Mpp Zavrsni

39
23. Pojam međunarodne sudske nadležnosti 24. Vrste sudske nadležnosti u MPP-u 25. Opšta međunarodna sudska nadležnost 26. Posebna međunarodna sudska nadležnost 27. Isključiva sudska nadležnost 28. Konkurentna sudska nadležnost 29. Prorogaciona sudska nadležnost 30. Međunarodna litispendencija 31. Parnična sposobnost stranaca, Cautio judicatum solvi i besplatna sudska pomoć 32. Međunarodna pravna pomoć 33. Dostavljanje 34. Izvođenje dokaza po zamolnicama 35. Priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka (pojam) 36. Sistemi priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka 37. Uslovi za priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka po našem pravu 38. Međunarodna nadležnost suda koji je donio odluku kao uslov za priznanje strane sudske odluke 39. Poštovanje prava odbrane kao uslov za priznanje strane sudske odluke 40. Pojam i vrste spoljnotrgovinskih arbitraža (STA) 41. Arbitražna klauzula i arbitražni sporazum 42. Postupak pred STA 43. Primjena materijalnog prava pred STA 44. Uslovi za priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka 45. Poništaj strane arbitražne odluke 46. Državljanstvo kao odlučujuća činjenica (tačka vezivanja) 47. Prebivalište kao odlučujuća činjenica 48. Uobičajeno boravište kao odlučujuća činjenica 49. Mjesto nalaženja stvari kao odlučujuća činjenica 50. Forma pravnog posla kao odlučujuća činjenica 51. Princip najtješnje povezanosti kao odlučujuća činjnica 52. Autonomija volje stranaka kao odlučujuća činjenica 53. Mjerodavno pravo za statusne odnose fizičkih lica 54. Mjerodavno pravo za statusne odnose pravnih lica 55. Mjerodavno pravo za materijalne uslove za zaključenje braka 56. Mjerodavno pravo za formu braka 57. Diplomatsko-konzularni brakovi 58. Mjerodavno pravo za nevažnost braka 59. Mjerodavno pravo za razvod braka 60. Mjerodavno pravo za dejstva braka 61. Mjerodavno pravo za nasljednopravne odnose 62. Mjerodavno pravo za zakonsko nasljeđivanje 63. Mjerodavno pravo za testamentalno nasljeđivanje 64. Mjerodavno pravo za formu testamenta 65. Mjerodavno pravo za nepokretnosti 66. Mjerodavno pravo za pokretne stvari (osnovno i alterativna rešenja)

description

hej drugari

Transcript of Mpp Zavrsni

23. Pojam meunarodne sudske nadlenosti24. Vrste sudske nadlenosti u MPP-u25. Opta meunarodna sudska nadlenost26. Posebna meunarodna sudska nadlenost27. Iskljuiva sudska nadlenost28. Konkurentna sudska nadlenost29. Prorogaciona sudska nadlenost30. Meunarodna litispendencija31. Parnina sposobnost stranaca, Cautio judicatum solvi i besplatna sudska pomo32. Meunarodna pravna pomo33. Dostavljanje34. Izvoenje dokaza po zamolnicama35. Priznanje i izvrenje stranih sudskih odluka (pojam)36. Sistemi priznanja i izvrenja stranih sudskih odluka37. Uslovi za priznanje i izvrenje stranih sudskih odluka po naem pravu38. Meunarodna nadlenost suda koji je donio odluku kao uslov za priznanje stranesudske odluke39. Potovanje prava odbrane kao uslov za priznanje strane sudske odluke40. Pojam i vrste spoljnotrgovinskih arbitraa (STA)41. Arbitrana klauzula i arbitrani sporazum42. Postupak pred STA43. Primjena materijalnog prava pred STA44. Uslovi za priznanje i izvrenje stranih arbitranih odluka45. Ponitaj strane arbitrane odluke46. Dravljanstvo kao odluujua injenica (taka vezivanja)47. Prebivalite kao odluujua injenica48. Uobiajeno boravite kao odluujua injenica49. Mjesto nalaenja stvari kao odluujua injenica50. Forma pravnog posla kao odluujua injenica51. Princip najtjenje povezanosti kao odluujua injnica52. Autonomija volje stranaka kao odluujua injenica53. Mjerodavno pravo za statusne odnose fizikih lica54. Mjerodavno pravo za statusne odnose pravnih lica55. Mjerodavno pravo za materijalne uslove za zakljuenje braka56. Mjerodavno pravo za formu braka57. Diplomatsko-konzularni brakovi58. Mjerodavno pravo za nevanost braka59. Mjerodavno pravo za razvod braka60. Mjerodavno pravo za dejstva braka61. Mjerodavno pravo za nasljednopravne odnose62. Mjerodavno pravo za zakonsko nasljeivanje63. Mjerodavno pravo za testamentalno nasljeivanje64. Mjerodavno pravo za formu testamenta65. Mjerodavno pravo za nepokretnosti66. Mjerodavno pravo za pokretne stvari (osnovno i alterativna reenja)67. Mjerodavno pravo za stvari u tranzitu68. Mjerodavno pravo za osnovna sredstva prevoza69. Autonomija volje kod ugovornih odnosa (pojam i znaaj)70. Granice autonomije volje stranaka71. Pitanje koneksiteta i vremena korienja autonomije volje72. Vrste autonomije volje stranaka73. Odluujue injenice za ugovorne odnose u odsustvu autonomije volje74. Uobiajeno boravite dunika karakteristine obaveze75. Mjerodavno pravo za formu ugovora76. Mjerodavno pravo za ugovor o prodaji po ZMPP77. Mjerodavno pravo za delikte 78. Mjerodavno pravo za delikte po ZMPP79. Pravila Hake konvencije o mjerodavnom pravu za drumske saobraajne nezgode80. Zakon o meunarodnom privatnom pravu Crne Gore

19. Vrste sudske nadlenosti u MPP-u

Prvo pitanje koje se postavlja kada zelimo ostvariti ili zastititi neko pravo iz odnosa sa elementom inostranosti jeste kojim cemo se organima (tacnije organima koje drzave) obratiti. Posto je rijec o privatnopravnim odnosima i to pravima cija se zastita ostvaruje pred sudovima i arbitrazama, pitanje cemo suziti na ove organe, odnosno nas sada interesuju samo sudovi, pitanje nadleznosti arbitraza je posebno pitanje. Pitanje medjunarodne sudske nadleznosti je svakako najznacajnije pitanje u problematici medjunarodne nadleznosti. Pravila o medjunarodnoj nadleznosti sudova postavljaju granice jednog pravosudja, odredjuju krug situacija u kojima jedno pravosudje ima pravo i duznost da postupa. Svaka drzava ima svoja pravila. Pri postavljanju ovih pravila zakonodavac vodi racuna prije svega o interesima svoje drzave i nastoji da pravilima o medjunarodnoj sudskoj nadleznosti obuhvati sve one sporove za cije je rjesenje domaca drzava zainteresovana, ali vodi racuna i o medjunarodnoj saradnji i o legitimnim interesima drugih drzava. Moguce je da zakonodavstva vise drzava dozvoljavaju nadleznost svog pravosudja u istom slucaju. U takvim slucajevima, tuzilac je u mogucnosti da bira. Vazno je istaci da se ovdje radi o kompetencijama citavog jednog pravosudja. a ne konkretnog suda. Propisima o medjunarodnoj nadleznosti propisuje se sudovi koje drzave imaju pravo i duznost da postupaju, ali se ne odredjuje konkretno nadlezan sud. Od medjunarodne sudske nadleznosti moze zavisiti ishod jednog spora, jer sudovi svih drzava polaze od svojih normi medjunarodnog prvatnog prava. Primjenjuju se domace kolizione norme od kojih zavisi koje ce pravo biti jerodavno, a od mjerodavnog prava zavisi konacan meritoran ishod. Osim toga, na ishod moze da utice i okolnost sto sud svake drzave primjenjuje domace proceduralne norme, a od pravila o izvodjenju i procjeni dokaza takodje moze zavisiti ishod spora. Da bi se ukazalo na znacaj medjunarodne sudske nadleznosti, potrebno je razgraniciti je od jedne vrste unutrasnje sudske nadleznosti, mjesne nadleznosti, i povuci odredjene paralele. Osnovna slicnost je u tome sto se u oba slucaja radi o teritorijalnom razgranicavanju kompetencija. Osnovna razlika je, pak, u tome sto pravila o medjunarodnoj nadleznosti razgranicavaju kompetencije pravosudja drzava, a pravila o mjesnoj nadleznosti odredjuju koji ce stvarno nadlezan sud biti teritorijalno nadlezan unutar iste drzave. Iz ovoga proizilazi sljedeca razlika, a to je da od medjunarodne moze zavisiti ishod spora, a od mjesne ne.- direktna i indirektnaKriterijum za ovu podjelu je procesni momenat i svrha ocjene nadleznosti.Primjena pravila o direktvnoj medjunarodnoj nadleznosti dolaze u obzir na samom pocetku postupka i rjesavaju da li je jedno pravosudje nadlezno, ima li pravo i duznost da postupa u toj stvari. Primjena pravila o indirektvoj nadleznosti dolazi u obzir u jednom znatno kasnijem momentu, nakon donosenja pravosnazne odluke, kada se postavlja pitanje dejstva te odluke u stranoj drzavi. Tada ce se primjeniti norme o indirektnoj nadleznosti te strane drzave u kojoj se trazi priznanje sudske odluke, da bi se ustanovilo da li je pravosudje koje je odluku donijelo bilo nadlezno za donosenje odluke. Sva dalja razvrstavanja su razvrstavanja direktne nadleznosti. - iskljuciva i konkurentna- opsta i posebna- zakonski odredjena i sporazumno odredjena nadleznost

20. Opta meunarodna sudska nadlenost

Opsta medjunarodna sudska nadleznost je nadleznost jednog pravosudja za sve vrste sporova i drugih postupaka. Ako postoji opsta medjunarodna sudska nadleznost, sudovi ce moci postupati bez obzira da li se radi o sporu radi naknade stete, ispunjenja ugovora, razvoda braka, isplate osigurane sume ili o necemu drugom. Oslonac za opstu medjunarodnu sudsku nadleznost je veza sa tuzenim. Pokazatelj te veze je prebivaliste, a u nekim slucajevima i boraviste.Prebivaliste tuzenog ce uvijek biti dovoljan osnov za nadleznost domaceg suda. Kada je rijec o pravnim licima relevantno je njihovo sjediste. Ako u parnici ima vise tuzenih koji imaju svojstvo materijalnih suparnicara, dovoljno je da jedan od njih ima prebivaliste u CG.Kada je rijec o fizickim licima, osim prebivalista, cesto se javlja kao baza za opstu nadleznost i boraviste tuzenog. U nekim pravima se alternativa postavlja i za pravna lica, pa pored sjelista bazu za opstu nadleznost moze predstavljati i poslovni nastan, poslovno mjesto ili neka slicna kategorija. Nase pravo predvidja alternativu u vidu boravista za fizicka lica, ali za pravna lica alternative nema. Posto je veza sa jednom teritorijom preko boravista mnogo slabija nego preko prebivalista, postavljaju se dva uslova da bi boraviste bilo osnova za opstu medjunarodnu nadleznost, a to su:1) da tuzeni nema prebivaliste (ni kod nas, ni u drugoj drzavi)2) ako tuzeni ima negdje prebivaliste, tada je potrebno da postoji neka druga veza izmedju spora i domace teritorije. U tom slucaju obe parnicne stranke moraju biti drzavljani Crne Gore.

21. Posebna meunarodna sudska nadlenost

O posebnoj nadleznosti govorimo kada se predvidja nadleznost naseg suda za raspravljanje jedne posebne kategorije odnosa. U nasem pravu postoji veliki broj pravila o posebnoj nadleznosti.Pogodnu ilustraciju principa na kojima se temelje norme ZMPP predstavljaju pravila o posebnoj nadleznosti u bracnim sporovima. CG sud ce biti nadlezan u bracnom sporu iako nisu ispunjene pretpostavke za opstu medjunarodnu sudsku nadleznost:1) ako oba bracna druga imaju nase drzavljanstvo2) ako je samo tuzilac nas drzavljanin, ali ima i prebivaliste u Cg3) bez obzira kakvog su drzavljanstva bracni drugovi, ako su imali svoje posljednje zajednicko previvaliste u Cg, i ako u vrijeme podnosenja tuzbe tuzilac ima prebivaliste ili makar boraviste u CgKao sto vidimo, u sva tri slucaja se trazi da veza bude znacajna. Postoji i slucaj kada nas sud moze biti nadlezan iako su veze spora sa nasom teritorijom od malog znacaja. Dovoljna osnova da nase pravosudje bude nadlezno je posljednje zajednicko previvaliste bracnih drugova koji su su strani drzavljani, i u vrijeme podizanja tuzbe nemaju prebivaliste u Cg. Takodje, dovoljna je osnova samo prebivaliste tuzioca, ako tuzeni pristane da sudi nas sud, a nadleznost naseg suda je dozvoljena po propisima zemlje / zemalja o cijim se drzavljanima radi. U sporovima za razvod braka dovoljno je za nadleznost naseg pravosudja samo tuzilac bude nas drzavljanin, i to bez obzira da li neko strano pravo dozvoljava nadleznost naseg suda ali sve to samo ako pravo drzave ciji bi sud inace bio nadlezan, ne poznaje uopste ustanovu razvoda braka. U takvim slucajevima princip slobode licnosti i razrjecivosti braka dobija primat, ispred medjunarodne saradnje. Kao primjer pravila o posebnoj medjunarodnoj nadleznosti navodi se jos jedan primjer. Nasi sudovi ce biti nadlezni u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za stetu, ako je steta nastala na nasoj teritoriji. U sporovima o imovinskopravnim zahtjevima, nasi sudovi ce biti nadlezni ako se imovina tuzenika ili pak predmet koji se tuzbom trazi, nalazi na nasoj teritoriji.

