju sam ikada imala. Ne mogu je samo tako iznevjeriti, nakon cijelog tog vremena.- Možeš i hoæeš. Arlene Gately može biti vrlo draga, ali je samo treæerazredni provincijski trgovac, a ti si je prerasla. Aaron Scaasi je poznat kao jedan od vodeæih trgovaca u svijetu. Izložba u njegovoj galeriji trenutno æe više od ièega drugog pridonijeti da dobiješ tu nagradu.- Ali odakle znaš da æe on to uèiniti?- Hoæe - Sam se nasmiješi. - Tvoj èek na deset tisuæa dolara kaže da hoæe.Sve se to, naravno, odigralo dok sam ja još bio na Pacifiku.Bio sam važan èovjek iz prièa Somerseta Maughama. Znojna, zaparena džungla koja bijelca uspavljuje u mlitavost, pa ga tada uz pomoæ dražesne tamnopute djevice zavodi u sretan naèin života, o kojem se u dragom starom zavièaju nikad nije niti sanjalo. Mislim da sam bio u krivoj džungli.Na privremenom uzletištu sjeverno od Port Moresbyja uvijek je bilo hladno i vlažno, i bez obzira koliko slojeva odjeæe nosili studen vam se progrizla do kostiju. Zubi su vam uvijek cvokotali, nos curio, i lakše vam je bilo uhvatiti prehladu nego malariju. Veæinu svoga slo66bodnog vremena provodili smo šæuæurivši se oko trbušaste peæi u pilotskoj sobi za pripreme, raspravljajuæi o ozbiljnim taktièkim aspektima rata - npr., hoce li Daisy Mae ikada uspjeti osloboditi Maloga Abnera i kako æe završiti ostali popularni stripovi.Izmeðu ovih rasprava na visokoj razini istrèavali bismo, kad bi zavrištala sirena, van do svojih aviona, odletjeli i opet se spustili, a onda malim Kmicama, koje su nam prale rublje, slali svoje gaæe kako bismo bili spremni za

iduæi let. Ima neèega vrlo neestetskog prigodom umiranja u prljavom donjem rublju. Gotovo neamerièko, mogh biste reæi.Teško sam napredovao do pukovnika. Moj zapovjednik leta bijaše preda mnom zbrisan s neba pa sam promaknut na njegovo mjesto. Sjecam se što sam pomislio kad su mi bronèane hrastove listove zamijenili srebrnim. Kao što svi umiru, sada je red na mene.Ali imao sam sreæe. Još se uvijek sjeæam iznenaðenja koje me snašlo kad sam osjetio kako mi leðima prolazi poput igle oštra bol. Pred oèima mi nesta kontrolne ploèe, nad mojom se glavom okrenu japanski zero pa se strmoglavi u vodu, dok sam ja nastojao pobjeæi onome poda mnom. Ne znam kako mi je pošlo za rukom da se vratim do uzletišta. Èinilo mi se da plovim u moru hladetine, a onda je avion tresnuo o tlo i prevrnuo se. Negdje u daljini zaèuh kako netko vièe i osjetih kako me vuku ruke. Bijahu to tople ruke, ugodne ruke, premda su me nastojale odvuæi iz divne vruæine što me okruživala.Zatvorio sam oèi i posve im se prepustio. Veæ je bilo vrijeme da doðem u tu džunglu o kojoj sam toliko èitao. Nasmijah se sam sebi.Ovo je veæ bilo bliže. Ležao sam na obali u Bali Baliju i svuda naokolo šetalo je tisuæe Ijepotica golih grudi, sve nalik Dorothy Lamour, i jedini problem što me muèio bijaše koju od njih da odaberem za tu veèer.Jedini san kojeg se nikada ne bih odrekao. MacArthur æe jednostavno morati nauèiti napredovati bez mene.Poslali su me doma èim mi je bilo dovoljno dobro da mogu putovati.5*67Istom sam druge sedmice srpnja saznao da je Nora osvojila nagradu Eliofheim, a i onda samo tako što sam na koricama Lifea sluèajno vidio njenu sliku.Od veljaèe, kad sam pogoðen, pet sam tjedana otèamio u bolnici u Novoj Gvineji, pa još sedam u “Veteranskoj” u San Diegu, nakon èega sam otpušten kao nov. Imao sam tridesetodnevni dopust prije nego se vratim zbog prekomande, pa sam otišao u La Jollu, iznajmio mali brodiæ na kome sam mogao jesti, spavati i poèeti upijati malo sunca.Drijemao sam na ležaljci kad me prenuo šušanj svežnja novina baèenih na palubu. Otvorio sam oèi i ugledao djeèaka kako stoji na rubu palube i kesi mi se. Strogo sam zabranio samome sebi da èitam dnevne novine. Bilo mi je dosta rata. No zato sam zamolio prodavaèa iz kioska da mi svaki tjedan dopremi nekoliko revija.Zavukao sam ruku u džep i u zrak zavrtio pola dolara. Mali ga je uhvatio sa svom otmjenošæu Joea Di Maggia kad skida visoku loptu.Nagnuh se i pokupih svežanj, a onda skinuh konop što ga je držao na kupu. Revije skliznuše na pod i ja pogledah prvu koju su mi takle ruke.Zagledah se u sliku neobiène djevojke crne kose na koricama. I danas se sjeæam da sam tada pomislio kako je lijepo što su zaboravili na rat. Onda shvatih zašto mi se djevojka èini tako poznatom.Malim bijelim slovima je pisalo: NORA HAYDEN - DOBITNICA NAGRADE ZA KIPARSTVO ELIOFHEIMOVE ZAKLADE.Ponovno sam pogledao sliku i vratila mi se stara èežnja. Sjajne tamne oèi, neobièno putena usta nad ponosnom, gotovo oholom bradom. Kao da je to bilo juèer, iako je prošla sJtoro godina dana otkako sam je zadnji put vidio.Otvorih reviju. Unutra bijaše više njenih slika. Nora kako radi u malom ateljeu iza kuæe svoje majke. Nora kako puši dok skicira zamisao. Nora kako sjedi kod

,68prozora, a lice joj se ocrtava na svjetlu iza nje. Ili izvaljena na podu kako sluša gramofon. Stao sam èitati:Vitka gospoðica Hayden, koja djeluje više kao model nego kao umjetnica, ne ostavlja sumnju o svojim stajalištima što se tièe njena rada.“Skulptura je jedina istinska iivotna forma u umjetnosti”, tvrdi ona. “Ona je trodimenzionalna. Moiete oko nje hodati, gledati je iz svakog kuta, dotaæi je, osjetiti kao što bi mogli bilo koju iivu stvar. Ona ima obujam, oblik, stvarna je i zaista iivi. Moiete je vidjeti u svakom kamenu, iili svakog komada drveta,

u napetosti i izdriIjivosti svake metalne iice. Umjetniku preostaje samo da tu skrivenu viziju iznese na vidjelo, izlije u kalup i udahne joj iivot...”Zaèuh kako mi u uhu odzvanja njen glas.Ponovno okrenuh korice i prouèih njenu sliku. To je bilo dovoljno. Spustih reviju na palubu i ustadoh. I tako promijenih mišljenje. Što mijenja na stvari ako je prošla godina dana?Stajao sam u uskoj, tijesnoj telefonskoj govornici na kraju pristaništa, slušajuæi kako na drugom kraju linije u San Franciscu zvoni telefon. Javila se njena majka.- Ovdje Luke Carey - rekoh. - Sjeæate li me se? Glas stare gospoðe bijaše jasan i èvrst.- Naravno da se sjeæam, pukovnièe. Kako ste?- Izvrsno, gospoðo Havden. A vi?- Nikada u životu nisam bila bolesna ni jedan jedini dan - odgovorila je. - Èitam o vama u novinama. Ono što ste vi uèinili bilo je doista vrlo hrabro.- Novine su to napuhale. U stvari uopæe nisam imao izbora. Nije postojalo ništa drugo što bih mogao uèiniti.- Sigurna sam da nije bilo samo tako. Ali o tome æemo raspravljati drugi put. - Glas joj se razblaži. - 2ao mi je što Nora nije ovdje. Znam da æe joj biti krivo.- Oh - rekoh. - A ja sam joj toliko želio èestitati na nagradi Eliofheim.69- Zbog toga je i otišla. Jadno dijete, nije imala ni trenutka odmora otkako je to proglašeno. Zahtijevala sam da ode dolje u La Jollu kako bi od svega pobjegla.- Rekli ste La Jolla?- Da - u njenu se glasu pojavi nenadani oprez. - Odakle vi zovete?- Iz La Jolle. Provodim ovdje svoj dopust.- Zar to nije sretna podudarnost, pukovnièe? Naravno, sada se sjeæam kako sam u novinama vidjela nešto o vašem boravku tamo. Nora je u klubu “Plaža”.- Nazvat æu je - rekao sam.- Ako je ne dobijete, pukovnièe, potražite Sama Qxrwina. On æe znati gdj”e je možete pronaæi.- Sam Corwin?- Da - rekla je. - Vi ga se sjeæate. Novinar i prijatelj profesora Bella. Preuzeo je voðenje poslova moje kæeri. Jadno dijete nema nos za posao.Glas stare gospoðe ponovno se promijeni.- Uistinu se nadam kako neæemo morati èekati još godinu dana da vas vidimo, pukovnièe. Ja još uvijdk držim da nas dvoje moramo o neèemu razgovarati. èini mi se da bi “Hayden i Carruthers” bilo za vas izvrsno mjesto da nastavite karijeru.- Hvala vam što mislite o meni, gospoðo Hayden. Vrlo skoro æemo o tome razgovarati.- Na usluzi, mladiæu. Do viðenja.Telefon škljocnu i trenutak sam oklijevao prije nego sam u nj stavio još jedan novèiæ. Ovaj put javio se Corwin.- Je li tamo gospoðica Hayden? - upitah.- Tko zove?- Luke Carey.Uèini mi se da mu je glas postao prijateljsikiji.- Pukovnik Carey?- Da.- Samo trenutak, molim vas. Pogledat æu mogu li je naæi.Trenutak sam èekao na telefonu, a tada zaèuo nj”en glas:- Pukovnièe Carey. Kojeg li iznenaðenja. Kako ste saznah” gdj”e æete me naæi?Nasmijah se.70- Rekla mi je vaša majka. Mislio sam da bismo negdj”e mogli otiæi na piæe.- Zar ste vi u La Jolli?- Oko pet kilometara od vas - rekoh. - Što kažete?

- Voljela bih. Ali Aaron Scaasi, moj agent, treba svaki trenutak stiæi iz New Yorka. Prireðujemo kobtel za tisak u pet sati.Prièekao sam da ona predloži koje drugo vrijeme, ali nij”e. Sve j”e jasno, pomislih, za to nema ni razloga. Kad smo se prošli put vidj”eU nisam bio baš naj”pristojniji.- Pokušat æu ponovno - rekoh.- Molim vas, dajte - rekla j”e uljudno i prekinula. Dok sam odlazio s pristaništa zaškiljih u nebo. Bij”aše to dobro nebo. Piavo, kao na razglednicama, s nekoliko visokih oblaka. Sunce bijaše ugodno i toplo; kasnije æe postati vruæe i teško, ali tada me neæe biti briga - bit æu u vodi.To je dakle kraj”, pomislih. Ali tada nisam znao što j”oj je Sam rekao nakon što sam spustio slušalicu.- Nisi bila baš nasrdaènija - reèe Sam nakon što je zaklopila telefon.- Prokletstvo. Cijela godina dana. Što misli, tko j”e on?Sam priðe nj”enom crtaæem bloku i pogleda u nj”ega. Crtež j”e prikazivao mladiæa koji se upravo sprema skoèiti u vodu. Bio je gol. Sam prepozna lice. Bio j”e to gimmazijalac što je u klubu radio kao spasavalac.- On ti nij”e jedan od ovih frajera - rekao je suho.- Ovo ima sva obilježja zanovijetanja. Imaš li kakvih primjedbi?- Ne osobno - odgovorio je. - Baš me briga s kime spavaš, ah kad to postane j”avna glasina, šteti našem poslu.Glas j”oj posta Madan.- Što si o tome èuo?- Dolj”e na plaži “Muscle” nastala j”e oko toga velika prièa. Preveliki si zalogaj za tog frajera da bi taj”nu zadržao za sebe. Prièao je prijateljima, u tanèine. Frajer nij”e ništa izostavio.Nora lj”utito strga s bloka papir i zgužva ga.71- Malo kopile!- Rekao sam ti da budeš oprezna - reèe on strpljivo.- A što bih trebala raditi? - upitala je bacivši zgužvani papir na pod. - Postati opatica?On mehanièki podiže s poda grudu papira i baci je u košaru za smeæe. Iz svog džepa išèeprka lulu.- Htjela bih da se otarasiš te prokiete lule! Ne mogu podnijeti njen smrad.On bez rijeèi spremi lulu natrag u džep i krenu prema vratima. Nora ga zaustavi.- Same. - Ljutnja ju je odjednom napustila i sad se doimala mladom i bespomoænom. - Same, što mi savjetuješ da uèinim?- Ne znam - rekao je zamišljeno. - Ali ja bih za poèetak te frajere ostavio na miru.- Hoæu, Same - rekla je brzo.- I još nešto - dodao je. - Ne bi bilo zgorega da budeš viðena s nekim poput onoga tvog vojaka što je upravo nazvao. To bi moglo pomoæi da se prekine s glasinama.Kad sam se vratio, stari èuvar s klupe pred pristanišnim uredom mahnu mi umornom rukom.- Hej, pukovnik. Hej.- Èuje se da su tam” kraj Coronada vid”li nekakvog sabljara. Morti vam se splati ak” odete pogledati.- Mogao bih - rekoh dajuæi mu njegovu dnevnu kintu.Novèiæ od pola dolara spokojno je gurnuo u džep.- Fala, pukovnik. - Zaškiljio je na mene svojim vodenim oèima. - Onak”, uz put, u vašem je brodu neka cura. Rekal sam joj da se baš trebate vrnuti s objeda.Poðoh prema svom brodiæu. Nora je vjerojatno èula moje korake jer je, kad sam se pojavio, stajala na palubi. Nosila je kratke hlaèice s toèkicama i grudnjak, te se sa svojom crnom kosom, straga stegnutom u konjski rep, doimala poput Minke.- Hej - rekla je.- Hej.72

Stisnula je oèi zbog sunca.- Sada je na meni red da se isprièam, pukovnièe. Trenutak sam je prouèavao a potom skoèio na palubu, dolje, do nje.- Niste radi toga trebali dolaziti èak ovamo, Nora. Položila mi je ruku na rame. Bila je topla.- Ali ja sam to željela, pukovnièe. Htjela sam da znate kako mi je žao.Bila mi je tako blizu da sam osjetio puni miris parfema u njenoj kosi. Bio je dobar, èist i svjež - poput borova u planinama, a sva šminka što ju je nosila bijaše blijedo sjenilo ruža. Pogledah u njene oèi. Èinilo se da to meðu nama traje oduvijek. Zatim je poljubih.Usta joj bijahu topla i slatka, a zubi iza njenih mekanih usana èvrsti i oštri. Osjetih njenu ruku oko svog vrata i kako svojim tijelom pritište moje. Spustih ruku do njena pasa i ona joj na svom putu izbroja skoro svako rebro. Meðu nam je bilo onako kako sam znao da æe biti.Netom sam je i drugi put poljubio, pustih je i posegnuh za cigaretom. Pritisnuh kotaèiæ upaljaèa, ali nikako da ta prokleta stvar proradi.- Gle, drhtim.- I ja - rekla je prijazno.Povukoh dim iz cigarete, kad sam je napokon uspio pripaliti, a onda je dodah njoj. Potegnula je jedan dim, a potom se okrenula.- Još sam onaj prvi put željela da me poljubiš.- Htio sam - rekoh.- Onda zašto nisi? - oèi joj bijahu poput sjene na vodi izmeðu broda i pristaništa. - Znao si da sam spremna.Okrenuh se u stranu.- Mislio sam da si... veæ neèija.- Zar je to veæ onda bilo toliko važno?- Meni jest - rekoh. - Isuviše dugo si se prenemagala. Želio sam da meðu nama sve bude kako treba.- Ni ti baš nisi bio rana ptica.- Nisam.- Je li to sada važno? Ponovno je uzeh u naruèaj.- Sada više ništa nije važno.73U njenim oèima pojaviše se suze i ovlažiše moje obraze.- Oh, Luke, Luke!Znam što je reèeno o ženskim suzama, ali ja ne padam na te štosove. To je najveoe mito za muškarce što je ikad pronaðeno. Dok sam poljupcima otirao njene suze osjeæao sam se visokim pet metara.Nikada nisam isplovio da vidim je li uistinu to poslijepodne kraj Coronada bio kakav sabljar. Umjesto toga navukoh svoju odoru i otkasah za Norom na njenu konferenciju za tisak.Bilo mi je drago kad je napokon završila. Užas jedan. Èim su nas ugledali zajedno, reporteri bijahu svuda oko nas.Nasmijavali su nas za slike. Postavljali nam pitanja. Jesmo li zaruèeni? Kada se namjeravamo ženiti? Kako smo se upoznali? Ide li ona zajedno sa mnom u Washington na javnu pohvalu? Jesam li došao ovamo da budem s njom ili je bilo obrnuto?Nakon nekog vremena umorili smo se od pitanja na koja nismo imali odgovore, pa je društvo prionulo na posao zbog kojeg se okupilo. To je pak znaèilo slušati Aarona Scaasija kako izlaže zbog èega misli da je Nora najveæi dogaðaj što se u amerièkom kiparstvu dogodio od kreiranja totemskog stupa.Moram reæi da je bio uvjerljiv. Æak je i mene prevario. Bio je to æelavi, zdepasti muškarac, a doimao se više poput bivšeg boksaèa nego kao jedan od najistaknutijih trgovaca umjetninama u zemlji. Neprestano je plavobijelim rupèiæem brisao svoju æelu. Nora se, sjedeæi na poèivaljci pokraj njega, doimala poput maloga djeteta.Odnekle doluta Sam Corwin i sjedne.

- On zna što govori - reèe kiimajuæi prema Scaasiju. - Ona je zaista vrlo dobra.Pogledah Sama. Bio je to mršavi, zamalo krhki muškarac, èija vas je pojava lako mogla zavarati ako niste zapazili njegova èvrsta usta i odluènu bradu. Iznutra, taj momak bijaše èvrst poput kamena.- Ja mu vjerujem - rekoh, pitajuæi se kdliko se zapravo Corwin zanima za Noru.74Kao da je znao na što mislim.- Poznajem Noru dok je još išla u školu. Uvijek sam u nju imao povjerenja i bio sam vrlo sretan kad su mi ona i njena majka predložile da preuzmem voðenje njenih poslova.Prouèavao me svojim tamnim oèima.- Ðužan sam da vam se zahvalim...- Da? - rekoh. KMmnuo je.- ... sto ste došli ovamo. Nora je bila vrlo uznemirena nakon što je s vama razgovarala, i bila je spremna opozvati konferenciju ukoliko vas ne naðe kako bi vam se isprièala. Ona je u takvim stvarima vrlo osjeæajna, skoro poput djeteta.Društvo se poèelo razflaziti i Corwin je otišao kako bi izmijenio nekoliko završnih rijeèi s novinarima. Možda je burbon otupljivao moja èuvstva, ali sam osjecao da je više toga što mi želi reæi.Tada priðoše Scaasi i Nora i ja uhvatih sebe da se ljutim zbog naèina kako je prisno položio ruku na njeno rame.- Možda æete nam se pridružiti za veèerom? Trenutak sam okHjevao gledajuæi Noru, a onda odluèih.- Ne, hvala. Vi morate razgovarati o poslu i ja ne želim smetati.- Neæeš smetati - reèe Nora brzo. U njenim oèhna spazih razoèaranje.Trenutak sam se skoro predomislio. Onda sam bolje razmisUo. Nasmijah se, pa se iprièah.- Obeæao sam sebi pružiti priliku da uiovim kakvog sabljara. Mislim da æu noæas izvesti brod i prièekati kod Coronada. Tako æu, kad se pojavi sunce, biti spreman.- Kad æeš se sutra vratiti? - upitala je.- Kasno.- Znaèi da te neæu vidjeti. Moram se iduæeg jutra vratiti u San Francisco.- Žao mi je - rekoh.Sam pozove Scaasija i oni nas ostaviše same.- Hoæeš h me nazvati? - upitala me.- Naravno.75- Ne, neæeš - rekla je tren kasnije. - Znam da neæeš. Bit æe isto kao i prošli put. Ti æeš se vratiti i ja više nikada neæu èuti o tebi. Uostalom, sve što znam o tebi proèitala sam u novinama.- Ne budi smijeina. Rekao sam da æu te nazvati.- Kada?- Prvi put kad budem u San Franciscu.- To može biti nikada - rekla je potišteno.Uzeh je za ruku. Bila je topla, nježna i bespomoæna.- Nazvat æu te. Obeæajem. Èudno me pogledala.- Što ako ti se nešto dogodi? Kako æu znati?- Ništa mi se neæe dogoditi? Sada sam uvjeren. Znaš li onu staru: biti roðen da te objese.I zadnji je reporter odmaglio. Bilo je vrijeme da se poðe. Sa svima se izrukovah.- Otpratit æu te do vrata - reèe Nora.Izišli smo u vrt. Veæ se bilo smraèilo i tisuæe je malenih zvijezda rasvjetljavalo noæ. Zatvorih vrata za nama.- Mislio sam da ne voliš rastanke - rekoh. Znao sam da je mogu poljubiti, ali sam izabrao da to ne uèinim. Da jesam, nikada ne bih bio otišao.Mislim da je i ona to znala.

- Ovo nije rastanak - prošaptala je i njena je ruka kratko dotakla moju. Vrata se za njom zatvoriše i ja siðoh do taksija.Scaasi je otišao u svoju sobu kako bi se oprao, pa stoga Sam bijaše sam kad se Nora vratila unutra. Ispitivaèki je pogleda.- Pribavi mi piæe - rekla je.Šutke je ustao sa stolice i donio joj viski sa sodom. Ona ga odloži.- Udat æu se za njega - rekla je skoro izazovno. Corvvin još uvijek ne reèe ništa.- Pa, zar ništa neæeš reæi? To je ono što želite ti i majka, zar ne?Bio je iznenaðen.- Kako znaš?- Nisam baš takva glupaèa - reèe ponovno i uze svoje piæe. - Shvatila sam to kad je rekao da mu je76imajka dala broj. A kad si ti rekao kako ne bi bilo loše da budem viðena s njim u društvu, postala sam sigurna. Sada, kad je to rekla, nije bio uvjeren da je zbog toga sretna.- Brak je ozbiljna stvar.Ispila je svoje piæe i spustila èašu.- Znam - rekla je.- On je ... zgodan momak.- Ono što zapravo želiš reæi jest to, da ja nisaml- Nisam to rekao.- Znam da nisi. Ali to je ono što misliš, zar ne? Zato što sam takva kakva jesam, ja mu neæu biti dobra žena?Šutio je.- Zašto ne bi mogla? - zahtijevala je. - Imam dovoljno godina. Mogu se, dakle, udati. Imam i sav novac koji æe nam ikada biti potreban, a nakon rata mogu urediti da radi što god želi. Zar je to loše?- Pitaš li me ili mi kažeš?- Kažem ti! - rekla je Ijutito. Izvadio je svoju uvijek prisutnu lulu.- U tom sluèaju samo jedno pitanje: Voliš li ga? Zagledala se u njega. Bijaše to posljednja stvar kojubi od njega oèekivala da kaže.- Naravno.- Onda dobro. - Nasmiješio se. - Kada se udaješ? Ugledala je njegov osmjeh i iz nje nesta ljutnje iprkosa. Uzvrati osmijehom.- Cim ga natjeram da me zaprosi - odgovori.6Kad sam se vratio na brod, svukoh sa sebe odoru i navukoh traperice. Rezervoari za benzin bili su puni - za to sam se pobrinuo ranije tog dana - ali mi se nije sviðao naèin kako su palile neke svjeæice, pa sam se dao na njihovo èišæenje. No to je vodilo èišæenju prstenova, pa ventila, i prije nego sam shvatio bilo je veæ skoro deset sati. Najednom postadoh svjestan gladi.77Provjerih svoje zalihe ali ondje nije bilo nièega što bi me oduševilo. Uz to sam, namjeravam li iduæi dan ostati vani, morao nabaviti i nešto hrane. Pronašao sam malu trgovinu namirnicama koja je još uvijek bila otvorena, kupio što trebam i otišao u “Prèvarnicu” na vrlo loš odrezak i neizbježnu boèicu èilija. Nije bilo drugog naèina da ga prisilim da mi spuzne u želudac.Najednom èak ni èili nije mogao ubiti ušljivi okus jela. Zlovoljan, pogledah u svoj tanjur. Da nisam budala, mogao sam uživati u pristoj”noj veèeri.Ali ne. Morao sam ostati nezavisan. Nikakvih veza za malog starog Lukea. On wagda ide sam. Uzeh još jedan zalogaj odreska i razmišljajuæi ga sažvakah. što to samnom nije u redu?Nevolja je u tome što od svega želim naèiniti više nego uistinu jest. Nisam u stanj”u uzeti stvari onakvima kakve jesu. Sve shvaæam isuviše ozbiljno. Što je posrijedi? Njen novac? Èinjenica da mi je stara gospoða sve to praktièki

objasnila? Ne bi moglo biti to. Sjeæam se kako su obièavali govoriti u školi: jednako je lako zaljubiti se u bogatu kao i u siromašnu djevojku. I puno bolje.Onda shvatih o èemu se radi: nisam se žudio spetlj”ati, jer sam se boj”ao. Bojao sam se da æu, ako se zacopam u nju, zaista propasti. Ona posjeduje sve što sam oduvijek želio: stalež, stil i šarm, sjajnu i blještavu šminku koju se samo s godinama može postiæi. Sve to i usto umjetnièki dar i neobuzdano kurvanje koje sam osjetio da teèe u njoj. Zivot s takvom ženom ne može biti lagan. Osim toga, kako sam mogao znati da i ona osjeæa isto? Što sam joj mogao ponuditi?Zagrizoh još jedan komad odreska, ali je sada veæ bio hladan pa odgurnuh tanjur u stranu. Odoh do pulta i pokupih svoj”e dvije vreæice namirnica.Nisam imao sanduk s ledom pa sam namirnice položio na pod pilotske kabine, a onda pogledao u nebo. Bijaše vedro a mjesec toliko sjajan da se èinilo kao da je dan. Pogledah na svoj sat. Sedam i trideset. Negdje par minuta iza jedan mogao bih baciti sidro kraj Coronada. Ispružih ruku i pritisnuh startno dugme, pa iziðoh na palubu da odvežem brod.78Putovanj”e nije trajalo duže nego sam mislio. Kad sam iskljuèio motor i bacio sidrof podigla se pjena i oplahnula mi lice. Bilo mi je vrlo ugodno. Pobacah sa sebe odjeæu na palubu i skoèih s broda za sidrom.Ima neèeg u plivanju u dubokoj vodi što podsjeæa na zibanje u kolijevoi. Ocean vas prihvati i vi ga osjecate kao tijelo. Dižete se i padate s njim kao što to èinite i sa ženom; gibanje vas smiruje i odmara, razmrsuje sve uzlove.Nešto kasnije sam se popeo na brod i bosih nogu otapkao palubom do kabine. Otvorio sam vrata i ušao. Posegnuh za ruènikom, ali mi ruka dotaknu prazni stalak. Upravo se okrenuh kako bih upalio svjetlo kad iz mraka dopre glas:- Tražiš ruènik, Lutke?Dobro zavitlan bijeli komad pojuri iz mraka, pogodi me i padne na pod. Sagnuh se da ga podignem.Nisam j”e mogao vidjeti. Bila je u sjeni ležaja, aU sam je mogao èuti kako se smij”e.- Moj bože, kako si mršav. Promatrala sam te kroz odušku. Mogla sam ti izbrojiti svaku kost.Brzo oko sebe omotah ruènik. Zaèuh je kako se pomièe, a onda joj” glava zakrije mjeseèinu što je prodirala kroz odušku. Osjetih dodir njenih ruku na ramenu, a kad se okrenula, mjeseèina j”oj obasja lice. Ispružih ruke da je privinem. I prije nego sam je dotakao, znao sam da j”e naga poput mene.Ne znam koliko smo dugo stajali posred tijesne kabine; naše su se usne dodirivale a tijela stapala tako da nisam znao koji j”e dio moj a koj”i nj”ezin.- Volim te, Nora - rekoh.Osjetih kako mi se lagano pomièe u naruèju.- Volim te, Luke. - Prislonila je obraz na moja prsa. - Rekla sam ti da ono nije bio rastanak.Podigoh je i odnesoh do ležaja.- Ti i ja se više nikada neæemo rastati - prošaptah. Njene se ruke podigoše i povedoše me u zemlju èuda koju nikad prije nisam upoznao.Kako li je slatka putena ljubav.Kad sam se u noæi probudio, spavala j”e postrance leðima okrenuta stijeni, sa skupljenim koljenima koliko je to dopuštao prostor. Oèi joj bijahu zatvorene i ja79sam èak i na mjeseèini vidio koliko su joj duge i tamne trepavice i koliko je, dok spava, nalik maloj djevojèici. Oèi joj se polako otvoriše.Trenutak ih j”e ponovno zatvorila, onda ih opet polako otvori. Preko lica joj prijeðe vragolast osmijeh. Privi mi glavu na svoje grudi.- Doði, ljubavi!Grudi joj bijahu poput maloga sirovog voæa, slatke, èvrste i tople, kao žute breskve na stablima u srpnju. Poljubio sam ih i zaèuo njen tihi razbludni uzdah užitka.Kasnije, puno kasnije, ležala je lica zatisnutog u moje rame.

- Luke - prošaptala je. - Nikad mi prije nije bilo ovako. Nikad.Nježno sam j”oj milovao glavu. Nisam odgovorio. Podigla je glavu kako bi me pogledala u oèi.- Ti mi vjeruješ, zar ne? Klimnuh ne govoreæi.- Ti mi moraš vjerovati. Moraš! - rekla je divlj”e.- Bez obzira što rekli ljudi.- Zaista ti vj”erujern.Na moje iznenaðenje ona poèe drhtati i naj”ednom j”e bila vrlo blizu suza.- Neki ljudi me mrze! Zaviðaju mi na svemu što imam i svemu što èinim. Uvijek o meni izmišljaju prièe. Govore laži.Sjeæam se kako se vrlo, vrlo mudrim, toliko starijim od nje oæutjeh toga trena.- Zaboravi na njih. Takvi Ijudi uvijek postoje. Ali ja te poznajem. A tko god te poznaje, zna mnogo više nego da sluša njih.Ponovno joj pritisnuh glavu na svoje rame, i nakon nekoliko trenutaka njeno drhtanje presta.- Luke, o èemu razmišljaš? - Pogledala me u lice.- Luke, moram ti priznati nešto strašno.U meni niknu nenadani strah. Ako je sve ono prije lagala, nisam to želio znati. Nisam želio da se meðu nama bilo što promij”eni. Stoga joj ne odgovorih.Mislim da je naslutila što mi prolazi mislima, jer se zadirkujuæi poèela smijati.- Ne znam kuhati.80Olakšanje što je projurilo kroz mene bijaše gotovo komièno. Poèeo sam se smijati. Potom spuznuh s kreveta da skuham kavu.Kad sam se vratio, opazih da je Nora tu negdje pronašla komad žice. Dok sam ja pio kavu ona je mirno sjedila igrajuæi se s njime. Bio sam oèaran kad je oživio i poprimio oblik muškarca koji se upravo sprema skoèiti u vodu. Ona to primijeti i odloži žicu.- Nemoj prestati - rekoh. - Želio bih da mogu èiniti takve stvari.Nasmiješila se.- Ponekad poželim da j”a ne mogu. Htj”ela bih prestati, ali ne mogu. Neprestano u stvarima vidim stvari, i kao da moraju iziæi na vidjelo. Znaš li što želim reæi?- Mislim da znam. Ti pripadaš sretnicima. Puno Ijudi vidi stvari ali ne mogu postiæi da iziðu na vidjelo.Trenutak j”e gledala žièanu figuru a onda je ravnodušno odloži u stranu.- Da, ja pripadam sretnicima - rekla je gotovo gorko. - A ti? Kome ti pripadaš?Slegnuh ramenima.- Ne znam. Nikad o tome nisam razmišlj”ao. Ja sam, èini mi se, samo momak koji èeka da završi rat.- A što æeš tada raditi?- Naæi posao. Možda, budem li sretan, dobijem priliku da sagradim nekoliko kuæa prije nego isuviše ostarim da bih u tome uživao. Ne znam jesam li u tome dobar. Nikad nisam imao prilike da se dokažem. Iz koledža sam otišao ravno u Zraène snage.- Profesor Bell kaže da si vrlo dobar.- On ima predrasuda - rekoh. - Bio sam njegov miljenik.- Možda ti j”a mogu pomoæi. Imam roðaka koj”i je prilièno poznati arhitekt.- Znam - rekoh. - George Havden. “Havden i Carruthers” ...- Kako znaš?- Rekla mi je tvoja majka.Zamišljeno me pogledala, a zatim posegnu za cigaretom. Pridržih joj upaljaè. Duboko je povukla.- Majka ne gubi vrijeme. Nisam odgovorio.6 Kamo ljubav ode81Naslomla se.

- Tako je mirno ovdje vani. Tako veliko i prazno, i tako udaljeno od stvari. Nema buke koja bi ti razdirala uši, nema ljudi da ti dosaðuju. Samo veliko duboko hladno. Kao da si sam na drugom svijetu.Nisam govorio.- Luke. - Nije me pogledala. - Želiš li se mnome oženiti?- Želim.Tek sada me pogledala; oèi joj najednom bijahu sjajne i tamne.- Zašto me onda ne zaprosiš?- Što ja mogu ponuditi djevojoi poput tebe? - upitah. - Ja nemam ništa. Nemam novaca, nemam posao, nemam buduænosti. Èak ne znam hoæu li biti u stanju uzdržavati ženu.- Zar je to tako važno? Ja imam dovoljno...- Meni jest - rekoh prekinuvši je. - Ja sam staroniodan u takvim stvarima.Kleknula je do mene i uzela me za ruike.- Nije to važno, Luke. Vjeruj mi, nije. Zaprosi me. Šutke sam je prouèavao.Njene oèi pobjegoše pred mojima.- To znaèi... ako uistinu želiš ... Ali ne samo zbog onoga što se meðu nam dogodilo. Želim da to znaš.Pružih ruke i okrenuh njeno lice prema svojem.- Volim te - rekoh. - Hoæeš ii se udati za mene? Nije odgovorila, samo me pogledala i klimnula; u oèima joj bljesnuše suze. Primakoh joj se i nježno poljubih usne.- Morat æu obavijestiti Sama.- Sama? - upitah.- Moram. To je dio njegova posla. Trebat æe izdati bilten za novine. Bolje i to nego da se svega toga prvi doèepa netko iz traèerslke rubrike i od naše prièe naèini štogod sramotno.Nisam odgovorio.Položila je svoju ruku na moje rame.- Sam je dobar prijatelj.- Sam je bio onaj s kime si imala spoj one veèeri kad smo se upoznali - rekoh.82- Oh, znaèi u tome je stvar. Ti si ljubomoran na njega.Nisam odgovorio.- Ne trebaš biti. Sam mi je dugo godina dobar prijatelj. Još iz vremema škole.- Znam. Potanko mi je o tome prièao. Trenutak je gledala u mene.- I to je sve što mi je bio. Dobar prijatelj. Meðu nama nikada nije bilo nièega drugog. Bez obzira što Ijudi prièali.- Je li to jedna od onih stvari na koje si me nastojala upozoriti? - upitah.- Jest. Ali to je samo još jedna od njihovih prIjavih laži!Upravo tada uoinio sam prvu grešku našeg braka. To što je rekla bila je laž, ali njena vlastita laž. Ne znam ikaiko sam to znao, ali znao sam. Možda to bijaše pošten, iskren pogled u njenim oèima ili otvoren ton njena glasa. Nešto se u njima nije poklapalo. Takvo što u nje nikada nisam opazio; jednostavno, nije se poklapalo.Ali pogreška bijaše moja vlastita i više nema vraæanja i poèinjanja iz poèetka. Jedna laž vodi drugoj, ne samo za lašca, veæ i za onoga koji se pretvara da vjeruje, i tako sve dok istina ne postane isuviše strašna za oboje da se s njome suoèe. Ali tada to nisam znao.Umjesto toga mislio sam da je, što god bijaše to u što nije htjela da vjerujem, veæ odavno svršeno. To se dogodilo prije nego sam je upoznao i sada nije bilo važno. Volio sam je i ona je voljela mene, i sve drugo bijaše juèer. Primaknuh se i lagano je poljubih u obraz.- Vjerujem ti - rekoh.7Letimièno pogledah Dani, što je sjedila do mene, a potom preko stola Noru, koja je sjedila izmeðu Harrisa Gordona i svoje majke. Nakon naših pristojnih pozdravnih rijeèi nenapadno jeali ipomno izbjegavala moj6*83

pogled. Pitao sam se, jesu li se demoni sjeæanja ikad vraæali da je muèe, kao što su muèili mene. Harris Gordon pogleda na svoj sat.- Mislim da bi bilo dobro da se spremimo - rekao je. Pogledao je niz stol u Dani i nasmiješio se. - Potrèi gore i uzmi kaput, dijete.Dani ga je trenutak gledala a potom šutke napusti sobu. Obuze nas neugodna tišina, kao da je sa sobom odnijela moguænost da mi ostali razgovaramo.Gordon proèisti grlo.- Dani se može odvesti s majkom i bakom. - Zatim se okrenu meni. - Bio bih vam zahvalan kad biste pošli sa mnom, pukovnièe. To æe nam pružiti priliku da porazgovaramo.Klimnuh. Bijaše to ono što sam i sam želio. Još uvijek nisam znao ništa više od onoga što sam saznao nakon njegova telefonskog poziva prošle noæi. Za cijelo vrijeme doruèka pažljivo smo izbjegavali razgovor o stvari koja nas je okupila.- Možemo poæi u moja kola, majko - reèe Nora. - Charles æe nas voziti.Kad je stara gospoða ustala, pobježe joj lagani uzdah. Pogleda me uz lagani žalosni osmijeh.- Starenje je bolan proces. Nikad nije toliko otmjeno koliko bismo željeli da bude.Klimnuvši uzvratih joj osmijeh. Znao sam toèno na što misli.Kad je Gordon pošao van sa starom gospoðom, Nora i ja ostadosmo sami.Podigla je lonèiæ s kavom.- Još kave? Klimnuh.- šlaga i šeæera? Pogledah je.Ona pocrvenje.- Kako glupo od mene! Zaboravila sam. Crna. Bez šlaga. Jedna kocka šeæera.Trenutak smo šutjeli.- Ne misliš li da je Dani vrlo lijepa?- Da, zaista je vrlo lijepa - rekoh srèuæi svoju kavu.- Što misliš o njoj?84- Ne znam što da mislim. Prošlo je toliko vremena, a vidio sam je samo nekoliko minuta.U glasu joj se pojavi traèak sarkazma.- Nisam znala da æe ti biti potrebno vrijeme da bi se odluèio. Obièno si govorio kako ste vas dvoje savršeno usklaðeni.- Obièno bismo bili r rekoh. - Ali to je bilo davno. Sada je odrasla i toliko toga nam se oboma dogodilo. Ne znam, možda æe se to s vremenom vratiti.- Bio si nekad sigurniji u svoju kæer. Letimièno je pogledah.- U mnogim stvarima sam tada bio sigurniji... No i sad sam, na primjer, siguran da ti namjerno praviš veliku stvar od rijeèi kæi. Ako mi nastojiš nešto reæi, ovo je jednako dobro vrijeme kao i bilo koje drugo.Oèi joj prekrije sjena.- Potpuno si isti kao i kad smo se prvi put sreli. Bolno surov.- Isuviše je kasno za uljudne laži, Nora. Pokušali smo to davno ali nije hodalo. Istina je jednostavnija. Nitko se ne spotièe na takve stvari.Sputila je pogled na stolnjak.- Zašto si došao? - upita gorko. - Rekla sam Gordonu da te ne trebamo. Dobro smo se snalazili.Ustdoh.- Nisam želio, ali sam uvjeren da bi bilo suvišno kad biste se doista tako dobro snalazili.Okrenuh se i iziðoh u predvorje. Utroba mi se nekako èudno stegnula. Nora se ni trunke nije promijenila.Dani je upravo silazila stubama. Pogledah u nju i u meni se sve zaustavi. Stubama nije silazila mala djevojèica. Bijaše to mlada žena. Netko, koga sam vrlo dobro poznavao. Njena majka.Nosila je kostim. a kaput joj bijaše nehajno prebaèen preko ramena. Kosu je uzdignula i svoje mlade usne prevukla ružem.Dijete koje je za doruèkom sjedilo kraj mene ponovno je nestalo.- Tata!

U meni se rastopi led. Glas joj još uvijek bijaše djeèji.- Da?Sišla je dolje i okrenula se preda mnom.85- Kako izgledam?- Kao živa lutfca. - Nasmiješih se pruživši prema njoj ruke.- Nemoj, tata - reèe brzo. - Pcfcvarit æeš omi frizuru.Osmijeh napusti moje Hce. Još je uvijek dijete ako je to sve što je zabrinjava. Ali možda to uopæe nije to. Nora se tako ponašala kad je željela saèuvati ono što je zvala svojom predodžbom. Pitao sam se nije li i moja kæi poèela razmišljati poput nje.Dani je, izgleda, naslutila moju tjeskobu.- Ne brini, tata - rekla je onim istim neobiènim umirujuæim glasom fcojim se poslužila i fcad je Nora ušla u sobu. - Sve æe biti u redu.Pogledah u nju.- Uvjeren sam da hoæe.- Znam da hoæe, tata - refcla je s neobicnim naglaskom. - Neke se stvari jednostavno moraju dogoditi prije nego ljudi odrastu.Zurio sam u nju.U predvorje uðe stara gospoða, a za njom Gordon i Nora.- Recite Charlesu nefca slijedi moj auto - reèe Gordon kad im je otvorio izlazna vrata.- Kada moramo biti na sudu? - zapita Nora dok su prolazile.Odvjetnik je upitno pogleda.- Mi danas ne idemo na sud. Mi samo vraæamo dijete pod nadzor maloljetnièkog nadleštva.- Drago mi je. Sumnjam da bih bila sposobna pojaviti se na sudu.Gordon ne odgovori veæ samo klimne.- Poslije vas, pukovnièe - reèe mi uljudno.Kad sam prišao autu, Charles je upravo pridržavao vrata Norina jaguara. Na licu mu se pojavi iskrivljen osmijeh.- Pukovnièe Carey...- Charles. - Nasmiješih se i ispružih ruku. - KakoJe?- Izvrsno, pukovnièe. - Glas mu popnmi tophnu.- Unatoè okolnostima, drago mi je što vas ponovno vidim, gospodine.86“HHHHHM- Zatvorite vrata, Charles - reèe Nora dz automobila.Charles fclimnu i zatvori vrata. Dok je žurio oko auta i sjedao za volan, dobaci mi pogled.- Jeste li s kolima, pukovnièe? - zapita Gordon. Pokazah na mali unajmljeni corvair, pigmejca izmeðu dva diva: njegova crnog cadillaca i Noiina sivog jaguara.- Reæi æu svom vozaèu da nas slijedi - rekao je. - Možda æete poželjeti svoja kola kad budemo gotovi.On rukom dade znafc i mi krenusmo dugim prilaznim putem, a ostali automobili za nama. Vrtlar otvori vanjska vrata i mi proðosmo fcroz njih. Vani je stajala skupina reportera, ali se raspršiše prema svojim automobilima kad shvatiše da ne namjeravamo stati. Gordon ponovno mahnu rukom i mi okrenusmo na zapad Ulioom Kalifornija, pokraj Katedrale Milosti.Obojica u isti mah posegnusmo za upaljaèem na ploèi s instrumentima. On se nasmije i povuèe ruku. Ja zapalih svoju oigaretu a potom i njemu pridržih upaljaè.- Hvala. - Nije me pogledao. - Nadam se da se ne ljutite na mene zbog onoga našeg ranijeg susreta.Samo ga pogledah. Sjetih se slike Genea Tunneyja i Jacka Dempseyja na nekoj sportskoj veèeri - Tunney se smiješio a na Dempsevjevu licu bijaše mraèan pogled. Znam kako se osjeæao.

Bez obzira kafco se što davno odigralo, nitko se ne želi sjeæati poraza. Nisam iznimka. Nije mi se sviðalo, ali sam poput svih drugih morao nauèiti s tkne živjeti.- Samo se vi pobrinite da naèinite jednafco dobar posao i za moju kæer. Neæu se žaliti.Nije mu izbjeglo moje okolišanje, ali je odluèio da ga zanemari.- Dobro. Možete biti sigurni da hoæu.Prièekao sam da sfcrene u Ulicu Gough, a onda rekoh:- Sve što znam ono je što ste mi rekli prefco telefona, odnosno ono što sam proèitao u novinama. Možda bi me mogli dokraja obavijestiti.87- Naravno. - Radoznalo me pogledao. - Vjerujem da vam ne moram u tanæine prièati o Norinu odnosu s Riccijem?Odmahnuh glavom. Poznavao sam Noru.- Cijeli dan su se svaðali - rekao je. - Koliko sam mogao shvatiti, Nora je hjela prekinuti, i poslovno i osobno. Zatražila je od njega da smjesta napusti kuæu. Bio se dobro uhodao i nije se namjeravao toga odreæi.- Nora je pronašla drugog? - upitah. Ponovno letimièan pogled. Slegnuo je ramenima.- Ne znam i nisam pitao. Kad sam stigao, policija je veæ bila tamo. Nisam smatrao da bi se bilo pametno miješati.- Shvaæam - rekoh.Ponovno okrenusmo na zapad, u Ulicu Market.- Oèigledno je Riccio, još se uvijek prepiruæi, slijedio Noru iz njene sobe u atelje. Dani je bila u svojoj sobi i pokušavala uèiti, kad je zaèula majèin vrisak. Potrèala je dolje i ugledala Riccija kako prijeteæi navaljuje na njenu majku. Uzevši sa stola kiparsko dlijeto pojurila je meðu njih, i ubola Riccia u želudac. Kad je Riccio krvareæi pao na tlo, dijete je obuzela histerija i ono je stalo vrištati. U sobu je trèeæi ušao Charles, a za njim i Norina služavka. Nora je rekla Charlesu da s kuænog telefona nazove lijeænika, a onda je s telefona u ateljeu pozvala mene. Zamolio sam je da obavijesti policiju i da s njom suraðuje, ali da ne daje nikakve izjave dok ne stignem. Dospio sam za dvadesetak minuta. Policija je stigla barem deset minuta prije mene.Zgnjeèio sam cigaretu u pepeljari.- A sada ono glavno.- Mislite, je li ga ubila Nora? To vam je bilo na umu?Klimnuh.Odgovorio je vrlo polako:- Ne bih rekao. Govorio sam s obje prije nego su sastavljene izjave. Njihove se zasebne prièe isuviše meðusobno poklapaju a da bi se mogle pobijati.- Imale su se vremena složiti u svojim prièama. Ponovno je odmahnuo glavom.- Imam isuviše iskustva s ovakvim stvarima a da bi me se moglo prevariti. Osim toga, nijedna od njih nije88bila u stanju izmišljati laži. Obje bijahu na rubu histerije.- Nije bilo drugih svjedoka?- Ni jednog.- Što se zatim dogodilo?- Dr Bonner, koji je stigao prije mene, odveo je Noru gore i dao joj injekciju. Potom sam rekao naredniku Flvnnu da vas nazove, a sam sam s Dani otišao na policijsku postaju, gdje je ona dala izjavu. Proèitao sam joj je, i uprkos mom savjetu Dani je zahtijevala da je potpiše. Iz policijske sam postaje otišao u maloljetnièki prihvatni dom, gdje je Dani predana pod nadzor maloljetnièkog nadleštva. Sreæom, pošlo mi je za rukom nagovoriti nadzornicu maloljetnih prijestupnika da nazove suca Suda za maloljetne koji je, saslušavši savjet dra Bonnera, poslao Dani preko noæi kuæi. Odveo sam je njenoj baki i odande vas nazvao ...Sada smo bili na Portola Driveu i penjali se na brežuljke. Osvrnuh se. Norin jaguar vozio je toèno za nama. Okrenuvši se nalijevo ugledah cijeli grad. Nadesno ugledah poznate mi zgrade.

Približavali smo se velikoj oglasnoj ploèi:ULAZITE U DIAMOND HEIGHTSBilo je to mjesto kamo sam u prvo vrijeme Norinoga i mog braka dolazio za Božiæ kupovati bor. Sjeæam se kako sam pomišljao da to bude gradilište za moj prvi projekt, ali je postojao problem potpornja zbog brežuljaka, a grad nije želio suraðivati. Zemlje je sada bilo manje, ali je bila vrednija. Vjerojatno je vlastima sinulo.Pogledao sam zgrade kritièkim okom. Dobro su obavljali posao.Okrenuh se Gordonu.- Što vas je zapravo natjeralo da me nazovete? Slegnuo je ramenima.- Ne znam. Možda kakav predosjeæaj? Osjeæaj da ste èovjek koga je dobro imati pri ruci u ovakvim prilikama...89- I sve to usprkos onome što je rekla Nora kad smo prošli put bili na sudu?Nije u ta mah odgovorio.Kad smo stigli na vrh brijega oštro smo zavinuli udesno, na Aveniju Woodside. Na našoj desnoj strani iskrsnu niz tamnozelenih baraka. Zatim smo nastavili prilaznim putem pa se njime odvezli iza zgrada. Tu opazih mali natpis: ODJEL ZA PRIHVAT DJECE.Gordon zaustavi auto i ugasi motor, zatim se okrenu i pogleda me. Glas mu bijaše jednolik, a oèi mu izravno sretnu moje.- Nije važno što ja mislim. Važno je što vi mislite. Odgovornost je na vama. Ili jeste njen otac ili niste.Otvorio je vrata i izišao. Zaèuh kako za nama prilaze ostali automobili. Pogledah u retrovizor i ugledah Norin jaguar. Polako posegnuh za ruèkom na vratima.8I prije nego se zaustavio Norin automobil, svuda oko nas bijahu reporteri i fotografi. Gordon mi pokaza vrata iza sebe.- Odvedite je unutra što brže možete.Klimnuh mu i progurah se do vrata automobila. Najprije iziðe Nora. Uzeh je za ruku kako bih je podupro. Ona se okrenu, a onda zajedno pomogosmo Dani da iziðe. Ruke joj bijahu hladne poput leda; osjetih kako drhte u mojima.- Ne gledaj u njih, dušo. Samo poði za mnom. Dani šutke klimnu i mi krenusmo prema vratima.Reporteri nahrapiše na nas, sileæi nas da stanemo.- Èek”te za jednu sliku, molim! - pozove jedan od njih.Naslutih Daninu skoro nagonsku poslušnost glasu od autoriteta. Nastavih je gurati.- Nastavi iæi, dušo.Gordonu je pošlo za rukom da nam se pridruži i mi, dok smo se gurali prema vratima, oko Dani naèinismo uski krug.90- Odbijte, momci - molio je Gordon. - Dajte detetu prilikul- Upravo to i želimo, fiškalu! - povièe hrapavo glas k pozadine. - Sliku najmlaðe optužene uboiice koju ste ikad branili, za naslovnu stranicu!Danino lice pobijeli a koljena joj zaklecaše. Jednu ru”ku èvrsto savih oko njena pasa a drugom ljutio zamašem.- Ostavite e na miru ili æu vam slomiti vaše prlave vratove! - povikah.Najednom postadoše tihi. Ne znam je li posrijedi bila moja ljutnja ili njihova vlastita nelagodnost zbog one glupe primjedbe, tek oni najbliži poslušno ustuknuše. Napola sam odvukao Dani kroz ulaz, a Nora i Gordon doðoše za nama. Gordon se okrenu i zatvori vrata.Dani se objesi o mene, oèi jo bijahu zatvorene. Na bljedilu njena lica ono se malo šminke i prejako isticalo. Privinuh joj glavu na svoja prsa i èvrsto je stisnuh.- Smiri se, srce.Osjetih kako drhti. Pokušala je progovoriti aii riieèi nisu izlazile. Divlie se tresla.

- Tamo ie klupa, gospodine Carey - reèe zdravstvena radnica u biieloj odori. Nisam ie opazio kad se poiavila.Povedoh Dani do klupe pa siedosmo; lice joj Još uviiek biiaše na moiim prsima. Bolnièarka se prigne s boèicom mirišave soii u ruci.- Daite joi da malo udahne ovoga, gospodine Carey - reèe suosieæaino.Uzeh boèicu i pritisnuh e pod Danine nosnice. Do mene se podiže slabi jedak miris. Dani omiriše, a potom zakašlie.Zdravstvena radnica uze boèicu i dade mi èašu vode. Prinesoh je Daninim usnama. U lice joi se vrati nešto boie.- Bit æe... bit æe mi dobro, tata - promuklo prošapta.- Sigurno?Klimnula je. Oèi ioi biiahu tamnoliubièaste kao u niene majke, iako blaže i nekako niežnlje. Ali sada naiednom postadoše stare, umorne i bolne.91- Priviknut æu se na to, tata. Samo, to æe malo potrajati.- Ni na što se ti ne moraš privikavati! - rekoh ljutito.Nasmiješila se.- Ne brini, tata. Bit æe dobro.Uhvatih Norin pogled. Poznavao sam ga. Zapazio sam ga puno puta kad bi Nora gledala Dani i mene. Kao da smo dvoje ljudi s razhèitih planeta. Preko njena lica prijeðe blijesak stare gorèine.- Osjeæaš li se dovoljno dobro da priðeš stolu, dijete? - upita zdravstvena radnica.Dani klimnu. Kad je ustala, uzeh j”e za ruku. Ona je odgurnu, i ja sam znao da je vidjela pogled svoje majke.- Mogu j”a, tata.Slijedio sam j”e do malog stola za upis. Na golom obojenom zidu bijaše natpis: PRIHVAT DJEVOJAKA. Sve je bilo kao u kakvu jeftinom hotelu.Ispod natpisa bijaše još jedan manji.Djevojke ne mogu ponijeti nikakvu šminku osim jednoga blijedog ruža. Sve ostalo moraju prije prijelaska u barake predati na ovom stolu.Za stolom je sjedila sj”edokosa žena blaga izgleda.- Vaša kæi ne mora ponovno potpisati pristupnicu, gospodine Carey. Upisana je još juèer naveèer. Sada mora samo još predati dragocjenosti.Dani položi na stol svoju malu torbicu.- Smijem li zadržati ruž i èešalj? Žena klimnu.Dani otvori torbicu i izvadi ruž i èešalj. Tada skine svoj ruèni sat i stavi ga u torbicu. Podigne ruke i otkopaèa jednostruku bisernu ogrlicu, pa i nju stavi unutra. Pokuša skinuti prsten, ali nije silazio. Upitno pogleda ženu.- Zao mi je, Dani - reèe žena nježno.Dani je trenutak sisala prst. Napokon prsten siðe, ostavivši za sobom bijeli krug. Sekundu ga je oklijevajuæi držala nad torbicom, potom se okrenu i dade ga meni.92- Hoæeš li mi ga prièuvati, tata?U njenu glasu bijaše neèega što me natjera da pogledam prsten. Oko srca osjetih tjeskobu ...Bilo je vruæe poslijepodne u La Jolli a ona je navršavala šestu godinu, i ja svojih zadnjih petnaest “karti” spiskah na èetrnaestkaratni zlatni prsten. Dao sam u njega ugravirati inicijale: D. N. C. - Daniehe Nora Carey. Zamijetio sam mjesto gdje je bio raširivan da bude veæi.Trenutak nisam mogao govoriti. Samo sam klimnuo i pažljivo stavio prsten u džep.U taj mah se ponovno otvoriše vrata i unutra uðe Danina baka.- Ti nesretni reporteri! Rekla sam im svoje! Dok nam je prilazila pogledala je Dani.- Jesi li dobro, dijete?- Dobro sam, bako.- Vrijeme je da se poðe, Dani - reèe sjedokosa žena mirno. - Gospoðica Geraghty æe te odvesti do baraka.

Najednom je Dani postala silno osamlj”ena. Na licu joj se pojavi izraz strepnje. Oèi joj se zasjeniše i potamnj”eše od straha.Gospoðica Geraghty umiruj”uæe prozbori:- Ne boj se, dijete. Dobro æemo paziti na tebe. Dani duboko uzdahnu. Krenu svojoj majci i podignuusne da je poljubi u obraz.Bijaše to trenutak kad se Nora odluèila prepustiti dramatiziranju.- Srce moje! - zatuli. - Neæu im dopustiti da mi te oduzmu!Djetetu je samo to trebalo. Za dj”eliæ sekunde veæ je histerièno naricala u naruèju svoj”e majke. U trenu svi bijahu oko njih, suosjeæajno kvocajuæi. Bio je to još jedan talenat što je Nora posjedovala. Èak je i zdravstvena radnica, zacij”elo navikla na ovakve prizore, u oèima imala suze.I upravo ih ta žena brzo i struèno razdvoji i povede Dani, još uvij”ek uplakanu, kroz druga vrata. Nad njima bijaše natpis: PREMA BARAKAMA ZA DJEVOJKE.."*Nora se okrenu Gordonu, još uvijek narièuæi. On joj dade svoj rupèiæ i ona brzo prekrije oèi. Ali ja u njima opazih traèak pobjede.Promatrao sam ih kako izlaze kroz vrata, a potom se okrenuh staroj gospoði Hayden.Lice joj” bij”aše mraèno i tužno.- Hoæeš li ðoei s nama na ruèak, Luke? Toliko toga moramo razgovarati.- Ne, hvala - rekoh. - Mislim da æu se vratiti u motel i malo odmoriti. Prošlu noæ uopæe nisam spavao.- A sutra na nedjeljnu veèeru? Nitko drugi neæe biti ondje. Samo oaas dvoje.Pitao sam se što ima na umu. Stara gospoða nikad ništa ne èini bez razloga.- Vidjet æu - rekoh. - Nazvat æu vas. Trenutak je šutke gledala u mene, a zatim dubokouzdahnu.- Ne moraš me se bojati, Luke. Ja volim to dij”ete. Zaista.U oèima joj bijaše nekakvo preklinj”anje koje me uvjeri da govori istinu. Bijaše to prvi put da je vidim kako moli da joj se vjeruje.- Znam da je volite, majko Hayden - rekoh nježno. Zahvalno me pogledala.- Molim te da me u svakom sluèaj”u nazoveš.- Hoæu.Okrenula se i ja sam je promatrao kako izlazi kroz vrata. Ona se zatvoriše a j”a se okrenuh sjedokosoj èuvarici što se u meðuvremenu vratila za pisaæi stroj.- Kad mogu posjetii svoju kæer? - upitah. j,- Redovni posj”eti su nedj”elj”om od dva i trideset do tri. Ljudima izvana ponekad se dopuštaju izuzeci.- Mogu u odreðeno vrijeme.- Zaustavite se kraj stola kad doðete, gospodine Carey. Pobrinut æu se da vas èeka propusnica.- Hvala vam.Otiðoh van do prilaznog puteljka. Norin automobil veæ je bio otišao, i veæina novinara se pobrala, ali je Gordon stajao kraj svog cadillaca i razgovarao s dvojicom zaostalih reportera. On mahnu rukom i ja priðoh.94- John Morgan iz Chroniclea - reèe Gordon pokazujuæi višega od dvojice - i Dan Prentiss, AP.1- Želio bih se isprièati zbog one glupe primjedbe, gospodine Carey - reèe Morgan. - Ne bih htio da mislite da ismo takvi.- To se tièe i mene, ipukovnièe - brzo dometne èovjelk iz APa. - Duboko suosjeæam s vama, gospodine, i ako postoji išta što bih mogao uèiniti da pomognem, nemojte oklijevati da me nazovete.- Hvala vam, gospodo.Rulkovali smo se i oni odoše. Okrenuh se Gordonu.- Što æemo sada?Spustio je pogled na svoj sat, a potom pogledao mene.- Moram se vratiti u svoj ured. Cijelo æu poslijepodne biti u gužvi. Gdje vas mogu potražiti oko šest?

- Bit æu u motelu.- Dobro. Nazvat æu vas tamo pa æemo odrediti vrijeme da završimo razgovor. - Nenadano se nasmiješi. - Bio sam u pravu, znate. Vi ste èovjek kojeg je dobro imati u gužvi. Vrlo ste dobro postupili tamo.- Ništa nisam uradio.- O da, jeste. Posupili se upravo onako kako treba. Doibili ste svakog pristojnog novinara na svoju stranu.- Pristoj”nog? A kakav je to novinar izrekao onu svinj”araju?Nacerio se.- To nije bio novinar, nego moj vozaè. Trenutak sam se pobojao da neæe ovamo stioi na vrijeme.Zateèeno sam gledao u njega, a usta mi se širom otvorila. Trebao sam zaaati. Nisu ga samo tako zvali fiškalom.Otvorio je vrata svog automobila.- To me podsjetilo. Evo vaših kljuèeva. Automobil vam je parkiran dolje na cesti. Pokupit æu svog èovjeka nekoliko blokova odavde. Nisam želio riskirati da ga netko prepozna.Uzeh kljuèeve iz njegove ispružene ruke i poèeh ga promatrati kako ulazi u svoja kola. Tako sam stajao sve dok mu automobil nij”e nestao iza zgrade, a onda poiako krenuh prema svom autu.1 Associated Press.95Prolazio sam duž žièane ograde iza koje bijaše niz dugih zelenih baraka-konzervi. Pružih ruke, taknuh žicu i trenutak postajah. Negdje unutra je i moja kæi. Sve sam se praznije i praznije osjeæao. Zacijelo je tako sama ...Pitao sam se, osjeæa li Nora sve to isto prema Dani kao i ja? Tada, na onaj podmukli naèin na koji je svagda krala moje misli, Nora prevlaða i ja poèeh razmišljati o prošlosti.9Tri preostala tjedna mog dopusta bijahu naš medeni mjesec. I na neki naèin, èini mi se, bijahu i naš brak. Jer, prošle su skoro dvije godine prije no što sam se vratio. Tada je rat bio završen veæ preko godinu dana, i mi više nikada nismo bili u stanju nastaviti tamo gdje smo stali.Nora me nije došla ispratiti na aerodrom jer nije voljela rastanke. Nije bila na aerodromu ni kad sam se vratio. Ali njena majka jest.Stara gospoða je stajala uz pistu kad sam sišao niz pomièno stubište. Za nju nije postojalo èekanje na izlazu. Pružila mi je ruku.- Luke, dobro došao kuæi. Zbilja je dobro što si opet ovdje.Poljubih je u obraz.- Dobro je vratiti se - rekoh. - Gdje je Nora?- Žao mi je, Luke. Tvoj brzojav je stigao istom juèer. Ona je u New Yorku.- New Yorku?- Veèeras je otvorenje njene prve poslijeratne izložbe. Nije nam bilo ni nakraj pameti da bi se sada mogao vratiti. - Proèitala je razoèaranje na mom licu. - Bila je vrlo smetena kad sam joj preko telefona rekla za tvoj telegram. Želi da je nazoveš èim stignemo kuæi.Iskrivljeno se nacerih. To sam i oèekivao. Poput svega drugog te zadnje godine. Svaki put kad bih odluèio96skinuti odoru, morao sam ostati. Bilo bi bolje da nikad nisam postao pukovnik i prešao u generalštab. Svi drugi ljudi s kojima sam letio bijahu vani veæ šest mjeseci.- Je li ona dobro? - upitah. Nora baš nije bila najsavjesniji korespondent na svijetu. Bio bih sretan kad bih u prosjeku dobivao od nje jedno pismo mjeseèno. Da nije bilo njene majke bio bih potpuno izvan dogaðaja. Stara gospoða mi je pisala redovito, bar jednom tjedno.- Izvrsno je. Vrlo je naporno radila kako bi se spremila za ovu izložbu. Ali zmaš ti Noru. - Podrugljivo me pogledala. - Ona i ne želi drugaèije. Uvijek mora biti zaposlena.- Aha.

Uzela me za ruku.- Hajdemo u kola. Charles æe donij”eti tvoj"u prtljagu. Puno smo èavrljali na putu do kuæe. Imao sam dojam da je stara gospoða nespokojnija no što pokazuje na površini. Na neki je naèin bilo normalno. Bijaše to uistinu prva prilika da provjerimo naš novi odnos. I ja sam se osjeæao nekako napet.- Scaasijev broj je na stolu u knjižnici, pokraj telefona - rekla j”e kad smo ušh u kuæu.Krenula je za batlerom po stubama, a ja sam otišao u knjižnicu. Komadiæ papira bijaše toèno tamo gdje je i rekla da jest. Podigoh slušalicu i dadoh telefonistici broj. Nije bilo potrebno dugo da dobijem vezu.- Scaasijeva galerija - reèe glas. U pozadini zaèuh žamor mnoštva; ljudi koji srdaèno razgovaraju.- Gospoðicu Hayden, molim.- Tko zove, molim?- Ovdje njen muž, zovem iz San Francisca - rekoh.- Samo trenutak, mohm, pokušat æu je pronaæi. Æekao sam, kako mi se èinilo, beskrajno dugo. Nakonnekog vremena glas se vrati na liniju.- Žao mi je, gospodine Hayden. èini mi se da je ne mogu pronaæi.Gospodine Hayden. Po prvi put sam to Èuo. Doduše, ne i posljednji. Nakon nekog vremena mi se smuèilo, ali u tom trenutku bijaše zabavno.7 Kamo ljubav ode97- Prezime mi je Carey - rekoh. - Je li Sam Corwin u blizini?- Pogledat æu. Samo trenutak. Tren kasnije Sam bijaše na telefonu.- Luke, staro momèe. Dobro došao kuæi.- Hvala ti, Same. Gdje je Nora?- Ne znam - reèe. - Bila je tu negdje pred koju minutu. Èekala te da je nazoveš. Znaš veæ kakvo je otvorenje. Možda je izišla da štogod pojede. Cijeli dan nije jela. Prilike su ovdje zaista iscrpljujuæe.- Mogu zamisliti. Kako ide?- Ludo. Scaasi je i prije nego je izložba otvorena prodao veæinu važnijih djela. Radi na nekim vrlo znaèajnim narudžbama za Noru.Više se nije imalo puno što za reæi.- Neka me nazove što prije može. - Pogledah na svoj sat. Ovdje bijaše šest sati, što bi znaèilo da je devet u New Yorku. - Bit æu ovdje cijelu veèer.- Jasna stvar, Luke. Ti si u Noiine majke?- Toèno.- Reæi æu joj da nazove èim je pronaðem.- Hvala, Same - rekoh. - Zdravo.Spustih slušalicu i iziðoh iz knjižnice. Gospoða Hayden je èekala u predvorju.- Jesi li razgovarao s Norom?- Nisam. Izišla je na veèeru.Moja se punica nije doimala iznenaðenom.- Rekla sam joj da æeš nazvati oko šest. Uhvatih se kako branim Noru.- Imala je gadan dan, kaže Sam. Znate kakva su ta njujorška otvorenja.Doimala se kao da nešto namjerava reæi, a potom kao da se predomislila.- Zacijelo si iscrpljen nakon svog leta. Zašto ne poðeš gore i malo se osvježiš? Uskoro æe veèera.Otiðoh u svoju sobu na katu, a ona poðe u knjižnicu i za sobom zatvori vrata. Tada još nisam znao da je smjesta nazvala Sama.Umorno je podigao slušalicu, znajuæi tko æe biti.- Da, gospoðo Hayden?Glas stare gospoðe bijaše oštar i ljutit.- Gdje je moja kæi?98- Ne znam, gospoðo Hayden.- Mislim da sam vam rekla da se pobrinete da bude tamo kako bi se javila na njegov poziv.

- Predao sam Nori vašu poruku, gospoðo Hayden. Rekla je da hoæe. Onda sam je potražio, ali je u meðuvremenu nestala.- Gdje je? - ponovila je stara gospoða.- Rekoh vam. Ne znam.- Tada je potražite. Smjesta. I recite joj kako zahtijevam da se istog trena javi!- Da, gospoðo Hayden!- Osim toga zahtijevam da prvim avionom doðe ovamo. Vi se pobrinite da tako bude. Razumijete li, gospodine Corvvine? - glas joj je posjedovao odlike hladnog èelika.- Da, gospoðo Hayden. - Telefon u njegovoj ruci škljocnu. On polagano spusti slušalicu. Umorno protrlja svoje sljepooèice. Posjedovao je sva bitna svojstva dobre glavobolje. Nora je mogla biti na svakom od stotinu razlièitih mjesta.Progurao se kroz svjetinu u noæ. Pedeset sedma ulica bila je gotovo prazna. Pogledao je gore i dolje niz ulicu bacivši u mislima novèiæ. Trenutak kasnije odluèi. Prijeðe ulicu i krenu Avenijom Park prema središtu grada. Ako je odnekle morao poèeti, moglo je to biti s vrha pa se onda spuštati dolje, od lokala do lokala. Hotel “El Morocco” bijaše jednako dobar kao i svako drugo mjesto.Dok je Aveniju Lexington prelazio Pedeset èetvrtom ulicom, pozvaše ga jarka svjetla drugstorea. Postupivši prema nagonu nazvao je, a onda i posjetio poznanika - privatnog detekiva.Bilo je iza dva ujutro kad su joj napokon ušli u trag. U trokatnici bez dizala, dolje u Osmoj ulici na Willageu.- Moglo bi biti ovo - reèe detektiv. Omirisao je zrak. - Možeš se ušlagirati1 samo stojeæi ovdje!Sam zakuca na vrata. Ona je morala biti ovdje. U baru na Osmoj aveniji, gdje se potucaju nezaposleni glumci, sastala se s nekakvim mladiæem. Sam je bio iznenaðen kad je saznao da se skoro neprekidno viða s njime1 Naš “puèki” izraz za - drogirati se.7*99otkako su stigh u New York. On je mislio da zna o svakom njenom slobodnom trenutku. Tren kasnije javi se glas s druge strane vrata:- Odlazi. Imam posla. Sam ponovno zakuca. Ovaj put glas bijaše Ijutit.- Rekoh da se goniš! Imam posla.Detektiv okom odmjeri vrata, a potom bez okolišanja prisloni nogu o bravu. èinilo se da nije jako gurnuo, ali se vrata uz žestoki praskavi tresak širom otvoriše.Iz mraka se pojavi mladiæ i navali na njih. Èinilo se da detektiv ponovno nije brzo djelovao, ali se odjednom našao izmeðu Sama i mladiæa, i mladiæ bijaše na podu. Bijesno je piljio u njih, milujuæi rukama bradu.- Je h” ovdje Nora Havden? - upita Sam.- Ovdje nema nikoga s takvim imenom - reèe miadiæ brzo.Sam ga je trenutak gledao bez rijeèi, zatim je koraknuo preko njega i pošao prema drugim vratima. Prije nego je do njih stigao ona se otvoriše.Na njima je stajala Nora, potpuno naga, meðu usnama joj cigareta.- Same, dušo - nasmijala se. - Došao si se pridružiti zabavi? Vjerojatno postaje pomalo dosadno u tvom dijelu grada. - Okrenula je leða i pošla natrag u sobu. - Uði - pozvala je preko ramena. - Ovdje ima trave za cijelu meksièku vojsku.Sam brzo poðe za njom i okrene je. Izvadi joj iz usta cigaretu i baci je na pod. Oštar miris marihuane zagolica ga u nosnicama.- Odjeni se.- Zašto? - upitala je divlje.- Ideš kuæi. Poèela se smijati.- Dome, slatki dome! Ma kako bio skroman, nema mjesta kao što je dom.Samova ruka sijevnu preko njena obraza. Glasna zaušnica okrenu je unatrag.- Rekao sam ti da se odjeneš!- Cekaj malo! - Mladiæ je bio na nogama. Dok je prilazio Samu uvukao se u svoje uske crne hlaèe.

