MOLITVA GOSPODNJA: OČE NAŠ -...
Transcript of MOLITVA GOSPODNJA: OČE NAŠ -...
1
Predgovor
Dr. Martin Luther, poznat pionir reformacije i jedan od onih koji je promijenio
smjer njemaĉke povijesti, u svom je svakodnevnom ţivotu ovisio o molitvi. «Ako
popustim i provedem samo dva sata svakog jutra na molitvi, Ďavao pobjeĎuje tijekom
tog dana. Mnogo toga treba učiniti i ne mogu uspjeti ukoliko ne provedem na molitvi
bar tri sata». Tako su se molili i drugi Boţji ljudi.
Uĉenici su išli k Isusu i molili: «Gospodine, nauči nas moliti»(Lk 11,1). I mi
idemo Njemu, iako se osjećamo nemoćni i nesposobni pred Njim, i slušamo Njegov
njeţni i blagoslovljeni glas, koji nas uĉi i vodi u sjajan i bogat hram. Kako je to
jednostavno, ali kako duboko, bezgraniĉno, veliĉanstveno i savršeno. Otvorimo
Njemu svoje srce da nam On moţe dati svoj dar, dar molitve, divno nebesko blago,
koje mijenja naš ţivot kao što je promijenilo ţivot dr. Martina Luthera. U tome
imamo sve što trebamo za vjeĉni ţivot.
Veoma je vaţno imati pravo zajedništvo s Bogom po Isusu Kristu. Kad ĉitaš
Bibliju, onda ti Bog govori, a kad se moliš, onda ti govoriš Bogu. Tako upoznajete
jedan drugoga za vjeĉnost.
Moja je ţarka nada i molitva da ova knjiga bude blagoslov i da zapali tvoje srce,
draga ĉitateljice i dragi ĉitatelju, za redovitu revnu molitvu za sebe i za tvoje bliţnje,
sestre i braću, koji hodaju bez nade i cilja u ovom mraĉnom svijetu te još ne poznaju
Isusa Krista kao našeg jedinoga Spasitelja koji će uskoro doći po svoje vjernike.
U Slavonskom Brodu u jesen 2001.
Marja Mrĉela
mr.
2
UVOD U MOLITVU
1.Teška vremena nas uče moliti.
Zašto trebamo molitve? Neki misle da nas sam ţivot tjera da se molimo. Kad
smo nesigurni i osjećamo gorku stvarnost svagdašnjeg ţivota, patnje, nevolje,
tjeskobe rata ili kad upoznajemo našu vlastitu nesposobnost, slabost i nemoć, traţimo
pomoć i spasenje od viših sila. "Tjeskoba pouĉava siromašnu ţenu da se moli. Strah
moţe djelovati da i ateist sklopi svoje ruke."
Teška vremena pogoduju stvaranju molitava. Ali mnoge od ovih molitava su
samo vapaj u zrak. Ĉim poteškoće proĊu, sve se zaboravlja. To se dogodilo i za
vrijeme rata. Mnogi ljudi su u svojim poteškoćama i patnjama plakali i vapili Bogu u
crkvi u Brodu, ali kad je sve to prošlo, zaboravili su Boga u ĉijoj je ruci sve i
Njegovu pomoć, tako da više ne trebaju ni Boga ni crkvu.
Neobraćeni rado prihvaća pomoć kad se radi o prolaznim dobrima. Ali ako mu
Bog nudi duhovnu pomoć, odmah se okreće i bjeţi zastrašen daleko od Njega. I neće
se obratiti.
Bog ljubi i svoje neprijatelje. Kad On vidi grešnika u ispraznim radostima, u
tuzi, razoĉaranjima, trpljenjima, brigama, kad vidi kako je neodoljivo nošen
nemilosrdnim tokom ţivota prema vjeĉnoj muci i kad ga ponizuje, umrtvljuje
njegovo srce, lomi njegov ponos i njegovu ludu uobraţenost, krik njegove nemoći
penje se do Njega. Bog ĉuje. On se naginje prema nesretnom stvorenju da mu ponudi
svoju pomoć.
2. Čovjekova bespomoćnost
Prva je i najsigurnija karakteristika srca koje se moli bespomoćnost. Molitva je
za one koji su bespomoćni. Ona je njihov posljednji izlaz, zaista posljednji. Obiĉno
najprije sve pokušamo prije nego se odluĉimo na molitvu.
Slabost i molitva su nerazdvojno vezane jedna uz drugu. Samo onaj zna moliti
koji stvarno vidi svoju nemoć. Naša nemoć je najbolja molitva koju moţemo
ponuditi Bogu. Izravan zov našega srca Njegovu srcu bolji je od svih rijeĉi i
oblikovanih molitava. Ĉim postanemo svjesni svoje slabosti, Bog nas ĉuje i ţuri nam
u pomoć.
Molitva je za bespomoćna grešnika koji više ne izbjegava suoĉavanje s Bogom;
prosvijetljen svjetlošću odozgo prisjeća se malo po malo svih svojih grijeha, shvaća
da je njegovo srce provalija pokvarenosti, spoznaje svoju nepokajanost i hladnoću,
svoju ravnodušnost, svoju pobunu protiv Boga, odbojnost koju osjeća prema ĉitanju
3
Biblije i molitvi, svoju slabu volju prema stalnoj privlaĉnosti grijeha. Kao svi, i on
viĉe Bogu u svojoj nevolji.
Naše je stanje slabosti i grešnosti jedan od bitnih elemenata našeg molitvenog
ţivota i našeg odnosa s Bogom. Dokle god smo svjesni toga, nećemo biti pobjeĊivani
poteškoćama niti prestrašeni najmanjom zaprekom niti muĉeni bilo ĉim što bi nas
moglo raţalostiti. Donosimo to sve Gospodinu ne oĉekujući ništa od sebe, nego sve
od Njega. To znaĉi otvoriti Njemu vrata svoga srca dozvoljavajući Mu da upotrijebi
svoju ĉudesnu moć.
Ipak, mi nekada optuţujemo Boga, jer On dopušta ovo i ono. Sile su patnje,
grijeha i smrti sile neprijatelja, Sotone, koje su se gurale u Boţji dobar poredak
stvaranja. To nije Boţja volja, ali On to dopušta. Ipak je sve to u Boţjim
svemogućim rukama i kad njegova ruka takne ĉovjeka ili stvari, dogaĊaju se velike
promjene. Patnja se promjeni u poziv ili iskušenje. Ali iza toga je divno obećanje
Boţje: "Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će
vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod da je moţete podnijeti." (1 Kor 10,13).
3. Vjera
Sljedeći bitni element molitvenog ţivota je vjera. Napisano je da je «bez vjere
nemoguće ugoditi Bogu, jer onaj koji ţeli pristupiti Bogu, mora vjerovati da postoji
Bog i da nagraĎuje one koji ga traţe» (Heb 11,6). Nema molitve bez vjere ma kako
velika bila naša slabost. Vjera sjedinjena sa slabosti raĊa molitvu. Naš će vapaj bez
nje biti uzaludan poziv koji se gubi u noći.
Biblija sadrţi mnogobrojna mjesta koja pokazuju kako treba postupati u pogledu
molitve vjere. «Zaista, kaţem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne
samo ono što se dogodilo smokvi nego će se, ako reknete ovoj gori: Digni se odatle i
baci se u more! - to i dogoditi. Sve što vjerom zamolite dobit ćete» (Mt 21,21-22).
«Ne rekoh li ti da ćeš vidjeti slavu Boţju ako budeš vjerovala?» (Iv 11,40). «Idi!
Neka ti bude kako si vjerovao!» (Mt 8,13). «Neka ište (mudrosti) s vjerom bez ikakva
sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiţe i tamo
–amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina, jer je čovjek
s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim» (Jak 1,6-8).
Prava vjera obraća se izravno Kristu. To je prva, posljednja i najsigurnija
oznaka ţive vjere. Grešnik nema drugo osim svog grijeha i svog trpljenja, kako mu to
Boţji Duh jasno otkriva. Umjesto da bjeţi od Boga i svoje vlastite odgovornosti, kao
što je to ĉinio prije, on dolazi Isusu sa svim svojim teretom grijeha i nevolja
pokazujući da ima vjere. A u Iv 6,37 stoji: «A tko doĎe k meni, sigurno ga neću
4
izbaciti van». I u 1 Iv 1,9 stoji: «Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i
pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.»
Sada dolazimo do spoznaje da za molitvu nije potrebna velika vjera. Imamo je
dovoljno kad nas tjera osjećaj slabosti Isusu. Prava molitva nije drugo nego
sjedinjenje vjere i slabosti. Eto, to znaĉi vjerovati.
