2

Na osnovu člana 10 Zakona o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore (″Službeni list Crne Gore″, br. 54/11, 26/12, 27/13, 62/13, 12/14 i 03/16), člana 16 stav 1 Zakona o spomen-obilježjima (″Službeni list Crne Gore″, br. 40/08 i 40/11) i člana 48 Statuta Glavnog grada (″Službeni list RCG-opštinski propisi″, broj 28/06 i ″Službeni list CG-opštinski propisi″, br. 39/10 i 18/12), u skladu sa Dopunom Programa podizanja spomen-obilježja za 2016. godinu (″Službeni list Crne Gore-opštinski propisi″, broj 24/16), uz prethodnu saglasnost Ministarstva kulture Crne Gore, broj __________ od _________ 2016. godine, Skupština Glavnog grada - Podgorice, na sjednici održanoj __________ 2016. godine, donijela je -

O D L U K U

o određivanju naziva ulica u Podgorici

Član 1

Ovom odlukom određuju se nazivi ulica u Podgorici, i to:

1) NA PODRUČJU MJESNE ZAJEDNICE ″KONIK″:

- Bulevar dr Ibrahima Koristovića, prostire se od ulice Avda Međedovića na jug do bulevara Pera Ćetkovića, u dužini od 300 m.

2) NA PODRUČJU MJESNE ZAJEDNICE ″1. MAJ″:

- Ulica vladike Visariona Borilovića, prostire se od Studentske ulice na sjever pored novog stambenog bloka. Planirana dužina je od bulevara Mihaila Lalića cca 600 m.

- Ulica Jaglike Adžić, prostire se od Cetinjske ulice na zapad do starih studentskih domova, južno od novog studentskog doma, u dužini 300 m.

3) NA PODRUČJU MJESNE ZAJEDNICE ″DONJA GORICA″:

- Ulica Oktoih, prostire se od Cetinjskog puta na sjeverozapad, pored Univerziteta Donja Gorica, do ulice Ruvima Boljevića, u dužini od oko 700 m.

- Ulica Zlate Raičević, prostire se od Cetinjskog puta na istok do Ribnjaka (ulica Desanke Maksimović). Dužina ulice je 800 m.

3

- Ulica Vojina Popovića Španca, prostire se od ulice Pavla Mijovića, na istok u dužini od 200 m.

- Ulica Filipa Radičevića, prostire se od ulice Vojina Popovića Španca na jug. Planirana dužina je 600 m.

4) NA PODRUČJU MJESNE ZAJEDNICE ″BLOK V″:

- Ulica Petra Zvicera, prostire se od ulice Vlada Ćetkovića na istok, sjeverno od ulice Jovana Popovića Lipovca. Planirana dužina je 250 m (do ulice Đoka Miraševića).

- Ulica Sava Čelebića, prostire se od ulice Vlada Ćetkovića na istok do ulice Đoka Miraševića, u dužini od oko 350 m.

Član 2

O realizaciji ove odluke staraće se organ lokalne uprave nadležan za komunalne poslove i saobraćaj.

Član 3

Obilježavanje i postavljanje tabli sa nazivima ulica i tablica sa brojevima izvršiće se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ove odluke.

Član 4

Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u ″Službenom listu Crne Gore - opštinski propisi″.

Broj: 02-030/16 - Podgorica, _______ 2016. godine

SKUPŠTINA GLAVNOG GRADA - PODGORICE

PREDSJEDNIK SKUPŠTINE, dr Đorđe Suhih

4

O b r a z l o ž e nj e

Pravni osnov za donošenje Odluke

Pravni osnov za donošenje Odluke sadržan je u članu 10 Zakona o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore (″Službeni list Crne Gore″, br. 54/11, 26/12, 27/13, 62/13, 12/14 i 03/16), kojim je propisano da naziv naselja, ulice i trga određuje skupština jedinice lokalne samouprave, uz prethodno pribavljeno mišljenje mjesnih zajednica na čijem području se nalazi naselje, ulica, odnosno trg i u članu 16 stav 1 Zakona o spomen-obilježjima (″Službeni list Crne Gore″, broj 40/08 i 40/11), kojim je propisano da Skupština opštine, u skladu sa Programom podizanja spomen-obilježja, uz prethodnu saglasnost nadležnog organa, donosi odluku o podizanju spomen obilježja.

