SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

Motivi i profili uzročnika narušavanja sigurnosti

sustava

SEMINARSKI RAD

Zagreb, 2012.

Sveučilište u Zagrebu

Fakultet prometnih znanosti

SEMINARSKI RAD

Motivi i profili uzročnika narušavanja sigurnosti

sustava

Mentor: Vladimir Remenar , dipl. ing.

Studenti: Marko Leljak, univ. bacc. ing.traff.

Martina Novosel univ. bacc. ing.traff

Zagreb, 2012

SADRŽAJ

1. UVOD................................................................................................................................................1

2. VRSTE NAPADAČA........................................................................................................................2

2.1. Hakeri i hakerska etika................................................................................................................3

2.2. Vrsta hakera prema hakerskoj etici..............................................................................................7

2.3. Detaljnija podjela hakera.............................................................................................................8

3. PROFILI NAPADAČA...................................................................................................................11

3.1.Fizički profil..................................................................................................................................12

3.2. Psihološki profil..........................................................................................................................12

3.3. Obrazovanja.................................................................................................................................13

3.4. Općenito o profilu napadača......................................................................................................13

4. MOTIVI NAPADAČA...................................................................................................................14

5. ZAKLJUČAK..................................................................................................................................17

6. LITERATURA.................................................................................................................................18

1. UVOD

Internet je značajno promijenio svijet. Kako u svakodnevnom životu običnog čovjeka

tako i u životu svih pravnih osoba (tvrtki), koje ga koriste za razne pogodnosti koje im on

pruža. Unatoč činjenici da je Internet iznimno koristan kada treba pronaći neku informaciju,

ima edukativnu vrijednost, a isto tako može poslužiti i za zabavu, neupitno je da je Internet i

izvor opasnosti. Prije svega tu opasnost stvaraju ljudi najčešće mladi koji svoje sve veće

znanje iskorištavaju kako bi ostvarili svoje štetne ciljeve upravo pomoću interneta.

Počinitelji takvih zloupotreba nazivaju se „hakeri“, a njihova djela odnosno nedjela –

„hakerstvo“. Međutim nisu svi hakeri loši niti je svima cilj da se obogate na neovlašten način

ili samo da čine štetu informacijskim sustavima, ali danas se hakerstvo najčešće svodi na

neovlašten pristup informacijskim resursima s namjerom da se kopiraju podaci, prenesu

maliciozni programi, promijene ili izbrišu postojeći podaci i programi ili pak onemogući

daljnje korištenje sustava.

1

2. VRSTE NAPADAČA

Najviše prijetnji računalnom sustavu predstavljaju ljudi bili oni ne zlonamjerni ili

zlonamjerni. Istraživanja pokazuju da 80% sigurnosnih propusta je uzrokovano zbog ljudskog

faktora.

1. Ne zlonamjerni ljudski faktor

On se javlja najčešće kod zaposlenika u nekom sustavu ili pak osoba koje su u posjeti

sustavu iz bilo kojeg razloga a nisu pod nadzorom ovlaštene osobe na adekvatan način

(djeca). Uzrok ovih prijetnji jest neznanje, neupućenost, nepažnja, nemar, neodgovarajuća

organizacija, nedisciplina osoba koje se koriste resursima sustava te neodgovarajući programi.

2. Zlonamjerni ljudski faktor

Zlonamjerne prijetnje prouzrokovane ljudskim faktorom predstavljaju radnje kojima

se ugrožava ili narušava sigurnost računalnih sustava, a koje se izvršavaju iz određenih

razloga i s određenim namjerama. Izvršitelji zlonamjernih radnji mogu biti pojedinci, ali i

skupine osoba. Općenito, ova skupina prijetnji sastoji se od unutarnjih napadača,

nezadovoljnih ili zlonamjernih korisnika sustava i vanjskih napadača, koji nisu korisnic

isustava i namjera im je nanijeti štetu I unijeti razdor u organizaciju.

Slika 1. Gubici od računalnog kriminala i drugih uzroka2

2.1. Hakeri i hakerska etika

Ne postoji točna definicija "hackera". Neki kažu da su to programeri koji su namjerno

(u većini slučaja) izazvali raspad nekog informatičkog sustava zbog nekih osobnih frustracija,

drugi kažu da su to kolekcionari koji se bave preprodajom povjerljivih informacija, a neki

opet kažu da su to ljudi koji iz čiste dosade nastoje svojim virus programima privući pažnju

velikih kompanija kako bi ih zaposlili.