Ipak, stanje sumnje i unutrašnje neizvjesnosti u kojoj se ĉesto nalazimo u
trenutku molitve smatramo nedostatkom vjere. Na ţalost, ovo gledište je vrlo
rašireno i moţe izazvati zbrku i postati štetno za naš molitveni ţivot. Nemojmo
zamijeniti nevjeru i sumnju. Nevjera je djelo volje, koje se sastoji u odbacivanju
vjerovanja, tj. u odbacivanju priznanja svojih potreba, spoznaje svoje slabosti i
dolaţenja Isusu te sasvim jednostavnog ispovijedanja svog grijeha i svoje bijede.
Sumnja je, nasuprot, isto što i muka, trpljenje i slabost koje ĉesto osujećuju
vjeru. Mogli bismo je nazvati nevoljom, mukom i jadom vjere. Svako Boţje
ispitivanje kušnjom trebalo bi biti za naše dobro, pa i u svezi vjere. Ono nije toliko
opasno kako mi to mislimo. Ono nije štetno ni za vjeru ni za molitvu ako nas ĉini
slabijim. To je samo za dobro. Ma kako to ĉudnovato bilo, ova je slabost upravo
pokretaĉ koji nas nuka na ozbiljnu molitvu.
4. Što je molitva?
"Molitva je neposredan, ponizan i iskren razgovor naša srca s Bogom." Ona
nije monolog, kao što je to ponekad djetetov govor u strahu ili
starĉev kada nema s kim razgovarati, već dijalog, kao kada
otac i dijete razgovaraju hodajući. Sjetimo se kakav je bio naš
odnos s našim zemaljskim ocem. Otvoren, topao, blizak, pun
ljubavi.
Bog ne vidi samo naš vanjski izgled, već i srce. U molitvi
se glas nebeskog Oca ĉuje mnogo prije negoli naš glas. On
prvo nama govori. Npr., Samuel je bio siguran u to i molio je:
"Govori, sluga tvoj sluša", nije molio nestrpljivo: "Ĉuj
Gospodine, tvoj sluga govori"(1 Sam 3,10). Taj razgovor
vjernika s Bogom moţemo opisati crteţom:
Bog nam govori u Bibliji a mi njemu molitvom.
«Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k
njemu i večerat ću s njim i on sa mnom» (Otk 3,20). U ĉitavoj Bibliji nema teksta
koji bi bacao više svjetla na pitanje molitve od ovog. To je kljuĉ koji otvara vrata i
RAZGOVOR VJERNIKA
S BOGOM
BIBLIJA
VJERNIK
MOLITVA
BOG
5
omogućuje pristup u to blagoslovljeno i sveto podruĉje. Moliti se znaĉi: jednostavno
otvoriti vrata i dozvoliti Isusu da uĊe u naše srce i da se pribliţi našim potrebama,
dozvoliti Mu da se zauzme, pokazujući svoju moć. Otvoriti vrata Isusu ne zahtijeva
mnogo snage. Dovoljno je samo htjeti.
Naše molitve nisu uzrok da On djeluje, naprotiv, On je taj koji nas nuka na
molitvu. On kuca i tako izraţava svoju ţelju da uĊe i ostane kod nas. Naše molitve,
konaĉno, nisu drugo nego odgovor na Njegovo traţenje.
Ovo opet donosi svjetla u staru proroĉku rijeĉ: «Prije nego me zazovu ja ću im
se odazvati; još će govoriti, a ja ću ih već uslišati» (Iz 65,24). Prije negoli smo zvali,
Bog nam u svojoj milosti objavljuje svoje namjere prema nama. On kuca da bismo u
molitvi otvorili svoje srce kao odgovor na njegov poziv i primili dar koji nam je
namijenio.
Bit kršćanske molitve je Boţje traţenje. Iza svake prave molitve leţi razgovor
koji Bog zapoĉinje s nama: "Moje mi srce govori: Traţi lice njegovo! Da, lice tvoje,
o Gospodine, ja traţim!˝ (Ps 27,8) I mi traţimo i govorimo Bogu jednostavnim
rijeĉima kao njegova djeca i pouzdajmo se u ono, što je Isus Krist uĉinio za nas na
kriţu i dozvolimo da bude Boţja volja kao što se Isus molio: "Oče! Ako hoćeš,
otkloni ovaj kaleţ od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!" (Lk 22,42)
Tada se mi molimo Bogu u ime Isusa, kao što kaţe Ivan: «I što god zamolite u
moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu»(Iv 14,13). Traţimo sve što hoćemo.
Ime Isus ne samo da nam daje pravo da stanemo pred Boga nego da molimo od
Njega sve što nam treba. Moliti u ime Isusa znaĉi da smo mi Boţja djeca po zasluzi
Isusa na kriţu, da je Bog naš Otac i da nam pripadaju sva obećanja koja su dana u
Boţjoj rijeĉi.
Kad nauĉimo moliti u ime Isusa, naš će se stav sasvim promijeniti. Uslišanje
molitve neće više sprjeĉavati naša mala vjera, ţar i ljubav, jer ti nedostaci otkrivaju
našu slabost koja je temelj svake molitve. Nećemo više upadati u istu zbrku kada nas
Duh molitve upozorava na popuštanje i ravnodušnost, nego ćemo se moliti uvijek
više da bi Isus imao pun pristup do naše nevolje i nemoći. Tada će se dogoditi nešto
divno. Naši trenuci molitve pretvoriti će se u prave oaze, gdje će se naša duša
odmarati do nogu Isusovih i trud molitve postat će nam radost.
Molitva je disanje duše, sredstvo kojim se Bog sluţi da od našeg osušenog i
uvenulog srca uĉini dostojan dom za svoga Sina. Molitva se nalazi u duši mnogo
prije nego što se izrekne rijeĉima, a ostaje tamo i nakon što su posljednje rijeĉi prešle
preko usta. Molitva je unutrašnji stav po kome Bog odmah prepoznaje naš zov
upućen Njegovu srcu.
6
Što je molitva? Pontoppidan odgovora: "Molitva je jednostavno razgovaranje
čovječeg srca s Bogom". To je sasvim toĉno. Tu otkrivamo tri vaţne stvari:
1. Molitva je razgovor s Bogom. To nije razgovor u zrak. Biblija piše: "Uho
nije Bogu otvrdnulo da ne bi čuo"(Iz 59,1). Molitva nije ĉitanje ni predavanje Bogu,
niti mala propovijed. Molitva je razgovor s Bogom. Zajedništvo je uzajamno. U
molitvi mi govorimo Bogu i On se objavljuje nama. Imamo nekoga tko nas sluša.
Pred njime moţemo biti baš takvi kakvi jesmo, bez maštanja. To je ţivi kontakt s
Njim i ĉesto osjećamo Njegovu prisutnost i blizinu. U tome je bogatstvo i blagoslov
molitve koja daje molitelju snagu i mir.
2. Molitva je jednostavan razgovor s Bogom. Nije bitno je li molitva dobro
oblikovana ili ne. Nebeski Otac sluša svoje dijete iako su rijeĉi djeteta sasvim
zbrkane. Bog ne ispravlja naše molitve kao što nastavnik ispravlja uĉenike u školi.
Što je molitva jednostavnija to je bolja, jer tada nestaje sve umjetno i neprirodno.
"Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio od mudrih i umnih a
objavio malenima" (Mt 11,25). Nekada molitva moţe biti kao uzdah ili plaĉ, kao što
je bila u Starom zavjetu pri Aninoj molitvi. Izlijevala je svoje srce Bogu bez glasa. I
Bog je uslišao njezinu molitvu. Anino srce se promijenilo. Tako i Bog mijenja i naša
srca.
3. Jednostavan razgovor s Bogom dolazi iz srca. Svaka prava molitva je stvar
srca. Ako ona ne odlazi iz srca, to su samo prazne rijeĉi, a ne prava molitva. To
trebamo zapamtiti i kad razmatramo, npr., molitvu "Oĉe naš". Mnogo puta mi krivo
molimo ovu molitvu. Samo ĉitamo tu molitvu, ali istovremeno mislimo na nešto
drugo. Ne molimo razmišljajući u našem srcu. Teško je usredotoĉiti svoje misli na
molitvu Oĉe naš. Ali, dobro je zapamtiti da je prava molitva jednostavno
razgovaranje ĉovjekovog srca s Bogom.
5. Mjesta i poloţaj pri molitvi
Uslišanje molitve ne ovisi o mjestu, gdje se molimo. Moţemo se moliti bilo
gdje, u bilo koje vrijeme, spontano, ovisno o situaciji i o onome što se dogaĊa tog
trenutka oko nas: tiho za radnim stolom, u uredu, kuhinji, vozeći auto, hodajući
ulicom itd. U 1 Sol 5,17 piše da "bez prestanka se molite!" Ne postoje granice
molitve. Ĉak i kad spavamo i kad se probudimo, moţemo provesti divne mirne
trenutke razgovarajući s našim nebeskim Ocem. "Uho nije Bogu otvrdnulo da ne bi
čuo" (Iz 59,1).
Veliki je blagoslov kada se ljudi skupe zajedno na molitvu, npr., u obitelji, kod
kuće, u crkvi, kod prijatelja. Jedna od poznatih izreka kaţe: »Obitelj koja se moli
zajedno, ostaje zajedno.» Sigurno ne bi bilo toliko nesretnih i problematiĉnih obitelji
da se u obitelji dnevno zajedno moli.