22. Iskljuiva sudska nadlenost po ZRSZ

Iskljuciva nadleznost pravosudja jedne zemlje, kao sto sam naziv to vec kaze iskljucuje nadleznost sudova drugih drzava. U slucajevima kada je po nasim propisima iskljucivo nadlezno crnogorsko pravosudje, ne dozvoljava se da postupa strano pravosudje, a ako bi ipak postupalo i donijelo odluku ta odluka bi u nasoj zemlji ostala bez dejstva. U stvarima cije je rjesavanje rezervisano iskljucivo za domace pravosudje, ni stranke ne mogu ugovoriti nadleznost pravosudja neke druge drzave. Iskljuciva nadleznost se predvidja izuzetno, u slucajevima kada jedan pravni odnos ima veoma snazne kontakte sa domacim pravosudjem i postoji izrazit interes da se raspravljanje tih odnosa rezervise za domace sudove. U ostalim slucajevima za koje se predvidja direktna nadleznost domaceg pravosudja, radi se o konkurentnoj nadleznosti, sto znaci da postoji osnov za nadleznost domaceg pravosudja, ali se time ne iskljucuje nadleznost nekog drugog pravosudja sto prakticno znaci da se priznanje odluke stranog suda nece odbiti.Po ZMPP iskljuciva nadleznost se predvidja u sljedecim slucajevima:1) ako je rijec o stvarnopravnim sporovima na nekretninama pod uslovom da se nekretnina nalazi u cg2) u bracnim sporovima da je tuzenik Cg drzavljanin i ima domicil u Cg3) u sporovima radi utvrdjivanja ili osporavanja ocinstva ili materinstva kada se u ulozi tuzenika nadje dijete koje je Cg drzavljanin i ima prebivaliste ili boraviste u Cg4) u postupcima raspravljanja nepokretne zaostavstine koja se nalazi u Cg5) u sporovima o cuvanju, podizanju i vaspitanju djeteta ako su tuzeni i dijete CG drzavljani, a imaju domicil u CG6) u postupku radi davanja dozvole maloljtniku da stupi u brak koji se zakljucuje u inostranstvu ako su oba vjerenika nasi drzavljani. Ako se brak zakljucuje u Cg za iskljucivu nadleznost naseg suda u postupku izdavanja dozvole, bice dovoljno da je maloljetnik nas drzavljanin. 7) u pstupku za proglasenje umrlim Cg drzavljaninaPored ovih normi o iskljucivoj nadleznosti nasih sudova, ZMPP sadrzi i dvije odredbe o iskljucivoj nadleznosti drugih domacih organa, pa ce iskljuciva nadleznost naseg organa postojati: 1) u postupku u kojem se odlucuje o usvojenju ili prestanku usvojenja lica koje je Cg drzavljanin i ima prebivaliste u CG2) u postupku u vezi starateljstva nac Cg drzavljaninomRezime svega je da pravila o iskljucivoj nadleznosti postoje u svega dvije oblasti: u domenu porodicnog prava i u domenu sporova oko nekretnina. Relativna iskljuciva medjunarodna nadleznost podrazumijeva pravila sui generis koja su stvorena tako sto se navdi da je domaci sud jedini sud koji moze odlucivati, ali se pritom dozvoljava da spor rijese drugi ne-sudski organi, odnosno arbitraze.

23. Iskljuiva sudska nadlenost u pravu EU (Regulativa Brisel I) (EU MPP)

Iskljuiva sudska nadlenost po Uredbi Brisel INa osnovu l. 22 Uredbe Brisel I iskljuiva nadlenost suda drave lanice postoji:- u postupcima u kojima je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti ako se nepokretnost nalazi na teritoriji drave lanice,- u postupku povodom ugovora o zakupu nepokretnosti koji je zakljuen za privremenu privatnu upotrebu najdue na period od est uzastopnih mjeseci, nadlean je i sud drave u kojoj tueni ima prebivalite, pod uslovom da je zakupac fiziko lice i da i vlasnik i zakupac imaju prebivalite u istoj dravi lanici,- u postupcima iji je predmet punovanost osnivanja, nitavost ili prestanak privrednog drutva ili pravnog lica, ili punovanost odluka njihovih organa, ako imaju sjedite u dravi lanici,- za sporove o punovanosti upisa u javne registre koji se vode u dravi lanici,- u postupcima koji se tiu registracije ili punovanosti patenta, robnog ili uslunog iga, industrijskih uzoraka i modela, ili drugih slinih prava koja se moraju deponovati ili registrovati, bez obzira na to da li je pitanje pokrenuto tubom ili u odgovoru na tubu, ako je u dravi lanici podnijet zahtjev za deponovanje ili registraciju, ili je izvreno deponovanje ili registracija, ili se na osnovu meunarodnog ugovora smatra da je izvreno deponovanje ili registracija.

24. Konkurentna sudska nadlenost

Sve sto nije iskljuciva.

25. Ugovorna sudska nadlenost

Sporazumno odredjena medjunarodna nadleznostOsim medjunarodne nadleznosti koja se zasniva na zakonskim normama, postoji jos jedan nacin zasnivanja medjunarodne nadleznosti, istina opet u okvirima koje postavlja zakon a to je sporazumom stanaka (prorogatio fori).Naravno, ni ovaj nacin nije nezavisan od zakona, jer je sporazum o medjunarodno nadleznom sudu punovazan samo u granicama koje odredjuje zakon. U nasem pravu postoje odredbe kako o sporazumu kojim stranke utvrdjuju nadleznost stranog suda, tako i o sporazumu o nadleznosti domaceg suda. Sporazum o nadleznosti domaceg suda ce biti valjan, ako je bar jedna od stranaka domaci drzavljanin (odnosno pravno lice sa sjedistem u Cg). Uslovi za valjanost sporazuma o nadleznosti stranog suda su sljedeca dva: da je makar jedna od stranaka strani drzavljanin (ili pravno lice sa sjedistem u inostranstvu) i da spor ne spada u iskljucivu nadleznost naseg pravosudja. Nas zakonodavac ne dozvoljava prorogatio fori u porodicnim sporovima. Razlog za ovu zabranu je u tome sto su porodicnopravni sporovi ti kod kojih je najveca vjerovatnoca da bi stranke frauduloznim izborom nadleznog suda pokusale da izbjegnu primjenu nekih normi.

26. Meunarodna litispendencija

Najcesci oblik medjunarodne nadleznosti je konkurentna nadleznost, sto znaci da postoji osnov za nadleznost domaceg pravosudja, ali se time ne iskljucuje i nadleznost nekog drugog pravosudja. Da li ce ovakva mogucnost postojati i u konkretnom slucaju, zavisi od toga da li su cinjenice na kojima je moguce zasnovati medjunarodnu nadleznost fakticki razmjestene po drzavama. Npr da je prebivaliste tuzenika u jednoj drzavi, imovina u drugoj, mjesto delikta u trecoj i sl.U situacijama kada postoji mogucnost da se parnica povede u vise drzava, logicno je da se stranke opredijele za jedan od mogucih foruma. Medjutim, desava se i da se postupak efektivno vodi u vise drzava. Pitanje je da li na odluku naseg suda o tome da li treba da povede postupak, treba ili ne treba da utice cinjenica da se u istoj stvari vec vodi spor u drugoj drzavi? ZMPP je stao na stanoviste da ranije pokrenuta parnica u inostranstvu ima odredjene procesne efekte. Efekat, medjutim, nije u tome da ce domaci sud da odbaci tuzbu, vec u tome da ce prekinuti postupak. Ne precizira se kada i pod kojim uslvima ce se postupak nastaviti, ali smisao prekida je svakako da se saceka dok se donese strana odluka i dok se otkloni neizvjenost oko toga hoce li se ta strana odluka priznati. Sud, znaci, nece ispitivati podobnost buduce odluke za egzekvatutu, vec ce sacekati da vidi da li odluka koja je donesena i kod nas moze predstavljati res iudicata-u.Prekid postupka ne slijedi automatski vec teba da se ispune 3 uslova da do prekida dodje:1)da za konkretan spor ne postoji iskljuiva nadlenost suda Crne Gore2) da izmedju Cg i zemlje u kojoj je parnica pokrenuta postoji uzajamnost3) treba da postoji zahtjev stranke, sud nece postupati ex officio

Medjunarodna litispendencijalan 114Sud Crne Gore prekinue postupak na zahtjev stranke ako je u toku spor pred stranim sudom u istoj pravnoj stvari i izmeu istih stranaka, i to ako: 1) je prvo pred stranim sudom pokrenut postupak po tom sporu;2) je u pitanju spor za ije suenje ne postoji iskljuiva nadlenost suda Crne Gore;3) se moe opravdano oekivati da e ta sudska odluka biti podobna za priznanje i izvrenje u Crnoj Gori.

27. Parnina sposobnost stranaca, Cautio iudicatum solvi i besplatna sudska pomo

Polozaj stranaca pred nasim sudovima je u nacelu izjednacen sa polozajem domacih drzavljana. Takav pristup je sasvim logican, jer ako dozvoljavamo da stranci budu nosioci odredjenih subjektivnih prava, logcno je i da im dozvolimo da traze zastitu tih prava koja su im dostupna. Ipak, u gotovo svim drzavama, postoje izvjesne manje razlike izmedju polozaja stranaca i polozaja domacih drzavljana. Razlike donosi jedna specificna ustanova koja se odnosi samo na strance cautio iudicatum solvi, kao i samo uslovna dostupnost strancima jedne druge ustanove koja je dostupna domacim licima a to je besplatna sudska pomoc.Cautio iudicatum solviObaveza polaganja cautio iudicatum solvi je obaveza stranca koji se javlja u sporu kao tuzilac, da polozi odredjeni iznos kao kauciju za obezbjedjenje parnicnih troskova druge strane, tuzenika. Razlog u postavljanju ovog pravila je nastojanje da se sprijece zloupotrebe. Da bi doslo do polaganja kaucije za obezbjedjenje parnicnih troskova treba da se ispune sljedeci uslovi:1) tuzilac treba da je stranac ili lice bez drzavljanstva koji nema prebivaliste u Cg2) tuzeni treba da postavi zahtjev za polaganje obezbjedjenja. Sud stranog tuzioca ne moze po sluzbenoj duznosti obavezati na polaganje obezbjedjenja.Zahtjev za polaganje obezbjedjenja, tuzeni, moze podnijeti samo na pripremnom rocistu, ili ako se ono ne odrzava, na prvom rocistu za glavnu raspravu, prije nego se tuzeni upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Izuzetno, zahtjev za polaganje kaucije se moze podnijeti i kasnije, ako tuzeni tek naknadno sazna da su ispunjene pretpostavke za podnosenje zahtjeva (npr tek kasnije sazna da je tuzilac stranac).Izuzeci od obaveze polaganja kaucije se cine prema dva osnova: prema vrsti spora o kojem se radi i prema drzavi odakle je stranac. Obaveza polaganja kaucije nece postojati ako se radi:1) o braznom sporu ili sporu za utvrdjivanje ili osporavanje ocinstva ili materinstva2) o sporu koji se odnosi na zakonsko izdrzavanje3) o tuzbenom zahtjevu koji se odnosi na potrazivanje tuzioca iz radnog odnosa u Cg4) o protiv tuzbi5) o tuzbi za izdavanje platnog naloga6) o mjenicnoj ili cekovnoj tuzbi.Takodje, obaveza polaganja kaucije nece postojati:1) ako je strani tuzilac iz zemlje u kojoj ni nasi drzavljani ne polazu kauciju kao tuzioci. To zavisi od blateralnih i multilateralnih sporazuma koji predvidjaju oslobadjanje od cautio iudicatum solvi, a cija je Cg potpisnica. 2) ako su tuzioci iz drzava sa kojim nemamo diplomatski, ali imamo fakticki reciprocitet u tom pogledu3) ako stranac u nasoj zemlji uziva pravo azila. Besplatna sudska pomoc.. predvidjena je zakonom o parnicnom postupku, i podrazumijeva da stranka moze biti oslobodjena od placanja parnicnih troskova ako ne bi bila u mogucnosti da snosi te troskove bez stete po svoje nuzno izdrzavanje ili nuzno izdrzavanje svoje porodice. Ovo pravo se strancima ne priznaje pod istim uslovima kao i domacim drzavljanima. Kada su u pitanju stranci, potrebno je da se ispuni uslov uzajamnosti tj reciprociteta. Uslov uzajamnosti se ne postavlja kada stranac ima prebivaliste u Cg. Takodje, svi bilateralni i multilateralni sporazumi koji se odnose na cautio iudicatum solvi, odnose se i na besplatnu sudsku pomoc i obezbjedjuju to pravo strancima kod nas, Takodje, to pravo kod nas imaju gradjani svih drzava sa kojima imamo fakticki reciprocitet.Parnicna sposobnost stranaca (lex nationalis dopunjen sa lex fori)Kod nas parnicnu sposobnost imaju lica koja su poslovno sposobna. Ako je rijec o strancima, nihova parnicna sposobnost se cijeni prema lex nacionalis, prava drzave ciji su drzavljani. Dakle moguce je da pred nasim sudom bude parnicno sposobno lice koje po nasim propisima ne bi bilo parnicno sposobno. Takodje je moguce da strano lice koje prema lex nacionalis nije parnicno sposobno, po nasim propisima bude parnicno sposobno. Posto je po lex fori parnicno sposobno, to lice bi moglo punovazno obavljati parnicne radnje.

