Mrežni multimedijalni servisi

20
Mrežni multimedijalni servisi INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK Prof.dr. Halid Žigić Studentica: Ena Krutović

description

Uvod u mrezne multimedijalne servise

Transcript of Mrežni multimedijalni servisi

Page 1: Mrežni multimedijalni servisi

Mrežni multimedijalni servisi

INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

Prof.dr. Halid Žigić Studentica: Ena Krutović

Page 2: Mrežni multimedijalni servisi

UVOD - Izvori multimedija. Postupci kreiranja multimedija (authoring, opis, organizacija, postavke za korisnike).

Šta je multimedija? - multimedija predsavlja sposobnost postupanja sa različitim

vidovima prezentacionih medija koji čine tip podataka sa zadatkom da definišu prirodu informacije u njenom kodiranom formatu.

Klasifikacija medija -diskretni ( vremenski nezavisni npr. tekst i grafika )i kontinualni

mediji (vremenski zavisni)

Page 3: Mrežni multimedijalni servisi

Slika 1. Primjeri podataka za diskretne i kontinuirane medije i karakteristične primjere

Page 4: Mrežni multimedijalni servisi

Osnobine multimedijalnih sistema - treba da obuhvate kombinaciju medija, nezavisnost, računarski

podržanu integraciju i mogućnost komuniciranja Konvergencija telekomunikacija i računara -model sa tri nivoa za mrežu koja služi za prenos informacija, uz

mogućnost prućanja odgovarajućih servisa

Izvori multimedija. Postupci kreiranja multimedija (authoring, opis, organizacija, postavke za korisnike).

Page 5: Mrežni multimedijalni servisi

Aplikacije tretiramo kao skup funkcija koje obezbjeđuju zahtjeve korisnika

Mildeware sloj služi za stvaranje multimedijalnih aplikacija na brz i robustan način.

Transportni sloj obezbjeđuje pouzdan transparentan prenos multimedijalnih podataka između krajnjih tačaka u mreži

Slika 2. model sa tri nivoa mreže

Page 6: Mrežni multimedijalni servisi

Svaki korisnik u slučaju umrežene aplikacije nalazi se u interakciji sa lokalnim terminalom koji komunicira sa udaljenim računarima ili drugim korisnicima u mreži- Mrežne aplikacije podrazumijevaju interakciju korisnika sa serverom ili sa drugim korisnikom.

Slika 3. Primjeri arhitekture za mrežne multimedijalne aplikacije

Page 7: Mrežni multimedijalni servisi

Multimedijalni komunikacijski sistem koristi dvije vrste komunikacija :

Slika 4. Dva tipa multimedijalnih komunikacijskih modelaKod tipa A postoji korisnički interfejs koji obezbjeđuje da svi korisnici budu međusobno povezani dok transportni sloj prenosi multimedijalni signal od jednog do drugog korisnika ili ka svim korisnicima u komunikacji.

Kod tipa B postoji korisnički interfejs za interakciju i transportni sloj za prenos multimedijalnog signala od memorije do korisnika.

Page 8: Mrežni multimedijalni servisi

Korisniku je potreban multimedijalni informacioni sistem koji priprema i predstavlja informaciju od interesa, dozvoljava dinamičku kontrolu aplikacija i obezbjeđuje prirodan interfejs.

Sa tačke gledanja korisnika, njihovi zahtjevi u pogledu servisa su definisani putem medija, sadržaja koji se prenose, tipa komunikacija kao i mogućnosti da se kombinuju ova tri faktora.

Page 9: Mrežni multimedijalni servisi

Postoje mnogobrojni ključni zahtjevi zajednički za sve multimedijalne servise: trenutna dostupnost, prenost informacija u realnom vremenu, online servis, pristup terminala u bilo kom servisu itd.