Prvi slučaj "hakiranja" zabilježen je davne 1972. godine kada je John T. Draper na

sasvim slučajan način otkrio da se uz pomoć obične zviždaljke mogu emitirati tonovi koji su u

stanju prevariti signal telefonske centrale, te se na taj način može besplatno telefonirati. Taj

slučaj zabilježen je pod imenom BLUE BOX (plava kutija) koju je kasnije John napravio da

ne bi trebao sam stalno puhati u zviždaljku.

Današnji se hakeri najviše koriste uporabom posebno napisanih računalnih programa

(mi ih zovemo virusi) koji se "nastane" u neko računalo s određenim ciljem. Cilj može biti

brisanje podataka, kopiranje podatakaili preimenovanje podataka. Upad u računalne sustave

najviše se raširio po SAD-u, tako da je američki Kongres morao izglasati zakon o zlouporabi

računala. Zakonom je donesena odluka o petogodišnjoj zatvorskoj kazni i/ili visokoj novčanoj

kazni. Prva osoba koja je napravila veću štetu bio je Robert Moris. On je 1988. godine

pronašao pogrešku u jednom računalnom sustavu i uz pomoć virusa "srušio" 6000 računala na

Internetu. Zbog toga je morao platiti odštetu od 10.000 USD, tri godine privremene zatvorske

kazne i odraditi 400 sati društveno korisnog rada.

U Republici Hrvatskoj također postoje hakeri i računalni kriminalitet, ali ne u onoj

mjeri kao što ga ima u SAD-u, Europi i Aziji. Prvi slučaj bio je 1996. godine kada su učenici

iz Zadra na slučajan način ušli u sustav Pentagona. Ni oni sami nisu znali gdje su ušli jer nisu

ništa razumjeli, ali su ipak ostali dosta dugo u sustavu da se otkrije od kuda dolaze. Javnost i

mediji su tada ipak preuveličali taj slučaj. U Hrvatskoj tada još nije postojao kazneni zakon za

računalni kriminal.

Godine 1998. citiram "U Kazneni Zakon ubačen je članak 223 koji pokriva ovu

problematiku, a taj članak tretira sve korisnike, s tim da kod privatnih osoba policija postupa

tek po prijavi, a u slučaju štete kod državnih tijela postupa se po službenoj dužnosti".

Hrvatska je još uvijek zemlja gdje nema upada u računalne sustave. Postoje neki pokušaji, ali

oni su tako maleni da nisu ni vrijedni spomena. Ono što kod nas predstavlja računalni

3

kriminal je kopiranje softvera, preprodaja istog, kopiranje audio kazeta, muzičkih kompakt

diskova i u zadnje vrijeme kopiranje DVD filmova i njihova preprodaja,[3.].

Prije samog objašnjenja hakerske etike, važno je razumjeti zašto hakeri upadaju u

računalne sustave. Za većinu hakera to je izazov, uzbuđenje i zabava. Iako je opće mišljenje

da su hakeriosobe koje su asocijalne i izbjegavaju ljude i druženja radi računala, hakeri su u

tom svijetuupravo iz razloga jer se žele družiti. Vole komunicirati na "chatu", preko e-mail-a

iliuživo. Dijele priče, mišljenja, glasine i informacije, rade zajedno na projektima,

prenoseznanje mlađim hakerima i okupljaju se radi dogovora i druženja. Dijeleći tajne i

znanja koje nauče, hakeri dobivaju priznanja za svoja dijela i ulaze u ekskluzivne hakerske

grupe.

Nema puno toga neuobičajenog u motivima jednog hakera. Radoznalost, avantura,

želja stjecanja poštovanjaod grupe ljudi koja ti je slična. Pošto su im djela nelegalna, neki

hakeri probijajusustave upravo zbog uzbuđenja što rade nešto što nije zakonski prihvatljivo.

Većina hakera neprobija sustave radi profita ili sabotaže, međutim, ima moćnih motiva iza

same atrakcijehakiranja, poput želje da se ima kontrola, da se osjećaš superiorno i da budeš

što bliži sa elitnim hakerima.Većim dijelom moralni principi hakera nisu puno drugačiji od

većine ostalih koji smatrajuhakere lošim osobama. Hakeri se slažu da nije u redu raditi štetu

ljudima i nauditi im. Alihakeri za razliku od ostalih ljudi drugačije interpretiraju riječ "šteta" i

"nauditi".