100- Ne možeš tako! što, ti si joj muž, ne? Nora se ponovno poèe smijati.- Ovo je dobro! Moj muž? On je samo pas èuvar što ga je unajmila moja majka. Moj muž je deset tisuæa kilometara dalekol- Tvoj muž je kod kuæe. Stigao je veèeras. Pokušavao te nazvati.- Odsutan je veæ dvije godine. Par dana više ili manje ne bi trebalo mijenjati ništa na stvari.- Možda nisi èula što sam rekao - reèe Sam tiho.- Luke je doma.Nora se zaiblene u njega.- Sjajno. Kad prireðujemo paradu?Najednom joj lice poèe blijedjeti i ona jurnu u kupaonicu. Sam je zaèuje kako se podriguje i povraæa, potom zašumi kotliæ i u slivnik poèe teæi voda.Izišla je nakon nekoliko minuta, još uvijek na Mcu držeæi mokar ruènik.- Zlo mi je, Same, zlo mi je.- Znam.- Ne, ne znaš - rekla je. - Nitko ne zna. Znaš li ti kako je to noæ na noæ lijegati sama u krevet, želeæi ono a ne možeš dobiti?- Nije to tako važno.- Tebi možda nijel - rekla je ljutito. - Ali kad završim s radom sva sam napeta. Ne mogu spavati. Moram uèiniti nešto da se odvrtiml- Jesi li ikada pokušala s hladnim tušem?- Vrlo smiješno! - reèe. - Zar ti misliš da sve što èiiiim izlazi odavde? - dotakla je svoje èelo. - E, pa nije tako! Izlazi odavde! - takla je svoje golo tijelo. - Odavde to izlazi, i svaki se put osjeæam malo praznijom. Ja moram dobiti nešto natrag što æe me ponovno ispuniti! Razumijete li vi to, gospodine Umjetnièki Kritièaru?Sam pokaže njenu odjeæu na razbacanu krevetu.- Odjeni se. Tvoja majka želi da smjesta nazoveš Lukea.èudno ga je pogledala.- Zar majka zna?101On je èvrsto pogleda.- Tvoja majka oduvijek zna. Rekla mi je to onog dana kad sam te pristao preuzeti.Srušila se na krevet.- Nikad mi ništa nije rekla.- Kakve bi koristi imalo da jest? Iz Norinih oèiju poèeše izvirati suze.- Ne mogu to uèiniti - reèe. - Ne mogu se vratiti!- Jest, možeš. Tvoja mi je majka rekla da te posjednem u prvi avion nakon što nazoveš Lukea.Pogledala je u njega.- To je rekla?- Da.- Što je s Lukeom? Da li i on zna?- Koliko ja znam, ne. èini mi se da tvoja majka želi da tako i ostane.Nora je trenutak šutke sjedila, potom duboko uzdahnu.- Misliš li da bih se mogla izvuæi? Sada, kad je Luke kod kuæe, više neæu noæi provoditi sama.Posegla je za odjeæom i poèela se odijevati.- Misliš li da me možeš ubaciti u kakav avion? - Dahtala je poput zadihana, uzbuðena djeteta.- Ubacit æu te u prvi avion koji polijeæe. Sada je bila sretna i smiješila se.- Bit æu mu dobra žena, vidjet æeš! - Navukla je grudnjak i okrenula mu leða. - Zakopèaj me, Same.Prišao je i prièvrstio joj prsluk. Kliznula je u svoju haljinu i vratila se u kupaonicu. Kad je nekoliko minuta kasnije izišla, bila je svježa i èista kao da je upravo obavila svoje jutarnje tuširanje.Prišla mu je, naglo pružila ruke i poljubila ga u obraz.

- Hvala, Same, što si me pronašao. Bilo me strah vratiti se. Strah suooiti se s njim. Ali znam da æe sada biti dobro. Željela sam da me pronaðeš, i jesi.Trenutak je gledao u njeno lice, a zatim slegnuo ramenima.- Ako si željela da te pronaðem, zašto nisi ostavila poruku?102- Moralo je biti ovako - rekla je. - Ili ne bi bilo važno. Morao je znati još netko osim mene.On otvori vrata.- Hajdemo.Ušla je u drugu sobu i prošla kroz vanjska vrata, i ne pogledavši mladiæa što je sjedio na stolici.10Charles stavi pred mene na stol sok od naranèe. Bilo je to par mjeseci kasnije. Podigoh èašu i poèeh piti, kad u sobu uðe moja punica.Nasmiješila mi se.- Dobro jutro, Luke. - Sjela je i razvila svoj ubrus. - Kako joj je jutros?- Èini se dobro - rekoh. - Imala je dobru noæ. Mislim da su jutarnje muènine pri kraju.Klimnula je.- Nora je jaka, zdrava djevojka. Ne bi smjela imati nikakvih neprilika.Klimnuh u znak suglasnosti. Nisam bio doma niti šest tjedana, kad Nora otkri da je noseæa. Jedne sam se veèeri vratio iz ureda i zatekao je u divljem napadu histerije. Bila je izvaljena preko kreveta u našoj sobi i divlje grcala.- Što se dogodilo? - veæ sam bio nauèen na neke od izljeva njenog temperamenta, kao na primjer kad bi modeli, za koje je smatrala da bi trebali tako lako oživjeti, odbijali poprimiti oblik.- Ne želim ga imati! Ne vjerujem u to! - uspravila se i zavriskala.Zurio sam u nju.- Smiri se. Što ne želiš imati?- Taj prokleti lijeènik! Kaže da sam noseæa! Poèeh se kesiti preko svoje volje.- Poznato je da se dogaðaju takve stvari.- Što je tako smiješno? Svi ste vi muškarci isti. To vas èini da se osjeæate velikima, ponosnima i muževnima, zar ne?103- Pa ne osjeæam se zbog toga baš tako loše - priznah.Suze nestadoše, i sva se njena ljutnja usmjeri na mene.- Trudnoæa neæe smetati tvome poslu. Trudnoæa neæe tebe izoblièiti, neèe tebe naèiniti velikim i debelim i gadnim, tako da te više nitko neæe htjeti pogledati.Bijesno me gledala.- Neæu ga roditi! - ponovno je zavrištala. - Otarasit æu ga se! Poznajem lijeènika ...Priðoh joj.- Neæeš ništa takvo uèiniti.- Ne možeš me zaustaviti! - povikala je sišavši s kreveta i zaputila se prema vratima.Uhvatih je za ramena i okrenuh prema sebi.- Mogu i hoæu - rekoh mirno. Oèi joj se zamutiše od Ijutine.- Nimalo ti nije stalo do mene! Baš te briga ako umrem pri porodu. Sve do èega ti je stalo jest dijete!- To nije toèno. Zaista mi je stalo do tebe. Zbog toga i želim da rodiš. Pobaèaji su opasni.Ljutina u njenim oèima polako izblijedi.- Tebi je zaista stalo do mene, zar ne?- Znaš da jest.- I kad doðe dijete... još æeš uvijek više mariti za mene nego ... nego za njega?- Ti si jedino što imam, Nora. Dijete je nešto posve drugo.Trenutak je šutjela.- Imat æemo sina.

- Kako znaš? - upitah. - Djeca se ne stvaraju u ateljeu poput kipova.Podigla je pogled prema mom licu.- Znam. Svaki muškarac želi sina i ti æeS ga dobiti. Pobrinut æu se za to.- Ne brini o tome. Nemam ništa protiv male djevojèice.Kliznula je iz mojih ruku i prišla zrcalu. Spustila je svoj negliže na pod i, okrenuvši se postrance, pogledaIa svoj nagi odraz u staklu.- Mislim da dobivam mali fcrbuh.104Nacerih se. Bila je ravna poput daske za pranje rublja.- Malo je za to prerano.- Oh, ne, nije! Lijeènik kaže da se to u neikih žena opaža ranije. Osim toga, osjeæam se težom.- Ne djeluješ tako.- Ne? - upitala je. Tada se okrenula i spazila moje cerenje. - Pokazat æu ja tebi!Nasmijala se i preko kreveta bacila na mene. Zajedno smo se srušili; ona na meni. Poljubila me, pustivši da sva njena težina poèiva na meni.- Tako. Kako ti se ovo sviða?- Jako.- A je li, ha? - poznavao sam taj nenadani požudan prizvuk u njenu glasu. Ponovno me poljubila, a tijelo joj se poèelo micati.- Èekaj malo - rekoh oprezno. - Jesi li sigurna da je to u redu?- Ne budi smiješan! Lijeènik mi je rekao da bi sve trebalo ostati kao i dosad. Samo da se na mene ne smije položiti isuviše težine. Preporuèio je da žena bude u gornjem položaju.- U kojem položaju? - upitah, hineæi neznanje. - Mislio sam da su muškarci uvijek na višim položajima.- Ma znaš. To znaèi da je žena gore.Ponašao sam se kao da uèim nešto novo, a onda se više nisam mogao obuzdati. Pomamno zabacih ruike i noge u zrak.- Uzmi me, tvoj sam! Prasnuli smo u divlji smijeh.Ali nekoliko je iduæih jutara bilo gadno. Odonda joj je skoro svaki dan bilo zlo.- Kako je u uredu? - upita moja punica.- Dobro, vjerujem. Još se uvijek privikavaju na mene, a ja nastojim otkriti što se tamo dogaða. Zapravo, zasad imam vrlo malo posla.- Takve stvari potraju neko vrijeme.- Znam. - Pogledah je. - Mislio sam da bih možda trebao natrag u školu i usavršiti se. Dok sam bio u vojsci razvilo se toliko mnogo pojmova. Postoji cijelo105novo podruèje uporabe aluminija kao sastavnog dijela konstrukcije. Ja o tome ništa ne znam.- Nema smisla žuriti.Znao sam što znaèi kada tako govori: zna nešto što ja ne znam. Nije imalo nikakve svrhe pitati j”e o tome. Reæi æe kad bude spremna. Ili mi uopæe neæe reæi. Tada moram sam saznati.Bila je to žena i pol, ta moj”a punica. Imala je svoj vlastiti naèin obavljanja poslova. Kao onoga prvog jutra kad sam otišao u ured.Pozvala me u knjižnicu, iz stola izvadila omotnicu te mi je dala.Radoznalo je otvorih. Iz nje ispade nekoliko pomno tiskanih akcija. Podigoh ih s poda i pogledah: dvadeset posto akcij”a “Havden i Carruthersa”. Na poleðini je svaka bila prenijeta na mene.Vratih ih na stol.- Nisam ih zaslužio. Nasmiješila se.- Hoæeš.- Možda hoæu - rekoh - ali ih trenutno ne mogu uzeti. Osjeæao bih se poput kakve proklete budale. U tom uredu ima Ijudi koji ondje rade godinama. Zamjerit æe.- Zar nisi vidio jutarnje novine?

- Ne.- Tada bi možda bilo bolj”e da pogledaš u njih - rekla je dodavši mi Chronicle.List je veæ bio preklopljen na stranici novèarstva. Proèitah mali naslov: HAYDEN I CARRUTHERS POSTAVLJAJU NOVOG POTPREDSJEDNIKA. Uz èlanak bij”aše moja slika. Brzo ga proèitah.- To j”e uistinu poèetak na vrhu - rekoh vraæajuæi joj” novine.- Jedan Hayden nigdje drugdje ne može poèeti. Nije joj imalo smisla govoriti da nisam Havden. Bilaje vrlo jasna u svom izlaganj”u. Ona nije izgubila kæer; dobila je sina.- Nadam se da moj pad neæe biti tako brz.- Imaš èudan smisao za humor, Luke.- Kako došlo tako prošlo - rekoh.106- Ne govori tako! - Onda se nasmij”eši. - Dobro æe ti iæi. Znam da hoæe.- Nadam se. - Okrenuh se i poðoh prema vratima. Zaustavi me njen glas.- Èekaj - rekla je. - Zaboravio si akcije.- Zadržite ih. Kad budem mislio da sam ih zaslužio, mogao bih ih zbilja zatražiti.U oèi joj” se uvuèe nešto poput uvrede. To uopæe nije bilo ono što sam namjeravao. Vratih se do stola.- Molim vas da me razumijete - rekoh. - Nije da ne cijenim to što nastojite uèiniti. Stvar je u tome da bih se bolje osjeæao kad bih to sam mogao postiæi.Trenutak se zagledala u me, a potom stavila akcije natrag u stol.- Razumijem. I svim srcem odobravam. Ja i oèekujem da jedan Hayden postupi na takav naèin.Na to nisam imao odgovora.- Sretno. Uzvratih joj osmijeh.- Hvala vam.Sve odonda bio sam zbog toga nemiran.Kad je Nora sišla, upravo smo ispijali kavu. Bila je odjevena za izlazak. Podigoh obrvu. Svaki put je èudno kad Nora silazi prije podneva.Lice joj bijaše uzbuðeno.- Moraš li rano u ured?- Vj”erojatno ne - rekoh. Da se nisam pokazao ni godinu dana, sumnjam da bih ikome nedostajao.- Dobro! Moram ti nešto pokazati.- Sto to?- To je iznenaðenje.- Reci mi - rekoh. - Bilo je dovoljno iznenaðenja u ovo kratko vrij”eme otkako sam se vratio kuæi. Nisam siguran da mogu podnijeti još jedno.Nasmijala se.- Ovo æe ti se svidj”eti. - Pogledala je svoju majku i njih dvije se nasmiješiše. - Moja prijateljica želi da joj preurediš kuæu.- Pa, sad - rekoh. To mi se više sviðalo. Napokon posao. - Gdje je ta kuæa?107- Nedaleko odavde. Otiæi æemo tamo i pogledati, a ja æu ri reæi što joj je na pameti.Bijaše to kuèa iz snova. Tri krila i sedamnaest soba na vrhu Nob Hilla, i sve to gleda na zaljev. Iz prostranog se ulaza predvorja ikružno uzdiže mramorno stubište. Sobe ogromne, ni nalik nièemu što danas grade. Vani, iza kuæe, garaža za tri automobila, a nad njom prostorije za poslugu. Sama kuæa bijaše od sivog kamena prekrasno patiniranog starošæu, dok se krov od plavog crijepa doimao kao da boju upija iz neba.- Prekrasna je. Nadam se da je ne žele isuviše mijenjati. Samo bi je pokvarili.- Mislim da uglavnom žele modernizirati kupaonicu i postrojenja za grijanje, možda preurediti nekoliko soba.- To ima smisla - rekoh još uvijek prouèavjuæi ku5u.- Trebat æe im djeèja soba. I veliki atelje za ženu u sjevernom krilu, s dosta svjetla. Možda kabinet i ured za muža, kad zaželi raditi doma.Nisam bio posve glup.

- Za koga je toèno ova kuæa?- Zar nisi pogodio?- Bojim se to uèiniti.- Kupila ju je majka. Za nas - reèe Nora.- Sjajno! - prasnuh. - Znaš li ti koliko bi stajalo izdržavanje ovakve kuæe? Više mjeseèno nego ja godišnje zaradim!- što to mijenja na stvari? Ne moramo brinuti za novac. Prihod od moje glavnice i sam je više nego dovoljan da nas uzdržava.- Misliš li da ja to ne znam? - rekoh. - Ali jesi li ti ikada pomislila da bih ja možda mogao poželjeti da sam uzdržavam svoju obitelj? Jedino na što ti i tvoja majka mislite jest novac. Poèinjem se osjeæati poput žigola.- Ponašaš se kao prokleta budala! Sve što me zanima jest to da imam pristojno mjesto za život, dolièan dom za odgoj djeteta.- Djetetu nije potrebna kuæa sa sedamnaest soba na Nob Hillu pa da bude odgojeno kako treba. Ako želiš108svoje mjesto, postoji mnoštvo kuæa koje bismo mogli kupiti. Kuæa, koje mogu sebi priuštiti.- Svakako - rekla je sarkastièno. - Ali ja sebi ne mogu priuštiti ni da me mrtvu naðu u ma kojoj od njih. Moram u obzir uzeti i svoj položaj.- Tvoj položaj? A što je s mojim položajem?- Ti si svoj položaj savršeno razjasnio kad si me oženio - rekla je hladno. - I kad si otišao raditi za “Havden i Carruthers”. što se tièe San Francisca, ti pripadaš Havdenima. Sviðalo ti se to ili ne, ti si jedan od nas.Užasnuto sam gledao u nju. Nova me spoznaja preplavi poput stresa od ledeno hladne vode. Ono što je rekla bila je istina. Rat bijaše završen, i što se drugih tièe pukovnik Luke Carey mogao bi biti i mrtav. Sve što mi je preostalo bijaše u vezi s njima.- Ja želim ovu kuæu - reèe Nora mirno. - I ako je ti ne želiš preurediti, naæi æu arhitekta koji hoæe.Nisam je trebao pogledati a da znam kako i misli ono što kaže. Takoðer sam shvatio što bi to znaèilo za mene. Da sam dopustio da to netko drugi obavi, mogao bih smjesta potražiti posao vozaèa kamiona.- U redu - rekoh protiv volje. - Uèinit æu to.- Neæe ti biti žao, dragi. - Bacila mi se u zagrljaj. - Kad svi vide divne stvari što æeš ih naèiniti s ovom kuæom, postat æeš najveæi arhitekt u San Franciscu.Ali nije bila dovoljno brza da u svojim oèima prikrije odsjev pobjede. Te noæi, po prvi put otkako sam se vratio, nije potražila moj zagrljaj.11I na kraju nisam ja bio taj koji je preuredio kuæu. Dobio sam cjelokupno povjerenje, ali ipak samo struèno. Ono bitno bilo je Norino. Sve što sam uradio bijaŠe da njene zamisli prenesem u prikladne arhitektonske pojmove.U jednome je svakako bila u pravu. Kuæa je postala atrakcijom. Jedva da smo se uselili, kadli House Beau109tiful objavi o njoj reportažu; mjesec dana nakon što se revija pojavila, postao sam najpopularniji arhitekt u gradu.Svatko tko je na Obali nešto predstavlj”ao, želio je da mu ja preuredim kuæu. Mogao sam imati više ponuda od najpodmitljivijeg politièara u Washingtonu.Munjeviti uspjeh. Držim da sam time trebao biti zadovoljan, ali mi je sve to išlo na živce. To se vjerojatno vidjelo, jer kad sam prvi put odbio mušteriju, u moj ured je ušao George Havden.Podigoh pogled u iznenaðenju. George bijaše visok. Krupan crvena lica, vrlo solidan i pouzdan. Bijaše to prvi put da me došao vidjeti umjesto da me pozove.- Kako ide, Luke?- Dobro, George - rekoh. Iskljuèih svjetlo iznad svoje crtaæe ploèe. - Što mogu uèiniti za tebe?- Pomislih da bismo mogli malo porazgovarati.- Izvrsno. - Mahnuh prema stolici. Sjeo je.

- Upravo sam pregledavao mjeseèni izvještaj. Imam osjeæaj da si pretrpan.- Ne protivim se - rekoh bezbrižno. - To je ugodna promjena nakon one besposlice!Klimnuo je.- Razmišlj”ao sam o moguænosti da ti damo zasebni odjel; znaš, nekolicinu momaka da obave sav sitni posao, kako bi ti imao priliku paziti na one velike.Razumio sam taj” jezik. Vojska je tako govorila. Izigravao sam neznalicu.- Kakve velike, George? Sve što ja radim je sitno.- Na tvom podruèj”u su dobre zarade - rekao je. - Mnogo veæe nego kod velikih poslova. Zbog toga mrzim kad moram nešto propustiti samo zato jer si ti prezaposlen. Ako je netko utuvio sebi u glavu da želi graditi a jedan arhitekt to ne može obaviti, ovaj æe pronaæi drugog.- Misliš, poput gospoðe Robinson, koja je upravo otišla.- Ne mislim samo na gospoðu Robinson. Bit æe i drugih. Oni dolaze tebi po tvoj”e ideje. Njih ne zanima tko zapravo crta.110- Prestanimo se zezati, George. Oni ne dolaze meni zbog mojih zamisli. Veæina tih idiota ne bi prepoznala arhitektonsku ideju ni da ih pogodi u lice. Dolaze meni jer sam najednom postao moda.- Pa što, Luke? - reèe, lukavo me gledajuæi. - Glavna je stvar zadržati ih da i dalje dolaze.- I što misliš koliko æe to dugo trajati? Samo dok ne shvate da njihove kuæe neæe dospjeti u reviju poput moje. Onda æe ipak potražiti nekoga drugog.- To ne mora biti tako. Možemo cijelu stvar održavati na životu. Zato i imamo predstavnika za tisak.- Oh, prcstani, George - rekoh s gnušanjem. - Obojica znamo da je do svega toga došlo zbog Norine kuæe.Trenutak je šutke pogledao svoje ruke. Bijahu nježne, bij”ele i dobro njegovane. Zatim me ne trepèuæi pogleda.- Ti i ja obojica znamo da nisam ni upola arhitekt kakav je bio Frank Carruthers, ali mi je ipak uspjelo održati ovaj posao uspješnim i zadržati našu reputaciju.- Kuæa Robinsonovih jednostavno nije moja vrst posla. Pregledao sam sve nacrte. Zemljište. Sve. To nije ništa posebno. Bez obzira što uèinio to je samo još jedna kuæa.- Nije to samo još jedna kuæa. Voljni su na nju potrošiti nekoliko stotina tisuæa. To znaèi barem deset tisuæa u honorarima i narudžbama za rad od nekoliko tjedana.- To nije vrst kuæe koju bih ja želio graditi - rekoh tvrdoglavo.- Zbog toga i želim da imaš odjel. Bit æeš se u stanju usredotoèiti na ono što želiš raditi, a mušterija æe biti zadovoljna samim znanjem da si ti u blizini.Posegnuh za cigaretom. Njegova je zamisao imala dobrih strana. Možda bi to moglo upaliti. Postojalo je nešto što sam želio pokušati. Nešto što mi više leži.- Što želiš da uèinim?- Najprije nazovi gospoðu Robinson i upoznaj je kako si u svoj”em prenatrpanom rasporedu pronašao vremena za rad na njenoj kuæi.Ustao je; postigao j”e ono zbog èega je došao.111- Tada provjeri kod moje tajnice, pa æemo odrediti datum za ruèak, kad æemo raspraviti o tvojim planovima.Gledao sam kako se za njim zatvaraju vrata. Znao sam da æu, budem li èekao da s njim ruèam, biti sretan ako ne izgladnim do smrti.Priðoh svojoj daski za crtanje. Radio sam na nacrtu za ogromnu kupaonicu i garderobu pokraj vlasnikove spavaæe sobe. Kuæa predsjednika lokalne banke. Skicirao sam kupaonicu finskog stila, s udubljenom kadom, dva metera širokom i dva i pol dugaèkom.Bila je dovoljno velika da se u njoj odjednom kupa cijela obitelj, i ja sam se pitao je li to ono što vlasnica kuæe ima na pameti. Od svega po dva komada: njegov i njen odjeljak za tuširanje, slivnici i zahodi, sve dopunjeno sa zlatnim

dkovima. Manjkao je jedino bide od punovrijednog srebra, i to samo zato što na njega nitko nije pomislio. Dosad.Dosad. Kljuèna rijeè. Najdnom se preda mnom odmota cijeli moj život. Godine i godine kupaonica poput ove. Moje pravo na uspjeh. Carey gradi krasne kupaonice.To je veæ bilo previše. Strgnuh papir sa crtaæe daske i zgužvah ga, pa se zaputih hodnikom do Georgeova ureda. Nije imalo smisla èekati ruèak kojega ionako nikada neæe biti, kako bi se riješilo ono što se nikada neæe obistiniti.Kad sam ušao u vanjski ured, njegova tajnica podiže ruku u znak upozorenja.- Gospodin Hayden telefonira.- Nemam ništa protiv - rekoh prošavši pokraj nje u njegov unutarnji ured.George je upravo odlagao slušalicu. U èudu me pogleda.- Sto je, Luke? - upita razdražljivo. Nije volio da mu itko ulazi nenajavljen.- Jesi li doista mislio onako, kako si rekao?- Naravno, Luke.- Zašto onda o tome ne porazgovorimo sada? Nasmiješio mi se.- Nije vrijeme.112- Kako znaš? - upitah. - Ti èak i ne slutiš što mi je na pameti.Nepokolebljivo me pogledao. Na ovo nije imao odgovor. Nakon nekog trenutka mahnu mi prema stolici.- Što ti toèno imaš na pameti?Spustih se u stolicu nasuprot njemu i izvadih cigaretu.- Jeftine kuæe. Masovna proizvodnja na osnovnom dizajnu koji bi se mogao upotrijebiti na tri naèina, kako bi se razbila monotonija šireg plana izgradnje. Kuæe bi se prodavale u rasponu od deset do jedanaest tisuæa dolara.Polako je klimnuo.- Da ti se takva stvar isplati potrebna je velika površina.Mislio sam na to.- Uz državnu cestu 101, blizu Daly Cityja, postoji trideset hektara. Bilo bi baš prikladno.- Zvuèi kao dobra zamisao - rekao je. - Imaš li graditelja?Pogledah ga.- Mislio sam da bi to bilo nešto šo bismo mi mogli naèiniti.Trenutak je šutio, a prsti mu se pred njim na stolu poigravali olovkom.- Zaboravljaš na jednu stvar, zar ne?- Sto to?- Mi smo arhitekti, a ne graditelji.- Možda je vrijeme da se proširimo? To rade i ostali.- Briga me što rade ostali - reèe George. - Sumnjam da bismo mi trebali. Kao arhitekti osloboðeni smo novèanih rizika. Pokupimo kintu i gotovo. Sve ostale glavobolje ima graditelj.- Graditelj takoðer zaradi velik novac.- Neka mu - reèe George. - Nisam pohlepan.- Znaèi, koliko kužim, ti nisi zainteresiran?- Nisam to rekao. Samo sam rekao da pod sadašnjim okolnostima mi to ne bismo smjeli èiniti. Naravno, kad bi se ti pojavio s graditeljem koji bi bio voljang Kamo ljubav ode113poduprijeti takav projekt, bili bismo više nego sretni da mu iziðemo u susret.Ustadoh. Znao sam u èemu je štos. I on takoðer. U zemlji nije bilo arhitekta koji bi odbio takav posao. Samo bi se na honorarima zaradilo stotinu pedesettisuæa.- Hvala - rekoh. - Nekako sam i sam mislio da æe to biti tvoj odgovor.Zagledao se u mene. Glas mu bijaše varljivo prijazan.- Upravo sam se neèeg sjetio, Luke. Mislim da bi trebao odluèiti što toèno želiš biti - arhitekt ili graditelj.Bijaše to kao da st\ se u mraènoj sobi najednom upalila svjetla. George je bio potpuno u pravu. Sjetih se razloga zašto sam uopæe želio studirati arhitekturu. Želio sam graditi”. Poslije sam se toliko zapleo u praksu da sam zaboravio

nakanu. Graditi. To e ono. Graditi domove u kojima bi ljudi mogli dostojno iivjeti.George nije razumio moj nenadani srdaèni osmiieh. Moida je èak pomislio da sam sarkastièan, ali ako jest, gadno je griješio. Nikad u svom iivotu nisam bio iskreniji.- Hvala ti, George - rekoh toplo. - Hvala što si sve uèinio tako jednostavnim.Novosti su stigle kuæi prije mene. Moja punica i Nora su me èekale.- Vidim da George nije gubio vrijeme - rekoh. Norino lice bijaše hladno.- Mogao si barem s nama porazgovarati prije nego daš otkaz.Otiðoh do ormariæa i natoèih burbon.- 0 èemu bi se tu moglo razgovarati? Bilo mi je dosta. Do ovdje.- Kako ti to sve skupa zamišljaš? - upita Nora.- Ne znam. - Slegnuh ramenima srknuvši iz èaše.- Kako to ti zamišljaš?- Mislit æe da je to izravna uvreda majci i meni - reèe Nora ljutito. - Svi znaju što smo za tebe nastojale uèiniti.- Možda zato i nije išlo. - Pogledah Norinu majku.- Nisam to zamislio kao uvredu. Radi se o mojoj greš114ki. Dopustio sam da me se na to natjcra èim sam izišao iz vojske. Trebao sam malo prièekati, ogledati se, odluèiti što zapravo ielim raditi. Mirno me pogledala.- Jesi li zato odbio akcije?- Možda. Premda to tada još nisam znao.- Što namjeravaš sada uèiniti? - upitala je Nora.- Okrenuti se oko sebe. Pronaæi posao i graditelja i nešto nauèiti.- Kakvu vrst posla oèekuješ? - upitala je sarkastièno. - Sedamdeset dolara tjedno vozeæi buldoier?- Negdje moram poèeti. - Nasmiješih 303 se. - Usput, što to mijenja na stvari? Novac nam nije potreban.- Dakle, ieliš biti obièan radnik? Nakon svih nevolja kroz koje sam prošla da ovu kuæu dovedem u red kako bi ti mogao steæi reputaciju.- Prestanimo se zavaravati, Nora. Nisi ti mislila na moju reputaciju nego svoju vlastitu.Trenutak je zurila u mene, a potom bespomoæno podigla ruke.- Odustajem. - Nezgrapno se okrenula i šepureæi izišla iz sobe.Promatrao sam je kako odlazi. Usprkos svojoj trudnoæi nije se previše proširila. Briino je pazila na dijetu; nije htjela da 303 trudnoæa pokvari stas. Okrenuh se ormariæu i obnovih piæe. Kad sam se okrenuo moja je punica još uvijek bila ondje.- Ne smiješ obraæati isuviše pozornosti onome što Nora govori. Trudnice su sklonije uzbuðenjima nego obièno.Klimnuh. Bilo je to dobro opravdanje poput svakog drugog, ali ja sam veæ dobro upoznao svoju ienu. Trudna ili ne, željela je da bude po njezinom.- George je spomenuo da imaš nekakvu zamisao o planu izgradnje - rekla je. - Reci mi štogod o tome.Spustih se na stolac.- Što to mijenja na stvari? On se ne želi time baviti. To je protiv politike poduzeæa.Sjela je nasuprot meni.8*115- To još ne znaèi da to ti neæeš izvesti. Zagledah su u nju.- Ne zavaravam se. Nemam ja takav novac.- Koliko imaš?Na to bijaše dosta lako odgovoriti. Nakon što sam isplatio sedam tisuæa za brod koji sam kupio u La Jolli, ostalo mi je toèno devetnaest tisuæa. Petnaest tisuæa stiglo je od osiguranja moga oca, a ostatak sam uštedio od vojnièke plaæe.- Bi li ti u takav projekt uložio sav svoj novac?

- Svakako. Ali to bi bila samo kap u moru. Samo bi zemljište stajalo pet tisuæa po hektaru. To je veæ stotinu pedeset tisuæa dolara.- Novac nije važan - rekla je mirno. - Mogla bih se za njega pobrinuti.- Aa. - Podigoh ruku. - Ja ne želim vaš novac. Samo bih završio u istom položaju.- Sada si ti taj koji je blesav, Luke. Ti bi uzeo novac kad bi ga davao potpuni stranae, zar ne?- To je drugo. Bio bi to èisti posao. U to se nikad ne bi miješali osobni odnosi.- Naš odnos s time nema ništa - reèe brzo. - Ti vjeruješ u ono što želiš raditi, je li? Oeekuješ znatan dobitak.Klimnuh.- Ako ispadne onako kako zamišljam, moglo bi biti gotovo pola milijuna dobitka.- Ja nemam ništa protiv zaraðivanja. - Nasmiješila se. - Zašto bi ti?Njena logika bijaše nepogrešiva. Osim toga, kako sam se mogao prepirati protiv svojih vlastitih želja? Iduæi dan kupio sam zemljište. Dva dana kasnije rodila se Danielle.Imao sam nekoliko teških trenutaka jer je stigla skoro dva mjeseca prije vremena. Lijeènik mi je meðutim rekao kako nemam razloga za zabrinutost; dijete je apsolutno savršeno.Nisam prije vidio puno male djece, ali sam se morao s njim siožiti. Dani bijaše najljepše novoroðenèe na svijetu.11612Zvuci noæi sada bijahu drukèiji. Stalno je trajao blagi šapat što je, èini se, dolazio iz djetetove sobe, odmah do naše. Ponekad bi u sitne sate zaplakala, i mi bismo zaèuli težak hod dadilje koja je djevojèici davala njenu boèicu, a potom i blago pjevušenje njena glasa dok bi držala Dani, èekajuæi da je ponovno uspava boèica.Nesvjesno me svladala navika i ja sam u svom snu poèeo osluškivati zvukove, pronalazeæi u njihovoj pravilnosti umirenje spoznaje da je sve normalno. S Norom je bilo drukèije.Ona je iz bolnièke napetosti stigla doma vrlo uzbuðena i nervozna. U noæi bi je probudio i najslabiji šum. Znao sam da æe se nešto dogoditi, ali nisam znao što. Mogao sam to naslutiti po njenu raspoloženju. Nešto je poèivalo neposredno ispod njene površine i èekalo na povod, a ja sam bio oprezan, odluèivši da joj ga ne pružim.Oprezno sam promicao kroz dane, nadajuæi se da æe Norino neraspoloženje s vremenom proæi. Samo sam se zavaravao, a to sam shvatio onog trenutka kad je jednog jutra, u dva sata, bljesnula svjetiljka na noænom ormariæu.Cijeli dan sam bio na terenu s graðevinskim inspektorima. Zrak i uzbuðenje uljuljali me u san, ali najednom iza svojih spuštenih vjeða bijah posve budan. Uspravih se, još uvijek se pretvarajuæi da spavam.- Što se dogodilo?Nora je sjedila uspravljena u krevetu, leðima naslonjena na jastuk, i gledala u mene.- Mala plaèe.Trenutak sam je gledao, a potom, još uvijek joj ne dopuštajuæi da vidi kako sam potpuno budan, spustih noge s kreveta.- Idem pogledati je li sve u redu.Utaknuh noge u papuèe, navukoh ogrtaè i proðoh kroz vrata u Daninu sobu. Ondje je veæ bila dadilja; držala je Dani na rukama i davala joj boèicu. Pogledala me; oèi joj bijahu izenaðene na noænom svjetlu djeèje sobe.117- Gospodine Carey?- Je li sve u redu, gospoðo Holman?- Naravno. Jadno malo stvorenj*e samo je bilo gladno.Priðoh i pogledah Dani. Oèi joj veæ bijahu zatvorene i ona je zadovolj”no sisala boèicu.- Gospoða Carey j”e èula njen plaè - rekoh.

- Recite gospoði Carey da ne brine. Dani je izvrsno. Nasmiješih joj” se i kimnuh.- Dani j”e samo bila gladna - rekoh dok sam se vraæao u postelju, a onda ugasih svjetlo. Okrenuo sam se na svoju stranu i tako ležao nekoliko minuta, èdkajuæi je da progovori. Ona j”e šutjela, a meni se na oèi spuštao san.Tada se ponovno upali svjetlo. Opet se popeh nepouzdanim Ijestvama budnosti.- Što je sada?Nora je stajala uz suprotnu stranu kreveta i u rukama stiskala jastuk i pokrivaè.- Hrèeš.Ne odgovorivši zagledah se u nju. Oæutj”eh se poput snažna borca koji je, baš u trenutku kad je sebi èestitao što je uspio izbjeæi udarac protivnika, najednom zadobio snažan aperkat. Nije bilo naèina da se sada izbjegne borba. Odjednom se naljutih.- U redu, Nora - rekoh. - Odreæi æu se spavanj”a. Što još želiš?- Ne moraš odmah postati neugodan.- Nisam ja neugodan. Ti veæ dosta dugo tražiš svaðu. Za što se sada želiš zakvaèiti?Njen glas se podiže.- Nisam tražila svaðu! Pogledah prema Daninoj sobi.- Probudit æeš malu.- Toèno to sam i mislila! - pobjedonosno j”e uzviknula. - Uvijek pomisliš prije na nju nego na mene. Svaki put kad zaplaèe ti si tamo i brineš se za nju. Nikada se ne brineš o meni! Ja nisam važna, ja sam samo njena mater. Ja sam poslužila svojoj svrsi!S takvom se vrstom gluposti nije moglo raspravljati, a ja naèinih pogrešku kazavši joj to.- Ne budi glupa! Ugasi svjetlo i spavaj!118- Ti ne razgovaraš s djetetom! Podigoh se na lakat.- Ako ne - rekoh - prestani se tako ponašati!- To bi ti htio, je li? Ništa više ne bi želio nego da vas oboje neumorno ovdje dvorim kad god vi to zaželite!Nasmijao sam se. Cij”ela ideja bijaše potpuno besmislena.- Znam da ne umij”eš kuhati - rekoh. - Pa kako bi nas onda ti dvorila? Nikad nisam vidio da si maloj barem ugrijala boèicu, a još manje je nahranila.- Ti si jalan!- Jalan na što?- Ti si jalan jer sam ja umjetnica i individuum. Sve što želiš jest da me podjarmiš, pa da igram zadnju rupu na svirali poput obiène domaæice.Umorno se natrag legnuh.- Ponekad mi se, moram priznati, ta zamisao èini privlaènom.- Vidiš? - pobjednièki je kukurijeknula. - Bila sam u pravu!Bio sam iscrpljen.- Prestani s tim i vrati se u krevet. Moram rano ustati i otiæi na gradilište.- Idem ja u krevet - rekla je. - Ali ne u ovaj! Dosta sam podnosila tvoj”e hrkanje i njen plaè.Još uvij”ek stišèuæi jastuk i pokrivaè krenula je u kupaonicu. Prij”e no što sam se mogao i pomaknuti zaèuh kako su se uz tresak zatvorila vrata gostinjske sobe. Dok sam stigao veæ je bila okrenula kljuè u bravi.Polako se vratih u svoj krevet. Pomislih, možda je tako najbolje. Neka se riješi svega što je tišti. Možda æe sutra naveèer opet sve biti normalno.Ali nisam bio u pravu. Kad sam iduæe veèeri došao kuæi, radnici su ureðivali novu spavaæu sobu, a Nora je veæ bila odnij”ela svu svoju odjeæu iz naših ormara.Sišao sam dolje i Charles me obavijesti da je Nora s gospodinom Convinom i nekoliko likovnih kritièara s istoka otišla u grad. Sam sam veèerao i do j”edanaest i trideset radio u kabinetu razmatrajuæi plan prilaznog puta. Zatim poðoh gore i navratih do djeteta, što bih obièno èinio prije odlaska na poèinak.119

Dani je spavala na strani, male joj oèi bijahu cvrsto stisnute a majušni palac krivio ugao ustiju. Iza mene se zaèu šum. Okrenuh se. Bila je dadilja s boèicom.Ustuknuh i pustih dadilju da podigne malu. Dani pronaðe dudu i ne otvorivši oèi.- Dajte da je ja hranim - rekoh najednom. Gospoða Holman se nasmiješi. Pokaza mi kako trebadržati dijete i ja uzeh Dani u naruèaj. Trenutak je otvorila oèi i pogledala tne. Tada, oèito odluèivši da sam dostojan povjerenj”a, ponovno zatvori oèi i vrati se boèici.Legoh u krevet nešto iza dvanaest. Nora se još nije bila vratila. Utonuh u nemiran san. Nikad nisam saznao kad se te noæi vratila. Nisam je vidio sve dok se iduæeg dana nisam s posla vratio kuæi. Do tada se Norino raspoloženje potpuno promij”enilo. Pozdravila me nai vratima smiješeæi se.- Spremila sam koktel u knjižnici.Poljubih je u obraz. Nosila je lij*epo sašiven crni kuæni ogrtaè.- Djeluješ drulcèije - rekoh slij”edeæi je u knjižnicu. - Netko dolazi na veèeru?- Ne, ludo. Samo sam naèinila novu frizuru. Nisam vidio promjenu. Uzeh iz njene ruke èašu.- Jesi li imala dobar dan?Srknula j”e od svog piæa, a oèi su joj iskrile.- Prekrasan! Upravo mi je to bilo potrebno. Iziæi van i ponovno postati aktivnom.Klimnuh smiješeæi se. Barem je oluja prošla.- Prošle noæi sam veèerala s Corvvinom i Chadwihkesom Huntom, kritièarom. Oni drže da bi bilo dobro da se što prije vratim na posao. Scaasi je rekao Samu kako mi želi prirediti još jednu izložbu, ne kasnije od ove jeseni.- Misliš li da æeš imati dovoljno vremena da se spremiš?- Više nego dovoljno. CijeU dan sam skicirala. Imam tisuæu ideja.Podigoh svoju èašu.- Za tvoje ideje.120- Hvala ti. - Nasmiješila mi se i poljubila me u. obraz. - Ne ljutiš se zbog prošle noæi?- Ne - rekoh atnirno. - Oboje smo bili malo navinuti.Ponovno me poljubila.- Drago mi je. Mislila sam da ti se možda neæe svidjeti to što sam se preselila u drugu sobu. Ne znam zašto to nisam prije uèinila. Mama i tata su uvijek imali odvojene sobe. To je civiliziranije.- Je li?- Naravno. Bez obzira što su u braku, ljudi ipak imaju pravo na odreðenu kolièinu privatnosti. - Gorljivo me pogledala. - Osim toga, ja mislim da to podržava ono malo tajanstvenosti, toliko važne u svakom braku.To je za mene bila novost. Nikad nisam èuo svoje roditelje da se žale zbog nedostatka privatnosti.- Što da radim kad mi se priševi?- E, baš si prost - vragolasto se nasmiješila. - Sve što trebaš naèiniti jest da zafuækaš.- Ovako? - upitah podižuæi prste prema ustima.- Stani. Charles æe pomisliti da si poludio! Ispih svoj koktel.- Skoèit æu gore oprati ruke i navratiti do Dani.- Možeš se oprati i ovdje dolje. Gospoða Holman j”e Dani veæ spremila za noæ.Pogledah je.- Kakva je bila danas?- Gospoða Holman je rekla da je bila anðeo. A sad, požuri i operi se. Rekla sam Cookie da naèini roladu od govedine, onako kako to ti voliš, i ne bih htjela da dugo stoji. Mislila sam da bi nakon veèere mogao doæi gore i pogledati kako ti se sviða moja soba. Naložila sam Charlesu da gore ostavi šampanjac u ledu.Poèeo sam se smijati. Dakle tako je to. Možda se i nij”e toliko udaljila kao što sam pomislio. Morao sam priznati da je to cijeloj stvari zaista dodalo ugodan mali dodir nedopuštenoga.

Negdje usred noæi rekoh:- Neæe li posluga držati nekako èudnim što usprkos dvije spavaæe sobe upotrebljavamo samo jednu?- Ti, ludo. Koga briga što misli posluga?121- Mene zapravo nije - rekoh privukavši je ponovno bliže sebi. - No ja inzistiram da sutrašnju noæ ti budeš moj gost!Pa ipak, ljubav smo vodili uvijek u njenoj sobi, nikada u mojoj. Uvijek bih nakon svega morao protrèati hladnim podom kupaonice izmeðu naših soba. Nauèio sam kvaku na vratima okretati polako, kako me ne bi èula, jer su ponekad vrata bila zakljuèana. No dogaðalo se takoðer da bih izmoren od posla pao preko svoga kreveta, ne znajuæi jesu li njena vrata otkljuèana ili ne.Poèeo sam se osjeæati poput èovjeka kojeg prisiljavaju da skrene u jednosmjernu ulicu, za koju on zna da može biti jedino slijepa. Istodobno, poèeh se bojati da me ta zatvorena vrata ne odbiju. Nekoliko dobrih gutljaja burbona prije nego bih se skinuo, èinilo se da otpušta napetost, i ja više ne bih želio ni da pokušam otvoriti vrata.Postao mi je obièaj davati Dani njenu ponoænu boèicu, i èinilo se da i to pomaže. Njena je blagost nekako ispunila u meni prazninu koje zapravo nikada nisam bio svjestan. Poljubio bih je i položio natrag u njenu kolijevku, zatim otišao u svoju sobu i zaspao.Na površini je sve bilo normalno. Nora i ja smo djelovali poput bilo kojega drugog braènog para. Nekoliko puta tjedno smo izlazili, bivali pozivani na zabave i pozivali prij”atelje k nama. Nora se u svemu èinila onakvom kakva bi mlada nevjesta trebala biti. Puna ljubavi i obzira.Ali kad bi došao red na postelju, j”a bih izjavio da se moram prihvatiti nekog neodgodivog posla. Otišao bih u kabinet i trgnuo više brzih, kako bih joj dao vremena da poðe gore i zaspe, i uopæe ne sazna jesam li pokušao otvoriti vrata ili ne.Ako je Nori u tome i bilo nešto èudno, nikad nije rekla ni rijeèi. Vrijeme je promicalo a ona se doimala zadovoljnom time kako stvari stoje. Bila je zauzeta svojim poslom i nekoliko veèeri tjeætno odlazila na umjetnièke susrete i veèere. Druge bi pak veèeri radila u svom ateljeu, tako da nikada nisam znao je li gore u svojoj spavaonici ili spava u maloj spavaæoj sobi što ju je uredila ondje dolje.122Uvježbanost je grozna stvar. Nakon nekog vremena èinilo mi se da je oduvijek tako bilo te da æe uvijek i biti. Jednostavno, ništa.Ono što nisam znao bilo j”e to, da se Nora u svom osebujnom, snovima ispunjenom svijetu jednako bojala mene kao i ja nje.Sjeæala se boli. Strašne razdiruæe boli koja kao da se spušta iz njena trbuha prema dolje dok dijete prodire svojim putem van. Boli i sjajnih svjetala što sa svijetlozelena stropa raðaonice pilje u nju dolje. Svaka boja jasna i izrazita. Krv na lijeènikovim bijelim gumenim rukavicama. Crna ruèka na sivoj metalnoj boci do anestetièara.Uvijek je tako bilo u njenim snovima. Ni u tome nije bila poput drugih ljudi. Sanjala je u tehnikoloru.Lijeènikov glas joj smirujuæe prošapta u uho:- Napregnite se, gospoðo Carey. Napregnite se i za nekoliko minuta sve æe biti u redu.- Ne mogu! - pokušala je vrisnuti, ali joj se s usana ne otrgne nikakav zvuk. - Ne mogu, isuviše boli. - Osjetila je da joj iz kutova oèiju izviruju suze. Znala je kako vjerojatno izgledaju dok joj se kotrlj”aju niz obraze. Poput sitnih iskrièavih dijamanata.- Morate, gospoðo Carey - ponovno prošapta lijeènik. Kad se nagnuo nad njom, postrance na njegovu nosu ugleda purpurno crvene žile.- Ne mogu! - ponovno je zavrištala. - Ne mogu podnijeti tu bol. Zaboga, uèinite nešto ili æu izludjeti! Izrežite je i izvadite u malim komadima! Uèinite da me prestane ranjavati!

Na ruci osjeti ubod igle. U nenadanu strahu pogleda u lijeènika. Upravo se sjetila da je on katolik, a katolici puštaju majku da umre a spasavaju dijete.- Što to radite? - zaurlala je na njega. - Ne ubijajte mene, nego dijete! Molim vas, ja ne želim umrijeti.- Ne brinite - reèe lijeènik mirno. - Nitko neæe umrij”eti.- Ne vjerujem vam! - Napregnula se u nastojanju da ustane, ali su joj ruke bile stisnute uz ramena i sputavale je. - Umrijet æu. Ja to znam. Umrijet æu!- Brojite do deset unatrag, gospoðo Carey - reèe lijeènik smireno. - Deset, devet...123- Osam, sedam, šest... - Zagledala se u itjegovo lice. Obrisi mu postadoše ndkaiko nejasni. Kao u filmovima kad je slika izvan fokusa. - Osam, sedam, ei, pet, èetiri, sedam, pet, tri.Nastupio je mrak. Mrak koji se lagano spušta.13Noru probudi šum što je dolazio iz ateljea pokraj male spavaæe sobe u kojoj je spavala. Naglo se uspravi.- Jesti li to vi, Charles?Vratima se približe koraci. Ona se otvoriše, a na njima se pojavi Sam Corwin.- Što radiš ovdje? - upita je.- Radila sam do kasno noæas. - Pogledala je na svoj sat. Skoro deset. A bilo je veæ pet kad se, isuviše umorna da skine radno odijelo, izvalila na krevet. - Što radiš tako rano?Sam zapali cigaretu.- Imam za tebe sjajnu novost.Umorno je ustala. Provuèe prstima kroz kosu. Doimala se kao da je puna pijeska i prljava.- Kakvu novost?- Odobrena je tvoja skica za Ujedinjene Narode. Tvoj æe kip stajati na Trgu Ujedinjenih Naroda u New Yorku, jedini što ga je stvorila žena.Nesta umora, a zamijeni ga naglo oduševljenje.- Kada si to saznao?- Pred jedan sat. Scaasi me nazvao iz New Yorka. Smjesta sam došao ovamo.Osjetila je val pobjede. Bila je u pravu. Cak æe to i Luke sad morati priznati. Pogledala je Sama.- Jesi li veæ rekao nekome? Odmahnuo je glavom.- Ne. Ali još jutros æemo morati izdati bilten. Otišla je u atelje.- Želim o tome obavijestiti Lukea prije nego to èuje negdje drugdje.124- pa - rekao je - bit æe na njujorškom radiju veæ u rano poslijepodne.- Recimo mu stoga odmah.Sam ju je hodnikom slijedio u predvorje. Charles je upravo silazio stubama.- Zar je gospodin Carey veæ otišao, Charles?- Da, milostiva. Otišao je odmah iza osam sati; s kæerkom i gospoðom Holman.- One su otišle s njim? - uskliknula je u iznenaðenju. - Zašto, zaboga?- Rekao je nešto o tome “kako je ovo njegov veliki dan, milostiva. Danas æe biti dovršena prva grupa kuæa pa æe prirediti sveèanost. Predlaže vam da i vi doðete... ako imate vremena.- Hvala vam, Charles. On je zaista nešto o tome govorio. Zaboravila sam.Batler klimnu, stade u stranu i pusti ih da proðu. Sam ju je slijedio na kat, u njenu sobu. Zatim zatvori vrata.- Ti za to nisi znala, zar ne? Nije odgovorila.Ogledao se po sobi. Po prvi put je shvatio da to nije soba koju bi ona dijelila s Lukeom.- I kakva je to najednom ideja o odvojenim sobama? Zar izmeðu tebe i Lukea nešto nije u redu?- Sve je u redu.- Cekaj malo - rekao je blago. - To sam ja, tvoj stari prijatelj Sam, sjeæaš li se? Sa mnom možeš razgovarati.Najednom je plakala na njegovim prsima.

- Oh, Same, Same - jaukala je. - Ti ne znaš kako je sve to užasno. Rat je u njemu nešto promijenio. On nije normalan.- Ne razumijem.Rijeèi provale s njenih usana kao da ih više nije mogla zadržati za sebe.- Ti si, naravno, znao za njegovu ranu? Dakle, on zbog nje èini svakakve ludosti.- Na primjer?- Pa, znaš. Perverzne stvari. Tjera me da ih èinim. Jedino se tako može uzbuditi. Bez njih on je skoro impotentan! Ne znam što da radim. Ponekad mislim da æu izludjeti.125- Nisam znao da je ranjen ondje. Jesi li mu predložila da ode lijeèniku?- Molila sam ga. Ali nije želio ni èuti. Kaže mi da se brinem za svoje stvari. Samo želi da raðam kako bi dokazao da je muškarac!Nora se odmaknu i iz kutije na stolu izvadi cigaretu. Sam joj pridrži šibicu.- Neprestano èini sve kako bi me razbjesnio - rekla je. - Zna da nam je pedijatar rekao kako ne smijemo Dani izvoditi iz kuæe. Prehlaðena je. Zato ju je i odveo u ono blato, prljavštinu i hladnoæu, samo kako bi me razdražio.- I što æeš sada uèiniti? Zagledala se u njega.- Otiæi æu onamo i dovesti je natrag. Ona je moje dijete i nikome, èak ni njemu, neæu dopustiti da joj èini zlo. - Nekako je naslutila Samovo lagno nepovjerenje. - Vjeruješ mi, zar ne?- Vjerujem ti.- Možda æeš mi povjerovati kada ti nešto pokažem. Okrenula se i povela ga kroz kupaonicu u Lukeovusobu. Dramatièno je otvorila vratašca noænog ormariæa do kreveta.- Pogledaj!Njegove oèi su slijedile njen uperen prst. Na polici su stajale dvije pune boce burbona i jedna dopola puna. U èudu je pogledao.- To tako ide svake noæi. Pije, zatim dolazi k meni. Onda opet pije sve dok omamljen ne zaspe!Zalupila je vratašcima i Sam za njom krenu natrag u njenu sobu. Trenutak ju je šutke prouèavao.- Ti ovako ne možeš dalje.- Što mi drugo preostaje?- Možeš se razvesti od njega.- Ne.U njemu se ponovno pojavi slaba sumnja. Odjednom se sve doimalo isuviše pripremljeno, isuviše je sve pristajalo.- Zašto ne?- Znaš jednako dobro kao i ja. Majka ne vjeruje u rastavu, i bila bi strašno potresena kad bi joj se ime obitelji povlaèilo po sudovima.126- I?Nepokolebljivo je susrela njegov dugi pogled.- Moje dijete. Vidjela sam isuviše djece koju je upropastio uništeni dom. Ne želim da se išta takvo dogodi i Dani.Nije znao da li da joj vjeruje ili ne.- Idem s tobom na gradilište - reèe odjednom. Nora ga u èudu pogleda. Toliko se udubila u izmišljanje svoje drame da je potpuno zaboravila na odlazak po Dani.- Da tebe i Dani dovedem natrag - rekao je. Nenadano mu se nasmiješila. Povjerovao joj je. Znalaje da joj je povjerovao. A zašto i ne bi? Istina je bila dovoljno oèita. Položila je ruku na njegovo rame.- Hvala ti, Same. Poði dolje i popij šalicu kave dok se ja odjenem. Bit æu dolje za nekoliko minuta.14Dani se ludo zabavljala. Njene tamne oèi su iskrile, a kad sam je pustio niz tobogan i ona se niz njega odsklizala u spremne ruke gospoðe Holman, vrisnula je

od oduševljenja. Kad sam je uhvatio, poèela mi se vrpoljiti u naruèju, pružajuæi svoje ruke natrag prema toboganu. Nasmijah se i ponovno je stavih na njega.- Pridržite je ovdje trenutak, pukovnièe! - pozove jedan od fotografa pridižuæi svoju kameru. - Bit æe to krasna slika.Dani se ukipi pozirajuæi za sliku, kao da svih osam mjeseci svoga života ništa drugo nije ni radila. Dadilja se ponosno nasmiješi.Zaslon škljocnu i ja je ponovno pustih dolje. Zatim je odnesoh do njihaljki.Uèvrstio sam je za malo sjedalo i odgurnuo. Gugutala je od veselja. Sjajno joj sunce donese u lice crvenilo ruža, i ona se u svojoj toploj plavoj zimskoj odjeæi doimala poput lutke. Bili smo na igralištu što sam ga sagradio iza kuæeuzorka, kako bih pokazao koliko je ovdje mjesta za život pod vedrim nebom.127Sa zadovoljstvom pogledah niz novu ulicu. Posvuda parkirani automobili. Trgovci su imali pune ruke posla pokazujuæi raznovrsne kuæe.A one zapravo i nisu bile toliko razlièite. Najvažnije bijaše da se to samo tako èinilo. U principu, sve su bile iste; uobièajeni Toblik s prosranim potkrovljem za kasniju preinaku, što omoguæuje da se, ako to kupac zaželi, podijele razine. Ogranièivši meðutim gradnju na èetiri kuæe po jutru, osam u bloku, mogli smo svaku kuæu okrenuti drugaèije. To je èinilo ono što graðevinari zovu izvanserijski izgled.I cijena je bila povoljna - 13.990 dolara. Ne pitajte me zašto ne toèno èetranest; to je još jedna navada naše struke. Vjerujem da se zbog tih deset dolara cijena èini poput bagatele. A to je i bila.Prodajna cijena je sadržavala i troškove klimaureðaja i nadstrešnice za auto. Uspješno se takmièila s oijenama kuæa bližih gradu, koje su stajale tri do pet tisuæa više. Premda smo, zbog urbanistièkih zahtjeva, deset hektara prostora utrošili na ceste i prilaze, još æemo uvijek proæi s èistim dobitkom od tisuæu petsto po svakoj kuæi.Dani se glasno nasmijala kad sam njihaljku gurnuo još više. Toèno sam znao kako se osjeæala. Bio je to njen svijet.Pogledah iza njihaljke. Buldožeii su veæ radili na iduæem bloku, izravnavajuæi i èisteæi zemljište. Sutra æe doæi bageri i iskopati temelje, za njima betonske miješalice. Nakon toga æe poèeti rasti skele, tamo gdje prije nije bilo nièega osim puste zemlje. To bijaše i moj svijet.Osjetih ruku na svom ramenu. Iza mene dopre Norin glas:- Zar od prevelikog posla ne možeš pozdraviti svoju ženu?Okrenuh se u iznenaðenju. Iaiko sam Charlesu izrekao poruku za nju, zapravo je nisam oèekivao. Dosad nije pokazivala zanimanje za moj projekt.- Ugodna li iznenaðenja, Nora.Kao nekom èarolijom, novinari i fotografi, koji su se veæ bili poèeli udaljavati prema baru u prikolici što nam je služila kao ured, najednom se ponovno pojavi128še. Nisam se zavaravao. Nora je bila glavna atrakcija. Ona je donosila novost. Pogotovu u svom rodnom gradu.- Što te dovodi ovamo? - upitah. Oèi joj sretnu moje.- Sam je bio tako dobar pa me je dovezao ovamo kako bih Dani odvela kuæi.- Kuæi? Zbog èega? Zabavlja se kao nikad dosad.- Znaš li da je još uvijek prehlaðena? Zaustavila je njihaljku i poèela maloj odvezivati sigurnosni pojas.Približavo nam se Sam, promatrajuæi nas sa zantižeIjnim izrazom na licu.- Kakva prehlada? - okrenuh se gospoði Holman. - Niste mi rekli da je prehlaðena?Dadilja pogleda mene pa Noru, a potom u zemlju. Mrmljala je nešto nejasno. Nisam mogao èuti što je rekla.Dani nije željela otiæi. Vrtjela se i izvijala u Norinu naruèju.Jedan od fotografa nasmiješi se Nori.- Djeca su dobra - reèe prijateljskim glasom - sve dok ih ne pokušate sprijeèiti da rade ono što žele.

Norino lice pocrvenje, a zatim pobijeli. Nije joj se svidjela zamisao da je gledaju s rasplakanim djetetom na rukama. To ni najmanje nije bilo nalik onome kako je ona zamišljala prizor. Majke sa slatkom dražesnom djeèicom što lijepo poziraju u njihovim naruèjima. Èvršæe je stisnula Dani i poèela odmicati od njihaljki. Dani zakrièi još jaèe.Nora se okrenu i gurnu je dadilji u ruke.- Odvedite je u automobil gospodina Corwina. Okrenula se meni.- Sad vidiš što si uèinio - rekla je ljutito. - Nisi sretan dok me ne uzrujaš.Krajièkom oka spazih kako se primièu novinari. Nisam znao jesu li je èuli ili nisu, ali im nisam želio pružiti još više materijaia.- Žao mi je - rekoh mirna glas. - Nisam znao da je Dani prehlaðena.- Pustiti je da se igra na studenoj zemlji u svom ovom blatu i prljavštini. Vodim je ravno lijeèniku.9 Kamo ljubav ode129Osjetih kako mi raste gnjev, ali održah vlast nad svojim glasom.- Nemoj pretjerivati, Nora. Nitko ti neæe povjerovati.Bio sam potpuno nespreman na izraz èiste mržnje što je planuo iz njenih oèiju. Nije odgovorila, ali mi je i taj jedan pogled govorio kako je ono što meðu nama ne valja, otišlo isuviše daleko a da bi se moglo popraviti.Ipak, bili smo tamo gdje su nas svi gledali, i ja sam se morao potruditi da to izgleda dobro - u njenu, kao i u moju korist. Na silu se nasmiješih.- Pa kad si veæ ovdje, mogla bi malo i razgledati. Što misliš o kuæama?- Nemam vremena - rekla je prijezimo. - Moram Dani odvesti kuæi, a potom se pripremiti za odlazak u New York.Ovaj put me uhvatila nespremnog.- U New York?- Da. Odobrena je moja skica za Ujedinjene Narode. Žele da doðem tamo i s njima o tome razgovaram.To je bila novost. Znali su to dobro i ovi novinari što su izvještavali o izgradnji. Nagrnuli su s pitanjima. Tren kasnije Nora je bila u središtu velike konferencije za tisak. Kad sam odlazio kako bih razmotrio problem izravnavanja terena s kojim su se suoèili buldožeri, ona se opustila i poèela smiješiti, sretna što je još jednom u srcu zbivanja.I ja osjetih olakšanje. Barem smo bili spašeni nekih neugodnosti. Ali tako sam mislio samo do iduæeg jutra, kad sam proèitao novine. Bio sam vani na terenu, a onda je stigao telefonski poziv. Jedan od radnika došao je po mene.Telefonirao je Stan Barrows, agent za nekretnine, koji je upravljao našom prodajorn. Šaptao je u telefon kao da ne želi da ga èuje netko drugi.- Smjesta doði u banku Vallev National, Luke. Iskrsle su neprilike.- Kakve neprilike? - upitah. Valley National je kreditirala gradilište. - Nemaju se zbog èega žaliti. Zavrsavamo ispod budžeta.- Ne mogu govoriti. Smjesta dolazi ovamo!130Veza se prekinu. Odluèih ga nazvati, ali odložih slušaliou. Da mi je želio reæi više, on bi to i uèinio. Iziðoh prema svom automobilu...Kad sam ušao u ured predsjednika banike, svi su veæ bili tamo. Bio sam iznenaðeniji što vidim njih nego oni što vide mene, ali to nisu znali. Pogledah po sobi. Moja punica, George Havden, Stan, predsjednik banke, potpredsjednik, koji bijaše na èelu kreditnog odjela.- Nisam znao da æe biti sastanak - rekoh. - Netko me zaboravio obavijestiti.Ponašali su se kao da im je neugodno, ali nitko nije želio progovoriti prvi. Trenutak kasnije potpredsjednik uèini prvi korak.- Jesi li vidio jutarnje novine, Luke?- Ne - rekoh. - Ja kreæem na posao dok je još mrak. Ne stižu tako rano na brijeg.- Onda radije proèitaj ovo. - On mi pruži preklopljeni primjerak Chroniclea.Letimièno pogledah dolje u èlanak uokviren crvenom olovkom. Do njega bijaše Norina slika.NORA HAYDEN RADI KIP ZA UN

Podigoh pogled.- To je vrlo lijepo - rekoh. - Ali ne vidim kakve to veze ima s nama.- Nastavi èitati.Nastavio sam. U prva dva odlomka nièega. Govorili su o nagradi. Ali zato iduæa tri bijahu ubojita.Intervjuirana na sveèanom otvorenju Projekta Carey, planu izgradnje o kome se puno govorilo a èiji je pokrovitelj njen muž, pukovnik Luke Carey, ratni heroj, Nora Hayden je sa svojom uobièajenom otvorenošæu iznijela svoje mišljenje o modernim amerièkim kuæama, njihovim vlasnicima i onima koji ih grade.“Amerièki graditelj se s potpunim prijezirom odnosi prema vlasniku amerièke kuæe i domaæici. Posve ne9*131maštovit i bez osjeæaja za umjetnost, on zbog èisto sebiènih ekonomskih razloga, koji mu omoguæuju da osigura veæe zarade, amerièku kuæu pretvara u neskladnu i neukusnu kutiju. Svaka kuæa je potpuno ista kao i ona slijedeæa, lišena osobnog znaèaja, i svaka žena koja sebi dopusti da je natjeraju zivjeti u jednoj od tih kutija za kekse, može za to kriviti iskljuèivo sebe.”Na pitanje odnosi li se njeno mišljenje na Projekt Carey kao i na ostale, odgovorila je slijedeæe:“Možete zakljuèiti što god želite. Što se mene tièe, ne bih ieljela èak ni da me mrtvu pronaðu u tako neukusnom i nestilskom zdanju, a joŠ manje bih željela u jednome od njih iivjeti.”Gospoðica Hayden namjerava kasnije u tijeku dana otputovati u New York, kako bi s Umjetnièkim odborom Ujedinjenih Naroda raspravila o planovima za izradbu njenoga predloženog rada.Kad sam proèitao èlanak, osjetih kako mi se grèi želudac. Bacih novine natrag na stol.- Vjerojatno postoji nekakva zabuna. Natjerat æu Noru da to povuèe.- Od toga ne bi bilo nikakve koristi - reèe George Havden. - Steta je veæ uèinjena.- Kakva šteta? - upitah ljutito. - Vlasnik prosjeènog doma i ne èita ovakav šund.- Nemaš pravo, Luke - reèe Stan Barrows mirno. - Naš je imenik mušterija prošle noæi najavljivao èetrdeset sedam isporuka i devetnaest moguæih. Danas do deset ujutro u knjigama je ostalo samo jedanaest isporuka i tri moguæe. Osobno sam nazvao veæinu onih što su odustali i, premda nisu željeli priznati razlog, svi su rekli da su proèitali èlanak.- Tužit æu te proklete novine zbog ovoga!- Na temelju èega? - upita George Havden prijezirno. - One samo citiraju tvoju ženu.Nisam odgovorio. Imao je pravo. Utonuh u stolicu i posegnuh za cigaretom.- Možda bi pomoglo ako promijenimo ime projekta ili s njega skinemo moje ime.- Sumnjam, Luke. Cijela je stvar veæ dobila poljubac smrti.132Ne odgovorivši zapalih cigaretu. Moj san je s dimom odlazio u zrak.- Moraš razumjeti naš položaj, Luke - reèe predsjednik banke. - U tom nam je projektu gotovo milijun dolara i moramo ga zaštititi. Morat æemo zatražiti zajam.- Dat æete mi priliku da ga ponudim negdje dmgdje?- Naravno, ali sumnjam da æe ga itko prihvatiti. Mi smo tražili pokriæe u desetak drugih banaka, ali su nam sve odbile. Mi smo jedini bili spremni uložiti makar stotinu tisuæa.Okrenuh se svojoj punici, koja je cijelo to vrijeme šutjela.- što vi mislite? Vi znate što to znaèi. Propadamo, i više od tri stotine tisuæa odlaze u kanalizaciju.Nepokolebljivo me pogledala.- Katkad je bolje podnijeti poraz i rano se izvuæi. Nastojeæi spasiti beznadni položaj, mogli bismo izgubiti deset puta više.Okrenuh se i pogledah ih.

- Ne mogu vjerovati da æe cijela stvar otiæi u zrak zbog nekoliko usputhih primjedbi.Moja punica ponovno progovori:- Možda to i ne bi bilo toliko važno da ih nije naèinila tvoja žena.Njen zakljuèak bijaše dovoljno jasan.- Ne sjeæam se da ste ikad bili u stanju sprijeèiti je da uèini ono što želi - rekoh.- Bilo kako mu drago, Luke, reikla je to kao tvoja žena a ne kao moja kæi. Radi se o tvojoj odgovornosti.- Ona nije dijete! - rekoh Ijutito. - Znala je što govori!- Ipak se radi o tvojoj odgovornosti - ustrajala je stara gospoða tvrdoglavo.- Kako sam je mogao zaustaviti? - upitah. - Zakljuèavši je u njenu sobu bez veèere?- Isuviše je kasno prepirati se Zbog neèega što je veæ uèinjeno. - Roðak George se okrene meni. - Bojao sam se neèeg ovakvog. Zato sam i želio da prièekaš dok ne budeš spremniji.133- Zašto èekati? - upitah. - Zamisao je bila dobra. I to je još uvijek. Ali èini mi se da to sada ništa ne mijenj”a na stvari. Svi ste veæ odluèili.Ustao sam i pošao prema vratima.- Luke! - zaustavi me glas moj”e puni”ce.- Da?- Nemoj to previše uzimati k srcu. Pobrinut æu se da izvuèeš svoj novac.Zagledah se u nju.- Odbio sam uzeti bilo ikoji ideakii dio kuæe koju ste nam dali. Odbio sam akcij”e koje ste mi ponudili u “Hayden i Carruthersu”. što vas tj”era na pomisao da æu prihvatiti ovakvu milostinju?Oèi joj postadoše hladne i teške, ali moram priznati staroj da joj se glas nimalo nije promijenio.- Ne budi blesav. Uvij”ek postoji drugi put. Gortko se nasmiješih.- Vi zapravo želite reæi da se j”a uvij”ek mogu vratiti u “Hayden i Carruthers”, ako poželim postai dobar deèko i raditi kako mi se kaže?Nije odgovorila, ali joj se usne stisnuše u tanku, èvrstu crtu.- Hvala, ali ne, hvala - rekoh gorko. - Neæe ovo biti prvi put da se rušim u plamenu, ali j”e prvi put da me pogodila moja vlastita strana.Ogledah se po sobi. Svi su šutjeli i zurili u mene.- Preživjet æu. Ostavio sam za sobom mnoge druge stvari, ostavit æu i ovo.- Luke! - Glas moje punice sada je bio opor i ljutit. - Ako iziðeš kroz ta vrata, više nikada neæeš imati drugu priliku! Mogu ti to obeæati!Najednom postadoh umoran.- Vrijeme je da prestanemo zavaravati j”edno drugo, majko Hayden - rekoh izmuèeno. - Oboje znamo da jedina prilika koju sam ikada imao bij”aše da uradim onako kako ste želj”ele vi i Nora. Svj”estan sam da sam bio budala kad sam uopæe i pomislio da bih se mogao priviæi na taj naèin!Zatvorih za sobom vrata, poðoh u krèmu i ispih nekoliko piæa. Zatim odoh kuæi da kažem Nori kako se134toèno osjeæam. Ali za to nisam imao prilike. Kad sam stigao, ona je veæ bila odletjela za New York.Popeh se gore u Daninu sobu. Sjedila je na svom djeèjem krevetiæu i gledala me. Priðoh joj”, podigoh je i èvrsto stisnuh. Odjednom osjetih kako mi niz obraze teku suze. Nježno položih usne na njen glatki mali vrat.- Dakle, Dani curo - prošaptah - èini se da ti je otac stvarno zabrljao!Pao sam pod steèaj na nj”en prvi roðendan.15Život se, uz škripu, zaustavio. Provlaèite se kroz dane ali jednako tako možete biti i duh. Ljudi vas ne vide. Vi ne dirate njih, oni ne diraju vas. To je skoro kao da nikada niste postojali, i možda bi bilo divno da ne postoj”i jedna stvar: vidite vraški puno.