28. Meunarodna pravna pomo (dostavljanje i izvoenje dokaza po zamolnicama)

Prisustvo inostranog elementa u pravnom odnosu o kojem se raspravlja znaci da se taj odnos vezuje za vise suvereniteta. To cesto dovodi do toga da odredjene parncne moraju biti preduzete na teritoriji strane drzave. Posto nas sud ne moze djelovati na podrucju drugih drzava, jedini nacin je da se te parnicne radnje preduzmu u saradnji sa organima strane drzave. Radnja koja se najcesce obavlja putem pravne pomoci i koja ima najveci znacaj u ovoj oblasti je dostavljanje.Dostavljanje

. . .. .. . .. ZPP razlikuje tri nacina dostavljanja licima u inostranstvu: a) ako se radi o stranim drzavljanima ili pravnim licima dostavljanje se vrsi diplomatskkim putemb) ako se radi o nasim drzavljanima dostavljanje se moze vrsiti preko naseg konzularnog predstavnika ako lice kome je pismeno upuceno pristane na takav vid dostavljanjac) dostavljanje se moze vrsiti posebnom punomocniku za prijem pismena kojeg postavlja inostrana stranka ili nas sud.

. . . . .Ostali vidovi pravne pomociPored dostavljanja, medjunarodna pravna pomoc obuhvata i izvodjenje dokaza (saslusanje svjedoka, vjestaka, uvidjaj), informativno saslusanje stranaka, pribavljanje obavjestenja o adresama i drugim cinjenicama, itd.U pogledu nacina i jezika opstenja vaze pravila kao i za dostavljanje.Troskove pruzanja pravne pomoci, po pravilu, snosi zamoljena strana, polazeci od toga da ce se ti troskovi izmedju dvije drzave medjusobno kompenzovati. Ako se radi o vjestacenju koje izisuje vece troskove, zamoljena strana moze traziti naknadu troskova.29. Priznanje i izvrenje stranih sudskih odluka (pojam)

30. Sistemi priznanja i izvrenja stranih sudskih odluka

31. Uslovi za priznanje i izvrenje stranih sudskih odluka po naem pravu

32. Meunarodna nadlenost suda koji je donio odluku kao uslov za priznanje strane sudske odluke

33. Potovanje prava odbrane kao uslov za priznanje strane sudske odluke

34. Reciprocitet (uzajamnost) kao uslov za priznanje strane sudske odluke

35. Pojam i vrste spoljnotrgovinskih arbitraza (STA)

Arbitraze su ne-drzavne institucije za rjesavanje sporova koje su im povjerile same stranke. One su poznate iz najranijih vremena i zapravo su prethodile sudovima. Arbitraza nije prestala ni nakon pojave drzavnog pravosudja, vec postoji paralelno sa sudovima. Ima odredjene prednosti, mada i nedostatke, u odnosu na drzavno pravosudje pa se zadrzala u onim oblastima gdje su njene prednosti posebno relevantne. U takve oblasti spada rjesavanje sporova u medjunarodnoj trgovini. Tu arbitraza moze znatno vise da se prilagodi osobenostima pojedinih slucajeva nego sto su to u stanju sudovi cija su pravila postavljena cvrsto unaprijed za neodredjeni broj veoma razlicitih slucajeva. Postupak pred arbitrazom je mnogo manje formalan, ima uslova da bude i brz, i pruza znatno sire mogucnosti za trazenje kompromisnog rjesenja. Ovakav nacin rjesavanja sporova je posebno pogodan ako se ima u vidu vrsta interesa koji se vezuju za arbitrazno odlucivanje. Opsti interesi, interesi drustva, istina nisu odsutni, ali su manjeg znacaja kod arbitraze nego kod redovnih sudova. Arbitraze mogu odlucivati samo u sporovima u kojima bi volja samih stranaka mogla da zamijeni presudu ako bi se stranke poravnale. Kada su u pitanju sporovi kod kojih je snazno zastupljen interes drustva, tu se moraju primijeniti imperativne norme bez obzira na to sta stranke zele. U strukturi interesa koji se javljaju kod arbitraznog odlucivanja, svakako su zastupljeni interesi stranaka da dobiju spor, ali ovdje se javlja jedan specificni interes - zajednicki interes stranaka za daljim obavljanjem poslovne aktivnosti. Za nosioce medjunarodne trgovine koji se javljaju kao stranke u sporu nije jedino vazno da dobju spor vec je i od velikog znacaja da se zadrze poslovne veze. Arbitraza je ustanova koja je u stanju vise da vodi racuna o ovim interesima nego sto bi to mogli sudovi. Stranke ovdje ocekuju ne samu presudu vec raspravu, ocekuju da se organ koji odlucuje udubi u pojedinosti slucaja i nadje rjesenje koje je adekvatno i barem donekle prihvatljivo za obe strane, a da sudjenje po potrebi bude i diskretno. Arbitrazno odlucivanje, naravno ima, i svojih negativnih strana. To je povecana mogucnost zloupotreba i nametanja nepravicnih rjesenja ekonomski slabijoj ili neopreznoj strani. Pogotovo iz razloga sto je arbitrazno odlucivanje prvostepeno, prvostepena odluka je ujedno konacna, nema obracanja visem organu, eventualne greske se ne mogu ispraviti povodom zalbe.VRSTEDvije osnovne vrste spoljnotrgovinskih arbitraza su: arbitraze ad hoc i stalne (institucionalne) arbitraze.1) Ad hoc arbitraze stvaraju stranke za rjesenje jednog slucaja, imenuju obicno jednog ili trojicu arbitara. To mogu biti poznati pravnici, strucnjaci za medjunarodnu trgovinu pa i eksperti za neka tehnicka pitanja. Ako private da budu arbitri oni ce se sastati na mjestu koje su stranke odredile (ili na mjestu koje oni odrede ako se stranke nisu dogovorile), vodice postupak na nacin kako su to odredile stranke (ili na nacin kako oni dogoovre, ako stranke nisu odredile). Nakon donosenje odluke ad hoc arbitraza prestaje da postoji i pravno i prganizaciono. 2) Institucionalne su one arbitraze koje imaju svoju stalnu organizacionu strukturu, tehnicke uslove (prostorije, admiistraciju) i pravila postupka. Nadleznost ovih arbitraza se takodje uspostavlja voljom stranaka kao i kod ad hoc arbitraze, bez sporazuma stranaka nemaju nikakve pravne nadleznosti. Ipak, organizaciono one postoje i prije i nakon donosenja odluke za koju su ih stranke ovlastile. Postoje slicno nekom servisu kojem se stranke mogu obratiti ukoliko to zele. Velika prednost institucionalnih arbitraza je u tome sto oslobadjaju stranke brojnih pravno-organizacionih i tehnickih poslova, a na taj nacin se i smanjuje mogucnost zloupotreba. Institucionalne (stalne) arbtraze mozemo podijeliti u dvije grupe: zatvorene i otvorene. Zatvorene su one koje rjesavaju samo sporove u kojima se kao jedna strana javlja clanica organizacije koja je osnovala institucionalnu arbitrazu. Stalne arbitraze najcesce osnivaju trgovacka udruzenja, banke, berze, privredne komore.. Otvorene su one koje ovakav uslov ne postavljaju, mogu im se obratiti dvije stranke od kojih ni jedna nije clanica organizacije ili udruzenja pri kojem postoji arbitraza.Pored spoljnotrgovinskih arbitraza u pravom smislu te rijeci postojie i ustanove ili ad hoc tijela koja su samo slicna arbitrazi. Ove ustanove ili tijela umjesto odluka donose misljenja, stavove sa manjim ili vecim stepenom obaveznosti za stranke. Te kvazi-arbitraze poznate su kao valuation ili certification u engleskom pravu, perizia contrattuale u Italiji, l`expertise arbitrage u Francuskoj itd. One ova misljenja i stavove u prvom redu donose o pitanjima tehnicke prirode.

36. Arbitrazna klauzula i arbtrazni sporazum

Spoljnotrgovinske arbitraze mogu biti nadlezne za rjesavanje spora samo na osnovu sporazuma stranaka. Razlikujemo dvije vrste sporazuma na osnovu kojih se uspostavlja nadleznost arbtraze. To su kompromis i kompromisorna klauzula. 1) Kompromis je sporazum stranaka da podvrgnu arbitrazi jedan spor koji je vec nastao. To je poseban pismeni sporazum, nezavisan od osnovnog pravnog posla medju strankama iz kojeg se radja spor. 2) Kompromisorna klauzula je dio (tj jedna klauzula) glavnog ugovora koji se zakljucuje medju strankama. Ta se klauzula ne odnosi na jedan konkretan spor, vec na sve sporove koji mogu proizici iz ugovornog odnosa. Dakle, stranke se sporazumijevaju da sve buduce sporove iz datog ugovora podvrgnu arbitrazi. U savremenoj teoriji se smatra da je pravna sudbina ove klauzule nezavisna od sudbine glavnog ugovora. Eventualna nistavost glavnog ugovora ne pogadja automatski arbitraznu klauzulu, pa arbitraza moze odlucivati i o punovaznosti glavnog ugovora na bazi kompromisorne klauzule.

. . . . . . str. 382?

37. Postupak pred STA

O postupku spoljnotrgovinskih arbitraza uopste se ne bi moglo govoriti, niti moze biti rijeci o jedinstvenim pravilima postupanja arbitraza unutar jedne drzave, jer na postupak mogu bitno uticati arbitri ili same stranke. Ovo posebno vazi za ad hoc arbitraze jer one nemaju nikakvu proceduralnu zaledjinu, pravila postupanja odredjuju same stranke ili ako one ne odrede, sam arbitar/ri. Institucionalne arbitraze postupak vode na osnovu svojih pravilnika. Tek ako pravilnici ne bi imali rjesenje za jedno konkretno pitanje, dolazi u obzir primjena nekih drugih normi. Pravilnici institucionalnih arbitraza predvidjaju uglavnom tri nacina dopune normi svojih pravilnika:- supsidijarne procesne norme mogu odrediti same stranke- moze se prepustiti arbitrima da odrede pravila postupka- mogu se primijeniti i pravila parnicnog postupka jedne drzave obicno drzave u kojoj se vodi arbitrazni postupakJedan od specificnih i slozenih proceduralnih problema koji se cesto javlja je problem izbora arbitara, ako to ne ucine stranke. Ako je rijec o tri arbitra, sto je najcese, obicno svaka strana imenuje po jednog arbitra, a tako izabrani arbitri postignu sporazum o trecem arbitru, koji najcesce postaje predsjednik vijeca. To je korektan mehanizam koji vodi racuna o ravnopravnosti stranaka, ali nije uvijek efikasan. Jedna stranka moze relativno lako osujetiti njegovo dejstvo, ako jednostavno ne imenuje svog arbitra, a teskoca moze nastati i ako dva imenovana arbitra ne mogu postici sporazum o licnosti treceg arbitra. Kod institucionalnih arbitraza, pravilnici rjesavaju ove probleme. Ako je u pitanju ad hoc arbitraza situacija je nepremostiva, ali se rjesenje u novije vrijeme trazi konstituisanjem tzv organa imenovanja (appointing authority) koji bi u situacijama zastoja mogao imenovati arbitre. Prema pravilima UNCTRAL-a organ imenovanja ce odrediti stranke, a ako to one ne ucine na scenu stupa Generalni sekretar Stalnog arbitraznog suda u Hagu. Generalni sekretar ce odrediti organ imenovanja, koji ce dalje umjesto stranaka odrediti arbitre. Ovaj mehanizam naravno moze funkcionisati samo ako se strane sporazumiju o primjeni Pravila UNCATRAL-a.