Hakeriobično ne smatraju čin provaljivanja u sustav štetnim. Za njih, šteta će nastati

jedino akounište podatke medicinske ili neke slične ustanove. Ne smatraju da su oštetili osobe

čiji sustavprobijaju, ne smatraju da je uzimanje sistemskih datoteka krađa, naprotiv, misle da

bi isti ti podaci i datoteke bili neiskorišteni da se ne upotrijebe, što bi bila šteta. Slažu se

dapretraživanje tuđeg osobnog računala, njegovih podataka, e-mail-a je povrijeda privatnosti

teosobe i zato nije prihvatljivo, ali većina hakera to svejedno rade.Neki hakeri su ljuti kad

ostali hakeri oštete ili izbrišu podatke ili datoteke koje će vidnonedostajati na računalu, naime,

među hakerima se smatra da brisanje bilo koje datoteke nije etično, kao što nije ni etično

davati lozinke ili ostale sigurnosne podatke osobama koje bi mogle oštetiti računalni sustav.

Hakeri opravdavaju svoja dijela stavom da su učenje i istraživanje dobre osobine, da

jesloboda informacija dar od društva, da je korisno otkriti slabe točke računalnog sustava da

biga poboljšali i da mnoge organizacije što rade programe i sustave koje oni provaljuju

sezasnivaju isključivo na stvaranju profita, a ne na želji za ostvarivanjem neke komunikacije 4

sa običnim korisnikom i ispunjavanjem njegovih potreba. Iako se neki hakeri slažu s

ovimrazlozima, za većinu njih to nije opravdanje za ugrožavanje sigurnosti sustava. Neki

hakeri tvrde da jeodgovornost na administratorima sustava jer nisu sposobni da spriječe napad

na njih. Neki od njihkažu da većina sustava treba da bude dostupna svima, jer pravi zločin je

skrivanjeinformacija.

Mnogi ljudi dijele mišljenje da su provaljivanja u sustav pogrešna djela, ali ne toliko

pogrešnada bi se kažnjavala tako strogo. Naime, u prošlosti je bilo sasvim normalno zaposliti

hakera, avećina zaposlenih hakera su postali odgovorni i vjerni zaposlenici. Na fakultetima

sasvim je uobičajeno da se studenti, deklarirani od društva kao "hakeri", smatraju

inteligentnim i unačelu dobrim osobama koji višak vremena koriste za programiranje.

Na kraju, etika ima veze s djelima, ne riječima. Ako sami ne koristimo dobru etiku, u

tom slučaju bit ćemo licemjeri i loši uzori za hakere koji dolaze, smatraju hakeri. Ipak,

najbliži hakerskojetici u riječima bio je Steven Levy koji u svojoj knjizi iz 1984 godine

"Hakeri: Heroji računalne revolucije" napisao šest osnovnih principa hakerske etike:

1. pristup računalima i svemu što može da nas nauči o tome kako svijet funkcionira

mora biti neograničen i potpun

2. sve informacije moraju biti slobodne

3. decentralizacija se postiže kada imamo odbojnost prema autoritetu i vlastima

4. hakera treba cijeniti po njegovim djelima ("hacku"), a ne prema kriterijima poput

diplome, starosti, rase ili položaja u društvu

5. pomoću računala kreirajmo ljepotu i umjetnost

6. računala mogu promjeniti život na bolje

5

Slika 2. "Hakeri: Heroji računalne informacije" od Steven Levy-a iz 1984. godine,[5.]

6

2.2. Vrsta hakera prema hakerskoj etici

Hakeri se prema hakerskoj etici dijele u tri osnove kategorije:

1. White hat hackers (bijeli šeširi)

Poznati su kao "dobri" hakeri, uvijek koriste svoje znanje za dobrobit

računalnogsustava. Iako "razbijaju" računalne sustave to rade kako bi oni bili još

višeoptimizirani i bolji. Surađuju s proizvođačima programa te im ukazuju na

nedostatkenjihovih programa. Također sudjeluju u stvaranju obrambenih mreža i

protupiratskezaštite. Obično završe kao vrlo dobro plaćeni mrežni administratori, programeri i

sigurnosni savjetnici. U SAD-u ih često zovu "geeks"(štreberi).

2. Gray hat hackers (sivi šeširi)

Oni su svojevrsni hibrid white i black hat hakera. Ponekad, iz zabave, probiju se

inaprave pomutnju u računalnom sustavu nekom neutralnom korisniku računala. Iakooni

misle da je ovakva vrsta aktivnosti bezazlena, posljedice toga što rade ih moguodvesti i u

zatvor.

3. Black hat hackers (crni šeširi)

Ovi hakeri su glavna prijetnja računalnim sustavima. Neki ih zovu i krekeri

(crackers).Oni šalju i izrađuju viruse, uništavaju podatke, napadaju Internet stranice i upadaju

utuđa računala. Pored toga black hats se bore protiv white hats-a (gray hats su u tome,kao i u

svemu, neutralni), osnovni cilj im je biti najbolji među "najgorima".Često su povezani s

kriminalnim podzemljem, često nelegalnim putem stjeću novac,[2.].