Vidite, primjerice, široku žutu traku koja vam se izvij”a kroz crijeva poput zmije, za koj”u niste znali da je ondje. Strah nije uvijek tjelesna stvar. On posjeduj”e mnoga lica. Jedno od njih se otkriva kad povjerujete u neèije laži. Tada vas najednom sputa žuta nit vlastita pristanka.Norina je majka doista održala obeæanje. Moje ime bilo je osramoæeno i sva su mi vrata bila zatvorena, pa sam nakon nekog vremena jednostavno prestao pokušavati. Uvijek j”e tu danju bila Dani.Promatrao sam je u parku kako uèi hodati. Slušao sam njen smijeh u zoološkom vrtu i u izletištu na hridi iznad mora, vrebajuæi morske lavove kojih nikada nije bilo. Od svega najviše voljela je stavljati sitniš u automate s lutkama u Sutrovoj”1 Kristalnoj palaèi.Jednoga j”e posebno voljela. Radilo se o farmi; farmer j”e muzao kravu, nj”egova žena hranila piliæe a vjetrenjaèa se okretala. Na Danin drugi roðendan samo smo to šest puta ponavljali.1 Adolph Heinrich Joseph Sutro 1830-1898 - rudarski inžinjer pruskog podrijetla, gradonaèelnik San Francisca od 1894. do 1896. godine.135Noæu je tu bio burbon da rni ukloni kiseo okus razoèaranja. Preko vikenda, kad bi Nora obièno bila doma, odlazio bih dolje u La Jollu i na brodu prodavao zjake. Brod je bio jedina stvar koju bankrotom nisam izgubio, a vikendi na njemu jedino vrijeme kad sam se osjeæao napola koristan. Uvijek se nešto moglo raditi - bojati, zabijati èavle, popravljati. Ponekad bi protekla cijela dva dana a da ne bih popio ni kapi. Ali u ponedjeljak naveèer, kod kuæe, vratio bih se boci.Èovjeka koji je izmislio burbon trebalo bi odlikovati. Skoè ima okus po lijeku, džin isuviše miriše kao parfem a raženi viski vam stisne želudac. Ali burbon je iznad svih ostalih. Blag je i lagan, cijeloga vas smiri. Nikada se ne napijete ispijajuæi burbon. On samo ispuni sve šupljine i pomogne da se ponovno osjeæate velikim i jakim. I san zatim uvijek lakše dolazi.Ali mi ni burbon nije mogao zatvoriti oèi. I dalj”e sam vraški previše vidio. Kao i one noæi kad nisam mogao spavati, pa sam u tri ujutro sišao tražeæi još jednu bocu.Upravo !kad sam stigao do podnožja stuba, Nora se poj”avila na ulaznim vratima. Zatvorila ih je za sobom, i nas smo dvoje samo onako stajali gledajuæi jedno u drugo, odmjeravaj”uæi se, skoro poput dvoje neznanaca koji se nastoj”e sj”etiti mutnih uspomena.Znao sam kako izgledam sa svojom neurednom lcosom, izgužvanom pidžamom i nemarno stegnutim kuænim haljetkom. Ne baš lijepo. Pogotovu dols mi vire bose noge.Što se tièe Nore, bilo je to skoro kao da je vidim prvi put. Oko nj”e j”e lebdio mošusni miris seksa. Lice joj je bilo blij”edo, pod njenim Ijubièastim oèima blijedoplavi providni kolobari, koji su u nje nakon seksa uvijek ondj”e, sve dok ih ne ispere san. Nije j”oj trebalo reæi da znam.Nisam mogao podnij”eti to znanje u njenim oèima, pa se okrenuh u stranu. Nisam govorio.U glasu joj bijaše lagani smiješak.- Ako tražiš viski, rekla sam Charlesu da u kabinet stavi sanduk burbona.Nisam govorio.- Ti piješ burbon, zar ne?136Podigoh pogled.- Da.- Tako sam i mislila. - Prošla je pokraj mene prema stubištu. Kad je bila na pola puta, okrenula se i pogledala dolje u mene. - Ne zaboravi ugasiti svjetla prije no što poðeš gore.Odoh u kabinet, uzeh bocu burbona i pomislih na tisuæu stvari koje sam joj trebao reæi a nisam. Osjetih kako mi ono žuto puže utrobom, pa ga malo zalih burbonom. Moja me kæi treba, rekoh sam sebi. Treba nekoga tko æe je odvesti u Sutrovu Kristalnu palaèu i stavljati novèiæe u automate, tko æe s njom dijeliti sunce i vodu i sve druge stvari na koje njena majka nikad nije ni pomislila. Ponesoh bocu gore sa sobom i ispružih se na krevetu.

Upravo sam ispio treæu èašu, kadli zaèuh kako se u vratima okrenula brava. Pogledah prema kupaonici. Vrata bijahu otvorena. Zamalo nisam ustao, ali se zaustavih. Umjesto toga ponovno posegnuh za viskijem.Brzo ispih èašu i ugasih svjetlo. Pružih se u krevetu ali ne usnuh. Uhvatih se kako osluškujem ne bih li èuo kakav šum iz njene sobe. Nisam dugo morao èekati.U kupaonici se upali svjetlo i razli u moj”u sobu; dolazila je. Stajala je u vratima znajuæi da mogu vidjeti kako nema nièega pod tankim negližeom.Blago j”e progovorila:- Jesi li budan, Luke?Ne odgovorivši uspravih se u krevetu.- Otkljuèala sam vrata. I dalje nisam govorio.Prišla je podnožju kreveta i zastala gledaj”uæi me. Naglo je trgnula ramenima i negliže padne na pod.- Sjeæam se da jednom nisi želio brzi provod. - U nj”enu glasu bijaše slabi odjek prijezira. - Još uvijek tako osj”eæaš?Posegnuh za cigaretom i zapalih je. Ruke su mi drhtale.Prij”ezir u nj”enu glasu ojaèa.- Nekoæ sam mislila da si muškarac. Ali sada vidim da nisam imala pravo. Sada sam veæi muškarac od tebe. Izgubio si svoja jaja kad si skinuo odoru.137Povu”koh iz cigarete, uvlaèeæi žarki dim sve do pluæa. Osjetih kako mi se u stisnute šake probija znoj.•- Radije se vrati u svoju sobu, Nora - rekoh promuklo.Sjela j*e na rub kreveta i iz ruke mi uzela cigaretu. Stavila ju je meðu usne i brzo povukla, a potom mi je vratila. Okusih slabi trag njena ruža.- Možda ti pomogne ako ti kažem što sam noæas uèinila.- Ne guraj mi to pod nos, Nora - rekoh grubo. Nij”e se obazirala na ono što govorim. Umjesto toganagnula se prema meni. Lice joj je bilo vrlo blizu moga, kroz pidžamu osjetih na sebi njene male tople grudi.- Bilo j”e samo jednom - prošaptala je izazivaj”uæi. - Ali silno. No znaš ti mene. Samo jednom je poput kineske hrane. Sat kasnij”e opet sam gladna!Ispuni me bijes. Više nisam mogao izdržati. Zgrabih je za ramena i divlje potresoh. U njenim se oèima poj”avi èudan uzbuðeni pogled, i ja na sebi osjetih njenu ruku; toplu i žudnu.- Voli me!- Nora! - viknuh i otkotrljah se na nj”u.Svršilo j”e zamalo prije nego je poèelo. Ležao sam podnoseæi muèninu, osj”eæajuæi se beskorisnim i nesposobnim, gledaj”uæi u nju kako s poda podiže svoj negliže. Pogledala me, a u oèima joj izraz bešæutne pobjede.- Ponekad se pitam kako sam uopæe mogla i pomisliti da si muškarac koji me može zadovoljiti - rekla je prijezirno. - èak bi i djeèak obavio taj posao bolje od tebe.Vrata se tresnuvši zatvore za njom i j”a ponovno posegnuh za bocom. Ali ovaj put èak ni burbon nije mogao ukloniti muèninu iz mog želuca.Bio sam na brodu u La Jolli kad je preko radija objavljena vijest da su crveni prešli granicu Koreje. Odjurio sam pristaništem do telefonske govornice i nazvao Jimmvj”a Petersona u Washingtonu. Zajedno smo letj”eli na Pacifiku. Nakon rata on je ostao u vojsci i sada j”e bio zapovjednik brigade u Zraènim snagama.138- Upravo sam èuo novost - rekoh kada se oglasio s druge strane žice. - Trebaš li na granici dobrog èovjeka?- Svakako, aii mi sada letimo na mlaznjacima. Morat æeš proæi kroz dodatnu obuku i nisam siguran da ti mogu vratiti èin.- Do vraga i s èinom, Pete. Kada polazim? Nasmijao se.- Provj”eri sutra ujutro u Billa Killiana u Presidiju. Do tada æu veæ nešto pronaæi za tebe.- Gorim od želje, Pete. Hvala.- Možda mi neæeš zahvaljivati kad se ponovno zatekneš kao kapetan.

- Generale - rekoh iskreno - zahvalio bih ti kad bi me natrag uzeo i kao obiènog soldata!Vratih se na brod, gdje j”e na svom sklopivom prenosivom ležaju spavala Dani. Bile su j”oj s^koro veæ tri godine. Kad sam je podigao zajedno s krevetom, ona otvori oèi.- Kam” idemo, tata? - upitala je pospano.- Moramo kuæi, srce. Tata mora nešto obaviti.- Doblo - prošaputa i ponovno zatvori ooi.U automobilu sam krevetiæ prièvrstio za sj”edište do sebe, a naše torbe bacio straga. Pogledah na svoj sat. Skoro osam. Ne bude li promet gust, mogao bih u San Francisco stiæi do èetiri ujutro.Za sve vrijeme puta Dani nij”e otvorila oèi. Uopæe nije bilo prometa.Kad sam u tri i trideset odnio Dani gore i položio j”e u krevetiæ, u Norinu ateljeu još j”e bilo upaljeno svjetlo.Poðoh u svoju sobu, a onda se sjetih svjetla. Ne moram joj reæi prij”e jutra, pomislih. A mogao bih to isto tako uoiniti i sada, pošto je još uvijek budna. Sišao sam stubama i otišao u njen atelje.Svjetla bijahu upaljena, ali je atelje bio prazan.- Nora - zovnuh.Iz male sobe pokraj atelj”ea zaèuh buku. Prišao sam i otvorio vrata. Zaustih kako bih ponovno izrekao njeno ime, a onda me napusti glas.139Još su uvijek bili u krevetu, groteskno ukoèeni u zagrljaju. Nora se prva pribrala.- Marš van! - zavrištala je.Glava mi se èinila kao da je petnaest kilometara iznad oblaka. Bijaše to klasièan rasplet, i ja sam se dvoumio izmeðu ljutnje što se tako naglo moram suoèiti s istinom, i divlje želje da se nasmijem apsurdnosti situacije. Ljutnja je odnijela pobjedu.Priðoh krevetu i skinuh s nje muškarca zgrabivši ga za šiju. Okrenuh ga i odalamih postrance po vilici. Pao je nauznak kroz otvorena vrata, tresnuvši u jedan kip. Uz lomljavu, Jcoja bi probudila i mrtvog, obojica se srušiše na pod.Ponovno krenuh na njega, ali mi nešto zadrža ruku. U njemu se udružiše strah i osjeæaj krivice, naèinivši ga bespomoænim. Bio je još djeèak. Pustih da mi ruke padnu uz tijelo.U atelje uðe Charles, joŠ uvijek pripasujuæi oko sebe ogrtaè. Ugledah kako iza njega u vrata bulje kuharica i sluškinja iz prizemlja.Vratih se u malu sobu, pokupih djeèakove stvari i bacih ih u atelje.- Charles - rekoh - bacite to odvratno malo kopiIe van iz kuæe.Zatvorih za sobom vrata i okrenuh se Nori. Lice joj bijaše blijedo od ljutnje i rnržnje.- Radije stavi nešto na sebe. Ogrnuta samo tom ponjavom izgledaš kao kakva jeftina kurva.- Zar si morao probuditi poslugu? Kafco æu im ikada moæi pogledati u lice?Zagledah se u nju. Nije ju zabrinjavala einjenica da sam je uhvatio u krevetu s drugim. Jedino što ju je uznemiravalo bijaše kako bi to mogla shvatiti posluga. Odmahnuh glavom. Pomislih da nikada neæu prestati uèiti.Odjednom mi se uèini da znam sve odgovore.- Mislim da se ne bi trebala zabrinjavati, Nora - rekoh skoro nježno. - Ti zapravo nisi varala nikoga... Osim mene.- Nikada mi nisi vjerovao! Èuo si prièe o meni i ja sam znala da si im vjerovao!140

- E, tu nemaš pravo, Nora - rekoh. - Nikakve ja prièe nisam èuo ni prije, a ni sada. Zar ne znaš da je u pravilu posljednji koji sazna - muž?- Što si od mene oèekivao? Otkad je roðena Dani, nijednom mi nisi niti prišao!Odmahnuh glavom.- To ne pali, Nora, Više ne. Poèela je plakati.

- Iznad toga sam, Nora. Ni suze više ne pale. Zaustavile su se jednako brzo kao što su i poèele.- Molim te, Luke - rekla je ustavši s kreveta i prišavši mi. - To se više neæe dogoditi.Nasmijah se.- U pravu si što se toga tièe. Meni više neæe. Odlazim!- Ne, Luke, ne! - bacila mi se 6ko vrata prilijepivši se za mene. - Sve æu ja to popraviti. Obeæajem!- Ne bi mogla dovoljno dugo živjeti!Odgurnuh je od sebe. Oèi joj bijahu širom otvorene i uplašene.- Što æeš uèiniti?Najednom u meni istodobno niknu bol i patnja.- Nešto što sam veæ davno trebao.Moja nadlanica sijevnu po njenu licu, ona poletje sredinom sobe te odletje preko kreveta na pod. Izišao sam prije no što se mogla podiæi.Prošao sam kroz atelje i nastavio predvorjem. Spazih kako u mene zure oèi posluge. Kad sam stigao do stubišta, Charles se upravo vraæao s ulaznih vrata. Jadni me starac nije mogao pogledati u lice.Otvoriše se vrata ateljea i u predvorje uðe Nora, potpuno naga.- Ti kurvin sine! - zavrištala je. - Cijelom æu svijetu reæi što si. Ti èak nisi ni muškarac. Ti si homoseksualac, perverznjak, peder!Pogledah Charlesa.- Radije se pobrinite za nju. Pozovite lijeènika, osjetite li da bi ga mogla trebati.Šutke je klimnuo.Kad sam stigao do vrha stuba, još je uvijek vrištala.141biiasenasvo3imvratima,oci303^ GospoðaHolmanb^enjvjm otvorene. , __ upitah.^ Je li Ðam ^0. g da lica. kaoKlimnula Je.3^u sobu. Io ? ^fJgU Hvala^iS sSS * **•** 3Csnunevinib.Koreii bila . 0^^ na^^* goja sreæa u Kor^ laznjake 1 leUo na ^^te Dobio sam *f^^lGa P”3ejego su ° bSðatato. ^nfL0dSliko dug^lhdj1eiral ^ba,^^^od^^esuds,^ dini koji me doceKa^ Pukovnik Carey? ^ papi Da. . _ reèe gurnuvs! rm u i^ teriis ^rCefc^l^KL.„,. Razlom buhu „5_SLT **” SL^uoS™ -*"papir u SV03 dzep. povratka tai”.142LUTREÆI Dl°KEOVA P^ÈAVikeftd1 TCad1 „arueio razgovor. iL ^"L”s^tS^" ^ drUgeBU^^^e^os..^^__Lukeuglasu30jd°bro?. miiedvauspielerziæ^S1 • Riieèi su mt euv* __ Dobro sam. upitala je mtrno. ^je"SoS^uviie,^ w.Mrue?__ Nisi ni nusno daZaPaUhCXnoetne.Samo... __ Vieroatno nc. Samo sto? više “o ^f^S

*elio b* tSSa ^o PU io Um Po niti. Dati Dant do *n*n_ ^__ Tamo st, zar “c 145Kmo ljubav- Da, ali...- Tada se prestani brinuti zbog toga - reèe mirno. - Dani zna. Najvažnija stvar je da se ona ne osjeæa sama.To me malo podsjeti.- A što je s tobom? Zar se ne osjeæaš sama? Nasmijala se.- Nisam sama. Naš mali prijatelj mi pravi društvo.- Želio bih da si ovdje.- Možda drugi put - rekla je. - Uspjet æeš ti i bez mene.- Volim te - rekoh.- I ja tebe volim, Luke. Iduæi put nazovi na moj raèun. Neæemo ga dobiti do prvog u mjesecu.- U redu, dušo.- Zdravo, Luke.Spustio sam slušalicu. Osjeæao sam se nekako bolje. Nešto je napetosti nestalo. Tako je veæ Elizabeth utjecala na mene. Ona je èinila da sve izgleda bolje. Zatvorih oèi i sjetih se kako je to bilo onda davno na brodu. Kad sam nju i njenog šefa poveo na krstarenje.Privezali smo se nedaleko Santa Monice i stari se taksijem odvezao u Los Angeles. Elizabeth je ostala na brodu. Stari joj je rekao da može imati slobodan vikend.Tada smo se veæ oslovljavali poimence, i nakon što je stari otišao taksijem, okrenuh se Elizabethi.- Imam ovdje prijatelja u kojeg bih mogao prespavati, ako bi tebi bilo udobnije.- Da li bi i tebi tada bilo udobnije, Lulke? - U glasu joj bijaše glumljene koketerije.- Samo sam obavljao svoju džentlmensku dužnost.- Sigurna sam. - Pogledala me svojim bistrim plavim oèima. - Da sam u tebe imalo posumnjala, Luke, ne bih pristala ostati na brodu.- Ovakva te primjedba odvodi na veèeru - rekoh.- Vrijedi, ako dopustiš da je platim.- Aa. Inzistiram. Ti si preko vikenda moj gost.- Ali to nije pošteno. Srezala sam ti honorar za krstarenje za stotinu komada.146- To je moja glavobolja - rekoh tvrdoglavo. Zapazila je izraz na mom licu i položila ini ruku narame.- Ako ti to toliko mnogo znaèi. Zašto?- Imao sam ženu koja se brinula da plaæa sve raèune. Nikad više.Brzo je povukla svoju ruku.- Shvaæam - reèe. - Pa, nadam se da si pun Mnte. Mi Šveðani imamo velik apetit.Otišli smo u riblji restoran na Coast Highwayu izmeðu MaMbua i Santa Monice, i ona se doslovno držala onoga što je nagovijestila. Èak sam i ja morao uzmaknuti pred velièinama obroka, ali je ona poèistila svoj tanjur.Sjedili smo uz kavu gledajuèi kroz staklo kako se pod prozorima površina mora razbija o obalu, i razgovarali. Bilo je vrlo ugodno i veèer je prošla, i kad smo se vratili na brod bilo je iza jedanaest.- Gotova sam - uzdahnula je dok smo hodali niz pristanište. - Vjerujem da nisam nauèena na sav taj morski zrak.- On te na svoj odreðeni naèin zna dotuæi. - Pogledah je na žmirkavom žutom svjetlu žarulje što je s visoka sjala na rubu pristaništa. - Ti se izvali. Ja æu malo poæi obalom, ako nemaš ništa protiv. Moram vidjeti jednog prijatelja.Trenutak me neobièno gledala, a potom kiimnu.- Samo izvoli. I hvala na veèeri. Nacerih joj se.- Bila je to samo predigra. Ono pravo slijedi istom sutra naveèer. Prigušena svjetla, bijeli stolnjaci, glazba.

- Hvala na upozorenju. Cijeli dan æu gladovati. Sišla je na brod i nestala u kabini.Trenutak sam èekao, a potom se okrenuo i otišao pristaništem. Ušao sam na vrata prvog bara do kojeg sam stigao i poimence zatražio svog prijatelja. Jacka Danielsa.Naroljao sam se i vjerojatno je bilo iza tri kad sam se s pristaništa srondao na brod. Toliko sam se trudio da budem tih, da sam se spotaknuo o uže za privezivanje, smotano na palubi, i izvalio uz tresak. Tada sam10*147veæ bio isuviše umoran a da bih se mogao dovuæi do kabine, pa zaspah gdj”e sam pao.Ujutro me probudiše mirisi kave i peèene slanine. Uspravih se prij”e nego sam shvatio da sam na svom ležaju, bez ièega na sebi osim gaæa. Protrljah se rukom po glavi. Nisam se sj”eæao kako sam onamo dospio.Elizabeth me vjerojatno èula kako se pomièem, jer j”e ostavila malu peæ u brodskoj kuhinji i donijela mi punu èašu soka od rajèica.- Evo, popij to. Sumnjièavo se u nju zagledah.- Popij to. Raznijet æe ti maglu.Mehanièki sam progutao. Bila je u pravu. Uistinu mi je raznijelo maglu, ali i zube, grlo, potbušnicu, sve.- Uuh! - dahnuh. - Što je to bilo? Dinamit? Nasmij”ala se.- To je jedan stari švedski lijek protiv mamurluka. Sok od raj”èice, papar, worcestershire, tabasco i aquavit1. To te ili ubij”e ili izlijeèi, govorio je moj” otac.- Tvoj je otac bio u pravu. To je nagla smrt. Gdj”e si nabavila aquavit?- Na istom mjestu gdje si ti sreo svog prijatelj”a. Vj”erujem da je najbliže, zar ne?Klimnuh.- Tvoj” prij”atelj dijeli dobre pljuske.- Nisam u formi - rekoh braneæi se. - Èetiri dana praktièki nisam imao pri ruci piæa. Kako si me dovukla do ležaja?- Nije to bilo ništa. Moj je otac bio visok metar devedeset tri i težio stotinu petnaest kilograma, a ja sam ga uvijek spremala u krevet. Bilo je upravo kao u stara dobra vremena. - Uzela mi je iz ruke praznu èašu. - Gladan?Trenutak prije bih povratio na sam spomen hrane, ali sada odjednom postadoh proždrljiv. Klimnuo sam.- Tada sjedni za stol - rekla je vraæajuæi se u brodsku kuhinju. - Pod uslužbom se ne podrazumijeva doruèak u krevetu. Kako voliš jaj”a?- Na oko. - Sišao sam s kreveta i navukao hlaèe. - Èekaj malo - prosvjedovao sam. - Ne moraš kuhati.1 Skandinavsko alkoholno piæe od krumpira, zaèinjeno kuminom.148Ali jaja veæ bijahu u tavi. Bilo je toplog peciva i maslaca, džema i marmelade, èetiri jaja i èetvrt kile slanine, lonac zakuhale kave. Jeo sam poput luðaka, kad ona na stol donese svoju šalicu, napuni je i sjedne. Zapali cigaretu.Smazao sam zadnje jaje sa zadnjim komadom peciva i s uzdahom se zavalio.- Ovo je bilo dobro.- Volim gledati kad muškarac jede.- Upravo si promatrala profesionalca. - Ponovno napunih šalicu. - To je prava kava.- Hvala ti.Zapalih cigaretu i srknuh kave. Osjeæao sam se dobro kako veæ dugo nisam.- Ti imaš kæer? Klimnuh.- Koliko je stara?- Osam.- Zove li se Nora? Odmahnuh glavom.- Ne. Dani. Kratko od Danielle. Nora je bila moja žena.- Oh. Pogledah je.- Zašto pitaš?

- Neprestano si govorio o njima dok sam te stavlj”ala u krevet. Obj”e ti vrlo nedostaju, zar ne?- Nedostaje mi moja kæi - rekoh oporo. Ustadoh. - Zašto ne iziðeš malo van na svjež zrak? Ja æu oprati suðe.- Ti odnesi svoju šalicu s kavom na palubu. Suðe je moj” posao za ovaj vikend.Izišao sam van i sjeo na jednu od stolica za pecanj”e. Jutarnja magla se kotrljala van na puèinu. Bit æe to vruæ dan. Upravo sam ispio kavu, kad se pojavila iza mene.Okrenuh se kako bih je pogledao.- Da odemo danas na plažu?- Zašto odlaziti na pretrpanu plažu, kad možeš isploviti svojim brodom i uživati u privatnom oceanu?149- Ti si kapetan - rekoh ustajuæi. - Poæi æu na obalu i nabaviti nekoliko stvari za ruèak.Nasmiješila se.- Veæ sam se za to pobrinula. Ukljuèivši i tuce limenki piva za sluèaj da sunce postane prevruæe.Pošao sam odvezati brod.Jutro je održalo svoje obeæanje. Sunce se polako penjalo i prodiralo u kosti, tako da je èak i olakšanje koje biste našli u hladnoj zelenoj vodi djelovalo samo trenutno. Pa ipak, èinilo se da to njoj ne smeta.Ležala je ispružena na palubi i upijala sunce. Prošao je skoro cio sat otkako se nije pomakla. Ja sam ležao na klupi iza kormila, pod nadstrešnicom. Nisam bio raspoložen da se živ skuham.Odgurnuh s Hca kapu kako bih mogao vidjeti.- U kabini ima nešto losiona za sunèanje, ako ga želiš.- Ne, hvala. Ja se ne spržim. Samo pocrnim. Mogla bih, doduše, popiti još jedno pivo. Potpuno sam se isušila.Posegnuo sam u sanduk za hlaðenje i izvadio dvije limenke. Otvorio sam ih i izišao na sunce. Bilo je kao stati na užarenu peæ. Elizabeth se okrenula i sjela, a onda posegnu za smrznutom limenkom. Primakla ju je ustima i žedno ispila. Nešto piva pobježe joj niz rubove usana i poteèe do njenih žutosmeðih ramena. Nisam se mogao suzdržati a da se ne zagledam. Bikiniji i limenke piva.Bila je to visoka djevojka, barem metar sedamdeset tri, sa svime u skladu s tom mjerom. Ako ste imali takvu žensku, znali ste da automatski imate sve, da na ovoj zemlji ne postoji žena tako usklaðenih mjera.Nadlakticom je obrisala lice. Zatim me uhvatila kako u nju buljim. Nacerila se.- Moja je majka uvijek govorila da ne znam piti jer prolijevam dok pijem. Poput magarca.Uzvratih joj cerenje.- Rekla si da si žedna.Stavila je ruke poljoštimice na palubu i oslonila se o njih, okrenuvši lice prema suncu.150- Bože, ala ovo paše. Sunce i ocean. Nikad ne bih pomislila da æe mi sunce ovoliko nedostajati.Morao sam se prisiliti da pogledam u stranu. Po prvi put u životu èopio sam ovakvu pravu plavušu. Do sada su one uvijek bile nešto s velikog ekrana ili iz go^go girl showa u Las Vegasu. Ali vidjevši jednu izbliza, shvatio sam sve razloge.- Ako ti toliko nedostaje ocean - upitah - kako to da si završila u takvom mjestu?Zbog sunca je držala zatvorene oèi.- U Phoenix sam došla sa svojim mužem. On je bio pilot u Zraènim snagama. Zaletio se s mlaznjakom u planinu pri brzini od tisuæu kilometara na sat. Kad je sve bilo gotovo, preuzela sam njegov posao Tamo sam sve od onda.- Žao mi je - rekoh. Pogledao sam po moru. Neki momci nisu uvijek sretni. - Kada se to dogodilo?- Prije èetiri godine. Ti si bio letaè, zar ne, Luke?

- Jesam... nekoæ. Kad sam bio vrlo mlad.- Nisi ti tako star.- Tu negdje izmeðu 36 i 70.- Tako se osjeæaš zbog cuganja. I moj se otac uvijek tako osjeæao... - Zastala je kad je opazila kako je motrim. Spustila je pogled. - Oprosti, izmaklo mi je.- Koliko ti je godina?- Dvadeset èetiri.- Sve je lako s dvadeset èetiri.- Je li? - upita, a oèi joj još jednom sretnu moje. - Jednako lako kao i biti udovica s dvadeset?- Sada je moj red da se isprièam.- Zaboravi.Posegnuh rukom i srknuh od svog piva.- Odakle znaš da sam letio?- Veæ dugo znam za tebe. Zato sam te i došla ovamo potražiti.- Mene?- Ti si bio Johnnyjev junak. Ljuti pilot u lovcu. Pukovnik s dvadeset pet godina. Johnnv je žeho biti upravo poput tebe. Morala sam doæi i vidjeti kakav bi on to bio... da je poživio.- I sada?151- Više ne moram razmišljati. Vjerujem da nikada i neæu znati. Johnnv ti uopæe nije bio nalik.- Sto te tjera da to kažeš?- Prošle noæi, kad sam te stavila u krevet, zaplakao si. Ne mogu zamisliti Johnnvja da zbog ièega plaèe nakon što je navršio šestu godinu. Bio je brz i naprasit, ponekad grub i nestrpljiv. Ti si potpuno suprotno. Blag i nježan u duši.- Ja zapravo nikad nisam bio heroj - rekoh. - Rat te natjera da budeš nešto što nisi, ukoliko želiš preživjeti. Ja sam bio struènjak za preživjeti. - Iskrivljeno se iskesih. - Iako ne mogu shvatiti zašto sam, do vraga, nastojao preživjeti.Oèi joj se zagledaše u moje.- Vjerujem da preživljavanje može izgubiti svako znaèenje, ako život provodiš skrivajuæi se u baèvi viskija.Trenutak sam joj gledao duboko u oèi. Bile su bistre i ponosne i izravno su srele moje.- Èini se da sam to i tražio. - Pogledah na svoj sat. - Imaš upravo toliko vremena da još jednom skoèiš prije no što æemo morati izvuæi sidro.Podigoh svoju limenku piva i siðoh u kabinu. Tu bijaše malo hladnije. Srknuh iz limenke i stavih je pred sebe na stol. Kad je skoèila, kroz otvorena vrata kabine zaèuh pljusak vode.Telefon pokraj mog kreveta potjera me u sadašnjost. Teško sam se probijao toplinom sjeæanja.- Da - progunðah.- Pukovnik Carey?- Da.- Ovdje Harris Gordon. Sad sam bio budan.- Da, gospodine Gordon.- Oprostite što zovem ovako kasno. Bio sam sprijeèen.Pogledah na svoj sat. Prošlo je sedam. Spavao sam cijelo poslijepodne.- U redu je.152- Neæete zamjeriti ako naš sastanak odložimo za sutra ujutro? Subotnja je veèer i ja sam saznao da je žena pozvala neke ljude.- Savršeno dobro razumijem.- Sutra ujutro u devet?- Izvrsno - rekoh. - Srest æemo se u predvorju. Spustih slušalicu, okrenuh se i pogledah kroz pro

zor. Spuštao se mrak i palila neonska svjetla. San Francisco u subotnju veèer, a ja u svom starom gradu nemam što raditi. Stoga zapalih cigaretu, naslonih se na jastuk i nastavih razmišljati o Elizabethi i sebi.2Te je veèeri Elizabeth nosila jednostavnu bijelu haljinu. Kosa joj je padala niz ramena, doimajuæi se na njenoj od sunca potamnjeloj puti, što je podsjeæala na èokoladnu kremu, poput zlatnih niti. Zbog nje su svi vikendaški šminkeri u mjestu išèašili svoje vratove. U južnoj Kaliforniji su navikli na lijepe žene, pogotovu gore oko Malibua kamo filmske kolonije odlaze snimati, ali na njoj bijaše neèeg što je privlaèilo svako oko.Maitre d”hotel nije bio budala. Odmah je nanjušio senzaciju. Dao nam je prozor u kutu, okrenut oceanu, gdje nas je svatko mogao vidjeti. Zatim je poslao bocu šampanjca i violine.Elizabeth mi se nasmiješi.- Cini se da si ti ovdje velika fora.- Ne èini to radi mene. - Podigoh svoju èašu. - Nego radi tebe. Stoviše, jedini put kad sam bio ovdje, izbacili su me zbog pijanstva.Nasmijala se.- Kad me jednom vidi kako jedem, promijenit æe mišljenje.Nakon nekog vremena udaljiše se violine a pojavi plesna grupa. Pogledah je, i kad je klimnula, iziðosmo na plesni podij. Savih oko nje ruku, i na mjestu gdje mi je ruka dotakla put njenih golih leða osjetih snagu što je ondje ležala skrivena pod kožom.153Posrnuh nastojeæi pogoditi takt.- Nisam odavno.- Ni ja. - Zatim prisloni obraz uz moje lice, a poslije je išlo lako.Iznenadih se kad je orkestar prestao svirati, pa pogledah na sat i spazih da su tri. Odavno mi veèer nije prošla tako brzo. Platih raèun, i za maitrea d”hotel ostavih visoku napojnicu; bio je tako ljubazan prema nama. Kad smo izišli u zvijezdama obasjanu kalifornij”sku noæ, s polja dopre miris cvijeæa. Pomiješan sa slanim zrakom bio je uistinu opojan.- Hoæemo li malo uz vodu?Ona klimnu i primi me pod ruku. Pošli smo stazom što je zavij”ala iza restorana, i prolazila pokraj malog motela koji je gledao na obalu.Noæ bijaše vrlo mirna. S ceste visoko iznad nas nisu dopirali nikakvi šumovi.- Da pogledamo kako plivaju ribice? - rekoh.- Ja sam luda za ribicama.Smješkao sam se dok smo tako neko vrijeme šetaM uz obalu, a potom stigosmo do neke stijene. Nismo govorili. Nismo morali. Noæ j”e bila osobito mirna.Odbacih svoj” opušak promatrajuæi ga kako na svom putu do vode ostavlja za sobom iskrièav trag. Sjedosmo ondj”e vrlo blizu jedno drugom, promatraj”uæi kako se na pijesku rasipa pj”ena, ne dotièuæi se, ali ipak blizu jedno drugom.Okrenula mi se.- Luke.Polj”ubih je. Bez ruku, bez pomamna zagrlj”aja, saamo naše usne što se diraj”u i kušaju i govore jedne drugima kako nam j”e bilo prij”e. KoMko smo biM usamljeni i kako bismo željeli da bude.Trenutak kasnije odmakla je usta i položila mi na rame glavu, i vrlo dugo smo tako sjedili. Ona zatim kratko uzdahnu i podiže glavu.,- Postaj”e kasno, Luke. Umorna sam. Hajdemo natrag do broda.Dok smo se vozili taksijem natrag u Santa Monicu, šutjeli smo. GovoriM su samo naši prsti što su iprepleteni mirno poèivaM.154Sputili smo se s pristaništa na brod i zastaM pred kabmom. Glas j”oj bij”aše tih i miran.- Ja nisam tip za pustolovinu prdko vikenda. Kad ja zagrizem, zagrizem nadugo. Nisam usamljena udovica što nastoji ispuniti prazninu u svom životu. Ne žeMm da me se upotrijebi kao aparat za gašenje požara kako bi se ugasila baklja.Pogledah je u oèi.

- Razumijem.Trenutak je šutjela dok je u meni tražila istinu.- Nadam se - nježno je prošaptala. - I želim da razumiješ. - Ustala j”e i prislonila usne na moje. - Daj mi nekoMko minuta prije nego nðeš.Ona nesta u kabini a ja zapalih cigaretu. Najednom su mi drhtale ruke i bio sam uplašen. Nisam znao od èega, aU sam bio. Pogledom potražih neko piæe, aM je tu bilo samo nekoliko Mmenki piva. Više nije bilo hladno, aM kad sam ga popio, osjetih se bolje. Bacih cigaretu u vodu i uðoh u kabinu.Ležala j”e na mom krevetu, plahta joj navuèena do vrata a zlatne niti nj”ene kose rasute po mom jastuku.- Ugasi svjetlo, Luke. Malo sam stidljiva. Podigoh ruku i ugasih. Kroz odušku je s pristaništadopiralo svj”etlo, uobMèujuæi J”OJ” lice. Na briznu se iskobeljah iz svoje odjeæe i kleknuh pokraj” ležaja, pa je poljubih. Njena se ruka podiže i savije oko mog vrata.- Luke, Luke.Podigoh glavu i polako odgrnuh ponjavu. Oèi joj sada bijahu otvorene; promatrala me. Nakon trenutka šutnje ona progovori:- Jesam M ti dovoljno Mjepa, Luke?Grudi j”oj bijahu pune i ponosne. Tanak struk posve se odvajao od košèatoga prsnog koša, trbuh ravan, samo s traèkom punoæe tamo gdje je sezao do bujnih obMna njenih bokova. Bedra joj bijahu j”aka, noge duge i ravne.Glas joj” ponovno ispuni tišinu.- ŽeMm za tebe biti Mjepa.- Moja zlatna božice - prošaptah Ij”ubeæi nj”en vrat. Ruke joj se stisnuše oko mene.- Grli me, Luke. Voli me.155Osj”etih kako me plavi strast. Ljubio sam joj” grudi. Tiho je uzdisala i ja oæutjeh kako se preda mnom otvara njena strast. Onda više ne bijaše nièega osim udaranja moga srca i buke u mom mozgu. Najednom se sav viski i sve kurvanje u koje sam se upuštao vratiše nasrnuvši na mene i probiše branu.- Oh, ne! - zavapih, osjetivši kako se oko mene u iznenaðenju i zaprepaštenju ukoèiše njene ruke.- Molim te, nemoj! Ali bilo je svršeno.Trenutak sam ležao vrlo mirno, a potom se uspravio i posegnuo za cigaretom.- Oprosti mi, Elizabetho, žao mi j”e. Trebao sam znati. Cini se da više ni za što nisam dobar. Nisam èak ni pristojan ljubavnik.Sjeo sam na rub kreveta zagledan u pod, ne usuðujuæi se pogledati u nju. Trenutak je šutjela, a potom pruži ruku i uze mi iz usta cigaretu. Spusti je i drugom rukom okrenu moje lice prema svojemu.Glas joj bijaše nježan i prijazan.- Zar ti je to uèinila, Luke? Zar te tako uništila?- Sam sam se uništio - rekoh gorko. - Kao što rekoh, èini se da sam bijedan ljubavnik.Privukla mi je glavu na toplinu svojih grudi i lagano j”e pomilovala.- Nisi, Luke - prošapta. - Neprilika je s tobom što isuviše voliš.Kad sam se uj”utro probudio, nje više nij”e bilo. Na nj”enu mjestu bijahu poruka i èetiri novèanice od stotinu dolara. Otvorih omotnicu drhtavim prstima.Dragi Luke,Molim te da mi oprostiš što sam ovako otišla. Znam da to moie izgledati nepošteno, ali mi u ovom trenutku ništa ne pada na pamet. Svatko nosi svoj krii i mora izboriti svoj posebni rat. Ja sam svoj izborila kad je Johnny poginuo. Ti se u svome još uvijek boriš.Ako jednom pobijediš u svom ratu toliko da moieš iziæi iz svog skloništa i biti èovjek kakav uistinu jesi, moida bismo mogli poæi na taj dugi put zajedno. Jer156to je ono što ja zaista ielim, naravno, ako to ieliS i ti. Znam da ne izgledam baš previše razumno, ali ne izgledam baš razumno ni kad plaèem.Voli te

ElizabethTri mjeseca nastoj”ao sam zaboraviti što je napisala, a onda se jednog jutra probudih u zatvoru za pijance i svega nesta. Broda, povjerenja u mene, ono malo preostala samopoštovanja - svega je nestalo. Kad nisam mogao platiti globu, osudili su me na trideset dana prisilna rada.Na kraju tih trideset dana, nakon što su mi vratili odjeæu, otkrio sam da mi je nj”ena poruka još uvijek u džepu. Izvadih je i ponovno proèitah, a potom se pogledah u zrcalo. Oèi su mi po prvi puta nakon dugog vremena bile bistre. Zaista bistre. Mogao sam vidjeti sama sebe.Pomislih na Elizabethu i kako bi je dobro bilo vidjeti. Ali ne ovakav. Nisam se želio pokazati dok sam poput skitnice. Pronaðoh posao radnika na nekom stambenom projektu, i sedam mjeseci kasnije, kad je gradnja završena, uznapredovah do pomoænika predradnika. Imao sam šest stotina karti u svojim trapericama i staru krntiju koj”u sam mogao nazvati svojom.Uskoèio sam u auto i bez prestanka tjerao do Phoenixa. Ondje sam saznao da je Elizabeth otišla u Tucson, gdje je njen šef upravo zapoèinjao ostvarivati novi plan izgradnje. Stigao sam u Tucson kasno tog popodneva. Ured bijaše na prilazu autocesti, i prva stvar koju sam ugledao kad sam se uvukao na parkiralište, bijaše natpis:TRAŽI SE GRAÐEVINSKI POMOÆNIKOtvorih vrata i uðoh. Za stolom u tajništvu sj”edila je tamnokosa djevojka koja me pogleda.- Da?- Onaj natpis vani kaže da tražite graðevinskog pomoænika.157Klimnula j”e.- Tako je. Imate li kakva isfkustva?- Da.- Sjednite, molim vas. Gospoðica Andersen æe vas odmah primiti.Podigla j*e telefonsku slušalicu i u nj”u nešto prošaptala. Zatim mi dade formular.- Ispunite ovo dok èekate.Upravo sam završio, kad zazuj”i telefon i djevojka mi pokaza prema vratima u susjednu prostoriju.U prvi mah Elizabeth ne podiže glavu. Zagledala se dolje u plan.- Imali ste iskustva? - upita, j”oš uvijek ne podižuæi pogled.- Da, igospoðo.Oèi joj i dalje bijahu uprte u stol.- Kakvog iskustva?- Svakakvog, gospoðo.- Svakakvog? - upitala j”e nestrplj”ivo. - To baš nije odreðen... - Podignula je glavu i rij”eèi joj nestadoše u grlu.Bila j”e nekako mršavij”a, njene su se jagodice više isticale.- Ali to nije razlog zašto sam došao ovamo, gospoðo - rkoh promatrajuæi njene oèi. - Pravi je razlog... došao sam ovamo tražeæi nekoga tko je rekao da bi bio voljan poæi sa mnom na dugi put.Gledala me cijelu vjeènost, a potom poletjela sa stolice i oko stola, pa u moj” zagrljaj”. Ljubio sam j”e a ona plakala i uvijek nanovo izgovarala moj”e ime:- Luke... Luke ... Luke.Na drugoj” strani ureda otvore se vrata i unutra uðe stari, njen šef. Kad nas j”e ugledao, okrenu se da iziðe, a zatim nas po drugi put pogleda. Proèisti grlo.Posegnu u svoj” džep i izvadi naoèale. Ponovno se zagleda u mene i opet proèisti grlo.- Dakle, to ste vi - reèe. - Veæ j”e bilo krajnje vrijeme da doðete ovamo. Možda æe sad prestati kunjati, tako da možemo obaviti nešto posla.Otapkao je iz ureda zatvorivši za sobom vrata, a mi smo se okrenuli j”edno drugome i prasnuh u smijeh.158

Nekako sam, slušaj”uæi zvuk Elizabethina smijeha, kužio da æu se uvijek osjeæati bolje znajuæi da je ona u blizini. Uvij”ek, baš kao i sada, kad sam ja u San Franciscu a ona me u Chicagu èeka u samotnoj subotnjoj noæi.3Kad sam drugog j”utra u devet sišao, u predvorju bij”aše Harris Gordon. Poðosmo u kafeterij”u, gdje nije bilo nièega osim praznih stolova. Nedjeljno jutro.Konobarica spusti kavu, a j”a naruèih hrpu palaèinki velièine kovana dolara i kobasice. Gordon odmahnu glavom.- Veæ sam doruèkovao.Kad je konobarica otišla, ja upitah:- Kamo æemo odavde? On posegnu za cigaretom.- Sretni smo u jednom pogledu. Ne èeka nas suðenje zbog ubojstva.- Ne?- Ne - odgovorio je. - Po kalifornijskom zakonu, maloljetnik koji je poèinio krivièno djelo ne tretira se j”ednako kao i odrasli zloèinac. Posebno j”e tako u sluèaj”evima s malolj”etnicima mlaðim od šesnaest godina.- Kako onda odreðuju stupanj krivice i kaznu za dijete?- I u tome zakon djeluje u našu korist. Ne postoji nešto kao kažnjavanje dj”eteta. Kalifornija tvrdi da se dijete ne može smatrati odgovornim za svoje postupke, èak i kad je krivica utvrðena. Umjesto toga, malolj”etnik se podvrgava slcrbnièkom saslušanju na Sudu za maloljetne, kako bi se odredila naj”bolj”a moguæa rješenj”a rehabilitacij”e i eventualnog povratka u društvo. - Nasmiješio se. - Govorim li isuviše pravnièlki?Odmahnuh glavom.- Još uvij”ek vas pratim. Nastavite.Konobarica se vrati s moj”im doruèkom. Gordon prièeka da ode, a onda nastavi:159- Sud mora utvrditi èije æe skrbništvo zadovoljiti najbolje interese i dobrobit djeteta. Jedan ili oba roditelja, veæ prema tome, posvojitelji, popravilište poput Los Guilicosa, èak i bolnica ili klinika za umobolne, ako je potrebno. Ali samo nakon što se obavi potpuna istraga. U sluèaju da je sud zaželi zadržati pod svojim nadzorom, Dani bi mogli poslati u Kalifornijsko omladinsko nadzorno prihvatilište u Perkinsu, kako bi je podvrgli temeljitom psihološkom i psihijatarskom promatranju.- Što to znaèi?- Ono što nesumnjivo znaèi, jest - brzo je odgovorio - da smjesta možete zaboraviti sve pomisli da biste vi mogli dobiti pravo na skrbništvo nad Dani. Sud nikada ne bi dopustio da dijete odvedu izvan granica države.Napeto smo promatrali jedan drugoga. Barem sam znao na èemu sam. Bez obzira na sve, nisam smio postati Danin skrbnik. Zadržah ravnodušan glas.- Dakle, ja ne dobivam Dani - rekoh. - Tko je onda dobiva?- Iskreno sumnjam da æe je sud ikada vratiti Nori. To ostavlja tri moguænosti: njena baka, posvojitelji koje odredi sud ili Los Guilicos. Mislim da možemo eliminirati posvojitelje. Danina baka može pružiti veæe pogodnosti.- Znaèi, ili stara gospoða ili ustanova? Klimnuo je.Pojedoh zadnju od svojih palaèinki i mahnuh rukom da mi donesu još kave.- Što mislite, koje æe od toga biti?- Želite li moje iskreno mišljenje? Klimnuh.- Šanse su vjerojano deset naprama jedan za Los Guilicos.Trenutak sam sjedio bez rijeèi. Pomisao na Dani kako provodi mjesece, možda i godine iza ograde, bijaše više nego sam mogao podnijeti.- Kako ih možemo privoljeti da nam pruže onu jednu šansu?Gordon me povjerljivo pogleda.- Morali bismo dokazati da Dani možemo pružiti sve što može i jedna ustanova, a to znaèi stroga paska,160školovanje, vjerska nadbrazba, psihoterapija, struèna dijagnoza, bude li potrebna. I stalni kontakt s dodijeljenom nadzornicom za maloljetne prijestupnike.- Zašto je to potrebno ako je Dani u svoje bake?

- Jer bi tada imala jedino skrbnika. Ona æe, naime, i dalje ostati štiæenicom suda, sve dok se on posve ne uvjeri da ona više ne može prouzroèiti društvene probleme.- Koliko æe to potrajati?- Sudeæi po svom iskustvu, mislim da æe ostati štiæenicom suda barem dok ne navrši osamnaestu.- Previše dugo da netko živi pod mikroskopom. Èak i dijete.Cudno me pogledao.- Ona je ubila èovjeka - reèe. - To ostaje zauvijek.Dovoljno surovo, èa!k i za mene.- što bih mogao uèiniti da pomognem?- Važno je, držim, da ostanete u San Franciscu sve ddk ne završe Danina saslušanja na sudu.- Iskljuèeno - rekoh. - Suðenja se beskrajno razvlaèe.- Ovo nije suðenje u uobièajenom smislu, pukovnièe. Nema porote koja bi odreðivala ili utvrðivala krivnju. To je samo skrbnièko saslušanvanje pred sucem, koje podrazumijeva i sve osobe koje imaju udjela u odreðenom sluèaju. Naprotiv, ne podrazumijevaju se èak ni polioija niti okružni tužitelj, ukoliko ih se ne zamoli da doðu odgovarati na specifièna pitanja što se odnose na dobrobit i ponašanje djeteta. Cijela stvar se mora brzo riješiti. Zakon zaštiæuje dijete od nepotrebna pritvora. Ako se dijete zadrži u pritvoru duže od petnaest dana bez saslušanja, mora ga se osloboditi.- Kratko i jasno - upitah - fkoliko dugo?- Saslušanje u pritvoru održat æe se u utorak. Saslušanje na sudu bit æe tjedan dana kasnije. Sedmica od slijedeæeg utorka - otprilike deset dana.- Deset dana! - prasnuh. - Moja žena svaki dan treba roditi! Zašto na saslušanje moramo èekati do utorka?- Tako to ide, pukovnièe - objasni Gordon strpljivo. - Saslušanje u pritvoru zakazano je za utorak, jer11 Kamo ljubav ode161je to dan kada se sudac bavi sluèajevima koj”i se tièu maloljetnica. Završno saslušanje je predviðeno za sedmicu kasnije, jer nadzornica mora imati vremena kako bi izstražila sve okolnosti sluèaja. A ta istraga jednako je važna nama kao i sudu. Sudac se obièno odluèuje na temelju nadzornikova izvještaja, ukoliko on nije neuvjerljv, i u tom sluèaju odreðuje daljnje promatranje djeteta u Perkinsu. Naš je posao da nadzornicu i sud uvjerimo kako æe interesi i Dani i države najbolje biti zadovoljeni, bude li mala predana u skrbništvo baki.- Sto æu vam ja ovdje? Ne mogu uèiniti ništa što bi ikoga uvj”erilo da stara gospoða mora dobiti Dani.- Ne slažem se, pukovnièe. Vi možete uèiniti puno, iznesete li da držite kako æe to biti najbolje za vaše dijete.- Aha - rekoh sarkastièno. - Moja rij”eè strašno vrijedi. Ne možete njome kupiti ni pivo, nemate la dvadeset pet centi.Pogledao me.- Vi sebe potcj”enjujete, pukovnièe. Vaša rijeè puno znaèi. Ljudima nije lako zaboraviti vašu službu domovini.- Mislite li izvuæi tu prièu o ratnom heroju?- Najviše što se može. To veæ i radi za nas.- Kako to mislite?Gordon mahnu konobarici i zamoli j”e da mu donese jutarnje novine. Kad ih je rastvorio na stolu, pokaza mi sliku na naslovnoj stranici i glavni naslov.Na slici sam u rukom oko Dani ulazio u istražni zatvor. Naslov bijaše jednostavan:RATNI HEROJ BRANI KÆER- Pristojno, j”e li? Novine su vec na vašoj strani. Nema ni spomena o tome kako ste s novinarima izgubili strpljenje. Obièno bi svakoga, zbog naèina kako ste se ponijeli, nabili na križ. Ali ne i vas.Upitno ga pogledah.

- Ljudi koji suodluèuju o sudbini vaše kæeri, lj”udska su biæa. I sudac èita dnevne novine i, priznao to ili ne, ovo na njega utjeèe. - Gordon se zavali u svoju stoli162ou. - Alko vaš ostanak ovdje ovisi o novcu, gospoða Hayden me uvjerava da vam je voljna pomooi.- Moji novèani problemi s time nemaju ndšta. Rekao sam vam da mi je žena pred porodom.- Javno mnijenje se preko noæi zna promijeniti - doda Gordon. - U ovom trenutku uvelike suosjeæa s vama i vašom kæeri. Odete li prije nego se uglavi skrbništvo, ljudi bi mogli izvuæi zakljuèak da vam je kæi nepopravljiva, u vašim vlastitim oèima nevrijedna spašavanja.Bijesno ga pogledah. Bio je uistinu bistar. Stavio me pred gotov èin. Kako god okrenem, gotov sam.- Upamtite slijedeæe, pukovnièe. O vašoj odluci uvelike može ovisiti hoæe li Dani iduæe èetiri godne svoga života provesti u državnoj popravnoj ustanovi ili doma sa svojom bakom.- Odjednom sam ja odgovoran - rekoh ljutito. - Zašto to sud nije uzeo u obzir kad je Nori dodjeljivao skrb nad Dani? Imao je dovoljno dokaza da ustanovi kakva je Nora. Gdje je tada bila pravda? A gdje je bila stara gospoða dok je onaj momak živio u Norinoj kuæi? Ona je trebala znati što se dogaða. Nije valjda odjednom oslijepila? Zašto se nije potrudila da Dani izbavi prije no što se sve to dogodilo? Ja èak nisam ni bio ovdje. Nije mi bilo dopušteno da budem. Oh, ne, ja nisam bio dovoljno dobar ni da doðem na pet metara od svoje kæeri. Cak me se nije smatralo ni njenim ocem. A vi sada kažete da sam ja odgovoran.Gordon me trenutak šutke gledao. Rekao bih da mu je u oèima bilo nekakvo razumijevanje. Blago je progovorio:- Dopustivši da je ovo što ste rekli istina, pukovnièe, još se uvijek ništa ne mijenja u sadašnjim odnosima. Ono sa èime smo sada suoèeni, gorka je èinjenica; ne gorka prošlost. - Pozvao je da plati raèun. - Ne odluèujte na brzinu. Prièekajte barem do utorka i saslušanje u pritvoru.Ustao je.- Možda biste lakše odluèili ako sutra prisustvujete istrazi suca istražitelja?- Istraga suca istražitelja? Hoæe li Dani biti tamo?11*163Gordon odmahnu glavom.- Ne. Ali æe u sudnici proèitati njenu izjavu. A Nora æe biti tamo da iznese svoju prièu.- Što æe to dokazati? Slegnuo je ramenima.- Vjerojatno ništa što veæ ne znamo. No možda bi vas to moglo uvjeriti kako je važno da ostanete.Dok je izlazio iz restorana, ja naruèih još jednu kavu. Sada više nije imalo smisla iæi staroj gospoði. Nije za to više bilo vremena prije odlaska Dani.4Kad sam stigao, na parkiralištu Suda za maloljetne veæ je bio Norin jaguar. Izišao sam iz kola i krenuo prema ulazu, kadli me zaustavi Charlesov glas:- Pukovnièe. Okrenuh se.- Hej, Charles.- Hoæete li mi uèiniti uslugu, gospodine? Imam ovdje neke pakete. Gospoðica Hayden me zamolila da ih predam gospoðici Dani.- Gdje je gospoðica Hayden? Charles nije potpuno susreo moje oèi.- Ona se... Danas se baš ne osjeæa dobro. Doktor Bonner joj je savjetovao da ostane u krevetu i odmori se. Vrlo je uzrujana.- Mogu zamisliti - rekoh suho. - U redu, ponijet èu ih unutra.- Hvala vam, pukovnièe. - Okrenuo se i otvorio vrata automobila. Izvadio je malu putnu torbu i dva zamotuljka, od kojih jedan bijaše poput kutije slatkiša.- Zar se to smije unositi unutra? - upitah.- Oh, smije, gospodine. No rekli su mi da vi dolazite, pa sam pomislio kako bi bilo Ijepše ako vi ovo predate gospoðici Dani.

Kad sam krenuo prema zgradi, Charles me slijedio u stopu.164- Dopuštate li mi da prièekam dok ne iziðete, gospodine? Strašno bihvolioèuti kako se gospoðica Dani snalazi.- Naravno, Charles. Potražit æu vas kad iziðem.- Hvala vam, gospodine. èekat æu u automobilu, gospodine.Okrenuo se i otišao prema parkiralištu. Ja uðoh u zgradu. Za stolom bijaše ona ista sjedokosa žena. Kad me ugledala, nasmiješi se.- Veæ sam pripremila vašu propusniou, pukovnièe.- Hvala vam - rekoh. Spazila je torbu i zamotuljke.- Smijem li pogledati, pukovnièe? To je ovdje pravilo.Isprva nisam znao na što misli. Onda sam shvatio. Možda se ovo i ne zove zatvor, ali se primjenjuju neka ista pravila.Najprije je otvorila torbu. Na vrhu bijaše nekoliko bluza i suknji. Izvadila ih je i stavila na stol. Ispod toga bijahu dvije veste, nekoliko dokoljenica, donje rublje, dva para cipela i uredno složena hrpa maramica. Zavukla je ruku unutra, a potom njome pomno povukla uz stijenke. Nasmiješila mi se dok je sve vraæala u torbu i zatvarala je. Iduæa na redu bijahu dva zamotuljka. Dobro sam pogodio. U jednome kutija slatkiša. Drugi je sadržavao nekoliko knjiga, od onih kakve èitaju mlade djevojke.Službenica me pogleda isprièavajuæi se.- èini mi se da je sve u redu. Ne možete zamisliti što sve neki Ijudi nastoje prošvercati unutra.- Shvaæam - rekoh.Dala mi je papir i pokazala prema jednim vratima.- Onamo do kraja hodnika. Zatim se popnite stubištem, pa slijedite putokaze na zidu. Stiæi æete do velikih zakljuèanih vrata. Pokažite svoju propusnicu dežurnoj èuvarici i ona æe vas odvesti do vaše kæeri.- Hvala vam.Hodnici bijahu bolnièki èisti a zidovi olièeni blijedozeleno, takoðer kao u bolnicama. Popeh se stubištem i obreh u hodniku potpuno nalik onome što sam ga upravo napustio. Putokaz na zidu preko puta pokazivao je: PREMA BARAKAMA ZA DJEVOJKE. Išao sam tim165smj”erom sve ddk nisam stigao do žièana zida. Žica bijaše debela, a sezala je od poda do stropa. U sredini bijahu èelikom uokTirena vrata, od iste debele žièane rešetke.Pokušah ih otvoriti, ali bijahu zaklj"uèana. Protresoh ih i njihov tresak odjeknu praznim hodnikom.Vrata se otvoriše i žurno iziðe krupna Crkinja, ibubnj”ajuæi prstima po prednjoj strani bijele odore.- Upravo sam stigla - isprièa se. Podigoh svoj”u propusnicu.Brzo ju j”e proèitala i klimnula. Izvadi iz bij”ele odore kljuè pa otkljuèa vrata. Zakoraèih unutra, a ona ih za mnom zatvori.Hodali smo hodnikom sve dok se nije proširio u prostranu prihvatnu prostoriju. Uz jednu stranu bijahu raštrkane stolice, a uz prozore, potpuno zakljonjeni od hodnika, stol i još par stolica.Oko stola se okupilo više djevojaka i slušalo mali radio. Dvije djevojke, j”edna bijela a druga cma, su plesale; glazba bijaše rock and roll.Kad sam ušao, djevojke podigoše pogled. U izrazima njihovih lica poèivala j”e neka èudna, nezainteresirana radoznalost, koja je brzo izblij”edjela kad su shvatiie da nisam njima došao u posjet.- U koj”oj” sobi je Dani Carey? - upita èuvarica. Zbunjeno je pogledase.- Nova djevoj”ika.- Oh, ona nova djevojfca - odgovori obojena. - U dvanaestici j”e.- Zašto nije ovdje s ostalima? Zar je niste pozvale?- Èist jasno da j”esmo. Ali nije štela, gospojice Matson. štela je ostati u svojoj sobi. Mislim da se j”oš srami.Cuvarica klimnu, mi napustismo prostoriju i zaputismo se još jednim hodnikom. Svakih par metara nova vrata. Èuvarica se pred jednima zaustavi i zakuca.

- Imaš posjetitelja, Dani.- Dobro - viknu Dani iznutra.- Obavijestit æu vas kad istakne vrijeme posjeta - reèe èuvarica.- Hvala vam - rekoh, a ona ode natrag niz hodnik.- Tata! - uskliknu Dani i baci mi se u naruèaj.- Hej”, srce. - Dobacih j”oj zamotuljke i poljubih je.166Vrata su bila širom otvorena, pa sam mogao vidjeti u Daninu sobu. Bila je mala i tijesna, s dva ležaja uz dva suprotna zida. Visoko gore na zidu meðu njima bijaše mali prozor. Na jednom od dva ležaja sjedila je mlada žena. Kad sam ušao, ona usta.- Ovo je gospoðica Spicer, tata - reèe Dani. - Gospoðice Spicer, ovo je moj otac.Mlada žena ispuži ruku.- Drago mi je što sam vas upoznala, pu”kovnièe Carey. - Stisak joj bijaše èvrst i prijateljski. - Ja sam Marian Spicer, nadzornica dodijeljena Dani.Zagledah se u nju. Nekako j”e pojam “nadzornik maloljetnih prijestupnika” navodio na muškarca stroga lica. Preda mnom, meðutim, bijaše mlada žena, ne starija od dvadeset osam godina, srednje visine, smeðih uvoj”aka što su j”oj uokvirivali lice, te živih smeðih oèiju. Vjerojatno je nešto od mog iznenaðenja bilo vidljivo, jer joj se smiješak proširi.- Drago mi je, gospoðice Spicer.Rekao bih da se navikla na takvu creakciju, jer je odmah prešla preko nje i pogledala u zamotuljke.- Vidim da ti je tvoj” otac nešto donio, Dani. Zar to nije lijepo?Dani me upitno pogleda. Znao sam da je prepoznala torbu.- To ti j”e poslala tvoja majka - rekoh. Na Danine oèi spusti se nekakva koprena.- Zar maj”ka ne dolazi?- Ne. Ne osjeæa se dobro...Sjena na njenkn oèima posta tamnij”a. Uopèe nisam mogao doprij”eti kroz nj”ih.- Zapravo je i nisam oèekivala, tata.- Dr Bonner joj je rekao da ositane u krevetu. Znam da je željela ...Dani me prekine.- Kako znaš, tata? Jesi li je vidio? Nisam odgovorio.- Vjerojatno je poslala Charlesa i on ti je dao pakete. Zar nije bilo tafco, tata? - Njene oèi sprijeèiše me da zanijeèem.Klimnuh.Gotovo ljutito se okrenula u stranu.167- Ostavit æu te da razgovaraš sa svojim ocem - reèe gospoðica Spicer mirno. - Vratit æu se kasnije, poslijepodne.Dani priðe daljoj strani ležaja i sj”edne. Lice joj bijaše okrenuto u stranu. Ponovno se ogledah po sobi. Imala je naj”više dva i pol puta tri metra, a jedino pokuæstvo, osim dva ležaja, bijaše j”edna stolica i male komode do podnožj”a ležaj”eva. Zidovi su nekada bili zeleni, ali su ih kasnij”e olièili bijelom bojom, ne isuviše uspješno. Obilno bijahu išarani. Pogledah pažljivije i ustanovih da su šare veæim dij”elom imena dj”eèaka ili datumi. Tu i tamo bij”aše nešto što su mogli biti telefonski brojevi. Moglo se tu naæi i nepristoj”nih prij”edloga, kakve obièno nalazimo urezane u zidove javnih toaletnih prostorija. Pogledah Dani.Odrasle mlade dame koja je juèer ujutro sišla stubištem, potpuno j”e nestalo. Umjesto nj”e na ležaju j”e sjedila mala djevojèica. Jedina joj šminka bijaše blij”edi ruž za usne, a kovrèavu kosu zamijenio je konjski rep prièvršæen gumicom. U bluzi i suknji Dani se doimala i mlaðom od svojih èetrnaest godina.Posegnuh za cigaretom.- Daj mi jednu, tata. Zagledah se u nju.- Nisam znao da pušiš.- Postoji mnoštvo stvari koje ti ne znaš, tata - rekla je nestrpljivo.

Pružih joj cigaretu i pridržih šibicu. Znala je pušiti. Vidio sam to po naènu kako je povukla, pa onda još jednom uvukla dim kroz nosnice nakon što ga je ispustila.- Zna li ti majka da pušiš? - upitah.Kimnula je, uputivši mi ponovno onaj izazovni pogled.- Mislim da to baš nije previše mudro. Još uvijek si mlada ...Brzo me je presjekla.- Ne poèinji sada biti takav otac. Malo je prekasno. Na neki je naèin bila u pravu. Isuviše me dugo nijebilo. Pokušah promijeniti temu.- Zar neæeš pogledati što ti je poslala maj”ka?- Znam što mi je majka poslala - odbrusi. - Slatkiše, knjige, odjeæu. Isto što mi uvijek šalje kad neka168mo odem, otkako me prvi put poslala preko ljeta na logorovanje.Odjednom joj se oèi ispuniše suzama.- Ona vjerojatno misli kako je ovo samo još jedno logorovanje. 0 da, uvijek bi mi nešto slala, ali me nikada ne bi došla posj”etiti, èak niti na Dan roditelja.Htio sam pružiti ruke, zagrliti je i umiriti, ali me nešto u naèinu kako je odluèno sjedila, prisiU da obuzdam ruke. Nakon nekoliko minuta Dani presta plakati.- Zašto me nikada nisi došao vidjeti, tata? - upitala je slabim glasom. - Zar više nisi mario za mene?5Kad sam iduæeg jutra ušao u maiu prepunu sudnicu, istražna porota veæ j”e zasjedala. Jedina slobodna mjesta bijahu dolj”e sprijeda, i ona rezervirana za svj”edoke. Harris Gordon me zamijeti kako stojim u stražnjem dijelu prostorije, pa ustane i mahne. Siðoh dolje, a on mi pokaza mjesto do Nore. Bilo j”e sj”edišta na koja bih puno radije sjeo, ali osj”etih budne oèi novinara. Smjestih se.- Charles mi j”e rekao da te juèer vidio - prošapta Nora. - Kako je Dani?Lice joj bijaše blijedo. Nosila je vrlo malo šminke i bila vrlo jednostavno odjevena.- Ja^ko se razoèarala što ti nisi mogla doæi - rekoh.- I ja isto. Htjela sam, ali mi lijeènik nije dopustio da izlazim iz kuæe.- èuo sam to. Osjeæaš li se sada bolje? KMmnula j”e.- Malo.Pogledah u stranu, sa slabim gorkim okusom sjeæanja u ustima. Zapravo ništa nij”e moglo promijenti Noru, zapravo ništa nije dopiralo do nj”e, èak ni sada. Bez obzira što se dogaðalo, uvijek æe biti prijazna èavrljanja, malih laži, brižljiva izbjegavanja istine. Juèer joj nije bilo ništa lošije nego meni.169S male uzdignute klupe za kojom je sjedio sudac, odjeknu udarac bata. Prostorijom zavlada tajac i bude pozvan prvi svjedok - medicinski istražitelj. Kako je bio iskusan svjedok, isvijestio je brzo i sposobno. Na tijelu Anthonvja Riccija, pokojnika, izvršio je obdukciju, i otkrio da je smrt prouzroèilo nasilno naprsnuæe velike aorte, izazvano oštrim predmetom. Nadalje je procijenio da smrt nije mogla nastupiti kasnije od petnaest minuta nakon zadavanja rane, a po svoj prilici se to dogodilo i ranije.Iduæi svjedok bijaše još jedan lijeènik, policijski kirurg. Takoðer kao svjedokstruènjak, on izjavi kako je na mjesto dogaðaja stigao pozvan iz polioijske postaje i tu zatekao pokojnika veæ mrtvog. Osim što je naèinio površni pregled kako bi se mogla izdati smrtovnica, nije uèinio ništa drugo, veæ samo naložio da se tijelo odveze u mrtvaènicu.On odsupi a sudsiki pomoænik pozove slijedeæeg svjedoka:- Dr Alois Boner.Pogledah kako lijeènik ustaje s udaljenog kraja klupe za svjedoke. Odavna ga nisam vidio. S godinama se nije puno promijenio. Još uvijek bijaše privlaèno sijed, s važnošæu i odlienošæu koje su mu donijele najunosniju praksu u San Franciscu.