7
Od vremena do vremena je bilo prirodno zauzeti odreĊen poloţaj. To je trebalo
izraţavati ono što je bilo u srcu molitelja. Sada ćemo promatrati ĉetiri poloţaja koja
predstavljaju dvije moliteljeve situacije u odnosu prema Bogu.
1.Uzdignute ruke u Starom zavjetu ĉesto su se molili uzdignute ruke. Npr., u
Izlasku 17,11: "I dok bi Mojsije drţao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad
bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani." To je bio znak uzdignute svijesti.
Istovremeno je govorio o oĉekivanju. Molitva ima cilj - mi molimo Boga za nešto,
a zatim ĉekamo ono za što smo molili. Zato se ruke uzdiţu da prime dar od Boga.
Uzdignute ruke pri molitvi u naše se vrijeme malo upotrebljavaju.
2. Pasti na koljena je veoma lijepi poloţaj. Daniel se molio padajući na
koljena: "Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta
na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga" (Dan 6,11). I
stvarno mu je Bog pomagao. Mi se moţemo moliti prema novom Jeruzalemu.
TakoĊer je i Pavao to ĉinio: "Zato sagibam svoja koljena pred Ocem, od koga svako
očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime" (Ef 3,14-15). Više ili manje puta i mi
padnemo na koljena kad se molimo. Ovaj poloţaj izraţava štovanje Boga. Mi smo se
odvaţili govoriti Gospodinu Bogu, iako smo samo prah i pepeo, kao što je i Abraham
progovorio:"Ja se, evo, usuĎujem govoriti Gospodinu - ja, prah i pepeo" (Pos 18,27).
Istovremeno savijena koljena govore o volji koja je odana Bogu. Ne predstavljamo
Bogu zahtjeve, nego se ponizno molimo: "Budi volja tvoja". U nekim crkvama
postoji mogućnost padanja na koljena u molitvi i mnogi to ĉine. Pogotovo se u
domovima to moţe uvijek ĉiniti.
3.Sklapanje ruku. Obiĉno se molimo sklapajući svoje ruke. Tada smo bez
oruţja i predajemo se. Mi sami ne odreĊujemo stvari, već ih stavljamo u Boţje
sigurne ruke. Sklopljene ruke moraju prije svega predstavljati usredotoĉenu svijest. U
molitvi Oĉe naš je usredotoĉenje veoma vaţno jer ovu molitvu znamo napamet i, na
ţalost, naše misli veoma ĉesto lutaju drugdje u to vrijeme.
4. Stojeći. Za vrijeme liturgije na bogosluţju mi stojimo pred Bogom, kao što
nas je i sam Isus Krist uĉio: «Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga,
da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe» (Mk 11,25).
6. Molitva u Duhu Svetom
Bog je uvijek prisutan prije naših molitava: "Prije nego ga zamolite, zna Otac
vaš što vam je potrebno." (Mt 6,8). On se smiluje i pomaţe onima koji su u nevolji,
iako nekada oni koji su u nevolji mogu moliti za krivu stvar.
8
To se dogodilo kad su prijatelji odnijeli uzetoga pred Isusa i molili da ga ozdravi.
Iznenada je Isus rekao uzetome: "Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi!" (Mt
9,2). Stvarna nevolja uzetoga nije bila što on nije mogao hodati, već u tome što je bio
odvojen od Boga.
Bog vidi uvijek dublje i dalje od nas. On nam izabere vrijeme i naĉin svog
pomaganja. On daje ono najbolje, i ne uvijek ono što mi molimo. On nam ne daje
noţ, kojim bismo se ozlijedili, već nešto za vjeĉnu korist. Najvaţnije u molitvi nisu
naše molbe, već da moţemo biti osobno s našem nebeskim Ocem. To se dogaĊa već
u našem dahu: «Naš dragi nebeski Oĉe!»
Luther kaţe da se moliti ne moţe drukĉije nego u Duhu Svetom. Je li to istina?
Reĉeno je da se u nijednoj religiji ne moli tako malo kao u kršćanstvu. A ni u jednoj
kršćanskoj vjeroispovijesti ne moli tako malo kao u protestantskim crkvama.
Svugdje na svijetu se u svakoj religiji moli mnogo. Skoro se svi ljudi mole.
Npr., muslimani se klanjaju prema Meki i mole pet puta na dan u propisano vrijeme,
takoĊer mole u budizmu i hinduizmu. Svugdje se mole - u svako doba svatko na svoj
naĉin svojim bogovima / idolima. Je li istina da se ne moţe moliti drukĉije nego u
Duhu Svetom?
Pavao je pripadao onima koji su se molili cijeli svoj ţivot. Kao farizej, on je
imao propisano molitveno vrijeme i u svojoj je revnosti napredovao više od drugih.
Zatim je sreo Isusa na putu u Damask. Pao je na zemlju, ne samo fiziĉki nego i
duhovno. Tada je Gospodin rekao Ananiji da ide potraţiti Savla. I kad se Ananija
suprotstavio, Gospodin je rekao: "On je upravo u molitvi" (Dj 9,11). Savao se cijeli
svoj ţivot molio, ali to nisu bile molitve. Sada se dogodilo nešto novo: On se
pomolio!
Sigurno se diljem svijeta mnogo moli ali istina je da se moliti ne moţe drukĉije
nego u Duhu Svetom. Molitva nije samo rijeĉi i uĉenje napamet, nije ni ceremonija s
vanjskim oblikom, nije ni nada ili molba. Molitva je odnos sa ţivim, svemogućim
Bogom. A taj odnos moţe stvoriti samo Duh Sveti.
Duh Sveti nas pouĉava kako se moliti. "Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj
slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas
neizrecivim uzdisajima" (Rim 8,26).
Svojom se vlastitom snagom i voljom ne moţemo moliti. Pazimo da nas grijeh
ne odvoji od Boga. U Jak.4,2-3 je napisano: «Nemate jer ne molite. Molite, ali ne
dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim poţudama» i u
Izaiji 59,1-2:«Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne
bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile izmeĎu vas i Boga vašega. Vaši su grijesi
9
lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša». Samo je molitva koja nastaje u Duhu
Boţjem iskrena, prava.
«Kad Duh Boţji ulazi u srce, ono je molitva, ne drukĉije», kaţe John Bunyan,
koji je pisao dirljivu knjigu Put kršćanina.
"Molitva je dar Boţji", tumaĉi Augustin, poznati crkveni otac.
Ako molitve dolaze iz srca i ako su usmjerene jedinom pravom Bogu, one su
plodovi Duha Boţjega. I tada se dogaĊa kako je pisano u Psalmu 50,15: " I zazovi me
u dan tjeskobe; oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti." Sam ĉovjek nije svjestan da Duh
Boţji djeluje. Ali unatoĉ tome, Duh je stvorio potrebu molitve koju nosi molitvu pred
prijestolje Boţje.
Bez Duha Boţjega nema prave molitve. Molitva je odgovor ĉovjeka na
djelovanje Boţje. Dok kucamo na vrata molitve, Bog kuca na vrata našeg srca.
Molitva je odgovor ĉovjeka na Boţji poziv. Prije nego mi zazivamo Boga, On zove
nas. To se ponavlja svaki put kad se molimo. Cvijet zatvori svoje latice noću, ali
odmah ujutro se latice otvore suncu i svjetlu. Cvijet ne probudi sunce, već sunce
probudi cvijet. Tako nas Boţja ljubav i nezasluţena milost griju takvom ugodnom
toplinom da nas bude da se molimo!
Nama se ĉini da se mi sami odluĉujemo moliti, ali istina je da Bog stvara potrebu
molitve u našim srcima. Ako se mi zatvaramo od ovog Boţjeg djelovanja, ne
moţemo moliti. Ako se otvorimo, Bog daje Duha molitve u naša srca.
Prvi je nemoćan molitveni dah grešnika koji se pokaje kao mala proljetna klica
koja se oprezno gura kroz hladnu zemlju i oĉekuje novo ţivotno proljeće. Sunce koje
grije zemlju i poziva malu klicu van je Sveti Duh Boţji.
ISUSOVA POUKA O MOLITVI
Po obiĉaju su ţidovski uĉitelji uĉili svoje uĉenike moliti se. Molitve su izrazile
suštinu pouke uĉitelja i vjere. Jer su Isusovi uĉenici molili njega da ih nauĉi moliti se
(Lk 11,1), molitva Oĉe naš vodi nas u suštinu njegove pouke koja glasi (Mt 6,5-15):
"(5)Kad molite, ne budite kao licemjeri koji vole upadno moliti u sinagogama i na
raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista kaţem vam, već su primili svoju plaću.(6) A ti kad
moliš, uĎi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti
platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.(7) Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi
kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja.(8) Nemojte ih,
dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno.(9)
Stoga vi molite ovako: Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! (10) DoĎi
kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! (11)Kruh naš
10
svagdašnji daj nam danas! (12) I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo
duţnicima svojim! (13) I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla! (14) Da, ako
vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. (15)Ako
li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših."
