MÜNCHENSKI SLIKARSKI KRUG

Uvodno poglavlje

period djelovanja Münchenskog kruga – vremenski i stilski ograničen zbog stilskih mijena

na Zapadu te kulturno-političkih previranja s početka stoljeća

jedino specifično za to vrijeme- konstanta slikarstva Emanuela Vidovića –možda

uvjetovano njegovim regionalnim položajem

Münchenski krug – vrijednost nove i pozitivne orijentacije u vremenu kada su prva i

druga secesija ukazale na mogućnost prelaska u ekspresionizam

povratak na Maneta i onda povezivanje na Cezannea – privid povratka – zapravo

povratak na ono što se preskočilo zbog utjecaja Bukovca ili od strane Secesije

preuzete direktno iz Beča

do početnih očitovanja druge secesije – Meštovićev Zdenac Života (1905) i Grada

Disa (1906) M. Račkog došlo je prije nego što je došlo do vrhunca E. Vidovića sa

Angelusom (1907)

prva parabola moderne umjetnosti u Hrvatskoj Hrvatski salon ( do klimaksa 1898.) i

programatski članak „Secesija“ I. Pilara

lomovi zbog sukaba Bukovca s Isom Kršnjavijem

1901. – opozicija u Saboru pada na 13 mandata studentska reakcija u obliku

programatskog istupa u brošuri „Poraz i Slavlje“

istup Srbobrana 1093 i reakcija Zagreba protusrpske demontracije iste godine

Riječka i Zadarska rezolucija 1903

na području umjetnosti – 1. reakcija – traženje dodira sa srodnim kulturnim snagama

unutar Monarhije pojačanje centrifugalnih težnji u Hrvatskoj

osnivanje Lade 1904 i 1. Jugoslavenska izložba u Beogradu iste godine

1908. sznažna ideologizacija umjetičke oblasti pojava Medulićevaca

1910. – izložba „Nejunačkom vremenu u prkos“

stvaralaštvo Münchenskih đaka – dojam novine zbog praznine:

1. – Bukovčev plenerizam u kojem zapravo izostaje pravi impresionizam

2. simbolizam secesije koji nije bio dovoljno snažan i razvijen da dovede do obrata ka

ekspresionizmu

u stvaralaštvu Hrvatske poslije secesije nedostajala i Cezanneovska tradicija

nedostatak temelja moderne slikarske vizualizacije prostora i predmeta posljedica:

usredotočenost Münchenovaca na MAneta i Cezannea

2. Proljetni salon – važnost Münchenskog kruga dovedena tradicija jasnog oblika i

zatvorenog volumen

Pri razvju Münchenskog kruga – sam studij na akademiji i nije toliko bio bitan jer se krug

povremeno „razbijao“ odlascima nazad u Hrvatsku i drugdje (Račić – Berlin 1905 i Zg

1906; Herman – Zagreb i Berlin 1908)

ozbiljniji raskid kruga odlaskom Račića u Pariz 1908. ; Becića 1909 …

Situacija u Münchenu

prva generacija slikara u Münchenu

I. Kršnjavi; F Quiquerez ; N. Mašić; D. Melkus, C. Medović

generacija simbolista 1. ½ 90ih: B. Čikoš-Sesija; I. Tišov, R. Auer

3. naraštaj – „Münchenski krug“

Josip Račić dolazi na akademiju nakon pripremnog tečaja kod slovenca Antona

Ažbea – proljeće 1904.

jesen 1904. na tečaj dolazi Oskar Herman

1905. obojica primljeni na akademiju – u crtačku klasu Johanna Hertericha; ljetni

semestar 1906. – u slikarskoj klasi Huga von Habermanna

Oskar Herman – privremeno napušta akademiju 1906 nezadovoljan natavom – radi u

ateljeu sa Kramasztykom

sličnost oblikovana između Račića, Hermana i Kramasztyka u tom periodu –

vidljivo i hermanovih crteža i poprsja iz 1906; Račićeva lica i volumen iz 1905-

1906 i 1907; kod Kramatszyka u „portretu Henrika Kuna“

proljeće 1907. – Herman se vraća na Akademiju ali u klasu Karla Rauppa – nastaje

Djevojčica (1907) veća mekoća modulacije, zagasita i granulirana boja

jesen 1906- u klasu Habermana dolazi Vladimir Becić

kraj 1907. – u istu klasu dolazi i Miroslav Kraljević

Druga secesija nastavlja se 1908. neposredno na 1. secesiju a unatoč izlaganjima Hermna