Odredbama člana 48 Statuta Glavnog grada (″Službeni list RCG - opštinski propisi″, broj 28/06 i ″Službeni list CG - opštinski propisi″, br. 39/10 i 18/12), propisano je da Skupština Glavnog grada utvrđuje nazive naselja, ulica i trgova.

Odlukom o obrazovanju radnih tijela Skupštine Glavnog grada -Podgorice (″Službeni list RCG - opštinski propisi″, broj 41/06) obrazovan je Savjet za davanje predloga naziva naselja, trgova i ulica, koji shodno članu 14 navedene odluke, predlaže Skupštini davanje ili promjenu naziva naselja, ulica i trgova na osnovu podataka o neimenovanim naseljima, ulicama i trgovima i njihovih urbanističkih karakteristika koje dobija od organa lokalne uprave nadležnog za poslove planiranja i uređenja prostora i na osnovu inicijativa građana, mjesnih zajednica i drugih zainteresovanih subjekata.

Članom 2 stav 2 Zakona o spomen - obilježjima (″Službeni list Crne Gore″, br. 40/08 i 40/11) je propisano da se nazivi javne ustanove, javnog preduzeća, naselja i javnog objekta (ulica, trg, put, park, česma i dr.) smatraju spomen - obilježjima, ako simbolizuju vrijednosti kojima se trajno obilježavaju značajni događaji, čuvaju uspomene na istaknute ličnosti, njeguju ljudski ideali i kulturno-istorijske tradicije i odaje počast borcima za slobodu, civilnim žrtvama rata i masovnim stradanjima ljudi.

Razlozi za donošenje Odluke

Razlozi za donošenje Odluke sadržani su u potrebi da realizaciju prostorno - planske dokumentacije na području Glavnog grada, prati i blagovremeno određivanje naziva planski definisanih ulica.

5

U postupku utvrđivanja Predloga ove odluke, Savjet je, saglasno obavezi

utvrđenoj članom 14 Odluke o obrazovanju radnih tijela Skupštine Glavnog grada-Podgorice, od Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine, pribavio urbanističke karakteristike o neimenovanim ulicama, koje po postojećoj planskoj dokumentaciji ispunjavaju uslove za određivanje naziva, a nakon toga i mišljenja mjesnih zajednica na čijem se području nalaze ulice kojima se određuju nazivi.

Skupština Glavnog grada-Podgorice je, na sjednici održanoj 16. maja 2016. godine, donijela Dopunu Programa podizanja spomen-obilježja za 2016. godinu, koja sadrži nazive ulica sadržane u Predlogu ove odluke.

Shodno tome, Savjet za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova je, na sjednici održanoj 27. juna 2016. godine, utvrdio Predlog ove odluke, konstatujući da su pribavljena mišljenja mjesnih zajednica kojima je iskazana saglasnost sa predloženim nazivima ulica, koje se nalaze na njihovom području, i to:

- Mjesna zajednica ″Konik″ je dopisom broj 02-030/16-291 od 26. februara 2016. godine, dala saglasnost da se bulevaru na području ove mjesne zajednice odredi naziv dr Ibrahima Koristovića.

- Mjesna zajednica ″1. maj″ je dopisom broj 02-030/15-703 od 28. maja 2015. godine, dala saglasnost da se ulicama na području ove mjesne zajednice odrede nazivi Vladike Visariona Borilovića i Jaglike Adžić.

- Mjesna zajednica ″Donja Gorica″ je dopisom broj 02-030/16-287 od 26. februara 2016. godine, dala saglasnost da se ulicama na području ove mjesne zajednice odrede nazivi: Oktoih, Zlate Raičević, Vojina Popovića Španca i Filipa Radičevića.

- Mjesna zajednica ″Blok V″ je dopisima br. 02-030/15-1664 od 9. decembra 2015. godine i 02-030/16-434 od 16. marta 2016. godine, dala saglasnost da se ulicama na području ove mjesne zajednice odrede nazivi Petra Zvicera i Sava Čelebića.

* * *Ulice za koje se ovom odlukom predlažu nazivi, urađene su prema

planskoj dokumentaciji, a bliže karakteristike su:

- ulica za koju se predlaže naziv - Bulevar dr Ibrahima Koristovića je bulevarskog tipa sa četiri kolovozne trake i razdjelnim ostrvom. Bulevar je urađen u svemu prema planskoj dokumentaciji sa pratećom infrastrukturom.