(Mt 6,5-15).
1. Farizejski način molitve
(5)"Kad molite, ne budite kao licemjeri koji vole upadno moliti u sinagogama i
na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista kaţem vam, već su primili svoju plaću."
Licemjeri vole moliti, to je sasvim u redu. Ali naţalost, ono što oni vole nije
molitva, a ni Bog kome se oni trebaju moliti. Oni vole sebe i priliku da sebe istaknu
koju im javna molitva daje.
Oni nisu nuţno pogriješili što su se molili na raskršćima ulica i u sinagogama
ako je njihov motiv bio da prekinu odvajati svoju vjeru od svog priznavanja Boga te
da to priznavanje izvedu iz svetih mjesta u svjetovni ţivot svakodnevnice.
Ali Isus je razotkrio njihov pravi motiv kad su stajali u sinagogi ili na ulici s
rukama ispruţenim prema nebu s namjerom da ih ljudi vide. Iza njihove poboţnosti
sakrivala se njihova oholost, razmetljivost i sebiĉnost. Ţeljeli su zapravo
odobravanje. A to su i dobili, kao što Isus kaţe: " već su dobili svoju plaću."
Vjersko licemjerje je grijeh koji ĉovjek treba izbjegavati pri molitvi i danas jer on
nije uopće umro, naprotiv, daleko je od toga. Optuţivanje za licemjerje ĉesto je
upereno na nas koji idemo u crkvu. Moguće je ići u crkvu iz istog pogrešnog razloga
koji je naveo farizeja u sinagogu: ne da štujemo Boga, već da steknemo ugled zbog
poboţnosti.
Isto je tako moguće hvalisati se svojim privatnim poboţnostima, npr."jutros sam
proveo dva divna sata pred Bogom". Po Isusu je već dobio plaću - ljudsku hvalu.
Ovdje se istiĉe izopaĉenost svakog licemjernog djelovanja. Iskazivanje slave Bogu,
kao i davanje milostinje ljudima, samo po sebi je iskreno. Neki drugi motiv to
uništava. Time se sluţba Bogu i ljudima spušta na razinu bijednog naĉina sluţenja
samom sebi. Vjera i milosrĊe pretvaraju se u izloţbu i predstavu. Kako se moţemo
pretvarati da slavimo Boga kad nam je, u stvari, stalo samo do toga da ljudi nas
slave?
Ništa ne uništava molitvu kao usputni pogledi na promatraĉe oko nas, a ništa je
ne osnaţuje kao osjećaj Boţje prisutnosti. Jer on ne vidi samo vanjski izgled, već i
srce, ne samo onoga koji se moli već i pobude zbog kojih se moli.
11
Isus nas uĉi da traţimo nebeskog Oca u samoći i u tajnosti da bismo se pred Njim
poklonili skrušenim štovanjem u ljubavi i pouzdanju, pa će nam platiti Otac naš. (6)
«A ti kad moliš, uĎi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa
će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti." U tajnosti postoje dragocjenosti koje nas
oĉekuju kad se molimo. To su npr.: sigurnost u oĉinstvo i ljubav, sigurnost da smo
Boţja djeca, da nas On obasjava svojim licem i daje nam mir, osvjeţava nam dušu,
utaţuje glad i ţeĊ itd. Isus je naglasio osobnu molitvu u tajnosti da proĉisti naše
pobude.
2. Poganski način molitve
(7) Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da
će biti uslišani zbog svoga nabrajanja.
Poganin traţi od sebe one temelje zbog kojih bi morao biti uslišan. Stoga mora
promatrati stanje svoga srca cijelo vrijeme, i nikada ne moţe biti potpuno siguran da
je dosta odan u svojoj molitvi.
I vjernik nekad osjeća kako je teško moliti. Jedan razlog za to je da se moli
ţivome Bogu na poganski naĉin, pokušavajući traţiti od sebe osobine, zbog kojih se
nada da će ga Bog uslišiti. Ali takve osobine je teško naći. U sebi moţemo pronaći
samo sebiĉnost, dosadu i nedostataka koncentracije. Kad ţelimo odbaciti takve
osobine, molitvu poĉinjemo osjećati teškom i muĉnom te je se ţelimo što prije
riješiti. To jest, iako smo kršćani, molim se kao pogani koji promatraju sebe i svoje
vlastite sposobnosti.
Ipak, kod vjernika molitva treba biti na drugom temelju. Prvo, Bog nam je
naklon zbog Isusa Krista i njegove ţrtve za nas. Ne trebamo pokušavati promijeniti
Boga svojim molitvama niti ga siliti da o nama misli pozitivno, jer nas je On primio
kao svoju djecu zbog otkupljenja grijeha na golgotskom kriţu. Zbog toga Isus
upozorava na nepravilnost molitve koja se temelji na promatranju ljudskih osobina i
sposobnosti i njihovu predstavljanju Bogu.
Kako da danas primijenimo ovo upozorenje našeg Gospodina? Sigurno se moţe
primijeniti na molitveni kotaĉ i još više na molitvene zastave pomoću kojih vjetar
moţe zgodno izvršiti zadatak molitve. To se svakako moţe primijeniti na
transcendentalnu meditaciju jer Mahariši Maheš Jogi je i sam izrazio da ţali što je
pogrešno izabrao rijeĉ "meditacija". U pravu meditaciju spada svjesna upotreba uma,
ali transcendentalna meditacija je jednostavan i u biti mehaniĉki postupak za
opuštanje tijela i uma. Umjesto da pobuĊuje misli, cilj joj je dovesti ĉovjeka u stanje
potpune smirenosti i opuštenosti.
12
U Isusovo su vrijeme uĉitelji (rabbi) nauĉili ponavljati istu molitvu više puta
zbog sigurnosti uslišanja i Boţjeg pomaganja. U mnogim religijama to ĉine. Ali Isus
osuĊuje isprazno ponavljanje ili beznaĉajno mehaniĉko izricanje rijeĉi, što rade
neznabošci ili pogani jer misle da će s mnoštva rijeĉi biti uslišani. «Prije nego ga
zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno», kaţe On. Luther kaţe: "Svojom
molitvom ... mi više sebe poduĉavamo, nego li njega."
Ĉini se da Isus osuĊuje i mehaniĉku uporabu krunice, gdje se ništa drugo ne
dogaĊa, osim prebiranja kuglica i recitiranja rijeĉi, a krunica pritom, zapravo,
odvraća misli umjesto da ih sabire, jer se Bogu ne moţe pristupiti samo usnama, dok
su um i srce daleko od njega. Moguće je upotrebljavati "isprazne fraze" u spontanoj
molitvi i utonuti u religiozni ţargon dok misli lutaju. Luther kaţe kako se u ono
vrijeme dogaĊalo u crkvi da su ljudi vrtjeli svoje krunice, ali mislili su na nešto
drugo. Te da to nije bila prava molitva, već se dogodilo kako piše Izaija:"Gospodin
reče: Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je
daleko od mene i njegovo štovanje naučena ljudska odredba".(Iz 29,13)
Ukratko, ono što Isus zabranjuje svom narodu jest svaki oblik molitve u kojoj su
ukljuĉene samo usne, a ne i um. Zato nije potrebno u molitvi izgovarati duge
isprazne rijeĉi kao pogani, jer Bog zna što nam je potrebno i daje svima obilno i bez
prigovora.
Sljedeće rijeĉi otkrivaju kako je ludo ovako zamišljati molitvu: «Misle da će zbog
mnoštva rijeĉi biti uslišani.» Engleski prijevod New English Bible kaţe: "Zamišljaju
da ako više kaţu, to je vjerojatnije da će biti uslišani." Kakve li nevjerojatne
predodţbe! Kakav bi to bio Bog koga bi zadovoljavala mehanika i statistika molitve,
a ĉiji bi odgovor odreĊivao broj rijeĉi koje upotrebljavamo i broj sati provedenih na
molitvi?
Molitva nije djelovanje izazvano dugim ponavljanjem izabranih rijeĉi zbog ĉega
oĉekujemo da ćemo postići ono što molimo. Molitva nije ni teţnja za vlastitim
bogatstvom, slavom i ĉasti, jer Bog gleda u naše srce. On uslišava na naše molitve
samo zbog Isusa Krista, koji nas je otkupio svojom dragocjenom krvi na Golgoti. Tu
nema naših zasluga.
«Nemojte ih, dakle, oponašati», kaţe Isus (8). Zašto ne? Jer kršćani ne vjeruju u
takvog Boga. To znaĉi, mi ne ĉinimo ono što oni ĉine, jer ne mislimo kao što oni
misle. Naprotiv, zna vaš Otac što vam treba i prije nego li ga zaištete. Nije da on ne
zna pa da mi trebamo upitati, niti da oklijeva uĉiniti, a mi ga trebamo uvjeriti. On je
naš Otac - Otac koji ljubi svoju djecu i zna sve njihove potrebe.