(izložba – Zg 1908) ; Račića (1910) i Becića (1910) ne utječu na obrat – obrat kreće tek

nakon Kraljevićeve izložbe u Zagrebu 1913

Minhenovci uspjeli izbjeći “čaroliju Jugendstila“ - mogući izuzetak Kraljevićevi crteži i

bakropisi

utjecaj Lea Putza u Račićevim crtežima u zagrebačkim koprivama i kasnijim pariškim

akvarelima

u Račićevu slikarstvu primaran utjecaj Wilhelma Leibla

Potret starog prijatelja moguć utjecaj grupe Neue Dachau

ako je secesija iz 1892 bila „organizacijska pobuna“ stilski posve heterogena – nova

odvajanja su već imala stilska obilježja

grupa Neue Dachau 1888 – izrazito plošan, smjeli namaz i stilizacija bliska simbolizmu

grupa Die Scholle 1898 – na prijelazu stoljeća okupljena oko časopisa Jugend

između Nabijevaca ( post-impresionisti) i belgijanaca Fernanda Knopffa i Georga Minnea,

Ferdinanda Hodlera i Gustava Klimta u Munchenu razvoj likovne kulture bazirane na

ornamentu i simbolici na svim vizualnim područjima

1896. – atelier Elvira izgradio Augus Endell

1897/98 – MaxLittman „Die Stuck Villa“

grupa Neue Künstlervereinigung – osn. 1909. – okupljeni: Kandinski, Jawlensky,

Kandoldt, Kuin, Erbslöch, Münter …

kasnije im se približava Oskar HErman

1911. iz njih se izdvaja Der blaue Reiter (Kandinski Kubin, Marc i Münter)

JOSIP RAČIĆ

(Horvati, 22 III 1885 – Pariz, 20 VII 1908.)

završio pučku školu u zagrebu; prekinuo gimnazijsko obrazovanje da izuči litografiju u

radionici V. Rožankowskog (1. likovno obrazovanje)

sazrijevanje težnje ka slikarstvu – vidljivo već iz Spomenar (1900) i drugih akvarela

toga vremena

proljeće 1904 – u Münchenu kod A. Ažbea; 1905. kraće vrije u Berlinu – radi u

litogtrafiji

jesen 1905. – Akademija

1906. u slikarskoj klasi Huga von Habermanna – Račićeva djela – realistička i

jednostavna izvedba imresionistička atmosfera

Autoportret (1905)

Starica

Starac u crvenom prluku

starac sa štapom

Mrtva priroda s ružama (1906) – slikarski i po invenciji jednostavna mrtva

priroda s efektom zrcalnog odraza

moguće da su tkom 1906 nastali i:

Portret polusestre Jelke

Portret djevojk e

Krajplik kraj rijeke - simbolistički naboj

suradnja sa humoristilkom listom Koprive tokom ljeta 1906

jesen 1906:

Muškarac sa šalom

Portret starca - školski konstruirana monumentalnost – hladna

Portret gospođe u crnom (1907)

čvrsta i smirena modelacija ruku

Portret ciganke

forsiranje tipoloških oznaka ; snažna impostacija i izraz lica

datiranje Račićevih radova je nesigurno

Portrt devojke (zbirka Spaventi)

jesen 1906 - dolazak Vladimira Becića na Akademiju

važan stimulans za dozrievanje Račića – Kramsztykov i Hermanov Atelier

svibanj 1907. – dolazi Kraljević

orijentacija „Die croatische Schule „ prema Manetu

posebno vidljivo iz Becićevih djela iz 1907.