6

- ulica za koju se predlaže naziv - Ulica vladike Visariona Borilovića, trenutno je izvedena prva faza ulice do novog studentskog doma, u dužini od 180 m. Izvedeni dio je urađen u svemu prema planskoj dokumentaciji.

- ulica za koju se predlaže naziv - Ulica Jaglike Adžić je asfaltirana, ali nije urađena komplet infrastruktura, izuzev uličnog osvjetljenja.

- ulica za koju se predlaže naziv - Ulica Oktoih je asfaltirana i urađena je prateća infrastruktura.

- ulica za koju se predlaže naziv - Ulica Zlate Raičević je planirane širine 6 m, asfaltirana je, ali bez prateće infrastrukture.

- ulica za koju se predlaže naziv - Ulica Vojina Popovića Španca je asfaltirana, ali nije urađena prateća infrastruktura.

- ulica za koju se predlaže naziv - Ulica Filipa Radičevića, trenutno je izvedeno 350 m. Izvedeni dio je asfaltiran, ali nije urađena prateća infrastruktura.

- ulica za koju se predlaže naziv - Ulica Petra Zvicera, trenutno je izvedeno 100 m. Izrađeni dio je izgrađen u svemu prema planskoj dokumentaciji.

- ulica za koju se predlaže naziv - Ulica Sava Čelebića, urađena je u svemu prema planskoj dokumentaciji sa pratećom infrastrukturom.

* * *

Obrazloženje konkretnih rješenja

Odredbom člana 1 tačka 1 alineja 1 Predloga odluke, predlaže se da se na području Mjesne zajednice "Konik", bulevaru koji se prostire od ulice Avda Međedovića na jug do bulevara Pera Ćetkovića, u dužini od 300 m, odredi naziv bulevar dr Ibrahima Koristovića.

dr Ibrahim Koristović (1901 - 1970), ljekar i humanista

Rođen je 1901. godine u Podgorici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Podgorici. Pripadao je generaciji Staropodgoričana koji se među prvima otisnuo na visoko školovanje. Kao odličan đak dobio je državnu stipendiju i otišao na studije medicine u Beču. Na fakultetu je bio među najboljim i u redovnom roku diplomirao u ljeto 1925. godine. Svoj radni vijek je počeo u Podgorici, gdje je i penzionisan. U to vrijeme nije bilo lako raditi kao ljekar u zdravstveno zaostaloj sredini. Međutim, ova sredina je znala cijeniti stručnost i humanost. Dr Koristović je stvorio veliki ugled i poštovanje. Sa građanima, pacijentima bio je prisan i predusretljiv. Bolesnike nije liječio samo skalpelom nego i riječju. Govorilo se da su Ibrove riječi bile jače od ljekova. O njemu ima puno anegdota. Bio je pun duha, pravi pogorički šarmer. U

7

Drugom svjetskom ratu bio je privržen NOR-u. Liječio je ilegalce, njihove porodice i zatvorenike. Poslije oslobođenja zemlje nastavio je raditi. Uz uspješno liječenje svojih sugrađana, dao je vidan doprinos organizaciji i unaprjeđenju zdravstvene službe, zajedno sa tada poznatim kolegama doktorima Mihailom i Đorđijem Radulovićem, dr Đuričićem, Jovićevićem, Vajtom, Šoćem i drugima. U to vrijeme Domu zdravlja, čiji je načelnik bio, poklonio je rentgen - laboratoriju i medicinske aparate. U nekoliko mandata bio je odbornik gradske Skupštine i predsjednik Savjeta za narodno zdravlje. Nakon penzionisanja živio je u Petrovcu, gdje je i umro 1970. godine, a sahranjen je u Sarajevu.

Odredbom člana 1 tačka 2 alineja 1 Predloga odluke, predlaže se da se na području Mjesne zajednice "1. maj", ulici koja se prostire od ulice Studentske na sjever pored novog stambenog bloka, planirane dužine od Bulevara Mihaila Lalića cca 600 m, odredi naziv ulica vladike Visariona Borilovića.