7

2.3. Detaljnija podjela hakera

Detaljnija i preciznija podjela hakera po nivou vještine rada na računalu i po sferi

entuzijazmai same etike hakiranja dijeli hakere na nekoliko osnovnih vrsta hakera.

1. Old school hackers (hakeri stare škole)

To su "old style" (staromodni) hakeri s MIT i Stanford instituta. Oni

predstavljajuhakere iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pravo su osvježenje među

ostalimhakerima, to su ljudi koji su pokrenuli hakersku revoluciju te ljudi kojima je

ciljdecentralizacija pristupakomunikacijama, sloboda informacija i najvažnije od

svega,koristiti računala za dobrobit čovječanstva.

2. Phreaker-s

Hakeri su ljudi fascinirani tehnologijom. U toj grupi postoje i ljudi koji su

se"specijalizirali"za telefonske uređaje. Telefon je nevjerojatno jednostavan uređaj, aliopet,

telefonski sustav na kraju žice je jedan od kompleksnijih sustava.Phreakeri imaju dugu

povijest, koja datira gotovo od samog izuma telefona, ali sdigitalizacijom i uvođenjem

računala u široku upotrebu, moć phreakera postala jeneograničena. U današnje vrijeme preko

računalnih phreaker programa phreakerinaizmjenično mogu pozvati sve moguće kombinacije

brojeva dok ne dobije pravukombinaciju za pristup određenom telefonu.

3. Krekeri

Krekeri su specijalizirani za provaljivanje u sustav. Mnoštvo hakera posjeduju

vještinuupada u drugo računalo, ali većina njih je to "preraslo". Postoji mišljenje

međuprogramerima da je veoma tanka crta između hakera i krekera, a osnovna razlikaizmenu

njih je što pravi hakeri grade stvari, a krekeri ih ruše.

4. Warezd00dz

Ovi hakeri su veoma slični krekerima iz razloga što se, kao i oni, bave

provaljivanjemu tuđi sustav. Razlika je što "Warezd00dz" napada točno određeni program.

Samnjihov pomalo neobičan naziv označava program ili aplikaciju u računalu.Specijalizirani

8

su za označavanje programa, pronalaženje njegovog serijskog broja inelegalnu distribuciju

korisnicima. Može ih se staviti u sam vrh računalne piratskeindustrije.

5. Haktivist

Haktivisam (riječ je nastala spajanjem riječi "hack" s riječi "activism") je

pokretnenasilnog korištenja ilegalnih ili legalnih digitalnih uređaja za političke svrhe. Onirade

virtualne sabotaže Internet stranica, "izvan upotrebe" i "redirect" napade i sveostalo što je

potrebno da promoviraju svoju političku ideologiju.

Slika 3. Sabotaža Internet stranice www.cnn.com za slobodu Tibeta,[6.]

6. Larval and newbie’s

Ovo su dvije grupe ograničenog znanja u svijetu računala. Zbog svog neznanja

čestokrše samu hakersku etiku, a da toga nisu ni svjesni. Pokušavaju naučiti što više o

računalima i hacku da bi dobili priznanje i status među ostalim hakerima. Ova vrstahakera je

nastala pojavom filma "War games" iz 1983. godine.

7. Script kiddies lamer

Kao što i samo ime govori, script kiddies lamer su maloljetni "dječji" hakeri.Njihovo

znanje o računalima je minimalno, a njihov motiv je čisto vandalske pobude.Njihova meta su

9

svi korisnici računala, bez osobitog razloga. Zbog nedostatka znanja inepoštivanja hakerske

etike nemaju mjesto u hakerskoj zajednici.

8. Cyberterrorists

Napadaju računala vlada ili visoko pozicionirana državana tijela (MUP, vojska), i

zračni promet u kontrolnim tornjevima. Često su povezani s nelegalnim putovima stjecanja i

prebacivanja novca. Rade isključivo za novac i iznajmljeni su za dio organiziranog kriminala

na Internetu.

9. Elite Hackers

To su pravi IT stručnjaci. Uglavnom su napisali mnoge od hakerskih alata, uključujući

skripte i ostale programe koje script kiddies lamer koriste. Pišu štetne sadržaje kao što su

virusi i crvi. Mogu prodrijeti u jake zaštićene sustave, uništiti podatke, napasti Internet

stranice i sl. Oni mogu čak i simulirati kao da je nečiji sustav hakiran. Elite Hackers su često

jako šutljivi i samozatajni. Dijele informacije s njihovim "podređenima" samo kad ih se

smatra dostojnim. To su najgori neprijatelji informacijskoj sigurnosti. Osnovni cilj im je biti

najbolji među "najgorima". Srećom, nema ih puno.