kod Račića - čvrsta modelacija i mlemenitost - utjeca Maet –Velasque (iako

uvjetno rečeno) te utjecaj realizma Wilhelma Leibla

Račićevi ženski portreti - jasan volumen, šteljivost boje, suzdržana duhovnost

za vrijeme ljetnih praznika 1907. – rasvjetljavanje palete, rastvaranje prostora – pomak

prema pleneru nastaju

Pred stajom

Portrt staroga prijatelja

Autoportret (1907)sa snažno naznačenim smjerom svijetla i sjenama

u razdoblju u Münchenu prije odlaska u Pariz - nekoliko djela koja tvore vrhunac

Račićeva opusa - čvrsto modelirana forma i otvorenoja boja

Portret djevojke u bijelom pod utjecajem Leibla i Maneta + aura „prošlosti“ što se

tiče impostacije i jasnoće obrade

isto je i u slučaju djela poput

portret Pepice

Portret Schülerina

Djevojke pred ogledalom (1908) neutralnost prostora, funkcionalnost svijetla,

statičnost – prisutnost akademske naobrazbe

pred kraj tog „pretpariškog razdoblja“ nastaju i

Portret gospođe sa šeširom suženog kromatskog i formalnog registra i sigurne

provedbe

Autoportret (1908) crno-bijelo; decentnost inkarnata; gesta i mimika slične

autoportretu iz 1907

Majka i dijete - utjecaj Maneta u prednjem planu vrhunac boravka u Münchenu

kronološki probem slika:

Portret dječaka - strogost, čvrstoća izvedbe izuzev na košulji – slobodniji kist

Portret djevojke (u posjedu Fadila Hadžića) - ravnodušnost izraza; maksimalni efekt

postignut redukcijom boje i volumena

nakon 3. gidone studija – akademska modulacija; umjerena sloboda palete

početak 1908. – 10 veljače dolazak u Pariz

Pont des Arts – ni traga fovizmu u kromatici djela – upitno da li se susreo uopće sa

fovizmom

remek.djelo njegove Pariške faze – amblem njegove umjetnosti

ne može se izravno ukazati na uzore

moguće podudarnosti sa „Krajolikom uz rijeku iz münchenskog perioda ali je

pariški krajoliko evolucijski puno napredniji

Ruže

remek-djelo izrađeno intenzivnom kromatikom; podsjeća na Renoirovu paletu

akvereli u luksemburškom parku

Place d'Étoile

Na Seini

nastalo oko 10ak slika, akvarela i crteža koje je druđšto umjetnosti nakon njegove smrti

preuzelo i dopremilo u Zagreb

u Parizu nije došao u dodir sa Meštrovićem

nejasnoće vezane za samoubojstvo

VLADIMIR BECIĆ

(Slavonski brod, 1. VI 1886 -

1904 –(te god maturirao) – izlaže u rujnu u Beogradu na 1. Jugoslavenskoj izložbi

iste godine počinje učiti u privatnoj školi kod Crnčića i Čikoš-Sesjie

1905 izlaže na Jubilarnoj izložbi hrvatskog društva umjetnosti a kasnije prelazi u

München u privatnu crtačku školu H. Knirra

dolazi na Akademiju 10. V 1906

2 vrhunca u djelovanju

1. za vrijeme boravka u Münchenu

2. za vrijeme „novog realizma“ 20ih godina

između ta 2 razdoblja - period sezanizma

bliskost u izričaju sa Račićem( iako ga Račić nadmašuje u sigurnosti vizije i tehnici) i

Kraljevićem ( iako je kraljevićeva imaginacija i opservacija puno snažnija) a antipod

Hermanu

prva inspiracija – u Osijeku - utjecaj Wilhelma Leibla - susreo s njegovim

repordukcijama kod profesora d. Markovića

u Münchenu – utjecaj prof. L. Hertericha

iako se priklonio Račiću - oslon na Maeta i Španjolce

za vrijeme boravka na Akademiji – pojava utjecaja Cezannea – kreće tim smjerom-

najvidljivije u modulaciji

1. Beićev realizam – iako još uvijek ga je konzistentnost modelacije(akademski) odvajala

od Maneta

Ženski akt s novinama (1907)

Akt djevojke kod stola (1907)

Akt pred ogledalom (1907)

Autoportret (1907)