Vladika Visarion Borilović, crnogorski mitropolit

Potiče iz ugledne crnogorske porodice iz Bajica, Cetinje. Vladao je Crnom Gorom od 1685. do 1692. godine. Za njegovo ime se veže i oslobođenje Herceg Novog od turske vlasti, prisajedinjenje sedam brda Crnoj Gori itd. Za crnogorskog mitropolita - vladiku rukopoložio ga je u Peći Patrijarh srpski Arsenije III Čarnojević. Odmah po povratku iz Peći 1685. godine, kreće u akciju za učvršćenje i konkretizovanje oblika saradnje s Venecijom u pogledu vojnih akcija u daljem toku Morejskog rata (1684-1699). U Kotoru 1686. godine, vodi pregovore sa tamošnjim providurom Batistom Kalbom. Saradnja je ostvarena pa vladika Visarion izdaje zapovijest svom odredu od 300 ratnika, koji šalje u ispomoć Veneciji prilikom pokretanja akcije za osvajanje Herceg Novoga 1687. godine, da se bori sa istim onim žarom kojim su se Crnogorci odupirali Turcima na sopstvenom tlu. Ova jedinica je ispunila obećanje, pokazujući zadivljujuću hrabrost u borbi sa Topal-pašom na Kamenom iznad Herceg Novog. Ugled vladike Visariona koji je za relativno kratko vrijeme stekao i uspjehe na bojnom polju koje je postigao sa svojim Crnogorcima, toliko su razdražili Bušatliju da je donio odluku da svim raspoloživim snagama napadne podlovćensku Crnu Goru. Sučelivši se s velikom opasnošću, vladika Visarion III, sa još 24 narodna prvaka, odlazi u Herceg Novi na sastanak s Kornarom, da mu predoči opasnost koja prijeti njegovoj zemlji i zatraži vojnu pomoć. Na Opštecrnogorskom zboru u Gradcu 1688. godine, odlučeno je da Vladikat podlovćenske Crne Gore stupi pod mletački protektorat. Vladika Visarion je umro 1692. godine na Cetinju. Njegovom smrću Vladikat podlovćenske Crne Gore pretrpio je težak gubitak. Njegov prerani odlazak sa političke scene Turci su veoma dobro iskoristili uspješnim prodorom na Cetinje 1692 . godine, a Mlečani su, s druge strane, imali razloga da ga žale jer su u njemu izgubili pouzdanog saveznika i istinskog prijatelja.

8

Odredbom člana 1 tačka 2 alineja 2 Predloga odluke, predlaže se da se na području Mjesne zajednice "1. maj", ulici koja se prostire od ulice Cetinjske na zapad do starih studentskih domova, južno od novog studentskog doma, u dužini 300 m, odredi naziv ulica Jaglike Adžić.

Jaglika Adžić

U Drugom svjetskom ratu Piva je dala brojne žrtve. Njemačke snage su u maju 1943. godine, napale partizansku slobodnu teritoriju u kojoj je bilo i durmitorsko područje, gdje se nalazila centralna partizanska bolnica sa oko 4000 ranjenika i tifusara, s ciljem da uništiti partizansku vojsku i njen Vrhovni štab. Za vrijeme Pete neprijateljske ofanzive, stanovništvo Pive je nesebično pomagalo Narodnooslobodilačku vojsku, ranjenike i tifusare, brinući o njihovoj ishrani i bezbjednosti. Njemački okupator je počinio zločine prema hrabrom stanovništvu Pive od 1. do 10. juna 1943. godine, kada je strijeljao 500 žena, staraca i odojčadi. U Pivskom selu Doli 7. juna 1943. godine ubijeno je 106-oro djece (čitava jedna škola) na očigled svojih majki. U Plužinama se desio događaj dostojan pažnje cijelog humanog svijeta. Čudo od junaštva nijesu činili samo ratnici, nego i žene. Podvig Jaglike Adžić, djevojke koja je tek zakoračila u život, spada u red najvećih podviga koje žena može da učini. Između 60 stanovnika Plužina koje su zatvorili u kuće, štale i kolibe i zapalili ih, njemački fašisti iz divizije ″Princ Eugen″ izdvojili su sedamnaestogodišnju ljepoticu Jagliku Adžić, imajući sa njom druge namjere. Vidjevši da u plamenu nestaju njeni roditelji Stoja i Krsto, braća Milorad (8), Momčilo (4) i Dušan (2), komšije, prijatelji, Jaglika se iako čvrsto stegnuta rukama fašističkog oficira istrgla i između dvojice njemačkih vojnika, uskočila u razbuktalu vatru koja je progutala njen mladi život. Njeno djelo zaslužuje divljenje. Njen primjer je ne samo junački podvig, već moćni uzlet duha crnogorske ženske etike što je svrstava u galeriju poznatih i priznatih crnogorskih junakinja koje su zadivljujućim karakterom, moralnom snagom, zaslužile mjesto u panteonu Crne Gore. Jaglikino ime je postalo simbol i oličenje otpora svim zavojevačima i okupatorima.