Ako je to tako, upitat će netko, kakvog ima smisla moliti se? Neka Calvin
odgovori na to pitanje: "Vjernici se ne mole s namjerom da Boga obavijeste o onome
13
što mu je nepoznato ili da ga pobude da izvrši svoju duţnost ili da ga nagovore kao
da je nesklon to uĉiniti. Baš naprotiv. Mole se da bi sebe potakli da ga traţe, da mogu
svoju vjeru vjeţbati i u razmišljanju o njegovim obećanjima, da sebe mogu osloboditi
od svojih briga time što ih izlijevaju na njegove grudi, jednom rijeĉi, da mogu izjaviti
kako samo na Njega polaţu svoju nadu i oĉekuju sve dobro za sebe kao i za druge.
Martin Luther je to izrazio još jezgrovitije: "Svojom molitvom... mi više sebe
poduĉavamo nego li njega."
3. Kršćanski način molitve
Ako su se farizeji molili na licemjeran naĉin, a pogani na mehaniĉki, onda se
kršćani trebaju moliti na stvaran naĉin - iskren, nasuprot licemjernom, promišljen
nasuprot mehaniĉkom. Isus ţeli da naše misli i srce budu ukljuĉeni u ono što
govorimo. Tada se molitva pokazuje u svom pravom svjetlu - ne ponavljanje rijeĉi
bez razmišljanja, ne kao sredstvo da sami sebe proslavimo, već kao pravo zajedništvo
s našim nebeskim Ocem.
Osnovna razlika izmeĊu farizejske, poganske i kršćanske molitve leţi u tome
kakvom se Bogu molimo. Drugim se bogovima (idolima) moţe mehaniĉki blebetati;
ali sigurno ne ţivom i pravom Bogu koga je objavio naš Spasitelj Isus Krist. Iz
Kristovih rijeĉi nauĉimo i rijeĉi i naĉin kako se i što trebamo moliti. Ove dvije stvari
je vaţno znati.
Primjeri kratkih molitava: Krivnja savjesti je djelovala tako da se carinik nije
usudio ni oĉi podignuti prema nebu, već se udarao u prsa i molio: "Boţe, smiluj se
meni grešniku!" (Luk.18:13). Pred smrt se razbojnik na kriţu molio: "Isuse, sjeti me
se kada doĎeš u svoje kraljevstvo!" (Lk 23,42). Otac opsjednutog padaviĉara moli:
"Gospodine, smiluj se sinu mojemu, jer je mjesečar i strašno trpi!"
Malo rijeĉi ali iz svega srca, to je molitva! Ove molitve su bile uslišane. Sve se
promijeni na dobro tamo gdje razgovaramo pouzdano i iskreno s Bogom. Mi imamo
Boţju Rijeĉ i obećanja.
Naĉin je takav da upotrebljavamo malo rijeĉi, koje imaju što veće i dublje
znaĉenje i što veću i dublju svrhu. Što manje rijeĉi, to bolja molitva. Što više rijeĉi,
to lošija molitva. Malo rijeĉi i puno znaĉenja je kršćansko; puno rijeĉi i malo
znaĉenja je pogansko. Zato Isus kaţe da mi, kada molimo, ne trebamo govoriti
mnogo, kao što to ĉine pogani.
Na isti naĉin Isus kaţe Samarijanki: "... da će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u
duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce ţeli" (Ivan 4,23). Vidimo da je molitva u duhu
i istini unutrašnja ĉeţnja za Bogom, ĉeţnja iz dubine srca vjernika gdje su
licemjernost i vanjština daleko. Molitva u duhu i istini ĉini vjernika svetim djetetom
14
Boţjim, koje razmišlja o rijeĉima i njihovom znaĉenju kada ih govori Bogu i ţeli
ţivjeti samo poboţno i ĉistom savješću. Psalmi su molitve u kojima ima malo rijeĉi i
mnogo znaĉenja. Oni opominju, hrabre i tješe naša srca i daju poticaja za sve što je
dobro.
"Molite, i dat će vam se! Traţite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer
svaki koji moli, prima; tko traţi, nalazi, i tko kuca, otvara mu se." (Mt 7,7-8). "Svu
svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!" (1 Pet 5,7). "I zazovi me u dan
tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti" (Ps 50,15). Kad nas Bog opominje pri
molitvi, daje nam svoja obećanja da budemo uvjereni i ono što molimo te ćemo
sigurno i dobiti. Molitelj stavlja Boţju vjeĉnu rijeĉ na ispit. Molitva je praktiĉna
vjera. Bog uslišava samo molitelje! Biblija nas opominje da sve teške stvari i drage
ljude pretvorimo u molitve, jer će ih i promijeniti našim molitvama. Zato se ne
trebamo moliti samo za sebe, nego i za bliţnje, pa i za neprijatelje; za svoju obitelj,
rodbinu, susjede itd.
Boţja obećanja bi trebala naša srca probuditi i dnevno poticati da dragovoljno i
s ljubavlju slavimo, zahvaljujemo i molimo se, jer je to ugodno Bogu a s druge strane
otvaramo srca za bogatstva koja nam Bog daruje po divnoj milosti.
Postoje razliĉiti molitelji. Neki se mole samo za sebe, drugi opet za druge ljude
tako da sebe zaboravljaju. Mnogi su iskusili veliku istinu da kad se mole za druge,
dobivaju i za sebe velik blagoslov.
Kad su naše molitve slabe, utješi nas obećanje da «imamo velikog posrednika,
Isusa Krista koji je umro još bolje: koji je uskrsnuo - koji je s desne strane Bogu i
koji posreduje za nas» (Rim 8,34). Ili «Isus Krist ţivi uvijek da posreduje za nas»
(Heb 7,25).
Isus naglašava da je kršćanska pravednost veća, jer je unutrašnja, kršćanska
ljubav šira, jer obuhvaća i neprijatelje, a kršćanska molitva dublja jer je iskrena i
smislena od svega što se nalazi u nekršćanskoj sredini. Slušajmo Isusa kad nas uĉi
moliti i razgovarati s Njegovom nebeskim Ocem, koji je i naš nebeski Otac.
Pripremajmo naša srca i ispunimo ga najboljom molitvom svijeta, Oĉe naša, Boţjim
svetim imenom, Boţjom snagom i Boţjom voljom. Molimo se razmišljajući o
molitvi Oĉe naš, koja moţe mijenjati naš ţivot: Boţje ime, kraljevstvo i volja.
Rijeĉi su ove: Oče naš, koji jesi na itd. Ona je bez sumnje, najsavršenija,
najplemenitija i najdragocjenija molitva, jer nas je ovu molitvu nauĉio naš Spasitelj i
Gospodin Isus Krist. Zapravo, ova molitva sadrţi sve što trebamo za ovaj ţivot i
budućnost. Zato svaka molba ima toliko stvari i toliko je bogata da se sve naše
potrebe nalaze u ovoj molitvi i zato se isplati raspravljati o svakoj molbi posebno da
bismo razumjeli nekako bolje dubine sadrţaja molitve "Oĉe naš".
15
Ne trebamo ovo razumjeti kao da su sve druge molitve nevaljane, jer su se i prije
Krista vjernici molili iako nisu znali za ovu molitvu. Pogrešno je drţati druge molitve
boljima od ove, posebno molitve gdje se ne traţi više svoju vlastitu volju i vlastitu
slavu i ĉast nego Boţju volju, slavu i ĉast. Luther kaţe da traţimo zdravlje, dug ţivot,
imanje, slavu itd. i da je to više po našoj volji, negoli po Boţjoj, a ne razumijemo da
se oproštenje grijeha, sve potrebe, svi blagoslovi što ih ĉovjek treba po tijelu i po
duši na zemlji i na nebu nalaze u molitvi "Oĉe naš".
Martinu Lutheru ova molitva nije bila navika. On kaţe: "Još danas ja uĉim ovu
molitvu kao dijete – pijem ju i jedem kao stari ĉovjek, a nikada mi nije dosta". Kako
je to kod nas? Danas mi svi znamo napamet ovu molitvu i vreba nas opasnost da ne
molimo ovu molitvu srcem kako treba, već da naše misli lutaju daleko, na druge
stvari, kad bi trebale biti usredotoĉene na Boga.
Uĉenici su rekli Isusu: "Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio
svoje učenike!" (Lk 1,11). Ako smo iskreni, moramo priznati kao uĉenici da "mi ne
znamo što da molimo kako treba", kao što i Pavao piše Rimljanima: "ali sam Duh
posreduje za nas neizrecivim uzdisajima."(Rim 8,26) Mi trebamo svjetlost i
ohrabrenje Duha Svetoga za svaku molitvu, kako smo već ranije razmatrali da se
moliti ne moţemo drukĉije nego u Duhu Svetomu. A Bog daje svoga Duha svakome
djetetu i to obilno.