Slika 5. Kontekst u kome se mogu koristiti multimedijalni sistemi

Page 10: Mrežni multimedijalni servisi

Pripreme medija za multimedijalne interaktivne servise: MPEG-4; MPEG-7; MPEG-21. Metode isporuke medija: unicast,

broadcast i multicast. Prvi pristup za razmatranje standarda u oblasti multimedijalnih komunikacija

fokusira se na bit-niz sintaksu u namjeri da se razumije šta predstavlja svaki sloj sintakse i na pta ukazuje svaki bit u jednom nizu bita.

Drugi pristup je usredsređen na algoritme za kodiranje koji se koriste za generisanje nizova bita, u skladu sa odgovarajućim multimedijalnim kodnim standardom.

U postupku standardizavije kompresije slike i video signala pojavljuju se dvije organizacije i to:

1. Međunarodna unija za telekomunikacije- telekomunikacioni sektor (eng. International Telecomunication Union-Telecomunication sector-ITU-T) za standardizaciju sa svojom ekspertskom grupom za video kodovanje (eng. Video Coding Expert Group – VCEG)

2. Međunarodna organizacija za standardizaciju/ Međunarodni elektrotehnički komitet (eng. International Standard Organization/International Electrotechnical Committee ISO/IEC) sa grupom MPEG

Page 11: Mrežni multimedijalni servisi

U mnogim slučajevima dolazi do konkurencije nekih njihovih rezultata:

Slika 6. Razvoj standarda za kompresiju video signala

Page 12: Mrežni multimedijalni servisi

Pripreme medija za multimedijalne interaktivne servise: MPEG-4; MPEG-7; MPEG-21. Metode isporuke medija: unicast, brodcast i multicast

ISO/IEC MPG standardi video kodovanja namijenjeni su za arhiviranje i distribuciju kvalitetnog video materijala. Ciljnu grupu čine proizvođaci, provajderi i korisnici zabavnog video materijala.

ITU standardi su koncentrisani na telekomunikacijsku indrustriju Pretežno su namijenjeni komunikaciji u realnom vremenu i to od jednog ka drugom korisniku ili od jednog ka ostalim korisnicima. Ovi standardi su poznati kao H.26x standardi. Sa x je obilježena odgovarajuća tačka generacije standarda.

Page 13: Mrežni multimedijalni servisi

Pripreme medija za multimedijalne interaktivne servise: MPEG-4; MPEG-7; MPEG-21. Metode isporuke medija:

unicast, broadcast i multicast. MPEG-21 se temelji na dva osnovna koncepta: Definiciji Digitalnog predmeta (osnovna

jedinica za distribuciju i transakciju) i korisničkoj interakciji s Digitalnim predmetima. Digitalni predmeti mogu se smatrati kernelom Multimedijsklog okvira (Multimedia

Framework), a korisnici su ti koji su u interakciji s njima unutar Multimedijalnog okvira. Na svojoj najosnovnijoj razini, MPEG-21 pruža okvir u kojem jedan korisnik komunicira s drugim, a objekt te interakcije je Digitalni predmet. S obzirom na to, možemo reći da je glavni cilj MPEG-21 da definira tehnologiju potrebnu za podršku korisnicima za razmjenu, pristup, konzumiranje, trgovinu i manipulaciju digitalnim artiklima na učinkovit i transparentan način. Ciljevi u ranom stadiju razvoja MPEG-21 standarda bili su:

Da se shvati kako različite dostupne komponente mogu biti uzajamno fitovane, Da se diskutuje o tome koji su to potrebni standardi ukoliko za to postoji prostor u

odgovarajućoj infrastrukturi, Kada se zadovolje prethodne dvije točke da se sprovede integracija različitih standarda. Da bi se ostvarila ideja o jednom interoperabilnom okruženju, MPEG surađuje sa drugim

tijelima koji također donose standarde. Kao rezultat te suradnje pojavila se lista od dvadeset i jedan dio elemenata finalnog dokumenta nazvanog Tehnički izvještaj.

Page 14: Mrežni multimedijalni servisi

Pripreme medija za multimedijalne interaktivne servise: MPEG-4; MPEG-7; MPEG-21. Metode isporuke medija: unicast, broadcast i multicast.