Prisegne i sjedne na stolicu za svjedoke.- Vašim vlastitim rijeèima, doktore Bonneru - reèe istražitelj - kažite poroti što se toèno dogodilo prošli petak naveèer.Dr Alois Bonner se okrenu poroti i njegov sladunjavi uspavljujuæi glas krasno se razliježe mraènom sudnicom.- Upravo sam nešto iza osam napuštao svoju ordinaciju, kadli zazvoni telefon. Bijaše to batler gospoðice Hayden, Charles, koji me obavijesti da se u njih dogodila nesreæa i zamoli da požurim. Kako je moja ordinacija samo blok daleko od kuæe gospoðice Hayden, stigao sam za ne više od pet minuta po batlerovu pozivu. Odmah su me odveli u atelje gospoðice Hayden, gdje sam opazio kako na podu leži gospodin Riccio, a glava mu poèiva u krilu gospoðice Hayden. Sa strane je na njegovu tijelu pridržavala krvlju natopljeni ruènik. Kad sam je upitao što se dogodilo, rekla mi je da je170gospodin Riccio proboden. Kleknuh na pod do njega i podigoh ruènik. Pod njim bijaše velika, gadna rana, koja je jako krvarila. Stavih ruènik natrag i opipah gospodinu Ricciju bilo. Bilo je vrlo slabo i nepravilno. Zapazih da je u veliku bolu i da ga brzo nestaje. Otvorih svoju torbu da mu dam injekoiju morfija, kako bih mu olakšao boh, ali prije no što sam to mogao obaviti, on izdahnu.Obrnu se i pogleda istražitelja.Ovaj se trenutak zamišljeno zagleda u njega, a onda se okrenu èovjeku što je sjedio do sudskog stenografa.- Imate li kakvih pitanja, gospodine Carteru?- Carter je iz ureda okružnog tužitelja - prošapta Gordon kad je èovjek klimnuo i ustao.- Doktore Bonneru, je li u bilo kojem trenutku, za vašeg pregleda a prije nastupa srarti, ranjeni išta rekao, štogod napomeniuo?- Da, jest.- Sto je rekao?- Dvaput je ponovio istu reèenicu: “Probola me”.- Kad je to gospodin Riccio izrekao, doktore Bonneru, jeste li imali ideju na koga bi se to moglo odnositi?- U to vrijeme nisam - odgovori lijeènik odluèno. Kutom oèiju spazih odsjaj zadovoljstva u Gordonovim oèima i shvatih da je on veæ razgovarao s dobrim lijeèmkom.- Je li u prostoriji, kad ste vi ušli, bilo drugih osoba osim gospoðice Hayden i ranjenika?- Tamo je bila i kæi gospoðice Hayden - odgovori Ujeènik.- Je li ona tamo bila sve vrijeme dok ste ranjenome pružali pomoæ?- Jest.- Hvala vam, doktore Bonneru. - Pomoænik okružnog tužitelja vrati se svojoj stolici i sjedne.- Možete odstupiti, doktore Bonneru - reèe istražitelj. - Hvala vam.- Inspektor GeraM Myrer - pozove sudski pomoænik.171S kraja našeg reda stolica ustane dobro graðeni, jedonostavno odjeveni i kratko podšišani muškarac. Stupi naprijed, prisegne i sjedne.- Molim vas, navedite svoje ime i zanimanje, kako bismo uputili porotu.- Inspektor Gerald Myrer, policija San Francisca, odjel za ubojstva.- Sada nam, molim vas, opišite svoje djelovanje što se odnosi na sluèaj pred sudom, uveèer kad je nastupila smrt gospodina Riccija.Inspektor izvadi iz džepa malu bilježnicu, te je otvori.- Od radiopatrole, koja je prva odgovorila na poziv, primili smo na odjelu nalog oko 8 i 25 uveèer. U dom gospoðice Hayden stigosmo u 8 i 37. Ondje veæ bijahu dvije radiopatrole i policajac na vratima mi reèe da je u ateljeu ubijen èovjek. Pošao sam izravno onamo. Pokojnik je ležao na podu. U prostoriji bijahu gospoðica Hayden, njena kæi Dani Carey, dr Alois Bonner i batler Charles Fletcher. Gospodin Harris Gordon, odvjetnik, koji je po kazivanju ljudi iz patrole stigao nekoliko trenutaka prije mene, takoðer bijaše ondje. Smjesta poèeh istraživati.

Proèisti grlo i ogleda se po sudnici.- Moja je istraga otkrila da su gospoðica Hayden i njena kæi bile jedine dvije osobe u prostoriji u trenutku kad je zadan udarac koji je prouzroèio smrt pokojnog. Ispitivanje gospoðice Hayden i njene kæeri dovelo me do zakljuèka da je kæi kiparskim dlijetom probola pokojnog za vrijeme prepirke izmeðu gospoðice Hayden i njega. Kiparsko dlijeto je pronaðeno na podu do pOkojnikova tijela. Naložio sam da ga se pošalje u policijski laboratorij na ispitivanje.- Oprostite što vas prekidam, inspektore Mvreru - reèe istražitelj. - Možete li nas, molim vas, sada izvijestiti o rezultatima tog ispitivanja?Policajac klimnu.- Da, mogu. Policijski me laboratorij izvijestio da je krv na dlijetu gupe O, što odgovara krvnoj grupi pokojnika. Takoðer su me izvijestili da su na držku dlijeta pronaðene tri vrste otisaka prstiju: oni gospoðice Hayden, njene keeri i pokojnika. Neki su otisci172razmazani ili prekriveni drugima, ali je pronaðeno dovoljno zasebnih otisaka kako bi se moglo nepobitno utvrditi da je svaka od tri osobe držala dlijeto.- Hvala vam, inspektore. Molim, nastavite.- Kad sam završio svoju istragu, odveo sam kæer, Dani Carey, u postaju. Pratio nas je odvjetnik, gospodin Gordon, za kog sam prije spomenuo da je bio na mjestu dogaðaja. U postaji je gospoðica Carey policijskom stenografu izgovorila izjavu koja joj je proèitana u prisutnosti gospodina Gordona, i koju je ona potpisala. Tada sam je, po zakonu, odveo na Sud za maloljetne na Aveniji Woodside, pod nadzor dežurne nadzornice za maloljetne prijestupnike. Gospodin Gordon nas je i onamo pratio.- Imate li uza se kopiju te izjave?- Da, gospodine. Istražitelj se okrenu poroti.- Po zakonu države Kalifornija maloljetnik se ne smije pojaviti ni na kojem sudu, ukoliko je izvrgnut opasnosti da od njega bude optužen za krivièno djelo. Jedini sud na kome se maloljetnik smije pojaviti, jest Sud za maloljetne. Ipak, nama je dopušteno da poroti proèitamo izjavu upletene maloljetnice, jer je naša jedina briga ustanoviti fizièki uzrok smrti pOkojnoga.Okrenu se natrag policajcu.- Hoæete li, moUm vas, pripremiti izjavu, inspektore Myreru? jIz svoga unutrašnjegi džepa inspektor izvadi savijeni list papira. Razvije gali poèe glasno èitati jednoliènim, bezizražajnim glasom: Izjava gospoðice panielle Nore Carey, maloljetnice:Zovem se Danigtle Nora Carey i živim sa svojom majkom, Norom Myden, u San Franciscu. Bila sam na prvom katurii svojoj sobi i uèila za polugodišnje ispite, kadti zaèuh glasove iz ateljea mo”je majke, u prizemlju. Znala sam da su se majka i Rick cij”eli dan zbog neèega prepirali. Kad bi se njih dvoje prepiralo, obièno bih ostajala u svoj”oj sobi, j”er me to uznemiravalo. No ova je svaða tijekom dana postajala sve gorom, i ja sam se veæ poèela boj”ati za svoj”u maj”ku. Kad su se jednom pri173je svadali, Rick ju je udario i ona tri dana nije mogla van jer je imala masnicu pod okom, a moja majka se nikad ne bi pojavila u javnosti s masnicom.Njihovi su glasovi postajali sve glasniji i glasniji. Onda mi se uèinilo da èujem majèin vrisak i Rickov povik: “Ubit æu te”. Potrèala sam iz svoje sobe stubama dolje u atelje. Jako sam se bojala za svoju majku, a kad sam otvorila vrata ateljea, ugledah Ricka kako je drži za. ruku, zavræe njome unatrag i gura majku natraške na stol. Zgrabila sam sa stola pokraj vrata dlijeto i potrèala prema njima. Doviknula sam mu da ostavi moju majku na miru. Pustio joj je ruku i okrenuo se. Zakoraèio je prema meni i rekao mi da nestanem. Zaboravila sam da u ruci imam dlijeto i udarila ga šakom u ieludac.Sekundu je stajao, a potom polozio ruke na ieludac i rekao: “Isuse Kriste, Dani, što ti je trebalo da uèiniš takvu glupost?” Tada spazih kako mu izmeðu ruku strši dlijeto i kako oko njega curi krv. Potrèala sam pokraj njega svojoj majci vrišteæi: “Nisam to htjela uèiniti”. Moja me majka odgurnu s puta i priðe Ricku.

On joj se okrenu, izvadi dlijeto i spusti ga u njenu ruku. Èinilo se da krv iz njega curkom curi i moja majka ispusti dlijeto na pod. Rick zakoraèi prema njoj a onda i on padne na pod. Nisam to više mogla promatrati pa rukama prekrih lice i poèeh vrištati.Tada su ušli Charles i Violet; Violet me pljusne po licu pa prestadoh vrištati. Onda je došao doktor Bonner i rekao da je Rick mrtav. Vjerujem da je to sve, osim da ja to nisam htjela uèiniti.Proèitala sam ovu izjavu, koju sam dala po svome slobodnom zahtjevu i volji, te izjavljujem da je to istinit i toèan izvještaj dogaðaja opisanih u njoj.Policajac pogleda porotu. I dalj”e je govorio jednoliènim bezizražajnim glasom.- Ovo je, naravno, potpisala Danielle Nora Carey. Istražitelj se okrenu pomoæniku okružnog tužitelja.- Želite li nešto pitati, gospodine Carteru? Carter odmahnu glavom.- Hvala vam, inspektore. Možete odstupiti.174Kad je policajac prošao pokraj njega, sudski pomoænik prozove:- Nbra Havden.Ustao sam kad se Nora podigla. Ona promaknu u prolaz izmeðu klupa. Lice joj bijaše blijedo i napeto, usne èvrsto stisnute. Po prvi put u njoj” ugledah nešto od njene majke. Držala se uspravno, a brada joj bijaše visoko uzdignuta. Plovila je punim jedrima.Prisegla je i krenula stolici za svjedoke. Harris Gordon sjedne do pomoænika okružnog tužitelja.Istražiteljev glas bijaše suosjeæajan i prijazan. Ime Havden u ovome je gradu još uvijek nešto znaèilo.- Molim vas, gospoðice Havden, recite poroti što znate o veæ opisanim dogaðajima.Glas joj” bijaše tih ali se pronosio. Barem do porote i nekoliko prvih redova u sudnici. No ja osjetih kako se promatraoi iza mene naprežu kako bi je èuli što govori.- Gospodin Riecio i j”a smo se prepirali. Nekoliko j”e godina bio moj poslovni menedžer, ali sam postala nezadovoljna njegovim uslugama i otpustila ga. On nije bio zadovoljan otpremninom koju sam mu bila voljna ponuditi, pa je cijeli dan nastavljao s prepirkom. Naposljetku je te veèeri, dok sam ja radila, došao u atelje i postao vrlo uvredljiv. Rekla sam mu da me pusti na miru, da ne mogu raditi, da se ne mogu usredotoèiti, da ošteæuje kip na “kome radim. U tom me trenutku uhvatio za ramena i poèeo divlje tresti, govoreæi kako ne želi da ga se odbije ovakvim objašnjenjima. Pokušala sam ga odgurnuti, ali me on zgrabio za ruku i poèeo je okretati unatrag. Od velike boli zateturala sam na stol. Tada se otvoriše vrata, unutra trèeæi uðe Dani i povièe na njega. On se okrenu prema nj”oj i reèe joj da nestane. Zatim sam vidjela kako ga je udarila. Sjeæam se koliko sam se iznenadila. Nikad prij”e nisam vidjela da je Dani nekoga udarila. Uvijek je bila vrlo mirna i dobra djevojèica, tiha i suzdržana. Niste znali je li doma ako j”e ne biste vidj”eli. Tada se gospodin Riccio okrenuo i ja spazih krv. Dani protrèi pokraj njega prema meni, vrišteæi da to nije htjela uèiniti. Rekoh joj da stane u stranu dok j”a pokušam pomoæi gospodinu Ricciju. Nisam shvaæala Što se dogodilo dok u njego175voj ruci ne opazih dlijeto. On... on mi ga dade... bilo je vlažno od krvi. Ispustih ga. On se poèe rušiti. Pokušah ga uhvatiti ali veæ je bio na podu.Na oèi joj navru suze. Zagrcnu se, pokuša ponovno progovoriti, ali nije mogla doæi do rijeèi. Onda poèe plakati. Ali kao dama. Rupèiæ u njenoj ruci profinjeno se podiže do njenih oèiju. Kad je istražitelj progovorio svojim suosjeæajnim glasom, u sudnici je vladala potpuna tišina.- Molim vas, donesite gospoðici Hayden èašu vode. Sudski pomoænik napuni èašu iz vakuumskoga vrèana svom stolu pa je odnese. Otmjeno je i otpila.- Biste li željeli kratki odmor, gospoðice Hayden? - upita istražitelj.Nora ga zahvalno pogleda.- Ja ... Bit æe mi sada dobro. Hvala vam.

- Ne žurite, gospoðice Hayden.Nora još jednom otpije malo vode pa ponovno poèe govoriti. Glas joj bijaše napet i slab, ah se i dalje mogao èuti.- Dani je vrištala i u sobu je ušao batler. Rekla sam mu da pozove lijeènika dok ja obavještavam policiju. Tada sam otišla do gospodina Riccija i pokušala ga smjestiti što udobnije. - Ponovno joj se oèi napuniše suzama. - Ali ništa nisam mogla uèiniti. Znam da ga Dani nije htjela pozlijediti. Bio je ito nesretan sluèaj. Dani ne bi naudila ni muhi.Trenutak je šutjela i vidjeli ste kako se bori za vlast nad sobom; tada podiže glavu i pogleda ravno u porotu.- Vjerujem da je to bila moja pogreška - reèe hrabro. - Trebala sam biti bolja majka. Ali, mislim da to sebi kaže svaka mati.To je zaista bila kruna svemu. Pet žena u poroti plakalo je zajedno s njom. Nora se okrenu i pogleda istražitelja.- Ja... bojim se da je to sve što znam. On proèisti grlo.- Imate li kakvih pitanja, gospodine Carteru? Gospodin Carter ustane.- Gospoðice Hayden, rekli ste nam da ste naložili batleru da pozove lijeènika dok vi obavještavate poli176ciju, a zatira ste pošli pomoæi gospodinu Ricciju, je li tako? Nora klimnu.- Da.- Ipak, kada je stigao inspektor Myrer, gospodin Gordon, vaš odvjetnik, veæ je bio ondje. Kada ste ga nazvali?- Nakon što sam obavijestila policiju, vjerujem. Precizno ne mogu reæi. Bila sam toliko smetena da se ne sjeæam toèno.Zapitah se, shvaæa li taj Carter da Nora laže. Koliko sam poznavao Noru, bio sam uvjeren da ona toga nije svjesna. Oèevidno je Carter odluèio ostaviti to po strani.- Kakav je bio vaš odnos s gospodinom Riccijem?- On je bio moj poslovni menedžer - odgovori Nora.- AU on je živio u vašoj kuæi, zar ne?- Da.- Je li to uobièajeno u vašoj profesiji?- Ne znam - odgovori Nora. - U mom sluèaju radilo se o potrebi. Bilo je posrijedi nešto više od stalnoga radnog odnosa.- Podrazumijevate li pod time da je izmeðu vas i gospodina Riccija vladao i puno osobniji odnos nego što je poslovni, gospoðice Hayden?Gordon bijaše na nogama.- Prigovor! Pitanje je sporedno i nebitno za svrhu ove istrage.- Prihvaæa se.- Jeste li vi i gospodin Riccio ikada namjeravali sklopiti brak? - upita pomoænik okružnog tužitelja.- Prigovor! Lijepo molim sud da pomoæniku okružnog tužitelja kaže neka se ogranièi na pitanja koja su u svezi sa svrhom ove istrage.- Prihvaæa se - reèe istražitelj. Kad je progovorio Carteru, glas mu bijaše uznemiren. - Molim da ogranièite svoja pitanja.Carter pogleda Noru.- Jeste li vidjeli vašu kæer kako podiže dlijeto s kojim je navodno probola gospodina Riccija?- Nisam.- Jeste li ga vidjeli u njenoj ruci kad ga je probola?12 Kamo Ijubav ode177- Nisam.- Jeste li znali da je takvo dlijeto na stolu pokrajvrata?- Vjerojatno.- Da li vi to dlijeto redovito ostavljate ondje? Zacijelo ste znali da tako oštar alat može biti potencijalno opasan?

- Ostavljam dlijeto ondje, gdje s njime radim. Ovom je prigodom bilo na onom stolu jer sam tamo radila na malom kipu od palisandrovine. - Sada je govorila odluènim glasom. - To je moj atelje. Uz dlijeto u njemu su i mnogi drugi alati mog zanimanja, meðu njima i elektrièni zavarivaè. Ja sam kiparica i zanima me samo ono što stvaram, pa i ne mislim gdje stavljam svoj alat. Nikad nisam smatrala bilo koji od svojih alata potencijalno opasnim. Oni su temelj moje umjetnosti.- Nemam drugih pitanja - reèe Carter i sjedne. Nora odstupi s mjesta za svjedoke, još uvijek uzignute glave. Njena umjetnost bijaše njen štit i ona ga je podigla pred sobom, tako da je ništa na svijetu nije moglo dirnuti. Iza njega je bila zaštiæena i sigurna.Ostao je još samo jedan svjedok - Charles. Njegovo svjedoèenje samo potvrdi sve što je prije bilo reèeno, pa sam pretpostavio da je to razlog zašto nije pozvana i Violet. Istražitelj tada sluèaj preda poroti.Nije ih bilo manje od pet minuta. Presjednik porote izreèe odluku:- Pravorijek je ove porote da je pokojnik Anthonv Riccio preminuo od posljedica udarca zadanog oštrim predmetom iz ruku Danielle Nore Carey, maloljetnice, u opravdanoj obrani svoje majke.U sudnici je nastao žamor i ja se okrenuh i ugledah kako novinari glavom bez obzira jure van nakon što je istražitelj otkucao svojim batom. Zakoraèih u stranu i propustih Noru i Gordona da ispred mene krenu prolazom. Izišli su kroz vrata i ja spazih bljeskove kamera. Odluèih prièekati da fotografi odu, pa ponovno sjedoh.Sudnica sada bijaše gotovo prazna. Pogledah preko prolaza. Ondje je sjedila neka mlada žena i bilježila u svoju malu teku. Onda je zaklopi, pogleda u mene pa178klimne. I ja mehanièki klimnuh, i prije nego je prepoznah. Nadzornica. Ustadoh.- Drago mi je, gospoðice Spicer.- Pukovnièe Carey - odgovori ona mirno. Jeste li jutros vidjeli Dani?Ona klimne.- Kako je?- Još se uvijek osjeæa pomalo izgubljenom. No bit æe u redu kad se privikne. - Ustane. - Sad bih morala poei.- Naravno - rekoh.Koraknuh u stranu promatrajuæi je kako žuri prolazom. Dani æe se naviæi, rekla je. Kao da bi to moglo biti nešto dobro. Naviæi se na zatvor!Dok sam kroèio prema izlazu, hodnici bijahu prazni. U oèi mi je blještalo jarko sunce, pa nisam zamijetio Harrisa Gordona sve dok nije zastao preda mnom.- Pa, pukovnièe Carey, što mislite? Zaškiljih u njega.- Bio to proces ili ne, ipak su lijepo uspjeli objesiti Dani.- Opravdano ubojstvo je vrlo daleko od umorstva - reèe prateæi me u stopu.- Aha - odgovorih suho. - Možemo im zahvaliti za sitne ustupke.- Postoji i nešto što ovdje nije reèeno, ali mishm da biste to trebali znati.Pogledah ga.- Sto to?- Ono što je Dani rekla nakon što je u policijskoj postaji potpisala izjavu.- Zašto ste joj dopustili da daje izjavu?- Nisam imao izbora; ona je to zahtijevala. Nisam želio ni da je potpiše, ali je i na tome ustrajala.Trenutak sam šutio.- Što je rekla? Pogleda me.- “Hoæe li me sada odvesti u plinsku komoru?” Zatim je poèela plakati. Rekoh joj da neæe, ali mi nije vjerovala. što sam je više uvjeravao to je postajala12*179sve histeriènijom. Pozvao sam odande dra Aloisa Bonnera, on je došao i dao joj injekciju. Otišao je s nama na Sud za maloljetne, ali ni to nije pomoglo. Dani bijaše histeriènija no ikad. To je ujedno i glavni razlog zašto su mi preko noæi

povjerili nadzor nad njom. Bila je histerièna sve dok joj se baka nije sjetUa da kaže nešto što ju je napokon smirilo.- Što to?- Da vi dolazite - reèe. - Da neæete dopustiti da joj se išta dogodi.180

ÈETVRTI DIOI DIO KNJIGEO Dani1Kad je Dani bila vrlo mala i nij”e željela biti u mraku, pogledala bi me sa svog kreveta i rekla tankim slabim glasom:- Tata, ugasi noæ.Ja bih upalio malu svjetiljku u njenoj sobi a ona zatvorila oèi i zaspala, sigurna i bezbrižna u poznatom svijetu.Poželjeh da i sada bude tako lako. No palenjem svjetla više se nije mogla ugasiti noæ. Za to se pobrinula istražna porota.Promatrao sam Gordona kako ulazi u svoj”a kola i odlazi. Okrenuh se i trenutak zagledah u sud, a potom poðoh prema parkiralištu na Aveniji Golden Gate, gdj”e sam ostavio svoj” auto.Glavom mi se neprestano vrtj”ela stara dj”eèja pjesmica: Humptj Dumpty na zid se popne, Humpty Dumpty na glavu skokne.Po prvi put sam shvatio kako su se vjerojatno osjeæali kraljevi lj”udi kad nisu mogli ponovno sastaviti Humptv Dumptyja. Kao budale. Nisu ga uopæe smjeli pustiti da padne. Ni ja nisam smio pustiti da padne Dani.Možda j”e to bila moja pogreška. Sj”etih se kako sam juèer poslij”epodne sjedio u nj”enoj” maloj sobi na Sudu za maloljetne i nastoj”ao joj objasniti zašto nisam mogao dolaziti da je pogledam. Takoðer se sjetih kako j”e lo zazvuèalo. Ma koliko sve to bila istina, a ja znam da jest, teško je bilo u nju povjerovati.183A Dani jos uvijeik bijaše dijete, unatoè cigareti koju je tako znalaèki pušila. U što je ona vjerovala? Nisam znao. No znao sam da mi želi vjerovati, želi u mene imati povjerenja. Ipak, nije bila posve uvjerena da bi to bilo dobro. Jednom sam otišao i mogao bih to uèiniti ponovno.Nije to bilo tako reèeno. Ne s toliko puno rijeèi. Pa ipak je bilo ondje - ležalo je pod površinom njenih misli, njenih postupaka. Bila je prestara da to kaže i premlada da to od mene sakrije. Toliko je mnogo stvari bilo koje smo trebali reæi jedno drugome, toliko mnogo stvari nauèiti jedno o drugome, a jednostavno nije bilo dovoljno vremena.Kad je došlo vrijeme rastanka, neizgovorene se rijeèi poput nevidljiva oblaka nadviše nad nama.- Sutra æu te opet doæi vidjeti.- Ne •- reèe. - U tjednu ne puštaju posjetitelje. Ah” vidjet æu te u utorak. Gospoðica Spicer mi je rekla da æe tada biti saslušanje.- Znam.- Majka æe biti tamo? Klimnuh.- I tvoja baka. - Sagnuh se i poljubih je. - Budi dobra djevojèica i ništa ne brini, lutko.Najednom joj se ruke saviše oko mog vrata. èvrsto pritisne lice uz moj obraz.- Sada se više nièega ne bojim, tata - prošapta gorljivo. - Sada kad si opet doma.Istom kad sam izišao van na danje svjetlo, shvatih što je time mislila. No nisam došao kuæi da ostanem. Ovo je samo posjet.Kad sam se vratio u motel, bila su èetiri sata. Crveno svjetlo za poruke palilo se i gasilo. Podigoh slušalicu. Crveno bi svjetlo nastavilo žmirkati sve dok ne pozovem telefonisticu. Dadoh joj svoje ime i broj sobe.- Nazvala je gospoða Hayden. Vrlo je važno da je nazovete netom se vratite.- Hvala vam. - Na trenutak spustih slušalicu, a potom okrenuh broj što mi ga je dala telefonistica. Javi se sluškinja i stara gospoða smjesta doðe na telefon.184

- Jesi li sam? - upita oprezna glasa.- Da.- Moram te smjesta vidjeti. Vrlo je važno.- O èemu se radi?- Ne želim o tome razgovarati preko telefona - reèe. - Ali, vjeruj mi, Luke, vrlo je važno, inaèe te ne bih zvala. - U glasu joj se pojavi prizvuk napetosti. - Možeš li doæi na veèeru? Pobrinut æu se da budemo sami.- U koje doba?- Sedam sati?- Izvrsno. Bit æu tamo.- Hvala ti, Luke.Spustih slušalicu i poèeh se svlaèiti. Vruæi tuš æe otkloniti nešto napetosti iz mojih mišiæa. Lijeno se zapitah, što to stara gospoða želi? Ako se brine hoæu li je podržati sutra na sudu, èini to bez razloga. U ovom trenutku nemam drugog izbora.Unatoè èinjenici da je veèer bila samo blago prohladna, kad me sluškinja uvela u knjižnicu velike kuæe, u kaminu je plamsala vatra. Stara gospoða je sjedila u jednom od naslonjaèa Ucem okrenuta prema vatri.- Posluži se piæem, Luke.- Hvala vam. - Priðoh ormariæu, na nekoliko kocki leda natoèih mali burbon pa dodah vode. Okrenuh se svojoj bivšoj punioi. - U zdravlje.- Hvala ti.Viski bijaše jaka okusa a lagano je silazio niz grlo. Prošlo je puno vremena otkako sebi ne mogu priuštiti ovakav burbon. Polako sam ga srkao. Nije ga imalo smisla najednom ispiti.- Dakle? - upitah.Stara gospoða podiže u mene pogled.- Je li sluškiuja otišla? Klimnuh.- Uvjeri se jesu li vrata zakljuèana.Poðoh sobom i provjerih vrata. U susjednoj prosto riji ne bijaše nikoga. Vratih se do nje.- Èemu ta tajnovitost?185Bez rijeèi je podigla svoju torbicu i otvorila je. Izvadi omotnicu i doda mi je. Bila je adresirana na nju. Upitno je pogledah.- Proèitaj to.Odložih èašu i otvorih pismo. Bilo je na glatkom bijelom papiru i ispisano strojopisom.DRAGA GOSPOÐO HAYDEN,Vi me ne poznajete, ali ja sam dugo bio Tonyjev prijatelj. Pred nekoliko tjedana dao mi je svežanj pisama i rekao da su vrlo vaina, te da mu ih prièuvam. Takoðer mi je rekao da ima dosta neprilika s vašom kæeri, i kad doðe vrijeme da se stvari rašèiste, ova pisma æe se pobrinuti da dobije sve što mu pripada. Otvorio sam sveianj i pregledao pisma. Napisale su ih vaša kæi i vaša unuka, a zadnje od njih staro je dva mjeseca. Bila bi vrlo zanimljiva policiji, novinarima još i više, jer su obje bile zaljubljene u Tonyja. Ali Tony je sada mrtav i ja sam posljednji zainteresiran da nekima stvaram više neprilika nego ih veæ imaju. Stoga, ako vas ta pisma zanimaju, stavite u osobne poruke Exsaminera, ne kasnije od èetvrtka, ovu poruku: DOÐI KUÆI, SVE JE OPROSTENO. TETA CECELIA. Tada æu s vama stupiti u vezu, prije nego s njima odem nekamo dalje. Ali zapamtite: bez advokata, bez pajkana, ili nema posla.Pismo nije bilo potpisno. Pogledah u nju.- Pa, što misliš? - upita.- Mogao bi biti kakav èudak. Èuo sam u novostima o luðacima koji ljudimalpišu pisma.- Ne bih rekla, Luke. Nazvala sam Noru i pitala je da li je Ricciju pisaia kakva pisma, a ona mi je rekla da jest. Upitah je što je U njima bilo, a ona mi reèe da me se to ne tièe. Potom sam je pitala da li zna da mu je i Dani pisala pisma. Jako se naljutila i prekinula vezu.

- To je svojstveno Nori. Kad god iskrsne nešto sa èime se ne želi suoèiti, ona to izbjegava. Mislite li da pismo ima nekog smisla?- Možda nema - reèe. - Ali ja ne bih .željela ništa .stavljati na kocku.186

- To je samo neka plitka ucjena. Èak ako tom neznancu i platite, neæete znati nije li zadržao nekoliko pisama za još jednu ucjenu. Ja bih to predao policiji.- Zar nas veæ nema dovoljno u novinama? Želiš li još?Zagledah se u nju.- Niste li veæ dovoljno uèinili da zaštitite vrijedno prezime Havden? - uzvratih sarkastièno. - Mislite li da još bilo što može Nori oduzeti dobar glas koji je veæ izgubila? Mislite li da su ljudi toliko glupi da ne znaju što se dogaðalo u njenoj kuæi?- Ne. Ljudi nisu glupi, ah ti jesi! - Stara gospoða ljutito zatisne omotnicu natrag u torbicu. - Više me se ne tièe što kažu ili pišu o Nori. Ništa ne mogu uèiniti da to sprijeèim; iskreno, ja to èak i ne namjeravam pokušati. Ali ti vjerojatno nisi proèitao pismo.- Proèitao sam ga.- Jesi li proèitao dio gdje se kaže da je neka pisma pisala Dani, te da je i ona bila zaljubljena u Riccija? - upita ona razdražljivo.- Proèitao sam, ali se nisam osvrtao. Naposljetku, Dani je još klinka.- Tada si ti gluplji no što sam mislila. Dani po godinama može biti dijete, ali jesi li je dobro pogledao? Ona je tjelesno zrela, a sazrela je uskoro nakon jedanaest goðina. Ona je po svemu kao svoja majka. Nora je svoje prvo seksualno iskustvo imala s jedva trinaest godina, a prvi pobaèaj kad joj je bilo nešto preko petnaest. Bila su još barem dva, što ja znam, prije nego se za tebe udala!Zurio sam u nju.- I vi ste sve to znali? Spustila je pogled.- Znala sam - prizna tiha glasa - ali sam se nadala da æe to ostati stvar prošlosti, ako se uda za tebe. Da æe odrasti i uvidjeti kakva je bila budala.- Ali ste se i dalje zauzimali za nju. I dalje ste je branili.- Ja sam joj majka - reèe stara gospoða jednostavno. Oko nje je lebdjelo nekakvo ponosno dostojanstvo. - Nikad se zapravo nisam brinula za prezime Havden,187nego za svoju kæer. Jednako, kao što se ni sada ne brinem za prezime, nego za Dani. Ne želim da bude prokleta prije nego joj se pruži prilika. Ne želim da bude poput svoje majke. Želim joj pomoæi.- Nora je èak rekla da ja nisam Ðanin otac - rekoh.- Znam što je Nora rekla. Mislim da sam dovoljno stara da sada prihvatim istinu. Pitam se, jesi li to ti?Odložih svoju èašu.- Stavite me na kušnju pa odluèite. Njene su se oèi ustrajno držale mojih.- Sumnjam da èak i Nora zna jesi li ti Danin otac Ui nisi.Nisam govorio.- Dakle, vidiš - nastavi nježno - sve se vraæa tebi. Onome što osjeæaš za Dani.Podigoh svoju èašu i još jednom otpih. Kooke leda su se u meðuvremenu rastopile i fini okus viskija izgubio se u vodi.Da, èinilo se da se sve uvijek vraæa meni. Harris Gordon je istu stvar rekao u subotu, možda malo drukèije, ali u biti isto. Ili jesam njen otac ili nisam.Okrenuh se ormariæu i dodah nešto viskija u svoju èašu. Pomislih na novoroðenèe koje sam volio prije nego sam mogao znati što æe jednog dana reæi Nora. Pa pomislih na djevojèicu s kojom sam se igrao dolje u La Jolli, na brodu, nakon što je Nora rekla da nisam Danin otac. Znao sam da sam tu djevojèicu volio jednako kao i novoroðenèe. A sada je volim jednako kao i onda.Ponovno se okrenuh svojoj bivšoj punici.- Da bi èovjek postao otac vjerujem da nije dovoIjan samo èin prirode - rekoh. - Potrebna je i Ijubav.Njene se bistre oèi zaiskriše.

- Jedino što je potrebno, Luke, jest Ijubav. Ona druga stvar zapravo uopæe nije važna.Ispih malo viskija i sjedoh.- Dakle, što æemo uèiniti s pismom?- Ja sam veæ dala oglas. Iziæi æe u èetvrtak. Danas je ponedjeljak. Imamo tri dana da otkrijemo gdje su pisma i tko ih ima.188- Dva dana. Sutrašnji i srijeda. Današnji dan smo veæ ispucali, a dobar dio sutrašnjeg provest æemo na sudu. Osim toga ne znam odakle da poènem. Savršeno ništa ne znam o Ricciju. Cak ni tko su mu bili prijatelji.- Znat æe Sam Corwin.- Sam? - upitah èudeæi se. Nisam ni pomislio na Sama. Baš je èudno što sam na njega zaboravio. On i Nora su se uzeli Oko godinu dana nakon naše rastave. Nekoliko puta sam ga vidio u kuæi kad bih vraæao Dani nakon njenih dolazaka k meni. Uvijek je bio pristojan i prijateljski raspoložen.- Da, Sam. Jadni Sam. Znao je kakva je Nora kad ju je oženio, ali je mislio da æe je moæi promijeniti. Nakon što je srela Riccija, vjerujem da je èak i Sam odustao. Rastao se od nje zbog Riccija i bio kadar provesti potpunu pravnu podjelu vlasništva.- Znaèi da je Sam vjerojatno imao nešto protiv nje.- Imao je nešto protiv njih oboje.Iza nje se otvoriše vrata i u sobu uðe sluskinja.- Veèera je postavljena, milostiva. Ustadosmo, a stara mi se gospoða nasmiješi.- Smijem li te primiti pod ruku, Luke? Uzvratih joj smiješak.- Bit 6e mi èast.2Po prvi put priðoh prednjem ulazu u zgradu. Parkiralište bijaše ispunjeno pa sam kola morao ostaviti nekoliko blokova dalje. Hodao sam krivudavom stazom što je s ulice vodila do ulaza. Vrtlar u radnom odijelu podrezivao je urednu živicu što je rubila stazu. Dok sam prolazio, podigao je pogled. Na njegovu èelu ugledah krupne kapi znoja od jutarnjeg sunca.Pogledah u staklena vrata. Zlatnom folijom na njima bijaše ispisan natpis:189DRŽAVA KALIFORNIJA OBLAST SAN FRANCISCASud za maloljetneOdjel za nadzorKalifornijski omladinskinadzorni odborUðoh i obreh se u velikom predvorju ispunj”enom novinarima i snimateljima. Bljesnu nekoliko fleševa i na mene nagrnu nekolicina novinara. Bili su puno manje nasilni nego prije nekoliko dana.- Možete li nam nešto reæi kako æe teæi obrana vaše kæeri, pukovnièe Carey?Odmahnuh glavom.- Ne, ne mogu. Koliko znam, po zakonu ove države maloljetniku se ne sudi. Ovo je samo prvo u nizu skrbnièkih saslušanja.- Hoæete li nastoj”ati dobiti skrbništvo nad svojom kæeri?- Na sudu je da odluèi. Uvjeren sam da æe se u prvom redu voditi raèuna o probicima moje kæeri.- Jeste h vidj”eli svoj”u kæer?- Posjetio sam je u nedjelju poslijepodne.- Je h s vama bila njena majka?- Ne, njena maj”ka bijaše bolesna.- Da li ju je njena majka uopæe posjetila?- Ne znam. Ali znam da je bilo njenih paketa.- Znate li što je bilo u njima?- Odjeæa, Jcnjige, slatkiši.- 0 èemu ste vi i vaša kæi razgovarali?- Ništa osobito. Razgovor oca i kæeri, rekao bih.- Je li vam rakla nešto više o onome što se dogodilo u petak naveèer?Pogledah novinara koji me j”e to pitao.

- Uopæe o tome nismo razgovarali.- Jeste li saznali išta što bi moglo baciti više svjetla na ono što se dogodilo?- Ne - rekoh. - Ne znam ništa više od onoga što sam juèer èuo na istrazi suca istražitelja. Vjerujem da je veæina vas bila tamo. A sada, budite tohko ljubazni pa me pustite ...190Otvoriše mi prolaz.Sud za maloljetne bio je lijevo od ulaznog predvorja. Slijedio sam strelicu dugim hodnikom, pa nastavio iza ugla. Druga je strelica pokazivala na stubište što je vodilo dolje. Sišao sam i našao se pred staklom ograðenom èekaonicom. Proðoh njome i otvorih vrata Suda za maloljetne.Na udaljenom kraju male sudnice bio je podij. Pred suèevom klupom dugaèki stol s nekoliko stolica. Zidovi bijahu olièeni državnim bojama, a na dugom zidu èetiri velika prozora. Ostatak prostora zauzimalo je nekoliko dodatnih stolica i klupa.Dok sam stajao, iz jednih od vrata iza suèeva stola uðe neki èovjek. Kad me ugledao, zastane.- Hoæe li se ovdje održati saslušanje Dani Carey?- upitah.- Da, ali iSte poranili. Sud se ne saziva prije devet sati. Možete prièekati vani u èekaonici. Bit æete pozvani.- Hvala vam.U èekaonici je bilo nekoliko klupa. Pogledah na svoj; sat. Osam i trideset pet. Zapalih cigaretu.Nekoliko iminuta kasnije uðe neki muškarac. Pogleda me, zapali cigaretu i sjedne.- Sudac još ni nutra? Odmahnuh glavom.- Kvragu - reèe. - Kladim se da bum opet zgubil pol nadnice. Dobro me košta svaki put kad dojdem sim. Nikak da se private mog sluèaja.- Imate ovdje dijete?- Aha - reèe pridošlica trgnuvši glavom. S cigarete mu na prljavu košulju padne pepeo. On se i ne osvrnu.- Tu drže moju klinku. Prava mala kurva, takva vam je ona. Rekal sam im da je zadrže kad je iduæi put pokupe, ali ne, ipak su me dovlekli sim.Zagleda se u me.- Cek, zgledate mi poznati - reèe. - Sam vas veæ prije vidil tu?- Ne, ovo mi je prvi put.- Brate, i vi ste se zakopali. Stalno vas buju zvali da dolazite sim, sve dok ne pristanete da klinku odvedete doma. Klinki je istom petnaest let, vele oni. Mora191te joj pružiti priliku, ikažu. To i napravim, i kaj se dogaða? Dva dana kašnje poèela je delati u hotelu za pet karti po mušteriji. Zaškilji gore kroz dim svoje cigarete.- Ste sigumi da vas nis” tu prije vidil? Odmahnuh glavom.Trenutak se zagleda u mene, a potom pucne prstima.- Znam vas! Vidil sam u novinama vašu sliku. Vi ste momak èija je klinka koknula maminog frajera!Ne rekoh ništa.- Kaj to ni pizdarija? U kakva sve govna ti klinci danas ne upadneju. Recite mi, frajer je i nju ševil? Opæe me ne bi èudilo da je. Novine vam ne daju ni pol prièe.Osjetih kako mi se stišæu ruke. Prisilih se da opustim prste. Nije se imalo smisla naljutiti. Morao sam se priviknuti na takve tvari. Osjetih probadanje u sreu. Dani æe se takoðer morati na to naviknuti. To je još mnogo gore.Uðoše dvije žene. Doimale su se poput Mekslkanki 1 uzbuðeno brbljale na španjolskom. Kad su nas ugledale odjednom zašute, zatim priðu klupi i sjednu. Mlada je mogla biti trudna.Trenutak kasnije uðe Crnkinja, zatim muškarac i žena. Ženino lice bijaše oteèeno i natuèeno, a imala je i masnicu pod okom. Muškarac je pokuša uzeti za ruku i

povesti da sjedne, ali ona ljutito odgurne njegovu ruku i sjedne uza suprotan zid. Nije ga ni pogledala.Crkinja progovori jednoj od Meksikanki:- Kaj misliš, buju ti vrnuli curicu, dušo? Trudna žena naèini iklasièni pokret neznanja.- Ne znam - reèe sa slabašnim španjolskim naglaskom.- Za njih je to štednja Skaj ih ovdi drže, dušo. Ziher je tak. Ak ostane tu, to košta sam” èetrdeset dolara za uzdržavanje. Puste da je odvedeš doma i moraju ti dati sedamdeset. To je lova, dušo.Trudna djevojka slegnu ramenima. Reèe nešto na spanjolskom drugoj ženi a ova klimne u žestoki znak suglasnosti. Na klupi uza zid žena s masnicom poèe tiho plakati.192Još nekolicina ljudi siðe stubama i uskoro sve klupe bijahu zauzete. Oni za koje više nije bilo mjesta poèeše se okupljati izvan èekaonice. U pet do devet pojavi se Harris Gordon, a za njim Nora i njena majka. Ustadoh i iziðoh da ih doèekam.Harris Gordon pogleda kroz staklo.- Èini se, prilièno puno.- Cekaonica je puna - rekoh. - Cini se da nismo jedini koji imaju neprilike.Onda mi uputi èudan pogled.- Ljudi u nevolji rijetko su sami. Prièekajte ovdje. Provjerit æu u sudskog pomoænika što sudac oèelkuje, kad bismo mogh stiæi na red.Zatim je nestao u hodniku. Okrenuh se Nori.- Kako si? - upitah prijazno.Klimnula je, a oèi joj na mom licu poèeše tražiti kakav znak podrugljivosti.- Dobro šam. Kad sam juèer bila gotova sa sudom, pošla sam kuæi i ostala u krevetu. Bila sam potpuno iscrpljena.- Razumijem to. Ono što si uèinila nije bilo lako.- Jesam li bila dobra? Nisam željela reæi ništa više od onoga što sam morala. Jedva sam se prisilila da svjedoèim, ali nisam imala izbora, zar ne?- Tako je. Nisi imala izbora. Gordon se vrati.- Neæemo dugo èekati - reèe. - Mi smo treæi sluèaj po redu. Prva dva ne bi im smjela oduzeti više od petnaest minuta, rekao mi je pomoænik.Zapalih cigaretu i naslonih se na zid. Otvoriše se vrata sudnice i ja zaèuh kako netko izvikuje neèije ime. Okrenuh se i ugledah dvije Meksikanke na nogama. Vrata se zatvoriše za njima. Toèno devet sati.Unutra nisu mogle biti duže od deset minuta. Dok su prolazile, trudna žena je plakala. Sudski pomoænik prozove drugo prezime. Bijaše to muškarac koji je stigao odmah iza mene.Izišao je za manje od deset minuta; na Mcu mu izraz samozadovoljstva. Na putu do stuba zaustavi se preda mnom.- Ovaj æe je put zauvijek zadržati. Rekal sam im da mogu bacit kljuè, kaj se mene tièe!13 Kamo Ijubav ode193Ne reikoh ništa. On se okrenu i otaipka stubama. Iza sebe zaèuh glas sudskog pomoænika:- Carey.Proðosmo kroz èekaonicu u sudnicu. Sudski pomoænik nam pokaza prema stolicama za stolom ispred suèeve klupe i promotri nas s izrazom dosade na licu.- .leste li prvi put ovdje? Klimnusmo.- Sudac je na trenutalk izišao. Odmah æe se vratiti. Rijeèi samo što su rnu izišle iiz usta, a iza njega seotvoriše vrata.- Ustanite, ulazi sud - pozove nas sudski pomoænik. - Objavljujem da Sud za maloljetne države Kalifornije, oblasti San Francisca, pod predsjedništvom velepoštovanog suca Samuela A. Murphvja, poèinje zasijedati.Sudac je bio visoki muškarac u ranim šezdesetim godinama. Kosa mu bijaše bijela i rijetka, a iza njegovih oèala rožnatih okvira bijahu plave prodorne oèi. Nosio

je izgužvano smeðe odijelo, bijelu košulju i tamaiu kestenjastu kravatu. Sjeo je i sa stola pred sobom podigao papir. Klimne pomoæniku.Sudski pomoænik ustane i priðe vratima na desnoj strani. Otvori ih.- Danielle Carey.Dani uðe unutra i oklijevajuæi se ogleda. Onda nas opazi i potrèi prema nama. Nora se napola podiže sa svoje stolice i njih dvije veæ bijahu u zagrljaju.- Majko. Majko, jesi li dobro?Nisam razumio što Nora mrmlja. Trenutak pogledah u stranu. Nisam povjerovao ni pola od onoga što je Nora izigravala. Na vratima se pojavi još jedna prilika. Bijaše to gospoðica Spicer, nadzornica. Stajala je i promatrala Dani i Noru.Pogledah u suca. On je takoðer promatrao. Steikao sam dojam da je to nekako važno, i da je sudac sve to promišljeno uprilièio.Na istoj strani sobe otvoriše se još jedna vrata i unutra uðe policajac u odori. Bio je smeðokos i srednje visine. Plavozlatni znak prišiven na njegovu ramenu imao je obilježja šerifova ureda oblasti San Francisca. Zatvori vrata i naslond se na njih.194Dani ostavi Noru i poðe poljubiti baku, a zatim priðe do mene. Oèi su joj sjale. Poljubi me u obraz.- Majka je ipak došla, tata. Majka je ipak došla! Nasmije^ih joj se.- Rekoh ti da hoæe.Gospoðica Spicer uðe u sudnicu i priðe rubu stola.- Sjedni ovdje do mene, Dani.Dani me ostavi i sjedne. Pogleda Harrisa Gordona.- Hej, gospodine Gordon.- Hej, Dani. Sudac se nakašlja.- Ovo je vrlo neslužbeno saslušanje. Jedino kako bih znao ;tko ste vi, hoæete li se, molim vas, predstaviti?- Smijem li ja, vaša visosti? Sudac klimnu.- Samo izvolite, gospodine Gordon.- Meni slijeva je Nora Hayden, majka dijeteta. S moje desne strane je gospoða Hayden, baka djeteta po majci. Do nje je pukovnik Luke Carey, otac djeteta.- A vi radite kao odvjetnik djeteta?- Da, vaša visosti - reèe Gordon. - A takoðer i kao pravni savjetnik obitelji.- Shvaæam. Pretpostavljam da ste se svi upoznali s gospoðicom Marian Spicer, nadzomicom dodijeljenom ovom sluèaju?- Jesmo, vaša visosti.- Tada mislim da možemo poèeti. - Podigao je list papira sa svog stola. - Prošlog petka uveèer, postupajuæi po 502. èlanu kalifomijskog zakona za maloljetne, policijski je odjel povjerio nadzornici maloljetnih prijestupnika nadzor nad maloljetnicom Danielleom Norom Carey, s pritvorom. Razlozi su tome što je spomenuta maloljetnica izvršila èin ubojstva, krivièno djelo u državi Kaliforniji. Od tada je maloljetnica po zakonu zadržana pod nadzorom u maloljetnièkom pritvoru, s izuzetkom prve noæi, kad je puštena pod nadzor gospodina Harrisa Gordona, odvjetnika, na savjet lijeènika, kako bi se zaštitili njeno zdravlje i dobrobit. Jutros smo ovdje kako bismo saslušali zahtjev što ga je podnio odjel za nadzor, da se ova maloljetnica dalje drži pod nadzorom, sve dok odjel za nadzor ne uzmogne13*195potpuno istražiti sve eimbenike u vezi s razlogom zbog kojeg je maloljetnica dovedena pred ovaj sud.Sudac spusti papir i pogleda Dani. Glas mu bijaše prijazan i blag.- Unatoè zakonskom prizvuku svega ovoga, Dani, ovo nije suðenje, niti si ti suoèena s ikakvim kriminalistièkim sudbenim postupkom. Ti si ovdje jer si poèinila pogrešan èin, vrlo pogrešan èin, ali mi nismo ovdje da te kaznimo. Mi ti želimo pomoæi, uzmognemo li, da više nikada ne èiniš zla djela. Razumiješ li to, Danielle?Danine oèi, ma njenu blijedom licu, bij”ahu krupne i pronicave.

- Mislim, da - reèe oklijevajuæi.- Drago mi je da razumiješ, Danielle. Važno j*e da shvatiš kako, premda neæeš biti kriminalno kažnjena za ono što si uèinila, ne možeš izbj”eæi odreðene posljedice koje proizlaze iz tog prijestupa. Zakon mi nalaže da te obavijestim o tim moguæim posljedicama i tvoj”im pravima pred ovim sudom. Pratiš li me?- Da, gospodine.- Ovaj te sud ima pravo odvesti od kuæe i smjestiti u državno omladinsko popravilište, sve dok ne postaneš punoljetna. Može te smjestiti i u duševnu bolnicu na promatranje. Može ti èak naæi posvoj”itelj”e ako zakljuèi da nije u tvoju korist vratiti te tvojoj” užoj obitelji ili bilo kome od tvojih roðaka. Sud te može za sve vrij”eme dok si pod nj”egovom nadležnošæu zadržati pod nadzorom, tako da æeš, bez obzira s kime živiš, ostati u dodiru s nadzornicom koja ti je dodijelj”ena, dok te toga ne odriješi sud ili ne postaneš punoljetnom. Ali ja želim da slij”edeæe imaš na pameti: što god ovaj sud odluèi, neæe imati kazneni znaèaj, nego æe samo predstavljati njegovo mišljenje da je to u tvom najbolj”em interesu. Razumiješ li to, Danielle?Dani kimnu i pogleda u stol pred sobom. Opazih kako joi se n.”ke nervozno izvræu.- U bilo koj”e doba sudbenog postupka pred ovim sudom - nastavi sudac - ti se, naravno, imaš pravo ?avjetovati. Imaš pravo pozivati svjedoke u svoju korist, kao i pravo ispitivati svakog svjedoka kojeg možda smatraš štetnim za svoju najbolju korist. Razumij”eš li to, Danieile?196\- Da, gospodine.- Nadalje, obvezan sam izvij”estiti tvoje roditelje da imaju ista prava, tj. da se savjetuju, svjedoèe i ispituju... Sada æemo otvoriti saslušanj”e na zahtjev. Gospoðice Spicer, hoæete li, molim vas, iznijeti svoje razloge za zahtjev upuæen sudu da zadržite u pritvoru ovu maloljetnicu?Nadzornica ustane i progovori blagim, j”asnim glasom:- Postoje dva razloga za ovaj zahtjev, vaša visosti. Prvo, priroda èina kojeg je dijete poèinilo pokazuje emocionalni poremeæaj" koji j”e puno dublji nego što je mogao otkriti uvodni psihološki i psihijatarski pregied. Sa ciljem dobrobiti i blagostanja djeteta, mi zahtjevamo dodatno vrijeme kako bismo u potpunosti obavili takvo ispitivanje. Drugo, dodatno vrijeme nam je takoðer potrebno kako bismo ispitali djetetovu širu okolinu i obiteljski život, što bi nam pomoglo da sastavimo prikladnu preporuku za njegovu buduæu skrb i lijeèenje.Sjela je.Sudac nam se okrenu.- Imate li kakvih primjedbi na ovaj zahtjev? Harris Gordon ustane.- Ne, vaša visosti. Mi imamo potpuno povjerenje u iskustvo i mišlj”enje odjela za nadzor, kao i njegovu sposobnost da naèini toènu procjenu i odreðenje svih èimbenika u ovome sluèaju.Suèev glas bio je malko veseo. Znao je da Gorðon iie može reæi ništa drugo, da nema izbora. Zahtjevi za zadržavanj”em uvij”ek su se odobravali.- Hvala vam na vašem izloženom povjerenju, gospodine Gordone. Vjeruj”emo da smo to zaista zaslužili.On trenutak spusti pogled a potom nastavi:- Odluka je ovog suda da se odobri zahtjev odjela za nadzor in re Danielle Nore Carey, maloljetnice, i, nadalje, da se ona privremeno proglasi štiæenicom ovoga suda, dok se ne donese konaèna odluka. Odreðujem datum cjelokupna sudskog saslušanja svega što se tièe ovog sluèaja, za danas tjedan dana. Oèekujein da æe se tada sve ovdj”e prisutne stranke vratiti te da æe se pred mene položiti svi dokazi i ispitivanja što se odnose na ovaj sluèaj. Takoðer oèekuj”em da æe mi se, ne kasnije197od dvadeset èetiri sata fprij”e saslušanja, pismeno predložiti sve zamisli o dalj”njem skrbništvu i dobrobiti ovoga djeteta.

Nakon toga on žestoko” zakuca svojim batom po stolu. Pogleda dolje u Dani, i glas mu ponovno postade prijazan i blag, nimalo nalilk njegovu službenom prizvuku:- To znaèi da æeš se vratiti u barake, Danielle, sve dok se tvoj sluèaj ne istrraži. Budi dobra djevojèica i suraðuj” s gospoðicom Spiocer i drugima, i sve æe biti puno lakše i bolje za sve noas. Razumiješ li?Dani klimne.Sudac pogleda nadzormicu.- Prije nego je vratitte do baralka, gospoðice Spicer, možete Daniellu i njene roditelje odvesti u moje odaje.Nadzornica klimne i uastane. I mi ustadosmo.- Hvala vam, vaša vmsosti - reèe Gordon.Sudac klimne a mi kirenusmo za gospoðicom Spicer kroz vrata iza podija.3Suèeve odaje èinile sui dvije male prostorije; manja bijaše za nj”egova pomofinika a veæa za suca. Gospoðica Spicer povede nas u ve;æi ured. Jedan nj”egov zid prekrivale su pravne knj”ige: a na ostalima bijahu fotografij”e i uokvirene diplome. ffokuæstvo su upotpunjavali uredan pisaæi stol i nelkolik”:o stolica.- Udobno se smj”esti.te - reèe gopoðica Spicer obzirno. - Ja moram na nekoliko minuta u svoj ured. Odmah æu se vratiti.Kad se za njom zatvoriše vrata, Nora se okrenu Dani.- Mršava si mi. I zaššto nisi odj”enula onu lijepu haljinu što sam ti je posllala? što misliš, kakv je to dojam ostavilo na suca? EPomislit æe da se èak dovoljno ne brinemo kako bismoo te pristojno odj”enuli. Gdj”e si našla te grozne stvari? Nikad ih prij”e nisam vidjela.Promatrao sam Dani. Licem J”OJ” prijeðe èudno snošlij”vo strplj”enj”e. Prièek:^i da Nora završi svoj nastup,198a tada joj” se u glasu pojavi slabi prizvuk podruglj”ivosti.- Ovo nije škola gospoðice Randolph, majko. Moram nositi isto što nose sve djevojèice. Oni nam daj”u odjeæu.Nora se zagleda u nj”u.- Uvjerena sam da bi ti dopustili da nosiš svoje vlastite stvari, da si ih zamolila. Vj”erujem da to èine samo zato što veæina ostale djece nema nièeg svoga.Dani ne odgovori. Izvadih cigaretu. Ona me pogleda. Bacih joj kutiju i ona j”e spretno uhvati.- Dani! - Norin glas bij”aše užasnut.- Oh, daj” šuti, Nora! - Glas stare gospoðe bio j”e razdražljiv. - Sad možeš prestati glumiti, nema publike. Znaš da puši. Dovoljno puta sam te zamolila da je odvratiš, ali bi uvijek rekla da u tome ne vidiš nikakva zla.Pogledala je Dani.- Doði ovamo, dijete. Dani joj priðe.- Da, bako.- Postupaj”u li dobro s tobom?- Da, bako.- Dobivaš dovoljno hrane? Dani se nasmiješi.- Više nego dovolj”no. Ipak, nisam j”ako gladna.- Moraš jesti kako bi održala snagu. Ne možemo sebi priuštiti da se još i razboliš.- Neæu se razbolj”eti, bako.- Mogu li ti štogod poslati? Dani odmahnu glavom.- Ne, hvala ti, bako.Stara gospoða j”oj poljubi èelo.- Èini ono što ti sudac kaže, Dani. Budi dobra curica, suraðuj, pa æemo te brzo izbaviti odavde.Dani podiže u nju pogled i klimne. U oèima joj bijaše èudna mudrost. Kao da je bolje od stare gospoðe znala što æe joj se dogoditi. Ali ne reèe ništa.Umjesto toga okrenu se meni.

- Imaš li još uvijek dolje u La Jolli onaj brod? Odmahnuh glavom.- Ne, Dani.199- Ne valja - reèe. - željela bih opet s tobom ploviti.- Možda jednog dana hoæemo, Dani. Kad iziðeš odavde.Klimnula je i ja vidjeh kako mi ne vjeruje.- Jedna od èuvarica mi je rekla da je u novinama vidjela sliku tvoje žene. Kazala je da je vrlo lijepa. - Pogledala me u oèi. - Novine pišu da je razlog što nije ovamo došla s tobom taj, što æe roditi.- Tako je, Dani.- Kada?- Svaki trenutak - rekoh. - Lijeènik je mislio kaiko bi bilo bolje da ne putuje.Njenim licem prijeðe nenadani osmijeh.- Znaèi da je istina ono što su pisale novine? Drago mi je.- Istina je. - Uzvratih joj osmijeh. - Misliš li da je posrijedi bio kakav drugi razlog što nije došla?Dani krajiokom oka letimieno pogleda prema Nori. Ova se mazala ružem; oèito joj je bio dosadan naš razgovor.- Ne znam - reèe Dani tiha glasa. - Isprva sam mislila da ne dolazi zato što nie mrzi.Nasmijah se.- Odakle ti ta pomisao? Opet iskosa pogled prema Nori.- Ne znam. Bila je to samo pomisao.Vrata se otvoriše i u sobu se vrati gospoðica Spicer. Kroz otvorena vrata ugledah priliku èuvarice.- Sad æeš morati poæi, Dani.- Dobro - odgovori Dani. Zgnjeèila je u pepeljari cigaretu i poljubila me. - Zdravo, tata.Poljubila je svoju baku a onda prišla Nori. Mati Oko nje savije ruke i pogleda Dani u oèi.- Ti znaš da te ja volim, zar ne, Dani? Dani klimne.- Više no ikoga drugog? Dani ponovno klimne.- Koliko puno, srce?Shvatih da igraju igru što su je igrale i puno puta prije. Nisam mogao reæi znaèi li ona Nori doista nešto ili ne.200- Najviše, majko.Nora me pogleda da vidi jesam si èuo odgovor. Nasmijah se. Dani se okrenu, pogleda me, a oèi joj se zapanje. Vjerojatno ima nešto u tome što se zove telepatija, jer sam bio siguran da zna èemu sam se smijao.Sad se Dani okrenu i poljubi majku.- Zdravo, majko.Nora me pogleda. Lice joj bijaše zajapureno i Ijutito. Zausti da nešto kaže, ali zagrize u usnu i osta nijema.- Dok ste svi ovdje - reèe gospoðica Spicer prijazno, nakon što je zatvorila vrata za Dani - pitala sam se ne bismo li mogli utanaèiti naše sastanke. To bi ubrzalo stvar. - Poðe iza stola i sjedne. - Mogu li vas, gopoðice Hayden, posjetiti sutra poslije podne?- Bolje bi bilo u èetvrtak - reèe Nora. - Posluga æe imati slobodno, pa æemo biti same. Imale bismo vremena razgovarati.- Bilo bi puno korisnije da je posluga na raspolaganju - reèe gospoðica Spicer. - Željela bih i s njima razgovarati o Dani.Nora pogleda Gordona.- Ne znam. - Oklijevala je. - Nisam baš oduševIjena mišlju da s poslugom raspravljam o osobnim stvarima. Èini mi se da ionako ništa pametnije ne rade, nego traèaju. Od njih ništa ne biste saznali.- Moj je posao da o vašoj kæeri saznam što više mogu, gospoðice Hayden. Možete biti uvjereni da æu postupati što je moguæe neupadljivije.Nora ponovno pogleda Gordona. Klimnuo je. Ona se okrenu nadzornici.

- Biste li mogli doæi sutra ujutro?- Bolje bi bilo poslijepodne. Ujutro imam dogovoreno u školi gospoðice Randolph.- Onda u srijedu poslijepodne - složi se Nora mrzovoljno. - U dva sata.- Dva sata æe biti u redu. - Gospoðica Spicer pogleda Norinu majku. - Odgovara li vam èetvrtak?Stara žena kMmne.- Je li devet sati ujutro prerano?- Ja rano ustajem - odgovori stara žena.201Gospoðica Spicer se Okrenu meni.- Kada bi vama odgovaralo, pukovnièe?- Bilo kada. Vi recite.- Ne znam vaše planove, pukovnièe - reèe. - Znam da vam je” žena trudna. Nisam bila sigurna ne kanite li se vratiti u Chicago i doæi natrag na saslušanje. Mogu se prilagoditi pirema tome kad vama bude zgodno.èekajuæi da završi saslušanje, ja sam se nadao da æe se moj ostanak pokazati nepotrebnim. No sada se više nije imalo što èekati. Shvatio sam da æu ostati. Moram poslij”epodne nazvati Elizabethu i reæi joj da se ne vraæam kao što j”e bilo zamišlj”eno.- Bit æu ovdj”e, gospoðice Spicer - rekoh. - Vi izaberite vrijeme.- Hvala vam, pukovnièe Carey. U petalk u èetiri sata poslijepodne u vašem motelu?- Dobro.- Znaèi, sad možemo poæi? - upita Nora.- Još samo nešto, gospoðice Hayden.- Da?- Sudac me zamolio da od vas zatražim dopuštenj”e kalko bih nabavila kopij”u brakorazvodne parnice izmeðu vas i pukovnika Careyja.Nora planu.- Ovo je kraj”nje besmisleno! Ne vidim nikakva razloga da se zabada nos u moju prošlost. Pa Dani je bila još mala kad je odobrena rastava.- Sud ima pravo na svaku obavij”est koja se tièe do"brobi”ti vaše kæeri. Mislim da biste trebali dati takvo tdopuštenj”e. Oni imaju pravo zatražiti sudsike zapise, znate. Zar ne bi bilo lakše suraðivati?- Ne prijetite li vi to meni da æete moju kæer zadržati dok ne pribavite te zapisnike? - upita Nora ledena glasa.Gospoðica Spicer nije se ni najmanje “prestrašila. Mirno je pogledaia Noru.- Uopæe ne prij”etim, gospoðice Hayden - reèe prijazno. - Samo vas obavještavam o pravima ovoga suda. Ako ste i najmanj”e zabrinuti za dobrobit vaše kæeri, uèindt æete sve što možete da pomognete. Objašnjavam li ja to pravilno, gospodine Gordone?202- Da, gospoðice Spicer. - Harris Gordon se okrenu Nori. - Dani j”e proglašena privremeno štiæenicom suda. To znaèi da je njihovo punomoeje nad njom apsolutno. Predlažem da date svoj pristanak.- Mislila sam da se smatrate mojim odvjetnikom! - reèe Nora ljutito. - Meðutim, sve što ste uèinili na sudu bilo je da ste se suglasili sa sucem. Sada se slažete s ovom ... ovom ženom! Zar ja zaista moram ovdje stajati i biti ovako ponižavana? Zar moramo i daije ostajati u ovom idiotskom sudu? Sto oni znaju o postupanju s našim staležom, nakon što imaju posla s ljudima koje obièno drže ovdje? Zar se ne možemo žaliti višem sudu ili štogod drugo?- Dani je maloljetnica. Ovo je jedini sud gdje se ona zakonski može pojaviti.Nora se bijesno zagleda u njega; iz oæiju joj je sijevaia ljutnja.- U tom sluèaju, koga vas vraga uopæe trebam?- Ja nisam zvao vas, gospoðice Hayden - reèe Gordon na nenapadno dostojanstven naèin. - Vi ste zvali mene. Povuæi 5u se kad god vi to od mene zatražite.Nora ga je još trenutak gledala, a potom se okrenu u stranu.- Oh, do vraga i s tim! Uèinite što god hoæete. Fuæka mi se!Izjurila je iz ureda zalupivši za sobom vratima. Gordon se okreniu nadzomici.

- Isprièavam se zbog svog klijenta. Zbog èitavog ovog nesretnog slu”èaj”a postala je razdražljivom.- Shvaæam, gospodine Gordone.- Imam u svom uredu kopiju brakorazvodne parnice. Ako nemate ništa protiv, ja æu vam je pripremiti pa možete svratiti u bilo koje doba.- Hvala vam, gospodine Gordone. - Marian Spicer ustane. - Vjerujem da je to za sada sve.Okrenusmo se i poðosmo prema vratima. Stara gospoða uputi se prva; slijedili smo je Gordon pa ja. Nadzornièin glas pozva me natrag.- Pukovnièe Carey, smijem H vas samo trenutak zagnjaviti?Okrenuh se i vratih do nje.- Da, gospoðice Spicer?203Obdari me laganim smiješkom.- Drago mi je što ostajete, pukovnièe. Uvjerena sam da æe i Dani biti vrlo sretna. Zabrinula se da možda neæete moæi.- To je najmanje što mogu uèiniti. Èak bi i potpunom neznancu bilo teško iznevjeriti dijete u ovakvom momentu.Trenutak me èudno gledala, a potom spusti pogled.- Vjerujem da je tako, pukovnièe.Kad sam izišao, moja me bivša punica èekala na stražnjem sjedištu rollsa. Ona mi mahnu i ja priðoh.- Gdje je Nora? - upitah.- Otišla - reèe stara gospoða. - Otišla je i prije nego sam ja izišla. - Pogledala je niz cestu. - Gdje si parkirao?- Nekoliko blokova niže.- Uði. Prebacit æemo te onamo.Uðoh, i veliki automobil velièanstveno kliznu u promet.- Jesi li nazvao Sama Corwina?- Ne. Mislio sam ga nazvati danas poslijepodne. - Natmureno pogledah kroz prozor.- Nešto si potišten - primijeti pronicavo. - Zar ti je gospoðica Spicer rekla nešto što nama nije?Brzo je pogledah.- Ne. Kakvog bi razloga imala za to? Samo je rekla da æe Dani biti drago što ostajem.- A, dakle, to je. Još nisi rekao svojoj ženi?- Ne.- Misliš li da bi se mogla uzrujati? - upita stara gospoða. Nije èekala na moj odgovor. - Ja sam jedna stara budala. Naravno da æe se uzrujati. I ja bih. Svaki dan oèekivati dijete a biti sama doma.Veliki rolls skrenu do ruba ploènika. Bilo je puno više razloga. Primjerice, imam li dovoljno novaca da bih mogao ostati.- Mogu li išta uèiniti da pomognem? Možda bih mogla s njom razgovarati i reæi joj koiiko je važno da ostaneš.Odmahnuh glavom.- Ne, hvala. Siguran sam da æe Elizabeth razumjeti.204Otvorih vrata i iziðoh. Stara gospoða se nagne prema vratima.- Nazovi me veèeras. Obavijesti me ako štogod saznaš.- Hoæu. - Promatrao sam kako njen auto odlazi, a onda uðoh u svoj i odvezoh se u motel.Vezu sam dobio upravo oko podneva.- Zdravo! - rekoh. - Si veæ jela?- Naravno - odvrati Elizabeth. - Kako je bilo? Zaustih kako bih joj govorio o istrazi, ali me ona prekinu:- Upravo sam o tome èitala u novinama. Što su odluèili o Dani?Rekoh joj što sam kraæe mogao. Potom joj isprièah o pismu. Kad sam završio, nasta tišina.

- Elizabeth - rekoh - jesi li me èula?- èula sam te - reèe. Glas joj bijaše vrlo tih.- Jesi li dobro? - upitah.- Dobro sam - reèe. - Nikad se u životu nisam bolje osjeæala. Uživam što sam sama. Pretpostavljam da želiš ostati do slijedeæeg tjedna?Duboko uzdahnuh.- Želio bih, ako ti nemaš ništa protiv.- što još oèekuješ da æeš obaviti? - upita.- Ako sada odem, Dani æe pomisliti da je opet napuštam.- Ali ti je onda nisi napustio! - reèe Elizabeth. - Zar joj to nisi objasnio?- Jesam - rekoh. - Ali ona je još dijete. Sumnjam da je i pola razumjela. - Posegnuh za cigaretom. - Ona ovisi o meni.- I ja takoðer - reèe Elizabeth. - što misliš, kako se osjeæam? Sa svim tim susjedima što me gledaju i pitaju kako si? Oni jednako kao i ja èitaju novine. Znadu da je svaki dan viðaš!Znao sam na koga misli.- To je glupost.- Jesi li? - upita. - Jesi li siguran da je Dani jedini razlog što ostaješ?- Jasno da jesam - povikah. - Do vraga, kakav bih drugi razlog imao?205- Ne bi se ti brimio o tim pismima samo zbog Dani - odbrusi. - Veæ si mi rekao da joj više ništa ne mogu uèiniti. Zakon je štiti. Nora je ona koju ti želiš zaštititi. Shvatio bi ii to, samo kad bi htio biti pošten prema samome sebi!Zaèuh kako se na drugom kraju linije prekinula veza. Nazvah telefonisticu i rekoh da su me prekinuli, a potom zaèuh kako zvoni telefon.- Halo. - Glas joj je zvuèao kao da je plakala.- Elizabeth - rekoh. - Oprosti. Spremit æu se za povratak kuæi.- Ne, neæeš - šmrcnulla je. - Ostat æeš tamo dok se ne sredi ta cijela prokleta stvar.- Ali... - prosvjedovah. Prekimula me.- Ne. Ne, ostat æeš i izbiti sve to sebi iz glave. Kad se vratiš, ne želim da te išta još porogoni. Želim da mi se vrati cijeli suprug, a ne duh muškarca prožet krivnjom, kakav si bio u La Jolli.- AM, što je s novcem? - upitah.- Ne brini - reèe. - Upravo je stigao tvoj veteransiki èek. To je stotinu èetrdeset karti, dovoljno da nas održi tjedan dana. Bude li potrebno, uvijek mogu dobiti par stotina dolara za svoj prsten.- Elizaibeth - rekoh zadivljena glasa. Zaèuh kako je šmrcnula.- Što je?- Elizabeth - rekoh. - Volim te.4ScaasiCorwinove galerije imale su svoju zgradu u Ulici Post, nedaleko Gumpa. Bila je to uska staromodna zgrada stisnuta izmeðu dvije veæe, s posve novim proèeljem od mediteranske opeke. Ulazilo se kroz staklena vrata, odmah do male staklene vitrine ugraðene u opeki, poput uokvirene slike. U njoj je, poput dragulja, na plavu baršunu bila mala apstraktna skulptura od zavarene206bronce što je pod jantarnožutim reflektorom bacala crveni i zlatni odbljesak. Umjetnikovo ime bilo je malim crvenim slovima ispisano na bijelom kartonu, a natpis na vratima - ma vrijednoj zlatooj foliji.SCAASICORWINTokdo, San Fraaicisco, New York, London, Pariz.Otvorih vrata i uðoh. Pred mene stupi mladiæ s uredno podšišanom Vandyke bradom i raspita se glasom. koji je odgovarao njegovoj odjeæi engleskog kroja:- Mogu li vam biti na usluzi, gospodine?- Imam ugovoreni sastanak s gospodinom Convinom.- Poslužite se dizalom vama slijeva, gospodine. Uredi su na èetvrtom katu.- Hvala vam - rekoh i priðoh dizahi.Vrata se kao èarolijom otvoriše netom sam im piišao.- Èetvrti kat, molim.