38. Primjena materijalnog prava pred STAOdredjivanje mjerodavnih prava na osnovu kojih spoljnotrgovinske arbitraze rjesavaju sporove spada medju veoma slozene probleme. Za rjesenje problema polazi se od jedne cvrste polazne tacke, a to su kolizione norme lex fori, zakona zemlje suda.Posto je rijec o orbitrazama ova polazna tacka cesto nije nimalo cvrsta, jer cesto nije izvjesno sta je lex fori pojedinih medjunarodnih trgovinskih arbitraza i samim tim koje kolizione norme treba primijeniti da bi se doslo do mjerodavnog prava. Ovaj problem je posebno izrazen kod ad hoc arbitraza. Posto arbitraze nisu drzavni organi i posto mogu imati veze priblizno istog inteziteta sa vise drzava, tu nastaje dilema, pa imamo sljedece tipove rjesenja problema odredjivanja mjerodavnog prava. 1) Prvi nacin polazi od kolizionih normi jednog nacionalnog prava obicno kolizionih normi drzave u kojoj arbitraza zasijeda, pa se primjenjuje materijalno pravo one drzave na koju te kolizione norme ukazuju.2) Drugi tip rjesenja su ne-nacionalne kolizione norme kao polazna tacka, tj kolizione norme koje nisu uzete iz medjunarodnog privatnog prava odredjene drzave, vec kolizionu normu odredjuju sami arbitri. 3) Treci tip rjesenja karakterise jos potpuniji raskid sa normama pojedinih drzava. Uzimajuci u obzir ne-drzavni karakter arbitraze, odlucuje se bez oslanjanja na neko materijalno pravo tako da nisu potrebne ni kolizione norme cija bi primjena ukazala na mjerodavno pravo. Spor se rjesava na bazi opstih principa, pravicnosti, ex aequio et bono. Ovakav nacin rjesavanja spora ne mora biti protivzakonit i u mnogim drzavama je priznat kao moguci nacin arbitraznog odlucivanja.4) Cetvrti tip rjesenja je odlucivanje na osnovu autonomnog prava medjunarodne trgovine ili novog lex mercatoria. Ovo rjesenje takodje tezi emancipaciji od nacionalnih prava, ali se pritom stvara jedna ozbiljna alternativa nacionalnim obligacionim i privrednim pravima. Medjunarodne konvencije, jednoobrazni zakoni, opsti uslovi, samoregulativni ugovori, sadrze neuporedivo razradjenija pravila od opstih principa i pravicnosti. U sistematizaciji i razradi ovih pravila veliku ulogu igraju UN i razni specijalizovani organi, prije svega UNCTRAL . Javaljaju se konture jednog jedinstvenog prava medjunarodne trgovine, u cijoj razradi ucestvuju i same drzave, sto znaci da ono nije dijametralno suprotstavljeno nacionalnim interesima.

39. Uslovi za priznanje i izvrsenje stranih arbitraznih odluka

Priznanje i izvrenje stranih arbitranih odlukaPredlogom se ogranifava definicija strane arbitrane odluke (clan 150) uz izrifito upucivanje da se na priznanje i izvrenje stranih arbitranih odluka primjenjuje Konvencija o priznanju i izvrenju stranih arbitranih odluka iz 1958. godine (Sl.list SFRJ Meunarodni ugovori, broj 11/81). Na jedinstven nacin regulisan je postupak za priznanje i izvrenje kako stranih sudskih tako i stranih arbitranih odluka. (clan 151)

Strana arbitrazna odluka kod nas moze dobiti egzekvaturu ako su ispunjeni sljedecih 8 uslova:1) Potrebno je da je arbitraza koja je donijela odluku bila nadlezna. Nadleznost arbitraze se cijeni tako sto ce se ispitati da li postoji punovazan arbitrazni sporazum (kompromis ili kompromisorna klauzula). Ako su stranke arbitrazni sporazum podvrgle pravu neke druge drzave, potrebno je da uslovi za punovaznost budu ispunjeni i prema tom i prema nasem pravu. 2) Arbitrazna odluka mora biti pravosnazna i izvrsna. Specificnost arbitraze je u tome sto je, sem rijetkih izuzetaka, arbitrazna odluka konacna cim je donijeta, jer ne postoji mogucnost obracanja visem organu. Postavlja se pitanje da li su konace, tj da li su podobne za priznanje i izvrsenje one odluke koje su odlukom suda neke druge zemlje ponistene. ZMPP je postavio pravilo da je razlog za odbijanje egzekvature samo onaj ponistaj koji je izvrsen ili u zemlji koja je donijela odluku, ili u zemlji po cijem je procesnom pravu odluka donijeta. Ako je do ponistaja doslo u nekoj drugoj zemlji to ne moze biti razlog za odbijanje egzekvature. Drugo pitanje koje je moze biti sporno je kako ce postupiti nas sud pred kojim se trazi egzekvatura strane arbitrazne odluke, ako strana odluka nije ponistena, ali je pokrenut postupak za njen ponistaj u starnoj zemlji. Opet je bitno u kojoj je zemlji pokrenut postupak za ponistaj. To mora biti ili zemlja u kojoj je odluka donesena ili ona po cijem procesnom pravu je donesena. U ovom slucaju sud moze, i to na zahtjev jedne od stranaka da odlozi rjesavanje o zahtjevu za egzekvaturu. Ovakvo odlaganje sud moze usloviti polaganjem obezbjedjenja od strane duznika.3) Sljedeci uslov je postovanje prava odbrane. Ne moze se priznati arbitrazna odluka ako je donijeta protiv lica kojem nije pruzena mogucnost da se brani. Takodje ukoliko stranka nije uredno obavjestena o izboru arbitara ili arbitraznom postupku ili joj je onemoguceno da se sluzi svojim pravima u postupku. Sve su ovo povrede prava odbrane. 4) Arbitrazna odluka ne smije biti protivna javnom poretku.5) Egzekvatura ce se odbiti ukoliko se dokaze da sastav arbitraze ili arbitrazni postupak nisu bili u skladu sa odredbama arbitraznog sporazuma.6) Sljedeci razlog za odbijanje egzekvature je situacija kada arbitri prekorace svoja ovlascenja, tj kada donesu odluku o pitanjima koja im stranke nisu povjerile. U ovom slucaju moguce su dvije solucije: odbijanje egzekvature ili priznanje i izvrsenje dijela odluke (onog dijela koji je pokriven arbitraznim sporazumom). Nas zakonodavac predvidja drugu soluciju, fleksibilnije rjesenje naravno pod uslovom da je dio odluke koji se moze priznati i izvrsiti odvojiv.7) Egzekvatura se moze odbiti i kada je izreka arbitrazne odluke nerazumljiva ili protivurjecna. Ovdje treba naglasiti da protivurjecnost u obrazlozenju odluke, ili cak nepostojanje obrazlozenja nije razlog za odbijanje egzekvature.8) Najzad, reciprocitet takodje predstavlja jedan od uslova za priznanje i izvrsenje stranih arbitraznih odluka. Trazi se materijalni reciprocitet, a zadovoljavamo se sa faktickim reciprocitetom u pogledu nacina nastanka uzajamnosti. U vezi sa ovim uslovom su postojale brojne kontroverze pa i nesporazumi. Ono u cemu je glavna teskoca jeste utvrdjivanje drzave sa kojom se trazi reciprocitet narocito kada je rijec o ad hoc arbitrazama, pa se dolazi do pitanja da li je uopste logicno postaviti uslov reciprociteta kada su u pitanju arbitrazne odluke. Reciprocitet predstavlja odnos izmedju drzava i organa tih drzava. Kroz uslov uzajamnosti tezi se ka tome, da ustupci koje drzave cine na racun apsolutne teritorijalne suverenosti, a u interesu medjunarodne saradnje, budu uravnotezeni. Ipak, iza arbitraza ne stoje drzave kao sto je slucaj sa sudovima iza kojih stoje drzave, pa se tesko moze mjeriti znacaj postavljanja uslova reciprociteta kod arbitraznih odluka i odluka suda. U proslosti je u jednoj odluci nas sud zauzeo stanoviste da treba dokazati reciprocitet sa zemljom traziocem izvrsenja a ne sa zemljom porijekla arbitrazne odluke. Danas, prakticno nema sumnje da treba traziti reciprocitet prema zemlji porijekla arbitrazne odluke. Govoreci o priznanju stranih sudskih odluka ZMPP postavlja neka znacajna dopunska pravila. Eksplicitno je receno da se reciprocitet pretpostavlja i da reciprocitet nije smetnja za priznanje sudske odluke ako priznanje trazi nas drzavljanin. Moze se postaviti pitanje da li ova dopunska pravila vaze i kod egzekvature stranih arbitraznih odluka. Eksplicitnog odgovora u ZMPP nema ali je dat implicitan, i to potvrdan odgovor. Navodi da ce se priznanje i izvrsenje arbitrazne odluke odbiti ako se dokaze da ne postoji uzajamnost. Drugim rjecima, reciprocitet se pretpostavlja sve dok se ne dokaze njegova odsustvo. Sto se drugog pitanja tice, nema odgovora, ali se smatra da zahtjevu reciprociteta kod arbitraznih odluka treba pristupti elasticnije nego kod sudskih odluka. Ipak, mala je vjerovatnoca da se to moze desiti, pa je zakonodavac mozda iz tog razloga izostavio da konstituise izuzetak za slcajeve kada egzekvaturu arbitrazne odluke trazi nas drzavljanin.

40. Drzavljanstvo kao odlucujuca cinjenica (tacka vezivanja)

Drzavljanstvo je bitna veza na osnovu koje se odredjuje pripadnost jednog lica jednoj drzavi. To je takav javnopravni odnos izmedju drzave ili lica koje kao drzavljanin, stice takav status da su mu dostupna sva prava koja pravni sistem jedne drzave obezbjedjuje za svoje gradjane. Prava kojima je osnov drzavljanstvo, ne gube se samim tim sto lice boravi van zemlje ciji je drzavljanin. Drzavljanstvo se stice na dva osnovna nacina: rodjenjem i prirodjenjem (naturalizacijom). To da se drzavljanstvo stice rodjenjem znaci da ce dijete automatski dobiti drzavljanstvo svojih roditelja. Ako roditelji nisu istog drzavljanstva, tj. ako je samo jedan od roditelja nas drzavljanin, dijete takodje moze postati nas drzavljanin ako se rodi na teritoriji nase drzave ili ako se ispune drugi uslovi nbrojani u zakonu. Prirodjenje ili naturalizacija znaci naknadno sticanje drzavljanstva od strane lica koja su imala neko drugo drzavljanstvo ili nisu imala ni jedno drzavljanstvo. Uslove za naturalizaciju takodje propisuje zakon. Pored ovih osnovnih nacina nase drzavljanstvo se moze steci jednostavno rodjenjem na teritoriji CG, ako su roditelji djeteta nepoznati ili ako su nepoznatog drzavljanstva ili su lica bez drzavljanstva. Nase drzavljanstvo se ne moze steci na osnovu medjunarodnih ugovora.U vezi sa koriscenjem drzavljanstva kao tacke vezivanja, posebne teskoce nastaju kod lica koja su apatridi (lica bez drzavljanstva) ili bipatridi (lica sa vise drzavljanstava). Ako se radi o bipatridima i jedno od drzavljanstava tog lica je domace, domaci organi ce ga po pravilu tretirati kao da ima samo domace drzavljanstvo. Ako je drzavljanin vise stranih drzava, potrebno je utvrditi tzv. efektivno drzavljanstvo, odnosno drzavljanstvo kojim se to lice zaista sluzi. Prilikom utvrdjivanja efektivnog drzavljanstva uzima se u obzir stvarna veza koju lice ima sa drzavama ciji je drzavljanin. Postavlja se pitanje, po kome se pravu odredjuje drzavljanstvo jednog lica u slucaju da po mjerilima raznih drzava ima razlicita drzavljanstva. Ovdje se u sustini radi o problemu kvalifikacije koja se rjesava prema pojmovima i normama zemlje suda (lex fori).ZMPP postavlja eksplicitna pravla za rjesavanje problema bipatrida, odnosno apatrida (cl.11). Postavljajuci pravila za bipatride predvidja da:- Ako lice koje je cg drzavljanin ima i drzavljanstvo neke druge drzave smatra se da ima samo cg drzavljanstvo. - Ako lice koje nije cg drzavljanin ima dva ili vise drzavljanstava, smatra se da ima drzavljanstvo one drzave sa kojom je ovo lice na osnovu svih okolnosti u najblizoj vezi, narocito uzimajuci u obzir uoicajeno boraviste tog lica- Ako se ne moze utvrditi uobicajeno boraviste lica, mjerodavno je pravo pravo drzave sa kojomje to lice u najblizoj vezi. Postavljajuci pravila za apatride ZMPP kaze:- Ako lice nema drzavljanstvo ili se njegovo drzavljanstvo ne moze utvrditi, mjerodavno pravo odredjuje se prema uobicajenom boravistu tog lica. Ako se ne moze utvrditi ni uobicajeno boraviste, mjerodavno je pravo lex fori.

41.Prebivaliste kao odlucujuca cinjenica

Domicil ima dva osnovna elementa: fakticki i voljni. Fakticki element se sastoji u prisustvu na jednom mjestu, dok je voljni element u namjeri lica da trajno ostane u tom mjestu. Neki autori dodaju i treci element: poslovnu sposobnost. Smatra se naime da lica koja nemaju poslovnu sposobnost imaju izv. zakonski domicil u mjestu prebivalista njegovih roditelja ili staratelja. Smatra se da fakticki (objektivni) element ima 3 komponente: mjesto stanovanja, protek vremena i odnos lica prema drustvenoj sredini. Sto se tice voljnog (subjektivnog) elementa, namjere da se trajno ostane u jednom mjestu, u teoriji se smatra da se taj voljni element maifestuje konkludentnim radnjama kao sto su npr. kupovina kuce, otvaranje zanatske radnje, dovodjenje porodice u mjesto stanovanja itd.Domicil ne prestaje gubitkom jednog od elemenata, narocito ako je voljni element onaj koji prvi nestaje. Da domicil prestaje nestanskom voljnog elementa, doveli bismo se u nesigurnost jer se voljni element tesko utvrdjuje, a i u tom slucaju bi domicil nestao prije nego sto bi bio uspostavljan novi domicil lica. Sto se tice nasih radnika u inostranstvu, to su radnici na privremenom radu u inostranstvu. Fakticki element domicila u inostranstvu je tu, ali nemaju namjeru da tamo trajno ostanu. Dakle, oni imaju uobicajeno boraviste u inostranstvu, ali im je prebivaliste u Cg.

