Teubei-Nesuh

(Pokajanje jednog griješnog pjesnika) 

Gospode, evo na sedždu Ti padam,Pred vječnom Tvojom klanjam se dobrotom I molitve Ti u stihove skladam, Proseć: “Oh, daj mi smisao za ljepotom!” Gospode, evo, na sedždu Ti padam. Ti znaš, da bijah nevin poput rose I poput lijera u proljeću ranom; Al ljudi, med što pod jezikom nose, Otrov mi dadoše u bokalu pjanom, Mada sam bio nevin poput rose. I tada s Tvoga skrenuo sam puta I zatrtao kroz pustoš i tamu Ah, strast mi razum okova i sputa, Da ropski dvori njenu crnom plamu – I s Tvoga ja sam zabasao puta. Vjeru i nadu iz srca izgubih, I moju ljubav pomrčo je grijeh – Postadoh sarhoš osori i grubi, Sav ideal mu što je vinski mijeh Ah, svoju vjeru i nadu izgubih! I slavih Baha ko sveto biće,Veneri pete jezikom sam lizo – Vlastitim zubom ja sam svoje žice Komad po komad kao zvijer grizo, Slaveći Baha ko božansko biće. Svačiji prezir pratio je mene, Od sjene moje druzi mi bježahu I sve me čiste klonule se žene.Vaj! Teško mi je bilo siromahu, Jer ljudski prezir pratio je mene. Ja sada bježim pod okrilje Tvoje I Tvog Kur'ana, Tvoje vječne riječi, Gospode, grijehe odriješi moje I bolesnu mi dušu izliječi – Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje. Gospode, razum prosvijetli mi sada I daj mi snage, daj mi volju jaku Demone sve što može da savlada.Nek tvoja milost svijetli mi u mraku Gospode, razum prosvijetli mi sada! Raspiri moje stare vjere plamen, 

Vrati mi ljubav i sve stare dare, Da tresnem čašom o ledeni kamen I noktom zgrebem Venerine čare – O raspiri mi stare vjere plamen!Gospode, evo na sedždu Ti padam, I kajem grijehe pred tvojom dobrotom – I molitvu Ti u stihove skladam, Proseć: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" – Gospode, evo na sedždu Ti padam!  

Smrt

"Ejne tek'jun, judrik'jel – mevt" – Hadis

Sam sam u sobi – u mrkoj samoći; -Preda mnom stala jedna sablast nijema,Upiruć u me od kristala oči,Što vatren led im u zjenici drijema.

Ironijom joj usna prelivenaŠuti ko pečat mutnijeh nebesa –Tek pandža lako podiže se njenaI po plećima griva joj se stresa.

Ja trnem, dršćem bez glasa i daha,Tu strašnu sfingu gledajuć pred sobomI grudi moje lede se od straha -

Čuj, tupa usna tiho joj se miče: – Ja vječito sam zagonetno biće.Ruka mi ravna bešikom i grobom...

Kraj Neretve

Sa krša mrka ko pjesnička bô,A zamišljena poput čela moga –Ja gledam evo u duboki dô.Ja gledam bijes burnog vala tvoga.

I slušam šumor monoton i dugKo da je pjesma dalekih vjekova –Ah, slušam šumor i u njemu rugSvoj ispraznosti ludih ljudskih snova.

Neretvo, reci: gdje je sada Rim?Gdje čar i slava Hercegove krune,Nad tobom štono sjaše poput Lune?...

Sve, sve je prošlo kao san, ko dim,Tek uspomena ostala mi evo:Moj val je o njoj kroz stoljeća pjevo...

AVDO KARABEGOVIĆ HASANBEGOV

JA NISAM...

Ja nisam nikad vidio vedra neba, Tek crni oblak viš' mene se vije Ja anđeoskog nisam viđ'o lika - Sotona horda na mene se smije!

Ja nisam nikad klonuo ni pao, Ja pod bremenom teškim ne jauknu'; Ja gledam namršteno nebo I mirno čekam gromovi da puknu!

Ja nisam nikad viđ'o sreće lica: Ja samo b'jedu grlim i cjelivam I pijem vrelu krvcu srca svoga, A mutnog oka suzom se umivam.