Odredbom člana 1 tačka 3 alineja 1 Predloga odluke, predlaže se da se na području Mjesne zajednice "Donja Gorica", ulici koja se prostire od Cetinjskog puta na sjeverozapad, pored Univerziteta Donja Gorica, do ulice Ruvima Boljevića, u dužini od oko 700 m, odredi naziv ulica Oktoih.

Oktoih, najstarija štampana knjiga u Južnih Slovena

Pojava štamparije u srednjovjekovnoj Crnoj Gori, posljednjoj slobodnoj državi na Balkanu pred turskom najezdom, predstavlja svojevrstan kulturni fenomen evropskih razmjera. Na izmaku 15. stoljeća, gospodar Crne Gore, prosvijećeni vladar Đurđe Crnojević, iako gotovo u bezizlaznoj situaciji, kupuje u Veneciji štamparsku presu sa pokretnim slovima i vizionarski kreće knjigom u očuvanje duhovnog, kulturnog i

9

nacionalnog identiteta i nasljeđa. U prvoj državnoj štampariji na svijetu toga vremena, 39 godina nakon Gutenbergove Biblije, štampan je OKTOIH prvoglasnik. Štampanje ove prve crnogorske inkunabule, bogoslužbene knjige, započeto je u zimu 1493, a završeno 4. januara 1494. godine. Oktoih prvoglasnik štampan je na papiru u dvije boje, crvenoj i crnoj i ukrašen inicijalima i zastavicama, koji su koncipirani u duhu renesanse uz tradiciju stare rukopisne knjige. Broji 269 listova veličine 254 x 186 mm. Odlikuju ga najveći dometi štamparstva XV veka. Za svu umjetničku, tipografsku ljepotu Okoiha i ostalih knjiga iz Crnojevića štamparije, zaslužan je čuveni štampar ″Makarije ot Črne Gore″, i njegova braća od sedam monaha, koji su izradili štamparska slova vanredne ljepote. Oktoih je vjekovima bio predmet interesovanja mnogih istoričara, paleologa, bibliologa, istoričara umjetnosti i grafičkih dizajnera. Zahvaljujući njihovim istraživanjima, danas imamo obimnu literaturu o ovoj knjizi, što nedvosmisleno potvrđuje veliki značaj i literarnu, naučnu i kulturološku vrijednost Oktoiha i same Crnojevića štamparije.

Odredbom člana 1 tačka 3 alineja 2 Predloga odluke, predlaže se da se na području Mjesne zajednice "Donja Gorica", ulici koja se prostire od Cetinjskog puta na istok do Ribnjaka (ulica Desanke Maksimović), u dužini od 800 m, odredi naziv ulica Zlate Raičević.

