more nade • s l i k e 1985 – 2012. - MSUV :: МСУВ · PDF fileravo i daju...
Transcript of more nade • s l i k e 1985 – 2012. - MSUV :: МСУВ · PDF fileravo i daju...
m o r e n a d e s l i k e 1985 2012.
Novi Sad, 2012.
7
O meu/prostoru izmeu slikara i slike
Postoji teza o tome kako pojedini slikari vremenom ponu da lie na
vlastite slike. Ili je, mogue, obratno. Svejedno. Tek stepen identifikacije
autora i dela vremenom postaje ono mesto prema kom se vrednuje i sve
ostalo: kako sama umetnost tako i umetnikov ivot. U dobroj meri ta-
kav je sluaj i sa novosadskim slikarom Draganom Jankovom (1961) koji,
delujui iz drugog plana, voljno izolovan i dosledan u svojoj reenosti da
kad god je to mogue izbegava medije, itav svoj umetniki ivot provo-
di tragajui za odgovorima na pitanja o samom smislu/svrsi umetnikog
postojanja.
Okrenut vlastitim mikronarativima, poev od svoje prvoizlagane slike
Bonjour Monsieur Dragche iz 1985. pa sve do danas, Jankov svojim radom
pokuava da reafirmie onu romantiarsku i idealistiku predstavu po
kojoj umetnik jeste (ili treba da bude) vesnik i glasnik nekog drugaijeg,
svakako boljeg i lepeg sveta. Duboko lian odnos prema svetu, ba kao i
stalno preispitivanje sebe, odnosno vlastitog mesta i uloge u tom (takvom)
svetu, kod Jankova rezultira specifinom umetnikom situacijom u ko-
joj se neprestano prepliu realno i izmatano, zamiljeno i doivljeno,
umetnost i kultura, slikar i model... Posmatrajui i tretirajui sliku kao
estetski objekt, Jankov se opredelio za umetniki pristup prema kome bi
njegovo slikarstvo mogli identifikovati kao slikarstvo malih, ponekad go-
tovo neprimetnih pomaka, gde se iskustvo sveta doivljava prevashodno
kao iskustvo lepog, dok se sama funkcija umetnosti sastoji u izazivanju
estetskih ideja (Taljabue). eznui za poznatom matisovskom foteljom
Neboja Milenkovi
8
za odmaranje, lina mitologija ovog
slikara sva je okrenuta kontinuitetu
shvatanja po kom umetnost ne treba
da bude ve jeste lepa. Stoga je-
dan od konstitutivnih (likovnih) ele-
menata Jankovljevog slikarstva jeste i
tiina biti tih u svetu u kom mnogo
bolje prolaze bahatost i glasnost, za
Dragana Jankova predstavlja etiki i
estetiki izbor i ideal.
U fokusu panje Jankova kao slika-
ra nalazi se mali, obian ovek
najee je to upravo sam umetnik
sa njegovim svakodnevnim: enjama,
nadama, (povratnim) seanjima, sim-
patijama, empatijama, melanholijom.
Takoe, Jankov itekako dri i do, u
dananjem slikarstvu zapostavljenih,
kategorija poput: harmonije, sklada,
tiine, romantike, ljubavi, inspiraci-
je... Ukoliko je atmosfera ono to
presudno odreuje karakter (prirodu)
jednog slikarstva, onda bi, u sluaju
Dragana Jankova, ta atmosfera bila,
recimo, najblia onoj specifinoj Mit-
teleuropskoj melanholiji koju, reci-
mo, nalazimo u knjigama Miroslava
Krlee, Miloa Crnjanskog ili Danila
Kia.
Pred slikom Plavi vulkan, Akademija umetnosti / In front of the painting Blue Volcano, Academy of Arts, Novi Sad, 1986.
Katalog prve samostalne izlobe / First solo exhibition catalogue, Trogir, 1986.
9
Bonjour Monsieur Dragche
Jankovljeve slike/prizori/predstave,
najee svedene na tek nekoliko
osnovnih elemenata, intimistika su
svedoanstva o svakodnevnim nadan-
jima, strepnjama i enjama oveka
koji je, gotovo programski reen da,
umesto prihvatanja realnosti sveta u
kom ivi, konstruie vlastiti slikarski
svet, odnosno paralelnu (slikarsku) re-
alnost.
Svejedno da li je re o crtanim slika-
ma ili pak bojenim crteima, kad je
o tematskom repertoaru re, za Dra-
gana Jankova slika predstavlja (post-
aje) meditativni prostor, pretpostav-
ljeno stecite i sredite ureenosti,
harmonije i reda sasvim drugaijih
od onih s kojima se umetnik sree u
takozvanoj realnosti. Jankov, kako
sam kae, svojim slikarstvom nastoji
da osvetli i produi sve one lepe tre-
nutke neoekivanog mira koji ovom
slikarstvu, vidno metafizikom, up-
ravo i daju specifine: tonove, boje,
mirise, obrise, esto ak i glasove
koji dolaze iz prolosti (svejedno da
li doivljene ili izmatane) kada je
Zen cubisme, crte / drawing,1985.
Sa Igorom Antiem pored spomenika Teodoru erikou / With Igor Anti, at Thodore Gricaults Tomb, Paris, 1987.