- Cetvrti kat - ponovi liftoboj zatvarajuæi vrata, - Hvala vam, gospodine.Letimièno pogledah liftboja i slkoro istodobno se posramih svoje krpe od šezdeset dolara, s tri dugmeta. èak je i on nosio odijelo engleskog kroja.Stupih u bogato namještenu primaæu sobu. Za stolom bijaše još jedna Vandyke brada.- Imam ugovoreni sastanak s gospodinom Convinom.- Vaše ime, molim?- Luke Carey. Klimnuo je.- Hvala vam. Sjednite, a ja æu pogledati je li gospodin Corwin slobodan.Sjedoh, i sa stola neodreðena oblika ispred poèivaljke podigoh primjerak revije Relites. To je bilo nešto, ali na francuskom. Stoga sam mogao samo gledati slike.Okretao sam stranice. Unutra je bila slika Brigitte na brodu u St. Tropezu. Prouèih je. Svaka revija koja ima sliku Brigitte u bikiniju ne može biti posve loša. Na stranicu padne sjena. Podigoh pogled.- Pukovnik Carey? - upita privlaèna mlada plavuša. Klimnuh.207- Gospodin Corwin æe vas sada primiti. Molim vas da poðete za mnom.Ustadoh. Djevojka je nesumnjivo znala kako djeluje dok hoda, i to je u potpunosti koristila. Bila je to prva ugodna stvar koj”a mi se dogodila èitavog dana. Ugodnija, štoviše, i od one revij”e.- Hvala vam - rekoh prolazeæi fcroz vrata što mi ih j”e pridržavala.Samov ured bio j”e poput primaæe sObe, ali još i više. Zidovi obloženi ploèama od drva voæaka. Dva Matissea s puno boje, j”edan Modigliani s tamnim velikim oèima i s prekrasnim bademastosmeðim preljevom. Norin odIj”ev u bronci - Zena u mreii - što je osvojio nagradu Eliofheim, stajao je na malom postolju u kutu, a obasj”avao ga jaki reflektor.Sam uðe kroz vrata na suprotnom zidu i priðe mi ispružene ruke.- Luke.Prihvatih mu ruku. Sviðalo mi se kako se rukovao. Cvrsto, ali ne pretj”erano ili isuviše prijateljski. To sam poštivao.- Kako si, Same?- Može. Pomalo æelavim, ali to je sðcoro sve. - Pogleda me. - Dobro izgledaš.- Dobar život - rekoh. - To, i prava žena.- Drago mi je. - Obiðe stol. - Sjedni, Luke. Kliznuh u stolicu nasuprot nj”ega.- Užasnuo sam se kad sam èuo za Dani.Ne rekoh ništa, aili pomislih da je zacijelo tako i osjeSao.- VoHo sam malu - reèe. - Bila je slatko dijete. Žao mi je što joj” se to moralo dogoditi. Ipak, kao da je bilo suðeno da se to desi.- Što te navodi da to kažeš? Slegne ramenima.- Nora.- Jesi li poznavao Riccija? - upitah.- Da. - Nasmijao se, ali to bijaše iskrivljen osmijeh. - Ja sam ih upoznao.- Kako se to dogodilo? Nasmija se.- Vidio si moje momke?208- Vandvke i sakoi? Klimnuo je.- Dakako da jesam. Ne mogu ti reæi kakvo sam olakšanje osjetio kad sam ugledao tvoj”u tajnicu.Ponovno se nasmij”e.- To je Scaasijeva zamisao. U nas umjetnine uglavnom kupuju žene. Hoda prilièno dobro.- Kako to vodi Ricciju?- Kad sam prije pet godina otvorio ovaj prostor, bio je glavni. Pa i nij”e bio tako loš. Ženske su ga obožavale.- Vandvke i sve to?- To se slaže s opæeumjetnièkim izrazom - reèe. - Neka vrst dotjerana beatnika.- Kužim.- I Nora je - reèe Sam s ironijom. - Nosio je hlaèe talijanskog kroja - uske oko prepona, poput baletana. Nora ga nije mogla prestati gledati. - Otvori

kutiju s cigaretama na svom stolu i gurnu je meni. - Ti znaš kako to ide. Kao pjesma. što Nora zaželi, Nora dobije. ¦- Njegove oèi iskreno sretnu moje. - Samo, mislim da j”e Nora ovaj put dobila više nego je oèekivala.- Osvij”etli mi dan - rekoh uzimajuæi cigaretu. - Što kaniš reæi?- Bio je loš kao i ona. Prevrnuo je sve što nosi suknj”u. Nekoliko puta je zamalo upao u neprilike s mušterijom, ali bi svaki put izmigoljio.- Zašto si ga držao?- Bio je dobar. Najbolji trgovac kojeg smo ikad imah. A znao je svoje moguænosti.- Kako si ga upoznao? Sam se zagleda u mene.- Zašto sva ta pitanja o Ricciju?- Želim ponešto saznati o njemu - rekoh. - Èini se da to nitko drugi ne želi. Mislio sam, saznam li štogod, možda bih mogao uvjeriti sud da to napokon i nije bila tako loša stvar.- Kužim - polako je klimnuo. - Dirijivo. Ali, moglo bi pomoæi.- Tako i ja shvaæam. što ti misliš o njemu? Je li imao kakvih osobitih prij”atelj”a kojih bi se mogao sjetiti?14 Kamo Ijubav ode209Trenutak se zamislio, zatim podigne telefonsku slušalicu sa svog stola.- Donesite dosje Tonyja Riccija.Trenutak kasnije otvore se vrata, uðe Samova tajnica, položi pred njega dosje, pogleda me pa iziðe. Primijetih kako je Samove oèi slijede.- Prava je - rekoh. - Zbilja prava. Ne znam ne bih li zagrizao, ukoliko bi se odrekao te jabuke.Nasmijao se i otvorio dosje.- Tony je prije mene radio za Arlene Gately. Došao je ovamo kad i ona.- Ona još uvijek radi za tebe?- Poginula je .pred dvije godine. U avionskoj nesreæi.- Oh - rekoh. - Što je s njegovim prijateljima?- Nijednog se ne mogu sjetiti. Usredotoèio se na dame. Nikad nisam èuo da je imao kakvog muškog prijatelja.- Što je s njegovom obitelji?- Ona je ovdje u San Franciscu. Njegov otac prodaje ribu na Wharfu. Mislim da mu braæa posjeduju brod.- Imaš li njihove adrese?Sam otrgnu prema sebi list iz ibloka i napisa na njemu adresu. Uzeh papir.- 2elio bih se još neèega sjetiti.- Postoji inešto - reikoh. - Ali ako ne želiš, ne moraš mi reæi.- Sto to?- Nora i Riccio. Gospoða Hayden mi je rdkla da si je natjerao na nagodbu. Kaiko ti je to uspjelo?Trenutak je oklijevao.- Znao sam što se dogaða. Bilo je samo pitanje vremena kad æu dobiti fotografije. Šizila je aM se smirila.- Imaš iJi ih još uvijek? Odmahne glavom.- Dao sam joj ih poslije konaène presude. Nisam želio ni jedan njihov komadiæ. Imao sam dovoljno da bih se sjeæao.Nisam ništa rekao.On me pogleda.210- Bila je to pravedna nagodba. Msam tražio ništa što je uistinu njeno. Podijelih smo samo ono što smo zajedno stekli.- Ništa ne zamjeravam.- Nadam se da nešto možeš uèimti. Neprestano se sjeæam Dani iz vremena dok je bila djevojèica. Nakon što si je prestao posjeæivati, bila je neko vrijeme kao izgubljena.- Ja to nisam želio - rekoh. - To je bilo Norino maslo.- Nisam znao - reèe Sam iznenaðena glasa. - Nora mi je rekla kako si jednog dana jednostavno odluèio da više neæeš dolaziti u posjete.

Zagledah se u njega.- To zbilja zvuèi kao Norino.- Znaš, mislio sam da znam sve, ali... - Zgnjeèio je jednu cigaretu i zapalio drugu. - Jedno nikada meæu zalboraviti.- Što to?- Dogodilo se to prije ikakvih pet godina. Dani je navršavala desetu i rekla nešto o tome kako bi željela roðendansku proslavu. Nora je pošizila. Rekla je maloj da prestane isticati svoje godine, jer æe to, bude li oHcdlo govorila o svojim godinama, biti vrlo nezgodno za njenu majku. Dani nije shvatila pa je pogledala Noru i upitala: “Zar ne želiš da odrastem, mamice?” Nora je zaustila da joj odgovori, a onda me opazi kako je promatram. Otišla je i ostavila malu da stoji s izrazom povrijeðenosti na licu.Potegne" iz cigarete.- Iskreno vjerujem da je Nora bila ljubomoma na Dani. Na njenu mladost, na njen razvitaik. Na sve u vezi s njom. Ništa nisam mogao poduzeti. Nora bi mi uvijek vrlo jasno natuknula kako ja nisam njen otac, pa se nemam pravo miješati.Trenutak pogleda u svoj stol, a onda podiže pogled u mene.- Pretpostavljam da se pitaš kako to da sam je unatoè svemu što sam o njoj znao, oženio?- Pomislio sam na to nekoliko puta.- Ti to možda neæeš razumjeti - reèe mirno.14*211- Bio sam umjetnièki kritièar u provincijskim novinama. Bez obzira što rekli, u svijetu umjetnosti San Francisco jemali grad. Otkrio samnešto veliko. To sedogodi možda jednom u životu, imaš li sreæe. Ali samo imaš li sreæe. Otkrio sam Noru Hayden, i što god drugo ona bila, na svom j”e umjetnièkom podruèju jedna od naj”veæih. Ono što ona radi sa skulpturom, jest istina. Toliko puno istine, da ne možeš prestati razmišljati kako je Nora do dna izvuèe za svoj rad, pa joj ništa ne preostane za nju samu ili bilo koga drugog kao ljudsko biee. Znao sam kakva je. Mislio sam da æu nešto od te istine, ikoju sam vidio u njenu radu, moæi prenij”eti u njen vlastiti život. Ali griješio sam. Potpuno sam griješio. Nisam vidio kako je jedina istina kbju je kadra stvoriti, u njenu radu. Ništa drugo, nitko drugi nije bio važan. A postojalo j”e još nešto.- Sto to, Same? Pogleda me.- Volio sam je - reèe j”ednostavno. Zatim se mraèno nasmije. - Ali gle kamo ljubav ode. Od cijele Ijubavi ostalo mi je par slika na zidu i nekoliko kipova. Ali ti imaš nešto. Bez obzira kako sve to sada loše izgleda, ti eeš uvijek imati nešto što æe ti pokazivati što je ostalo od ljubavi.Znao sam na što misli. Ustadoh.- Bio si više nego ljubazan, Same. I on ustane.- Volio bih Dani nešto poslati. Misliš li da bi bilo u redu?- Uvjeren sam da bi to voljela, Same. Pruži mi ruku.- Iskaži joj moju ljubav.- Hoæu, Same - rekoh. - Hvala ti.Ulica Post j”e vrvjela od poslij”epodnevnih kupaca, a sunce mi udaralo u oèi nakon zaklonjene hladne tame u galeriji. Osjetih kako mi se pod odjeæom iz kože probija znoj, pa potražih hlad krème. Naruèih bocu piva. Uðu dvojica turista i stanu do mene. I oni naruèiše pivo.- Isuse, kak j”e toplo - reèe j”edan od njih.- Bome je, stari - reèe drugi podigavši zapj”enjenu èašu do usana. - AI promisli si kak je istom toplo onim212j”adnim momcima na onoj stijeni u zalj”evu. ICladim se da bi na ovakav dan sve dali za flašicu piva.Dobacih im pogled i pomislih na stijenu o koj”oj govore. Alcatraz. No ima i drugih stijena. Moja kæi je na svojoj vlastitoj”. A j”oš je klinka.Pitao sam se što poduzima kako bi se rashladila u ovoj” žarkoj ranoposlijepodnevnoj” vruæini? Pitao sam se, kakve stvari o njoj pronalazi gospoðica Spicer? Vjerojatno takve za koje nisam znao. I nisam mogao znati.

5Marian Spicer prepozna cipele i prije nego j”e èula njegov glas. Bijahu tako sjajno uglaèane da se u njima skoro mogla ogledati. Da j”e prebacio nogu preko noge, ispod “ogavice bi se pojavio bijeli rub èarapa. Podigla je glavu sa zabilješki prostrtih po stolu.- Ah! Nije li se uobra naša dijeva Mariaii zaigrala s Robin Hoodom, plandujuæi na sjenovitu proplanku šume Sherwooda, poslijepodneva ovog pretoplog?Ona se nakašlja.- Sjedni, Rede, prije nego razlij”eš kavu po mojim papirima. Dobro je što te poznajem. Ni sam šerif iz Nottinghama ne bi razumio engleski kakav ti govoriš.Stajao je i cerekao se, plave su mu se oèi nabirale a crvena kosa po obièaj”u bila rašèupana. Držao j”e dvije šalice kave, po jednu u svakoj ruci.- Ti kao da si spremna za odmor - reèe spustivši jednu pred nju.- Hvala.On se ogleda po kantini. Bila je skoro prazna.- Trebalo bi poduzeti nešto drastièno. Namještenici kao da ne koriste cjelokupne prednosti odmora za kavu.Za jednim od ostalih stolova sjedila j”e takoðer nadzornica, s djevoj”èicom i nj”enom majkom. Djevojèici bij”aše oko petnaest, bila je trudna i mrzovoljna. Njena je majka pripovijedala nadzornici Markove konake, a ova je strpljivo klimala glavom.213Marian je pogaðala što žena govori. Toliko j”e puta èula isto: “Nisam znala - nikad ne bih pomislila... Moja vlastita kæi... To je zbog onih balavaca što ih je...”Svagda isto. Djeca upadaj”u u nepriliku, roditelji su uvijek iznenaðeni. Naravno, nikada to ne predvide. Uvijek su prezaposleni drugim stvarima. Neke imaju smisla, neke ne, ali sve dovodi do istoga - Suda za maloljetne.- Gdje si bio cij”eli dan? - upita, sikupivši papire u urednu hrpu.Red buèno srkne ikavu.- Što misiiš? Tražio sam vani onog maloga ušljivog homiæa.Marian j”e znala na koga misli - na šesnaestogodišnj”ega djeèaika koj”eg su roditelj”i poslali u vojnu školu kako bi od njega tamo napraviii muškarea, nakon što j”e pred ikakvih šest mjeseci uletio u policijsku klopku. Èetiri dana kasnije javili su da je nestao iz škole.- Jesi li ga pronašao?- Pronašao sam ga. Upravo ondje gdje smo i pomislili da æe biti. U muškom zahodu nekog šminkerskog bara na North Beachu.- Ne vidim zašto ti j”e to moralo oduzeti èetiri dana?- Znaš li ti koliko tamo ima takvih lokala? - upita on srdito. Onda opazi njen osmij”eh pa se opusti u stolici. - Trebala si vidjeti balavca kad sam ga pronašao. Još j”e uvijek nosio školsku odoru. Izgledala je kao da je u njoj” spavao sva èetiri dana. Kad me ugledao, dobio je histerièni napad. Udarao je, vrištao i grebao. Morao sam pozvati radiopatrolu da mi ga pomogne privesti. - Pogleda je i zlobno se naceri. - Usprkos svemu, danas nisam bio tako loš. Pošlo mi je za rukom da me pet puta zaprose, a jednom je to uèinila ženska. Tamo je to veliki uspjeh. Vjeroj”atno je pomislila da sam pravi peder.- Jesi li obavij”estio njegove roditelje? Red klimne.- Bit æe sutra ovdj”e. - Slegnuo je ramenima.- Takav j”e život. Deèki æe postati ženske.- Jadni klinac. - Bila je to vrsta sluèaj”a kakvu nijedno od njih nije volj”elo. Osjeæah” bi se potpuno214besikorisnima. Nisu bili u stanju uèiniti ništa konstruktivno. Jedino su mogli sluèaj predati psihijatrima. A bilo je i sluèajeva, smatrala je Marian, kad su i oni bili bespomoæni.- Ti si mala radina pèela. Na èemu radiš? Sluèaj Hayden?- Prezime dj”evojèice je Carey.- Znam to. Ali sve novine to zovu sluèaj”em Hayden. Po maj”ci koja je fora u ovom gradu. - Još jednom buèno srkne kavu. - što j”e s malom?

Marian ga zamišljeno pogleda.- Ne znam zapravo. Nisam je još u stanju ocijeniti. Ne podudara se s veæinom ostale djece na koju sam naišla.On radoznalo podigne obrvu.- Èak i tebe izluðuje, zar ne? Ovo su prihvatni izvj”eštaji?Klimnula je.- Daj da pogledam.Promatrala ga je kako èita gornju stranicu. Izvještaj lijeènice. Prije nego j”e pošalju u barake, svaku djevoj”ku koja stiže ovamo sustavno pregledaju. Dani su pregledali u subotu, ali psihometrièki nalazi nisu napravljeni do ponedjeljka j”er je taj odjel preko vikenda zatvoren.Marian je bila uvj”erena da su propustili nešto vrlo važno o djetetu, ali na to nije mogla pokazati prstom. Red j”e, meðutim, uistinu vrstan. Dugi je niz godina nadzornik. Možda on iziðe s neèim što æe pomoæi.On do ikraja proèita lijeènièki izvještaj i cinièki je pogleda.- Drago mi je što vidim da je barem ovo dijete normalno.Znala j”e o èemu govori. Himenalno prsnuæe potpuno, oiiljak dobro zarastao i vremenski neodredljiv. Postoje, meðutim, znakovi iritiranja na vaginalnim stijenkama i lagani otok klitorisa, što ukazuje na vjerojatnost uèestale seksualne aktivnosti u razdoblju neposredno pred ovaj pregled.- Pooinjem vjerovati da u San Franciscu nema èetmaestogodišnje djevice.Pogleda je i naceri se.215- Osvrnuvši se unatrag, Marian, jesi li ti u èetrnaestoj još uvijek bila djevica?- Prestani sa šalama, Rede. Ne dopusti da ti ove stvari iskrive nazor na svijet. Dobri klinci rijetko završavaju ovdje.- Tko je to uèinio? Momak kojeg je ubila? Zagledala se u njega.- Nije htjela reæi. Kad god je o tome netko pita, ona zašuti. Ne govori, ništa ne kaže. Proèitaj psihometrièke nalaze i sam se uvjeri.Kad je stigao do sredine stranice, opazila je kako mu se podižu obrve. I za to je znala.- Mala ima kvocijent inteligencije 152.- Tako je. Imamo posla s izuzetno visokim stupnjem inteligencije i percepcije. To nam otežava razumijevanje onoga što slijedi. Proèitaj.Nastavio je èitati bez rijeèi. Brzo je preletio nekoliko iduæih stranica, a potom odloži izvještaj.- Ona se igra s nama. Ne kužim. Zašto?- I ja sam stekla posve isti dojam. Jesi li proèitao što je rekla psihijatru na kraju njihova razgovora? Da je slobodno priznala svoj pogrešan èin, da shvaæa kako to nije smjela uèiniti, da je potpuno voljna razgovarati o svemu što se odnosi na njeno zlodjelo, ali da je ne zanima raspravljanje o stvarima izvan toga. Ostali dio njena života je osobne naravi i ona ne osjeæa nikakvu pobudu da ga otkriva, pošto nema veze s onim što je uèinila.- To je prilièna izjava. Marian klimnu.- U tijeku ovog vikenda ponovno je stekla vlast nad sobom. šteta što nismo prodrli do nje kad je stigla, u subotu. Tada je bila smetena i nespokojna.- Misliš li da ju je netko obradio u tom smislu?- Jedini koga je vidjela bio je njen otac, ali on na to nikada ne bi pomislio. Za njega je ona još uvijek mala djevojèica. Kad ju je zadnji put vidio bila je stara oko osam godina, i premda vidi da je narasla, nisam sigurna da shvaæa koliko je odrasla.- Kakav je on?- Drag i nježan èovjek.216- S onakvom ratnom biografijom? - Redov glas bijaše nepovjerljiv.- To je paradoks. Nego, žao mi je jadnog momfca. Po njegovoj odjeæi je oèito da nije previše imuæan, a ipak je došao ovamo èak iz Chicaga da vidi može li pomoæi. Njegova žena je ostala doma i svaki trenutak oèekuje dijete, pa je

rastrgan na dvije strane. On želi dobro, ali nije dovoljno siguran da zna što je dobro.- Kakva je gospoðica Hayden?- Nora Hayden zna što hoæe. Cijelo vrijeme. Ona možda i jest istaknuta umjetnica, ali je i prava kurva. Žao mi je što je mala sve te godine morala živjeti s njom. Nije to moglo biti lako.- Èini mi se da ti se ne sviða.- Cini mi se da ne. Ali to ne mijenja osnovni problem. Kako doprijeti do male i postiæi da se otvori?- Ponekad ih je najbolje pustiti na miru. Možda æe, kad nam malo više povjeruje, uvidjeti da joj žeUmo pomoæi, pa æe doæi ovamo.- To bi bilo ostvarivo kad bismo imali vremena. Ali Murphy nas èeka samo do iduæeg tjedna. Pretpostavljam da na njega vrše veliki pritisak da ovo što prije rašèisti, pa ne namjerava dopustiti da proðe zakonski rok od petnaest dana.Posegnu za svojom šalicom. Kava je sada bila hladna, ali je ona ipak popije.- Imam nekakav èudan osjeæaj da u ovom sluèaju nismo ni blizu istini. Sudeæi po sposobnosti obuzdavanja koju mala pokazuje, ne mogu vjerovati da je ona poèinila ubojstvo.- što misliš, tko ga je onda poèinio? Njenja majka?- Puno vjerojatnije, èini mi se.- Ali sve ukazuje protiv toga. Proèitala si sve izjave. Bila si na istražnom sudu i èula ih ponovno. Sve ukazuju na malu.- O tome se i radi. To je kao kad doðem kuæi i zateknem sve na svom mjestu. Tada znam da nešto nije u redu. Isuviše je besprijekorno. Usto, postoji samo jedan svjedok.- Majka? Klimnula je.Red se trenutak zamišljeno zagleda u nju.217- Ne dopusti da te to, što ti se ne sviða nj”ena majia, gurne niizbrdo. I ja ponajèešæe itako osjeæam kad vidim koliko j”e glupa veæina roditelja. Puno bih radije irivio cnjih nego klince. Ali to tako ne ide.Ustao j”e, prišao vratima kuhinje i vratio se s još dvije šalice kave.- Gdje je mala sada?- Na psihijatriji. Možda Jenningsova danas dopre do nje.- Sally Jenmings je izvrsna. Ako je ona ne privoli da se otvori, nitko neæe.- Nadam se. Ja u meðuvremenu moram poèeti raditi na svom zapisniku. Sudac Murphy želi da pogledam kopiju brakorazvodne parniee roditelja. Idem po nju njihovu odvj”etniku.Marian odgurnu svoju stoliou unatrag.- Kaiko su Anita i deèki?- Kao i uvij”ek. Anita želi naæi ikakav honorarni posao kalko bi pomogla da iziðemo na kraj s novcem, ali sam joj rekao: samo preko mene mrtva. Isuviše dobro vidim što se dogaða klinoima èij”i roditelji rade honorarno.Suosjeæajno je kliminula. Ponekad se èudila kako neki ¦oženjeni mušikarci uspješno opskbljuju kuæanstvo svojim plaæama. Mogla je razumjeti zašto Redove cipele uvijek èekaju barem dva mj”eseca na popravak.Uzdahnula je.- Stevie... to je tnajstariji... gnj”avi nas da mu nabavimo moped. Kaže da ga imaju svi klinci u školi.- Namjeravaš li mu ga nabaviti?- Ako pronaðem kakav dobar rablj”eni za pedeset iarti. - Pogleda u stol. - Èini se da sam sebe zavaravam. Nema ih za takav novac.- Možda æeš imati sreæe, Rede?- Stisnut æu palce. Ali to me ponekad plaši.- Što time želiš reæi?- Stevie je dobar klinac i sve to, ali neprestano razmišljam o stvarima kojih se mora odreæi. Znaš na što mislim. Možda nij”e dobro znati toliko.Klimnula je.- Kadikad se probudim usred noæi - reèe on - sanjajuæi da sam dežuran i da mi dovode klinca, a to

218je Stevie. Ja ga tada upitam zašto, a on mi kaže: Što si oèekivao, tata? Zar da zauvijek vjerujem da je mjesec naèinjen od mladog sira?Trenutak se zagledala u njega. To je ta nevolja sa svima njima. Isuviše vide i isuviše osjeæaju. Prijateljski položi ruku na njegovo rame.- Dan je bio dug i vruæ. Zašto ostatalk poslijepodneva ne odeš s posla kuæi?On podiže svoju ruku i nj”ome zahvalno pomiluje njeinu.- Zašto? - upita nacerivši se. - Pa da masmrt u0lašim Anitu da sam bolestan ili štogod drugo?6Na zidu iza malenoga pretrpanog pisaæeg stola, u isto tako malenoj i staklom ograðenoj prostoriji, bila je magisterijska diploma iz psihologije sveuèilišta u VVisconsinu. Na diplomi, ispisano lepršavim gotièkim pismom, ime Sally Jennings. Datum, lipanj 1954.Diplomu je Sally Jennings primila s trideset osam godina. Iza nje bijaše petnaest godina rada na poslu nadzornice; za to je vrijeme studirala i štedjela kako bi postigla svoj oilj. Kad je sav novac pažljivo sikupila, uzela je dvije godine dopusta i vratila se s diplomom. Prošle su još dvije godkie prije nego se u njenu sadašojem odjelu ispraznilo mjesto.Bila je mladolika, sivkaste kose, posjedovala je mirnoæu i prijaznost, te istinsko suosj”eæanje za djecu koja joj dolaze. U veæini sluèajeva ona bi to osjetila i uzvratila joj istom mjerom. S vremena na vrijeme poneko bi izmaklo njenu nedohvatljivom utjecaju. Ovo je bio jedan od takvih sluèajeva.Pogledala je Dani preko stola. Djevojèica je sjedila bez rijeèi, smirena lica, ruke je udobno prekrižila u krilu. Sally je neki dan zamijetila da je mala dotjerala nokte. Nadzor nad sobom zacijelo postoji. Posegnu za cigaretom i opazi kako joj oèi djevojèice slijede ruku.219- Hoæeš li cigretu, Dani? - upita j”e Ij”ubazno, pružajuæi kutiju.Dani oklij”evaše.- U redu j”e, Dani. Ovdje možeš pušiti. Dani uze cigaretu i prihvati vatru.- Hvala vam, gospoðice Jennings.Psiholog zapali vlastitu cigaretu i zavali se u stolici. Polako je ispuštala dim i promatrala ga kako lijeno lebdi prema stropu.- Volim gledati kako se podiže dim -reèe nehajno. - Poput malih je oblaka što na nebu proprimaju svakojake likove.- Slièno su se igrale djevojèice u školi gospoðice Randolph. Igru smo zvali Brzi Rorschach.1Sally Jennings pogleda Dani. U njenim oèima bio je slabi traèak zadovoljstva.- Iznenadili biste se kad biste znali što su neke djevojèice vidjele. Ponešto j”e od toga uistinu bilo pretj”erano.- Za nekog tako miadog, ti prilièno znaš o psihologiji- Puno èitam o njoj. Nekoæ sam èak pomišljala da postanem psiholog, ali sam promijenila mišljenje.- Kako to, Dani? Smatram da bi uspjela.- Ne znam. Možda zato što mi se nije svidjela zamisao da ljudima zavirujem u misli. Ili možda što j”ednostavno ne volim zavirivati, amen.- Misliš li da ja zavirujem, Dani? Dani je pogleda.- To vam je posao, zar ne? - upita grubo. - Vidj”eti kako iznutra radim?- To je samo dio toga, Dani. Manj”i dio. Glavno je vidjeti možemo li pronaæi naèin da ti pomognemo.- Što ako ja ne želim pomoæ?- Mislim da je na ovaj ili onaj naèin svi želimo, priznamo li to sebi ili ne.- Trebate li vi pomoæ? - upita Dani.1 Od: Rorschach test. - Test analize liènosti, nazvan po švicarskom psihijatru Hermannu Rorschachu 1884-1922, u koiem testirana osoba govori kakve predodžbe u njoj izaziva odreðeni niz iikova naèinjenih mrljama tinte; odgovori se potom rašèlanjuju i tumaèe.220

- Mislim da trebam. Ponekad se osjeæam vrlo bespomoænom.- Idete U tada psihologu? Sally Jennings klimnu.- Radim na psihoanalizi zadnj”ih nekbliko godina. Od tog vremena shvaæam kako moram znati više o sebi prij”e nego svoj posao obavim kako treba.- Kako èesto idete?- Barem jednom tjedno. Ponekad èešæe, kad imam vremena.- Maj”ka kaže da jedino bolesni Ijudi idu psihoanalitièaiima. Ona tvrdi da je to zamjena za rimokatolièku ispovijest.Sally Jennings dobaci Dani pogled.- Zar je tvoja maj”ka uvij”ek u pravu? Dani je pogleda me odgovorivši.Psiholog zamijeti kako se u njenim oèima podiže zid. Brzo promij”eni temu.- Lijeènik koji te pregledao rekao mi je da si se žalila na bol u grudima. Bole te veæ dugo?Dani klimnu bez rij”eèi.- Koliko dugo? Dani oklijevaše.- To zacijelo nije zavirivanje u tvoje misli. To j”e lijeènicko pitanj”e.- Zar nešto nije u redu? - upita Dani, a u glasu joj nenadana zabrinutost.Sally je promatrala kako se nj”ene ruke i nehotice podižu prema grudima, pa osjeti ubod savjesti zbog toga što je probudila Danin strah.- Ne, sve je u redu. To je j”ednostavno zato žto lij”eènici svemu žele znati razlog.- Kad sam se poèela razvijati, uvij”ek sam sputavala svoj”e grudi. Tada su me toliko poèele boljeti da sam to prestala èiniti. Odonda s vremena na vrijeme osjetim fool.Sally se nasmij”e.- Zašto si, zaboga, èinila takvo nešto? To je nekako staromodno. Dj”evojke to veæ odavna ne rade.- Èula sam svoju maj”ku kako o tome govori svojoj prij”atelj”ici. Rekla je kako to u Japanu èine gej”še kako bi se doimale mladima i sprijeèile se da odrastu.221- Zar ti nisi željela odrasti, Dani?- Naravno da jesam - reèe Dani brzo.- Pa zašto si to onda èinila? - ponovi Sally. Dani ne odgovori. - Možda zato što si mislila da æeš tdme ugoditi majci?Zamijeti kako se u Daninim nenadano širom otvorendm oèima odražava istina njena pogotka.- To je razlog, zar ne, Dani? Sputavala si svoj”e grudi sve dok te nisu zaboljele, j”er si mislila da æe tvojoj majci goditi ako se budeš mogla sprijeèiti da ne odrasteš?Odjednom je mala plakala lica skrivena u dlanove. Psiholog nježno iz Daninih prstiju uze cigaretu i ugasi je u pepeljari.- Veæina majiki zapravo ne želi da im djeca odrastu, Dani. One ih žele sprijeèiti da odrastu, jer se talko osjeæaju važnijima, korisnijima i mlaðiima.- Moja me majka voli - jecala j”e Dani kroz svoje prste. - Moja me majka voli.- Naravno da te voli, Dani. No sama ljubav poneikad ne spreèava majku da èini pogreške.Dani podignu pogled, a u oèima joj zasjaše blistave suze.- Ja... j”a više ne želim razgovarati, gospoðice Jennings. Smijem li se vratiti u svoju sobu?Sally ju je trenutak prouèavala a potom klimnu.- Naravno, Dani - reèe pritisnuvši na svom iStolu dugme kojim se poziva èuvarica. - Razgovarat æemo opet sutra.Kroz staklene zidove svog ureda promatrala je ikako Dani odlazi niz hodnik. Umorno uzdahne. Bio je to dugi dan. Malo j”e napredovala. Možda sutra postigne više.U sobu joj, kroz za”tvorena vrata, dopre glazba s televizora. Danine noge nesvj”esno uhvatiše takt. Naikon nekoliko minuta preda se njenu pozivu, otvori vrata i iziðe na hodnik. Tu je glazba bila j”aèa i ona krenu za njom u veliku sobu za razonodu, gdje su se pred televizorom okupile djevojke.222

Glazba prestane i ekran ispuni gla”tko lice Dicka Clarka, bez ij”edne bore. Iz zvuènika se bez napora razliježe njegov glas:- Dobro došli na Amerièki podij. Da bi današnja emisija krenula punom parom, naša prva ploèa bit æe jedinstveni i neponovljivi Chubby Checker, koji pjeva svoj besmrtni “Let”s Twist Again”!Dani je staj”ala i zanesena promatra kako se kamera pomièe unatrag, ne bi li otkrila prepuni plesni podij”. Veæina mladiæa nosila je športske j”akne, a i djevojke su bile odjevene jednako nesputano. Dok su stojeæi èekali, trenutak je vladala tišina, a onda se iz zvuènika razdere glazba s ploèe. Prostorij”u ispuni promukao ritmièki pjev pjevaèa:Let”s twist againLak” we did last sutnmuhLet”s twist againLak” we did last yeuhNeikoliko se dj”evoj”aka svrsta u parove i poèe plesati pred televizorom. S druge ih j”e strane prostorije promatrala èuvarica, a i njena su stopala podržavala takt.- Plešeš li twist, Dani?Dani se okrenu. Bila je to djevojka što za jela sjedl do nje. Klimnu.- Da, Sylvija. Dj”evojka se nasmij”eši.- Pa, da im onda pokažemo? Dani uzvrati osmij”eh.- Vrijedi.Dvije djevoj”ke se nagnuše jedna prema drugoj, uozbilj”e lica i uhvate ritam. Dok su ise svijale naprijed i natrag, prividno zaiijeplj”ene za j”ednu toèku na podu, nijednom nisu pogledale jedna drugoj u lice. Svaka je usredotoèila svoj pogled otprilike na visinu koljena svoj”e partnerice.Nakon nekoliko trenutaka šutnje, kad je svaka ispitala plesnu vještinu one druge, poèele su razgovarati.- Dobro to radiš - reèe Sylvija.- Ipak, ne tako dcdbro kao ti.- Volim èagati - reèe Sylvija. - To æu i biti. Profiæ.223- Možeš veæ sada biti profiæ.Svlvia se ponosno osmijehnu. Bila je nešto viša od Dani, oko godinu dana starija, sa skoro plavom smeðom kosom i plavim oèima.- Probajmo nekoliko varijacija.- Pali.- Hullyguliy.Dani se naceri i zapleše po njenim koracima.- Sada madison. - Sylvija se izvila a Dani poèela kružiti oko nje; zatim se Dani izvi a Sylvija poèe kružiti oko nje.Svlvija se naglas nasmija.- Sad æemo ih dotuæi s watusijem.Kad se poèela kretati po taktu glazbe, oživješe skoro primitivni koraci plesa iz džungle. Dok je glazba jaèala i praskala, Dani prihvati, a potom zadnji povik pjevaèa izblijedje zajedno s glazbom.Dvije djevojke su stajale, teško disale i gledale jedna drugu.- Možda je bilo malo preveæ - reèe Svlvija.- Ajmo - odgovori Dani.Glazba ponovno zasvira. Sylvija pogleda Dani.- Da probamo još jednom? Dani odrnahnu glavom.- Ne mogu disati od cigareta. Ovaj broj æu preskoèiti.Svlvija se nasmiješi.- Imam deset centi za coca colu. Bumo svaka pol.- Hvala. - Dani je i sama mogla kupiti jednu, ali to ne bi bilo pristojno. Platit æe iduæu.Sylvija priðe automatu i uze coca colu. Na obližnjem stolu bijaše nekoliko slamki. Utakne dvije u bocu i vrati se.- Smjestimo se ovdje.

Sjele su na mjesta odakle su, srèuæi coca colu, mogle vidjeti televizijski ekran. Pojavi se reklama i njihove je oèi popratiše s više pozornosti nego program.- Ta reklama o gumi za žvakanje je prava.Vrati se Dick Clark a potom i glazba. Sylvija se okrenu Dani.- Ideš U danas peraèu mozga? Dani tklimnu.224- Kog si izvulkla? Jenningsicu?- Da.- Ona i nije tako loša, možeš se s njom skompati. Ali onaj stari, šef. Pravi je krimiæ kad te pogleda onim ribljim oèima.- Ne znam ga - reèe Dani.Nekoliko su trenutaka promatrale plesaèe na ekranu. Kamera priðe vrlo blizu nekom plesnom paru. Mladiæ je bio visok i privlaèan, kosa mu zadignuta i navlažena po zadnjoj modi. Djevojka je nosila široku vestu i suknju. Postadoše svjesni da ih snima kamera, pa prirediše malu predstavu.- Taj deèko zfbilja fino zgleda. Podsjeæa me na mog frajera.- Malo je slièan Fabianu - reèe Dani.- Moj frajer je pljunuti Fabian - reèe Sylvija ponosno. - To me je i èopilo, u prvom redu. Mislim da je Fabian naj.- Ja više volim braæu Rackie i Frankie Avalon. Oni ga šišaju.- I Elvis. Ali ne prièam o njihovim glasovima. Fabian ga ima. Samo me pogleda i ja se topim. - Pogledala je Dani. - Imaš frajera?- Ne.- Si ga imala?Dani odmahnu glavom.- Zapravo ne. Ne stalnog.- Kaj ti onaj momak ni bil frajer? Onaj... Dani odmahnu glavom.- Mislila sam da je - reèe Sylvija. - Zato kaj su te dali ovdje k nama. Jumferice su u drugoj baraki. Hoæeš reæi da je to bio netko drugi?- Ne želim o tome razgovarati. Sylvija se zavali u svoju stolicu.- Fali mi moj frajer.- Gdje je?Svlvija mahnu palcem prema prozoru.- Tam u baraikama za deèke.- što radi tamo?¦- Zajedno su nas doveli - reèe Svlvija. - Richie je posudil kola da se malo profuramo. Onda smo otišli15 Kamo ljubav ode225gore do Golden Gate Parka. Tam su nas pokupili pajkani.- Ne “kužim. Zašto bi vas gnjavili? Sylvij”a se nasmije.- Ne budi nezgodna. Rekla sam ti da je Richie posudil kola. Uz to su bila dva ujutro, a mi smo na stražnjem sj”edalu radili znaš veæ što. - Popij”e ostatak coca cole. - Stara, bilo je da sanj”aš, znaš kaj mislim? - Uzdahnula je. - Spušteni krov, mjesec, glazba s radija u kolima. Upravo smo uzlijetali kad eto Nesalomljivih. Onda je došlo do prave gužve.- Idem po još jednu coca colu. - Kad se Dani vratila, Sylvija j”e promatrala mlaðeg pjevaèa koji je nastupao kao gost.- On zapravo ne pj”eva - reèe Sylvija. - Samo mièe usnicama na playbaok.- Kako znaš?- Ne vidiš orkestar, ne? Osim toga, u glasu mu j”e snažna jeka. To mogu napraviti samo u studiju za snimanje. - Trenutak je promatrala zumiranog pjevaèa. - Ali je stvarno sladak, samo ne kak Fabian. Si danas dobila poštu?Dani odmahnu glavom.- Ne, ali je nisam ni oèekivala.- Druge su dobile. Oèekivala sam pismo od Richija, ali nije stiglo. Rekal je da bu pisal svaki dan. - U glasu joj se pojavi zabrinutost. - Misliš li da mi ga deksteri neæej”u dati, ha?- Sumnj”am.

- Umrla bum ak mi se do sutra ne javi!- Ne brini, javit æe se - reèe Dani utješno.Dvije djevojike su sjedile bez rijeèi, dijelecl coca colu.7Došao sam na Wharf taman nešto prije posljepodnevne gužve. Ulièni prodavaèi su punili svoje pokretne štandove, znalaèki slažuoi kosane rakovice na smrvljeni led, ukrašavajuæi rubove svojih kolica šarenim stakle226nim èašama s netom s^buhanim ružièastim raèiæima. Bilo je kriški svježe peèena raženog kruha i peciva. Nad cijelim je podruèjem lebdio opojan miris tržnice ribom.Proðoh pokraj Tarantina prema Pomorskom muzeju. Ribarski su brodovi, lagano se njišuæi s pomicanjem vode, privezani èekali noæ. Niz Wharf je bilo još štandova. Jedan, zamalo u sredini bloka, bilo je prekriven izblijedjelom ceradom. Preko nj”e bij”aše velikim slovima ispisano RICCIO.Zastadoh. Èovj”ek što je radio za susj”ednim štandom, ruke su mu vješto dzlagale rakovice, prozbori kutom uisana:- Danas su zatvoreni.- Znate M gdje ih mogu naæi? On ostavi rakovice i priðe mi.- Vi ste novinar? Klimnuh.- U mrtvaènici su. Pogreb j”e sutra ujutro. Došli ste intervjuirati obitelj?- Na neki naèin.- Momak je bio nevalj”ao - reèe. - Ni kao mali nilkad ne bi došao da pomogne na štandu. Nije želio poput svoje braæe prljati ruke ribom. Bio je prefin za njih. Rekao sam njegovu ocu da æe loše završiti.- Koj”a mrtvaènioa? - upitah.- Mascoganij”eva.- Gdje je to?- Bili ste kod Bimba? Klimnuh.- Nasuprdt Bimbu, na drugoj “Straini ulice, bldk niže.- Hvala. - Krenuh natrag prema svom automobilu. Auto sam ismjestio na Aveniji Jaokson pokraj mrtvaènioe. Bila je to graðevina s proèeljem od bijela kamena i mramora. Otvorih vrata i uðoh.Stajao sam u mraènom, blago osvijetljenom predvorju, èekajuæi da mi se oèi priviknu na tamu, a onda priðoh staklom prekrivenom putokazu na zidu. U trenu se iza mene pojavi u tamno odjeveni èovjek.- Mogu li vam pomoæi, gospodine? - reèe tiha glasa.- Riccio?15*227- Ovamo.Slijedio sam ga do dizala. Pritisnuo je dugme i vtrata se otvoriše.- Ne znam je li obitelj još uvijek gore. Možda su otišli na veèeru, ali svoje ime možete upisati u knjigu odmah do vrata. Soba A.- Hvala.Vrata se zatvoraše. Kad su se ponovno otvorila, iskoraèih. Soba A bila je s druge strane hodnika.Pogledah kroz otvorena vrata prve prostorije i kroz lukom nadsvoðen prolaz u drugu. Na njenu suprotnom kraju opazih lijes pod cvjetnim pokrivaèem. Dok sam mu prilazio, moji koraci nisu prouzroèili nikakav šum na debelom sagu što je prekrivao pod. Zastadoh sa strane i spostih pogled.Dakle to je èovjek kojeg je ubila moja kæi. Na prvi pogled se doimao kao da samo spava. Mrtvozomici su dobro obavili svoj posao.Bio je zgodao, a gusta crna kosa padala mu je na visoko èelo kao u kakve mlade udovice. Nos mu bijaše ravan i jak, usta èvrsta, premda èalk i sada blago putena. Trepavice mu duge kao u kakve djevojke. Osjetih kako u meni raste osjeæaj sažaljenja. Nije mu moglo biti više od trideset.Iza sebe zaèuh uzdah, skoro jecaj. Iznenaðeno se okrenuh.

U udubljenju u zidu do lukom nadsvoðena prolaza, na maloj stolici s ravnim naslonom sjedio je starèiæ. Nisam ga opazio kad sam ulazio, premda sam vjerojatno prošao tik uz njega. Pogleda u mene a tamne mu oèi zasvjetlucaju na plamenu svijeæa.- Ja tata - reèe. - Vi znali moj sin? Odmahnuh glavom. Priðoh mu.- Moje sauèešæe, gospodine Riccio.- Grazie - rekao je sjetno dok su mu umorne oèi tražile moje lice. - Moj Tony, on ne tako loš deèko kako kazati. Samo, on previše želi.- Vjerujem gospodine Riccio. Nikada nitko nije tako loš kako to ljudi o njemu kažu.S druge strane lukom nadsvoðena prolaza dopru glasovi.- Tata! S kdme to unutra govoriš?228Okrenuh se i pod lukom ugledah mladog muSkarca i ženu. Mladiæ je bio vrlo slièan muškarcu u lijesu, premda mu crte lica bijahu nešto krupnije i surovije. Mlada žena bila je odjevena u crninu kakvu su, èini se, samo Talijanke u stanju nabaviti u doba korote. Kosu joj je prekrivao èipkasti rubac, lice joj strpljivo i lijepo ma tužan i umoran naoin.- To još jedan od mojih sinova. Steve - reèe starac. - I fidanzata moga Tonyja, Anna Stradella.Mladiæ je zaprepašteno gledao u moje lice.- Tata! - reèe prodomo. - Znaš li ti tko je ovaj èovjek?Starac odmahnu glavom.- On je otac djevojèice! Ne smiješ s njim razgovarati. Znaš Sto je rekao odvjetnik.- Baš me briga što kaže advokat! Ja pogledam ovom èovjeku u lica kad on stao kraj lijes. I ja vidim isto tuga ikoju imam u srcu.- Ali tata - prosvjedovao je mladiæ - odvjetnik nam je rekao da ne smijemo s njima razgovarati ukoliko ih namjeravamo tužiti. To nam može štetiti parnlici!Gospodin Riccio podignu ruku.- Stani! - reèe odrješito na èudan dostojanstven naèin. - Kasnije se odvjetnici mooi boriti. Sada, mi sasvim ista. Dva oca, èiji djeca im donesu togu i sramotu.Okrenu se natrag menli.- Sje”te, gospod” Carey. Oprostite mom deSku. On još uvijek mlad.- Hvala vam, gospodine Riccio.Mladiæ se Ijutito okrenu i iziðe iz prostorije. Djevojka je ostala i promatrala nas. Uzeh dvije stolice što su stajale pokraj zida i ponudih joj jednu. Trenutak je oklijevala, a zatim sjedne. Ja se smjestih na drugu.- Moje sauèešæe, gospoðice Stradella.Klimnula je ne odgovorivši; oèi joj bdjahu tamne na blijedu licu.- Vaša mala curica? - upita gospodin Riccio. - Kako je?229Nisam znao što da kažem. Kaiko bi okrutao zazvuealo da sam rekao kalko je u redu, dok ondje u lijesu, nekoliko metara od nas, leži njegov isin.Starac nasluti moje misli.- Jadno dijete - reèe nježno. - Ona još maila. - Pogleda me u lice. - Zašto ste došli, gospod” Carey.- Da saznam nešto o vašem sinu. - Spazih kako mu se šire oèi. - Ne da mu nanesem sramotu - dodah brzo. - Nego da saznam nešto o svojoj kæeri.- Nemoj da vam je neugodno, gospod” Carey. Samo je ispravmo željeti pomoæi vaši kæeri.- Hvala vam na razumijevanju, gospodine Riccio.- Dakle, što želite znati?- Je li vaš sin imao kakvih blisikih prijatelja? Slegnu ramenima.- Prijatelja? - upita. - Ne. Nikakvih prijatelja. Anna, koju trebao ženiti, bila bi mu prijatelj. Njegova braæa, Steve i John, on bi mu bili prijatelji. Ali on neæe nikoga od njih. On želi biti u visoko društvo.Starac se gorko nasmiješi a oèi mu zasjeni sjeæaoje.- Kad Tony bio mali deèko, on mi kaže: “Tata, tata, pogledaj gore, ozdo sa pristanište. Gore na vrh Nob Hilla. Ja æu jednog dana ondje živjeti. Ondje tamo

gore ti ne možeš smrditi ribu!” Ja se smijem. “Tony”, kažem. “Idi uèi svoju zadaæu. Idi igratli bejzbol kao dobar deèko. Možda jednog dana ti budeš ko” braæa Di Mag i nabaviš svom tati veliM restoran na Wharfu. Ne sanjari”. Ali Tony, on uvijek sanja. Kad završi školu, on ne želi biti igraè bejzbola ko” braæa Di Mag. On hoæe biti umjetnik. On pusti brada i visi u kavana. Doðe doma kasno svaku noæ i spava kasno svako jutro. Ne ide on van na brodu sa svojom braæom. Njegove ruke previše fin. Kad star dvadeset godina, on dobi posa” kod trgovac umjetnina. Debela gospoða. Onda posli dobi drugi posa”. Veliko mjesto ovaj put. Kraj Gumpa. Jedan dan on doðe dolje na moj štand s lijepom damom. “Ovo žena moga šef”, on kaže. Oni jeli raèiæi i kosana rakovica i smijali kao dvoje malih. Onda otišli. Malo kasnije ja èitam u novine gdi se šef i njegova žena, oni se rastali. Brinem za Tonyjev pos”o, a onda jedan dan doðe on na moj štand u nova nocatim kolima. Skupa. Ne ameiièka kola. Strana. “Tata!” on kaže. “Uspio sam.230Ja sad radim za ženu šefa. Ona velika zvijer. Velika kinta. A znaš gdi živim?” “Ne”, ja kažem. “Gdi živiš, Tony?” On pokaže gore na brdo. “Baš tamo gore, tata”, on kaže. “Baš tamo gore na Nob Hillu ko” sam uvijek rek”o da æu. A znaš, tata, to istina. Tamo gore nikad ne smrdiš ribu!”Pogleda prema lijesu, a zatim mene.- Tony, on niti tamo ne može smrditi ribu. Od tamo, on uopæe ništa ne može smrditi.Trenutak sam sjedio bez rijeèi a onda ustadoh.- Vrlo ste ljubazni što ste sa mnom razgovarali, gospodine Riccio. Oprostite što sam vas uznemirivao u ovalkvom trenuflku.Starac “podiže u mene pogled i klimne, ali oèd mu veæ bijahu odsutne.- Molit æu za vaša kæer - reèe - a isto i za moj sin.Pogledah u djevojku.- Gospoðice Stradella.Ona pogleda starca, ali on je još uvijek gledao u Hjes. Oèi joj naglo oživješe.- Prièekajte me vani! - prošapta.Sdkundu se zagledah u nju, potom klimnuh i zaputih ise van. Tamo proðoh pokraj mlaðeg sina koji me bijesno gledao, a onda pošao prema miši. Nisam èekao dizalo. Sišao sam na ulicu stubama.Naslonih se na automobil, èekajuæi. Talijanka iziðe na ulicu i ja zamijetih kalko me traži.- Gospoðice Stradella - pozvah.Požurila je prema automobilu. Kad je stigla do mene, osvrnu se preko ramena prema mrtvaènici.- Radije uðite u kola. Steve i njegov otac iziæi æe sad svaki trenutak. Ne želim da me vide kako s vama razgovaram!Otvorih vrata i ona uðe. Zatvorih pa prijeðoh na drugu stranu. Smjestim ise i upalim motor.- Kamo?- Bilo ikamo - reèe žena nespokojno. - Bilo kamo odavde.Ubacih se u promeit i dkrenuh natrag, dalje od Embarcadera. Proðosmo dobar kilometar prije nego ponovno progovorismo. Glas joj bijaše odbojan i napet:231- Tražite pisma?Dobacih joj iznenaðen pogled. Nisam mislio da æe hiti tako lako.- Imate li ih? Nije odgovorila.- Ucjenjivanje je prilièno prljav posao - rekoh.- Možete provesti u zatvoru više godina nego vam je preostalo.- Nemam ih, gospodine Carey. Ali znam tko ih ima.- Tada joj” u oèi navru suze. - Prokleti Tony, neka mu duša ode u pakao! - Ijutito prakune. - Nikad ga nisam smjela poslušati. Trebala sam ta prokleta pisma spaiiti eim mi ih je dao!Skrenuh kola do ruba ploènika i ugasih motor.- Tko ih ima?Rupèiæem obriše kutove oèiju.

- Moj brat.- Gdje je on? Želio bih s njime razgovarati. I dalje me nije gledala.- Ne znam. Dala sam mu ih u petak naveèer. Od onda ga nisam vidj”ela.- Dali ste mu ih?- Da. Prevario me. Oko deset i trideset došao je do mene i rekao kako ga je Tony zamolio da uzme pisma. Jasno da sam mu ih dala. Bilo mi je drago što ih se rješavam. Tada sam u jedanaest na televiziji èula novosti i shvatila što namjerava uèindti.- Što ste shvatili? Pogledala me.- Lorenzo j”e isti kakav je bio Tony. Uvij”ek budno traži veliku kintu. Bio j”e kod mene kad mi je Tony dao pisma. Èuo je što j”e Tony rekao o njima. Ja sam ih tada htjela spaliti, ali mi Tony nij”e dopustio. “Ta pisma su naša polica osiguranj”a”, reikao j”e. Kazao j”e da mu ona jamèe ka^ko æemo do kraja života imati dovoljno novaca za život, kad doðe vrijeme da se oslobodi stare. Tony me svagda mogao na sve nagovoriti. U tome j”e uistinu bio pravi. Uvijek je to bilo najvažnije. Sutrašnjica. Kad je poèeo raditi za važu ženu, rekao je da j”e to samo pitanj”e vremena. I kazao j”e da je ne može podnijeti. Kad bi je samo dotakao veæ bi mu bilo zlo, ali232je ona luda za njim, i kad doðe pravi trenutak bit æe i novaca. Stalno novaca. Neprestano mi je dolazio “kako bd pobjegao od nje.- Jeste li proèitali pisma? Ona odmahnu glavom.- Ne. Dao mi ih je u veMkoj smeðoj omotnioi. Bila je zapeèaæena.- Je li ikada štogod rdkao o mojoj kæeri?- Ne. Èekajte malo. Da, jest. Jednom, pred olko godinu dana. Rekao je da mala brzo raste, i kad majka ne bi pazila, obitelj bi dobila pravu ljepoticu. A staroj se to ne bi svidjelo.- Nikad ništa drugo nije reikao?- Ne, nije.- Zna li za pisma itko asim vas i vašeg brata? Tonyj”eva braæa?- Tony i njegova braæa su se klali kao pas i maèka. Oni su njega smatrali nevaljalcem a on njih glupanima. Nikad im ništa nije rekao.Izvadih cigaretu i zapalih j”e.- Zar vas je Renzo nazvao? - upita ona.- Ne. Poslao je pismo mojoj” bivšoj punici. Reikao je kako ih j”e proèitao, i ako ih ona želi, mora puno platiti. - Pogledah j”e. - Gdje živi vaš brat? Možda ga tamo možemo pronaæi?Nasmijala se.- Zar mislite da ja to nisarn pokušala? Potražila sam ga ondje, ali je njegova gazdarica rekla da se iselio u petak u noæi. Nij”e znala kamo je otišao.- Ima li on dj”evojku? Odmahnula je glavom.- On puno trèi za suknjama, ali ne znam ni za jednu od njegovih djevojaka. Kad je pred dvije godine umrla mama, Renzo se odselio. Vidim ga samo lcad mu pones”tane novaca.- Živiti sami? - upitah. Klimnula je. Poèe pla,kati.- Stalno sam se nadala da æe jednog dana Tony doæi ikuæi.O da, došao je, ali ne onaiko kako je ona zamišljala.- Žao mi je, gaspoðice Stradella.233- Ndka vam ne bude. Ne plaèem zfoog Tonyja. To je odavno gotovo. Znala sam to, za razliku od njegova oca. Sada æe se Steve možda osloboditi i progovoriti. Dok je Tony bio živ, nikad se to ne bi usudio.Pomislih na namrgoðena mladiæa što sam ga sreo u mrtvaènici. Tada sam pomislio da bi meðu njima moglo biti neèeg zbog naèina kako je zaštitnièki držao njeinu ruku.- Uvjeren sam da hoæe. Ponovno je obrisala oèi.- Što æete uèiniti s Remzom?- Ništa - rekoh - aiko ga pronaðem i prije èetvrtka dobijem pisma.- A ako ne uspijete?Potrudih se da mi glas bude strog1.

- U èetvrtak æe se gospoða Hayden s njim nagoditi. Kad se sastanu da pisma razmij"ene za novac, bit æu ondj”e s policijom.Trenutak je bez rijeèi sjedila razmJšljajuæi.- Kad bih vas sutra poslijepodne mogla nazvati?- Bit ou vani. Bilo bi “bolje da ja nazovem vas.- U redu. - Iz ruène torbice izvadi mali notes i nadrlja telefonisiki broj. Otrgne list i dade mi ga.- To j”e moj kuæni broj. Nazovite me u èetiiri sata. Vidjet æu imogu M vam pronaæi Renzoa.8- Sto misliš, SaMy - upita Marian Spicer stavljajuci meðu njih na stol dvrje posude s kavom. - Je li dijete zaista poremeæeno?Bsiholog otvori svoju posudu i otpije malo crne kave.- Naravno da je poremeæena. Da nij”e, ne bi bila ovdj”e. Meðutim, teško j”e reæi toèno koMko. Pitaš M da li j”e j”ako poremecena, smjera M, recimo, prema paranoji, j”a u to sumnjam. Ništa od toga barem do sada nisam uspj”ela otkriti. Naravno, uvij”ek postoji moguænost da ise takve stvari kasnij”e pokažu.234- Još uvij”ek ne govori?- Ne mnogo. Ipak, saznala sam nešto. Marian je ispitivaèki pogleda.- Nije puno. AM se od toga barem može poèeti. Dani, èini se, ima jaku potrebu za potvirdom da je maj•ka voli.- To, izgleda, pokazuje da se osjeæa krivom prema svojoj majci.- Ta hajde, Marian. Umiješ ti i bolje nego ise zalijetati u ovakve zakljuèike. Odreðena koMèkia fcrivnje prema svojim roditeljima je neizbj”ežna.- Mislim na krivnj”u zbog odreðena djela.- Ti zapravo želiš reæi da se Dani osjeæa krivom jer je majci oduzela Ijubavnika?- Da. Najprije seksualno, a zatim tjelesno, ismræu. SaUy Jennings zapali cigaretu i j”oš jednom otpij”e kave.- Dio onoga što kažeš dakako da je toèan. Ali sve je to još svježe i ne nužno konaèno. Mi tražimo nešto temeljito, nešto zakopano u Dani, a ona se odupire da nas o tome obavijesti. Kad bismo to mogM iz nje išèeprkati, imali bismo ideju koj”im putem krenuti.- Sudac Murphy mi je naložio da pribavim kopiju hrakorazvodne parnice roditelja.- Da? - Sallyne obrve se podigoše. - Što si saznala?- Ne minogo. Znaš kako to ide. Sve se uglavi i prije nego se uðe u sudnicu. Ipak, nešto postoji. Danina je majka na samom poèetku saslušanja pokušala postiæi da se pukovniku Careyju oduzme bilo kakvo pravo na posj”ete.- To je na neki naèin prirodno. Svaki je roditelj Ijubomoran na onog drugog.- Ali ona je navela divan irazlog. Rekla je da pukovnik Carey zapravo nije Danin otac.Sally je trenutak zamišlj”eno sjedila.- O èemu razmišljaš, Sally?- Ne o tome. To me ne iznenaðuje. Kad se dvoje roditelja naðe na sudu zbog rastave, više me ništa ne iznenaðuje. Pitam se zna li Dani za to.- Misliš li da bi mogla?235- Djeca umdju saznati i najbolje èuvane tajne. Ako doista zna, mogli bismo biti na posve krivu putu. - Sally pogleda nadzornicu. - Kad bi samo razvezla. Tada bih barem znala što da preporuèim.- A ako neæe?- Odgovor na fto znaš Ikao i ja, Marian. Morala bih je poslati gore u Perlkins na devedesetodnevno promatranj”e.Marian ne odgovori.- Ne bih mogla uèiniti ništa drugo. Ne možemo si priuštiti nikakvih rizika. Moramo biti sigurni da dijete zaista nije poremeæeno, možda èak nije ni

paranoik, prije nego joj se usudimo dopustiti da se vrati ièemu imalo sliènome normalnom životu.Marian osjeti razoèaranj”e u glasu psihologa.- Možda neæete morati. Možda progovori danas poslijepodne.- Nadam se - reèe Sally svesrdno. - Kada æeš vidjeti Daninu majku?- Danas poslijepodne. Bit æe bolje da krenem.Kasnije tog poslijepodneva Marian je išla za batlerom prostranim predvorjem, pokraj prekrasnoga kružnog mramornog stubišta i hodnikom što vodi do još jednog krila zgrade. Prekrasan dom, pomisli, nimalo poput uobièajenih mjesta na koja dolazi u tijeku svojih istraga. Sve u nj”emu odražava umjetnièki smjsao njegove vlasnice za vrijednosti.Na kraju hodnika batler otvori vrata.- Samo izvolite, milostiva. Gospoðica Hayden vas oèekuje.Atelje je bio prostran i sunèan, a njegov je sj”everni zid èinila masivna staklena ploèa. Marian kroz nju ugleda luku, Bay Bridge i iza njih Oakland.Nora j”e radila pred prozorom, a u rukama joj bijaše eleketrioni zavarivaè, koji je razbacivao iskre. Lice joj bijaše preikriveno teškom zaštitnom maskom i oèalama. Na sebi je imala izblijedjeli i prljavi radni Ikombinezon i debele rukavice. Onda pogleda Marian.- Evo, sad æu j”a - reèe glasom koji je prigušivala maska.236Marian klimnu i osta stajati promatrajuæi kiparicu. Nora je radila s tankim metalnim žicama, brzo ih zavarivajuæi preko temeljnog kostura armature. Obrisi još uvijek bijahu isuviše neodreðeni a da bi Marian mogla odrediti što bi to trebalo biti. Okrenu se i obazre po ateljeu.Po stolu bij”ahu na sve strane razne skulpture, svaka na drugom stupnju nastajanja. Drvo, kamen, metal, žica. Sve što je u stanju oblikovati ljudska ruka. Na velikom zidu bijaše niz uramljenih crteža i fotografija. Marian priðe bliže kako bi ih pogledala.Tu je bila i velika uljana skica, originalni nacrt kipa Vmiruæi èovjek, sada u Guggenheim muzeju u New Yorku. Do njega fotografija Žene u mreži, koja je Nori donijela nagradu Eliofheim. Nešto više na zidu visila je golema zidna fotografija bareljefa Miran je ženin svijet, koji su naruèili Ujedinjeni Narodi. Bilo je tu skica i fotografija i drugih radova, ali ova tri je Marian prepoznala.Tada je zaèula metalni zvuk i okrenula se. Nora je upravo iskljuèivala elektrièni zavarivaè. Zadigla je masku na glavi i skinula rukavice.- Žao mi je što sam vas zadržala, gospoðice Spicer. Neke stvari jednostavno ne mogu èekati.Marian ne odgovori. Èekala je pitanje. Ono neizbježno. Kako je Dani? Nij”e došlo.Umjesto toga Nora skinu masku, a ruka joj na obrazu ostavi crnu mrlj”u.- Zaostajem u poslu. Cijeli ovaj sluèaj naèinio je pakao u mom stvaralaèkom planu.- Nastoj”at æu da vas ne zadržim isuviše dugo - reèe Marian.Nora j”e pogleda, a Marian se upita je li kiparica osjetila sarkazam koj”im je naglasila svoje rijeèi.- Dok razgovaramo, popit æemo èaj. - Pritisla je dugme na zidu do svoj”e radne klupe.Skoro u istom trenutku foatler otvori vrata.- Da, milostiva?- Popit æemo èaj”, Charles.On klimne i zatvori vrata. Nora priðe malom kauèu koji je s nekoliko stolica i stoliæem za kavu èinio ojelinu.237- Sjednite, molim vas. Marian sjedne nasuiprot njoj.- Pretpostavljam, želite da vam prièam o Dani. Marian klimnu.- Zapravo ne znam što reæi. - Nora iz kutij”e na stoliæu za kavu izvadi cigaretu. - Dani je uistinu vrlo obièno dijete.

Marian nije mogla biti sigurna je li to Nora rekla u pohvalnom smislu. Zazvuèalo je skoro kao da to smatra nekom vrstom nedostatka.- “Obiono” se mijenja od djeteta do djeteta - reèe. - Iz naših smo ispitivanja veæ saznali da je Dani visoko inteligentno i oštroumno dijete.Nora je pogleda.- Je li? Drago mi je što to èujem.- Kao da ste iznenaðena?- Na neki naèin i jesam - prizna Nora. - Ali opet, držim da ni jedan roditelj nije istinski svjestan sposobnosti svoga vlatitog djeteta.Marian ne odgovori. Roditelje koje to zanima, znadu.- Prièajte mi opæenito o Daninu ponašanju kod kuæe. Veæ imam prilièno dobru ideju o tome kako se ponašala u školi.Nora s radoznalošeu pogleda Mariatn.- Jutros ste otišli do škole gospoðice Randolph? Marian klimnu.- Cini se da je tamo jalko vole. I uèitelji i drugovi smatraju je vrlo dragom djevojèicom.Nij”e dodala kako smatraju èudnim što Dani ni”kada nije pokazivala puno zanimanja za uobièajene izvanškolske djelatnosti tamošnjih djevojèica. U stvari, bila je znana kao usamljenica. Èinilo se da j”e radije u društvu odraslih nego svojih vršnjaka, premda se na zabavama i plesovima vrlo dobro uklapala.- Drago mi je što to èuj”em - reèe Nora.Uðe batler, i dok je postavljao èaj, njih dvij”e su šutjele. Kad se Charles naklonio i izišao, Nora pogleda Marian.- Odakle da poènem?- Odakle želite. Što više znamo o Dani, bit æemo bolje pripremljeni da joj pomognemo.Nora klimnu.238- Dani j”e ovdj”e “kod kuæe vodila obièan život. Do pred nekoliko godina imala je dadiljuguvernantu, koja j”e bila s njom otkako je roðena. Onda je Dani zakljuèila kako za to postaje prestara, pa sam je otpustila.- Ona je zaikljuèila? - upita Marian. - Mislite reæi Dani?- Da. Držala je da više nije dijete.- Tko je nakon toga na nju pazio?- Dani je uvijek bila prilièno samostalna. Violet, to je moja sluškinja, brinula se za njenu kao d za tmoju odjeæu. Cinilo se da Dani, osim toga, nije neophodna nikakva posebna briga.- Je li puno izlazila? - uipita Marian. - Mislim s djevojèicama i djeèacima njene dobi?Nora j”e trenutak razmišljala.- Koliko se ja sjeæam, nije. Ali opet, bila sam vrlo^ zaposlena, znate. Nisam se mogla brinuti za Danin društveni život. Sjeæam se koliko sam samo zamjerala svojoj majci što me stalno zapitkuje gdj”e sam bila. Nisam željela da to i Dani proðe. Jednom, prije više mjeseci, vratila se sa zabave i ja sam je upitala kako je bilo. Rekla je da j”e bilo dobro, ali kad sam htjela znati što su radili, odgovorila mi j”e da su èinili uobièajene stvari. Plesali su i igrali se. Tada me èudno pogledala i rekla razdražena glasa: “Znaš te stvari, majko. Igre za klince. Toliko du dosadni i djetinjasti da sam se uz njih dosaðivala”. Znala sam toèno što misli. I ja sam se tako osjeæala kad sam bila njenih godina.- Kako se slagala s gospodinom Riccijem? - upita Marian.Nora je radoznalo pogleda.- Izvrsno - reèe brzo. Isuvišebrzo, pomisli Marian.. Uèini joj se da se u Norinu glasu pojavilo okolišanje: - Jako j”e voljela Riccija. Uopæe, èinilo se da jdj se više sviðaju moji prijatelji nego nj”eni vlastiti.- Mislite, muški prijatelji?Nora je oklijevala, a zatim klimne.- Pretpostavljam. Nemam puno prijateljica, zbog svog posla.- Mislite li da se u Dani mogla razviti stanovita privrženost prema gospodinu Ricciju?Ponovno lagano oklijevanje.

239- Možda. Daini Ikao da je oduvijak bila sklona muškarcima. Sjeæam se koliko je puno voljela moga drugog supruga. Kad je u kuæu došao Rick, možda je taj svoj osjeæaj prenijela na njega. Mislim da je u njima gledala nešto kao oca.Marian klimnu.- Kad je Dani bilo oko osam godina, njen otac ju je prestao posjeæivati, znate. To ju je jako uznemirilo. Bez obzira koliko sam joj puta pokušala objasniti zašto ne dolazi.- To me jaiko zanima - reèe Marian. - Što je on toèno naveo, zašto ju je prestao posjeæivati?- Zapravo, ne mogu reæi. U to je doba puno pio. Mi smo se i rastali zbog njegova prekomjernog pijanstva. C”mi se da je u godinama što su slijedile postao još gori. Opijao se gore no ikada i živio u La Jolli na brodu koji je iznajmljivao za prijevoz. Vjerujem da mu je nakon nekog vremena jednostavno postalo teško doæi u San Francisco i posjetiti Dani.- Shvaæam - reèe Marian. - A što ste vi rdkli Dani?- Da joj je otac prezaposlen i da od posla ne može naæi slobodno vrijeme kako bi je došao vidjeti. Što sam drugo mogla reæi?- Je li Dani ikad spomenula djeèaka ili djeèake za koje se posebno zanima?Nora odmahnu glavom.- Ne bih rekla.- Možda ka”kvog mušlkarca?Marian se uoini da je Norino lice lagano poblijedjelo.- Na što vi toèno ciljate, gospoðice Spicer? Marian ju je natremice promatrala.- Nastojim otkriti s kime je Dani mogla imati seksualne odnose.Norino lice sada bijaše potpuno blijedo.- Hoæete reæi?... Marian klimnu.- Moj Bože! - Nora je trenutak šutjela. - Valjda nije...- Ne, nije trudna.Nora ispusti uzdah olakšanja. Na silu se nasmiješi.- Barem za to možemo biti zahvalni.240U kutovima njenih oèiju Marian opazi nagovještaj suza. Po prvi put poèe žaliti ženu nasuprot sebe.- Mislite li da je to mogao biti gospodin Riccio? - upitala je.- Ne! - Nora æe oštro. Zatim je dklijevala. - Hoæu reæi... ne znam što da mislim. Èinjenica da je uopæe imala takve odnose, sama po sebi je šok.- Uvijek je tako.Norin glas je ponovno bio skoro normalan.- Pretpostavljam. Uvijek se iznenadiš kad saznaš da ti je dijete odraslije nego mdsliš.Može se to i tako objasniti, pomisli Marian. Bez histerije, bez optužbi, bez okrivljavanja. Samo puno odraslija.- Je li èesto bila sama s gospodinom Riccijem?- Pretpostavljam. Napokon, on je ovdje živio.- Ali vi niste imali pojma da se meðu njima išta dogaða?- Ne - reèe Nora odluèno. - Ni najmanjeg. - Pogledala je Marian, a u oèima joj nenadana zabrinutost. - Zar je ... zar je Dani nešto rekla?Marian odmahnu glavom.- Dani ne želi razgovarati. To je jedna od stvari koje sve to èine još težim. Dani uopæe ni o èemu ne želi razgovarati.Pomisli da vidi kako se u Norino lice vraæa nešto boje.- Još èaja, gospoðice Spicer? - upita Nora, a u glasu joj ponovno prijaznost.- Ne, hvala vam.Nora iznova napuni svoju šalicu.- Što mislite da æe uèiniti s Dani?- Teško je reæi - odgovori Marian. - To potpuno ovisi o sudu. Trenutno postoje veliki izgledi da je pošalju na promatranje u sjevernokalifornijsko prihvatilište u Perkinsu. Ovdje psihijatri ne mogu iz nje izvuæi dovoljno kako bi naèinili preporuku sudu.