Z lata Raičević (1920 - 1996), pozorišna glumica

Rođena je 1920. godine u Koprivnici/Hrvatska. Od 1961. godine bila je članica drame Crnogorskog narodnog pozorišta. Igrala je u pozorištima u Zrenjaninu, Somboru, Banjaluci, Mostaru. Najviše uloga ostvarila u CNP-u, gdje je igrala u predstavama: Mrak na vrhu stepenica (1961); 1962. godine - Bajka o caru i pastiru, Fedra, Hajka, Sveti plamen; 1963. godine - Banović Strahinja, Provalija, U agoniji, Ženidba; 1964. godine - Maksim Crnojević, Pećina; 1965. godine - Arsenik i stare čipke, Hasanaginica, Mande, Stanoje Glavaš, Ujka Vanja; 1966. godine - Filumena Marturano, Ko će da spasi orača?, Pigmalion, Slomi te neka tuga prastara; 1967. godine - Gorski vijenac, Jelena Ćetković, Srebrno uže, Zona Zamfirova; 1969. godine - Kapa nebeska, Ženski orkestar; 1970. godine - Kraj trke, Lisistrata, Omer i Merima, Prorok (1970); 1971. godine - Dom Bernarde Albe, Junona i paun; 1972. godine - Čovjek je vidik bez kraja, Dejstvo gama zraka na sablasne nevene, Podanici; 1973. godine - Koštana, Mister dolar; 1974. godine - Ognjište, Talenti i obožavaoci, Rupa na nebu (1975); 1976. godine - Krvava svadba, Polje jadikovo; 1977. godine - Kategorički zahtjev, Sluškinje, Duga je ova noć (1978); Smrt predsjednika kućnog savjeta (1979); Zla žena (1981); 1982. godine - Let u mjestu, Prestupna godina, Vražje verige; Robespjer (1984), Hekuba (1991). Godine 1966. dobija Trinaestojulsku nagradu za glumačku kreaciju u komadu “Arsenik i stare čipke” na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. Umrla je 1996. godine.

10

Odredbom člana 1 tačka 3 alineja 3 Predloga odluke, predlaže se da se na području Mjesne zajednice "Donja Gorica", ulici koja se prostire od ulice Pavla Mijovića, na istok u dužini od 200 m, odredi naziv ulica Vojina Popovića Španca.

V ojin Popović Španac (1911- 1942), revolucionar

Rođen je 1911. godine u Strugu, opština Šavnik. Vojin je sin Luke Radosavova Popovića, čuvenog uskoka i nosioca Obilića medalje za hrabrost. Prekinuo je studije filozofije u Beogradu i pošao u Španiju, a za njim je krenuo i mlađi brat Vlado, đak Nikšićke gimnazije. U Španiji je na dužnosti komesara čete ostao do kraja Republike. Nakon logorskog perioda organizuje julski ustanak u zavičaju. U oktobru je komandant Durmitorske brigade, a narednog mjeseca u pohodu Crnogorskog NOP odreda za operacije u Sandžaku, poveo je na Pljevlja Uskočko-drobnjački bataljon. U junu 1942. godine jedan je od 77 izabranika ostavljenih da, nakon odlaska glavnine partizanskih snaga prema Bosni, ilegalno djeluju u durmitorskom kraju. Teško oboljelog od tifusa, u septembru 1942. godine, u selu Godijelju kod Šavnika, četnici su ga likvidirali na Brezi.

Odredbom člana 1 tačka 3 alineja 4 Predloga odluke, predlaže se da se na području Mjesne zajednice "Donja Gorica", ulici koja se prostire od ulice Vojina Popovića Španca, na jug, planirane dužine 600 m, odredi naziv ulica Filipa Radičevića.

Filip Radičević (1839 - 1917), sveštenik, istoričar crkve

Rođen je 1839. godine na Cetinju. Radio je kao protođakon u Crnogorskoj mitropoliji na Cetinju. Bio je njen dugogodišnji sekretar, a kasnije je izabran za člana Svetog sinoda Crnogorske pravoslavne crkve. Službovao je i kao učitelj u osnovnoj školi koja je radila pri Mitropoliji na Cetinju. Iskazivao je veliko interesovanje prema prošlosti pravoslavne crkve u Crnoj Gori, vladici Petru Petroviću Njegošu i pravoslavnim manastirima. O tome je zapisao više zapaženih radova. Objavljivao je natpise i zapise iz manastira i crkava u Crnoj Gori (manastira Morače, Pive i crkve u selu Građanima kod Cetinja) od XIII do XVII vijeka. Pisao je priloge u mnogim listovima i časopisima, od kojih su najznačajniji: Pravoslavna crkva u Crnoj Gori (Prosvjeta, 1890), Sveti Petar, mitropololit i gospodar crnogorski (Srpski magazin, 1896), Rukopisna čitulja Pivskog manastira (Prosvjeta, 1895).

Odredbom člana 1 tačka 4 alineja 1 Predloga odluke, predlaže se da se na području Mjesne zajednice "Blok V", ulici koja se prostire od ulice Vlada Ćetkovića na istok, sjeverno od ulice Jovana Popovića Lipovca, planirane dužine 250 m (do ulice Đoka Miraševića), odredi naziv ulica Petra Zvicera.

11

Petar Zvicer (1896 - 1923), komita.

