8/3/2019 M_Vesovic-c

1/5

Marko Veovi: Poljska konjica

Svitanje

Stojim na strai. U osvit. U blizini je kua.Zapravo, ukasta straara. Pokraj nje jablanNad bunarom. Jablan je visok, zbog neegini mi se, koliko je i bunar dubok.Ponad kue se, ko nad Itakom, omotavaBijel dim, slian povoju djetinjemu.

U kui plae dijete. Dugo. Ve godinama.ini se: atrlja bi se sruila ako bi dijete umuklo.Na strai, ovjeku zna svata naumpasti.

Najednom, iz kue izlazi curetak zlatoglavi,

Desetak, najvie dvanaestak godina. Bez noge.Predivni invalid. Anelak na stakama.A na licu joj rumen. Kao od svitanja. I meniKrenu suze. Od rumeni na njenom licu.Od tog osvita na takama! Na strai, ovjekaZna svata obuzeti.

A djeji pla se ne gasi. Kao da imaElektromotor svoj zaseban. Pla koji, ini mi se,Ne misli stati sve dok je svijeta. Dok ima iveDue pod ovim nebesima. Pla koji e seKroz sve vjenosti oriti.

Jer vrijeme, na strai, bude sporo kao gleer.Na strai dua, nekad, slua topot tatarato nose vijest da, ispod ovog neba,Niega nema. ak ni tebe. Na strai.

Ima jedino dima. Ne onog nad Itakom.Ve onog iz reenice, pisane na etrurskom Prve koju je nauci uspjelo da deifruje:"ovjek je samo dim".

8/3/2019 M_Vesovic-c

2/5

Potpis

Trim s kerkicom kui Granate su nas, opet, iznenadile na ulici.Granate, ve stoljeima, svaki dan padaju,

I svaki put iznenade.Pourujem je ljutitom galamom:Srdbu s tobdija srpskihPrenosim na dijete ekano deset godina.

Da se potpiem, veli mi, dok prolazimoKraj plohe snijega, netaknutog, u parku.Umjesto da je izgrdim,Dopustih ko zna zato da njezin kaiprstTu njenu bjelinu naneA potom oko iriline IVANE VEOVIMoj kaiprst je krunicu opisaoNeprobojnu

Kao u bajkama.

8/3/2019 M_Vesovic-c

3/5

Ova pucnjava

Ova pucnjava u krv nam legla. Bez pucnjave se(ko ni bez kafe izjutra) ne moe rastrijezniti.A sjea li se, s poetka rata, kako bi iza treska

granate, nastao meu nama muk slian onojgrobnoj tiini koja bi nastala kad neko,u krmi, neto lane protivu Tita il Partije?Sad nam granate u kost unile. Kad je tiina,napet si kao struna. Sve misli: boe, ta li namsad spremaju? Tom tiinom nam dodatnou kosti strah utjeruju. A im se mitraljez glasne,

ja odmah olabavim, ena pone praviti razljevak,djeca se po kui raskokodau. Opet se puca, znai,opet je sve u redu. Jue, ja se vratio s poslai pitam: je li se pucalo, dok mene nije bilo?Najmlaa er mi kae: ih, da zna, tata,

kako su dvije fino profijukale.

8/3/2019 M_Vesovic-c

4/5

Izvee lijee u postelju

a zna da zalud lijee: sjutra e ustati izmodenijino kad si legao. Izjutra ustaje iz posteljea zna da zalud ustaje: jueranji eka te dan,

sa jueranjim stresovima. S prekjueranjimponienjima. S nakjueranjim oajem.Ova opsada ne traje dvije godine,ve jedan (tje)dan, kome svretka nema.

Od ovog, ini mi se, jedino moglo bida me odmori more. A ko zna hoemo li gavidjeti vie ikad? Hou li ikad vieda stanem na hridine gdje su vazdune strujetoliko jake da ti se baena kapa natrag vraa?

Ali ne eznem, ovaj put, za morem sa mesnatim

listovima agava u koje su imenaljubavna urezana. Za maslinama izuvijanimgrevito kao zeleni laokooni. Za klobucimaMeduza to slie svilenome adorju iz skaskiistonjakih. Ne eznem za ubavim

jednolijem valovlja koje pjesnik poredis metrikom Homerovom. Ne eznem ta tom tintomkojom se mogu ispisati milijardei milijardeIlijada i Odiseja.

Ja eznem za onom tugomto te obuzme zagledanog u vjeno plavetnilo

i zasluanog u mrmor te vjenosti.Za tugom koja ti kae da opet ima duu.Ne moda ni za tugom. Veeznem za onom divnommelemnom prazninom.

Uroniti duu u prazno koje odmara.Lijei. Pomlauje. Satima zuriti, ni u puinu,ni nad puinom, ve nako! Po bosanski.Sve dok ne zaboravi i ta si i gdje sii odakle si i kako ti je ime.Jedino zna da su u tebi milje i milje praznine.I da je morsko prostranstvo iz tebe isisalostoljea sva, do Adama. Sinja praznina puklado konca svijeta i, unatrake, do njegova poetka.I pojmi. Ma ta pojmi? Osjeti na nepcima:koja e milina zavladati poslije Sudnjega dana!Sve e se istrijeti, kao sa kolske ploedjetinja vrljotina, a ista slast e da ostane!I kua unaprijed, bar licom kavenom,blaenstvo u koje e da se rasprsne svijet!

8/3/2019 M_Vesovic-c

5/5

enska bluza

Smrkava. A na zapadu, neija noga gurnulakrag sa vinom koje se prolilo vidikom.

Mlad mjesec kao rogovi s kacige u kojoj,na filmovima, Mojsija prikazuju. Mirieborovina na smjesu limuna sa tamjanom.

Na strai borac, dugaak, i krt ko raana slamka.Krt od mladosti i ljubavi. Izvlai iz njedarabijelu ensku bluzicu. I lice u nju zagnjuruje.Dugo joj miris pije. Tih pet-est grama tekstilamogao bi provui kroz burmu vjenanu.

Prizor, boanski neiskaziv. Rei ga rijeimabilo bi to i teinu zrake suneve

na terazijama izmjeriti.

Odjednom, od svega, od vinskog zapada,rogatoga mlaaka, enske bluzice po ijemu semirisu, kao po koncu, izlazi iz pakla odjednom, od svega toga, bi mi lake na dui.I lake na svijetu.

I dalje znade na zemlji da postojirat kao crno klupko. Al s njime bi se duaigrala kao mae. Da se smrt i daljekroza sve providi. Ne kao prasta

lubanja kroz kou lica. Ve kao sjemenkakroz zrno groano: ini ga arobnijim.