42. Uobiajeno (redovno) boravite kao odlucujuca cinjenica

Uobiajeno (redovno) boravite je taka vezivanja koja je svoj izraz nala prvo u Hakim konvencijama koje sadre pravila o odreivanju mjerodavnog prava (u oblasti: zatite djece, zatite odraslih, obaveza izdravanja, nasljeivanja) da bi poslednjih godina postala izuzetno iroko prihvaena u uredbama Evropske unije koje sadre pravila o odreivanju mjerodavnog prava, kao i u novijim nacionalnim kodifikacijama meunarodnog privatnog prava. U pravu Evropske unije, kao i u nekim novijim uporednim zakonodavstvima[footnoteRef:2] prisutan je trend definisanja koncepta uobiajenog boravita, za potrebe konkretnog propisa. Tako npr. i uredbe Rim I i Rim II daju definicije uobiajenog boravita i za fizika i za pravna lica.[footnoteRef:3] [2: Vidi npr. l. 4, par.2 i 3 belgijskog ZMPP-a. ] [3: Vidi l. 19 Uredbe Rim I i l. 23 Uredbe Rim II.]

Uobiajenim (redovnim) boravitem se obino smatra mjesto u kome fiziko lice due vremena boravi, bez obzira na namjeru da se tu nastani i nezavisno od toga da li je to vrijeme unaprijed ogranieno. Takoe, smatra se da lice ima uobiajeno boravite u odreenom mjestu nezavisno od upisa u evidenciju nadlenog organa ili dozvole boravka ili nastanjenja. Pri odreivanju uobiajenog boravita treba voditi rauna o okolnostima line ili poslovne prirode koje ukazuju na trajnije veze sa tim mjestom ili postojanje takve namjere. Za pravna lica, mjestom uobiajenog boravita se obino smatra mjesto u kome pravno lice ima svoje centralno mjesto poslovanja.Ovaj institut nastao je u meunarodnoj praksi iz potrebe da se prevaziu razlike u shvatanju prebivalita u razliitim zemljama i izbjegne problem pravne kvalifikacije. Za razliku od prebivalita, uobiajeno boravite je injenini, a ne pravni institut, jer svaki sudija na osnovu injeninog stanja ustanovljava ta e se smatrati uobiajenim boravitem u konkretnom sluaju, a sudovi u drugim zemljama to priznaju bez obzira na stav vlastite teorije i prakse. Takav je rezultat bilo nemogue postii sa prebivalitem koje je ve imalo pravno znaenje u nacionalnim zakonodavstvima. Uobiajeno boravite se esto poklapa sa prebivalitem, ali e biti i sluajeva kada nee biti takvog podudaranja: na primjer, strani radnici migranti koji u Crnu Goru dolaze radi sezonskih poslova mogu imati uobiajeno boravite u ovoj zemlji, iako im je prebivalite u inostranstvu.[footnoteRef:4] [4: Vidi detaljnije: M. Kosti-Mandi, M. Stanivukovi, M. ivkovi, Private International Law of Montenegro, International Encyclopedia of Laws, Kluwer Law International, 2010, str. 64-66]

Odluujui faktor za odreivanje uobiajenog boravita osobe je da li je ta osoba odreeno mjesto uinila sreditem svoga ivota, odnosno sreditem svojih ekonomskih aktivnosti i svojih drutvenih kontakata. Duinu boravka koja je potrebna za zasnivanje uobiajenog boravita trebalo bi odrediti u skladu sa predmetnim okolnostima sluaja. Minimalna duina boravka nije propisana, a krae privremeno odstustvo nee dovesti do prestanka uobiajenog boravita. Uobiajeno boravite bi se uvijek trebalo poklapati sa najbliom vezom i naglasak treba da bude na trajnosti i stabilnosti boravka, a ne na nastanjivanju u odreenom mjestu.Uobiajeno boravite je na velika vrata ulo u novo meunarodno privatno pravo Crne Gore, u oblast mjerodavnog prava, ali i kao jedan od osnova meunarodne nadlenosti. Zakon o meunarodnom privatnom pravu Crne Gore sadri tri lana koja definiu uobiajeno boravite,[footnoteRef:5] kao i vei broj lanova gdje se ono javlja kao primarna ili supsidijerna taka vezivanja za itav niz odnosa, po prvi put u Crnoj Gori van viestranih meunarodnih ugovora.[footnoteRef:6] I dok su u oblasti mjerodavnog prava za ugovore i vanugovorne odnose preuzeta rjeenja iz Uredbi Rim I i Rim II, za druge oblasti je voeno rauna o ulozi ovog koncepta u pravu Evropske unije. Tako, i u oblasti mjerodavnog prava za nasljeivanje, preuzimaju se osnovna rjeenja Uredbe o nasljeivanju, a isto vai i za oblast izdravanja. Za brane odnose ovaj princip je zamijenio koncept prebivalita, ali je zbog specifinih nacionalnih interesa zadrano prvenstvo dravljanstva kao take vezivanja. [5: lanovi 12, 40 i 51 Zakona o meunarodnom privatnom pravu.] [6: Ovaj institut postoji u pozitivnom meunarodnom privatnom pravu kroz Hake konvencije, koje obavezuju Crnu Goru: Konvenciju o sukobu zakona u pogledu oblika testamentarnih odredaba (1961); Konvenciju o zakonu koji se primjenjuje na drumske saobraajne nezgode (1971); Konvenciju o zakonu koji se primjenjuje u sluajevima odgovornosti proizvoaa za svoje proizvode (1973); Konvenciju o olakanju meunarodnog pristupa sudovima (1980); Konvenciju o graansko-pravnim aspektima meunarodne otmice djece (1980). ]

43. Mjerodavno pravo za statusne odnose fizickih lica

U pogledu odredjivanja mjerodavnog prava za sposobnost fizickih lica u uporednom pravu javljaju se tri osnovna koliziona rjesenja: primjena prava drzavljanstva, prava domicila i prava mjesta nastanka obaveze. - Drzavljanstvo- Domicil (prebivaliste)- Boraviste- lex fori + dopuna sa lex loci actus druga sansaBoraviste se takodje javlja kao tacka vezivanja kod statusnih odnosa. To je supsidijarna tacka vezivanja, u odsustvu domicila. Boraviste ima jedno lice u mjestu gdje fakticki boravi.1) Nase pravo prihvata lex nationalis kao osnovnu tacku vezivanja. 2) Lex nationalis dopunjuje se sa lex loci actus. Za poslovna sposobnost jednog lica mjerodavno pravo je pravo zemlje ciji je ono drzavljanin, a ako po tim pravilima to lice ne bi bilo poslovno sposobno, smatrace se ipak poslovno sposobnim ako bi bilo sposobno po pravu zemlje gdje je nastala sporna obaveza. Zakonodavac ovako daje dvije sanse da bi jedno lice bilo poslovno sposobno. S tim sto se druga sansa ne pruza kod nasljednih i porodicnih odnosa.Ukoliko lex domicili ili drugo (uvije samo jedno) stupaju na mjesto lex nationalis, dobijaju tacno onaj polozaj koji je lex nationalis imao u kolizionoj normi. 3) Lex loci actus kao dopunsko rjesenje dolazi u obzir samo ako je u pitanju utvrdjivanje necije poslovne sposobnosti i ako nije rijec o porodicnim ili nasljednim odnosima. Ako je rijec o pravnoj sposobnosti lex nationalis ostaje jedino rjesenje. 4) Takodje se ostaje na lex nationalis bez dopune ako je rijec o odredjivanju mjerodavnog prava za lisenje ili ogranicenje poslovne sposobnosti. 5) Posebno koliziono rjesenje se predvidja za proglasenje nestalog lica umrlim. Mjerodavno pravo bice pravo drzave ciji je lice bilo drzavljanin u vrijeme nestanka.

44. Mjerodavno pravo za statusne odnose pravnih lica

Pravna lica nemaju opstu pravnu sposobnost kao fizicka lica, vec tzv. specijalnu pravnu sposobnost. Da bismo znali granice i sadrzaj sposobnosti pravnih lica, potrebno je znati koje je pravo mjerodavno. Nacionalna zakonodavstva rjesavaju i pitanje ovlascenja za zastupanje pravnog lica, gdje su stavovi pojedninih zakonodavstava veoma razliciti. Cest izvor sukoba zakona su i razlike u pogledu nastanka i prestanka pravnih lica. Tacka vezivanja za odredjivanje mjerodavnog prava za sposobnost pravnih lica je lex nationalis. To znaci da ce se pitanja sadrzine i granica pravne sposobnosti, nastanka i peestanka i druga statusna pitanja cijeniti po pravu one drzave ciji cu pravna lica drzavljani, odnosno pripadnici. Kada je rijec o pravnim licima vise se koristi izraz pripadnistvo, nego drzavjanstvo. Znacajne teskoce se javljaju oko kvalifikacije pojma pripadnistvo. Najteze je odrediti pripadnistvo multinacionalnih kompanija. Teorija i praksa nude razna merila:Da se pripadnost pravnog lica utvrdi prema drzavljnstvu clanova glavnog organa, da ce cijeni prema drzavi u kojoj je pravno lice registrovano, prema centru eksploatacije tj centru privredne aktivnosti (tesko utvrditi), ili da se uzme mjerilo kontrole tj da se smatra da pravno lice pripada onoj drzavi koja ga efektivno kontrolise (ratni uslovi).Nase pravo prihvata drzavljanstvo kao tacku vezivanja za odredjivanje mjerodavnog prava u pogledu sposobnosti pravnih lica. ZMPP postavlja mjerilo gdje su dva pokazatelja relevantna, pravo po kojem je pravno lice osnovano i stvarno sjediste pravnog lica. 1) Ako pravno lice ima stvarno sjediste u zemlji po cijem je pravu osnovano - dakle, oba pokazatelja ukazuju na istu zemlju, onda ce pravno lice pripadati toj zemllji2) Ako stvarno sjediste pravnog lica nije u drzavi po cijem je pravu osnovano, relevantno postaje jedno pomocno mjerilo. Uzece se u obzir da li po normama zemlje u kojoj pravno lice ima stvarno sjediste, pravno lice pripada ili ne pripada toj zemlji:- ako po pravu zemlje stvarnog sjedista ima pripadnost te zemlje, smatrace se da pripada toj zemlji- ako po pravu zemlje stvarnog sjedista nema pripadnost te zemlje, smatrace se da pripada onoj drzavi po cijem je pravu osnovano.

45. Mjerodavno pravo za materijalne uslove za zakljucenje braka

U pogledu odredivanja mjerodavnog prava za materijalne uslove za zakljucenje braka, uporedno pravo poznaje uglavnom dva prstupa. Prema jednom je mjerodavno personalno pravo buducih supruznika (nupturijenata), a prema drugom se primjenjuje pravo zemlje gdje se zakljucuje brak. U nasem pravu ce se u pogledu materijalnih uslova za zakljucenje braka primijeniti kumulativno nacionalni zakoni vjerenika, s tim da je kumulacija distributivna. Kada je rijec o inostranim vjerenicima, pored uslova iz njihovih nacionalnih zakona, treba da se postuju i tri uslova koje postavlja nase pravo. Elementi ovog rjesenja su kumulativna primjena lex nationals vjerenika i primjena dijela lex fori. Sto se tice kumulativne primjene lex nationalis vjerenika, postavlja se pitanje kakva je ta kumulacija. U teoriji je poznata obicna i distributivna kumulacija. Obicna kumulacija bi bila kada bi oba vjerenika morala ispuniti uslove oba prava. Kod distributivne kumulacije, svaki od vjerenika treba da ispuni uslove svog lex nationalis. Dispributivna kumulacija ne moze vaziti kod svih bracnih smetnji, ako su u pitanju apsolutne tj dvostrane bracne smetnje, one iziskuju obicnu kumulaciju (npr. srodstvo, postojanje ranijeg braka, nesposobnost za rasudivanje). Pored personalnog prava vjerenika, predvidjena je i mjerodavnost lex fori ili dijela lex fori. Ovakve norme se ustvari tumace kao formulacija javnog poretka u jednom uzem vidu. U nekim pravima se javni poredak, tj primjena dijela lex fori javlja u permisivnom vidu (dozvoljava se zakljucenje braka, s pozivom na javni poredak, iako se prema mjerodavnom pravu taj brak ne bi ogao zakljuciti), a u nekim u prohibitivnom obliku (ne dozvoljava se zakljucenje braka, iako bi se prema mjerodavnom pravu mogao zakljuciti). U nasem zakonodavrstvu je rijet o prohibitivnom obliku, pa se nece dozvoliti zakljucenje braka koji bi se po mjerodavnom pravu mogao zakljuciti, ako postoje smetnje koje se odnose na:- postojanje ranijeg braka- srodstvo- nesposobnost za rasudjivanje.Ovo taksativno nabrajanje ne znaci da su odredjene granice javnog poretka i da se nas organ ne moze i drugim povodom pozvati na nas javni poredak.

46. Mjerodavno pravo za formu braka

Razlikuje se crkvena i gradjanska forma braka. Osnovna koliziona norma u pogledu forme braka je danas lex loci celebrationis (zakon mjesta svecanosti). ZMPP odredjuje Za formu braka mjerodavno je pravo drave u kojoj je brak zakljuen.