10

3. PROFILI NAPADAČA

Ljudi gaje razne stereotipe o hakerima, među najčešćima su sljedeća tri:

1. mladež koja nije dobro odgojena, oni su omladina kojima netko treba pokazati

praviput, ali ukupno gledajući, bezopasni su. Treba ih poticati da svoju inteligenciju

ikreativnost usmjere prema konstruktivnim ciljevima4

2. specijalisti za računalnu sigurnost. Hakeri znaju slabosti sigurnosti računala. Treba

ihzaposliti kao specijaliste za računalnu sigurnost i iskoristiti njihovo znanje za

obranuračunala

3. hakeri su razbojnici i treba ih tretirati kao i sve ostale razbojnike

Priče o zločestom tinejdžeru koji nema socijalni život je skup ekstremnih osobina koje

moguimati hakeri, te nikako ne predstavlja prosječnog pripadnika hakerske zajednice.

3.1.Fizički profil:

Većinom su bijelci, muškog spola (iako ima i ženskih hakera), imaju ispod trideset

godina,svijetle "računalne" puti, ponekad ekstremno debeli ili ekstremno mršavi.

3.2.Psihološki profil

Visoki kvocijent inteligencije, velika radoznalost i lakoća intelektualne apstrakcije.

Novasaznanja ih veoma stimuliraju. Vrlo su individualni i komforni. Sposobni su upijati

znanje iobraćaju pažnju na svaki detalj. Osoba koja ima prosječnu analitičku inteligenciju i

koja imasposobnost zapažanja detalja može postati odličan haker, dok kreativna osoba koja

nema tusposobnost nikad neće doseći vrhunski nivo hakiranja.

Hakeri nisu jednostrani, zanima ih bilo koja intelektualna tema, i podjednako

dobroraspravljaju o mnoštvu različitih tema. Hakeri ne poštuju autoritet i ne žele imati vezu s

ni čimšto je obvezujuće. Ne vole neodređenost, monotoniju i dosadne stvari koje prate život.

Vrločesto su jako dobro sređeni u vlastitom intelektualnom planu, ali su im ostali aspekti

životakaotični. Većinu hakera ne motivira novac. Privlače ih izazovi, njihov tip osobnosti

jeintuitivan, za razliku od tipa osobnosti koji dominira u njihovoj kulturi.

11

Hakeri nemaju sposobnost emotivne identifikacije s drugim ljudima. Često su

arogantni inestrpljivi. Ne vole kad ih opterećuju stvarima koji oni smatraju gubitkom

njihovog vremena.Dobri su u manipulaciji drugim ljudima, pogotovo phreakeri koji dolaze do

povjerljivihinformacija i zaporki tim putem. Hakeri imaju lošu naviku da stvarima pristupaju

iz tehničkogugla. Pošto su uvjereni da su uvijek u pravu, pogotovo kad je tehnika u pitanju,

vrlo sunetolerantni, što dolazi do svađa među hakerima (Unix hakeri preziru Windows sustav,

oldschool hakeri preziru Unix i Linux hakere…) što vodi do problema pri

uspostavljanudugotrajnog odnosa i ostvarivanju trajnijih veza. Proizvod toga nastaju

klasični"računalništreberi" (computer geek), depresivni, seksualno frustrirani i nesposobni za

odnos s drugima,koji su u manjini među hakerima.

3.3. Obrazovanje

Većina su studentski obrazovani. Informatika, elektrotehnika, fizika, filozofija,

matematika ilingvistika su njihovi omiljeni studiji. Postoje naravno i samouki hakeri koji

znaju biticijenjeni od studentski obrazovanih hakera.

3.4.Općenito o profilu napadača

Poslije 1995. i filma "Hakeri", hakeri padaju pod utjecaj rave, gothic i punk kulture.

To senajviše vidjelo u njihovom stilu odijevanja, a muškarci često imaju brade i dugu kosu,

dokžene hakeri nisu sklone šminkanju.Omiljena hrana hakera je hrana s puno začina (još

jedan stereotip je da su veliki ljubitelji tzv."junk food" hrane).Veliki su ljubitelji literature.

Najpopularnija je naučna i SF literatura.