Isus je nauĉio svoje uĉenike (i naravno, nas) molitvu "Oĉe naš." Tom nas je
molitvom nauĉio: prvo rijeĉi kojima se treba moliti. Drugo, primjer kako se treba
moliti.(Usp. Dj 4,23-31). Ova se molitva sastoji od dva dijela. Prvi govori o Boţjoj
slavi (oko pola molitve govori o Bogu: to su predgovor i prve tri molbe; ime tvoje,
tvoje kraljevstvo i tvoja volja), a drugi govori o ljudskim potrebama ( govori o našim
duhovnim i materijalnim potrebama: to su ĉetiri molbe i završetak). Calvin je ukazao
na paralelu s Deset zapovijedi Boţjih, jer se one takoĊer dijele na dva dijela i
pokazuju isti odnos: prvi dio opisuje našu duţnost prema Bogu, a drugi našu duţnost
prema bliţnjima. (Pogledaj tablicu!)
Veoma je vaţno moliteljima da shvaćaju, kome se mole, s kim razgovaraju.
Prije nego poĉnemo s molitvom, provedimo neko vrijeme prisjećajući se tko je Bog.
Tek tada ćemo svom Ocu na nebesima koji nas ljubi pristupiti prikladnom
poniznosti, predanjem i povjerenjem. I nama je vaţno da govorimo Bogu o Bogu.
Isus nas uĉi u ovoj molitvi da se usmjerimo prema Bogu i sjetimo se kakav je Bog,
naš osobni, moćni Otac, koji nas ljubi tako da je pola molitve usmjerio na
razmišljanje o Bogu, a tek onda na razmišljanje o našim potrebama.
16
OČE NAŠ MOLITVA DESET ZAPOVIJEDI BOŢJIH
Predgovor: Oĉe naš koji jesi na nebesima!
1. Sveti se ime tvoje! 1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj
imati drugih bogova osim mene.
2. DoĊi kraljevstvo tvoje! 1.
dio
2. Ne izgovaraj uzalud ime Gospodina, 1.
Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta dio
onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
3. Budi volja tvoja kako na
nebu tako i na zemlji!
3. Sjećaj se dana odmora da svetkuješ
4. Kruh naš svagdašnji daj nam danas! 4. Poštuj oca svoga i majku svoju, da
imadneš dug ţivot na zemlji.
5. I otpusti nam duge naše kako i mi
otpuštamo duţnicima našim! 2.
5. Ne ubij!
6. I ne uvedi nas u napast 6. Ne ĉini preljuba! 2.
7. Nego izbavi od zla! dio 7. Ne ukradi!
Dio
8. Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u
vjekove. Amen.
8. Ne svjedoĉi laţno na bliţnjega svoga!
9. 9. Ne poţeli kuće bliţnjega svoga!
10. 10. Ne poţeli ţene bliţnjega svojega, ni
sluge njegova…
Tablica: Paralela Oče naš molitve i Deset zapovijedi Božjih po reformatoru Calvinu
Svaki je dio molitve "Oĉe naš" citat iz Starog zavjeta. Isus nije sam pronašao
ovu molitvu, već je molitvu povezao s Boţjom rijeĉju. TakoĊer i mi trebamo
potaknuti ovim primjerom što više vezati svoje osobne molitve Boţjom rijeĉju a
zbog toga je vaţno da poznajemo što više Boţje rijeĉi.
EvanĊelist Luka je saĉuvao ovu molitvu izreĉenu drugim rijeĉima (Luka 11,1-
4). Neki tumaĉe da su se zapisivaĉi sjećali Isusovih rijeĉi na razliĉiti naĉin.
Najvjerojatnije je da je Isus nauĉavao ovu molitvu više puta, pri ĉemu je bio vaţan
sadrţaj, a ne oblikovanje rijeĉi.
Isus je molitvu poznatu kao "Oče naš" dao kao uzorak istinske kršćanske
molitve. Prema Mateju dao ju je kao predloţak da se oponaša (Vi, dakle, ovako
molite), prema Luki kao oblik da se koristi (11,2 kad molite... govorite...). MeĊutim,
nije potrebno da se opredijelimo, jer moţemo tu molitvu koristiti onakvu kakva jest,
a i prema njoj oblikovati vlastitu molitvu.
Predgovor: OČE NAŠ, KOJI JESI NA NEBESIMA
Dr. Martin Luther tumaĉi u Evangeliĉkom katekizmu: Gospodin Bog upućuje
nas ovim riječima, da vjerujemo da je on naš pravi Otac, a mi njegova prava djeca,
17
kako bismo ga mirne duše i pouzdano molili za sve svoje potrebe, kao što dobra
djeca mole svoga dragoga oca.
Dobro je primijetiti da je Oĉe naš molitva prvobitno dana za molitvu Isusovim
uĉenicima. Njima je usmjeren i govor na Gori. Preko njih je molitva postala
molitvom svakog vjernika. Dobro je primijetiti da molitva Oĉe naš daje pogled u
budućnost prema savršenom ostvarivanju Boţjeg kraljevstva. Na to upućuje skoro
svih sedam molbi molitve.
1. Oče naš
a) Kakvom se Bogu molimo?
U Evangeliĉkom katekizmu piše: «Bog je jedan, no objavio nam se u tri osobe,
koje su od vijeka sve tri jednako moguće, jednako dobre i jednako savršene, jer su
sve samo jedan Bog. Te su tri osobe: Bog Otac, koji je od vijeka, Bog Sin, koji je
roĊen od Oca od vijeka i Bog Duh Sveti, koji izlazi od vijeka od Oca i Sina. Zato
zovemo Boga trojedinim ili svetim Trojstvom.»
Naš Spasitelj Isus Krist nam je objavio da imamo ţivog i pravog Boga.
Njegovo ime je Jahve = Ja sam koji jesam ( Izl 3,14-15). On je Alfa i Omega, Prvi i
Posljednji, Početak i Svršetak, koji jest, koji bijaše i koji će doći, Svemogući (Otk
1,8,18; 22,13). On je onaj Bog koji nas je stvorio i koji nas uzdrţava, kome se
moţemo pribliţavati kao našem Ocu u Isusu Kristu i koji uslišava naše molitve više
nego zemaljski otac svoju djecu (Lk 11,13).
Isus Krist nas je uĉio da ga oslovimo (doslovce) s "Oče naš koji jesi na
nebesima." Time se najprije podrazumijeva da je Bog osoba. On je isto toliko "on"
koliko sam ja "ja". Moţda je on uistinu "iznad osobnosti", kako je rekao C. S. Lewis,
ali manje od toga nije. Bog je isto tako osoban kao što smo mi, zapravo još i više od
nas. Drugo, on ljubi. On nije neman koja nas straši svojom strašnom okrutnosti, niti
je onakav otac o kakvom ponekad ĉitamo ili ĉujemo - apsolutni samovladar,
razvratnik, pijanac - već ispunja uzor oĉinstva time što ljubi i brine se za svoju djecu.
Treće, on je moćan.
Kad nam kaţe da Boga oslovimo "Oče naš koji jesi na nebesima", Isusa toliko ne
zanima sluţbeni protokol (koji nam govori kako se trebamo ponašati kad pristupamo
boţanstvu), koliko mu leţi na srcu istina (da moţemo doći k njemu u ispravnom
stanju duha).
Uvijek je pametno da prije nego poĉnemo s molitvom neko vrijeme provedemo
prisjećajući se tko je on. Prva rijeĉ «Oĉe» pokazuje nam da se mi kao Boţja
milovana djeca pouzdamo u Boga kao našeg njeţnog i milostivog Oca. Jer o pravoj
18
vjeri našeg srca ovisi utjeha i moć ĉitave molitve. Ako mi od srca nazivamo Boga
našim vlastitim Ocem, ako od srca vjerujemo da smo Boţja mila djeca i razmišljamo
što nam to osobno znaĉi, tada ćemo blaţeno i pouzdano moliti i ono što slijedi u
ovoj molitvi prikladnom poniznosti, predanjem i povjerenjem.
Ako je on u stvarnosti "naš Otac na nebesima", osobni Bog ljubavi i sile, koga je
Isus Krist potpuno objavio, Stvoritelj svega koji se brine za stvorenja koja je stvorio i
za djecu koju uzdrţava i koju je otkupio u Kristu, onda, i tek onda, postaje moguće
(zapravo bitno) da damo prednost njegovim stvarima i da postanemo zaokupljeni
njegovim imenom, njegovim kraljevstvom i njegovom voljom.
b) Isusov odnos prema nebeskom Ocu.
Isus je nauĉio svoje uĉenike moliti Oĉe naš. On nije sam molio tu molitvu. Prvo,
Isus nije trebao moliti petu molbu :"otpusti nam duge naše...", jer je on bio bez
grijeha: "Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u
njemu postanemo pravednošću Boţjom" (2 Kor 5,21) ili "Nemamo, naime, nekoga
velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji
je iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio" (Hebr 4,15).