. . . . . . . . . . .

47. Diplomatsko-konzularni brakovi

Ako se zeli sklopiti brak u inostranstvu postoji mogucnost da se to uradi u domacoj formi a ne prema formi koju predvidja strana drzava u kojoj se brak sklapa. Takva mogucnost postoji ako se brak zakljucuje pred nasim diplomatski il konzularnim predstavnistvom u stranoj drzavi. Da bi se brak mogao punovazno sklopiti potrebno je da je diplomatsko-konzularno predstavnistvo ovlasceno za sklapanje takvih brakova od drzave koju predstavlja. Ovo ovlascenje kod nas daje ministar inostranih poslova. Da bi brak bio valjan i u drzavi u kojoj se zakljucuje, bitno je da se ona ne protivi sklapanju ovakvih brakova pred diplomatsko-konzularnim predstavnistvom. U teoriji se smatra da je ovo pitanje uslovljeno reciprocitetom. Sto se tice lica koja mogu zakljuciti brak pred nasim DKP u stranoj zemlji, osim kada su upitanju lica koja oboje imaju nase drzavljanstvo, to moze biti i brak izmedju lica od kojih je samo jedno nas drzavljanin, ali drugo lice ne smije biti drzavljanin zemlje u kojoj se nalazi nase DKP. Diplomatska ili konzularna predstavnistva inace postupaju kao i maticari drzave koju predstavljaju, pa primjenjuju kolizione norme te (svoje) drzave.

Zakljuivanje braka u diplomatsko - konzularnim predstavnitvimalan 159Crnogorski dravljani mogu u drugoj dravi zakljuiti brak u diplomatsko m ili konzularnom predstavnitvu Crne Gore ako se tome ne protivi drava u kojoj se to diplomatsko ili konzularno predstavnitvo nalazi ili ako je to predvieno meunarodnim ugovorom. Ministarstvo nadleno za konzularne poslove e odrediti u kojim se diplomatskim, odnosno konzularnim predstavnitvima Crne Gore mogu zakljuivati brakovi izmeu crnogorskih dravljana.

48. Mjerodavno pravo za nevaznost braka

Izmedju uslova za zakljucenje braka i razloga za ponistaj braka ili utvrdjivanje braka nepostojecim, postoji veoma jasna paralela. Brak ce se onistiti upravo iz razloga sto za vrijeme sklapanja braka nije bio ispunjen jedan od uslova za njegovo zakljucenje. Logicno je da ta paralela ima odraza i na kolizionom planu, tj mjerodavno pravo za ponistaj se odredjuje u osnovi na isti nacin , kao i pravo mjerodavno za zakljucenje braka. Za zakljucenje braka ne mora biti mjerodavno jedno pravo, vec vise prava. Za formu braka primjenjuje se lex loci celebrationis, na materijalne uslove primjenjuju se kumulativno zakoni zemalja ciji cu vjerenici drzavljani, primjenjuje se i dio lex fori. Dakle, svaki razlog za ponistaj braka ce se cijeniti prema onom pravu prema kojem je cijenjen (ili je trebalo da bude cijenjen) i prilikom zakljucenja braka. Tako npr. ako se ponistaj trazi usljed nedostatka forme, mjerodavno ce biti lex loci celebrationis. Nedostatak volje bi trebalo cijeniti prema prema pravu onog supruznika kod kojeg se javlja nedostatak volje, tj utvrdi se da je bio u zabludi ili brak zakljucio pod prinudom.

. . . . . . . . . . . . . . . .lan 130Nadlenost suda Crne Gore postoji u postupcima radi utvrivanja postojanja ili nepostojanja braka, razvoda ili ponitaja braka, ako je:1) jedan suprunik crnogorski dravljanin ili je bio crnogorski dravljanin u vrijeme sklapanja braka;2) uobiajeno boravite oba suprunika u Crnoj Gori; 3) jedan suprunik lice bez dravljanstva koje ima uobiajeno boravite u Crnoj Gori; 4) uobiajeno boravite jednog suprunika u Crnoj Gori, osim ako je oigledno da odluka suda Crne Gore ne bi bila priznata po pravu drave ije dravljanstvo ima jedan ili drugi suprunik.49. Mjerodavno pravo za razvod braka

Odredjivanje mjerodavnog prava za razvod braka spada u najvise diskutovana pitanja medjunarodnog privatnog prava. Interesantno je da u Italiji razvod braka nije bio dozvoljen sve do 1971. godine pa su strucnjaci za medjunarodno privatno pravo dovitljivostu pred teske zadatke jer su se javljala veoma mastoviti pokusaji da se do razvoda dodje raznim kolizionim kombinacijama van Italije. U ZMPP u odnosu na OZB je manje prisutna teznja da se brak sacuva. ZMPP u prvi plan istice nacelo slobode licnosti i u sirokom krugu situacija dozvoljava primjenu samo naseg prava, ako se na taj nacin olaksava razvod braka. Nase pravo je spada u prava po kojima se razvod veoma lako postize. ZMPP CGRazvod brakalan 86

Za razvod braka mjerodavno je pravo drave iji su dravljani suprunici u vrijeme podnoenja zahtjeva za razvod braka. Ako su suprunici dravljani razliitih drava, mjerodavno je pravo drave u kojoj imaju zajedniko uobiajeno boravite u vrijeme podnoenja zahtjeva za razvod braka. Ako suprunici nemaju zajedniko dravljanstvo ni zajedniko uobiajeno boravite u istoj dravi u vrijeme podnoenja zahtjeva za razvod braka, mjerodavno je pravo drave u kojoj su imali posljednje zajedniko uobiajeno boravite. Ako se mjerodavno pravo ne moe odrediti u skladu sa st. 1, 2 i 3 ovog lana, mjerodavno je pravo Crne Gore.Ako je jedan od suprunika crnogorski dravljanin koji nema uobiajeno boravite u Crnoj Gori, a brak se ne bi mogao razvesti po pravu odreenom u skladu sa st. 1, 2 i 3 ovog lana, za razvod braka mjerodavno je pravo Crne GoreIzbor pravalan 86Suprunici u svakom sluaju mogu da izaberu mjerodavno pravo za razvod braka, i to pored jednog od prava iz lana 85 ovog zakona i pravo dravljanstva jednog od njih u vrijeme podnoenja zahtjeva za razvod braka. Sporazum o izboru mjerodavnog prava mora biti u pisanoj formi i ovjeren u skladu sa zakonom, najkasnije u vrijeme podnoenja zahtjeva za razvod braka.

50. Mjerodavno pravo za dejstva braka

Pravo koje je mjerodavno za dejstva braka je zajednicki lex nationalis supruznika. Ako su oni drzavljani razlicitih drzava mjerodavno je pravo drzave u kojoj oboje imaju uobicajeno boraviste. Ako suprunici nemaju zajedniko dravljanstvo ni zajedniko uobiajeno boravite, mjerodavno je pravo drave u kojoj su imali posljednje zajedniko uobiajeno boravite. Ako je ni ovo ne donosi rjesenje, mada je to praticno tesko moguce, jer bi znacili da supruznici nikada nisu imali zajednicko uobicajeno boraviste, primjenice se lex fori (zakon suda).

U pogledu licnih i zakonskih imovinskih odnosa supruznika ZMPP smatra relevantnim ono drzavljanstvo ili uobicajeno boraviste koje je postojalo u vrijeme kada se problem postavlja. Kada su u pitanju ugovorni imovinski odnosi supruznika, predvidja da je mjerodavno ono pravo koje je bilo mjerodavno u vrijeme zakljucenja bracno-imovinskog ugovora.

Lini odnosi suprunikalan 80Za line odnose suprunika mjerodavno je pravo drave iji su ta lica dravljani. Ako su suprunici dravljani razliitih drava, mjerodavno je pravo drave u kojoj imaju zajedniko uobiajeno boravite.Ako suprunici nemaju zajedniko dravljanstvo, ni zajedniko uobiajeno boravite u istoj dravi, mjerodavno je pravo drave u kojoj su imali posljednje zajedniko uobiajeno boravite. Ako se mjerodavno pravo ne moe odrediti u skladu sa st. 1, 2 i 3 ovog lana, mjerodavno je pravo Crne Gore.

Imovinski odnosi suprunikalan 81Za meusobne imovinske odnose suprunika mjerodavno je pravo drave koje je mjerodavno i za njihove line odnose. Ukoliko promjena dravljanstva ili uobiajenog boravita jednog ili oba suprunika dovodi do promjene mjerodavnog prava, novo mjerodavno pravo primijenjuje se na imovinu suprunika nezavisno od momenta njenog sticanja.

Ugovorni imovinski odnosi suprunikalan 82Suprunici mogu da se sporazumiju, u pisanoj formi, da za njihove ugovorne imovinske odnose bude mjerodavno:1) pravo drave ije dravljanstvo ima jedan od suprunika; 2) pravo drave ije uobiajeno boravite ima jedan od suprunika;3) pravo drave u kojoj namjeravaju da zasnuju zajedniko uobiajeno boravite;4) za nepokretnosti, pravo mjesta gdje se ta nepokretnost nalazi.Izbor prava moe se izvriti prije ili poslije zakljuenja braka.Suprunici mogu da izmijene ili opozovu svoj izbor prava. Izbor izvren poslije zakljuenja braka poinje da proizvodi dejstvo od momenta zakljuenja braka, osim ako su strane ugovorile neto drugo.

51. Mjerodavno pravo za nasljedno-pravne odnose

U uporednom pravu postoje dva osnovna koncepta pri odredjivanju mjerodavnog prava za nasljedne odnose. Prema jednom konceptu, ono sto je najvaznije jeste da se primjenjuje jedno pravo, bez obzira na to da li se razni djelovi zaostavstine (ili nasljednici) nalaze u raznim drzavama. To je primncip jedinstvene zaostavstine. Po ovom principu mjerodavno pravo bi bilo personalno pravo ostavioca, sto nas dalje vodi do primjene lex nationalis ostavioca, tj prava zemlje cije on ima drzavljanstvo. Pristalice podjeljene zaostavstine ne teze za time (kako bi sam naziv mogao sugerisati) da se razliciti djelovi zaostavstine podvrgavaju razlicitim pravima, ali prihvataju takvu podjelu da bi se mogao uvaziti princip da se na nekretnine uvijek primjenjuje pravo one zemlje gdje se nekretnine nalaze. Nase pravo prihvata princip jedinstvene zaostavstine, s tim da se u nekim specificnim siuacijama dozvoljava odstupanje od tog principa. U svijetu takodje, ovo stanoviste ima prevagu. Odstupanje se dozvoljava u slucaju bilateralnih konvencija (Mongoija i SSSR koje prihvataju princip podijeljene zaostavstine) i u jos nekim bilateralnim konvencijama ali samo u pogledu zaostavstine bez nasljednika. U tim slucajevima nekretnine pripadaju drzavama u kojima se nalaze, a pokretne stvari drzavi ciji je ostavilac drzavljanin. Zaostavtina bez nasljednikalan 75Za zaostavtinu bez nasljednika mjerodavno je pravo drave gdje se ona nalazi.U osnovi kolizionopravnih rjeenja za nasljeivanje predvienih ZMPP je opredjeljenje da se uobiajeno (redovno) boravite ostavioca u vrijeme smrti javlja kao osnovna taka vezivanja, dakle kao opte pravilo. Umjesto dravljanstva i mjesta nalaenja stvari, taaka vezivanja koje su jo uvijek najire rasprostranjene u u uporednim meunarodnim privatnim pravima, crnogorski zakonopisac se po ugledu na evropskog, opredijelio za uobiajeno boravite, kao fleksibilno rjeenje.Posebno je znaajno to se eksplicitno polazi od sistema jedinstvene zaostavtine, jer se opte pravilo primjenjuje na cjelokupnu imovinu. Opte pravilo se primjenjuje samo ako ZMPP nije ta drugo predvieno, kao i ako nije iskoriena kolizionopravna autonomija volje. NASLJEIVANJEOpte pravilolan 71Za nasljeivanje cjelokupne zaostavtine mjerodavno je pravo drave u kojoj je ostavilac imao uobiajeno boravite u vrijeme smrti. Izbor pravalan 72Za nasljeivanje svoje cjelokupne zaostavtine ostavilac moe izabrati pravo drave iji je dravljanin ili pravo drave u kojoj ima uobiajeno boravite u vrijeme izbora mjerodavnog prava ili u vrijeme smrti. Za nasljeivanje nepokretne zaostavtine ostavilac moe izabrati pravo drave gdje se ona nalazi.Izbor prava mora biti izriit ili da jasno proizilazi iz okolnosti sluaja i u formi predvienoj za raspolaganje imovinom za sluaj smrti (testament, zajedniki testament ili ugovor o nasljeivanju).Postojanje i materijalna punovanost izbora mjerodavnog prava cijeni se prema izabranom pravu.Odredbe st. 1 do 3 ovog lana primjenjuju se i na promjenu i opoziv ranijeg izbora mjerodavnog prava.

52. Mjerodavno pravo za zakonsko nasljedjivanje

Opte pravilolan 71Za nasljeivanje cjelokupne zaostavtine mjerodavno je pravo drave u kojoj je ostavilac imao uobiajeno boravite u vrijeme smrti.U slucaju da to lice nema uobicajeno boraviste ili se ne moze utvrditi, mjerodavno je pravo suda (lex fori) tj crnogorsko pravo.