1908

Portret Miroslava Kraljevića

Dama u crnom - djeluje kao španjolska travestija

to je još uvijek tonsko slikarstvo ali s dominacijom crnog i bijelog

1909

Autoportret s polucilindrom

Mrtva priroda s nekim naznakama sezanizma - moguće komparativni elementi sa

Račićevom mrtvom prirodom (1906/7) s ružama i Kraljevićevom mrtvom prirodom iz

1909.

boravak u Parizu 1909.godina za vrijeme uspona fovizma te utjecaja Cezanneova

slikarstva

izlagao na Salon d'automne sa meštrovićem Kraljevićem i Nadežom Petrovićem

iako je boravio u Parizu do kraja 1910 – ne postoji njegov Pariški opus

1911 – djelo Klasije

boravak u Osijeku – s „Medulićem“ izlaže sedam slika 1912 godine u Beogradu na IV

Jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi

srpanj 19013 – odlazak u Beograd na poziv Kr. srpske Akademije znanosti – radi na

ilustriranju narodnih pjesama

privremeno predaje akverel na Umetničk-zanatskoj školi u Beogradu a od prosinca 1913 –

„učitelj veština u Bitolju

OSKAR HERMAN

(Zagreb, 1886-1974)

prije odlaska u München – Pejzaž iz okolice Zagreba (1904)

2. godina školovanja kod zagrebačkog slikara Konrada Filipa

podsjeća na kasniji Tuškanac i Krajolik s putnikom

karakteristike djela za vrijeme studija : mekoća izvedbe, melakolija

prijelaz prema „romantizmu“ preko Mareesa do Renoira - alternativa sezanizmu

Becića i Kraljevića

susret sa Račićem u školi A.Ažbea u Münchenu

kratki boravak u klasi Habermanna

otvara atelier sa Kramsztykom i Höfferom

nakon povratka na Akademiju – klasa K. Rauppa

za vrijeme školovanja – izložba 1908 u Zagrebu - od koje nije ništa sačuvano

školski radovi iz 1906: čistih i jasnih volumena te uske kromatske ljestivice

Glava mladića

Glava djevojke

Žena s rukama u krilu (1907) – slična prethodnima po oblikovanju

Starac (1907) meklo oblikovanje volumena

jedini od Minhenovaca koji nije krenuo linijom Manet-Cezanne a niti je u tome periodu

otišao u Pariz

najljepše djelo ovoga perioda: Djevojčica (1907) –jasnog volumena, reduciranih boja

1909. kada Herman završava akademiju – izložba – retrospektiva – Hansa Mareesa u

Münchenu - odredila daljnji Hermanov razvoj – razvoj u smjeru romantičnog simbolizma

sačuvan niz crteža iz 1910 ali od slika – samo 2 ili 3

San – novost u upotrebi boje i oblikovanju prostora, i 1 od njegovih najranijih

„maštovitih pejzaža“ - oblici izgubili predmetnost i konzistentnost a crtež postaje

nevažan

Kod vrela (1912) – suzdržana kromatika

Pred buru (1913)

ostale slike iz tog vremena slike izlagane na izložbi „Neue Sezession“ 1914. – NESTALE

odlazi u vojsku u WWI

u slijedećem fileu više o periodu koji slijedi

MIROSLAV KRALJEVIĆ

(Gospić, 14. XII 1885 – 14. IV 1913)

u izrazu – rijelaz od Maneta ka Cezanneu

u pariškim crtežima -elementi burleske i boheme u duhu jugendstila i fin de sieclea ali

ekspresionističkom slobodom

u Požegi – susret sa Celestinom Medovićem i Otonom Ivekovićem

Beč – 1904 – za vrijeme studija prava – večernji tečaj slikanja kod G. Fischhofa

dolazi u München – jesen 1906. – privatna škola M. Heymanna

04. V 1907- crtačka klasa prof. Bahermanna – u slikarsku dolazi u jesen 1907 susret s

Račićem

kontakti sa Račićem, Kramsztykom, Maxom Unoldom, poljakom Karelom Olszewski

( napravio Autoportret s prijateljem Olszewskim, 1909) - dosta čvrsta modelacija

Ivo (1907) portret nećakinje – slobodnija tehnika - naziranje načina i tehnike

Habermanna

ranom razdoblju pripadaju i :