MPEG-4 je standard koji specificira postupke simultanog kodiranja sintetičkih i prirodnih objekata i zvukova. Radi se o standardu za audio-video kodiranje kojii pruža potrebe komunikacijskih, interaktivnih i difuznih modela serisa, kao i potreba mješovitih modela servisa. MPEG-4 standard osigurava skup tehnologija da bi zadovoljio potrebe autora, provajdera servisa i krajnjih korisnika. MPEG-4 audio-vizualne scene sastoje se od nekoliko medija objekata koji su organizirani na hijerarhijski način. U odsustvu hijerarhije mogu se pronaći osnovni medija objekti (slike, video objekti, audio objekti itd.). MPEG-4 standardizira brojne osnovne medija objekte i u mogućnosti je da prikaže i prirodne i sintetičke tipove sadržaja koji mogu biti 2D ili 3D. Također, MPEG-4 definira i prikazivanje podataka o objektu. Medija objekti u svojoj kodiranoj formi sastoje se od deskriptivnih elemenata koji omogućavaju rukovanja objektima u audio-vizualnim scenama. Svaki medija objekt se može prikazati u sopstvenoj kodiranoj formi, nezavisno od sopstvenog okruženja i pozadine. MPEG-4 je tako koncipiran da osigura uspješnu podršku na polju digitalne televizije, na polju interaktivnih grafičkih aplikacija, kao i na polju interaktivne multimedije.

Page 15: Mrežni multimedijalni servisi

Pripreme medija za multimedijalne interaktivne servise: MPEG-4; MPEG-7; MPEG-21. Metode

isporuke medija: unicast, broadcast i multicast. MPEG je1996 godine pokrenuo MPEG-7 projekt pod nazivom “Opis interfejsa za

multimedijalni sadržaj“ sa ciljem da se specificira standard za opis različitih tipova audio-video informacija kao što su osnovni dijelovi, skladištenje informacija, bez obzira na njihov format, način predstavljanja ili medija.

Poput drugih MPEG standarda, MPEG-7 se susreće sa nizom zahtjeva od prethodnih MPEG standarda, audio-video predstava ovdje nema za cilj da komprimira i reproducira podatke, već se bavi tzv. metapodacima (podaci o podacima). MPEG-7 deskriptori osiguravaju rješenje za metapodatke kod velikog broja primjena. Oni su nezavisni od medija i formata na bazi objekata i sa mogućnošću proširenja.

MPEG-7 specificira format za deskripciju i njegovo dekodiranje. MPEG-7 specificira dva osnovna tipa alata: deskriptori (eng. descriptor - D) i sheme za deskripciju (eng. descriptor scheme - DS). Deskriptor je predstavljanje karakteristika koje definiraju sintaksu i semantiku. Deskripcije MPEG-7 mogu se predstaviti na dva načina: tekstualni tipovi koji koriste opis definicije jezika (eng. desciption definition language — DDL) i binarne tokove koji koriste binarni format za metapodatke (eng. binaiy form at for metadata — BiM) MPEG-7. To je u osnovi DDL alat za kompresiju.

Page 16: Mrežni multimedijalni servisi

Pripreme medija za multimedijalne interaktivne servise: MPEG-4; MPEG-7; MPEG-21. Metode isporuke medija:

unicast, broadcast i multicast. Unicast (Unicast):  jedan izvor na jedan cilj treba poslati prijemniku mrežnu

uslugu. Između klijenta i poslužitelja medija treba stvoriti odvojene dimenzije. Poslužitelj šalje svaki paket koji može biti poslat na klijenta. Unicast se odnosi se na mrežu od izvora do odredišta prosljeđivanja procesa. Unicast ima prometnu jedinstvena adresu. Svakom korisniku mora biti poslana odvojeno na posebnom medijskom poslužitelju upita, a medijski poslužitelj moraju se pobrinuti da svaki korisnik šalje kopiju paketa.