- Dani nije umobolnal- Naravno da nije - reèe brzo Marian Spicer. - Ali je ipak ubila èovjeka. To bi moglo ukazivati na paranoju. - Pomno je promatrala Noru.16 Kamo ljubav ode241- To je besmisleno! Dani nije ništa luða od mene! Vrlo vjerojatno, pomisli Marian za sebe. Skoro istodobno osjeti grižnju savjesti. Nije imala prava donositi takve osude.- Poslat æu onamo neke lijeènike po svom vlastitu izboru - reèe Nora menadano.- To je vaše pravo, gospoðice Hayden. A moglo bi biti i korisno. Možda bi lijeènik po vašem osobnom izboru puno lakše zadobio Danino povjerenje.Nora spusti svoju šalicu. Marian shvati da je razgovor završen.- Postoji “li još nešto što “biste željeli èuti, gospoðiee Spicer?Marian odmahnu glavom.- Ne bih rekla, gospoðice Hayden. - Poèe se pridizati. - Samo još nešto.- Da.- Mogu li vidjeti Daninu sobu? Nora klimnu.- Naložit æu Charlesu da vam je pokaže.Marian je išla za batlerom kružnim mramornim stubištem.- Kako je gospoðica Dani, milostiva? - upita Charles preko ramena.- Dobro je.Stigoše do vrha stubišta pa se zaputiše hodnikom. Charles se zaustavi pred jednim vratima.- Ovo je soba gospoðice Dani.Otvori vrata i Marian uðe. Dok ju je Charles slijedio u sobu, iz kuænog interfona na zidu dopre Norin glas.- Charles.- Da, milostiva.- Hoæete li zamoliti Violet da gospoðici Spicar pokaže Daninu sobu? Imam za vas posao.- Odmah, milostiva. - Batler se okrenu vratima upravo u trenutku kad se pojavila crna sluškinja. - Culi ste milostivu?Violet klimnu.- Da, gospon.Charles se nakloni i napusti sobu. Sluškinja uðe i za sobom zatvori vrata. Marian je stajala na sredini sobe i ogledavala se.242Bila je to prekrasna soba. Na malom podiju uz udaljeniji zid, krevet sa èetiri stupa i baldahinom. Uza zid njemu nasuprot jedinstveni ureðaj s televizorom, radiom i gramofonom. Mairan nije morala pogledati kako bi saznala da se njima može baratati daljinskim upravljaèem s uzglavlja kreveta.Zastori bijahu od svijetložute guste tkanine, a pokrivaè na krevetu od istog materijala i srodnog uzorka. Do prozora pisaæi stol, na njemu prijenosni pisaæi stroj i nekoliko knjiga. Bijahu tu i vitrina, komoda i više stolica.Marian se okrenu sluškinji.- Zar Dani nije imala na zidu nikakvih slika ili fotografija ljubimaca?Sluškinja odmahnu glavom.- Ni, milostiva. Gospojica Dani vam ni išia za otim stvarima.- Što je ondje unutra? - epita Marian pokazujuæi prema dvostrukim vratima na suprotnom zidu.- Plakar. A ona druga vrata su od njene kupaonice. Marian otvori plakar i pogleda unutra. Èim su sevrata otvorila, upali se svjetlo. Unutra su uredno visjeli redovi haljina, a na stalku se kružno uzdizale cipele. Zatvori vrata i zaèu škljocaj kad se ugasilo unutrašnje svjetlo.- Gdje gospoðica Dani drži osobne stvari?- Tam u vitrini.Marian izvuèe najgornju ladicu i pogleda u nju. I ona bijaše uredno pospremljena - rupèiæi i èarape u odvojenim pretincima. Isto je vrijedilo i za ostale ladice. Grudnjaoi, gaæice, kombinei. Sve uredno složeno.

Marian priðe pisaæem stolu i povuèe ladicu. Olovke, pera, papir, sve uredno i sreðeno. Pitala se gdje je uobièajeni tinejdžerski nered? Ovo se nije doimalo poput djeèje sobe. Pogleda služavku.- Pazi li ona uvijek ovako na svoju sobu? Služavka klimnu.- Da, milostiva. Ona je jako uredna. Ona vam ne voli svoje stvari imati u neredu.- Sto drža ondje? - upita Marian pokazujuæi komodu.16*243- Ona to zove Skrinjom s blagom. Cijelo vrdjeme to drži zakljuèano.- Imate li kljuè? Djevojka odmahnu glavom.- A njena majka?- Ne, milostiva. Dani je kljuè furt držala kod sebe.- A znate li gdje je?Služavka je trenutak gledala Marian, a potom kimnu.- Mogu li ga dobiti, molim vas? Služavka je oklijevala.- Gospojici Dani to ne bu praf. Marian se nasmiješi.- U redu. Možete pitati njenu imajku.Sluškinja je trenutak kolebala, potom priðe uzglaviju kreveta i sagnu iza njega glavu. Pojavi se s kljuèem, kojeg preda Marian.Marian otkljuèa vitrinu. Tu su bile same slike i fotografije. Nisu bile na zidu, ali ih je Dani èuvala. Brzo ih pregleda. Bilo je tu slika njena oca, snimljenih prije mnogo godina, dok je još bio u odori. I njene majke; jedna od njih bila je slika s naslovne stranice Lifea, s nadnevkom iz 1944. Nekoliko fotografija nje same i s roditeljima, pa slika broda. Marian je dapaèe mogla proèitati njegovo ime na bijelom pramcu. Dani.Druga ladica bila je ispunjena novinskim izrescima o njenoj majci. Dani ih je uredno složila, tako da su èinili kronološku povijest karijere njene majke.Treæa ladica je imala isti sadržaj kao i druga, samo ovdje predmet bijaše njen otac. Marian letimice pregleda èlanke, pomislivši kako je djevojèica vjerojatno utrošila puno vremena dok je prikupila sav taj materijal. Dosta toga potjecalo je iz vremena dok još nije bila roðena.Isprva se dinilo da je najdonja ladica ispunjena starudijom. Tu je bilo nekoliko polomljenih igraèaka. Djeèjih igraèaka. Otrcan i izblijedio medvjediæ kome nedostaje jedno stakleno oko. Zelena kožna kutija. Marian je izvadi i otvori.U njoj je bila sjaja fotografija nasmiješena, vrlo privlaèna mladiæa, velièine šesnaest puta dvadeset osam. Preko kuta bijaše nešto napisano ornim indijskim tušem.244Mojoj maloj voljenoj. Potpisano s Rick.Kad je Marian podigla fotografiju da je prouèi, pod njom opazi malu metalnu kutiju. Prema njoj poskoèiše jasna tamna slova: AMERICKI NAJFINIJI.Nije ju morala otvoriti da bi znala što je unutra. Vidjela ih je dovoljno. Cinilo se da je to najomiljenija marka tinejdžera. Mogli su ih kupiti u gotovo svakoj javnoj toaletnoj prostoriji, stavivši u auitomat novèiæ od pedeset centi.9Kad je u malu ordinaciju ušla Dani, Sally Jennings podigne pogled sa svog stola.- Sjedni, Dani. - Gurne prema njoj kutiju cigareta. - Neæu dugo. Moram završiti ovaj izvještaj.Dani uze cigaretu i zapali je. Sjedila je promatrajuæi kako pero psihologa leti po žutom listovnom papiru s crtama. Nakon nekog vremena to joj dosadi, pa pogleda kroz prozor. Bilo je kasno poslijepodne i žarko žuto sunce poèelo je poprimati blagi preljev naranèaste boje. Odjednom poželi da je vani.Lijeno se zapita koji je danas dan. Cini se da je izgubila nit vremena. Pogleda prema kalendaru na zidu. Srijeda. Došla je u subotu, dakle, danas joj je peti dan. Nemirno se promeškolji na stolici. Kao da je vrlo dugo.Pogleda u nebo. Bilo bi lijepo da je vani. Pitala se, kako je na ulicama. Prolazi li puno ljudi, je li promet gust, pa i to, kako bi osjeæala ploènik kroz poplate cipela. Poželi da može vidjeti ulicu. Nije mogla. Ni iz jedne od ovih soba. Prozori su suviše mali i visoko.

Ponovno pogleda gospoðicu Jennings; još uvijek je pisala. Od snažnog usredotoèivanja meðu obrvama joj se usjekla brazda. Dani se zapita, koliko æe još dugo sjediti prije no što psiholog završi. Ponovno pogleda u nebo. Visoko gore lebdjeli su mali naranèasto prošarani oblaci. Sjeti se istih takvih oblaka svojedobno u Acapulcou. Visoko na nebu iznad litica, s kojih su noæu djeèaci s goruæim bakljama skakali u more.245I taj je djeèak bio tamo. Nasmiješio joj se, a bijeli mu zubi bljesnuli na tamnu licu. A ona mu uzvrati osmijeh. Rick se naljuti.- Ne ohrabruj te briljantince - reèe.Pogledala ga je bezazlenim široko otvorenim oèima, što bi ga svagda uèinilo još Ijuæim. On mish, znala je, da je to više no išta èini sliènijom majci.- Zašto ne? - upitala je. - Pa to je zgodan deèko.- Ne znaš ti ove djeèake. Oni nisu poput ostalih. Gnjavit æe te. Ne znaju da si još uvijek klinka.Slatko se nasmiješila.- Kako to, Rick?Oèi mu jurnu preko njena bijelog kupaæeg kostima. I pocrvenje, opazi ona. Znala je zašto. Purio puta ga je uhvatila da je tako gleda.- Kako to, Rick?- Zato što ti ne izgledaš kao klinka, eto zašto - reèe on ljutito. - Ne izgledaš kao da ti je trinaest godina.- Koliko stara izgledam, Rick?Ponovno opazi njegov pogled na sebi. Uèinio je to skoro nehotice.- Kao da si velika djevojka. Od sedamnaest, možda osamnaest.Nasmiješila mu se, a potom okrenula kako bi pogledala djeèaka, znajuæi da æe to Ricka još više raspaliti.Upravo u taj mah pojavi se njena majka.- Prokletstvo, Rick. Scaasi želi da veèeras odletim u San Francisco kako bih potpisala one ugovore.- Moraš li?- Moram.- Spremit æu naše torbe - reèe Rick teško ustajuæi.- Ne, nije potrebno da putujemo svi. Ti i Dani ostanite ovdje. Vratit æu se sutra do ruèka.- Idem s tobom na aerodrom. Dani ustane.- I ja æu, majko.Nakon što je avion uzletio, izišli su iz zgrade zrakopolovne luke te se našM ispred trgovine suvenirima, je246dne od onih klopki za turiste što prodaju sve od jeftina nakita do narodnih suknji i bluza. Dani pogleda suknje u izlogu.- Hoæeš li jednu? - upita Rick.Uðoše unutra i on joj kupi bluzu i suknju. Odjenula ih je za veèeru i kosu raspustila na ramena u stilu meksi6kih paževa.Opazila je kako mu se šire oèi.- Kako ti se sviða? - upitala je.- Jako, zaista. AM...- Ali što?- Tvoja majka. Pitam se što æe pomisliti. Dani se nasmija.- Majci se uopæe neæe svidjeti. Ona bi željela da ja zauvijek ostanem mala, ali to je neizvedivo.Veèerali su vani, a konobar je zapita hoæe li koktel, kao da je odrasla. Kasnije, kad je zasvirao orkestar, zamoli Ricka da s njom zapleše.Bilo je zbilja ludo. Ne kao na plesu s djeèacima ix škole. Sviðao joj se njegov miris, blaga kolonjska voda i slab miris viskija u njegovu dahu. Stisla se vrlo èvrsto uz njega. S ugodom je osjeæala snagu u njegovim rukama dok ju je pridržavao. Uzdahnula je i puteno poèela micati usnama po taktu romanske glazbe.On najednom izgubi korak i prokune, a potom se naglo odmakne od nje.- Mislim da bi bilo bolje da sjednemo.

Poslušno mu se prepustila da je odvede natrag do stola. Naruèio je još jednu èašu i brzo je ispio. Nije govorio.Trenutak kasnije ona reèe:- Nemoj se stidjeti. Vidjela sam da ti se to dogodilo i kad si plesao s majkom.On je èudno pogleda.- Ponekad mislim da vidiš vraški previše.- Drago mi je što ti se to dogodilo. Sada sam sigurna da sam odrasla.Pocrvenio je i pogledao na svoj sat.- Prošlo je jedanaest. Vrijeme je da si u krpama. Ležala je ispružena na postelji, osluškujuæi noæne zvukove što dopiru kroz otvoren prozor. Opojno tropsko glasanje ptica, cvrèaka, škripavih stabala i šuštavih247palmd. Onda zaèu zvonj”avu telefona u njegovoj sobi. Nedugo zatim ponovno zavlada tišina.Naglo je ustala iz kreveta i prošla dnevnom sobom apartmana do njegovih vrata. Trenutak je stajala osluškujuæi. S druge strane nije se èulo ništa. Lagano okrenu kvaku i uðe. U mraku opazi da su vrata sobe njene majke, upravo nasuprot nj”oj, otvorena. Okrenu se i pogleda njegov krevet.- Je li to bila majka?Obrnuo se na stranu; plahtu je navukao do pola tijela.- Da.- Sto je htjela?- Ništa. Rekla je da æe se sutra vratiti. Postrance se primakla bliže krevetu i zagledala se unjega.- Provjerava te. Majka ne želi riskirati. Dobro je što si bio ovdj”e.- Radim što hoæu - reèe on Ijutito.- Aha - reèe Dani. - Naravno.- Ne misliš li da bi bilo bolje da se sada vratiš u fcrevet?- Nisam pospana.- Ne možeš ostati ovdje. Dolj”e, pod plahtom, nemam ndšta na sebi.- Znam - reèe. - Mogu to vidj”eti èak i u mraku. On se uspravi u krevetu. Dok se pokretao, motrila j”emišiæe na njegovim rukama i nadimanje prsa. Glas mu bijaše promukao.- Ne budi budala. Ti si j”oš uvij”ek klinka. Primakla se još bliže i sjela na rub postelje.- Kad mi se popodne nasmiješio onaj djeèak, nisi tako mislio. Bio si ljubomoran.- Nisam.- I nisi mislio da sam klinka ikad smo plesali. - Otkopèa gornji dio svoje pidžame. Vidje kako mu se oèi okreæu prema njenim grudima kao privuèene magnetom. Nasmiješi se. - Izgledam li kao klinka?Bez rijeèi j”oj se zagleda u lice.Dani položi ruku na plahtu. On j”e èvrsto uhvati.- Što to radiš? - upita je skoro zaprepaštena glasa.248- Èega se bojiš? - U oèima j”oj se pojavi izazivaèki pogled. - Majka nikad neæe saznati.Dok je podizao ruku do njenih grudi, zagleda joj se u oèi.- Povrijedit æu te - prošapta.- Znam za to. Ali to je samo prvi put. Èinilo se da se nije u stanju pokrenuti.- Gora si od svoje matere!Nasmijala se i naglo podvukla ruku pod plahtu.- Ne budi budala, Riok. Više nisam klinka, znam da me voliš. Opazila sam kako me gledaš.- Gledam puno djevojaka - reèe. Njeni su ga prsti nježno milovali.- Dani. - U njeno sanjarenje dopre glas gospoðice Jennings. - Dani.Okrenula se psihologu.- Da, gospoðice Jennings? Sivokosa žena se nasmiješi.

- Bila si odsutna. O èemu si razmišljala? Dani osjeti kaiko joj lice osvaja crvenilo.- Ja... razmišljala sam kako bi bilo lijepo da sam vani.Psiholog je pogleda. Dani se uèini da gospoðica Jennings zna o èemu je razmišljala, pa joj se obrazi još. više zažare.- I vi biste o tome razmišljali kad biste cijelo vrijeme morali biti ovdje!Sally Jennings klimnu.- Pretpostavljam - reèe zamdšlj”eno. - Ali ne moraan. A ti moraš.- Ne zadugo! Samo do iduæeg tjedna. Tada æu opet biti doma!- Ti zaista u to vjeruješ, Dani?Dani se zagleda u nju. Po prvi put osjeti Jcako u njo raste sumnja.- Svi su mi to rekU.- Tko? - Glas gospoðice Jennings bio je miran. - Tvoji roditelji?Dani ne odgovori.249- Ti oèito nisi pozorno slušala ono što ti je na sudu rekao sudac Murphv. Ova stvar ne ovisi o tvojim roditeljima. Sudac je onaj” koji odluèuje što æe biti s tobom. A on te jednako lako može zadržati ovdje ili èak poslati u Perkins na promatranje, kao i poslati ku5i. Na nj”emu je da odluèi što je za tebe naj”bolje.- On me ne može zadržati ovdje - odbrusi Dani.- Što te navodi da to kažeš, Dani? - upita gospo•ðica Jennings. - Zar razlog zašto si ovamo dopremljena nije sam po sebi dovoljan da te se ovdje zadrži?Dani pogleda u pod.- Ali ja to nisam htj”ela uèiniti - reèe mrzovoljno.- Da bi se suca Murphyja uvj”erilo kako te treba poslati kuæi, nije dovoljno samo govoriti da to nisi htjela uèiniti. Svako dijete koj”e ovamo dopreme kaže isto. - Gospoðica Jennings posegnu za cigaretom. - Moraš mu svojim postupcima dokazati da više neæeš upadati u neprilike ako te pošalje doma.Pomiješa papire na stolu.- Upravo zatvaram dosje djevojke koja j”e veæ nekoliko puta bila ovdje. Ovaj put sudac j”e šalje odavde. Nije dokazala da je vrijedna povjerenja. - Pogleda Dani. - Mislim da je poznaješ. Ona je u sobi do tvoje.- Mislite na Sylviju? Gospoðica Jennings klimnu glavom.- Zašto? - upita Dani. - Ona je draga djevojka.- Tebi možda jest. Ali stalno upada u neprilike.- Njena je jedina nevolja što j”e luda za deèkima. Gospoðica Jennings se nasmiješi.- To je jedna od nj”enih nevolja - reèe. - Širokogrudna je. Ovo je treæi put da je ovdj”e. Svaki bi je put pronašli s drugim djeèkom kojeg je uspjela nagovoriti da ukrade kola kako bi se provozali. Ona je ne samo nemarna prema vlastitoj kreposti, veæ i loše utjeèe na svakoga s kime doðe u dodir.- Što æete s njom uèiniti?- Vjerojatno æemo je poslati u popravni dom dok ne navrši osamnaest godina.Dani je šutjela.- Nastojala sam joj pomoæi. Ali nij”e mi dopustila. Mislila je da sve zna. Ali nije tako, zar ne?- Vj”eruj”em da nije - prizna Dani.250Gospoðica Jennings odgurnu hrpu papira u stranu pa podigne jedan list, držeæi ga tako da Dani može s njega èitati.- Ovo je izvještaj” gospoðice Spicer - reèe pritisnuvši koljenom dugme magnetofona ugraðenog u pisaæi stol. - Danas je posjetila školu gospoðice Randolph, a nakon toga razgovarala s tvojom majkom.- Da? - Dani æe pristojno.- Cini se da uèitelji i tvoji kolege u školi puno misle na tebe. Kažu da si se sa svima dobro slagala.- To je ljubazno.- Tvoja se majka vrlo iznenadila saznavši da si imala seksualne odnose s gospodinom Riccijem.

Danin glas postane napet od ljutine.- Tko je to rekao?- To je istina, zar ne?- To nije istina! - odbrusi Dani. - Tiko god to rekao, laže.- Što si onda radila s ovim? - Gospoðica Jennings izvadi iz stola malu metalnu kutiju. - Toje pronaðeno u kutiji pod njegovom slikom.Dani se bijesno zagleda u nju.- Violet! - reèe ljutito. - Znala j”e gdje idržim kljuè.- Tko je Violet?- Sluškinja moje maj”ke. Stalno se šulj”a okolo i uhodi me!- Ne odgovaraš na moj”e pitanj”e, Dani - reèe gospoðica Jennings oštro. - Ako to nije bio gospodin Riccio, tko je onda?- Zašto bi itko morao biti? - odbrusi Dani. - Samo zato što sam sluèajno ovo imala u ladici?- Zaboravljaš, Dani. Kad si došla, pregledala te lijeènica. - Podigla je drugi list papira. - Želiš li da proèitam što je rekla?- Ne morate - reèe Dani mrzovoljno. - To se moglo dogoditi i prigodom jahanja.- Znaš ti dobro da nije tako. To je prastari štos. - Nagne se naprijed. - Ja ti samo nastojim pomoæi, Dani. Ne želim da te sudac pošalje odavde kao Svlvij”u.Dani je šutke buljila u nju.251- Reci imi što se dogodilo? Je li te silovao? - Ozbiljno pogleda Dani. - Ako jest, reci mi. Sucu to može pomoæi da razumije zašto si uèinila ono što jesi. Uzet æe to u obzir pri donošenju svoje odluke.Dani je trenutak šutjela, piljeæi ženi u oèi.- Da - reèe napokon duboka glasa. - Silovao me. Sally Jennings zagleda se u nju. Nije vjerovala.- što je? - upita Dani. - Zar niste željeli da to kažem?Psiholog se uz uzdah razoèaranja nasloni.- Ne, Dani. Željela sam da mi kažeš istinu. Ali nisi. Ti lažeš. - Ponovno pritisnu dugme, ovaj put iskljuèivši magnetofon. - Ne mogu ti pomoæi dok mi lažeš.Dani spusti pogled.- Ne želim o tome razgovarati, gospoðice Jennings. Ne želim èak ni razmišljati bilo o èemu što se prije dogodilo. Ja samo želim sve zaboraviti.- To se ne može dogoditi samo tako lako, Dani. Jedini naèin da se oslobodiš onoga što te tišti jest da to izneseš na vidjelo i izravno se s time suoèiš. Tada æeš razumjeti zašto si uèinila ono što jesi i znati sprijeèiti da se to ne ponovi.Dani ne odgovori.Psiholog pritisnu zujalo kako bi pozvala ouvaricu.- U redu, Dani - reèe umoma glasa. - Možeš iæi. Dani ustane.- Sutra u isto ddba, gospoðice Jennings?- Sumnjam, Dani. Mislim da smo obavili sve što smo mogli. Nema smisla dalje razgovarati, zar ne?Dani je pogleda.- Mislim da nema, gospoðice Jennings.- Naravno, ako zaželiš sa mnom razgovarati, bit æu ovdje.- Da, gospoðice Jennings.Na staklenim vratima odjeknu kucanje. Psiholog ustane.- Sretno, Dani!- Hvala vam, gospoðice Jennitags. - Dani krene prema vratima, a zatim se okrene. - Gospoðice Jennings?- Da, Dani?252- Što se tièe Svlvije - reèe Dani. - Ne mislite li da ona nikada ne bi upala u nepriliku da su svi deèki koje je poznavala imali vlastita kola?Gospoðica Jennings zatomi nehotièni osmijeh. Bio je to jednako dobar lijek za odreðenu vrstu maloljetnièke delikvencije kao i bilo koji drugi. Daj im svima njihova vlastita kola.

- Sumnjam - reèe držeæi se što je mogla ozbiljnijom. - Vidiš, ono što je uèinila Sylvija nije dobro. Da nije željela da djeèaci kradu kola, htjela bi da kradu nešto drugo. Sylvija ih je u stvari tjerala da dokažu kako su vrijedni njenih usluga. Držala je da joj ono što èini neæe izgledati tako loše aiko oni uèine nešto što uistinu nije dobro. Tako je opravdavala vlastito ponašanje.- Shvaæam - reèe Dani zamišljeno. Pogleda psihologa. - Možda vas posjetim prije nego poðem?- Kad god zaželiš, Dani - odgovori gospoðica Jennings. - Bit æu ovdje.10Barbary Coast1 nije ništa drugo do niz prljavih sivih graðevina u kojima su sada uglavnom skladišta i male tvornice. Izgubljen meðu njima naðe se pokoji noæni klub što se za opstanak bori prodajuæi grijeh i slavu davne prošlosti. Najbolji od njih su oni u prizemnicama, skloni džezu. Progresivni comboi ili stil Chicaga i New Orleansa.Privlaèe aficionadose? i klince s koledža, koji ovdje vise slušajuæi stranu glazbu, skladanu u ime nove umjetnièke forme. Najgori od njih su imitacije otmjenih noænih lokala s North Beacha. Drugorazredni “Kod gladuša” ili prezreni “Grimizni luk”.1 Obalna oblast u San Franciscu prije potresa 1906, poznata po salunima, igraènicama i javnim kudama.2 Španjolski: poklonik, obožavatelj.253“Stablo love” pripada drugoj kategoriji. Pogledao sam na svoj sat i zaustavio se pred lokalom. Skoro ponoæ. Sa svake strane vrata duga uska fotografija. Obje su potpuno jednake. Zamašna stara žena s razbludnim osmijehom na licu, odjevena u tijesnu, šljokicama ukrašenu veèernju haljinu èetiri broja premalu u odnosu na njenu èvrsto stegnutu pojavu, ustiju punih zubotehnièkih novotarij"a. Nad slikama veliki natpis: NASTUPA MAUDE MACKENZIE!Da sam želio nabaviti nešto za provod, ta bi me slika privukla posljednja na svijetu. Ali nisam. Ovdje je radila Anna Stradella, a j”a sam se suglasio da je doèekam nakon zadnj”e predstave. Ona je klupski fotograf.- Upadaj, rista - reèe vratar. - Predstava samo što nije poèela.Pogledah ga.- Mislkn da hoæu. Naceri mi se i namignu.- Postaneš li nervozan sj”edeæi sam u mraku - reèe - samo reci svom konobaru kako mu Max poruèuje da se pobrine za tebe.- Hvala - rekoh i uðoh.Na ulici je bilo mraèno, ali unutra još mraènije. Vaše vlastite ruke doimale su se kao da pripadaju nekome drugom. Iz tame zasvijetli prednj”i dio košulje natkonobara.- Imate li rezervacij”u, gospodine?Nacerih se sam sebi. Ugledah dovoljno bijelih stolnjaka da se naèini bogata TVreklama.- Ne. Ali ništa zato. Sjest æu za šank.- Žao mi je, gospodine - reèe prijazno - ne služimo za šankom osim preko vikenda.E, baš gule u toj jazbini. Posao oèito ne cvjeta kad su im važne te tri posebne karte za stolnjak.- Imam lijepi stol upravo tamo u prednjem dij”elu. Nij”e imao ništa osim lijepih stolova upravo tamo uprednjem dijelu.Od šezdeset stolova možda ih deset bijaše zauzeto. Pridržao mi je stolicu dok sam sjedao, a potom ostade èekati na novac. Dadoh mu soma i on nestane. Možda nije bio osobito zadovoljan, ali je to bilo bolje nego da sam ga ostavio praznih ruku.254Konobar mi skoèi za vrat i j”a naruèih burbon. Nisam morao dodavati vodu. Oèito su je toèili izravno u bocu. Otpih piæe i ogledah se. Nigdje Anne Stradelle.Nazavo sam je to poslijepodne kao što mi je i rekla da uèinim.- Jeste li pronašli svog brata? - upitao sam.

- Još ne. Doduše, oèekujem da æu veèeras nešto saznati.- Mogu vas nazvati kasnije.- Istom se kasno vraæam kuæi. Možda bi bilo bolje da doðete po mene onamo gdje radim. Budem li tada imala kakvu obavijest, možda bismo odmah mogli poraditi na njoj.- U redu, gdje j”e to?- “Stablo love”. To je noæni klub na...- Znam gdje je to - rekoh. U glasu mi se vjeroj”atno zamijetilo iznenaðenje.- Ja sam klupski fotograf. Radim za vlasnika lokala. Od pet do osam odradim šihtu veèere u jednom od restorana na VVharfu. Od devet sati nadalje radim u Iclubu.- Kada je zadnja predstava?- Noæas su samo dvije. U deset i ponoæ. Zadnja predstava trebala bi završiti par minuta iza jedan.- Doæi æu onamo u to doba po vas.- Dobro. Bilo bi bolje da uðete unutra. Ne budem li ništa znala, mogu vas obavijestiti, pa neæete gubiti vrij”eme.- U redu.- I nemojte vrataru davati "kola. Dignut æe vam dva dolara zbog usluge. To je prava klopka. U susjednom bloku ima dovoljno mjesta za parkiranje.- Hvala.Spustih slušalicu i dkrenuh broj bivše punice.- Još uvijek ne zna gdje je. Trebao bih se kasnije s njom sastati; bude li znala, odvest æe me k njemu.- Do tada æe veæ iziæi jutarnje novine. Unutra æe veæ biti oglas. Znat æe da smo voljni “kupiti.- Sto želite uèiniti? - upitah.- Ja želim ta pisma. Budeš li morao, nagodi se s njim. Ne možemo riskirati da doðu u krive ruke.- Ona ve5 jesu u Jcrivim rukama.255- Ne poduzimaj ništa što bi pogoršalo stvar.- Neæu.- Što radiš sutra poslijepodne?- Još ne znam - rekoh.- Ovamo dolaze Nora i Gordon. Moramo sudu izloliti što planiramo s Dani. Ovdje æe biti i doktor Bonner i ravnatelj Danine škole. Mislila sam da bi možda želio dooi ovamo.- U koje vrijeme?- Tri i trideset.- Bit æu tamo.- Hoæeš li me obavijestiti o onome što se noæas dogodi? Nazovi bez obzira koliko je ikasno.- U redu.Prošlo je novih pola sata prije nego se pojavila Maude Maokenzie. Do tada je unutra zalutalo još nekoliko neiskusnih bena i sada je bila popunjena skoro treæina prostorije.Maude Madkenzie je bila toèno poput slika vani. Nastupila je pod bijelim sjajem reflektora, ogledala se po prostoriji brojeæi gOste, zatim sjela za glasovir i izjavila kako je to upravo ono što voli - nastupati na malim intimnim zabavama. U njenoj dobi i nije mogla nastupati u neèem velikom kao što je cifkus.Publika se nasmijala, ali ja sam zapazio da je nezadovoljna. Vjerojatno je radila za postotak, pa je na toj predstavi praktièki nastupala badave.Smjesta je uskoèila u pjesmu o starim dobrim danima i kako se u karavaiiskim koliima dovukla do Barbary Coasta. Gledao sam tu staru vreæu što se znoji ma svjetlu reflektora i u sebi pomislio koliko bi bilo “bolje da su je se doèepali Indijanci.- Biste li željeli jednu svoju lijepu sliku, gospodine? Okrenuh se. Na odsjaju reflektora Anna Stradella se

doimala kao da je izišla iz kakvog talijanskog filma. Tome isu pridonosile kratka suknjica, i, kao u operi, dugaoke crne mrežaste èarape. Široka ramena, jaka prsa i široki udobni bokovi. La Dolce Vita. Sophia Loren do koje je teško doæi.Poèeh odmahivati glavom.Nasmiješila se.256- Dopustite mi da vas slikam. - Zatim brzo prošapta ispod glasa: - Moj šef promatra. Moram imati razlog kako bih mogla nastaviti razgovor.- U redu - rekoh. - Ali neka bude dobra. Nasmiješila se i naèinila nešto s kamerom. Podiglaju je do hca i poèela prèkati po okularu. Nadvila se nada mnom. Sad sam shvatio èemu Talijankama služi ta njihova pašta.- Okrenite svoju stolicu ovaiko - reèe naglas, gurajuæi me ulijevo. Ponovno provjeri okular. - Ovako je bolje.Koraknu unatrag i podiže kameru do lica. Fleš bljesnu i ja žmirkanjem otjerah s oèiju crvene i zelene toèkice.Ona se vrati natrag stolu.- Napisat æu na poleðini slike gdje me trebate prièekati - prošapta.- Pronašli ste ga?Kimnu i uspravi se. Spazih kako joj se oèi trznuše i rekao bih prije osjetiše nego ugledaše muškarca što je prolazio.- Izvrsno, gospodine. Bit æe gotova za oko petnaest minuta.Okrenu se i ode. Trenutak sam je promatrao. Bio je to posljednji posao na kojeg bih pomislio da ga ona radi kad sam je ono sreo u mrtvaènici. Ipak, nikad se ne zna, zar ne?- Još jedno piæe, gospodine? - upita poslužitelj. Podigoh pogled i klimnuh. Do vraga, ionako je u njemu pola vode.Ostatak predstave bio je jednako loš kao i poèetna skladba. Maude Mackanzie nije bila Pearl VVilliams ili Belle Barth, ali ipak tu negdje. Èinilo se da gosti nemaju ništa protiv. Gutali su to. A bila je bolja od televizijskog programa u kasnu noæ srijedom.Kad sam skrenuo kola u 800. blok na Aveniji Jackson i parkirao pod uliènom svjetiljkom, biio je jedan i trideset. Ugasih motor i ponovno spustih pogled na sliku. Uzevši u obzir na kakvu je mjestu snimljena, i nije bila tako loša. Okrenuh je. Adresa bijaše napisana mekom olovkom, kakvom fotografi retuširaju. Rijeèi bijahu užurbano naèrèkane - 800. blok Avenije Jackson.17 Kamo Ijubav ode257Spustih sliku na sjedalo do sebe i zapalih cigaretu. Oko deset minuta kasnije iskoèila je iz taksija na uglu iza mene. Kad sam zaèuo lupu vrata, pogledah u retrovizor.Odmah je zamijetila moja kola i uputila se prema njima. S ramena joj je na dugu kožnom ramenu visjela kamera, i dok je hodala, ona ju je lupkala po boku. Nagnuh se i širom otvorh vrata.- Što ste saznali? - upitah kad je bila unutra. Oèi joj bij”ahu zabrinute.- Ne sviða mi se to, gospodine Carey. Renzo nije sam. Možda bi bilo bolje da se ne upliæemo.- Jeste li otkrili gdje prebiva? - upitah nestrpljivo.Klimnula je. Upalih motor.- Hajdemo onda. Kamo?- Renzo drži aprtman iznad saluna, vani, do fcuæe na stijeni.Ubacio sam auto u brzinu pa smo krenuli. Dobacih joj pogled. Lice joj j”oš uvijek bijaše zabrinuto.- Èemu sva ta tajnovitost?- Rekla sam vam, moj brat nije sam u tom poslu. Umiješali su se neki vrlo važni ljudi.- Hoæete li reæi da je pomislio kako je posao isuviše velik za njega? - upitah sarkastièno.

- Da. Otišao je svom prijatelju koji je takoðer bio vrlo dobar Tonyjev prijatelj.- Tko je taj momak?- Charley Coriano.Kratko je pogledah. Lice joj bijaše ravnodušno. Ako je u pravu, mali je upao u veliku stvar. Za Charleyja Coriana se zna da sudjeluje u svakoj nepoštenoj ucjeni u San Franciscu. Naravno, nitko to nikada nije dokazao, ništa više no što su Mickevju Cohenu prikrpali išta veæe od utaje poreza. Ali glas je i dalj”e ostajao.- Gdje ste to èuli?- Na poslu. Rekla mi je j”edna od dj”evojaka.- Odakle bi to ona znala?- Djevojka je jednoga od Corianovih momaka.- Zašto bi to rekla vama? Pogledala me.258- Mislila je da sam i ja upetljana. Coriano je vlasnik lokala u kojima ja radim.- I kod koga su onda pisma? Kod Coriana ili vašeg brata?- Ne znam.- Pa, postoji samo jedan naèin da se to otkrije.- Ne želitm da mi brat nastrada.- To ovisi o njemu - rekoh. - Nisam mu ja birao prijatelje nego on sam.Odavna nisam ovuda prolazio. Otkako sam Dani vodio Sutrou da pogleda automate lutaka, “kad je još bila djetešce. Sjetih se koliko je bila luda za njima. Ugurah se na slobodno mjesto na parkiralištu i obazreh.Ništa se nij”e promij”enilo. Isti kiosci s hotdogom, pizzerij”e i j”eftini barovi. Samo što pivo i hotdog umjesto deset centi sada stoje èetvrt dolara.Ona pokaza prema salunu.- Naj”prije æemo pogledati unutra. Èesto visi ondje. Krenuh za njom u salun. Bilo je kasno i posao je jenjavao. Par notornih koji strepe nad svojom posljednjom kapljicom i nekoliko klinaca što piju pivo. Pipnièar priðe brišuæi krpom šank.- Hej, Anna.- Hej”, Johnny. Je li Renzo bio noæas ovdje?Oèi mu kratko sijevnuše preko mene, a onda se vrate njoj.- Bio je ranije, ah je izišao.- Hvala, Johnny.Okrenula se da poðe, ali j”e on pozove natrag.- Žao mi je zbog Tonyja. Bio je drag momak. Uvijek mi se sviðao.- Hvala, Johnny - opetova ona. Slij”edio sam je van.- Kamo sada?- Ovim prolazom, pa stubama sa stražnje strane zgrade.Krenuh prema prolazu, ali me zaustavi njena ruka na mom ramenu.- Nemojmo iæi - reèe gledajuæi me u oèi. - šankist me upozorio.- Odakle vam sad to?17*259- Obavijestio me na taj naèin što je onako govorio o Tonyju. Mrzio ga je iz dna duše. Jednom su se potukli i on je Tonyja skoro ubio.Zagledah se u nju.- Coriano j”e vlasnik i ovoga? Klimnula je.- Možda bi bilo bolje da ih pustimo da to srede na svoj naèin. - I dalje je na mom ramenu držala svoj”u ruiku. - Vi ste drag èovjek. Ne bih htjela da stradate.- Oni ise poigravaj”u s buduænošæu moje kæeri. Ako ne žeUte, ne morate sa mnom gore. Prièekajte u kolima.- Ne - reèe ona nervozno. Ruka joj je navlaèila remen kamere. - Iæi æu s vama.Pogledah je.- Zašto je niste ostavili u kolima? Nema smisla okolo vuæi tu kameru.- Ovdje sve ukradu - reèe. - Staj”ala me dvj”esta fcarti.11

Stubište j”e bilo drveno i penj”alo se izvan zgrade. Dok smo se uspinjali prema vrhu, naši su koraci glasno odjekivali. Ispod drvenih vrata prodirao je traèak svjetla. Zakucah na njih.Iza vrata odjeknu struganj”e koraèaja.- Tko je? Pogledah Annu.- Ja sam, Anna - reèe. - Pusti me unutra, Renzo. Zaèuh prigušenu kletvu i vrata se poèeše otvarati.- Kako si, do vraga, otkrila gdje sam? - upita on grubo. Tada ugleda mene i stade ih zatvarati.Stavih nogu u procijep i gurnuh. Èovjek posrnu u sobu. Zurio je u mene, a tamne mu oèi zatreptale. Jednako je dobro izgledao poput svoje sestre, samo to nj”emu nije pristajalo. Doimao se isuviše nježnim. Nosio je uske tamne hlaèe evropskog kroja i T majicu.- Tko je ovaj momak?260- Gospodin Carey, Renzo - reèe Anna. - Došao je zbog pisama.Iz stražnje sobe dopre glais:- Tko je to, srce?- Moja sestra i prijatelj.- Prijatelj? Evo me odmah tamo.- Ne žuri se - reèe Renzo osorno. Pogleda me. - O kakvim to pismima ona prièa?Zatvorih za sobom vrata gurnuvši ih nogom.- Pismima u manila omotnici, koja vam j”e dala one noæi kad j”e ubijen Tony Riccio.- Prièa kajgod. Niš” j”a ne znam o nekakvim pismima.Pogledah stol iza nj”ega. Na nj”emu otvoren primj”erak j”utrošnjeg Examinera.- Znate vi dobro o kakvim j”a pismima prièam. O onima, o kojima ste pisali gospoði Hayden. - U kutu sebe spazih pisaæi stroj”. - Eno, pisali ste joj” na onom pisaæem stroju.Iz istražnje sobe iziðe dj”evoj”ka. Imala je naranæastu kosu i plavi kimono iz Grant Streeta, stegnut po sredini žarkocrvenom vrpcom.- Upoznaj me sa svojim prijateljima, srce. Pogledao je nj”u, a potom opet mene.- Nikad j”a nisam pisao nikaikva pisma na tom stroj”u.Priðoh stolu i podigoh stroj”. Stavih ga pod ruku i krenuh prema vratima.- Hej! - zakmeèi djevojka. - Kamo æete s mojom mašinom?Pogledah Lorenza.- Policija može usporediti slova - re^koh. - Ako isam u pravu, kazna za ucj”enu iznosi deset do dvadeset godina.- Sam ti rekla da ne diraš moj”u mašinu! - povièe djevojka na njega.- Zaveži! - Okrene se opet meni. - Èekajte malo - reèe. - Æete kupit”?Spustih pisaæi stroj i pogledah ga.- Možda - rekoh.U oèima mu se pojavi pronicav pogled.- Poslala vas je stara gospoða?261- Kako bih znao za njih da nije?- Koliko je voljna platiti?- Ovisi o tome što imate - rekoh. - Ne kupujem ništa naslijepo.- Prava su, ziher.Odjednom mi na paomet padne zamisao.- Vi niste jedini momak koji nastoji ucijeniti. Smeo se.- Mislite, ima i drugh?- Vaše pismo je èetvrto koje smo primili. Poèeo se zabrinj”avati.- Kako možemo znati da ste vi onaj pravi? - upitah. - Moram najprij”e nešto vidj”eti.- Valjda ne mislite da sam toliko blesav pa da pisma držim ovdj”e? Imam ortake u ovom poslu. Držimo ih na sigurnom.Ponovno podigoh pisaæi stroj.- U tom sluèaju razgovarat æu s vašim ortacaima kad se pojave is robom.

- Èek! Raèunao saim da bi nešto ovalkvo moglo isdorsnuti. Za svaki sluèaj” sam iz omotniee izvadio par pisama.Spustih pisaæi stroj.- Sada djelujete razumno. Pogledajmo ih. Renzo promotri dj”evojku.- Navuci nešto na sebe, pa siði dolj”e i zamoli Johnnyj”a omotnicu što sam mu je dao.- Ne morate se muèiti. - Pogledah Annu koja nas je promatrala bez rijeèi. - Neæete zamjeriti?Odmahnula je glavom.Njen brat se podrugljivo nasmije.- Koliko te plaæa za kurirske usluge, Anna? Bolje da je lova dobra jer ne buš dugo delala.- Ništa joj ne plaæam, balavèe. Ona samo želi sprijeèiti da ne svršite u zatvoru.Anna iziðe kroz vrata. Renzo mi se okrenu.- Mogli bi skinuti teret sa svojih nogu. Sjednite i cugnite štogod.- Ne, hvala.Prišao je ormariæu i izvadio bocu.- Daj malo leda, dušo - dobaci djevoj”ci.- Uzmi ga sam - reèe ona osorno.262Renzo slegnu ramenima.- Dame - reèe s gnušanjem. Priðe udublj”enju što je služilo kao èaj”na kuhinja i otvori hladnjak. Iz kalupa izbaci nekoliko kocki leda i stavi ih u èašu. Zatim se vrati i nalije nešto viskija. Sjedne na rub stola preko puta mene.- Taj Tony je stvarno prvorazredno obavljao poslove. Nisam odgovorio.Otpio j”e iz svoje èaše.- Sve ih je natjerao da trèe za njim. Moja sestra. Vaša bivša žena. Vaša kæi. Nije morao propustiti ni jednu noæ ako nij”e želio.Svladah svoj gnj”ev. Privikavao sam se na taj naèin razgovora.- Vaša klinka je bila luda za nj”im. Èekajte dok škicnete u ta pisma. Tako su vruæa da papir cvrèi. Izgleda da ju j”e dobro odgojio, stvarno j”e ginula za njim. I ni najmanje se nije sramila da to stavi na papir - to što mu je voljela raditi kad m bili zajedno.škrgutao sam zubima. Nisam došao ovamo pretpostavljajuæi da æu otkriti Portugatske sonete1.- Ni vaša žena nije bila loša - nastavio je. - Iako o tome nije govorila tako izravno kao mala. No svakako je bila ljubomorna. U jednorn od pisama kaže kako neæe prezati ni od toga da ga ubij”e ako ga uhvati da je vara. Ali mala ju je u tome potukla, zar ne?Još uvijek nisam odgovarao.- I moja glupa sestra. Kao blesava je okolo èekala Tonyj”a da se vrati. - Nasmij”ao se. - Svratio bi samo kad bi mu se prohtjelo malo špageta i obiène staromodne talijanske ševe. Kad bi mu dosadile sve te šminkerske stvari koje je dobivao gore na brijegu. Ponekad se moraš najesti mesa s krumpirom, mali, znao bi mi reæi. Do odvratnosti može ti dosaditi kavijar i pate de foie gras2. Covjeèe, Tony j”e u tome stvarno pretjerivao.Zaèuh korake na vanjskom drvenom stubištu. Renzo ih j”e takoðer èuo. Podigao mi je svoje piæe u neku vrst zdravice.1 Zbirka erotsklh soneta engleske pjesnikinje Elizabethe Barett Brovraing 1806-1861.2 Pašteta od gušèjih jetara.263- Za sreæu.Zaèuh kako se iza mene otvaraju vrata, ali se ne okrenuh. Tada mi u tj”emenu prsnu oštra bol i ja naglavce uronih u mrak što me vrebao na podu.U oèima su mi neprestano blještala svjetla, jedno za drugim, a u meðuvremenu osjetih kako me pomièu s jedne strane na drugu. Jeknuh i pokušah ustati, aJi svuda oko mene bijaše magla pa mi to baš nije polazilo za rukom. Tada bljesne još nekoliko svjetala, a onda ih više uopæe nij”e bilo. Samo bol u mojoj glavi.

Osvij”esti me prskanje ledeno hladne vode. Stresoh glavom i otvorih oèi. Nada mnom stajahu Johnny i Lorenzo. Pogledah se. Sj”edio sam na krevetu potpuno gol.Zaèuh šuškanj”e odjeæe pa okrenuh glavu. U lubanji mi j”e odzvanjala bol. Dj”evoj”ka naranèaste kose upravo ponovno kliznu u svoj kimono iz Grant Streeta.Pokušah sprijeèiti da mi bol ne raznese tjeme. Èvrsto zatvorih oèi i naglo ih otvorih. Èinilo se da to pomaže. Jjstom tada poèeh shvaæati što se dogodilo. Bila je to namještaljka od samog poèetka.- Odjeæa vam je tamo na stolici - reèe Renzo. - Ostavit æemo vas dok se ne odjenete.Iziðoše zatvorivši za sobom vrata. Sjedio sam na krevetu osluškujuæi kroz zatvorena vrata prigušen zvuk njihovih glasova. Protegnuh vrat i pogladih ga rukom. Paklenski je boljelo. Nije bilo ni blizu kao u krimiæima Mickeyj”a Spillanesa. Nikakva sedmog neba, nikakvih razuzdanih erotskih snova, samo èista paklena bol.Oteturah s kreveta u kupaoniou. Pustih hladni tuš i podmetnuh glavu. Mlaz bijaše poput igala, ali postiže cilj. Boli je polako poèelo nestajati. Položih ruku na tjeme i pronaðoh malu kvrgu. Dobro j”e što imam tako tvrdu lubanju.Za promjenu pustih vruæu vodu, pa opet hladnu, i sve tako dok ne presta bol u vratu i ramenima. Skinuh prlj”avi ruènik, jedini kojeg sam mogao pronaæi, i obrisah se. Potom se odjenuh.Kad sam izišao iz kupaonice, isjedili su oko stola i piU.- Izgledate kao da biste štogod mogli popiti - reèe Renzo. Natooi u èašu malo viskija i gurnu je prema meni.264Uzeh je i iskapih. U utrobu mi prodre toplina i pcèeh se bolj”e osjeæati.- Gdje je Anna?- Poslao sam je fcuæi - odgovori Renzo. - Ona j^ obavila svoj dio. - Gurne prema meni fotografiju. ^ Zgodno djelce, zar ne?Podigoh je i pogledah. Bila je to polaroidna fotografija gotova za deset sekundi. Sad se sjetih kako torba 2a kameru što ju j”e nosila Anna, nije bila dovoljno velika za speed graphic, aparat kojeg je upotrebljavala u kln. bu. Na slici bijaše otprilike ono što biste i oèekivall, Bio sam nag, kao, uostalom, i djevojka naranèaste kose. Poza - orijentalna Masika. Vratih mu fotografiju.- Malo je premršava za moj ukus.- Zadržite je - Renzo æe prijazno. - Ispucali smo cijelu rolu.- Što sada?- Sjednite i prièekajte. Dolazi nam neko društvance. Zatisnuh sliku u svoj” džep.- Ne bih rekao. Podnio sam otprilike sve šale i smj. calice koje sam mogao.Poðoh prema vratima, a Johnny, barmen, brzo ustade. Zakoraèih prema njemu.- Ne bih na tvom mjestu - reèe Renzo nehajno. - Bio je na Pacifièkoj obali šampion u poluteškoj.Zakoraèih naprijed a Johnny otpusti desni direkt, što mi ga je otputio još iz Los Angelesa. Lako se sagnuh pod njim. Ne možete vani na gradilištima biti toliko s radnicima a da se malo ne izvježbate.Pustih da mi njegova šaka proðe iznad ramena, pa ga posijekoh džudo udareem po kljuènoj kosti. Prelomio se u pasu prema meni i ja ga razorih postrance po vr^tu najboljim karate udarcem kojeg sam ikada zadao. Srušio se kao odalamljen sjekirom. Moj stari instruJctor iz Zraènih snaga bio bi ponosan.Okrenuh se upravo na vrij”eme da Lorenza zateknetn u napadu na mene. Zgrabih ga i odgurnuh do zida. Dok sam ga obraðivao, on se previjao. Kad sam nad njego. vim vratom podigao ruku s dlanom okrenutim nadoIje, djevojka poèe vrištati.- A sada, gdje su osala pisma?Renzove oèi poèe plaviti strava. Odmahnu glavom.265Lagano ga kvrcnuh po Adamovoj jabuèici, dovoljno da ga prisilim da se malo poène gušiti.- Izvedem li to dovoljno jako, naæi ceš se na vjeènim lovištima zajedno sa svojim junakom Riccijem.- Nemam ih - promuklo je dahtao. - Dao sam ih Corianu.

Naèinih prijeteæi pokret.- Èasna rijeè!- Slike - rekoh.- U Johnnvja su - Renzo se tresao od jeze. Ošamarih ga i pustih da tresne na tlo. Sjedio je na podu i jecao. Pritrèi mu djevojka.- Renzo, dušo! Je li te povrijedio?Priðoh Johnnvju. Poèeo se pomalo micati. Prevrnuh ga na leða, sretan što ga nisam ubio. Kleknuh na pod i poèeh mu prekapati po džepovima. Upravo sam pronašao slike, kad se iza mene otvore vrata.Prva stvar koju ugledah, kad sam se okrenuo, bijahu usta cijevi kalibra 38. Ciljala su toèno u moj trbuh, i s mjesta gdje sam stajao doimala se poput topa od pedeset milimetara. Iduæe što ugledah, bijaše mali zdepasti muškarac iza njih. Oèi mu se skoro izgubiše u naslagama sala.- Ja æu uzeti te slike, ako mi ne zamjeravate - reèe. Pružih ih bez rijeèi.- Samo ih stavite na stol i stanite uza zid.S topom se ne prepirete. Uèinih što mi je bilo reèeno.- Sada se okrenite, stavite ruke visoko na zid i naslonite se na njega. Znate što hoæu. Onako, kako to èine na televiziji.Znao sam što hoæe.Zaèuh ga kako prilazi stolu. Zašuška papir.- Možete se okrenuti, pukovnièe. Okrenuh se.- Vi ste Coriamo?Klimnuo je. Promotri najprije Johnnyja, zatim Lorenza. Ljubazno se nasmiješi.- Malo se zezate s mojim deèkima?- Vrlo dobro su suraðivali - rekoh.- Dupeglava, jedan i drugi. Ali nema veze. Veæ sam sklopio posao oko pisama s vašom bivšom.266Izvuèe stolicu i sjedne.- U tome nema nièeg osobnog, razumijete, pukovnièe - reèe. - Radi se samo o poslovnim stvarima.Pogledah malog punašnog muškarca. Doimao se toliko zadovOljnim na onoj stolici, da je jedino što sam mogao uèiniti bilo da ga malo prevarim.- Koliko vam je dala? Nehajno odmahnu revolverom.- Dvadeset pet hiljki.- Nasamareni ste. Stara gospoða bi išla i do stotinu.Trenutak je netremice zurio u mene, a potom slegnu ramenima.- Takav je život - reèe filozofski. - Iste sam sreæe kad odem na tržnicu. Nakon što prodam, zalihe uvijek poskupe.- Što je sa slikama? - upitah.- Osiguranje, pukovnièe. Za mene i damu koja je kupila pisma. - Letimice ih pogleda. - Vjerna sliènost, zar ne?Proðoh pokraj njega prema vratima. Coriano me još uvijek promatrao; isto tako i Renzo i njegova djevojka. Jedini je izostao Johnny. Ležao je poleðice na podu. Tužno odmahnuh glavom, kao da im svima iskazujem sousjeæanje, pa iziðoh.Moja su kola još uvijek bila ondje gdje sam ih ostavio. Poèeo sam otvarati vrata, a onda zaèuh Annin glas.- Gospodine Carey? Uðoh u kola do nje.- Jeste li dobro?- Vjerujem da jesam - rekoh.- Nisam to mogla isprijeèiti, gospodine Carey. - Poèela je plakati. - Prisilili su me da to uèinim. Coriano je bio u salunu kad sam sišla dolje.- Sigurno, Anna, sigurno. - Potapšah po kožnoj torbi izmeðu nas na sjedištu. - Vi ste posve sluèajno imali uza se polaroid?- Tako je. Coriano je opazio kameru i to mu je dalo ideju. Rekao je kako æe vas to sprijeèiti da se ne žalite pajkanima. Pobrinula sam se da svaku sliku naèinim dok su vam oèi zatvorene, tako barem možete dokazati da ste bili bez svijesti.267Okrenuh se da je pogledam. Dokazati da sam bio bez svijesti? Pakao. Doimao sam se potpuno pomahnitalim.

- Moraia sam to uèiniti, gospodine Carey - reèe ozbiljno. - Da nisam, Coriano mi više nikaða ne bi dopustio da radim.- U redu, Anna - rekoh. - Sad mi recite gdje živite, pa æu vas odvesti kuæi.Odbacih je i kad sam skoro sat kasnije ušao u svoju sobu, na telefonu je žmirkalo orveno svjetlo za poruke. Podigoh slušalicu. Stara gospoða je upravo bila nazvala i željela da ja nazovem nju. Okrenuh broj.Glas joj bijaše posve budan i oštar.- Dakle, Luke - zahtijevala je - jesi li ih nabavio?- Ne.- Kako to misliš? - upita ljutito.- Nisam imao što kupiti. Nora ih se doèepala prije nas.- Nora? - Glas joj bijaše iznenaðen.- Tko drugi? Zasmijuljila se.- Trebala sam pomisliti na to. Nora ne bi htjela da imaimo ta pisma. Pa, barem više ne moramo biinuti.- Naravno - rekoh i spustih slušalicu. Nitko osim mene. Jedva mi je preostalo snage da se izvuèem iz svoje odjeèe i uvuèem u postelju. Bila je to zbilja duga noæ.12Èuvarica otvori vrata Danine sobe.- Došla te vidjeti tvoja majka. Dani ustade s kreveta.- Gdje je?- èeka u kantini.Dani je slijedila èuvaricu hodnikom i kroz velika èehèna vrata. Dizalom su dospjele do razine na kojoj je kantina. Bilo je upravo oko tri i kantina bijaše skoro prazna. S njenom majkom su sjedili nepoznati muškarac i gospoðica Jennings.268Nora podiže dbraz za Danin poljubac.- Zdravo, dušo.Dani pogleda gospoðicu Jennings, a zatim muškarca.- Zdravo, majko. Zdravo, gospoðice Jennings. Sally Jennings ustade.- Zdravo, Dani. - Okrenu se ostalima. - Pa, moram se vratiti u svoju ordinaciju.Oni kimnuše a ona iziðe.- Ne stoj tako, Dani - reèe Nora s nešto oštrine. - Sjedni.Dani poslušno sjedne.- Što je htjela?- Ona ništa. Mi smo htjeli s njom razgovarati.- O èemu? - Danin glas bijaše sumnjièav.- O tebi. èini se da im stvaraš puno teškoæa. Dani je trenutak netremice gledala majku, a potommuškarca.- Tko je ovaj? - upita grubo.- Dani! - Norin glas bijaše zaprepašten. - Ti se znaš i bolje ponašati.Danin glas bijaše srdit.- Ne ovdje, majko. Ovdje nema dovoljno vremena za lijepo ponašanje. To je ovaj?Nora znaèajno pogleda muškarca.- Ovo je doktor VVeidman, Dani. Zamolila sma ga da te pregleda.- Zbog èega?- Za tvoje vlastito dobro! Èini se da ne mogu otkriti što je s tobom.- Je li on još jedan peraè mozga? Norin glas bijase Ijutit.- On je psihijatar, Dani.- Ne želim s njim razgovarati.- Moraš! - Nora ustraja.- Zašto, majko? Misliš da sa mnom nešto nije u redu?- Nije važno što ja mislim, Dani. Važno je ono što oni misle. Mogli bi te poslati odavde na dugo vrijeme.Dani je još uvijek promatrala majèino lice.- Meni je važno što ti misliš, majko. Misliš li da sa mnom nešto nije u redu?

Nora se zagleda u nju, a potom duboko uzdahnu.269- Naravno da ne, dušo - reèe. - Ali...- Onda s njim ne želim razgovarati. Lijeènik ustane. Smiješio se.- Mislim da ne trebate biti zabrinuti, gospoðice Hayden. Gospoðica Jennings ima izvrsnu reputaciju i mislim da se možete osloniti na njenu ocjenu. - Okrenu se Dani. - Ne bi vam škodilo, mlada damo, kad biste imali malo više povjerenja u gospoðicu Jennings. Najgore što bi mogla uèiniti jest da vam pomogne.Nespretno se nakloni i ostavi ih.Sjedile su bez rijeèi i gledale jedna drugu.- Imaš li deset centi, majko? Željela bih coca colu. Nora j”e odsutno pogleda. Dani je znala da njena majka misli na nešto drugo. Uvijek kad.bi j"e tako gledala.- Deset centi, majko? - ponovi nj”ežno. Nora otvori novèarku.- Misliš li da bi mi mogla nabaviti šalicu kave?- Naravno, majko.Dani ustane i ode do kuhinjskih vrata.- Hej, Charlev! Mogu li dobiti šalicu kave za svoju maj”ku?Na vratima se poj”avi sjaj”no tamno lice.- Jasna stvar, Dani.Dani odnese šalicu kave na .stol, a zatim ode po svoj”u coca colu. Kad se vratila i sjela, Nora zapali cigaretu. Dani j”e pogleda i Nora uz uzdah protivljenja gurnu prema njoj kutij”u. Ona izvadi jednu i zapali je.- Mislila sam da ne vjeruješ u peraèe mozga, majko.- Više ne znam u što da vjeruj”em.Dani radoznalo pogleda majku. To joj nije bilo nalik. Nora j”e obièno o svemu imala vrlo odreðena mišljenja. Nora srknu kave i nakrevelji se. Dani se naceri.- Nije foaš poput kave kod kuæe, majko.- Èini se da nije - reèe Nora. Pogleda svoju kæer. - Zar je i hrana isto tako loša?- Hrana je u redu.- Vidjela sam pisma koja si pisala Ricku - reèe Nora ispod glasa. - Zašto mi nisi rekla za njih?Dani osjeti kako joj rumenilo pali lice.- Nisam na to mislila. Zaboravila sam.270- Bilo bi puno gore da ih se doèepao netko drugi. Ja ... ja nisam znala da je to trajalo tako dugo - reèe Nora nespretno.Dani osjeti kako joj se steže grlo. Šutke se zagleda u majku. Nora ponovno spusti pogled.- Kad je to poèelo?- Onda u Acapulcu. Sjeæaš se, morala si letjeti za San Francisco? Tada se to dogodilo.- Trebala si mi reæi, Dani. Što ti j”e uèinio?- On to nije uèinio meoi, majko - reèe Dani nepokolebljivo. - Ja sam to uèinila njemu.Na rubovima Norinih oèiju pojaviše se suze.- Zašto, Dani, zašto?- Željela sam, majko. Toliko mi j”e dosadilo pretvarati se da sam mala djevojèica.Ušutjela je i zagledala se u majku povlaèeci iz cigarete.- Vjerujem da više nemamo mnogo reæi jedna drugoj", zar ne, imajko?Nora odmahnu glavom.- Vjerujem da ne.A moglo se o tolikim stvarima razgovarati, ali Dani nije mogla razgovarati s njom, a ona nije mogla razgovarati s Dani, ništa više nego je bila u stanju razgovarati sa svojom vlastitom majkom. Svaki naraštaj bio je zaseban otok.Još jednom pokuša.- Dani - reèe ozbiljno - molim te razgovaraj s gospoðicom Jennings. Ona bi ti možda mogla pomoæi... pomoæi nama.

- Ne usuðejm se, majko. S njom ne možeš uvijek prestati kad zaželiš. Jedna stvar æe voditi drugoj i možeš biti uvjerena da æe kadtad saznati što se zbilja dogodilo one noæi. A ja ne želim da itko zna, u najmanju ruku, više od tebe.Nora pogleda svoju kæer. Evo do èega je sve to dovelo, pomisli. Jedina stvar koju njih dvije doista moraju dijeliti, j”est zajednièka krivica.Dani pogleda gore na zidni sat. Bilo je skoro tri i trideset.271- Moram se tvratiti - slaže oklijevajuæi. - Imam nastavu.Nora iklimnu. Dani uistane sa stolice, obiðe stol pa poIjubi majku u obraz. Nora strastveno savi oko nje ruke.- Ne brini, majko. Sve æe dobro ispasti. Nori poðe za rukom da se nasmije.- Naravno da hoæe, dušo. Vidjet æu te u nedjelju. Promatrala je fcako uistaje èuvarica i slijedi Dani vanma hodnik. Zatim se zatvore pokretna vrata i presijeku joj pogled. Pogleda u pepeljaru. Cigareta joj se još uvijek dimila. Polako je ugasi i podigne torbicu. Izvadi zrcalo i s pomoæu njega popravi šminku, a potom iziðe.- Tvoja majka je vrio lijepa, Dani - reèe èuvarica ddk su hodale natrag prema njenoj sobi.Dani kratko pogleda ženu. Svi bi joj to uvijek rekli kad bi prvi put ugledali njenu majku, a onda, kad bi pogledali nju, zamalo bi mogla osjetiti njihovo razoèaranje.“Lijepa li djeteta,” refcli bi. Ali je znala što zapravo osjeæaju.Dani uðe u svoju sobu i zatvori vrata. Neko je vrijeme gledala izgrðbane i olovkom ispisane zidove, a onda se protegnu po krevetu.Lijepa i nadarena. Tatkva je njena majka. Sve što ona nije. Sjeti se kafco se obièavala uvuæi dolje u atelje, kad bi majka bila odsutna, i pokušavala kopirati neke od divnih stvard što ih je izrezbarila majka. Ali sve što bi izradila, ispalo bi zbrèkano, i ona bi to bacila da nitko ne vidi.Odjednom se uhvati ikako tiho plaèe. Nakon nekog vremena suze prestanu, ona ustane s postelje i pogleda se u malo zrcalo. Njena bi majka i nakon plakanja bila lijepa! Oèi bi joj bile bistre, put blijeda i svjetlucava. A ne ovako: natekle i crvene oèi, lice podbuhlo.Iz zamotuljka što joj ga je poslala majka izvadi rupèiæ za osvježivanje i razdera zaštitnu foliju. Pritisnu ga na lice, osjetivši kako joj hladna, blago mentolizirana vlažnost blaži put.Sjeti se kako ju je Rick stalno zadirkivao zbog toga što ih toliko volimJMjek bi ih držala nekoliko u ruènoj272torbici. Jednom kad su bili zajedno i on zatvorenih oèiju ležao pokraj nje, ona izvadi rupèiæ u namjeri da ga osvježi.Ali kad ga je njime dodirnula, on zamalo iskoèi iz kože.- Za ime božje, mala, što to radiš?- Samo sam ti htjela pomoæi da se bolje osjeæaš - rekla je.Nasmijao se i privukao je sebi. Osjetila je lagano grebanje njegove brade dok joj je mazio vrat.- Znaš, ti si luda klinka!Onda je uze i njegove ruke napraviše sve one èudesne stvari što su èinile da se ona osjeæa kao da on ne bi mogao bez nje.Oæutje kako joj ponovno naviru suze i ona ih odagna žmirkanjem. Sada više nema smisla plaikati. Nema nikoga kome bi se mogla obratiti. Kad bi ranije bila ovako potištena, svagda bi mogla otiæi njenu. On bi se nasmiješio, dotakao je i potištenosti bi nestalo. Ali s tim je završeno.Pažljivo je brojila dane. Sylviju su otpremili juèer. To znaèi da je danas petak. Rick je vjerojatno veæ pokopan. Lijeno se zapitala, je li njena majfca poslala cvij”eæe.Vjerojatno nij”e. Po svoj prilici ne, ukoliko je ona dobro poznaje. Majka je veæ zaboravila na sve u vezi s njim. Osim toga, duboko u sebi ona je još uvijek isuviše ljubomorna.

Sjeti se kako je majka bila bij”esna fcad j”u j”e pronašla u Rickovoj” sobi. Urlala je na njega, a njeni su prsti ostavljali bolne crvene tragove na nj”egovim ramenima. Pomislila je da æe ga ubiti.- Ne! Majko, ne! - vrištala j”e.Onda ju je majka nagu odvukla hodnikom i gurnula u njenu sobu. Sjeæala se fcako se ondje zgurila, tren dršæuæi tren plaouæi, dok j”e cijelom kuæom bjesnjela njihova svaða.Ne, sada je uvj”erena da maj”ka nije poslala nikakvo cvijeæe. No isto j”e tako uvjerena da njena maj”ka nije ni zaboravila Rioka.18 Kamo Ijubav ode273Oèi joj bijahu suhe i upaljene. Izvadi još jedan rupèiæ za osvježivanje i lagano njime dotakne lice. Zgužva tanke papiriæe i baci ih u koš.Odjednom se osjeti vrlo osamljenom. Kao da su je odbaèeni papiriæi vezali s prošlošou i sada je ta veza prekinuta. Samo ju je Riæk nastojao razumjeti, ali sada neana nikoga. Nikoga. Ponovno poèe plakati.Sally Jennings pogleda iznad sebe na sat. Èetvrt do šest. Nestrpljivo se zagleda u svoj pisaei stol. Toliko je izvještaja trebalo zaokružiti. Uredno ih poèe slagati u svoju aktovku. Možda æe se moæi prihvatiti nekih od njih kad se iz kazališta vrati kuæi.Dugo je èekala karte za tu predstavu, a ovo je jedini puta da je ništa ne zadržava. Od trenutka kad stigne kuæi, presvuee se i vrati u grad, pa do podizanja zavjese imat æe upravo toliko vremena ,da štogod na brzinu pojede.Na vratima odjeknu neodluèno kucanje.- Da - pozove nestrpljivo.Jedino što je isprva mogla vidjeti “bila je bijela odora èuvarice iza staklenih vrata, a onda se ona otvore i uðe Dani.Zastala je pred vratima.- Gospoðice Jennings - zamoli tanka, slaba glasa - mogu li razgovarati s vama?Psiholog ju je trenutak gledala. Dijete je plakalo, to je niogla vidjeti, ali oko nje je lebdio i dojam bespomoænosti, kojeg prije nije bilo.- Naravno, Dani.Dani pogleda u otvorenu aktovku.- Ako odlazite, gospoðice Jennings, mogu se vratiti ujutro.Sally Jennings zatvori aktovku i stavi je na pod kraj pisaæeg stola.- Ne. U stvari, namjeravala sam noæas ostati i raditi.Dani uðe dublje u ordinaciju.- Nisam vam htjela smetati.Gospoðica Jennings joj se nasmiješi, a kad se smiješila, odjednom bi se djjpiala vrlo mladom.274- Znaš 5to. Kako bi bilo da zajedno veèeramo u kantini? Bilo bi lijepo za promjenu s nekim razgovarati.Dani pogleda preko ramena èuvariou koja je još uvijek èekala izvan ordinacije.- Zar... zar mislite da bi me pustili?Sally Jennings posegnu za itelefonðkom slušalicom i okrenu broj glavnog nadzornika. Položi ruku preko mikrofona.- Mislim da se to može urediti.Možda ono što je psihoiog ugledala u Daninim oèima nisu bili olakšanje i zahvalnost, ali joj se odjednom uèinilo da je s njena lica nestalo bespomoænosti. Kazališna predstava na koju je tako dugo èekala, više nije bila važna.13- Prvi put sam otkrila da se ljudi mijenjaju fcad me moj otac prestao posjeæivati. - Dani preko stola pogleda gospoðicu Jennings. Upravo su se bile vratile s veèere. - Znate što želim reæi? Kad ste mali, kao da ste središte cijelog svijeta, ali kad porastete, otkrijete da niste. Mjesec ðana sam svakodnevno plakala. Onda isam se navikla na tu pomisao. Ujak Sam, to je gospodin Corwin, bio je vrlo drag. Majka se udala za njega nakon što se razvela od mog oca. Mislim da me žalio. Stalno me vodio van kao i moj otac. U parkove i

zoološki vrt. Jednom me èak odveo na jedrenje. Ali nije bio poput tate. Kad sam bila s tatom, on kao da nikada nije mislio ni na što drugo osim na mene. S ujakom Samom je bilo drukèije. Svim se siiama trudio, ali ja sam mu bila samo jedna od mnogih stvari na koje je mislio. Ipak sam ga voljela. Onda je jednog dana otišao. Sjeæam se tog dana.Dani zašuti gledajuæi u zadimljenu cigaretu meðu svojim prstima.- Nastavi, Dani - ponuka je psiholog. - Sjeæaš se tog dana. Što se dogodilo da ga se toliko sjeæaš?18*275Plavobijeli karavan s rijeèima Škola gospoðice Randolph, spretno ispisanim na vratima, skrene na prilazni put i stane. Vozaè u otmjenoj sivoj odori iziðe van i otvori vrata. Iz automobila izleti Dani, za njom zaleprša njena duga crna kosa, na suncu joj zasjaje bijela bluza i mornarskoplava plisirana suknja. Potrèi stubama do ulaznih vrata.- Provedite lijepi vikenid, gospoðice Dani - povièe za njom vozaè.Ona mu s vrata dobaci živahni smiješak.- Vi isto, Axel.Spusti svoje knjige na stol u predvorju d, držeæi u ruci pohvalnicu, jurnu oiko kružna stubišta pa onda hodnikom do ateljea.Širom otvori vrata i utrèi unutra zovuæi:- Majko! Majko! Dobila sam petiou iz umjetnosti! Pretrèala je cijeli put do ateljea stalno visoko u rucidržeæi pohvalnicu, i tek sada shvati da ondje nema nikoga. Poðe do male sobe tik uz atelje. Vrata bijahu zatvorena. Lagano zakuca.- Majko. Majko, jesi li unutra? Nije bilo odgovora.Oprezno otvori vrata i zaviri. Soba je bila prazna. Dani se zbuni. U ovo doba dana majika obièno radi.Vrati se u predvorje. Podigne sa stola svoje knjige i zaputi se stubama. Iz sobe ujaka Sama upravo je izlazio Charles.- Dobar dan, gospoðice Dani. Ona ga pogleda.- Gdje je majka? Batler je bio uznemiren.- Izišia je van, gospoðice Dani.- Je li rekla kad æe se vratiti? - Dani podiže pohvalnicu. - Dobila sam peticu iz umjetnosti. Želim da je vidi.- Zar to nije divno, gospoðice Dani. - Zatim se batlerov glas promijeni. - Milostiva nije rekla kad æe se vratiti.- Oh - Dani æe razoèarana glasa. Uputi se prema svojoj sobi, onda zastane i osvrne se. - Obavijestite me kad se vrati, Charies. Želim da je vidi.- Naravno, gospoðice Dani. j”276*Kad je Dani ušla u sobu, gospoða Holman je u plakaru vješala neke haljine. Èim je ugledala Dani, licem joj prijeðe veseli smiješak.- Tu si, dakle. Pitala sam se kada æeš doæi kuæi. Jesi li je dobila?Dani se naceri.- Što misliš?- Daj da vidim - reèe stara guverinanta. - Ne mogu doèekati!Dani je vragolasto držala pohvalnicu iza leða.- Neæu ti je pokazati, Nanny, dok ne održiš obeæanje.- Ja sam veæ ispekla kolaè.- Onda u redu! - Dani joj pruii pohvalnicu.- Moram uzeti svoje naoèari - reèe gospoða Holman. - Tako sam uzbuðena da ne vidim èitati!Naoèari pronaðe u džepu odore te ih eatakne. Brzo pogleda pohvalnicu.- Oh, Dani - usklikne - petica iz umjetnosti! Guvernamta zagfli Dani.- Tako sam ponosna na tebe - reèe zaneseno. PoIjubi Dani u obraz. - Tvoja maj”ka æe takoðer biti ponosna kad to vidi.- Gdje je majka? Nema je u ateljeu.