Drugo, radi toga jer je Isusov djetinji odnos prema Ocu bio drukĉiji nego naš
djetinji odnos prema nebeskom Ocu. Isus nije rekao: "Naš Otac, već moj Otac, moj
Bog, vaš Otac, vaš Bog (Ivan 20,17). Isus je bio Sin Boţji u posebnom znaĉenju. On
je "jedinoroĎeni Sin Boţji - bio roĎen od Oca prije svih vjekova", kako priznajemo
svoju vjeru po Nicejsko-carigradskom obliku. Ali nas je on posinio, naime, u
krštenju, u obraćenju.
Pri naglašavanju razlike je reĉeno je da se Isus rodio kao Sin Boţji, ali mi smo
posinjeni. Bog je priznao da smo njegova djeca. Ali istovremeno Novi zavjet
naglašava na mnogim mjestima da se naš djetinji odnos temelji u novom roĊenju ili
obraćenju. Mi smo se rodili od vode i Duha Svetoga (Ivan 3,3-8). I sam Bog je
postao naš Otac (Ivan 1:13)."On nas dragovoljno rodi riječju istine" (Jak 1,18). "On
nas ponovo rodi za ţivu nadu" (1 Pet 1,3). Svako Boţje pravo dijete je iskusilo novo
roĊenje/obraćenje Bogu, tj. zna kada se njegov ţivot promijenio i kada je dobio mir i
sigurnost od Boga. "Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Boţja".
(Rim 8,16)
Iako smo i mi roĊeni od Boga, Isusov je odnos prema Ocu sasvim drukĉiji po
kvaliteti. On je Boţji jedini Sin. Zato Isus upotrebljava rijeĉi: "moj Otac i vaš Otac".
19
Istovremeno Isus ţeli tim rijeĉima izraziti da je jedno s uĉenicima i pripada
njima. I Bog je njihov Otac. To sve tiĉe se i nas. O, kakva divna prednost za njih i
nas!!!
c) Naš odnos prema nebeskom Ocu
Tako je divno vidjeti tu i tamo na ulicama kako otac hoda sa svojim djetetom
drţeći ga za ruku, brine za njega i razgovara s njim oĉinskom ljubavlju i toplinom da
dijete moţe pouzdano i punom sigurnošću reći svakome da je njegov tata najbolji na
svijetu. Ipak neki od nas moraju reći nešto suprotno o svom zemaljskom ocu: moj
otac je loš, ne ljubi mene, ne brine za me. Takav otac ne zasluţuje ime otac. Na
ţalost, sadašnje je vrijeme nama mnogima vrijeme bez oca. Već su mnogi rodni
listovi pisani bez oca, što se vidi i u crkvama. Grijeh i pokvarenost su razbili obitelji
te ne moţemo toliko govoriti o oĉinskoj ljubavi kao o lijepom primjeru i uvijek
trebamo priznati da je svaki zemaljski otac grešan. Ali utjeha je da Bog ţeli biti
zajedniĉki Otac svima nama, i onima koji nisu iskusili ljubav i brigu svoga
zemaljskog oca.
Isus je nauĉio svoje uĉenike da Boga nazivaju Ocem. Oĉinstvo povezuje u vrlo
blizak odnos. Ono pokazuje i da dijete ima pravo iskazati svoje ţalosti i svoje
tjeskobe, ali i svoje radosti i uspjehe svome Ocu.
Jednom je uĉiteljica pitala svoje uĉenike na vjeronauku: »Moţete li reći što znaĉi
da je Bog naš Otac? Dugo nitko nije digao svoju ruku. Konaĉno se jedna ruka
oprezno digla. "On umije umnoţiti kruh", kaţe djeĉak. Djeĉak je iz siromašnog doma
i njemu je poznata briga za svakidašnji kruh. Doma su doţivjeli kako nebeski Otac
divno brine za njih.
I što je vaţnije, dijete ima pravo oĉekivati da mu Otac daje pomoć, jer on je
njegov Otac. Isus pouĉava svoje uĉenike da se takvim pouzdanjem pribliţavaju
nebeskom Ocu. Dijete se ne treba promijeniti ni poljepšati da bi ga Otac prihvatio.
Njegov se poloţaj temelji na novom roĊenju od nebeskog Oca.
Rijeĉ "Oĉe" opisuje Boţji odnos prema nama i naš odnos prema Bogu. Bog je
naš Otac od koga dobivamo sve. Mi imamo Oca ĉije je biće i ponašanje prema nama
najbolje objavljeno u Isusovom ţivotu, smrti i uskrsnuću. Rijeĉ "naš" opisuje naš
odnos prema našim bliţnjima. Bog nije samo moj Otac. Ne moţemo posjedovati
Boga samo za sebe. Bog je Otac svakog krštenoga i novoroĊenoga /obraćenoga.
Nema nikakvih imena meĊu imenima koje bi nas uĉinilo prikladnijim Bogu
nego što je Otac. Ono je prijazno, njeţno, duboko i srdaĉno oslovljavanje. Ne bi
bilo isto prijazno ni utješno reći Gospodin, Bog ili Sudac. Rijeĉ "Otac" je prirodna
ĉovjeku koji pozitivno djeluje. Istovremeno po tom imenu priznajemo da smo Boţja
20
djeca. Tim imenom dotiĉemo Boga jer nebeskom Ocu nije ništa toliko ugodno kao
ĉuti glas svoga djeteta.
U našem ţivotu taj djetinji odnos prema Bogu vrlo lako izgubi znaĉenje. Mi
upotrebljavamo tu rijeĉ tako ĉesto i bez razmišljanja da ona gubi svoje znaĉenje. Ali
kad se sjećamo tko je i kakav je Bog – vjeĉan, svemoguć, uzvišen, svet - a da smo
mi samo jadni grešnici, «prah i pepeo», kako Abraham kaţe, ne moţemo umom
shvatiti istinu da nas se unatoĉ našoj ništavnosti i bezvrijednosti poštuje imenom
djece Svevišnjega Boga. Bog je naš stvoritelj, spasitelj, uzdrţavatelj i zaštitnik po
njegovoj neizrecivoj milosti. On nam je Otac, koji brine za nas i ljubi nas vjeĉnom
boţanskom ljubavlju. Rijeĉ otac otvara vrata u veliĉanstven hram molitve "Oĉe naš".
Što se više zadubljujemo u istraţivanje znaĉenja našeg djetinjeg odnosa s
Bogom, to bogatije postaju razliĉite molbe Oĉe naša. MeĊutim, ako Boga ne vidimo
više kao Oca, molitva Oĉe naš - postaje samo prazno brbljanje.
"Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao da se zovemo djeca Boţja. A to i
jesmo!" (1 Iv 1,3). Nije dosta da se zovemo Boţja djeca, već apostol Ivan dodaje:
«mi smo djeca Boţja». Naš djetinji odnos nije samo nominalan (formalan), već pravi.
On drţi sva prava koja dijete ima u odnosu na nebeskog Oca.
«A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Boţja, onima koji vjeruju u
njegovo ime» (Ivan 1,12). Vjera znaĉi da Boga primamo u svoje srce. To je tako
jednostavno! I tako nezasluţeno! Jer Isus je Boţji Sin u neusporedivom znaĉenju
rijeĉi. Po njemu i mi imamo pravo Boga nazivati svojim Ocem. Po Isusovim su
zaslugama otvorena vrata k prijestolju Boţjem, još više, k srcu nebeskog Oca danju i
noću. Drugog ulaza nema.
Jakov u svojoj poslanici kaţe da "Bog svima daje obilno i bez prigovora"
(Jak1,5). Zato što je Bog naš Otac, mogu mu se sva njegova djeca pribliţavati
slobodno u molitvi. To pravo ne pripada samo nekim izabranima, koji se mogu
pouzdati u to da Bog uslišava njihove molitve. "Bog daje svima". «On čini da
njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, a da kiša pada pravednima i
nepravednima» (Mt 5,45).
Svi mi smo bezvrijedni pred svetim Bogom, ali ako dolazimo iskrenim srcem
Bogu, on nas ne optuţuje niti odbacuje, ni najslabijega, ni onoga koji se osjeća
najgrešnijim, već je njegovo srce ispunjeno opraštanjem i oĉinskom ljubavlju radi
Isusovog savršenog djela otkupljenja na Golgoti. Na dan uskrsnuća Isus govori o
bratstvu s njima: «…idi k braći mojoj i reci im: 'Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu,
svome Bogu i vašemu Bogu'.» (Ivan 20,17). Neka nam Bog da otvorene oĉi da
vidimo što znaĉi biti Boţje dijete. Isus prvo kaţe 'braća' i dodaje moj Otac i vaš Otac.
21
Čovjek – Boţje dijete! Moţe li biti nešto veliĉanstvenije od toga? Isus je postao
ĉovjekom i pokazao da je naš brat kroz smrt i uskrsnuće.