Hakeri su u većini ateisti i agnostici ili židovi. Hakeri koji su religiozni trude se da se

nepridržavaju svoje religije.Politički su liberalno orijentirani, odbijaju ikakvu podjelu na

lijevu i desnu stranu, može se reći da ne poštuju vlast ni autoritet države.Nisu ljubitelji

fizičkih aktivnosti, izbjegavaju kolektivne sportove, među poželjnimsportovima su

planinarenje, jedrenje, bicikliza. Vrlo su tolerantni po pitanju seksualnog opredjeljenja u

odnosu na ostale kulture. Međuhakerima je mnogo homoseksualnih i biseksualnih

pripadnika.Veliki su ljubitelji kave i šećera, većinom ne konzumiraju cigarete i alkohol, skloni

su blagimdrogama.Ljubitelji su muzike, intelektualnih igara svih vrsta i video

12

igrica.Izbjegavaju sve proizvode kompanije Microsoft, ne vole laganu muziku, televiziju,

programske jezike COBOL i BASIC.

Hakeri su pripadnici cyberpunk potkulture. Cyberpunk je žanr znanstvene fantastike

fokusiran na računala i tehnologiju. Motivi na kojima se bazira su sukobi među hakerima,

umjetnainteligencija i velike korporacije koje kontroliraju svijet u budućnosti.

Krajem osamdesetihgodina prošlog stoljeća pojavili su se filmovi i video igrice

cyberpunk tematike, a početkomdevedesetih osobine cyberpunk-a prelaze na modu i

glazbu.Hakeri imaju i niz svojih časopisa među kojima je najpoznatiji časopis "2600", nastao

još1984. godine. Ime je dobio po 2600 MHz, koliko je proizvodila kultna zviždaljka John

Drapera kada je uspio prevariti telefonsku centralu. Postoji naravno i Internet izdanje časopisa

koji i dan danas bilježi rekordne posjete.

Vrijedan spomena je i časopis "Phrack" nastao 1985. godine, a vrlo je popularna i

Internet verzijahakerske enciklopedije, koja nudi definicije različitih pojmova koji se koriste u

hakerskoj zajednici. Od sedme umjetnosti, kultni status među hakerima imaju "WarGames"iz

1983. godine, "Hackers" iz 1995. godine i "Matrix" iz 1999. godine.

Slika 4. Kultni status među hakerima imaju: "WarGames" iz 1983. god., "Hackers" iz 1995. god. i "Matrix" iz 1999.God

13

4. MOTIVI NAPADAČA

Pojava i rast Interneta, posebice početkom devedesetih godina postaju glavno sredstvo

njihova komuniciranja, razmjene podataka i softvera, ali ujedno i medij koji je olakšao

dotadašnje i otvorio nove mogućnosti njihove nedozvoljene aktivnosti.

Motivi napadača su raznovrsni, a kreću se od "plemenitih" i bezazlenih do najnižih i

najopasnijih. Svojem djelovanju već od početka nastoje dati i političku dimenziju. Polazište

nalaze u slobodi informacija, što najčešće koriste za opravdanje svoje nezakonite djelatnosti.

Smatraju je općim dobrom i stoga ona mora biti dostupna svima, a oni su ti koji će to

osigurati borbom protiv informacijskog monopola. Oni su borci za znanje, branitelji ljudskih

prava i sloboda, demokracije, zaštitnici okoliša i sl. U tom smislu njihova je aktivnost

pozitivna, usmjerena isključivo na postizanje plemenitih ciljeva. Pritom zaboravljaju, svjesno

ili nesvjesno, da su upravo oni ti koji svojom djelatnošću često narušavaju i ograničavaju tuđe

slobode, prava čovjeka na privatnost, kao i druga temeljna prava i opće prihvaćene norme

suvremenog društva.

Neosporno je da često njihova aktivnost teži ostvarenju nekog plemenitog cilja ili je

rezultat puke radoznalosti, a da su pritom poduzete radnje bezazlene.1

No, čak i kad su njihovi motivi takvi, poduzeta aktivnost je nezakonita, a nerijetko zna

dovesti i do štetnih i opasnih posljedica i za one protiv kojih nije bila usmjerena, pa i za

društvo u cjelini.2

1 Britanskog studenta glazbe 16-godišnji Richard Prycea američki je Senat proglasio opsnijim od KGB-a, zbog kompjuterske provale u američki obrambeni i raketni sustav. Richard Pryce poslužio se običnim računalom, koje su mu kupili roditelji, da bi unaprijedio svoj studij. Uspio je naći šifru i izvući najstrože čuvane tajne iz glavnog zapovjedničkog stožera američkog zrakoplovstva, zatim iz istraživačkog centra, te iz zrakoplovnog stožera Griffiths u New Yorku, gdje se čuvaju osjetljivi podaci, npr. o umjetnoj inteligenciji. Njegov rad bio je tako opsežan da se sumnjalo kako radi po uputama ruske kontraobavještajne službe. Mladi hacker označen je kao najveća opasnost američkoj sigurnosti. Kad je provaljivača otkrila američko – britanska istraga, odmah je sve priznao, a sud u Londonu ga je osudio na 1200 funti kazne i zaplijenio mu je računalo.2Grupa kineskih hakera koja se naziva Hong Kong Blondes udružila se s američkom hakerskom grupacijom Cult of the Dead Cow (CDC) u nakani da poboljšaju stanje ljudskih prava u Kini. Glasnogovornik Oxblood Ruffin inače član CDC-a, na privremenom radu kod suvremenog društva "honkoških plavuša", objašnjava kako ovi mladi hakeri ne žele stvarati kaos, anarhiju, svrgavanje vlade, itd. već im je jedini cilj borba za ljudsko dostojanstvo. Iako Ruffin nije preuzeo odgovornost za hakerski napad na komunikacijski satelit Narodne vojske Kine, ustvrdio je kako je osobno vodio dnevnik napada na satelit. Benigni hakerski napad na satelit trebao je samo predstaviti moć kojom ovi mladi hakeri raspolažu.