11
i sama umetnost (slikarstvo) imalo drugaiji tretman, ulogu i znaaj. Ovakve Jankovljeve tenje dodatno su naglaene i na verbalnoj ravni, samim nazivima slika, ne retko ispisanim na samim platnima. Navodim samo nekoliko karakteristinih primera: Dan ispran kao staklo, Stalkero-vo dvorite, More moje mladosti, Plivaj, plivaj delfinu, Autoportret sa delfinom, Slikar i model, Pogled iz mog ateljea, Pogled sa moje terase, U jesen dolazi jesen...
Same emocije na ovim slikama nikad nisu predstavljene eksplicitno. Kod Jankova prizori su uvek uzdrani, bez preterane verbalne drame, oieni i svedeni, poto njegova namera ustvari i nije ta da se bavi dogaajima
kao takvim ono to ovog slikara prevashodno zanima jeste atmosfera. On nije toliko zaokupljen samim (vizuelnim) prizorima koliko mu je stalo
do toga da pokua da predstavi vizuelna stanja onaj specifian timung u koji zapadaju i u kom zapravo jedino odistinski i ive njegove junakinje i junaci. Otuda je i sama ikonografija ovog slikarstva prilino svedena. Na prvi pogled, ak bi se moda moglo zakljuiti kako je ovde re o otuenom, hladnom slikarstvu, o emu u predgovoru za katalog jedne od Jankovljevih izlobi pie i Irina Suboti: Jankov je ikonografski sloj svo-ga slikarstva pretoio u prividno otuenu, hladnu sliku, uprkos mnotva detalja. Ta otuenost ili hladnoa rezultat su velike uravnoteenosti i smirenosti koje vladaju predstavom, izvesne dublje i vie harmonije od jednostavne usaglaenosti forme koje se nadovezuju jedna na drugu, ili jedna iz druge proistiu. Tu harmoniju ine geometrizovane strukture cele kompozicije u elegantnim izduenjima, sa stilizacijama koje su re-zultat steenog iskustva modernih vremena i gde oevidnu ulogu ima poimanje i apsorbovanje primitivne umetnosti kao izvora koji hrani i iri
vizije.1
1 Irina Suboti, Dragan Jankov: slike i crtei, predgovor u katalogu, Likovna galerija Dannia art, Beograd, mart/april 1994.
12
Svedene naracije, sa akcentom na
nekoliko osnovnih elemenata, vizu-
elna struktura Jankovljevog slikarstva
zasnovana je na prizorima i iskust-
vima pohranjenim u autorovoj vi-
zuelnoj memoriji. Ta duboko lina
memorija pojavljuje se kao rezervoar
slika, scena, kadrova, prizora, fle-
bekova, snovienja, matarija... Vi-
zuelni repertoar u kom Jankov trai i
nalazi osnovne motive (elemente) za
svoje slike svoja izvorita ima i u is-
toriji umetnosti (bilo u nagovetajima
ili pak u skrivenim i poluskrivenim ci-
tatima kod njega su prisutne i remi-
niscencije na dela Save umanovia,
Kazimira Maljevia i drugih), filozo-
fiji, knjievnosti, muzici, ba kao i
scenama iz pojedinih, njemu svakako
veoma bitnih filmova (kao to su, na
primer, Stalker ili Rubljov Andreja
Tarkovskog). Takoe, Dragan Jankov
posveen je i izuavanju pravoslavnog
ikonopisa, ba kao i istonjake
ivotne zen budistike filozofije s
kojom deli istu sklonost ka iskustvu
oduzimanja.
Sutina autorskog napora Dragana
Jankova sastoji se upravo u tenji/Devojka sa Maljevich haljinom / The Girl with the Malevich Dress
13
nastojanju da se prizori i iskustva steena posredstvom (popularne) kul-
ture usklade i upodobe (harmonizuju) sa (bilo realnim ili izmatanim)
prizorima iz slikareve ivotne i umetnike svakodnevice. Tako se, u svom
krajnjem ishodu, njegovo slikarstvo moe identifikovati i kao duboko
lina, intimna ispovest o (ne)dosegnutom skladu. Taj sklad ono je za im
Dragan Jankov traga decenijama nenametljivo, strpljivo, bez naglih
rezova ili neoekivanih zaokreta.
Na osnovu navedenog ne bi bilo pogreno primetiti kako Dragan Jankov
ponekad moda podsea upravo na onog istonjakog zen slikara i uitelja
koji je, pozvavi prijatelje u nameri da im saopti neto vano, kad su
gosti stigli, oekujui najavljeno, misteriozno nestao sve dok ga u jed-
nom trenutku nisu ugledali kako zamie za okuku uske staze naslikane na
jednom od njegovih platana. Naravno, maui im pri tom.
Postavka izlobe u Galeriji savremene likovne umetnosti / The exhibition setting at the Gallery of Contemporary Fine Art, Novi Sad, 1993.
14
15
On the Inter/Space between the Artist and the Painting
There exists an argument on how some painters eventually begin to
resemble their paintings. Or possibly, vice versa. No matter. Only the
degree of identification between the author and the work, in time,
becomes the place according to which everything else is valued: art
itself - and the artists life, as well. This is also largely the case with the
Novi Sad painter Dragan Jankov (1961), who, acting in the background,
voluntarily isolated, and consistent in his determination to, whenever
possible, avoid the media, spends his entire artistic life in search
of answers to questions about the very meaning/purpose of artistic
existence.
Facing his own micro-narratives, starting from his first exhibited painting,
Bonjour Monsieur Dragche, in 1985, until today, Jankov, through his
work, tries to reaffirm that one romantic and idealistic