Žena kod stola

Interieur – proširenje Kraljevićeve motivike i likovnih asimilacija

Slavonski pejzaž

Seoski pejzaž –upitna datacija - nesigurno da li rani period ili 1912 –zbog

impresionističkog dojma

Krava na paši (1909)

Požeška dolina (1910)

Bik (1911) i Bijeli konj - manetovski „utjecaj“ u potezima kista

otvoren rukopis, rad alla prima;otvaranje kaligrafije i rasvljetljavanje kromatskog registra

još za vrijeme školovanja u Münchenu

2. razdoblje : Požega (svibanj 1910 – studeni 1911) - utjeca Maneta

Portret Oca i Portret Majke(1911) - antologijska djela našeg slikarstva

Portret Brata (1911) –modernost

mrtve prirode i likovi : - u razini i načinu Münchenski ali s izrazitim održavanjem

čvrstoće volumena

Dječak s frulom

Djevojčica s povrćem

zrelost stila :

Autoportret s psom (1910)

Djevojčica s lutkom (1911)

Teta Lujza u vrtu (1911) - duhovita Manetovska vježba

Ženski akt korpulentno tijelo

Požeška dolina (1910) – flotezza virtuoza

u rujnu 1911 –dolazak u Pariz – treće i posljednje razdoblje

neko vrijeme radi u Académie de la Grande Chaumiere; u Meštrovićevom atelieru –

onda u vlastitom atelieru

nastaju aktovi s debelim impastom ( Djevojka s modrim čarapama) ; akvareli, pastel s

gvašom; +

remek-djelotolouse-lautrecovske ironije i oštrine U pariškoj kavani i akvarel U kavani

mogući utjecaji J. L. Foraina i Tolouse-Lautreca

2 kraoloka iz Luksemburškog parka - improvizacija – počeci modernog pejzažnog

slikarstva

Žene u prirodi - improvizacija - doza sezanizma

Portret M. Krušlina i Portret Ive Benkovića ostaci utjecaja Münchena

Bonvivant - portret A. Masovčića – više pariški u atmosferi nego u stilu

Na Seini - njegov najkompletniji pariški krajolik

Veliki ženski akt (Olympia) - utjecaj Cezannea

amblem kraljevićevog pariškog razdoblja

oslon na Manetovu Olympiu, gauginovski egzotičan lik; utjecaj art nouveaua u

jastucima i draperiji

Zrelo voće (zapravo akt) - utjecaj Gaugina

Eva -umjetnost art nouveaua koja vodi do praga ekspresionizma

Autoportret s lulom -sezanizam; na pragu s ekspresionizmom najpotpunije djelo

razdoblja

Autoportret i Autoportret s paletom – (1912) ekspresionizam u izražajnom smislu

Portret djevojčice ; Leda - secesionistička invencija u modernom ruhu

Golgota - na granici između secesije i ekspresionizma

iz 5 sačuvanih knjiga skica – profil umjetnika koji se nastavlja na opus Tolouse-Lautreca

posljednja godina boravka u Parizu

tematika: impresionistička isključivo u urbanom smislu

s nekoliko desetaka crteža, bakropisa i drvoreza te nekoliko akvarela i pastela –

započeo karijeru velikog ilustratora bohemskog života više od 25o crteža i nešto

pastela i bakropisa

Gospođa s voćem - parafraziranje Constantina Guysa

karikaturni prizori Pitanje; Udvaranje; Razonoda neki čak objavljeni u listu

Panurge

između karikature i umjetničke irnije - Tri gracije i Lezbijke reduciranje crteža i oblika na crtežima baleta Spectre de la Rose

sve na garnici Jugendstila i ekspresionizma napeta ekspresija lica – semitskih crta u oblikovanju tijela –orelaženje sa manitističkih zadebljanja u fine i sofisticiranije oblike

Kompozicija 4 ženska akta - krajnji domet gore navedenih tendencija

3 skulpture

Podvezica – pariški dojmovi

Scherzo - gesta i mimika – dojam dinamike i divljine

radio ali nije uspio dovršit ilustracije za Livadićevu Legendu o Amisu i Amilu

posthumna izložba kod Ulricha – studeni 1913

najutjecajnija izložba od svih Minhenovaca po odjeku u našoj daljnjoj PU