14

Vrlo često su u pitanju asocijalne osobe, zatvorene u sebe, kojima takve aktivnosti

služe za samodokazivanje, pokazivanje neke svoje moći i superiornosti. Mladi ljudi, okrenuti

sebi, u sredinama u kojima im se ne posvećuje dovoljna briga gube vezu sa stvarnošću i

nastoje to nadoknaditi na druge načine. Sve više vremena provode za računalom a manje u

društvu, što naposljetku dovodi do gubitka veze sa stvarnošću i rezultira takvim njihovim

ponašanjem.

O utjecaju novih tehnologija i novog načina komuniciranja na psihu ljudi, kada to

prijeđe granice uobičajenog korištenja u svakodnevnom životu, postoje brojne studije koje

upućuju na sve štetne posljedice tog stanja. To je pitanje koje se danas više ne može rješavati

samo u okviru obitelji, već je potrebna šira društvena akcija, posebice u obrazovanju, kako bi

se tom problemu pristupilo sustavno i počelo ga se učinkovito rješavati.

S druge pak strane, postoje oni čiji motivi i poduzete radnje nisu nimalo bazazleni. Oni

svjesno i namjerno krše pravne i druge norme ponašanja, pri čemu se ne biraju sredstva da bi

ostvarili svoje ciljeve. Nerijetko se u tu svrhu služe prijevarom, ucjenom, špijunažom i

drugim nedozvoljenim i opasnim radnjama, kako bi zadovoljili svoje osobne interese.

Koristoljublje, nažalost, postaje sve češći motiv hakerske djelatnosti.

Motivacija napadača predstavlja poticajni razlog, odnosno pobudu za izvršenjem

računalnog napada. Poznavanjem motivacije napadača može se doći do mnoštva zanimljivih

informacija o tome što, kada i gdje će napadač vjerojatno napasti. Poznavanje ovog područja,

pomaže u odgovarajućem poboljšavanju sigurnosnih mjera i smanjenju mogućnosti

eksploatacije sigurnosnih rizika sustava,[1.].

U ovom poglavlju predstavljena je većina najočiglednijih motiva zbog kojih napadači

izvršavaju računalne napade:

1. Zabava

Određene skupine napadača izvršavaju računalne napade nanoseći štetu iz čiste

zabave. Pod pojmom zabava obuhvaćamo i izazov, vandalizam, uzbuđenje i sl. Iako na

prvi pogled nije prepoznatljivo što u računalnom napadu pruža zabavu, to je upravo razlog

zbog kojeg napadači s ovim motivom uspijevaju ostvariti svrhu svog napada.Naime,

sigurnosne mjere često su usmjerene na npr. zaštitu novčanih dobitaka sustava, dok

napadači zaobilaze sigurnosne mjere jer motivi njihovih napada nisu nužno usmjereni na

iste predmete, u ovom slučaju na novčanu korist.15

2. Korist

Direktno suprotna skupina napadača u odnosu na napadače koji izvršavaju računalne

napade iz zabave su napadači s točno određenom svrhom napada, kao što su financijska

korist, određena moć, status, špijunaža i sl. Karakteristično za napadače s ovom

kategorijom motivacije je da su to često osobe s već stečenim izvrsnim i širokim znanjem

na području računalne tehnologije, a koje primjenjuju u točno određene svrhe.

3. Osveta

Neki od napadača su motivirani iskrivljenim shvaćanjem pravde, odnosno

osvećivanjem žrtvi računalnog napada. Napadači s ovim motivom osjećaju se na neki

način uvrijeđeno ili oštećeno te, s druge strane, osjećaju se potpuno pravedni u radnjama

koje izvršavaju. Jedan od najzastupljenijih primjera ove skupine su zlonamjerni legitimni

korisnici sustava, npr. zaposlenik određene organizacije koji obavlja poslove inženjera

sustava u informatičkom odijelu. Napadač s ovim motivom i koji dobro poznaje računalni

sustav, izuzetno je opasan po sigurnosni sustav.