. . . . . . . . . . . . . . . .. . .. .. . ... .... . . . . .

53. Mjerodavno pravo za testamentalno nasljedjivanje

ZMPP predvidja da se u pogledu testamentalnog nasljedjivanja primjenjuje isto pravo kao u pogledu zakonskog nasljedjivanja, s tim sto se postavljaju posebna pravila u pogledu forme testamenta. Pored posebnog clana za formu testamenta ZMPP sadrzi i normu o testamentalnoj sposobnosti.

54. Mjerodavno pravo za formu testamenta

U skladu sa maksimom in favor testamenti, odnosno sa teznjom da se zjava volje koja je postala neponovljiva odrzi na snazi ako je to razumno moguce, postoji teznja da se predvidi nekoliko alternativnih prava po kojima se cijeni formalna punovaznost testamenta. Ne bi bilo cjelishodno da se u situaciji kada se nasljednopravni odnos vezuje za vise drzava testament smatra nevazecim, zato sto ne ispunjava formalne uslove po jednom pravu, a odgovara standardima nekog drugog prava. Nase pravo je u pogledu forme testamenta preuzelo odredbe iz Haske konvencije o rjesavanju sukoba zakona u pogledu testamentarnih odredbi i 1961. godine. Konvencija se primjenjuje bez obzira na reciprocitet i predvidja veoma siroku listu alternativa. Time je snazno istaknuto nacelo favor testamenti. U ZMPP se navodi da se ista rjesenja odnose i na opoziv testamenta. Prilikom odredjivanja mjerodavnog prava za formu testamenta ne moze se primjenjivati uzvracanje ili upucivanje na dalje pravo.

Punovanost forme testamentalan 73Testament je punovaan u pogledu forme ako je punovaan po jednom od sljedeih prava: 1) po pravu drave gde je testament sastavljen; 2) po pravu drave iji je dravljanin bio zavjetalac u vrijeme raspolaganja testamentom ili u vrijeme smrti; 3) po pravu prebivalita zavjetaoca u vrijeme raspolaganja testamentom ili u vrijeme smrti; 4) po pravu uobiajenog boravita zavjetaoca u vrijeme raspolaganja testamentom ili u vrijeme smrti; 5) po pravu Crne Gore;6) za nepokretnost - i po pravu drave gdje se nepokretnost nalazi;7) po pravu koje je mjerodavno ili bi bilo mjerodavno za nasljeivanje u vrijeme raspolaganja testamentom.Opozivanje testamenta je punovano u pogledu forme ako je ta forma punovana po bilo kojem pravu prema kojem je, u skladu sa stavom 1 ovog lana, testament mogao biti punovano sastavljen. Na punovanost forme testamenta utie i:-postojanje ogranienja u pogledu uzrasta, dravljanstva ili drugih linih svojstava zavjetaoca;-ispunjenje uslova u pogledu svjedoka;-zabrane odreenih vrsta raspolaganja za sluaj smrti.

Postojanje, materijalna punovanost, dejstva i tumaenje raspolaganja imovinom za sluaj smrtilan 74Za postojanje, materijalnu punovanost, dejstva i tumaenje raspolaganja imovinom za sluaj smrti mjerodavno je pravo koje bi bilo mjerodavno za nasljeivanje ostavioca u vrijeme kad je raspolaganje uinjeno. Raspolaganje e biti punovano i kad je punovano, po pravu mjerodavnom za nasljeivanje u vrijeme smrti ostavioca. U tom sluaju, isto pravo je mjerodavno za dejstva i tumaenje raspolaganja imovinom za sluaj smrti.Odredbe st. 1 i 2 ovog lana primjenjuju se i na sposobnost za pravljenje testamenta. Na ovu sposobnost ne utie kasnija promjena mjerodavnog prava.Strane iz zajednikog testamenta ili ugovora o nasljeivanju mogu da se sporazumiju da je za postojanje, materijalnu punovanost, dejstva i tumaenje njihovog raspolaganja mjerodavno pravo koje jedna od njih moe odrediti u skladu sa lanom 72 st. 1, 2 i 5 ovog zakona.

55. Mjerodavno pravo za nasljedjivanje u pravu EU

Uredba o nasljeivanju

Uredba o nasljeivanju odnosi se na svaki oblik prenosa svojine za sluaj smrti, bilo da se radi o svojerunom raspolaganju na osnovu testamenta ili ugovora o nasljeivanju, ili da je u pitanju zakonsko nasljeivanje. Ako nisu ispunjeni uslovi za primjenu pravila opte nadlenosti, nadleni su sudovi one drave lanice u kojoj se nalaze predmeti iz ostavine, ako je ispunjen jedan od alternativno postavljenih uslova: da je ostavilac prethodno imao uobiajeno boravite u toj dravi, ali da nije prolo vie od pet godina od tog boravka do pokretanja postupka; ili da je ostavilac u vrijeme smrti imao dravljanstvo te drave; ili da neki od nasljednika ili legatara ima uobiajeno boravite u toj dravi; ili da se zahtjev odnosi iskljuivo na te predmete.Poglavlje III se odnosi na mjerodavno pravo. U domenu odreivanja mjerodavnog prava, Uredba je veoma inovativna i opredjeljuje se za liberalan pristup, koji karakterie opredjeljenje za uobiajeno boravite kao osnovnu taku vezivanja, i jaanje kolizionopravne autonomije volje. Ove odredbe imaju univerzalnu primjenu, dakle pravo koje je mjerodavno na osnovu ove uredbe primjenjuje se nezavisno od toga da li je to pravo drave lanice. U osnovi kolizionopravnih rjeenja za nasljeivanje predvienih Uredbom je opredjeljenje evropskog zakonopisca da se uobiajeno (redovno) boravite ostavioca javlja kao osnovna taka vezivanja, dakle kao opte pravilo.[footnoteRef:7] Umjesto dravljanstva i mjesta nalaenja stvari, taaka vezivanja koje su jo uvijek najire rasprostranjene u nacionalnim pravima zemalja lanica, evropski zakonopisac se opredijelio za uobiajeno boravite, kao fleksibilno rjeenje. [7: Ovaj koncept je nastao u uporednom pravu, da bi otklonio probleme koji se u praksi javljaju u utvrivanju prebivalita, koji ima razliit sadraj u nacionalnim pravima. Za razliku od prebivalita, uobiajeno boravite je faktiki, a ne pravni koncept, to mu omoguava nunu fleksibilnost jer svaki sudija na osnovu injenica utvruje ta e se smatrati uobiajenim boravitem lica u konkretnom sluaju, to sudovi u drugim zemljama prihvataju bez preispitivanja. Vidi detaljnije: Maja Kosti-Mandi, Maja Stanivukovi, Mirko ivkovi, Private International Law of Montenegro, International Encyclopedia of Laws, Kluwer Law International, 2013, pp. 64-66]

Uredba o nasljeivanju ne sadri definiciju ovog koncepta, a taka 17 preambule navodi da je opredjeljujui razlog za davanje primata uobiajenom boravitu bilo postizanje pravne sigurnosti da se mjerodavno pravo moe unaprijed odrediti i da sa tim pravom postoji bliska veza. Takoe, u interesu pravne sigurnosti mjerodavno pravo se odnosi na cjelokupnu zaostavtinu, bez obzira na vrstu i mjesto nalaenja stvari, kako bi se izbjegle tekoe koje mogu nastupiti iz mogue diobe zaostavtine. Pritom, ova taka vezivanja je vremenski locirana, u cilju izbjegavanja mobilnih sukoba zakona, na uobiajeno boravite u vrijeme smrti ostavioca. Posebno je znaajno to se eksplicitno polazi od sistema jedinstvene zaostavtine, jer se opte pravilo primjenjuje na cjelokupnu imovinu. Naravno, opte pravilo se primjenjuje samo ako Uredbom nije ta drugo predvieno, kao i ako nije iskoriena kolizionopravna autonomija volje. I upravo institutu kolizionopravne autonomije volje je dato veoma znaajno mjesto, a u skladu sa savremenim tendencijama u uporednopravnom pravu, gdje je ovaj institut sve prisutniji i u domenu mjerodavnog prava za nasljeivanje. Na nacionalnom planu, ona prava koja dozvoljavaju izbor prava za nasljeivanje predviaju i znaajna ogranienja.[footnoteRef:8] to se tie prava Evropske unije, Uredba o nasljeivanju usvaja ogranienu kolizionopravnu autonomiju volje, pa ostavilac za nasljeivanje svoje cjelokupne zaostavtine moe izabrati pravo drave iji je dravljanin, a izbor prava mora biti izriit i uinjen u formi predvienoj za raspolaganje imovinom za sluaj smrti (l.17). Izbor prava mora biti izriit i u formi predvienoj za raspolaganje imovinom za sluaj smrti (testament, zajedniki testament ili ugovor o nasljeivanju), a postojanje i materijalna punovanost izbora mjerodavnog prava cijeni se prema izabranom pravu. [8: Vidi npr. l. 79 belgijskog i l. 89 st. 3, 4 i 5 bugarskog ZMPP.]

Poseban lan je posveen ugovorima o nasljeivanju kao i zaostavtini bez nasljednika.

56. Mjerodavno pravo za nepokretnosti

Mjerodavno pravo za nepokretnosti je pravo drzave u kojoj se nekretnina nalazi. Opste je ptrihvacena koliziona tacka lex rei sitae. Ovakva solucija ima vise opravdanja. Prije svega, istice se da su nekretnine dio suverene drzave pa se ne moze dozvoliti da se njihov status procjenjuje po neko drugom pravu, istice se da nekretnina predstavlja dio drzavne teritorije i da je logicno da nosilac prostorne suverenosti ima i pravo raspolaganja. Nekretnine, istina, danas nemaju onoliki ekonomski znacaj kao u doba feudalizma kada je ovaj princip nastao ali je njohov znacaj za domacu privredu izuzetno veliki. Nekretnine mogu biti posebno relevantne i za bezbjednost jedne zemlje, posebno one u pogranicnim pojasevima, pa je logicno da se nad njoma zadrzava kontrola domaceg prava.

Stvarna prava na nepokretnim stvarimalan 26Za sticanje, prestanak, sadrinu i vrenje stvarnog prava na nepokretnoj stvari mjerodavno je pravo drave u kojoj se stvar nalazi.

Posebne teskoce nastaju kada se radi o stvarnim pravima na vise nekretnina. Ovdje sam pravni odnos naravno, postoji medju ljudima, vlasnicima nekretnina, a ne medju samim nekretninama. Kod stvarnih sluzbenosti tangirane su dvije nekretnine povlasno i posluzno dobro. Slicno je i kod susjedskih prava. Problem nastaje kada se nekretnine, koje se u okvirima odredjenog stvarnog prava dovedu u vezu, nalaze u razlicitim drzavama. Tada pravilo lex rei sitae ukazuje na dvije drzave, odnosno dva prava. Ako su u pitanju u stvarne sluzbenosti, pod lex rei sitae moze se podrazumijevati pravo zemlje u kojoj se nalazi posluzno dobro, ili pravo zemlje u kojoj se nalazi povlasno dobro. Smatra se da bi bilo logicno dati primat pravu one drzave gdje se nalazi ona nekretnina koja trpi neko ogranicenje. Kod stvarnih sluzbenosti to bi bilo pravo drzave u kojoj se nalazi posluzno dobro. (Naj taj nacin bi se izbjeglo da se svojina ogranici na nacin koji ne poznaje pravo drzave u kojoj se nepokretnost nalazi.) Isto rjesenje se moze primjeniti u pogledu onih susjedskih prava koja su jednosmjerna, gdje se moze razlikovati nekretnina ciji vlasnik trpi ogranicenja nekretnina ciji vlasnik koristi ovlascenja. Ako je rijec o pravima koja se izrazavaju kroz uzajamna ogranicenja svojine ona bi mogla nastati samo ako ih poznaju obe leges rei sitae.

57. Mjerodavno pravo za pokretne stvari (osnovno i alternativna rjesenja)

U pogledu stvarnih prava na pokretnim stvarima lex rei sitae je osnovno, ali ne i jedino rjesenje. Kao alternativno rjesenje javlja se princip mobilia personam sequntur (pokretnosti prate licnosti). Ovaj princip dovodi do primjene personalnog prava vlasnika pokretne stvari. U nekim pravima lex rei sitae je zamijenjen, u potpunosti ili djelimicno, sa lex loci actus, pravom zemlje u kojoj se preuzima pravni posao koji se odnosi na nepokretnost. U novijem anglo-americkom pravu, primjenjuje se i princip najtjesnje povezanosti u pogledu stvarnih prava na pokretnostima. Stvarna prava na pokretnim stvarimalan 27Za sticanje i prestanak stvarnog prava na pokretnoj stvari mjerodavno je pravodrave u kojoj se pokretna stvar nalazila u vrijeme preduzimanja radnje ili nastupanja okolnosti na kojoj se zasniva sticanje ili prestanak stvarnog prava.Ako su pojedine radnje ili okolnosti, koje su neophodne za sticanje ili prestanak stvarnog prava na pokretnoj stvari, nastupile u jednoj dravi, smatrae se ostvarenim i u drugoj dravi u kojoj je nastupila posljednja radnja ili okolnost kojom se zasniva sticanje ili prestanak stvarnog prava.Za sadrinu i vrenje stvarnog prava na pokretnoj stvari mjerodavno je pravo drave u kojoj se stvar nalazi.