Broadcast prijenos podataka se sadrži od jednog paketa podataka koji se kopira te šalje svim čvorovima koji se nalaze u mreži. Tada se koristi broadcast adresa, te se potom kopira paket koji se šalje svim korisnicima na mreži.

Multicast prijenos podataka se sadrži od jednog paketa podataka koji se kopira i šalje na specifične podskupove uređaja na mreži. Izvor adresira paket koristeći multicast adresu, te potom kopira paket i šalje kopije svakom čvoru (korisniku) koji je dio multicast adres

Page 17: Mrežni multimedijalni servisi

Pregled protokola transporta, rutiranja i kontrole relevantnih za implementaciju MMS:

TCP/IP, UDP, SDP, RTP, RTCP, RTSP. TCP/IP je uobičajena oznaka grupe protokola koju još nazivamo IP grupa protokola (ili

engl. IP protocol suite). Naziv je ova grupa protokola dobila prema dva najvažnija protokola iz te skupine: TCP (od engleskog Transmission Control Protocol) te prema samom IPprotokolu. TCP/IP omogućuje komunikaciju preko raznih međusobno povezanih mreža i danas je najrasprostranjeniji protokol na lokalnim, a također se na njemu zasniva i globalna mreža Internet.

UDP (User Datagram Protocol) je protokol koji osigurava razmjenu korisničkih podataka između računara, pri čemu se prema broju port-a prepoznaje kojoj se programskoj potpori (aplikaciji) računara podaci prosljeđuju. UDP je jednostavan i nema kontrolu razmjene podataka, te je pogodan za komunikacije gdje su greške dozvoljene (prijenos video materijala). Protokol za prijenos korisničkih podataka koristi uslugu IP (Internet Protocol) protokola koji sadrži podatak o adresama računara koja međusobno komuniciraju.

SDP je protokol koji se koristi za opis najave multimedijalne sesije, poziva na sesiju i druge oblike iniciranja multimedijalne sesije. Multimedijska sesija se definiše kao skup medijskih tokova koji će se razmjenjivati u određenom vremenu. SDP paket se prenosi unutar SIP paketa u polju BODY.

Page 18: Mrežni multimedijalni servisi

Pregled protokola transporta, rutiranja i kontrole relevantnih za implementaciju MMS: TCP/IP, UDP,

SDP, RTP, RTCP, RTSP. RTP (Real-time Transport Protocol) je

protokol temeljen na IP-u i osigurava podršku za prenos stvarno-vremenskih podataka (audio i video). Usluge koje pruža RTP su vremenska rekonstrukcija, otkrivanje izgubljenih paketa, sigurnost i identifikacija sadržaja. RTP je primarno stvoren za višeodredišni (multicast) prenos stvarnovremenskih podataka, ali može se koristiti i za pojedinačni (unicast) prenos. Može se koristiti i za jednosmjerni prenos, kao što je Video-onDemand (VoD), i za interaktivne usluge kao što je Internet telefonija.

Page 19: Mrežni multimedijalni servisi

Pregled protokola transporta, rutiranja i kontrole relevantnih za implementaciju MMS: TCP/IP, UDP,

SDP, RTP, RTCP, RTSP. RTCP protokoli funkcionira iznad UDP-

a. RTCP poruke se razmjenjuju između korisnika učesnika u sesiji i one obezbjeđuju povratnu informaciju o kvalitetu sesije. Putem Logički prenosnih kanala (Logical Channel for Media) prenose se audio, video, a i informacije drugih medija. Svaka pojedina vrsta medija se prenosi preko odvojenoga para jednosmjernih kanala, po jedan za svaki smjer, koristeći RTP i RTCP.

Page 20: Mrežni multimedijalni servisi

Standardi za multimedijalne komunikacije - MHEG/MHP, DAVIC, EPG.

MHEG - 5 ili ISO / IEC 13522-5 je dio niza međunarodnih standarda koji se odnose na predstavljanje multimedijskih informacija , standardizirani od strane multimedije i hipermedije Experts Group ( MHEG ) . To se najčešće koristi kao jezik za opisivanje interaktivne televizijske usluge.