Isti izražaj što ga je ugledala u Charlesovim oèima, prijeðe preko guvernantina lica.- Nenadano je morala poæi na poslovni put. Vratit æe se u ponedjeljak.- Oh. - Majka joj je u zadnje vrijeme morala odlaziti na podosta neoèekivanih poslovnih putovanja preko vikenda. Uze pohvalnicu od guvernante. - Nadam se da se doæi na vrijeme kako bi potpisala moju pohvalraicu. Moram je vratiti u ponedjeljak.- Uvjerena sam da æe se vratiti na vrijeme. A sad, zašto ne bismo sišle u kuhinju i zamolile Cookie da iznese mlijeko i kolaè? Napravit æemo malu zabavu, samo nas èetvero.Dani pogleda staru ženu. Bilo joj je dosta zabava s njom. Kako bi bilo lijepo da za promjenu na jednu od tih zabava doðe majka.- Nije mi do zabave.277- Uradi ono što ti ikaðe tvoja Nanny - reèe guvernanta mlakom strogošæu. Znala je na što Dam* u taj mah misli.- U redu. - Dani se okrene i iziðe kroz vrata. U hodniku sretne ujaka Sama i Charlesa. Svaki je nosio po nekoliko putnih torbi.- Ujaèe Same! - povièe Dani potrèavši prema njemu.On se okrene i prièeka je. Charles nastavi s prtljagom niza stube.- Da, Dani?- Dobila sam peticu iz umjetnosti!- Sjajno, Dani.U glasu ujaka Sama bilo je neèega što je natjera da mu pogleda u lice. Doimao se umornim i ona u njemu osjeti nekakvu tugu. Pogleda torbe.- Zar i ti putuješ preko vikenda? Hoæeš li se sresti s majkom?- Ja odlazim, Dani. Neæu se sresti is tvojom majkom.- Oh! Pomislila sam da bi joj, ako je vidiš, mogao reoi.Doimao se kao da misli na nešto drugo.- Što bih joj mogao reæi?- Da sam dobila peticu iz umjetnosti.- Neæu je vidjeti, Dani.- Hoæeš li se vratiti u ponedjeljak?Šue je trenutak gledao u nju, a potom ispusti prtIjagu.- Ne, Dani, neæu se vratiti u ponedjeljak. Ja se uopæe neæu vratiti.- Zar nikad? - uipitala je smetena glasa.- Ne. Selim se.U oèi joj naglo navru suze. Dogaðalo se isto kao i s tatom. Jednog dana se odselio i nakon nekog ju je vremena prestao posjeæivati.- Zašto? Zar nas više ne voliš?On ugleda suze u njenim oèima i zaèu zabrinutost u njenu glasu. Uze je za ruku.- Ne radi se o tome, Dani. Ne èinim to zbog tebe. Ponekad stvari ne ispadnu onako kako bi trebale. Tvoja majka i ja se rastajemo.- Kao majka i tata?278Klimnuo je.- To znaèi da me više neæeš dolaziti viðati? - Poèela je plakati. - Sada me više nitko neæe dolaziti viðati.Nespretno savi oko nje ruku.- Volio bih te ponekad doæi vidjeti, Dani, ali neæu moæi.- Zašto ne? - upitala je. - Majka djevojèice Susie Colter rastajala se pet puta i svi je njeni oèevi dolaze vidjeti. Znam to jer u razredu sjedi pokraj mene i uvijek mi pokazuje darove koje joj oni donose.- Tvojoj majci se to ne bi svidjelo.- Zašto se ona ne odseli kad dobije rastavu? - pitala je Dani poèevši se ljutiti. - Zašto uvijek mora iseliti tata?- Ne znam.Strastveno mu se baci oko vrata.- Nemoj iæi, ujaèe Same! Strašno 5eš mi nedostajati!

On se nasmiješi i prisloni svoj obraz uz njezin.- I ti æeš imeni nedostajati, Dani. Budi dobra djevojèica pa me pusti da poðem, a ja æu ti s vremena na vrijeme slati poklone. Možeš ih pokazivati svojoj prijateljici, tako da zna kako ona nije jedina koja od svog tate dobiva poklone.- U redu - Dani æe neodluèno. Poljubi ga u obraz. - Svejedno æeš mi nedostajati.Sam je opet poljubi i uspravi se. Podigne svoje torbe.- Moram požuriti. Slijedila ga je niza stube.- Hoæeš li i ti dolje u La Jollu i živjeti na brodu kao tata?Nasmijao se.- Ne, Dani. Neko æu vrijeme živjeti u New Yorku. Glas joj bijaše razoèaran.- Kad bi otišao živjeti na brod, mogli bismo ploviti. Ponovno se nasmijao.- Nisam ja tako dobar mornar kao tvoj tata.Dani ga je slijedila do vrata i promatrala kako Charles u taksi stavlja torbe. Ujak Sam se sagne i ponovno je poljubi.279- Zbogom, Dani.Kad se taksi pokrenuo, ona mu mahnu.- Zbogom, ujaèe Same! - povièe, a onda, jer nije znala što drugo reæi, doda: - Lijepo se provedi!Zamišljeno j”e prolazila kuæom prema kuhinji. Charles, Cookie i Nanny su je èekah. Svi osim Violet, sluškinje njene majke. Violete nikad ne bi bilo u blizini kad bi njena majka nekamo otišla.- Majka i ujak Sam se rastaju - objavila je. - Ujak Sam æe živjeti u New Yorku.Gospoða Holman iznese èokoladom premazani kolaè i stavi ga na stol.- Sviða li “td se ovaj kolaè? Dani ga pogleda.- Prekrasan je. - U glasu j”oj nije bilo oduševljenja.- Sjedni za stol, pa æu ti odrezati ikomad - reèe Cookie.Dani poslušno sjedne. Cookie odreže veliku šnitu i stavi j”e na nj”en tanjur pdkraj” èaše mlijeka. Zatim odreže po komad ostalima te svi sjednu. Dani je znala kako sada svi èekaju da ona prva kuša kako bi mogli poèeti. Odlomi komad vilicom i stavi ga u usta.- Kolaè je izvanredan - promuimlj”a.- Ne s punim ustima, Dani. Svi poèeše j”esti.- Kolaè j”e vrlo dobar, gospoðo Holman - reèe Charles.- Samo polako - upozori ga Cookie smijuæi se.- Naravno da su i tvoji kolaèi vrlo dobri, Cookie - reèe Charles, svj”estan kako se danas teško dolazi do dobrih kuharica.- Zašto se rastaju? - naj”ednom zapita Dani. Posluga izmij”eni nelagodne poglede. Odgovori guvernanta.- Ne znamo, dijete. Nije nam dužnost da znamo.- Možda zato što je maj”ka tako lijepa i ima toliko puno prijatelja?Ne odgovoriše.- Neki dan sam èula kako se ujak Sam i maj”ka svaðaju. Ujak Sam je rekao da mu j”e veæ pun kufer njenih partnera iz kreveta. Znam da su ujak Sam i gospo280din Scaasi poslovni partneri, ali nisam znala da i maj~ ka ima partnere. Kako to da to nisam znala?- To se nas ne tièe, dijete - reèe gospoða Holman strogo. - A ni tebe. Samo ti j”edi svoj kolaè i brini o stvarkna koje te se tièu.Dani je još nekoliko minuta šutke j”ela, a potom podignu pogled.- Ujak Sam je rekao da æe mi slati darove kako bih Susie Colter mogla pokazati da nije jedina koja od svojih tata dobiva poklone ...Dva tjedna kasnije navršavala je desetu godinu i iz New Yorka stiže za nju velika škrinja. Bila je prepuna darova. Ujak Sam je održao rijeè. Tada joj je bilo malo bolje. Ipak, na njen joj je naèin bilo teško bez injega.Kad se zatvorila Skola, njena je majka odvede na neki šminkerski ranè pokraj jezera Tahoe, na ljetovanje. Rekla je da to mora uèiniti kako bi dobila rastavu, ali Dani nije imala ništa protiv. Bilo j”e jako zabavno. Svako j”e jutro išla na

jahanje, a svako poslijepodne provodila na jezeru. I Rick bijaše ondje. On je bio novi maj”èin menedžer. Vjerojatno je to bio jedan od onih partnera o kojima je ujaka Sama i majku èula da se prepiru, jer bi s vremena na vrij”eme vidjela kako ujutro izlazi iz majèine sobe.Rick joj se sviðao. Uživao je u istim stvarima kao i ona. Išao bi s njom na j”ahanje i uèio je skijanju na vodi. I uvijek se puno smijao. A ne kao ujak Sam, koji se uopæe nikad nije puno smijao. Majka je uvijek govorila kako j”e Rick poput djeteta, isto kao i ona.Majka nije voljela jahati niti provoditi puno vremena na vodi. Rekla je da to šteti njenoj puti, te da vrlo lako izgori na suncu. Umjesto toga, veæinu je vremena provodila u sobi koju je uredila kao atelje. Naveèer bi se dotjerala pa bi s Rickom odlazila u Reno. Tada bi spavala do kasna. Rick bi pak svakog jutra bio vrlo rano na nogama zbog njihova zajednièkog jahanja. Obièavao ju je zvati Strašna Mala.U to je doba nosio brkove, tanke poput poteza olovkom, što su dosizali do rubova njegovih širokih usta. Ona je držala da ga èine vrlo privlaènim. Nešto poput281.Clarka Gablea. Jednog je to dana rekla majci i majka •se zbog neèega razljutila. Rekla je Ricku da obrije tu glupost.Dani je poèela plakati. Nije znala zašto plaèe.- Nemoj ih obrijati! - molila je. - Molim te, nemoj!- Prestani se iponašati kao kaikva mala glupaèa! - povièe njena majka.Dani ljutito nasrne na nju.- Želiš da ih obrije samo zato što sam rekla da mi se sviðaju! Ne želiš da se ikome sviðam ni da se itko meni sviða! - Okrenula se Ricku. - Reoi joj da ih neæeš obrijati!Riok pogleda nju pa mjenu rnajku. Oklijevao je.Tada se majka nasmiješi. Bila je to èudna vrst smiješka koja bi se na njenu licu pojavila kad god bi te tjerala da uèiniš nešto što zapravo ne želiš.- Slobodan si, bijelac i stariji od dvadeset jedne godine, Riok. Sam odluèi što želiš uèiniti.Rick je trenutak stajao, potom se okrenuo i otišao u svoju sobu. Kad je nekoliko minuta kasnije izišao, brkova je nestalo.Dani je zurila u njega. Doimao se nekako drukèijim. Na mjestu gdje su bili brkovi, poèivala je smiješna bijela crta. Više nije izgledao poput Clarka Gablea. Snažno je zaplakala i otrèala u svoju sobu.Nakon toga Rick više nije odlazio s njom na jahanje niti ju je gliserom vukao za skijanja na vodi. Ali to zapravo i nije bilo jako važno jer su praznici bili skoro na izmaku. Majka ju je ostatak ljeta poslala na logorovanje.14Nora podignu pogled sa svog rada u znak odgovora na lagano kucanje na vratima ateljea.- Naprijed.Vrata se odškrinu. Na njima je neodluèno stajala gospoða Holman.282- Smijem li nialo porazgovarati s milostivom? - upita dolièno.Nora klimnu.- Naravno. - Odloži grumen gline i obrisa ruke. Guvernanta nelagodno uðe u sobu. Bila je to jednaod svega nekoliko prilika da uðe u atelje.- Željela ibdh s vama razgovarati o Danielli. Pogledala je Ricka koji je stajao u blizini.- Što o njoj? - reèe Nora.Gospoða Holman ponovno pogleda Ricka. Oklijevala je. Rick shvati znak.- Ostavit æu vas same. - Otišao je u drugu “sobu ostavivši vrata otvorenim.- Dakle? - upita Nora.Staroj ženi još uvijek bijaše neugodno.- Danielle raste.- Naravno - reèe Nora. - Svi to znamo.- Ona više nije malo dijete; brzo se pretvara u mladu damu.

Nora je šutke pogleda.- Hoæu reæi - nastavi guvernanita, a u glasu joj se pojavi zbunjenost - nije lako objasniti stvari.- Kakve stvari? •- upita Nora uznemirena glasa. - Uvjerena sam da joj ne treba„ objašnjavati istine života. U školi gospoðice Randolph èine to vrlo djelotvorno.- To je ono! - uzbuðeno æe gospoða Holman. - Ona zna.Nora odmahnu glavom.- Naravno da zna. I treba da zna.- Ona zna - reèe stara gospoða. - I vidi. Nora je trenutak šutjela.- Danielle vidi što se dogaða u ovoj kuæi. A ona zna što zna. Sve zajedno, nije dobro da djevojèica vidi takve stvari u svom vlastitom domu.- Zar vi to meni govorite što bih trebala raditi u svom vlastitom domu?Guvernanta odmahnu glavom,- Ne, gospoðice Havden. Samo vam govorim o vašoj kæeri. Stvari koje vidi i stvari koje zna, djevojèica poput nje isuviše teško razumije. Ona o njima ima posve krivo mišljenje. - Njene oèi iskreno sretnu Norine.283- Ja joj više uopæe ne imogu objašnjavati da ne vidi ono što zapravo vidi.- Sumnjam da vas se to išta tièe, gospoðo Holman- reèe Nora hladno.Lice stare žene postade tvrdoglavo.- Na neki naèin i ne, gospoðice Hayden. No ja sam Danma dadilja od njena roðenja. Ne bih se dobro osjeæala kad vam ne bih rekla kako to utjeèe na Dani.- Hvala vam, gospoðo Holman ¦- reèe Nora još uvijek Madnim glasom. - Samo vas imolim da se sjetite kako sam ja Daniellina majka od njena roðenja. Ja sam za nju odgovorna a ne vi!Guvernanta je pogleda.- Da, gdspoðice Hayden. - Okrenula se i napustila atelje. Za njom se zatvore vrata a iz druge sobe iziðe Rick.- Jesi li èuo što je rekla? - reèe Nora. Rick je pogleda.- Stara gospoða mora otiæi.- Na neki naèin je u pravu. Dani raste. - Nora podigne grumen gline. - Morat æemo biti pažljiviji.- Pažljiviji? - prasnu Rick. - Koliko pažljiviji možemo biti? Pokušaj se ti išuljati iz kuæe u sitne sate, straga, u onaj apartman iznad garaže. Kladim se da pola susjedstva zna što radim!Nora se nasmije.- Mogao bi se potruditi da èiniš malo manje buke kad zatvaraš vrata.- Ti to pokušaj! Pogotovu kad pada kiša i posvuda je blato. Zamalo se utopim.Nora odloži glinu.- Da, morat æemo nešto poduzeti.- Mogli bismo se oženiti - reèe Ribk. - To bi stavilo toèku na sve te gluposti.- Ne. - Nora ga iskreno pogleda. - Mi nismo stvoreni za brak. Dva puta sam to pokušala i znam. A ni ti po svojoj prirodi nisi više od mene stvoren za njega.On joj priðe i ogrli je.- Ali nismo to pokušali jedno s drugim, dušo. U tom sluèaju bilo bi drugaèije.Ona ga odgurnu.284- Prestani se zavaravati. Nijedno od nas nije tip koji bi se mogao vezati, Mi smo jednaki. Oboje s vremena na vrijeme volkno nešto novo.- Ja ne, dušo. Mogao bih biti vrlo sretan upravo s tobom.Izbježe njegov zagrljaj.- A kako bi objasnio svojim prijateljima to što utorkom i èetvrtkom naveèer ne bi mogao van? Pogotovu svojoj maloj Talijanki, fotografu u noænom klubu, koja ti svoje slobodne noæi sprema špagete? Što bi joj rekao nakon što te cijelo ovo vrijeme èeka da je oženiš?Zurio je u nju pocrvenjela lica.- Ti znaš za nju? Nora se nasmiješi.

- Znam sve o tebi. Nisaotn ja budala. - Slegne ramenima i podigne cigaretu. Prije nego je nastavila, prièeka da joj je on zapali. - Ali u stvari ne zamjeram. Toliko dugo dok ja dobivam što želim možeš èiniti što želiš.On se poèe lagano smiješiti.- A ja imam ono što ti želiš. Nije li tdko, dušo? Pruži ruke prema njoj. Ovaj put ona ne izbjegne njegov zagrljaj. Izvadi k njenih usta cigaretu i stavi je u pepeljaru. Poljubi je, a usta mu bijahu tvrda i brutalna.Držala je otvorene oèi i gledala mu u lice.Pritisnu je unatrag o stol, a rufce mu posegnu pod njenu suiknju.- Prozor - reèe ona pokazujuæi prema širokom staklu pred kojim su istajali.- Do vraga i s njim, ne mogu èdkati. Nek se susjedi živi požderu.Kad se Dani vratila s logorovanja, Charles je doèeka na kolodvoru. Ogledala se. S njim je obièno dolazila gospoða Holman.- Gdje je Nanny?Dok je podizao njenu poSloženu prtljagu, Charles ne susretne njene oèi.- Zar niste znali, gospoðice Dani? Gospoða Holman je otišla.285Dani najednom za”stane.- Nanny me napustila? Charles bijaše zbunjen.- Mislio sam da znate, gospoðice Dani. Zaposlila se na drugom mjestu.Danino lice bijaše ljutito.- Otpustila ju je majka?- Ne znam, gospoðice Dani. To se dogodilo odmah èim ste otišli na logorovanje. - Otvori joj vrata automobila.- Znate li gdje Namny radi? - uipitala je. Charles iklimnu.- Želim da me odvezete onamo. Charles je oklijevao.- Ne znam. Vaša majka ...- Želim da me odvezete onamo! - reèe Dani ljutito. - Smjesta!- Gospoðice Dani. Vaša majka æe se jako ljutiti na mene.- Neæu joj reæi. Odvezite me onamo!Dani uskoèi na stražnje sjedište a Charles zatvori vrata. Kad je sjeo na svoje mjesto, Charles je još jednom pokuša odgovoriti.- Gospoðice Dani...Odjednom djetetov glas postade hladan poput majèinog.- Ne odvezete li me onamo, reæi ou majci da ste to uèinili.Bila je to jedna od onih iz skupine novih kuæa na St. Francis Woodu. Nanny je upravo dolazila stazom gurajuæi mala siva djeèja kolica. Dani je bila izvan automobila skoro i prije nego se on zaustavio.- Nanny! - povièe trèeæi prema njoj. - Nanny! Stara ženazastanei zaškiljina poslijepodnevnomsuncu. Jednom rukom zakloni oèi.- Dani?Tad joj se razbistri pogled i ona raširi ruke kako bi zagrlila dijete što joj je trèalo u susret.- Dani! - uskliknu, a oèi joj se poènu puniti suzama. - Dani, mein kleines Kind.I Dani je plakala.286- Zašto si ime napustila, Nanny? Zašto si me mapustila?Dadilja joj je Ijubila obraze, lice.- Srce moje - mrmljala je. - Moja mala djevojèice. Daj da te pogledam. Kako si velika narasla, kako si pocrnjela.Dani zaroni glavom u bujna prsa.- Trebala si mi reæi - jecala je. - Nisi me smjela samo tako napustiti.Odjednom stara gospoða shvati što Dani želi reæi. Podiže glavu i pogleda Charlesa. Batler lagano odmahnu glavom.Intuitivno ije spoznala što misli. Iznova se okrenu djetetu.- Ti si sada velika djevojka, Dani. Prevelika djevojka a da bi trebala dadilju.

- Trebala si mi reæi - reèe Dani, a u oèima joj još uvijek suze. - To nije pravedno.- Moj je pravi posao briga za malu djeèicu, Dani dijete. Djeèica me trebaju.- Ja te trebam - reèe Dani. - Moraš se sa irrunom vratiti kuæi.Guvernanta polako odmahnu glavom.- Ne mogu, Dani.- Zašto ne?Gospoða Holman položi ruku na kolica.- Ovo djetence me takoðer treba - reèe jednostavno.- Trebam te više nego ona. Uvijek si bila sa mnom.- A isada je vrijeme da nauèiš postojati bez mene - reèe stara žena. - Ti si veæ velika djevojka. Što bih ja mogla raditi osim sjediti i gledati kako dolaziš i odlaziš? Ti se moraš brinuti sama o sebi. Nisi li to èinila bez mene cijelo ljeto? Zašto bi sada bilo drugaèije isaimo zato što si doma?- Ali ja te volim, Nanny. Guvernanta je ponovno obujmi.- I ja tebe volim, mala moja Dani.- Onda moraš sa mnom kuæi.- Ne, Dani - reèe istara žena. - Ne mogu s tobom kuæi. Tvoja majka je bila u pravu. Rekla je da se to jednom mora dogoditi.287- Moja majka? Znaèi da sam bila u pravu! Ona te otpustila!- Prije ili kasnije, Dani - reèe guvernanta tiužno - to bi se svakako dogodilo. Veæ ti je jedanaest godina. Skoro si mlada dama. Uskoro æe te i momoi dolaziti posjeæivati. Izlazit æeš van na spojeve i zabave. Zašto želiš da ti smeta jedna stara dadilja? Imat æeš svoj vlastiti život.- Majka te otpustila? - upita Dani tvrdoglavo.- Suglasile smo se da bi to bilo najbolje. Tvoja je majlka bila vrlo ljubazna. Piatila mi je otpremninu za cijelu godinu.- Ipak si o tome trebala razgovarati sa mnom - reèe Dani. - Nisi bila njena dadilja, nego moja.Stara gospoða je šutjela. Djetetova je logiika bila za nju kap previše.- Mislim da bi bilo bolje da sada poðeš. Tvoja æe se majka zabrinuti što ti ise dogodilo. Osim toga, ona za te ima vrlo lijepo iznenaðenje.- Briga me za njeno iznenaðenje - reèe Dani. - Mogu li te doæi vidjeti? Mislim, s vremena na vrijeme. To znaèi, ako ti ne možeš doæi vidjeti mene.Gospoða Holman je èvrsto obujmi.- Naravno, Dani. Slobodan mi je svaki drugi èetvrtak. Možda bih te mogla prièekati nakon škole?Dani poljubi guvernantu u obraz.- Strašno æeš mi nedostajati.- I ti meni - reèe gaspoða Holman. Ponovno se doimala kao da je blizu suza.- Sada poði, inaèe æeš Charlesa dovesti u nepriliku, Ponovno se poljubiše i Dani se polako vrati kolima.Šutjela je skoro oijedi”m putem do kuæe. Kad su se približili, nagnu se prema prednjem sjedištu.- Kakvo to iznenaðenje ima majka za mene?- Ne mogu vam reæi. Vaša me majka natjerala da obeæam da æu šutjeti.Ali je na kraju ipak saznala od Chariesa. Njena je maj!ka imala u ateljeu sastanak i ostavila poruku da je se ne smije uznemiravati. Dani poðe stubama, Charles ju je slijedio s njenim stvarima. Ona krenu prema svojoj sobi.- Ne tim putem, gospoðice Dani. Ovuda.288Charles se dkrenu i poðe prema drugom ikraju hodnika, na suprotnu stranu od njene stare sobe i sobe njene majke.Slijedila ga je.- Je li to iznenaðenje?On klimnu ikad su se zaustavili pred vratima foivše najveæe gostinjske sobe. Sveèano otvori vrata.- Poslije vas, gospoðice Dani.

Soba je bila više nego dva puta veæa od njene stare. Sve u njoj novo, od blistava kreveta s baldahinom do hifia i televizijskog ureðaja ugraðenog u zid. Tu je bio i veliki prostrani plakar, upravo poput majèinog, te nova kupaonica s udubljenom kadom i udubljenjem za odijevanje.- Hifiom i televizorom možete upravljati s uzglavlja - Charles æe ponosno.- Vrlo je lijepo - reèe Dani neoduševljeno. Ogleda se po sobi. - Gdje je moja škrinja s blagom?- Nije pristajala uz nove stvari, pa ju je vaša majlka dala odnijeti u potkrovlje.- Donesite je dolje.- Da, gospoðice Dani.- Što je s mojom starom sobom?- Vaša ju je majka dala preurediti u kabinet za gospodina Riccija. Stara soba gospoðe Holman sada je njegova spavaonica.- Oh - reèe Dani. Bila je dovoljno stara da shvati što to znaèi. Sve su djevojke u logoru šaputale što se zapravo dogaða meðu muškarcima i ženama nadzornicima sa sobama jedni pokraj drugih.Charles unese u sobu njenu odjeæu. Tu je veæ bio i njen kovèeg za logorovanje.- Poslat æu Violetu da vam pomogne iraspremiti. Cekali smo vas da donesete kljuè kovèega.- Nije mi potrebna nikakva pomoæ.- Naravno da jest. - S otvorenih vrata dopre glas mjene majke. - Nije izvedivo da ^sve sama raspremiš.Dani se okrene kako bi pogledala majku.- Sve sam to sama spremila - reèe. - Ne trebam Violetinu pomoè.Nora je pogleda. Znala je da nešto nije u redu. Dobaoi Charlesu pogled. On klimnu.J9 Kamo ljubav ode289- Zar talko pozdravlj”aš majfcu nakon što te nije bilo cijelog ljeta? Doði ovamo i daj da te pogledam.Nora se lagano nagnu naprijed kako bi omoguæila Dani da je poljubi u obraz. Dani se poslušno pridrži obièaja. Charles napusti sobu i za sobom zatvori vrata.- Zašto si otpustila Nanny? - upita Dani èim je u vratima škljocnula brava.- Zar je to prvo što ti pada na pamet da mi kažeš nakon svih tih nevolja što sam ih pretrpjela zbog ureðivanja tvoje nove sobe? Barem bi mi mogla reæi da M ti se sviða.- Vrlo je lijepa. - Ton Danina glasa pokazivao je kako joj nije moglo biti manje stalo.- Televizor i gramofon imaju na uzglavlju daljinski upravlj”aè.- Znam. Chafles mi je veæ rekao.Dani se doimala kao da i dalje èeka odgovor na svoje pitanje a Nora bijaše jednako odluèna da joj ga ne da.- Porasla si. Visoka si zamalo kao i ja. Koliko si sada visoka?- Metar pedeset i pet.- Okreni se - reèe njena majika. - Daj da te pogledam.Dani se poslušno polako okrene.- Proširila si se i drugdje. Prava si mlada dama.- Nosim prsluk broj 3 - reèe Dani, a u glasu joj se pojavi traèak ponosa. - Ali imam vrlo široka leða. Moja nadzorhica misli da æu, kako rastem, iduæeg ljeta trebati i veæi.U Norinu glasu se zamijeti uznemirenost.- Mlade dame ne govore o takvim stvarima. Poslat æu Violetu da ti pomogne raspremiti.- Ne želim Violetu - reèe Dani. Glas joj je postajao prkosan. - Želim Nanny.Nora planu.- Nanny više nije ovdje. Ne želiš li da ti pomogne Violet, mora æeš bez nj”e.- Onda mi više nitko nije potreban! - odbrusi Dani. Oèi joj se poènu vlažiti. - Zašto mi nisi rekla da namjeravaš otpustiti Nanny? Zašto si to tajila?

- Nisam to tajila - Norin glas bijaše ljutit. - Ti si sad velika djevojka. Nije ti potrebna dadilja.290Dani poène plalkati.- Mogla si mi reæi.- Prestani se ponašati kao dijete! Ništa ti j”a ne moram reæi. Uèinit æu ono što mislim da je ispravno!- Uvijek to Jkažeš! Rekla si to i kad si potjerala tatu. Rekla si to kad si potjerala ujaka Sama. Svaki put ikad ustanoviš da me netko voli više od tebe, ti ga otjeraš! Zato si to ponovno uèinila!- Suti!I po prvi put u Daninu životu majka je pljuisnu. Ruka djevojèice poletje do svog Hca, a ona pogleda maj”ku oèima ispuinjenim užasom.- Mrzim te! Mrzim te! Jednog 5eš dana voijeti nekog kao i ja, a ja æu ga otjerati od tebe! Vidjet æeš koliko æe ti se to sviðati!Nora padne na koljena pred kæer.- Zao mi je, Dani - šaptala je. - Žao mi je, nisam to htjela uèiniti!Dani joj je trenutak zurila u oèi, a potom se okrenu i potrèa u kupaonicu.- Odlazi! Ostavi me na miru! - vikala je kroz zatvorena vrata. - Mrzim te! Ja te ...- ... mrzim! - reèe i sad završivši svoju prièu. Sally Jennings pogleda preko stola. Oèi djevojèicebijahu crvene od plaèa. Suze na njenim obrazima ostavljale su prlj”ave tragove. Sally prema njoj gurne paketiæ papirnatih rupèiæa.Dani izvadi jedan i obriše lice. Zahvalno pogleda psihologa.- Nisam tako stvarno i mislila. Zaista nisam tako mislila. Ali nije postojao drugi naèin da razgovaram sa svojom maj”kom. Da nisam vrištala ili urlala ili dobila napad histerije nikad mi ne bi posvetila ni naj”manju pozornost.Sally klimnu. Pogleda gore na sat.- Mislim da j”e sada sve u redu, Dani - reèe nježno. - Vrati se i pokušaj malo odspavati.Dani se podiže na noge.- Da, gospoðice Jennings. Hoæu li vas vidjeti u ponedjeljak?Psiholog odmahnu glavom.19*291- Boj”im se da meceš, Dani. Moram u bolnici obaviti ndki posao. Oijelog me dana neæe biti ovdje.- A u utorak je saslušanje. Ni tada neæu mooi s vama razgovarati.Sally klimnu.- Tako je. Ali ne brini zbog toga, Dand. Pronaæi æemo naèin da tome doskoèimo.Promatrala je kako èuvarica hodnikom odvodi djevojèicu. Utone u stolici i posegne za cigaretom. Zapali j”e i pokrene magnetofon. Nije imala sve, ali se moglo govoriti o nekakvom poèetku. Bila je to najteža strana toga posla. Nikad nij"e bilo dovoljno vremena da se problemi toèno razmotre.15Priðoh prozoru i pogledah van. Na ulici još uvijek gusta jutarnja magla. Nespokojno zapalih cigaretu. Okrenuh se i pogledah telefon. Možda bih trebao ponovno nazvati Elizabethu? Onda bolje razmislih. Ne bi se j”avila. Jednostavno nije podizala slušalicu. Bio sam budala. Nikad joj nisam smio poslati onu sliku.Kad sam joj o njoj” prièao, Elizabeth je bila dosta mirna na telefonu.- To je ludo - rekla j”e. - Što Nora misli time postiæi?- Ne znam. Možda se, kao što j”e rekao èovjek, želi tako osiguratd, ili me možda samo držati u šahu. Zbog toga ti šaljem sliku.- Nemoj mi je islati, Luke. Ne želim je vidjeti, Luke. Baci je.- Ne mogu - rekoh. - Jedini izlaz koji mi preostaje, jest da ti j”e pošaljem. Da se ne radi o namještaljki, ne bih. Poslat æu je avionski, preporuèeno. Ne moraš otvoriti pismo. Samo ga stavi na pouzdano mjesto.- Puno zahtijevaš. Znaš da neæu odoljeti da j”e ne pogledam.- Onda j”e pogledaj - reikoh - li vidi za kakvog glupana si se udala.

292Trenutak j”e šutjela.- Željela bih da te nilkad nisam pustila da odeš onamo.- 0 tome j”e sada prekaisno govordti. Ponovno je zašutjela.- Jesi li dobro?- Jesam.- Sigurno?- Sigurno. Oboj”e te èekamo da doðeš doma. Dogaðalo se to u èetvrtak ujutro. Poslao sam pismoi iduæi dan nazvao, kad sam pretpostavljao da ga je veæ primila. Netom sam zaèuo njen glas znao sam da je pošlo po zlu. Drhtao je kao da je plakala.- Smjesta dolazi kuæi!- Ali Elizabeth - prosvjedovao sam. - Do skrbnièkog saslušanja još j”e samo nekoliko dama.- Nije me briga! - rekla je. - Doði kuæi!- Vidjela si sliku?- Slika s tim oema nikakve veze!- Rekao sam ti da je to namještaljlka.- èak i da jesit - zajeca - nisi treibao dj”elovati talko prokleto zadovoljno!- Elizabeth, budi razumna.- Dovoljno dugo bila sam razumna. Sada sam samo žena. Više s tobom ne želim razgovarati. Pošalji mi brzojav kad se odluèiš vratiti.Zatim je prekinula vezu. Odmah sam j”e ponovno nazvao. Ali sve što sam iduæih sat vremena dobivao bio j”e znak zauzetosti. Vj”erojatoo je sikinula slušalicu s aparata. Onda mi javiše iz predvorj”a da me èeka gospoðica Spicer, pa se spustih stubama.Razgovarali smo u kafeteriji.- Kako Dani? - upitah naikon što nam j”e poslužiteljica donijela naše kave.- Puno bolje - rekla je. - Ovih zadnj”ih nekoliko dana puno je više suraðivala.- Drago mi je što to èujem. Pogledala me.- Ona je j”oš uvijek vrlo bolesna djevoj”ka.- Što vas navodi da to kažete?293- Što god je nuuièi, duboko je zakopano. Još uvijek nistmo pronašli razlog zašto je postupila onako divlje. Ima u njoj neèega što jednostavno ne razumijemo.- Na primjer? - upitah. - Možda bih ja mogao pomoæi?- Je li kao dijete, u trenucima frustriranosti, bila sklona srdžbi, provalama gnjeva i bijesu?Odmahnuh glavom.- Koliko se ja sjeæam, ne. U pravilu se ponašala upravo suprotno. Kad bi bila uznemirena, obièno se ,sama povukla. Uglavnom gore u svoju sobu ili svojoj guvernanti. Inaèe bi se nastojala pretvarati ikako je sve u redu. Bila bi posebno prijazna, jaèe nastojala ugoditi.- Da li se tako ponašala prema vama? Nasmijah se.- Bojim se da miikada md”je morala. Dani me uvijek mogla motati oko svoga malog prsta.- A prema svojoj majci? Oklijevao sam.- Molim vas, recite mi - reèe. - Ne bih željela da pomislite da sam radoznala ili vas tjeram da budete bezobzirai. Ali u ovom fcrenutiku važan je svakd djeliæ obavijesti.- Nora je zapravo noikad nije povrijedila - rekoh. - Ono što se Dani nije sviðalo uglavnom su bile zabrane a ne zapovijesti.- Jeste M se vi i gospoðica Hayden èesto svaðali pred njom?Pogledah je i nasmijah ise.- Naš odnos bio je vrlo civiliziran, barem po Nori. Živjeli smo u neprestanom hladnom ratu. On nikad nije planuo u otvoreni sukob.- Što vas je prisiMlo da prestanete posjeæivati svoju kæer?- Taiko su mi zapovjedili.- Gospoðica Hayden? Klimnuh.

- Ne postoji sudslki zapis koji bi vam dbustavljao pravo na posjete. Niste prigovorili ikad vam je gospoðica Hayden zabranila posjete?- Nisam bio u moguænosti da išta uèinim. Bio sam bez prebitog centa.294- I što ste tada uèinili? Pogledah je u oèi.- Napio sam se - rdkoh jednostavno.- Niste pokušali reæi svojoj kæeri zašto je ne možete posjeæivati?- Kakve bi od toga bilo koristi? To ne bd ništa promijenilo.Gospoðica Spicer ne odgovori. Nakon nekoliko trenutaka reèe:- Juèer sam vidjela vašu bivšu punicu. Pretpostavfjam da ste svjesni njenih planova s Dani?- Jesam.Bio sam na sastanku kad ise o tome raspravljalo. U kratkom vremenu kojdm je raspolagala, stara gospoða je naèinila èuda. To ju je vjerojatno puno stajalo, ali je Dani veæ primila nova škola s velikom reputacijom u postupanju s problematiènom djecom. Dr. VVeidman, istaknuti djeèji psihijatar, takoðer povezan sa školom, bio je na sastahku i izrazio spremnost da preuzme odgovornost za njenu rehabilitaciju.- Odobravate li? - upita gospoðica Spicer.- Misiim da je to lizvanredno dobar plan. èini mi se da bd Dani dmala daleko veou zaštitu no što je može priskrbiti država.- Vi se ne protivite tome što bi Dand postala žtiæenicom svoje bake?- Ne. Meni ise èind da je to jedino praktiono rješenje. Gospoða Hayden je izvanredno odgovorna osoba. Ona de se pobrdnuti da Dani dobije sve što treba.- Uvjerena sam u to - reèe gospoðica Spicer ravnodušno. - Ali opet, ako je ono što mi ikažete istina, isto je èinila i njena majka.Znao sam na što misli. Nora ije Dand pružila sve što se èinilo da joj treba, a dpak, to ndšta nije sprijeèilo.- Gospoða Hayden æe moæi Dani posvetiti puno više vremena. Ona nije zauzeta drugim istvarima, kao što je Nora.- Vi, naravno, znate, pukovmièe, da vaša kæer nije djevica. Po svoj je prilici imala vezu s èovjekom kojeg je ubila.- Tako sam i ja mislio - reikoh iskreno.- Gospoðica Hayden je rðkla da to nije znala.295Na to nisam imao što reæi.- Èini nam se da Dani ima slabu predodžbu o sekstialnoj kreposti. Po onome što smo uspjeli saznati, njena se majka nije isticala kao osobito dobar primjer.- Mislim da to svi uviðamo - rekoh. - To je jedam od razloga zašto držim da æe joj biti bolje živjeti sa svojom bakom.Pogledala me.- To bi mogla biti istina. Ali nešto nas brine. Ak© baka nije uspijevala obuzdavati pobude svoje vlastite kæeri, kako æe onda uspjeti s unukom? - Ispije svojm kavu. - Možda bi za dijete bilo najbolje da ga se posve udalji iz te okoline.Ustala je.- Puno vam hvala što ste razgovarali sa muom, pukovnièe.U predvorju je trenutak zastala.- Još uvijek me zbunjuju dvije “stvari.- Koje to?- Zašto ga je Dani ubila aiko ga je voljela?- A druga?- Ako ga je zaista ubila, zašto, bez obzira kamo se dkrenuli, ne možemo pronaæi nikakve dokaze da je Dani zbilja smogla toliko divljeg gnjeva koji ju je natjerao da ubije? - Trenutak je oklijevala. - Kad bisme samo imali dovoljno vremena.- Kako bi to pomoglo?- Moramo pronaæi uzrok da bismo bili u stanju pre poruèiti lijeèenje - reèe. - Borimo se protiv vremena. Preporuèili smo djelotvoran postupak i nadamo se da smo u pravu. Ne uzmognemo li, meðutim, razlog iznijeti na vidjelo, morat æemo

savjetovati da se dijete pošalje u Perkins na temeljito promatranje. Moramo biti sigurni.- KolJk je prosjek vaših rezultata? - upitah. Podigne u mene pogled i odjednom se nasmiješi.- Iznenaðujuæe dobar. Za mene je to uvijek izvor èuda.- Možda ste uspješniji no što mislite.- Nadam se - reèe ozbiljno. - Više radi dobra djece nego nas osobno.296Promatrao sam je ikako izlazi iz predvorja, a potom sam se vratio u svoju sobu. Ponovno sam nazvao Elizabethu, ali je telefon opet samo zvonio i zvonio. Napokon sam odustao, otišao preko ulice u gostionicu Kod Tommyja i veèerao veliku njemaèku peèenicu, gražak i vrè piva.U nedjelju se odvezoh na Sud za maloljetne. Dani je, ¦èini se, bila bolje raspoložena.- Majka me ovaj tjedan dva puta posjetila. Upravo ste se mimoišli. Rekla je kako æe urediti da, kad iziðem, živim u bake. Oba puta je došla s drom Weidmanom. Znaš li ga, tata?- Upoznao sam ga.- On je peraè mozga. Mislim da se majoi sviða.- Odakle ti to? Nestašno mi se naceri.- On je majèin tip. Znaš, puno prièa a ništa ne “kaže. Umjetnost i sve sliène gluposti.Nasmijah se.- Što kažeš na coca colu?- Vrijedi.Dao sam joj dva novoiæa i promatrao je kako prilazi automatu. Bilo je zauzeto dosta stolova. Sve je više podsjeæalo na Dan roditelja u školi nego istražni zatvor. Samo su mi èuvarice na vratima i rešetke na visokim prozorima govorile da nije tako. Dani se vrati i stavi coca cole na stol.- Hoæeš H slamku, tata?- Ne, hvala. Ja æu svoju iz boce. - Podigoh flašu dousana i otpih gutljaj.Pogledala me preko slamke.- Kad ja to èinim, majka kaže da je nepristojno.- Tvoja majka je struènjak za neodgojenost - rekoh brzo, a onda požalih. Trenutak smo šutjeli.- Da li još uvijek piješ fcao nekad, tata? - odjednom upita Dani.U èudu se zagledah u nju.- Odakle ti to tako najednom?- Upravo sam se neèeg sjetila - reèe. - Kako si uvijek mirisao kad bi došao po mene. Nije to ništa. Samo sam na to pomislila, to je sve.297- Ne, više ne pijem toliko.- Jesi li to èinio zbog majke?Trenutak sam razmišljao. Dovoljno bi lako bilo reæi da jest. Ali to u potpunosti nije bila istina.- Ne - rekoh. - To nije bio razlog.- Zašto onda, tata?- Zbog kojeèega. Najviše, jer sam se nastojao sa”kriti od sama sebe. Nisam se želio suoèiti sa èinjenicom da sam propalica.Dani je šutjela dok ,je o tome razmišljala. Zatim odgovori.- Ali ti nisi bio propalica, tata - rekla je. - Imao sl brad.Nasmiješih se, razmišljajuæi kako je njena logika sye to pojednostavila. Ali, na neki naèin je bila u pravu. Vjerojatno nije znala da nikad nisam pokušao ništa drugo.- Bio sam arhitekt. Želio sam biti graditelej ali se to nije ostvarilo.- Ali ti sd sada graditelj. Tako je pisa”lo u jednim novinama.- Nisam zapravo. Samo radim za graditelja. Ja sam, u stvari, predradnik gradilišta.- Željela bih biti graditelj - reèe odjednom. - Gradila bih sretne kuæe.- A kako bi ih gradila?

- Nijednoj obitelji ne bih izgradila kuæu ulkoliko svi u njoj ne bi bili sretni i ne bi željeli ostati zajedno.Nasmiješih joj se. To je imalo smisla. Posjedovala je jedine temelje na kojima se može graditi. Ali tko je jamac? Bog?- Kad se veæ igramo “igre istine” - rekoh majblažim glasom što sam mogao - hoæeš li biti tako dobra da mi kažeš nekoliko stvari?U oèima joj se pojavi oprez.- Na primjer, tata?- Èiji je zapravo imomaik bio Riccio? Tvoj ili tvoje majke?Oklijevala je.- Majoin.- Ali ti... - Bio je moj red da oklijevam.298IsJkreno sulsreftne moj zapiljen pogled.- Jesu li ti reikli da smo se ispetljaM? Klimiiuh.Pogleda u svoju coca colu.- To je toèno, tata. Jesmo.- Zašto, Dani? - upitah. - Zašto baš s njim? Zažto ne s nekim drugim?- Znaš ti majku. Ona voili biti glavna u svemu. Ali, ovaj sam joj put pokazala da nije.- Jesi li? - upitah. - Zbog toga si ga ubila? Oèi joj pobjegoše pred mojima.- Nisam htjela - reèe ispod glasa. - Bio je to nesretan sluèaj.- Zar si bila Ijulbomorna ina svoju majku, Danii? To je razlog?Odmahnula je glavom.- Ne želim o tome razgovarati - reèe tvrdoglavo. - Sve sam im rekla u policijskoj postaji prije nego su me doveli ovamo.- Ukoliko im ne kažeš istinu, Daai - rekoh - neæe ti smjeti dopustiti da živiš u bake.Još uvijek me nije pogledala.- Ne mogu me vjeèno držati ovdje. Kad budem imala osamnaest godina, morat æe me pustiti van. Toliko znam.- Dugo je to, tri godine ždvota provesti u zatvoru.- Što je tebi do toga? - Prkosno me pogleda - Iduæi utorak, kad ovo svrši, otiæi æeš kuæi i vjerojatno me nikada neæeš doæi vidjeti. Baš kao i prije.- Ali meni je doista stalo. Zbog toga sada i jesam ovdje. Rekao sam ti zašto prije nisam mogao doæi.Glas joj bijaše neugodan.- Koješta! Došao bi ti, da ti ije doista bilo stalo! Ponovno je pogledala u bocu coca cole. Pitao samse što to tako zanimljivo može vidjeti kroz zeleno staklo, u smeðoj tekuæini.- Lalko se tebi vraæati i govoriti talkve stvari - reèe ispod glasa. - Uvijek je lako reæi prave stvari. Ali ih nije lako uèiniti.- Znam, Dani. Ja sam prvi koji mora priznati da je pogriješio.299- U redu, tata. - Podigla je pogled i odjednom više nije bila mala djevojèica. Bila je mlada žena. - Svi smo mi pogriješili. Dosta o tome. Rekla sam da o tome više ne želim razgovarati. To je moj život i ti ne možeš reæi ništa što bi u meni moglo nešto promijeniti. Sada je isuviše kasno. Predugo te nije bilo.Podjednako jest i nije imala pravo. Kao što i ne postoji ništa posve crno ili posve bijelo.- Je li ikada postojao netko drugi? Hoæu reæi drugi mladiæ?Oðmahnula je glavom.- Ne.- Ti mi ne lažeš, zar ne, Dani? Njene oèi pogledaše izravno u moje.- Ne, tata. Ne lažem. Nisam to mogla uèiniti ni sa kime drugim. Možda sam poèela jer sam željela pokazati majci, ali je svršilo kao nešto drugo.- Kako je svršilo?Oèi joj bijahu bistre i blage, a u glasu joj tuga.

- Voljela sam ga, tata - reèe mirno. - I on je volio mene. Namjeravali smo pobjeæi i uzeti se èim budem dovoljno stara.Sunce napokon poèe razbijati maglu. Nespokojno priðoh prozoru. Podigoh novine preklopljene na zabavnoj stranici. Pomislih da odem u kino, ali veæ sam vidio skoro svaki film u gradu. Ukljuèih televizor.. Deset minuta kasnije ga iskljuèih. U smislu svega onoga što nam dnevno nude, ja pripadam nekom meðunaraštaju. Za jedan naraštaj veæ sam prestar, za drugi premlad.Onda zazvoni telefon i ja poskoèih, kako bih se javio. Možda je Elizabeth napustila njena ljutina?- Pukovnièe Carey?- Da.- Ovdje Lorenzo Stradella. Sjeæate ii se dvaju pisama po koja smo poslali Annu?- Što s njima?- Pa, ja ih još uvijek imam - reèe.- Zbog èega me zovete? Znate tko je kupio pisma.- Tako je. Ona ih je veæ platila. Ja vjerujem da je vama stalo do ova dva.300- Ne zanimaju me - rekoh. - Odnesite ih gospoðici Hayden.- Èekajte otnalo! Ne preflcidajte.- Èekam.- Ne mogu joj ih odnijeti. Nudi”m vam dobar posao. Odjednom shvatih. Naravno da ih nije mogao odnijeti Nori. Nora bi rekla Corianu. A Coriano nije volio da njegovi momci rade na svoju ruku. Ispitah to.- U redu, ali ja ne sklapam poslove sa sitnim ribama. Recite Corianu da se poveže sa mnom. Tako æu možda bitd siguran da se kasnije neæe pojaviti još koje.Toèno sam pogodio.- Bez Coriana. Ovo je posao izmeðu vas i mene.- Corianu se to neæe svidjeti.- Pobrinut æu se da to bude talko jeftino da neèe biti potrebno da on zna.- Koliko je to jeftino? - upitah.- Pet stotki.- Zbogom, Lorenzo - rekoh i prdkinuh. Imao sam upravo toliko vremena da zapalim oigaretu prije no što je ponovno nazvao.Ovaj put mu je glas bio malo prijazniji.- Što vi zovete jeftinim?- Pedeset karti.- To jest jeftino.- Razgovarate s uistinu jeftinim momkom. Ja sam iz siromašnog dijela obitelji.- Olakšat æu vam stvar. Dvije i pedeset.- Idem najviše do stotine.Trenutak nije govorio ni§ta pa sam pretpostavio da razmišlja.- To nije zaraðen novac - rekoh.- Pristajem.- Donesite ih ovamo.- Ne tako forzo. Vi ste poštenjak. Mogli bi kod vas biti pajkani.- Ne budite glupi.- Budite u svojoj sobi veèeras u jedanaest. Poslat æu vam nekoga s njima.- U redu - rekoh.- Upamtite. Bez trfkova. Predajte Ikintu, dobit æete pisma.301Veza ise prekinu i ja spustih slušalicu. Priðoh stolu i napisah èek na stotinu dolara. Potom siðoh i unovèih ga. Cijelo vrijeme dok je blagajnik brojio novce držao sam stisnute palce. Nadao sam se da æe u banci biti dovoljno kinte da ga se pokrije.16Kad sam se vratio u sobu, žmrikalo je svjetlo za poruke. Nazvala je Nora i željela da je nazovem. Okrenuh broj.- Ovdje gospodin Carey, Charles - rekoh. - Je li gospoðica Hayden tamo?- Samo trenutak, gospodine. Spojdt æu vas. Zaèuh škljocaj a onda i njen glas.

- Luke?- Da - rekoh. - Što si htjela?- Htjela sam s tobom razgovarati. Možeš li doæi na veèeru?- Sumnjam. To ne bi bilo u redu.- Ne budi staromodan. Neæu te pojesti. Želim s tobom razgovarati o Dani.- Što o njoj?- Razgovarat æemo za veèerom.Trenutak sam oklijevao. Dobra klopa ne bi mi škodila. Veæ mi je dosta njemaèkih peèenica i graška.- U koje doba?- Doði dovoljno rano na piæe. Oko sedam?- Vidimo se - rekoh i spustih slušalicu pitajuæi se, što je odjednom, do vraga, dovelo do ovoga.Kad sam u sedam pozvonio, Charles skoro istog trenutka otvori vrata.- Dobra veèer, pukovnièe.- Dobra veèer, Charles.Gotovo je bilo kao ua nikad nisam niti otišao.- Milostiva je u knjižnici. Put znate - reèe uz lagani osmijeh.- Znam put - odgovorih s ironijom.302Zafcucah na vrata knjižnice i uðoh. Nora ustane s velikog kauèa okrenutog prema stolu. Djeliæ sekunde za njom to uèini i dr Weidman. Ispruženih ruku krene prema meni.- Luke. Toliko mi je drago što si mogao doæi. Poznavao sam tu boju glasa. Bila je topla i prijateljska kao da meðu inama zapravo nikad nije bilo nikakvih nesporazuma. Taj poslovni glas kojim bi se služila kad god bi imala publiku. Još uvijek me držeæi za ruku, ofcrene se lijeèniku.- Sjeæaš li se dra Weidmana? Bio je kod majke. Kako bih mogao zaboraviti? Pogotovu oaakon onogašto je rekla Dani. Što sam trebao uèiniti, predati mu nevjestu?- Kako ste, ddktore?Bio bih mu pružio ruku, ali, tiko zma zašto, Nora me još uvijek za nju držala. Lagano se naklonio.- Dobro je što vas ponovno vidim, pukovnièe. Tada Nora ispusti moju ruku.- U baru je nenaèeta boca burbona. Burbon je još uvijek tvoje piæe, zar ne?Klimnuh. Postigla je svoj cilj. Odoh do bara.- Hoæete li i vi štogod? - upitah mehanièki. Bilo je kao da još uvijek ondje živim. Obièno bih to pitao kad god bismo u knjižnici štogod popili.- Ne, hvala. Doktor i ja pijemo martini. Okrenuh se da je pogledam. Bio je to jedan od nagovještaja da se Nora zanima za lijeènika. U osnovi je pila skoè, ali ikad bi pronašla novog muškarca, od mjega bi pokupila dvije stvari: njegovu vrstu cigareta i rijegovo piæe.Otpismo. Istom kad sam sjeo, shvatih da sam pošao za pisaæi stol, do svoje stare stolice. Još jednom otpih i odložih èašu na stol.- Ništa se nije promijenilo - rðkoh ogledavajuæi se po sobi.- Nije bilo razloga za promjenu, Luke - reèe Nora brzo. - Ovo je oduvijek bila tvoja soba.Zapitah se, zašto je to reklaž? Nora u takvim stvarima nije znala za sentimentalnost.303.- Èini mi se da bih je ponešto promijenio - rekoh. - Barem da izbjegnem dosadna sjeæanja.Nasmiješila se.- Ništa nisam morala dzbjegavatd.Dr Weidman ispije svoje piæe pa ustane.- Pa, zaista bih trebao poæi, Nora.- Jeste li sigurni da ne možete ostati na veèeri, doktore?Tužno odmahnu glavom.

- Moram se vratiti u ordinaciju - reèe. - U osam imam ugovoreni sastanak.Nora spusti svoju èašu i ustane.- Otpratit æu vas do vrata."VVeidman mi se okrenu. Ovaj put”se rukovasmo.- Drago mi je što sam vas opet vidio, pukovnièe.- Do viðenja, doktore.Promatrao sam ih kako izlaze dz sobe a potom ponovno sjeo za stol. Lijeno izvadih jednu od ladica. U njoj bijaše jedan stari nacrt. Izvadih ga d pogledah. Kuæauzorak moga prvog projekta.Dogaðalo se to pred toliko puno godina, a ipak kao da je bilo juèer. Prouèih planove. Još uvijek je to bila dobra kuæa. Kad bih je sada gradio, promijenio bih samo nekoliko stvari.Nora je stajala na vratima promatrajuæd me.- Vidiš, ništa se nije promijenilo, Luke. Èak nisam ispraznila pisaæi stol.- Vidim. - Spremih planove i zatvorih ladicu. - Zašto si me zapravo zvala na veèeru?Nasmiješi se i za sobom zatvori vrata.- To može prièekati do poslije veèere. S punim želucem uvijek si puno razumniji.Prišla je i stala pred stol, gledajuæi u mene odozgo.- Svagda sam govorila da su sobe za ljude. Ova mi je bez tebe u njoj uvijek prazna.- Prekini s time, Nora. - Nasmiješdh se kako bih iz svojih rijeèi izvadio žalac. - Publika je otišla. Ti nisi sentimentalna prema takvdm glupim stvarima.Odjednom se nasmija.- Nije nam ostalo iluzija, zar ne, Luke? Odmahnuh glavom.- Vjerujem da ne.304Ode do svoje èaše i podigne je. Nekoliko je trenutaka gledala u nju, a onda je naglo spusti uz udarac.- Budi dobar deèko, Luke. Dodaj mi skoè sa sodom. Ne shvaæam kako netko može piti te proklete martinije. Zaudaraju poput jeftinih parfema.Ustadoh i priredih joj piæe, zatdm joj ga odnesoh do kauèa. Ona malo otpije i klimnu.- Ovo je puno bolje.Vratih se i uzeh svoje piæe. Naslonih se na stdl i nazdravih joj èašom. Ona podignu svoju. Oboje iskapismo.- Dr Weidman ima vrlo zanimljivo liee. Ne misliš li tako, Luke?Mahnuh rukama.- Znaš li kako mu je ime?- Ne.- Isidore. Možeš li to zamdsldti? Isidore. U ovo današnje doba, ovom vdjeku. Bdlo bi prirodno da promijeni takvo ime.- Možda mu se sviða.- Sumnjam - reèe zamišljeno. - Ali dsuvdše je ponosan da prizna. To sam veæ zapazila u tih lijeènika Židova. Vrlo su ponosni.- Imaju za to sve razloge.- Nose svoju vjeru poput ogrtaèa. A znaš li što sam još u njih zapazila?- Što?- Svi imsstju tako tužne ooi - reèe. - Poput Krista na slikama.Otvore se vrata i u knjdžndcu uðe Charles.- Veèera je postavljena, milostiva.Veèera je bila preobilna. Poèela je s kosanim rakovima položenim na listove zelene salate na zdrobljenom ledu, s onim izvrsndm oštrdm umakom od gorušice, kakvog je samo Charles mogao smisliti. Nakon toga cioppino, vrst bouillabaissea iz San Franoisca, koji je više brodet nego juha, sa svime u sebi što nudi Pacifik. Potom peèena goveddna: velikd tusti kotlet zajedno s rebrom, napola peèen, dok iz njega kapa krv na tanjur. I napokon, velike polovice žutih bresaka durancija na bogatom sladoledu od èokolade, upravo onako kako sam ih ja oduvijek volio. Pogledah u Charlesa kad je moju šaldcu napunio kavom.

20 Kamo ljubav ode305Nasmiješio se. Sjetio se kolilko puno sam volio konzervirane breskve. Isprva je bio užasnut mojim ukusom i naruèio ogromne svježe breskve posebno za mene. Ali naðkon nekog vremena se predao i kupio limenke. Takoðer se sjeæao kako nakon veèere volim veliku šalicu kave a ne onu malu.- Bila je to velièanstvena veèera, Nora - rekoh. Nasmiješila se.- Drago mi je da ti se svidjela, Lu”ke.O da, svidjela mi se. Jeo sam poput konja, a ona po svom obièaju samo pipkala jelo.- Mislim da te toliko poznajem da mi neæeš zamjeriti poðem li u kuhinju i ikažem Cookie koliko je velièanstveno bilo.Nora se podiže od stola.- Samo naprijed. Kad se vratiš, u ateljeu æemo popiti još kave i konjak.Otišao sam u kuhinju. U njoj je stajala Cookie, lica crvenog i zaparenog od peæi, kakvog sam se oduvijek sjeæao. Samo, sada je njena kosa bila sijeda, kako bi me podsjetila na prolaženje vremena.- Pukovnièe Carey! - uskliknu vesela glasa.- Cookie! Nisam mogao otiæi a da vam ne kažem koliko je jelo bilo izvanredno.- Bio mi je užitak spremati ga za vas, pukovnièe. Uvijek ste bili dobar jelac. - Onda joj se lice naoblaèi. - Nedostajalo ie samo nešto. Voljela bih da je gospoðica Dani ovdje.- Možda æe uskoro biti kod ikuæe - rekoh prijazno.- Uistinu tako mislite, pulkovnièe?- Nadam se, Cookie.- I ja se nadam. Da smo barem onog dana bili kod kuæe, možda se to ne bi dogodilo.Okrenuh se da poðem, ali se obrnuh natrag.- Zar tog dana niste bili kod kuæe?- Ne, gospodine. Èetvrtak nam je slobodan dan. Aii kako je gospoðica Hayden bila u Los Angelesu i nije se kanila vratiti do kasno naveèer u petak, gospodin Riccio nam je dao i slobodan petak.- To nisam znao.- Otišla sam posjetiti svoju sestru u Oakland i vratila se istom kasno. Tek kad je sve bilo gotovo.306Pogledah Charlesa.- A vi?- Ja sam se vratio u šest - reèe. - Gospoðica Hayden je veæ bila kod Jcuæe.- A što je s Violetom?- Violet je došla nekoliko minu”ta poslije mene.- Tako ste vjerojatno èuli nešto od svaðe - rekoh. Charles odmahnu glavom.- Ne, gospodine. Nitko nije želio hladnu veèeru Ocoju sam spremio, pa smo Violet d ja ostali u kuhinji. Odavde ne možete èuti ništa iz ikuæe.Tu je bio u pravu. Sjetih se kako sam Okuæu zamislio tafeo da kuhinja i odaje za poslugu budu podalje od njena ostalog dijela. Nora je uvijek govorila kako ne postoji ništa što bi je više jadilo od nastojanja da nadglasa zveket pranja posuða iz kuhinje.Okrenuh se kuharici i nasmiješih.- Ipak, bila je to predivna veèera, Cookie - rekoh. - Puno vam hvala.Na stolu za koktele, usred maloga salonskog kompleta u ateljeu, bili su konjak i tfcava. Kad sam ušao, Nora podigne pogled i nasmiješi se. Po tome sam znao da je spremna prionuti na posao.- Kako je bilo? - upitala je. - Je li Cookie bilo drago što te vidi?- Bilo je kao u starim dobrim vremenima. - Zatvorio sam vrata i sjeo joj nasuprot.Natoèila je u èaše nešto konjaka, a potom mi jednu pruži. Sklopih oko nje ruke i poèeh imiješati konjak kako bi se ugrijao. Onjuših buke što se dizao iz èaše. Bio je bogat i topao, poput petardi je pucketao u mom nosu.Nora me promatrala.

- Dakle? - upitah.Podigla je svoju èašu konjalka i malo iz nje otpila. Kad je progovorila, glas joj bijaše promukao.- Želim da mi pomogneš dovesti Dani ovamo, kamo i pripada.Bilo je to kao da je planina napokon došla Muhamedu.- Zašto ja? - upitah naposljetku. Glas joj još uvijek bijaše promukao.20*307- Zato jer bismo to zajedno mogli uèiniti. Ti i ja. Mogli bismo Dani dovesti kuæi.Ispih gutljaj konjaka.- Zaboravljaš na jednu stvar. Ja više ne živim ovdje.- To se može urediti - reèe prijazno.Sj”edio sam promatrajuæi je i odjednom shvatio da se uopæe nije promijenila. Zakoni po kojima ona živi, i sad su isti kakvi su oduvijek bili. Jedino joj je važno ono što ona želi uèiniti. Kakvu æe štetu naèiiniti, koga povrij"editi, to uopæe inije važno.- Aha - rekoh.- Razmisli o tome. Dani bi bilo bolje s nama nego s maj”kom, a svakako bolje nego u jednom od onih omladinskih domova. Gordon misli da bismo to mogli izvesti ako se udružimo. Dr Weidman drži da je psihologija sporazumna i da æe se sud morati suglasiti.- To bi mogla biti dobra zamisao kad bih još uvijek bio samac - rekoh. - Ali nisam.- Rekao si da je tvoja supruga razumna žena. Ona vjerojatno zna što ti osjeæaš prema Dani, inaèe te ne bi pustila ovamo. Možemo urediti da joj to postane vrlo primamljivo. Ostatak svog života više neæe morati misliti na novac.- Ne trati rij”eèi uzalud, Nora - rekoh. - To je nemoguæe.Spustih èašu s konjakom i poèeh ustajati. Ona se nagnu naprijed u stolici i položi svoju ruku na moj”u. Pogleda odozdo u moje Mce.- Luke.I ja se odozgo zagledah u nju. Osjetih kako kroz pritisaic njenih prstiju dopire elektricitet. Ostadoh vrlo miran i ne progovorih.- Sjeæaš li se kako je bilo, Luke? - reèe nježno.- Sjeæam.Stisak nj”ene ruke postade jaèi.- Moglo bi opet biti tako, Luke. Nikad ni sa kime drugim nije bilo onako kako je bilo s tobom i sa mnom, zar ne?Kao da sam bio hipnotiziran.- Ne - odgovorih.- Moglo bi opet biti tako.308Bijesno istrgnuh ruku, ljuæi na sebe nego na nju. Znao sam da krivo mislim i da me Nora, kao i uvijek, pokušava ispraviti. Èarolija je prestala.- Ne - rekoh oštro. - Više ništa ne može opet biti onako. Što god bilo, nikad nije bilo pravo. Nikad stvarno. Ne mogu se ponovno vratiti životu s lažima.- To je upravo ono, Luke! Mi to ne moramo. Sada više nema nikakvih iluzija, sj”eæaš se? Mogao bi to biti vrlo razuman sporazum.- Ne budi prokleta budala, Nora!- Ja imam svoj rad - reèe, još uvijek me gledajuæi. - Ti bi imao svoj”. Govorila sam s roðakom Georgeom. Rekao je da bi bili oduševljeni kad bi im se vratio. Što je najvažnije, imali bismo dom u koji bi se mogla vratiti Dani.Najednom postadoh umoran. Nora ništa nij”e propustila, ali nije mogla shvatiti kako ništa od svega toga nije stvarno. Poèeh je žaliti.- Ne, Nora - rekoh prijazno.Ona se ponovno zavali u stolici a u glasu joj se pojavi traèak ljutine.- Toliko si plakao nad svojom kæeri - reèe promuklo. - Te koliko je voliš, te koliko puno za nju želiš uèiniti. A sada, kad imaš priliku da zaista nešto za nju uèiniš, ne želiš ni prstom pomaknuti!

Poèeh shvaæati toliko puno stvari. Kao na primj”er, što j”e Elizabeth mislila kad je rekla da se vratim kuæi bez duhova koji su me toliko dugo muèili. Nekako je morala znati da æe doæi do ovoga. Da æu se morati odluèiti izmeðu nje i Dani.Osjetih kako mi se poèinje nadimati srce. Znala j”e, a ipak me pustila da odem. Muškarac ne može tražiti više od svoje žene.Pogledah odozgo u Noru i bijaše kao da je vidim prvi put. Sam Corwin bio je u pravu kad je rekao da ona ima samo svoj”u umjetnost. Osim nj”e same, ne postoji ništa što bi bilo sa kime mogla dijeliti.- Došao sam ovamo da pomognem Dani - rekoh mirno. - Ali ne da to uoinim gradeæi joj život na pretvaranj”u i razaranju.- Kako je to plemenito. Slijedeæa stvar koju æeš mi, pretpostavljam, reæi, jest da voliš svoju žemu?309Zamišljeno je pogledafa. Tada se najednom nasmiješih. Sve je sroèila u rijeèi umjesto mene.- Tako je, Nora - rekoh. - Volim.- Što misliš, koliko æe ona voljeti tebe nakon što joj” pošaljem one slike?Èekao sam na to. Ne odgovorih.- Koji bi tada razlog imao da me odbiješ?- Najbolji razlog na svijetu, Nora. Jednostavno mi se ne sviðaš.S ojeèima poput ovih umire ljubav. Zapali se i uništava jezikom mržnje i uzaj”amnih optužbi. U bijesu i žestini se slama. Nakon razaranja meðutim, ipak ostane nešto nj”ena traga što se poput neispunjene nade, sjeæanj”a na strast koja nikad nije stigla do užitka, uhvati za misli i srce. Onda napokon umre, s nekoliko jednostavnih, skoro bezazlenih rijeèi.I odlaze duhovi, nestaju grij”esi. Tako jest i uvijek æe tako biti. Bez obzira što poduzimali.Dok sam vozio natrag u motel, spustih sve prozore malog automobila. Hladni èisti noæni zrak ispirao je èak i mržnju što mi je izvirala iz duše. Nora mi nije znaèila toliko. Više ne.17Vratio sam se u motel u èetvrt do jedanaest i pošao ravno u svoju sobu. Toèno u jedanaest sati na vratima odjeknu kueanje. Otvorih ih.Pred njima je stajala Anna Stradella sa skoro uplašenim izrazom lica.Zakoraèih unatrag.- Uðite, Anna - rekoh. Zatvorih za njom vrata. - Zašto j”e poslao vas?- Mislio je da mene neæete izruèiti pajkanima, ukoliko budu ovdje.- Ne morate se bojati. Nema ih.U oèima joj se pojavi traèak olakšanj”a.- Nisam ni mislila da æe ih biti.- Imate li pisma?310Šutke otvori ruènu torbicu, izvadi ih i dade ih meni.- A što ako kažem da nemam novac? Slegnu ramenima.- Ne bi bilo važno.- Što biste rekli svom bratu?Okrenu se prema meni, a oèi joj" bijahu ispunj”ene tajanstvenom boli.- Ništa mu ne moram reæi. Prije nego mi j”e dao pisma, dala sam mu stotinu dolara.- Zašto ste to uoinili? - upitah.- Zato jer sam željela da ih dobij”ete. Naèinili smo vam dovoljno zla.Poèela je plakati. Ja sam stajao i gledao j”e.- Anna - rekoh - molim vas, nemojte. Imam novac.- Ne plaèem zbog toga - reèe. Niz obraze su joj se sada Jcotrljale suze ostavljajuæi za sobom tamne pruge maskare. - Sve je tako zbrkano!- Što to? - upitah. - Zbog èega plaèete?- Steve. Danas ime zaprosio. A ja nisam znala što da mu kažem!Nasmiješih se. Još uvij”ek nisam razu”mio žene.- Mislio sam da to žeiite.- Želim. - Usekne se u papirnati rupèiæ što ga je izvadila iz svoje torbice.