Promjene mjesta nalazenja pokretne stvari Premjetanje pokretnih stvari u Crnu Goru (mobilni sukob zakona)lan 29Ako se pokretna stvar, na kojoj je punovano steeno stvarno pravo u drugoj dravi, premjesti u Crnu Goru, steeno stvarno pravo se priznaje u Crnoj Gori, ukoliko pravo Crne Gore poznaje stvarno pravo koje je po sadrini i dejstvima ekvivalentno stvarnom pravu koje je steeno u drugoj dravi.Na sadrinu, vrenje i registraciju stvarnog prava na pokretnoj stvari iz stava 1 ovog lana primjenjuje se pravo Crne Gore.Ako je prema pravu Crne Gore neophodna registracija stvarnog prava iz stava 1 ovog lana i ako se ono registruje u roku od 30 dana od dana kada je stvar dospjela u Crnu Goru, danom registracije smatra se dan kada je stvar dospjela na teritoriju Crne Gore.

58. Mjerodavno pravo za stvari u tranzitu

O stvarima u tranzitu (res in transitu) govorimo kada se stvar nadje u prolazu na teritoriji drzave koja nije drzava odakle je stvar poslata niti je drzava opredjeljenja. S obzirom da je kontakt res in transitu sa teritorijom drzave kroz koju prolazi sasvim povrsan i privremen, postavlja se pitanje ima li razloga i dalje ostati pri lex rei sitae kao kolizionom rjesenju. Postoje dvije solucije, da bude mjerodavno pravo zemlje odasiljanja ili pravo zemlje u kojoj se nalazi odrediste lex loci destinationis.

Stvari u prevozulan 30Za sticanje i prestanak stvarnih prava na stvarima u prevozu mjerodavno je pravo drave u kojoj se nalazi odredite tih stvari.Za stvarna prava na stvarima za linu upotrebu koje putnik nosi sa sobom mjerodavno je pravo drave u kojoj se nalazi njegovo uobiajeno boravite.- dakle mobilia personam sequntur, personalno pravo putnika

59. Mjerodavno pravo za osnovna sredstva prevoza

U kolizionopravnu kategoriju osnovnih sredstava prevoza, spadaju prije svega brodovi i vazduhoplovi, a blizu toj kategoriji su i zeljeznice. Posto vazduhoplovi namjenjeni medjunarodnom saobracaju svakodnevno prelaze preko teritorija vise zemalja ili iznad otvorenog mora, a mnogi brodovi se vise nalaze u vodama koje ne pripadaju ni jednoj drzavi nego u teritorijalnom moru ili nekoj luci, sasvim je logicno da bi neopravdano ili nemoguce bilo vezivati stvarnopravna dejstva za svakodobno mjesto nalazenja tih stvari. Brodovi i vazduhoplovi imaju drzavnu pripadnost koja se formira upismo u upisnik brodova, odnosno registar vazduhoplova. Ovi upisi imaju konstitutivno stvarnopravno dejstvo. Iz ovog razloga polozaj vazduhoplova i brodova ima izvjesnih slicnosti sa nepokretnostima. Mjerodavno pravo za osnovna sredstva prevoza je, dakle, pravo drzave ciju pripadnost brod, odnosno vazduhoplov ima. Brod ili vazduhoplov imaju nacionalnost one drzave u kojoj su registrovani. Isto rjesenje je propisano i za brodove u gradnji.Prevozna sredstvalan 31Za sticanje, prenos i prestanak stvarnih prava na prevoznim sredstvima mjerodavno je:1) pravo drave pod ijom zastavom brod plovi; 2) pravo drave u kojoj je vazduhoplov upisan;3) pravo drave u kojoj se nalazi mjesto poslovanja lica koje koristi (eksploatie) sredstvo za eljezniki, odnosno drumski saobraaj.

60. Autonomija volje kod ugovornih odnosa (pojam i znacaj)

Ovlascenje stranaka da same izaberu mjerodavno pravo, u medjunarodnom privatnom pravu je poznato kao autonomija volje. Princip da ljudi mogu sami da odredjuju svoje obaveze i da su vezani onim sto su odredili jedna je od veoma starih pravnih i etickih ideja. Najvazniji prakticni razlog za prihvatanje autonomije volje u medjunarodnom privatnom pravu jeste zato sto prihvatanje izbora koji su same stranke ucinile predstavlja jedno relativno lako i jednostavno rjesenje, cvrstu tacku na koju se sud moze osloniti. 61. Granice autonomije volje stranaka

Sto se tice oblasti u kojima se moze koristiti autonomija volje, u nacelu se moze koristiti kod svih gradjanskopravnih i privrednopravnih ugovora, samo kada su u pitanju ugovorni odnosi. Medjutim ogranicenja postoje:- u oblasti medjunarodnog transporta.- kod cesije, zastupnistva, i posrednistva stranke ne mogu izabrati pravo koje bi bilo mjerodavno i za efekte ovih pravnih poslova prema trecim licima. - Autonomija volje je iskljucena i kod ugovora koji se odnose na nepokretnost moguca samo primjena lex rei sitaeOdgovor na pitanje da li stranke mogu odrediti i mjerodavne imperativne norme ili im je to pravo rezervisano samo za dispozitivne norme, zavisi od stava prema pravnoj prirodi autonomije volje. Jedni se zalazu za kolizionopravno shvatanje autonomije volje, a drugi za materijalnopravno. Prema kolizionopravnom stanovistu, autonomija volje je svojevrsna tacka vezivanja (lex voluntatis) i ona ima dejstvo kao i druge tacke vezivanja odredjuje mjerodavno pravo cije ce se norme primjeniti, i to kako dispozitivne, tako i imperativne norme. Nece se primijeniti samo one norme kkoje su suprotne javnom poretku. Prema materijalnopravnom stanovistu, autonomija volje podrazumijeva u sustini istu sirinu izbora koju stranke imaju i u unutrasnjem materijalnom pravu. Dakle, stranke na posredan nacin mijenjaju ili dopunjuju dispozitivne norme onog prava koje je inace mjerodavno. Imperativne norme inace mjerodavnog prava ne mogu mijenjati. U nasem pozitivnom pravu nema eksplicitne norme koja bi rijesila dilemu izmedju kolizionopravne i materijalnopravne prirode autonomije volje. Teorija je ipak bliza kolizionopravnoj koncepciji. Misljenje je da nema razloga da se stranacka autonomija volje ogranici na dispozitivne norme jer ogranicenjem autonomije volje na dispozitivne norme, nestao bi najvazniji pozitivni efekat autonomije volje a to je otklanjanje neizvjesnosti u pogledu mjerodavnog prava.

62. Pitanje koneksiteta i vremena koriscenja autonomije volje

Koneksitet predstavlja vezu izmedju izabranog prava i ugovornog odnosa. Po jednom shvatanju mogucnosti za izbor mjerodavnog prava su ogranicene pa strane ugovornice mogu birati samo jedno od prava sa kojima je ugovorni odnos povezan. Neophodna je dakle veza, koneksitet, izabranog prava sa ugovornim donosom. Prema drugom shvatanju, takva veza nije potrebna, i moze se birati za mjerodavno i pravo sa kojim ne postoji koneksitet. Koneksitet se moze traziti u dva oblika. Prema jednom, strozem, zakonodavac nabraja one veze koje dolaze u obzir i time tacno odredjuje izmedju kojih prava stranke mogu izabrati. Drugi nacin je fleksibilniji, pa zakonodavac samo navodi da koneksitet treba da postoji. U americkom stanovistu vlada jos elasticnije stanoviste, pa se izbor dozvoljava i u slucaju kada nema koneksiteta, ali je potrebno da postoji neka druga razumna baza, tj razuman razlog da se izabere odredjeno pravo za mjerodavno. Slicno je i u portugalskom pravu. Ova rjesenja su kao sto vidimo, jedna prelazna solucija, sasvim bliska onoj koja pociva na potpunoj slobodi izboraNas ZMPP ne zahtijeva koneksitet. Ono sto ide u prilog takvom rjesenju jeste da cinjenica da postoji pozezanost izmedju ugovornog odnosa i prava neke drzave ne znaci da bi to pravo bilo adekvatnije za rjesavanje tog ugovornog odnosa. Takodje, nekada je razlog izabira prava koje nije povezano sa ugovornim odnosom upravo to sto se zeli postici neutralnost, i time se ne bi napravio ustupak ni za jednu ni za drugu stranu. U nasoj praksi se cesto kao takvo bira svajcarsko pravo (sem sa svajcarskom strankom ugovornicom) bar zbog toga sto to nije pravo ni jedne od strana ugovornica, a predstavlja jedno moderno i dostupno pravo.

Vremenski momenat do kojeg se moze koristiti ??

63. Vrste autonomije volje stranaka

Teorija i praksa poznaju izricitu i precutnu autonomiju volje. Izricita autonomija volje postoji kada stranke izricito odrede koje ce pravo biti mjerodavno. Kada je u pitanju precutna autonomija volje, rijec je o precutnom izboru, kada stranke nisu izricito odredile koje ce pravo biti mjerodavno, ali se iz ugoovra vidi da su imale u vidu jedno pravo kao mjerodavno, da su htjele da se primjeni to pravo. Dokaz precutno izrazene volje moze biti okolnost da se stranke u svom ugovoru pozivaju na zakonske odredbe iz odredjenog prava ili koriste neke karakteristicne termine koji su osobenost nekog odredjenog prava. Kao indikacije mogu posluziti i neke druge okolnosti, ali je vazno da indikacije budu snazne, nedvosmislene i da ne pruzaju lako povod za razlicite interpretacije. Uz izricitu i precutnu autonomiju volje, pominje se i treca kao kategorija i hipoteticna autonomija volje. Tu se ne radi o pravu za koje su stranke htjele da bude mjerodavno, vec o pravu za koje bi bilo logicno da su ga stranke htjele, ciju su stranke primjenu trebale da zele, kao razumni privrednici, trgovci. Sud kada istrazuje hipoteticnu autonomiju volje stranaka ne polazi uopste od volje stranaka, vec trazi pravo koje je najlogicnije, najcvrsce vezano sa ugovorom. Postavka hipoteticne autonomije volje, kao kolizionog rjesenja, je u stvari identicna sa principom najtjesnje povezanosti. Prema tome autonomja volje moze biti izrazena samo na dva nacina: izricito i precutno.

64. Supsidijerne odlucujuce cinjenice za ugovorne odnose

Posto je autonomija volje vrlo koristan, ali slabo koriscen instrument za odredjivanje mjerodavnog prava, u nedostatku izbora sudovi mjerodavno pravo odredjuju pomocu supsidijarnih tacaka vezovanja. Najvaznije su lex loci contractus, lex loci solutionis, domicil ili sjediste duznika karakteristicne prestacije i princip najtjesnje povezanosti. Lex loci contractus Lex loci contractus, odnosno pravo mjesta zakljucenja ugovora je najstarija tacka vezivanja. Javlja se u 14. vijeku. Ovo je rjesenje bilo posebno opravdano u vrijeme kada je transport bio nerazvijen i svaka komunikacija osim neposredne dosta tesko izvodljiva. Medjutim, brzim razvojem saobracaja i komunikacije dolazi se do toga da mjesto zakljucenja ugovora moze biti samo slucajno (npr. na proputovanju) i javljaju se teskoce oko utvrdjivanja mjesta koje se treba smatrati mjestom zakljucenja ugovora. Tako lex loci contractus sve vise gubi svoj znacaj. Lex loci slutionisLex loci slutionis, tj zakon mjesta ispunjenja odnosno izvrsenja ugovora javlja se u teoriji kasnije nego lex loci contractus, tek u 19. vijeku. Mjesto izvrsenja ugovora, za razliku od mjesta zakljucenja , ne moze biti slucajno. Teskoce koje se javljaju kod ove tacke vezivanja zato sto je lako utvrditi mjesto izvrsenja ako je to mjesto odredjeno u ugovoru ili je do izvrsenja vec doslo, ali ako ugovor nije ispunjen, a ugovornice nisu odredile mjesto izvrsenja, dolazi do problema kvalifikacije tog pojma. Teskoce ogu nastati i oko toga sto u jednom ugovoru mogu biti dva ispunjenja (npr ispunjenje kupca i ispunjenje prodavca predaja robe i isplata cijene), pa u tom slucaju lex loci solutionis ukazuje na vise prava. 65. Domicil duznika karakteristicne prestacije

Medju protagonistima ove tacke vezivanja najvise se isticao svajcarski autor nicer. Po njegovom shvatanju je pogresno traziti vezu sa samim ugovorom vec se treba okrenuti pravim zivotnim odnosima. Najjaca veza sa jednom transakcijom je veza preko previvalista (za pravno lice, sjedista) one strane cija je obaveza karakteristicna za tu transakciju. Snicer smatra da je nakon sto je napustena trampa kao osnovni oblik zamjenje, moguce u svakom ugovoru odrediti karakteristicnu obavezu. Kod trampe su obaveze obije strane jednake prirode. Medjutim, kod kupoprodaje karakteristicna je obaveza prodavca, kod ugovora o prevozu obaveza prevozioca, kod ugovora o djelu obaveza poslenika itd. Tako preko nosioca karakteristicne obaveze dolazimo do prava koje je mjerodavno. Za razliku od ostalih direktno vezujucih tacki vezivanj