4. Znatiželja

Kod mnogih napada napadača na sigurnost računalnih sustava poticajni razlog za

izvršenje napada je znatiželja. Često napadači s ovom motivacijom su vrlo zainteresirani i

zaneseni znanjima na području računalne tehnologije te izvršavaju napade sa svrhom

praktične provjere stečenog znanja. Naime, napadači iz znatiželje žele saznati na koji

način stvari funkcioniraju, što su u mogućnosti napraviti, koliko je ciljani sutav osiguran

itd.

5. Samodokazivanje

Pobuda za izvršenje računalnog napada kod određenih skupina napadača je potreba za

samodokazivanjem. Samodokazivanje predstavlja potrebu za potvrđivanjem vlastitog

znanja na području računalne tehnologije samom sebi, određenoj osobi ili javnosti. Razlog

ove motivacije vjerojatno je u prirodi ljudskog bića,[4.].

16

5. ZAKLJUČAK

Haker, bio dobar ili loš, produktivan ili destruktivan, od samog početka ubrzano gura

tehnologiju ka napretku. Nekada na pozitivan način, pisanjem besplatnih programa,

eksperimentirajući s mogućnostima računala ne ugrožavajući nikoga, a nekad se taj napredak

ostvaruje i kroz destruktivne aktivnosti, kao što je "obaranje" sustava, mreža…navodeći one

koji su zaduženi za njihov nastanak i sigurnost da rade još napornije.

Ipak mišljenje stručnjaka je kako to nije opravdano, te da štete koje hakeri takvim

upadima uzrokuju su previše velike da bi bile korisne, a njihova kriminalna aktivnost se ne

može smatrati uslugom. Oni tvrde da i sami upadi u sustav bi bili uznemirujući zato jer

korisnici sustava i administratori žele biti sigurni da ništa nije oštećeno, a za to bi im trebalo

zasigurno dosta truda i vremena. U današnjem svijetu posebno zabrinjava, a vjerojatno će i u

budućem razdoblju biti sve veći problem u razvijenim zemljama a to je povezanost hakera s

organiziranim kriminalom.

Hakerom ne može svatko postati. Za to je potreban jedan preduvjet a to je radoznalost

i to ona dječja radoznalost koja tjera um da se napregne izvan granica mogućnosti. Pošto

znanstvenici tvrde da prosječan čovjek koristi samo 10% mogućnosti svog mozga, hakeri

spadaju u grupu ljudi koji svoj mozak koriste izvan tih 10%. Također svaki programer nije

nužno i haker. Hakerski profil je specifičan spoj ekspertnog znanja i dječjeg pristupa životu.

Iz te kontradiktornosti se razvija jedna neobična psiha voljna da nauči, utvrđuje naučeno i

zatim uči dalje. Također, ljudi se plaše nečega nepoznatog. Način na koji računala

funkcioniraju su još uvijek za većinu populacije nepoznati, iako ih svakodnevno koristi, jer im

je bitna samo funkcionalnost neke stvari. I vjerojatno im neće ni postati poznati jer je

suvremeni čovjek postaje sve ljeniji. Ipak, zahvaljujući pojedincima, tehnologija svakodnevno

dobija svoje nove aspekte, bilo od vladinih istraživačkih centara, bilo od pojedinaca koji sjede

za računalom u svojim kućama i istražuju.

Ukoliko netko tvrdi da je haker, ne treba se uplašiti ili ga osuditi. Tučinjenicu treba

primiti sa dozom skepticizma, jer se pravi haker rijetko kad javno deklarira kao haker.

Međutim, ako se ispostavi da dotična osoba zaista vlada hakerskim vještinama, ako ništa

drugo, vrijedna je poštovanja zbog truda uloženog da bi se došlo na taj nivo.

17

6. LITERATURA

1. Dragičević D., Kompjuterski kriminalitet i informacijski sustavi, 3. izd. Zagreb : IBS, 2004.

2. CARNet CERT, Zabavni sadržaji preko Interneta kao izvor opasnosti od napadača, 2008.

3. Marin Perko, Diplomski rad, "Hakeri,gospodari Interneta", 2008.

4. Boris Sviličić, Magistarski rad, Prepoznavanje i klasifikacija sigurnosnih rizika računalnih sustava, 2003.

5. http://afflictor.com/tag/steve-levy/(siječanj 2012. god.)

6. http://techgeek.com.au/2008/04/21/anti-cnn-group-hacked-sports-sites/(siječanj 2012. god.)

18