Rođen je 1896. godine u selu Rakoči, Cuce, Opština Cetinje. Kao protivnik bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije, odmetnuo se u šumu. Tragajući za njim, žandarmerijska patrola, pod komandom majora Kecmanovića i bivšeg austrijskog vahmajstora Kolakovića, upala je u Petrovu kuću, noću, 25. aprila 1923. godine. Svu njegovu porodicu, izuzev brata Jagoša koji je bio u cetinjskom zatvoru, žandarmi su okrutno poubijali. Iz kuće su izveli samo Đurđu Zvicer, Petrovu babu i zapalili kuću u kojoj je ostala Petrova familija. U kući su bili: Petrova majka (Anđa), koja je imala oko 60 godina, supruga Zagorka (oko 23 godine) i Petrovo troje djece, sestra Plana (20 godina) i brat Vidak (13 godina). Đurđa je izgubila razum gledajući stravičan prizor i kasnije umrla u bolnici u Danilovgradu. O ovom zločinu se raspravljalo i u Skupštini KSHS, o čemu je govorio Savo Vuletić, a tim povodom su ispjevane brojne pjesme. Zvicer je uporno odbijao pozive za predaju. Likvidiran je od žandarmerije kojom je komandovao Milan Kalabić, zajedno sa desetoricom komita, koji su pripadali grupi Sava Raspopovića.

Odredbom člana 1 tačka 4 alineja 2 Predloga odluke, predlaže se da se na području Mjesne zajednice "Blok V", ulici koja se prostire od ulice Vlada Ćetkovića na istok do ulice Đoka Miraševića, u dužini od oko 350 m, odredi naziv ulica Sava Čelebića.

S avo Čelebić (Štitari, kod Cetinja 1876, prema nekim podacima 1879. - Cetinje, 1955) - crnogorski oficir, komita, general JNA.

Završio je oficirsku školu na Cetinju. Učesnik je Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata. Nosilac Obilića medalje. Učestvovao je u Božićnoj pobuni kao kapetan crnogorske vojske. U januaru 1919. godine, odlazi u Medovu, a potom u Gaetu. U julu 1919. godine s grupom Crnogoraca upada u Crnu Goru s ciljem da podigne ustanak. Sa Todorom Borozanom, Dušanom Vukovićem i drugima, komitovao po planini Stavor 1919-1921. U septembru 1921. godine preko Albanije opet odlazi u Italiju. Potpisnik je proglasa crnogorskih ustanika sa skupa održanog na planini Vojnik i predstavke 42 pobunjeničkih vođa o stanju u Crnoj Gori, teroru nad stanovništvom, politici saveznika i zahtjevu za odlazak srpske vojske iz Crne Gore u septembru 1919. U decembru 1919. godine uhapšena mu je familija i zapaljena kuća, s ciljem da se primora na predaju. U emigraciji u Rimu juna 1924. godine napisao je poemu Vijenac na grobu Šćepana Mijuškovića. Po povratku iz emigracije amnestiran je i penzionisan u činu majora. Bio je aktivista Crnogorske (federalističke) stranke. Učesnik u Trinaestojulskom ustanku 1941, savjetnik u štabu Lovćenskog NOP odreda, komandant NOP odreda, pregovarao sa Krstom Popovićem oko njegovog prelaska u partizane. Zarobljen je 1942. godine i osuđen na smrt, a potom na 30 godina robije i na kraju, 1. jula 1943. godine interniran u Italiju. Jedan je od osnivača Prekomorske brigade. Bio je član prvog Predsjedništva CASNO. U čin generala proizveden januara 1944. godine, kao peti general po redu u novoj Jugoslaviji. Nosilac brojnih crnogorskih i jugoslovenskih odlikovanja.

12

* * *

Odredbama člana 2 je propisano da će se o realizaciji ove odluke starati organ lokalne uprave nadležan za komunalne poslove i saobraćaj, a članom 3 da će se obilježavanje i postavljanje tabli sa nazivima ulica i tablica sa brojevima izvršiti u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ove odluke.

* * *

Prilog Predlogu odluke čini i grafički prikaz ulica, kojima se određuju nazivi.

Shodno izloženom, Savjet predlaže Skupštini Glavnog grada da navedenim ulicama odredi predložene nazive.

13

14

15

16

17

18