- U èemu je onda problem? On zna za svog brata? Pogleda me.- Zna za Tonyja. Ali ne izna za sve ostalo.- A što bi to drugo trebao znati?- Isto što i Tony - odgovori. - Kad dj”evoj”ka radi za Coriana, ona èini odreðene stvari.Duboko uzdahnuh.- Vi se želite udati za nj”ega? Klimnula je.Položih ruku na njeno rame.- Onda samo naprijed. Što god da ste radili, nije važno.Pogledala me.- Vi zaista vjerujete u to?- On vas voli, inaèe ne bi želio da se udate za njega. Jedino je to važno.Poèela se smiješiti.311- A sada poðite u kupaonicu i operite lice. Nazvat æu ih da nam gore pošalju malo kave. Obojem æe nam dobro doæi.Otišla je u kupaonicu i zatvorila vrata. Pozvao sam sobnu poslugu, a potom sjeo i pogledao pisma.Najprije sam otvorio Danino. Kad sam ga proèitao, osjetio sam muèninu. Samo je dijete moglo napisati takvo pismo, a ipak, stvari koje unutra bijahu napisane ne bi smjelo znati nijedno dijete. Pismo je bilo toèno onakvo kako je rekao Lorenzo.Na vratima odjeknu tfcucanje. Dok sam išao da ih otvorim, pomislih kako je sobna posluga ovdje brza. Otvorih.Bila je Nora. Stajao sam i zurio u nju.- Smijem li uæi? - pitala je dok je ulazila pokraj mene u sobu. - Došla sam se isprièati, Luke. - Iz svoje ruène torbice izvadi omotnicu. - Ovdje su slike. Ne bih ih poslala.Mehanièki uzeh omotnicu. Još uvijek ne prozborih ni rijeèi, kadli se otvoriše vrata kupaonice i iziðe Anna.Još uvijek je u rukama držala ruènik, a s lica joj je bila oprana šminka.- Je li veæ stigla kava, gospodine Carey? - uipita. Onda spazi Noru i zastane.Trenutak su napeto promatrali jedna drugu, a onda se Nora okrene prema meni. Sto god bilo ono što sam vidio na njenu licu, sada je toga nestalo. Doimala se povrijeðenom, ljutitom i nasamarenom.- Nisam se smjela dati zavarati - reèe hladno. - Poèela sam vjerovati u sve što si rekao.Položih ruku na njenu kako bih je zaustavio.- Nora.Grubo strese moju ruku i pogleda me u lice.- Sada možeš ti prestati glumiti, Luke - reèe. - Nisi ti Bog. Jedino govoriš kao da jesi!Vrata se zalupiše za njom.- Žao mi je, gospodine Carey. Uvijeik nešto zabrljam, zar ne?Zurio sam u zatvorena vrata. Nikad prije nisam èuo Noru da se zbog neèega isprièava. Nikada. Spustih pogled na omotnicu u svojoj ruci. Unutra bijahu slike. Stavih ih u svoj džep.312Na vratima ponovno odjefcuu kucanje. Ovaj put bijaše sobna posluga. Platih kavu i napunih šalice.- Evo - rekoh, pružajuæi joj jednu. - Popijte ovo. Osjeæat æete se bolje.Zatim se vratih natrag do stola. Anna mi sjede nasuprot, krupnih i tužnih oèiju. Podigoh Norino pismo i poèeh ga èitati.Odjednom se osjetih kao da u sobi nema nikoga. Sve je bilo u pismu. Sve. Svi kljuèevi što su nedostajali. Svi odgovori koje sam, ne znajuæi, tražio. Ponovno proèitah zadnji odlomak, samo kako bih se uvjerio.A sada, dragi, kad smo Dan zahvalnosti definitivno odredili kao dan vjenèanja, dopusti da te upozorim na samo jednu stvar. Ja sam Ijubomorna iena koja želi potpuno posjedovati, i ako te ikada uhvatim samo da gledaš drugu ženu, sasjeckat æu ti srce na sitne male” komadiæe. Stoga budi oprezan.

Puno te voliNoraÈinilo se kao da Annin glas dolazi iz velike daljine..- Zar vam je slabo? - upitala je. - Lice vam je bijelo poput ponjave.Podigoh pogled s pisma. Bol mi je stisla sljepooèice; poèe nestajati kad u Anninim ooima ugledah zabrinut pogled.- Dobro mi je - rekoh zlovoljno. - Ništa mi nije.Sada se sve slagalo. Sve do i najmanjeg djeliæa. Svimuèni obrati i nasilne laži. Sada sam znao istinu, ma koliko bio jedini osim Dani i Nore koji je zna. Preostaoje još samo jedan problem.Dokazati sudu da moja kæi nije poèinila ubojstvo. A. da njena majka jest.313

“ PETI DIOj LUKEOVA PRIÈASuðenjei m1Ulazeæi u sudniou, Darri je bila blijeda i napeta. Zastala je na vratima iza Marian Spicer i ogledala se po prostoriji.Sjedili smo za duigim stolom upravo kao i za prošlog saslušanja, samo što je ovaj put pokraj Nore sjedio dr Weidman a izmeðu Nore i njene majke Harris Gordon. Ja sam pak sjedio na suprotnom kraju stola od onoga gdje æe sjesti Dani sa svojom nadzornieom.Sudac je veæ bio za klupom, a zasjeli su i sudski pomoænik i zapisnièar sa svojim stenotipskim strojem. Sudski stražar u odori zamjenika šerifa oslanjao se na svoj uobièajeni naèin o zatvorena vrata.Dok je Dani iza mene prolazila prema svojoj stolici, dotakoh joj ruku. Bila je hladna poput leda. Ohrabrujuæe se nasmiješih.Na silu je na usne natjerala smiješak, ali on je bio iskrivljen. Podigoh palac u znak ohrabrenja. Dani klimnu, pa nastavi. Trenutak je zastala kako bi poljubila staru gospoðu i Noru, a potom otišla do svoje stolice.Sudac nije gubio vrijeme. Njegov bat zakuca skoro još prije nego se Dani smjestila u svojoj stolici.- Svrha ovog saslušanja -reèe - jest da utvrdi buduæe skrbništvo i nadzor nad maloljetnicom Daniellom Norom Carey, koje bi bilo u njenu najbolju korist i u najbolju korist države. - On pogleda Dani. - Razumiješ li to. Dani?Dani klimnu.- Da, goapodine.317- Vjerojatno se sjeæaš - nastavi - da sam te, kad si prošli tjedan bila na ovom sudu, izvijestio kako imaš odreðena prava: pravo da pozivaš svjedoke u svoju korist, pravo da se savjetuješ, pravo da ispitaš svaku izjavu o tebi koju smatraš nedoliènom i štetnom.- Da, gospodine.- Takoðer pretpostavljam da si se, zajedno sa svoj”om obitelji, suglasila da vas sve zastupa gospodin Gordon. Jesi li pristala na to, Danielle?Nije podigla pogled.- Da, gospodine. Sudac nas sve pogleda.- Stoga poènimo - reèe, podižuæi sa stola ispred sebe nekoliko listova papira. - Pred sobom imamo dva odvojena zahtjeva za skrbništvom nad ovom djevojèicom. Jedan je podnijela gospoðica Marian Spicer, nadzornica maloljetnih prijestupnika, koja traži da država zadrži skrbništvo sve dok se ne ostvare zadovoljavajuæa rehabilitacija i nadzor nad djevojèicom, te dok opravdano ne budemo sigurni da ona svojim postupcima više neæe nanositi zlo ni sebi ni drugima. Drugi j*e zahtjev podnio gospodin Gordon, istupajuæi u ime roditelja i roðaka djevojèice; on traži da se ona proglasi štiæenicom a skrbništvo povjeri gospoði Havden, baki po majci djevojèice. Ona bi se brinula o obrazovanj*u, skrbi i usmjeravanju djevojèice, dok ona ne postane punoljetna. Oba plana su u

svojim preporukama cjelovita, s jasnim naznakama o skrbi i usmjerenju djevojèice. Nema li prigovora, naša æemo saslušanj”a poèeti s razmatranj”em zahtj”eva odjela za nadzor.- Nema prigovora, vaša visosti - reèe Gordon.- Dobro. - Sudac pogleda nadzornicu. - Gospoðice Spicer, hoæete li, molim vas, iznijeti sudu razloge zahtjeva da država zadrži skrbništvo nad djevojèicom?Marian Spicer nervozno proèisti grlo i ustane.- Postoji nekoliko razloga, vaša visosti.Poèela je slabim, napetim glasom. Zatim, kako je govorila, nervoze potpuno nesta a glas joj posta prirodnijim.- Moramo uzeti u obzir èinjenicu da je ova djevojèica stavljena pod prismotru odjela za nadzor i ovog suda zbog ozbiljne kriminalne optužbe - ubojstva.318- Prigovor! - Harris Gordon bijaše na nogama. - Pravorijek istražnog suda glasio je “opravdano ubojstvo”.Opazih da se gospoðica Spicer smela. Pogledala je suca.- Prigovor j”e prihvaæen i ubilježen - rekao je, gledajuæi odozgo u Gordona. - Htio bih vas meðutim samo tiho podsjetiti kako se prema Zakonu za maloljetne svi prigovori automatski bilježe i uzimaju u prilog maloljetnika. Meðutim, pošto na ovom sudu nema porote kojoj bi o ovom sluèaju trebale upute, ne smatramo da je potrebno iznositi prigovore.Gordon klimne.- Da, vaša visosti. Sudac pogleda nadzornicu.- Možete nastaviti, gospoðice Spicer.Marian Spicer spusti pogled na neke papire na stolu pred sobom i ponovno poène.- Odjel za nadzor se, naravno, ne bavi iskljuèivo optužbom, nego i razlozima zašto je maloljetnica poèinila takav zloèin, te što bi se moglo poduzeti da se u buduænosti sprij”eèi da ona nešto takvo ponovi. Kao što æete, vaša visosti, zamijetiti u našem izvještaju, mi smo intenzivno istražili podrijetlo djevojèice i okolnosti koje su utjecale na njen postupak. Takoðer smo djevojèicu pregledali, tjelesno i psihološki, što smo bolje mogli u ovim prilikama.Kratko pogleda Noru.- Iz lijeènièkog pregleda djevojèice ustanovili smo da je opæenito dobra zdravlja, ali da j”e, neposredno prije no što su je doveli k nama, intenzivno sudjelovala u seksualnim odnosima. Mišljenje je lijeènice koja j”u je pregledala, da je seksualne odnose imala najmanje tijekom protekle godine dana. To znaèi da je bila nešto starija od trinaest godina kad je poèela s tom aktivnošæu.Pogledah Dani. Lice joj j”e bilo blijedo i ona se zagledala u stol. Nadzornica nastavi:- Kad smo Dani ispitivali, odbij”ala je o tome razgovarati. Nije nam htjela reæi s kim je stupala u odnose, niti je htj”ela potvrditi odnosno zanijekati da je uopæe sudjelovala u seksualnim kontaktima. Kad smo upozo319rili kako njeno odbijanje da razgovara o tim stvarima može nepovoljno utjecati na odluke o njoj, tvrdoglavo je tvrdila da takav stav nema ništa zajednièko s razlogom zašto je ovamo dovedena. Sudac proèisti grlo.- Dani - reèe stroga glasa - razumiješ li ti što govori gospoðica Spicer?Dani ne podiže pogled.- Da, gospodine.- Ti, naravno, znaš da je vrlo loše tako postupati? - reèe istim glasom. - Da dobre djevojèice ne èine takve stvari. Da je takvo ponašanje u suprotnosti sa svim standardima æudoreða, te da se smatra vrlo griješnim.Dani i dalje ne podigne pogled.- Da, gospodine.- Zar nam, kad je tako, ne moraš u svom opravdanju ništa reæi o tome?Podigla je u njega pogled.- Ne, gospodine - odgovori snepoikolebljivim glasom.Sudac je trenutaOs gledao u nju, a potom se ponovno okrenu gospoðici Spicer.- Molim, nastavite.

- Djevojèica je imala brojne sastanke s gospoðicom Sally Jennings, našim zatvorskim psihologom, i na njima takoðer odbijala da razgovara o tim stvarima, pod izlikom da su isuviše osobne. Meðutim, ona je s gospoðicom Jennings, èiji je izvještaj takoðer uvršten u zahtjev odjela, slobodno raspravljala o mnoštvu drugih tema.Gospoðica Spicer podigne list papira.- Ovdje je zbir izvještaja gospoðice Jennings. Citiram: “Nakon brojnih susreta s Daniellom Norom Carey, došla sam do slijedeæih zakljuèaka: Ispod njene prividne površinske prilagodljivosti, duboko je ukorijenjen i dobro prikriven osjeæaj srdžbe i ljubomore prema svojoj majci. To se, po vlastitim rijeèima djevojèice, puno puta pokazalo u njenim sukobima i prepirkama •s majkom. Ona pronalazi utjehu u èinjenici da je njena majka ipak voli, što zakljuèuje na temelju pažnje koja joj se posveæuje u takvim trenucima pobune. U drugim prilikama, Dani je vrlo sigurna da se njena majka ni majmanje ne zanima za nju. Dani izražava osjeæaje da320ju je majka odvojila od svakoga tko ju je volio više nego majku, da je njena majka Ijubomorna na nju, a potom sama sebi proturjèi tvrdeæi da je njena majka voli. Nekoliko pokazatelja navodi da se ispod ovih izjava krije blaga paranoja, ali na ovom stupnju naših promatranja teško je biti siguran. Ne mogu sa sigurnošæu reæi ima li ova latentna paranoja snage da u odreðenim okolnostima ponovno provali u nasilje. Odluèno savjetujem da se dijete zadrži pod nadzorom dok se sva ta podruèja potpuno ne istraže i procijene”.Gospoðica Spicer spusti papir i ponovno pogleda suca.- Kao što je uobièajeno, takoðer smo temeljito istražili život u školi i kod kuæe. Njena školska biografija neobièno je pohvalna. Vrlo se istièe u razredu. Društveno je prihvatljiva svojim razrednim drugovima, premda oni drže da se nameæe superiornošæu što se tièe emaneipiranosti i poznavanja svijeta. Nekolicina djeèaka s kojima je izlazila, drži da se dosaðivala dok je bila s njima u društvu. Takoðer smo razgovarali s gospoðioom Hayden, majkom djevojèice, koja se iznenadila doznavši od nas o Daninoj seksualnoj aktivnosti. Ona tvrdi da to nije znala. Naše ispitivanje gospoðice Hayden otkrilo je, iako se ona s materijalne strane dobro brinula o djevojèici, da su standardi njena ponašanja, podjednako u kuæi i izvan nje, bili vrlo sumnjivi i zacijelo nisu pridonosili stvaranju pogodne moralne klime oko njene kæeri. I ne pokušavajuæi osuditi gospoðicu Hayden, jer smo shvatili da ona kao umjetnica živi u svom osebujnom svijetu, vjerujemo da emancipiranost i ponašanje tog svijeta ne mogu ispravno utjecati na Danin izbor izmeðu onoga što se uobièajeno smatra dobrim odnosno lošim. Ne ulazeæi u posebne sluèajeve postupaka gospoðice Hayden, kojihsje mnogo, držimo da bi bilo neobièno opasno djevojèicu povjeriti njenom nadzoru.Kratko pogledah Noru. Bijesno je gledala nadzormicu èvrsto stišæuæi usnice. Kad bi pogledi ubijali, nadzornica bi veæ bila mrtva.Gospoðica Spicer je èak i ne pogleda, usmjerujuoi svu svoju pozornost na suca.21 Kamo ljubav ode321- Razgovarali smo i s bakom po majci, gospoðom Hayden, koja bi željela preuzeti odgovornost nad ovom djevojèicom. Gospoða Hayden uživa vrlo dobar glas u društvu i svi je duboko cijene. Meðutim, postoji jedna teškoæa koju smatramo neobièno opasnom. Gospoði Hayden su sada sedamdeset èetiri godine, i premda je u dobru tjelesnom zdravlju, svjesni smo da se ona ne bi mogla osobno brinuti za djevojèicu. Ona bi se u fiziokim poslovima, koje ne bi mogla sama obavljati, nužno morala oslanjati na druge, i premda su njene namjere vrijedne poštovanja, sumnjamo da bi bila u stanju izvršavati sve dužnosti koje je voljna preuzeti. Stoga, iako najdublje poštujemo gospoðu Hayden, ne preporuèamo da se djevojèica sada prepusti njenoj skrbi.Oèi stare gospoðe bile su ravnodušne. Mirno je promatrala nadzornicu. Oèito je cijelo vrijeme oèekivala ovu primjedbu.Gospoðica Spicer napokon stiže i do mene.- Razgovarali smo i s pukovnikom Careyem, djetetovim ocem. On je automatski neprikladan da se brine za dijete jer prebiva izvan ove države. Osim ovog

postoje i drugi èimbenici koji onemoguæuju da on preuzme odgovornost. Dugi niz godina nije se vidio niti bio u kakvoj drugoj vezi sa svojom kæeri. Postali su strani jedan drugome i odvaja ih puno toga što prelazi uobièajene pojmove koji odvajaju dijete u rastu. Sumnjamo da ima iskustva i moguænosti, kako novèanih tako i osobnih, da preuzme odgovornost nad svojom kæeri.Sada sam shvatio zašto je rekla da nisu upropastili puno sluèajeva. Podigoh pogled kako bih vidio je li i sudac pod tim dojmom. Njegovo je rumeno lice sjalo od topline u vlažnoj sudnici. Oèi iza naoèala bijahu mu meðutim nedokuèive.- S obzirom na sve spomenuto - nastavi gospoðica Spicer - zahtijevamo da sud preda djevojèicu Kalifornijskom nadzornom odboru za mlade u Sjevernokalifornijskom prihvatilištu u Perkinsu. Nadamo se da æe je oni nakon ispitivanja poslati u Los Guilicos, rehabilitacionu školu u Santa Rosi, gdje æe biti pod mjerodavnim nadzorom i primati primjerenu psihija322tarsku terapiju, sve dok ne dostigne punoljetnost i ne bude puštena na vlastiti zahtjev.Kad je nadzornica sjela, sudnicom zavlada tišina. Nitko se od nas ne okrenu prema kome drugom. Držim da smo na neki naèin bili ispunjeni stidom.Tišinu naruši suèev glas:- Imate li kakvih pitanja koja bi se odnosila na preporuke sadržane u zahtjevu odjela za nadzor?Ustane Harris Gordon.- Postoji niz prigovora, nadam se da to i sud shvaæa, koje bih u uobièajenim okolnostima morao iznijeti u povodu ovakvog izvještaja. Ali nadam se da ih sud zamjeæuje kao i ja, te da æe biti prihvaæeni.Sudac klimnu.- Bit æe prihvaæeni.- Hvala vam, vaša visosti - reèe Gordon prijazno. - Vjerujemo da naš zahtjev jasno izlaže naše stajalište i sva pitanja koja bismo mogli imati u vezi sa zahtjevom odjela za nadzor. Vjerujemo da je istraga odjela za nadzor u mnogome bila krajnje površna i puna predrasuda. U poneèem sumnjam da bi to èinilo veliku razliku, ali odjel bi morao znati da je sposobnost obitelji da djetetu zajamèi doliènu skrb duboko u okviru njenih moguænosti, i fizièki i novèano. Bolju skrb, vjerojatno, nego bi je mogla priuštiti i sama država.- Sud je proèitao vaš zahtjev, gospodine Gordone. Sada smo ga spremni razmotriti. Hoæete li, molim vas, poèeti?Gordon klimne. Još uvijek je stajao.- Vaša visosti, što se tièe ovog zahtjeva, neka se zna da je u ovom sluèaju molitelj gospoða Marguerite Cecelia Hayden, djetetova baka po majci.- Sud to prima na znanje.- Hvala vam, vaša visosti. Bez ikakvih predrasuda prema djevojèici, dopustite mi da kažem kako molitelj razumije puno èimbenika, bitnih u ovom sluèaju, što“sih navodi i zahtjev odjela za nadzor. Uza sve to molitelj tvrdi da odjel za nadzor zbog svojih fizièkih ogranièenja a država zbog mnogih bremena na svojim leðima, ne mogu ovoj djevojèici pružiti svu onu skrb neophodnu da se ostvari njena potpuna rehabilitacija, dok to molitelj može. Mi predlažemo i spremni smo primijeniti21*323osobitu metodu skrbi i postupaka nad ovom dj”evojèicom, mnogo radij”e no da prihvatimo nejasna glavna naèela zatoèeništva i postupka, navedena u zahtjevu odjela za nadzor. Veæ smo se sporazumjeli s abingdonskom školom za djevojke o skorom upisu djevojèice. Ne moram iznositi dokaze o ugledu abingdonske škole. Uvj”eren sam da je dobro znan sudu. škola postiže daleko uspješnije rezultate s tzv. problematiènom djecom, od bilo koje škole u zemlji. Jedan od razloga za taj uspjeh, kažu, jest to što djetetu nije u potpunosti uskraæena veza s uobièajenim kuænim životom. O djetetu se brinu u posve prirodnoj” okolini i svake ga noæi vraæaj”u kuæi, kao i iz svake druge škole. Pozvao sam na ovaj sud dra Weidmana, istaknutog djeèjeg psihijatra. On je usko povezan s abingdonskom školom pa æe preuzeti psihološki i psihijatarski nadzor i postupak nad ovom djevojèicom. On

se stavlja na raspolaganje bude li kakvih pitanja o posebnim planovima za ovu djevojèicu. - Gordon upitno pogleda prema suèevoj klupi.- Sud zna za dra VVeidmana - reèe sudac - i neobièno mnogo cijeni njegove sposobnosti i mišljenja. Meðutim, nema razloga da se doktor sada ispituje.Gordon klimne.- Gospoða Hayden j”e takoðer utaoiaèila da njena unuka pohaða crkvu sv. Tome, kako bi napokon bila odgaj”ana u zdravom kršæanskom duhu. Velièasni gospodin J. J. VVilliston, iz crkve sv. Tome, koji, na žalost, jutros nije mogao prisustvovati saslušanju, ipak je voljan doæi na sud, kad to ovome bude prikladno, ukoliko bi bio potreban zbog savjetovanja.- Sud æe to imati na umu, odvjetnièe.- Gospoða Hayden je usto u svom domu odvojila niz soba kako bi se one preuredile i stavile na raspolaganje djevoj”èici. Spremna joj j”e pružiti svaku brigu, kako fizièku tako i moralnu, kao što bi to morao roditelj. A što se tièe brige odjela za nadzor za zdravlje gospoðe Hayden...Gordon podigne sa stola èašu vode i otpije iz nje. Spusti èašu i okrene se natrag sucu.- Gospoða Hayden j”e trenutno èlan upravnih odbora j”edanaest raznih društava, a aktivno sudjeluje u posloviona njih èetiri. Takoðer je ravnatelj Umjetnièke i324znanstvene akademij”e na sveuèilištu i službenik u Kæerima utemeljitelja društva San Francisca. Prije nekoliko dana gospoða Hayden je, na moj zahtjev, pošia u opæu bolnicu i podvrgla se sustavnom tjelesnom pregledu. Posjedujem ovdje, kod sebe pismene izvještaje s tog pregleda i želio bih iz njih aiešto proèitati. Podigao je list papira.- “Lijeènici koji su izvršili pregled, a èiji su potpisi dodani ovom izvještaju, smatraju da je gospoða Marguerite Cecelia Hayden, stara 74 godine, izvrsnog zdravlja i vitalnosti i ne pokazuje nikakve osobite nedostatke koji obièno prate ljude u njenoj poodmakloj dobi. Nadalje vjerujemo da æe gospoða Hayden, iskljuèi ii se moguænost nesretnog sluèaja ili nepredvidivih okolnosti, uživati dobrobit svoga sadašnjeg dobrog zdravlja još dugi niz godina.”Gordon zastane i pogleda prema sucu.- Ovaj izvještaj je potpisao dr Walter Llewellyn, profesor gerijatrije Medicinskog fakulteta Južnokalifornijskog sveuèilišta, primarius grupe koja je vršila pregled. Svoje potpise pridodala su još petorica drugih lijeènika. Proæitat æu njihova imena ako to sud želi.- Sud prima odvjetnikov izvještaj”. Nema razloga za iznošenje imena drugih lijeènika.Gordon još jednom otpije vode.- Zahtjevu mogu dodati vrlo malo, osim jedne stvari. - On preko stola pogleda Dani. - Molim sud da ima na umu kako za dijete nema bolje i djelotvornije kure od one da je voljeno, da je sigurno kako je voljeno. Bez toga je sve naše poznavanje medicine i psihijatrije nemoæno. S time pak nijedno lijeèenje nije nemoguæe. Tvrdimo da gospoða Hayden za svoju unuku može uèiniti sve, a to je više nego bi mogla država. Uz ovo, i jedan važni èimbenik - ljubav koju jedna prema dru§oj osjeæaju. Ljubav, ikoju jedna ustanova, bez obzira 6liko bila dobronamjerna, ne može priskrbiti. Sudac pogleda gospoðicu Spicer.- Imate li kakvih pitanja koja se tièu ovog zahtjeva?- Odjel za nadzor vrlo je pažljivo razmotrio zahtjev kojeg je naèinila gospoða Hayden, ali i dalje drži da bi najbolja korist djeteta i države bila zadovoljena nje325govim vlastitim prijedlogom. Da smo smatrali drugaèije, pridružili bismo svoju preporuku njezinoj. Sudac pogleda Dani.- Danielle, imaš li kakvih pitanja u vezi s kojim od ovih zahtj”eva?- Ne, gospodine - odgovori ona tiha glasa.- Shvaæaš li što j”a sada moram? - upita. - Ja sada moram odluèiti što da se s tobom uèini. Hoæeš si ostati pod skrbništvom države ili otiæi svojoj baki. Što

više o tebi znam, bolj”e æu moæi odluèiti. Postoji li još nešto što bi mi željela reæi?Dani ga pogleda.- Ne, gospodine.- Ne samo da si poèinila strašno zlodjelo - reèe on svojim najmraènijim glasom - veæ priznaješ i vrlo nemoralno i nedolièno ponašanj”e. Ponašanje, za koj”e mi oboje znamo da je vrlo nepodobno i kojemu se ni pod kojim uvjetima ne smij”e dopustiti da se nastavi. Možeš li mi reæi bilo što, što bi me navelo da prihvatim zahtjev tvoje bake?Još uvijek nije podigla pogled.- Ne, gospodine. Uzdahnuo j”e.- Znaš, ne ostavljaš mi puno izbora, zar ne? Glas J”OJ” bij”aše vrlo slab.- Ne, gospodine.Uèinilo mi se da j”e u suèevim oèima feio traèak sjete kad se zavalio u svojoj stolici. Trenutak je tako sjedio, a potom se malko okrenu i sve nas pogleda. Na licu mu važan izraz. Proèisti grlo kao da æe govoriti.Napeto smo ga promatrali, kao da je posljednji èovjek na svijetu. Ponovno proèisti grlo, a ruka mu posegnu za batom.- Vaša visosti! - rekoh, naglo ustajuæi.- Da, pukovnièe Carey?Pogledah oko stola. Bio sam svjestan iznenaðenja i zaprepaštenja na svim licima, ali jedino koje sam doista vidio bijaše Dandno.Napeto je gledala u mene, velikih i okruglih oèij”u na svome blij”edom liou. Pod njima ugledah bhjedoplave326:kjlute i shvatih da j”e vjerojatno plakala prije no što jei došla na sud. Okrenuh se i pogledah u suca.Bila je to posljednja prilika da nešto uèinim za svoju kæer.\ iIskašljah se.- Imam li pravo iznijeti oieikoliko pitanja, vaša visosti?- Vi na ovom sudu imate ista prava kao i vaša kæi, pukovnièe Carey - odgovori sudac. - Ihiate se pravo savjetovati, te pozivati i ispitivati svjedoke o svemu što se tièe ovog saslušanja.- Hvala vam, suèe - rekoh. - Želio bih uputiti pitanje gospoðici Spicer.- Možete to uèiniti. Okrenuh se nadzornici.- Gospoðice Spicer, vjerujete li da je moja kæi u stanju ubiti?Gordon bijaše na nogama.- Prigovor, vaša visosti! - reèe ljutito. - Pukovnik Carey postavlja pitanje koje bi moglo štetiti mojem klijentu.Sudac ga pogleda.- Gospodine Gordone - reèe pomalo uznemirena glasa - mislim da smo vam veæ objasnili kako su svi prigovori u korist maloljetnice automatski ubilježeni.- Okrenu se gospoðici Spicer. - Možete odgovoriti na pitanje.Nadzornica je oklijevala.- Ne znam.*- Neki dan ste mi reikli kako teško možete povj”erovati da bi dijete poput Dani moglo poèiniti ubojstvo- rekoh. - Da biste se bolje osjeæali kad biste bili u stanju otkriti jaki psihološki razlog za njene postupke. Zašto ste tako mislili?Ona pogleda u suca.327- Ni gospoðica Jennings niti ja nismo s Daniellom mogle uspostaviti dovoljno prisnu vezu kako bisnlo odredile što je ona doista kadra. Držimo da ona za nekoga toliko mladog pokazuje izuzetnu kolièinu samoobuzdavanja.- Bili ste na sudu i èuli iskaz iznijet istražnoj poroti. Jeste li se suglasiii s njenim pravorijekom? - upitah.Pogledala me.- Prihvatila sam njen pravorijek.

- Nisam to pitao, gospoðice Spicer. Da li na temelju onoga što sada znate o mojoj kæeri i dalje držite da je ona mogla ubiti èovjeka, kako je bilo navedeno na tom sudu?- Mislim da je to bilo moguæe.- No vi još uvijek sumnjate? Klimnula je.- Uvij”ek postoj”e isumnje, pukovnièe. Mi, meðutim, moramo postupati prema èinjenicama s koj”ima raspolažemo, i ne možemo dopustiti da njima prevladaju naši osobni osjeæaji. O èinjenicama koje posjedujemo zavisi presuda. Stoga se po tome moramo ravnati.- Hvala vam, gospoðice Spicer.Okrenuh se natrag sucu. Naslanj”ao se preko stola i promatrao me. Kao da je bio radoznao što æu slijedeæe uèiniti.Gordon ponovno ustane.- Moram prosvjedovati, vaša visosti - reèe. - Ne mogu shvatiti èemu se pukovnik Carey nada postavljajuæi sva ova pitanja. Cijeli taj metod postupka meni se èini vrlo nepravilnim.Sudac mi se okrene.- Moram priznati svoj”u osobnu zbunjenost, pukovnièe Carey. Što vi zapravo mislite postiæi?- Zapravo ne znam, vaša visosti, ali me nekoliko stvari uznemiruje.- Koje to, pukovnièe Carey?- Da moja kæi nije maloljetnica veæ odrasla osoba, a da je pravorijek “opravdano ubojstvo”, po svoj prilici bi sada bila slobodna i nastavila uobièajeni život. Nije li to istina?Sudac klimnu.328........lliHHiJi- Ali pošto je maloljetoica, ona je još podložna kazni, i to je razlog zašto je sada na ovom sudu.V- To nije istiha, pukovnièe - reèe sudac. - Vašoj se kæeri ovdje ne sudi zbog ubojstva. Ovo je skrbnièko saslušanje koje se održava prvenstveno zbog njene vlastite dobrobiti i koristi.- Oprostite mi moje neznanje, vaša visosti. Nisam pravnik. Meni je kazna veæ i sama èinjenica da j"oj prijeti zatoèeništvo. Koji god tome bio razlog - zloèin kojim je se tereti ili neki drugi razlog koji je iznijela država - èini mi se da se svodi na isto.- Možete biti uvjereni, pukovnièe, da ovome sudu nisu ni nakraj” pameti kaznene mjere - sudac æe službeno.- Hvala vam, suèe. AU brine me još jedna stvar.- A što to?- Da istražna porota mene tereti za zloèin, bio bih izveden pred sud. Ondje bih se imao pravo braniti od takvih tereæenja, sve dok naposljetku ne bih jednom za svagda dokazao svoj"u nevinost odnosno krivicu.Sudac ponovno klimne.- U sluèaju moje kæeri to se nije smatralo potrebnim. Od prvog trenutka po mom dolasku ovamo potanko mi se obj”ašnj”avalo kako se ne trebam brinuti zbog nekakve kazne, jer je Dani maloljetnica. Naša jedina briga trebao bi biti problem njena skrbništva. Istom sam danas shvatio da nedostaj”e j”edna vrlo važna stvar.Bio sam žedan pa sebi natoèih èašu vode. Kad sam ponovno poèeo govoriti, sudac me radoznalo pogleda.- Ni u j”ednom trenutku cijeloga ovog postupka nisam se susreo ni sa èime što bi podsjeæalo na obranu moje kæeri. Ona zacijelo ima pravo na moguænost da se brami.- Nije joj uskraæeno nijedno od njenih prava, pukovnièe - reèe sudac prilièno razdražljivo. - Èini se da ste vi i njena majka uzeli vrlo sposobnog odvjetnika aa zastupa njene interesel Gospodin Gordon je bio prisutan svim saslušanjima. Ako imate kakvih pritužbi ikoje bi se ticale voðenja njegove obrane, ovo zacijelo inije mjesto za njih.

Poèeo sam se osjeæati zapleten u zbrku zakonitosti. Bilo je glupo od mene što sam pomislio da æu biti u329stanju probiti mrežu nejasnoæa što ih je zakon spleo oko Dani.- Vaša visosti - rekoh zdvojno - ja jednostavnim rijeèima nastojim upitati... Što mogu uèiniti da pred ovim sudom istjeram istinu o mojoj kæeri?Sudac me vrlo dugo gledao. Zatim se zavali natrag m stolicu.- Ako je to sve što želite, pukovnièe - reèe polako - samo nastavite bilo kojim putem za kojega osjeæate da æe biti koristan. Ovaj sud jednako poput vas želi saznati istinu.Gordon ponovno ustane.- Ovo je krajnje nepravilno, vaša visosti - pobuni se. - Sve što pukovnik Carey može uèiniti jest da nepotrebno odugovlaèi ovaj sluèaj. Istražna porota veæ je iskazala svoj pravorijek. Ne vidim èemu može poslužiti to da se sluèaj obnavlja. Mi svi uviðamo da je ovo skrbnièko saslušanje i ja se protivim da se ono preokreæe u bilo što drugo.- Na bilo kojem drugom sudu moja bi kæi imala pravo žalbe, suèe - rekoh. - Ne bi li se i ovaj sud mogao jednako odnositi prema njoj?iSudac pogleda odozgo u nas.- Ovaj sud nije nadležan ispitivati odluke bilo kojeg drugog suda. Meðutim, on namjerava saslušati sve što bi moglo pomoæi donošenju odluke o bilo kojem sluèaju pred njim. Dužnost je ovog suda da se uvjeri kako je maloljetnik na svaki naèin zaštiæen èak i od svojih osobnih postupaka. S obzirom da se ova saslušanja više ili manje vode neformalno, ne vidim kako bi moglo žtetiti ako pukovnika Careyja saslušamo do kraja.- Hvala vam, vaša visosti.Kad je sjeo, Gordon mi dobaci radoznao pogled. Ponovno se okrenuh sucu.- Smijem li pozvati svjeddka? Sudac kimnu.Priðoh stražnjem dijelu sudnice i otvorih vrata èekaonice. U udaljenom kutu, pokraj prozora, sjedila je Anna. Mahnem joj i ona uðe u sudnicu.- Vaša visosti - rdkoh - ovo je Anna Stradella.330Norino lice bilo je bijelo od gnijeva. Zamijetih kako nešto šapuæe Gordonu. Lice stare gospoðe bijaše mirno. Danino samo radoznalo.- Sjednite molim vas, gospoðice Stradella - reèe sudac. Pokaza stolicu pokraj svoje klupe.Anna sjedne a sudski pomoænik istupi s Biblijom u ruci. Brzo od nje uze zakletvu i ponovno sjedne.- Možete nastaviti, pukovnièe - reèe sudac. Oèi iza njegovih naoèala sada bijahu žive. Na licu mu se pojavi zanimanje kojeg tu prije nije bilo.Anna bijaše odjevena u crninu, ali crno”5a odjeèe nije mogla sakriti bujnost njena tijela. Mirno je sjedila ruku prekriženih preko torbice.- Hoæete li reæi sudu kako smo se upoznali, Anna? - upitah.- Pukovnika Careyja sam upoznala kad je došao u mrtvaènicu kako bi razgovarao s obitelji Tonyja Riccija.Kutovima oèiju zamijetih kako se Dani nenadano naginje preko stola i gleda djevojku.- Zašto ste bili ondje, Anna?- Tony je bio moj zaruènik - odgovori mirno. - Namjeravali smo se uzeti.- Koliko ste dugo bili zaruèeni?- Devet godina.- To su duge zaruke za današmje vrijeme, zar ne?- Pretpostavljam - reèe. - Ali Tony je želio prièekati da se obogati.- Shvaæam. Vi ste znali za njegovu službu u gospoðice Hayden, zar ne?Klimnula je.- Jeste li ikad s Tonyjem razgovarali o tom poslu? Odmahnula je glavom.- Ne, nikada. Ali Tony je uvijek prièao o gospoðici Hayden.- Što je govorio o njoj? “*Gordon poskoèi sa stolice.- Moram najodluènije prigovoriti ovom naèinu ispitivanja, vaša visosti. Cijela je ova stvar sporedna i nebitna za sluèaj pred ovim sudom.

- Odbija se - reèe sudac skoro nehajno. Vidio sam da ga je zagolicalo ovo što radim. - Nastavite, pukovnièe Carey.331- Rekao je da je bogata gospoða srednjih godina i da æe jednog dana iz nje izvuæi veliki zalogaj.Potajno pogledah Noru. Lice joj bijaše bijelo i ljutito. Ponovno se obratih Anni.- Je li prièao štogod o svojim odnosima s ukueanima poslodavke?- Da - skoro je prošaptala. - Rekao je da ne zna koja æe mu od njih dvije, mala ili majka, prva slomiti šiju.- Pretpostavljam da je pod tim podrazumijevao kako je s obje imao seksualne odnose?- Da.- Je li za to vrijeme imao odnose i s vama? Anna pogleda u pod.- Da - prošapta.- Niste prigovorili njegovim odnosima s gospoðicom Hayden i njenom kæeri?- Kakve bi koristi bilo da jesam? - upita Anna utuèena glasa. - Rekao mi je da to mora èiniti. Da je to dio posla.- To je laž! - povièe najednom Dani. - To je prljava laž!Sudac oštro zakuca svojim batom.- Tišina, Danielle - opomenu je on. - Inaèe æu naložiti da te se udalji iz sudnice.Danino se lice sledi i ona me bijesno pogleda. Sada sam znao kako se osjeæao Juda kad je Kristu pogledao u lice. Okrenuh se natrag Anni.- Kada ste svog zaruènika posljedmji put vidjeli živa? - upitah.- Oko dva tjedna prije no što je stradao.- Što vam je tada rekao?- Dao mi je veliku manila omotnicu i zamolio me da mu je prièuvam - reèe. - Rekao je da su u njoj pisma gospoðice Hayden i njene kæeri, te da æe pisma uskoro biti vrijedna hrpu novaca. Dovoljno da se s njegovom pomoæi uzmemo.- Jeste li proèitali ta pisma?- Ne - reèe. - Manila omotnica bila je zapeèaæena.- što ste tada uèinili s njima?- Spremila sam ih - reèe. - Onda mi je jedne noæi moj brat rekao da ih Tony želi natrag, pa sam mu332dala manila omotnicu. Istom ikad je moj brat otišao saznala sam da je Tony u taj mah veæ bio mrtav.- Što je vaš brat uèinio s tim pismima?- Prodao ih je.- Kome?- Gospoðici Hayden.- Ali gospoðica Hayden nije dobila sva pisma, zar ne? - upitah.- Ne. Moj brat je dva zadržao.- I što je s njima uèinio? Pogledala me u lice.- Prodao ih je vama za stotinu dolara. Ovaj put Nora poskoèi sa stolice.- Mali gadni lopov!Gordon je povuèe natrag i ja zamijetih da je iznenaðen kao i svi drugi. Vjerojatno nije znao ni da pisma postoje.Izvadih ih iz džepa.- Jesu li ovo pisma što vam ih je dao brat da ih predate meni? - upitah.Pogledala ih je.- Jesu.- To je sve, Anna. Hvala vam.Ustala je sa stolice i krenula prema izlazu. Zastala je u otvorenim vratima i trenutak se osvrnula, a potom ih zatvorila za sobom.- Želio bih proèitati dio jednog od ovih pisama - rekoh, a potom, ne prièekavši suèevo odobrenje, proèitah zadnji odlomak Norina pisma.- Nisi mi rekla da se namjeravaš udati za njega, majko! - reèe Dani i optužujuæi pogleda niza stol. - Nisi mi rekla!

- Tišina, Dani! - Nadzornica položi ruku na Danino rame.Gordon ponovno ustane. _,- Zahtijevam da se iz zapisnika izbaci cjelokupno svjedoèenje te žene kao sporedno i nebitno!- Prihvaæeno - sudac æe ravnodušno. - Bit æe provedeno. - Pogledao me. - Imate li još kakvih iznenaðenja, pukovnièe Carey?- Imam, vaša visosti. Želio bih ispitati gospoðicu Hayden.333Gordon ponovno bijaše na nogama.- Prigovaram, vaša visosti.- Odbijeno.- Tražim kratki odmor kako bih se savjetovao sa svojim klijentom - reèe Gordon.Sudac se nagne naprijed na svoju klupu i pogleda dolje.- Vi, èini se, imate obilje klijenata na ovom sudu, gospodine Gordone. Na kojeg klijenta mislite?Gordonovo lice pocrvenje.- Na gospoðicu Hayden, vaša visosti. Sudac klimne. Zakuca svojim batom po stolu.- Sud odreðuje petnaestminutni odmor.Svi smo ustali dok je napuštao sudnicu. Gospoðica Spicer izvede Dani u èekaonicu za djevojèice. Onog itrenutka kad su se za njom zatvorila vrata, Gordon mi se okrenu.Glas mu bijaše grub i Ijutit.- Koga to vraga nastojite izvesti, Luke?3- Vaš posao, odvjetnièe - odbrusih. - Braniti svoju kæer.- Izigravate budalu, Luke. Samo æete joj otežati situaciju!- Koliko još gore može biti? Sudac ju je spreman poslati onamo.- Vi to ne znate - reèe. - Još nije izrekao svoju odluku. Bude li nam se protivio, možemo sutra ponovno iznijeti zahtjev. Imamo na to pravo.- Kakva korist od toga? - upitah. - Dani bi i dalje bila u pritvoru. Zašto se toliko bojite da možda otkrijem istinu? Ili ste èak i vi u tome imali udjela?- Udjela u èemu? Zamijetih da je iskreno zbunjen.- Nora se pobojala da bih mogao nabasati na istinu o onome što se doista dogodilo one nooi. Zato je unajmila Coriana da me stjera u škripac.334- Da vas stjera u škripac?Izvadih iz džepa slike, pokazah mu ih i objasnih Sto se dogodilo. Kad sam ih vratio u džep lice mu problijedi.- Upozorila me da se ne pletem inaèe 5e ih poslati mojoj ženi.- Nisam ti to nikad smjela dati! - reèe Nora ljutito. - Vjerojatno sam sišla s uma!I Gordon je bio bijesan. Naglo je, skoro grubo, uhvati za ruku i povuèe u stranu.Promatrao sam ih kako odlaze prema stražnjem Ikraju sudnice. Do mene su dopirali sibilanti njihova šaputanja, ali nisam mogao razabrati što govore. Sjeo sam i posegnuo za èašom vode. Želio sam cigaretu ali nisam znao smije li se u sudnici pušiti.- Vašu je kæer ovo jako uznemirilo, puikovnièe - reèe dr VVeidman.Podigoh pogled. Uèini mi se da inu je u oèima is”kreno suosjeæanje. Napih se vode.- Radije bih je sada malo uzrujao, doktore, nego kasnije pokušavao popraviti štetu što su naèinile tri godine popravilišta.Weidman nije odgovorio. Posegnuh za cigaretom i zapalih je. Do vraga i s propisima. Osjetih kako mi drhti ruka.Stara gospoða pruži ruku i poiloži je na moju. Glas joj bijaše nježan i prijazan poput njena dodira.- Nadam se da znaš što radiš, Luke.Pogledah je. Ona je, èini se, jedina od nas isaèuvala prisebnost. Uzvratih stisak sa svojih pet prstiju.- Nadam se - rekoh.

Najednom poželjeh da je ovdje Elizabeth. Ona bi znala što moram èiniti; lako bi smirila nenadane strahove i sumnje što su u meni poèeli izvirati. Možda je Gordon bio u pravu. Možda æu uèiniti više štete nego dobra. Ne znaft. Ne sjeæam se da sam se ikada osjeæao toliko osamljenim.Otvore se vrata suèeve odaje i sudac se vrati u sudnicu. Stajali smo dok nas je njegov bat nije pozvao da sjednemo. Gordon i Nora veæ su se bili vratili do stola. Zamijetih kako je Gordonovo lice još uvijek orveno I Ijutito.335- Neka sudski podvornik pozove djevojèicu - reèe sudac.Zarmjenik šerifa priðe èekaonici i zakuca na vrata. Za tili èas u prostoriju se vrate Dani i nadzornica.Plavi kolobari pod Daninim oèima bili su još tamniji. Ustanovih da je ponovno plakala. Nije me ni pogledala kad se spustila u stoliou.- Možete nastaviti, pukovnièe Carey - reèe sudac. Gordon ustane prije mene.- Moram ponovno prosvjedovati protiv ovog postupka, vaša visosti. To je krajnje nepravilno, i ako se dopusti da se tako nastavi, možda æe sud trebati optužiti zbog propusta i predrasuda.Oèi suca Murphyja odjednom bij”ahu hladne i bešæutne.- Da li vi to prijetite ovom sudu, odvjetnièe?- Ne, vaša visosti. Ja samo izrieem promišljeno pravno uvjerenje.- Sud cijeni mišljenje iskusnog odvjetnika - reèe sudac, i dalje hladnoga glasa. - Poštuje njegovu zabrinutost. No sud želi ukazati kako on, ako i bude optužen zbog propusta i predrasuda u prilog maloljetnice koja je pred njim, samo ispunjava svoju namjenu. Javno naèelo ovoga suda prema zakonu jest, da u potpumosti zaštiæuje maloljetnike koji su pred njim.Gordon šutke sjedne. Sudac me pogleda. Glas mu bijaše prijazan.- Možete nastaviti, pukovnièe. Podigoh se sa stolice.- Rado b:”h volio ispitati gospoðicu Hayden, “molim.- Gospoðice Hayden, hoæete li sjesti na ovu stolicu uz klupu? - upita sudac, poka"ijuæi stolicu koju je nešto prije zauzimala Anna.Nora je trenutak gledala Gordona. On klimne a ona ustane i priðe stolici. Sudski pomoæiiik pristupi te je zakune.Nora sjedne i pogleda me. Lice joj bijaše mirno i bešoutno, skoro kao da je izdj”elano u jednorn od kamena u njenu ateljeu.Duboko uzdahnuh.336- Nora - poèeh - ti si prošli tjedan u istrazi suca istražitelja pod prisegom izjavila da si se s Tonyjem Riccijem prepirala na dan kad je ubijen. Možeš li nam reæi kada su te prepirke poèele?- Ne sj”eæam se toèno.- Otprilike. U osam ujutro? U deset? Dvanaest? Dva poslije podne?Zamijetih kako joj sviæe u oèima. Shvatila je kamo cilj”am.- Teško mi je toèno reæi.- Možda bih ti mogao pomoæi da osvježiš pamæenje- rekoh. - Cijeli èetvrtak bila si u Los Angelesu. U VVestern airlines mi rekoše da si u petak bila na njihovoj listi putnika za let iz Los Angelesa koji u San Francisco stiže u èetiri i deset poslijepodne. Uzevši u obzir razumljive zastoje u prometu, mogla si kod kuæe biti recimo u pet sati. Jesu li prepirke poèele otprilike u to doba?Oèi joj postadoše hladne i Ijutite.- Otprilike.- Dakle svaða o kojoj si govorila nije trajala cijeli dan, veæ je poèela otprilike u pet posJijepodne? Je li tako?- Talko je.Gordon poskoèi poput èovjeèuljka iz kutije.- Vaša visosti - rekao je - jednostavno ne mogu...- Gospodine Gordone - prasnu Ijutito suèev glas.- Molim da se uzdržite od daljnjih prekidanja! Kao odvjetnik koji tobože zastupa maloljetnicu pred ovim sudom, trebali biste pozdraviti svaku obavijest koja bi mogla baciti svjetlo na njene postupke i pomoæi njenoj” obrani. Ovom se

sudu èini da vi nastojite služiti isuviše gosnodara i da o mnogim èinj”enicama prerano donosite sud. Dopustite mi da još jednom ponovim kako sam ja “sudac na ovom sudu, te da æete imati svaku priliku da pravodobno iznesete svoja mišljenja. A sada vas molim da ponovno zauzmete svoje mjesto.Gordon sjedne. Lice mu bijaše skoro tamnoljubièasto od ignjeva.22 Kamo ljubav ode337Sudac se ponovno dkrene meni.- Molim nastavite, pukovnièe Carey.- Kad si stigla, je li itko bio kod kuæe? - upitah. Nora j”e po prvi put oklijevala.- Ne znam na što misliš.- Je li itko od posluge bio kod kuæe?- Ne, ne bih rekla.- Jesu li tamo bili Dani ili Tony Riccio?- Da.- Oboje?- Oboje.- Jesi II ih vidjela kad si ušla?- Ne. - Odmahnula j”e glavom. - Otišla sam ravno u atelje. Željela sam skicirati neke ideje prij”e no što ih zaboravim.- Kada si ih napdkon vidjela?Pogledala me. Po prvi put primijetih kako me preklinj”e oèima. Doimala se kao da me moli da prestanem.- Kada? - ponovih hladno.- Oko ... oko sedam i trideset.- Dakle prepirka nij”e poèela do sedam i trideset, a ne u pet sati? - upitah.Pogledala je dolj”e u svoje ruke.- Tako je.- Na istražitelj”evoj” istrazi usto si svj”edoèila da je tvoj”a prepirka s Tonyjem Riccijem bila poslovne prirode - rekoh. - To nije bio stvarni razlog, zar ne?- Nije.- A kad si gospoðici Spicer rekla da nisi znala za Danin odnos s Riccijem - rekoh - ni to nije bila istina, zar ne?Poèela je tiho plakati. Suze su j”oj se sikuiplj”ale na donj”im kapcima i kotrljale se niz obraze. Ruke j”oj se poèeše nervozno savijati.- Nije.- Gdj”e si ih vidjela?- Kad sam se gore pošla presvuæi za veèeru - napola prošapta.- ©dj”e, ne kada. U kdjoj” sobi? Nije podigla pogled.- U Riokovoj.338- Što su radili?- Bili su... - Glas joj bijaše lišen svih èuvstava. Oèi tupe i staklene. - Bili su u krevetu.Pogledah j”e.- Zašto to nisi relkla u istrazi?- Ionako je veæ bilo dovoljno loše - prošapta. - Nisam mislila ...- Nisi mislila! - prekinuh je ljutito. - To je baš ono. Ti jesi mislila. Znala si da æeš morati reæi cijelu istinu kažeš li toliko puno. Istinu o svemu što se dogodilo one noæi!- Ja... ja ne razumijem - reèe, sa zbunj”enim i uplašenim pogledom u oèima.- Razuimiješ! - progovorih surovo. - Ne znam kako si pridobila Dani da na to pristane, ali si znala da se, ako kažeš istinu, neæe moæi prešutjeti njen ostatalk... da si ti ubila Tonyj”a Riccija, a ne Dani!Zamijetih kako Nora naglo stari pred mojim oèima. Lice joj” se zamrznu a na njemu se pojave crte koje nikad prije nisam vidio.Tada iza mene odjeknu ikriik.- Ne, mama. Ne! Ne dopusti da te natjera da kažeš kako jesi!

Tek sam se naipola okrenuo, a Dani j”e veæ bila napustila stolicu i trèala prema svojoj” majci. èvrsto privinu Noru i zaštitnièki se postavi s rukama oko nje. Niz Norine obraze još su uvijek tekle suze, ali su zato Danine oèi sijevale na mene gnj”ev i mržnju.- Misliš da znaš puno! - povièe. - Vraæaš se nakon svih tih godina i misliš da znaš sve. Ti si tuðinac. Ništa drugo nego tuðinac. Ti ne poznaješ mene. Ja ne poznajem tebe. Jedino što znamo jedno o drugome, naša su imena!Zurio sam u nju. ^gf- Ali, Dani...- Rekla sam ti istinu! - povièe. - Ti mi nisi želio vjerovati! Rekla sam ti da “j”e to bio nesretan sluèaj, da to nisam željela uèiniti, ali mi nisi vjerovao. Toliko si mrzio moju majku da nisi htio slušati! Toliko si želio istinu, pa j”e i èuj"! One noæi u ateljeu nisam pokušala ubiti Rioka, nego svoju majku!22*3394Ogledah se po sudnici. Prostorija bijaše imrtvacki miraa. Svi su promatrali Dani, èak i sudski stenograf èije je lice cijelo jutro bilo ravnodušno a oèi mu zurile u prazno, dok su mu pristi brzo prelijetali tipkama stenotipskog stroja.- Kad nas je majka pronašla, bili smo u Rickovoj” postelji - reèe cmirno i službeno. - Znali smo da je kasno, ali nisam željela otiæi od njega. On je htio da odem, pa ipak cnisam. Ništa nismo èuli te smo mislili da smo još uvijek sami. Bili smo u krevetu skoro dva dana, sve otkako je otišla posluga, osim za vrijeme jela. A j"a ipak nisam željela otiæi.U oèima joj se pojavi prkosan pogled kojeg sam veæ nauèio prepoznavati.- Hoæeš li znati što smo radili ikad nas je majika pronašla, tata? - upita. - Hoæeš li?Nisam odgovorio.- Oboje smo bili goli u postelji. On je ležao ispružen a ja sam bila na rukama i koljenima. Znaš li na što mislim, tata? Nastojala sam mu ugoditi kako bi me opet poželio, pa ne bih morala otiæi.Poèeh osjeæati muèninu. Vjerojatno se to vidjelo na mom licu, jer joj se sada prkos uvukao i u glas.- Znaš što želim reæi, tata, zar ne? - reèe tiho. - Ali o tome ne želiš misliti. Èak ni u sebi. Ti još uvijek rado pomišljaš kako sam ja ista mala dj”evojèica koju si ostavio pred šest godina. E, pa nisam. Ne sviða ti se pomisao da dobro poznajem te stvari - sve naèine kako se to èini. No ipak poznajem. Ne sviða ti se pomisao da je tvoja mala djevojèica èinila takve stvari. Ali j”esam.Glas J”OJ” lagano poèe j”aèati, a u oèima joj se pojavi slabi nagovještaj suza.- I èinila sam ih još, još i još. Koliko god puta sam mogla!Zurila mi j”e u oèi, a ja sam osj”eæao ikaiko mi se sve više okreæe utroba.- Ne sviða ti se što to euješ, tata, zar ne? Nisam odgovorio. Nisam mogao.340- Majka je došla prolazeæi tvoj”om starom sobom. Sjeæaš li se kako si èesto iz svoje sobe ulazio u moju? Tako je i ona stigla. Samo što je ta soba sada Rickova - odnosno bila je Rickova. Svukla me s kreveta, odvuikla hodnikom u moju sobu i zakljuèala. Plakala sam. Rekla sam joj da se Rick i ja namjeravamo uzeti, ali me nije htjela slušati. Nikad prije nisam je vidjela tako Ijutitu. Zatim je sišla u atelj”e. Ja sam ostala na svojoj postelj”i sve dok ne zaèuh da se otvaraju Rickova vrata. Zatim sam zaèula nj”egove korake po stubištu i shvatila da ide dolje razgovarati s njom. Odjenula sam se što sam brže mogla i kroz kupaonicu, koj”u je maj”ka zaboravila zakljuèati, napustila svoju sobu. Odšuljala sam se dolje što sam tiše mogla. Èula “sam Charlesa i Violetu; bili su u kuhinji, na drugom kraju kuæe. Prikrala sam se predvorju i osluškujæi zastala pred vratima ateljea. Mogla sam èuti skoro svaku rij”eè koju su izgovorili. Èula sam majku kako kaže Ricku da ima još samo jedan sat na raspolaganju da se pokupi iz kuæe. Onda Rick reèe da smo mu toliko dodijale da æe svima reæi kakve smo kurve. Majka mu odgovori da æe, ako ne ode, završiti u zatvoru zbog... - zamuca kod tih rijeèi - zbog silovanja maloljetniee.U sudnioi nastane ikomešanje.

- Onda zaèuh kako se majka smije i kaže da je tako nešto i oèekivala, te koliko on želi? I Tony se nasmijao. Rekao j”e da je to veæ bolje. Pedeset tisuæa dolara. Majka mu reèe da je lud, te da je deset tisuæa dolara sve što æe mu dati. Rekao je neka onda bude dvadeset pet. “U redu”, èula sam kako kaže majka. I tada sam poludjela!Na oèi j”oj navru suze i poènu se slij”evati niz njene obraze.- Doista sam poludjela! Sve što mi je palo na pamet bilo j”e da to ona èini j”oš jednom. Isto što je uèinL sa svakim koga sam volj”ela. Isto što je uradila sa svakim tko je volio mene. Tjerala je Tonyja! Širom otvorih vrata i zavrištah na nju: “Ne možeš to uèiniti”, urlala sam. “Ne smiješ ga otjerati!” Maj”ka me pogleda i naloži da poðem gore u svoju sobu. Pogledah Ricka a on mi reèe da uèinim ono što mi je kazala majka. Onda na stolu pokraj vrata ugledah dlijeto. Podigoh ga i po341trèah prema majci. “Ne smiješ ga otjerati”, povikala sam. “Prije æu te ubiti!” Podigla sam ruku i zamahnula na majku, ali se tada, kao pao s neba, meðu nama stvori Rick; iz trbuha mu je stršilo dlijeto. Stajao je tako s rukama na trbuhu. “Isuse kriste, Dani, što ti je trebalo da uèiniš takvu glupost?” rekao je. Onda zamijetih kako mu izmeðu prstiju probija krv, pa pokraj njega potrèah majci, vrišteæi: “Nisam to htjela uèiniti! Nisam to htjela uèiniti, mamice!” “Znam da nisi, dušo”, stalno mi je nježno ponavljala. “Znam da ndsi htjela.” Rekla je da æemo svima kazati kako ju je tukao, pa da sam to uèinila kako bih je zaštitila. Tako nitko nikada neæe trebati znati što je bilo izmeðu Tonvja i mene. Neprestano mi je to ponavljala kako bi se uvjerila da æu reæi to isto. Rukama sam prekrila lice, a onda se otvoriše vrata i uðe Charles ...Èvrsto su držale jedna drugu i plakale. Zaprepašteno sam gledao u njih. Kao da prostim okom promatram trodimenzionalne diapozitive. Poput udvostruèene slike iste osobe. Bile su toliko sliène, niz njihove obraze ikotrljale su se iste suze. Majka i ikæi. Jedna kao druga.Kao da sam bio hipnotiziran. Tada odjednom nestane èarolije. Danine oèi bijahu suhe, premda je Nora još uvijek plakala.- Sada, kad znaš istinu, tata - upita Dani mirno - osjeæaš li se bolje?Pogledah joj duboko u oèi. Ne znam što sam to tamo ugledao, ali mi se utroba prestala grèiti. Shvatio sam istinu. Ne znam kako, jer je ona nije izgovorila, ali sada to više nije bilo važno. Jer je Dani tako željela. Zato jer je bilo onako, kako treba da bude. Ali i zato jer sam duboko u sebi znao da ona nije ubila.Sudac odredi desetminutni odmor. Kad se vratio u sudnicu i izgovarao svoju odluku, svi smo mirno sjedili.- Ovaj sud odluèuje da država Kalifornija treba zadržati skrbništvo nad maloljetnicom Daniellom Norom Carey, kao što je preporuèeno u zahtjevu odjela za nadzor. Ovim se ona predaje na skrb Kalifornijskom nadzornom odboru za mlade, pa æe je nadzornica predati Sjevernakalifornijskom prihvatilištu u Perkinsu, Kalifornija, na uobièajeno dijagnostièko razdoblje od šest342tjedana. Po isteku tog razdoblja, i s njihovom suglasnošæu, bit æe prebaèena u školu Los Guilicos u Santa Rosi, Kalifornija, gdje æe se podvræi rehabilitaciji, kao što je propisano, razdoblju ne kraæem od šest mjeseci. Tada æe sud razmotriti zahtjev da je se preda pod skrbništvo bake po majci, što on sada nerado mora odbiti. Ovime se maloljetnica Danielle Nora Carey imenuje štiæenicom države Kalifornije, sve dok ne navrši punoljetnu dob od osamnaest godina ili je ovaj sud toga ne razriješi. Ovim se pozivaju roditelji maloljetnice da s odjelom za nadzor utanaèe sporazum o plaæanju državi Kaliforniji mjeseène svote od èetrdeset dolara, za svaiki mjesec koji maloljetnica proboravi pod skrbništvom države.Sudac zaikuca batom po stolu, a potom se okrenu Dani.- Los Guilicos, Damielle, je vrlo dobra škola, i budeš li se dobro ponašala i iz sve snage pokazivala volju da se popraviš, nemaš se èega bojati. Budeš li suraðivala s njima, oni æe suraðivati s tobom i nastojati te vratiti kuæi što je prije moguæe.

Svi ustadosmo i on velièanstveno prijeðe u svoje odaje.- Dani možete posjetiti sutra - reèe gospoðica Spicer kad je dovela Dani do vrata i otvorila ih.Dani se trenutak osvrne prema nama, a potom proðe. Vrata se zatvore.Nora poèe plakati. Dr VVeidman je ogrli, ona položi glavu na njegovo rame pa se tako zaputiše van.Priðe mi Gordon. Smiješio se.- Pa, na kraju krajeva i nije ispalo tako loše. Zagledah se u njega.Lukavo me pogleda.- Mogao ju je staviti pod skrbništvo države za sve vrijeme do navršene osamnaeste godine. Ovako postoje tibri izgledi da za šest do osam mjeseci iziðe van.Šutio sam dok je odlazio za Norom. Tada jedna stara ruka stisnu moju. Stara gospoða me pogleda u oèi. U mjenima bijaše razumijevanje.- Hvala ti na svemu što si nastojao uèiniti, Luke - reèe blago. - Nastojat æu se dobro brinuti za nju kad se vrati kuæi.343- Znam da hoæete, gospoðo Hayden. Žao mi je. Zbog Nore, mislim.- Sada je sve svršeno, Luke. Svi smo uèinili sve što smo mogli. Zbogom. I nek ti je sa sreæom.- Hvala vam.Izišla je na hodnik. Pogledah gore uza stubište. Svi su veæ bili nestali. Oklijevao sam samo trenutak, a onda se zaputih hodnikom do predvorja, a odatle do nadzornog ureda za djevojke.Kad sam stigao, gospoðica Spicer bila je za svojim pisaæim stolom.- Moram se poslij”epodne vratiti u Chicago - rekoh. - Mogu li Dani vidjeti sada umjesto sutra?- Vidjet æu da li vas Dani želi vidjeti - reèe ona prijazno i iziðe iz ureda.Imao sam taman dovoljno vremena da zapalim cigaretu prije no što se vratila s Dani.- Možete razgovarati ovdje - reèe. - Prièekat æu vani.Za njom se zatvoriše vrata. Raširih ruke i kæi mi pade u zagrljaj.- Žao mi je, tata - izgovori.- Sve je u redu, Dani - rekoh nježno. - Dugo mi je trebalo da shvatim, ali sad mi je jasno.Pogledala me u lice.- Ti je ne mrziš toliko da bi j”e želio vidjeti u plinskoj komori, zar ne?- Ne, Dani - rekoh. - Sada je uopæe ne mrzim. Više ne. Prije sam je se stalno boj”ao, ali sada je samo žalim.- Ona uvijek mora posj”edovati nekog tko æe je voljeti više no ikoga drugog, tata. To svatko mora. Ti imaš svoju ženu. Ona te voli više no ikoga drugog.- A tvoja majka ima tebe, Dani. Oèi joj odjednom zasjaše.- Jednog æeš dana možda doæi i posjetiti me. Ili ja mogu doæi posj”etiti tebe.- Jednog dana - rekoh. Otvoriše se vrata.- Žao rni je, Dani, ali istelklo je vrijeme.344Dani ustane i poljubi me u obraz.- Pisat æeš mi, tata? Polj”ubih joj èelo.- Hoæu, dušo.Promatrao sam je kako odlazi hodnikom, a o pod joj kuckaju tanke potpetice svojim metalnim ploèicama. Zatim zaokrenuše iza ugla i Dani nesta.Zbogom, Dani. Zbogom, moje malo srce crvena lica. Sjeæam se dana kad si roðena. Sjeæam se kako sam te ugledao kroz staklo a ti nabrala svoje malo lice i zaplakala, kako sam bio zateèen i izgubljen jer sam znao da si n:oja i ja tvoj, i da si najdivnije novoroðenèe na svijetu.Što ostane od ljubavi, uvijek te prati.Bilo je devet i trideset ikad je te veèeri veliki rnlaznij”ak dotakao tlo zraène luke O”Hare u Chicagu. Kad su se vrata naglo otvorila u kabinu uletje hladan zrak.. Sišao sam prvi. Nisam imao vremena za uljudnost. Pitao sam se j”e li Elizabeth dobila moj brzojav.

Skoro sam pretrèao preko piste do nedovršene zgrade za prihvat. Isprva j”e nisam zamijetio, toliko je svuda bilo ljudi. A onda j”e ugledah kako mi maše i smiješi se i plaèe, sve u isti mah.Potreao sam prema nj”oj i svijet se presta treisti, nestadoše svi bolovi. èvrsto je zagrlih.- Volim te i trebao sam te - rekoh. - Trebao sam te d volim te.Potom smo krenuli i ja pokupih svoju torbu, a onda. iziðosmo do kola. Otvorih stražnja vrata kako bih unutra stavio svoj”u prtljagu i ondje ugledah još jednu torbu. Okrenuh joj se.Mftceri mi se.- Oh, zar ti nisam rekla? Odavde moramo u bolnicu.- Misliš smjesta?- Smjesta!- Što ne kažeš? - dreCknuh. - Umjesto da gubiš. vrijeme. Požuri! Ulazi u auto!34S- Ne moraš žuriti. Još ima vremana. Trudovi zasad •dolaze otprilike svaki sat. - Pogleda na veliki elektrièni benrus sat iznad ulaza na parkiralište. - Zapravo, otprilike bi upravo sada trebao doæi jedan.- Pa ne stoj onda vani! - povikah. - Ulazi u au,to.Primio ju je upravo u trenutku kad j”e sj”ela. Opazih kako joj lice blijedi, nateže se, a onda bol proðe i rumenilo joj naglo buknu na obraze.- Vidiš, nije bilo tako strašno.Stigosmo do St. Josepha za tili èas. Vjeroj”atno je sva policija bila na veèeri.Uðosmo i odmah j”e odvedoše gore. Petnaest minuta kasnije bila je na ikolicima i odvozili su je u raðaonicu.Stajao sam pred dizalom i gledao j”e odozgo. Lice joj bijaše blijedo, ali se smiješila.- Sto si tako zabrinut? - upita. - Mi Šveðanke ne pravimo neprilike. Mi samo raðamo djecu.Nagnuh se nad nju i poljubih je.- Samo se ti pobrini da budeš dobro.Vrata se otvore i sestra je poèe gurati u dizalo.- Bit æu dobro. Samo ti pazi na sebe. Nemoj sada upasti u kakve neprilike, èuješ?- èujem - rekoh kad su se zatvorila vrata. Hodnikom sam pošao u prostoriju koju zovu Klub.U njoj je bilo nekoliko buduæih oèeva. Kad sam se pojavio na ulazu, podigoše poglede. Jednom se ogledah i vratih van. Nije mi se baš sjedilo s njima. Bili su isuviše tmurni.Siðoh po stubama i Ikupih još jednu kutiju cigareta. Zapalih jednu, nekoliko puta ipovukoh, a onda je ugasih. Krenuh hodnikom.Popeh se stubama natrag do Kluba. I ta tmurna lica "bolja su nego ništa.- Ovdj”e sam veæ devet sati - reèe j”edan muškarac kad sam sjeo.- Aha - rekoh pripaljujuæi cigaretu. Ogledah se po prostoriji. Na zidu bijahu svi vicevi i karikature na tu temu - “Još nismo izgubili nijednog taticu”. Strašno duhovito.346Na ulazu se pojavi sestra; sva joj se naša lica oferenuše kao da smo lutke.- Gospodin Carey? - upitala je.- To sam ja - rekoh osovljujuæi se na noge. Oæutjeh se nekako ošamuæenim.- To se zove vraška sreæa - zaèuh onog muškarca kako mrmlja. - Ja tu visim devet vuri a on sam” pet minut”!I sestra ga je èula jer mi se, dok mi je prilazila, nasmiješila.- Tako je - kliinnula je. - Vi ste vrlo sretan èovj”ek...*347