On ne zaboravlja ni tebe, draga sestro, ni tebe, dragi brate, ni mene, iako bi nas
svi drugi zaboravljali. Nigdje u Bibliji ne piše da moramo postati drukĉiji, ĉisti prije
nego što doĊemo k Bogu i on nas primi. Boţja oĉinska ljubav je nezasluţena milost.
Svi su njemu jednako vrijedni i dragocjeni. On voli istom dubokom ljubavlju i onoga
koga ne moţemo podnijeti pred svojim oĉima. On ljubi i brine za nas zato što je naš
Otac. Njegova ljubav je opisana u 1.Kor.13. poglavlju: "Ljubav je strpljiva, ljubav je
dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traţi
svoje, ne razdraţuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se
istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikada ne
prestaje». (reci 4-8).Mi to ne moţemo nikada ostvariti, ali Bog je ljubav.
d) Duh posinjenja
"Vi naime niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili
duha posinjenja kojim vičemo: Abba - Oče" Sam Duh svjedoči zajedno s našim
duhom da smo djeca Boţja" (Rim 8,15-16). Duh ropstva i duh posinjenja su sasvim
suprotni. Duh ropstva donosi strah, a duh posinjenja pouzdanje.
Molitve, ţrtve i drugi rituali nekršćanskih religija zapravo ne pokušavaju
ostvariti vezu s bogovima, već pokušavaju drţati bogove što dalje od sebe. Oni ih
pokušavaju udobrovoljiti da ne bi iskazali svoju srdţbu. To je upravo duh ropstva,
duh straha.
Isti duh ropstva moţemo opaţati i u kršćanskim zemljama, meĊu vjernicima.
Molitvu Oĉe naš i druge molitve se mole da bi udobrovoljili Boga. Molitva je
duţnost kojem se pokušava ugoditi Bogu. U kritiĉkim situacijama i u poteškoćama
proĉitaju molitvu Oĉe naš nadajući se da tako dobivaju Boţju naklonost i pomoć.
Duh posinjenja je drukĉiji. Ne treba drţati Boga što dalje od nas ili steći njegovu
naklonost. Molitelj dolazi s punim pouzdanjem pred nebeskog Oca, kao dijete, i
kliĉe: Abba, tata. "A da ste zbilja sinovi dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha
svoga Sina koji viče: Abba - Oče!" (Gal 4,6).
Isus poĉinje molitvu rijeĉima Oĉe naš - Abba, tata i tako spušta prag molitelju
toliko dolje da moţe odmah kliknuti Abba, tata, osjećati pouzdanje, hrabrost i blizinu
u svim situacijama znajući da je Bog isti juĉer, danas i sutra. On se ne mijenja.
Duh posinjenja je onaj Duh o kojem piše Zaharija: » ... duh milosni i molitveni..»
Zah 12,10). Takvog Duha daje Bog. Mi ga ne trebamo napraviti u našim srcima. Kad
se molimo u našoj vlastitoj sobi ili zajedno s drugima, mi ne trebamo stvoriti
22
molitvenu atmosferu. Takvo stvoreno raspoloţenje je samo duševno, nije djelo Duha
Svetoga. Bog nam uvijek daje Duh molitveni. Mi se trebamo samo u vjeri i u tišini
otvoriti njemu.
Molitva je dar. Molitvena veza s Bogom je najveći molitveni dar. Baš u tome je
duh djetinjeg odnosa, obilni blagoslov u vapaju Oĉe. Zajedno molitvenim Duhom
zove i duh milosni. Molitva je milost. Slab grešnik dobija ţivu vezu sa Svetim i
milostivim Bogom – našim nebeskim Ocem. Da bismo to bolje razumjeli,
upotrebljavam jedan opis: Vrata se polako otvaraju i dijete ulazi oprezno u oĉevu
sobu. Otac ljubazno gleda na dijete i pita: "Što hoćeš moje zlato? Dijete odgovori:
"Ja hoću biti samo s tobom, tata».
Ponekad mi vjernici moţemo traţiti previše od Boga, a premalo razmišljamo o
tome koliko velik blagoslov sadrţi sam naš molitveni odnos s Bogom.
Baš to je Duh posinjenja, vapaj Oĉe pouzdanog srca. Molitva nije samo molba
nego zajedništvo s Bogom. "Ja se molim", kaţe David (Ps 109,4). Kad Boţje dijete
stoji pred licem nebeskog Oca, ono ne treba reći ni jednu rijeĉ, već Bog zna što nam
je potrebno (Mt 6,8). Kierkegaard kaţe: "U molitvi ne slušamo svoj vlastiti glas, već
moramo šutjeti toliko dugo dok ne ĉujemo Boţji glas".
Moliti se, to je već "biti pred Bogom". Molitva bez rijeĉi je ponekad najbolja,
najbogatija: "prije nego ga zamolite, zna Otac vaš, što vam je potrebno" (Mt.6:8).
Molitvom izlijemo naša srca pred Bogom: "Ne brinite se tjeskobno ni za što, već
u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti" (Fil
4,6). Nema ništa toliko sitno, nema ništa toliko veliko, teško, da ne bismo smjeli
iznijeti Bogu. U svemu smijemo izlijevati naša srca pred Bogom.
Molitva Oĉe naš sadrţi sve što nam je potrebno. Kad smo završili našu molitvu
to nije još sve. To je samo jedan dio molitve. Molitva je ţiv odnos naše duše s
Bogom. Veza se ne prekida kad kaţemo amen. Duh molitve neprestano ispunjava
naše srce. Martin Luther kaţe da je molitva ruĉni rad vjernika. "Tko vjerno radi,
moli se Bogu dvostruko", dodaje on. U Finskoj se kaţe: Kad smo se dobro pomolili,
pola posla smo uradili. Apostol Pavao kaţe: "Bez prestanka molite" (1 Sol 5,17). Na
svakidašnjem poslu Bog je blizu svog djeteta i ono viĉe punim pouzdanjem: "Oĉe,
Abba!" "Bog uslišava vapaj tamo, gdje mi ne prepoznajemo ni uzdah", kaţe
Rosenius.
Kad je Mojsije stajao na obali Crvenog mora, za njim Egipćani i pred njim more,
on je bio u tihoj molitvi svoga srca Bogu. Biblija nam ne kaţe da je molitva bila
oblikovana rijeĉima. Unatoĉ tome Bog kaţe Mojsiju: "Zašto vapiješ meni?" (Iz
23
14,15). Sama nevolja Boţjeg djeteta je već molitveni vapaj Bogu, iako se ta molitva
ne iskazuje na glas. Duboko iz srca se uzdiţe molitveni Duh Bogu. A Bog sve to zna
i vidi i usliša vapaj srca Boţjeg djeteta.
Još trebamo uoĉiti da nas rijeĉ "Oĉe" uĉi o ispravnom odnosu prema Bogu, a
rijeĉ "naš" o ispravnom odnosu prema bliţnjima, jer je Isus Krist pomno i planirano
izrekao ovu molitvu da se nitko ne pomoli samo za sebe i svoje sebiĉne potrebe, nego
za sve ljude zajednice. On je uĉio svoje uĉenike, kao i sve vjernike danas, da
odbacujemo svoje vlastite prednosti i stavljamo potrebe cijele zajednice na prvo
mjesto, jer kršćanska zajednica je Kristovo tijelo. Ako se jedan ud hoće oholiti, tada
se cijelo tijelo osjeća loše. Zato nas Isus ne uĉi da kaţemo "Oĉe moj", već "Oĉe
naš". Molitva je zajedniĉko duhovno posjedovanje. Zato ju ne smijemo oduzeti ni od
koga, ni od neprijatelja. Jer Bog je Otac svih nas. «On ţeli da budemo braća i sestre i
da se ljubimo i molimo za druge kao i za sebe», kaţe Luther. Tako već druga rijeĉ
molitve otkriva naše grijehe, naše ţelje da mislimo prvo na sebe, našu sebiĉnost.
2. Koji jesi na nebesima
Oĉe naš koji jesi na nebesima. Rijeĉi "na nebesima" ne oznaĉuju toliko mjesto
Boţjeg prebivališta u koje bi Bog bio svezan, već da je On bez grijeha, ali i da nije
vezan na isti naĉin vremenom i mjestom kao mi ljudi koji ţivimo na zemlji. On je
ljubavi i moć. Kao stvoritelju i vladaru svega, sve mu stoji na raspolaganju. On spaja
svoju oĉinsku ljubav s nebeskom moći tako da sve što njegova ljubav nalazi, njegova
je moć kadra izvršiti. Tako prve tri rijeĉi molitve opisuju sve bitno u odnosu izmeĊu
Boga i njegovog djeteta. Bog je Otac mojih sestara i braće, kao i moj, sposoban nam
pomoći u svim mogućim situacijama.
Rijeĉi "Oĉe naš" nam pokazuju da je Bog naš Otac. Izraţavaju bliskost,
pouzdanje i ljubav prema Bogu. Drugi dio, "koji jesi na nebesima", pokazuje daljinu
i poštovanje prema Bogu. Obadva mjesta su ĉvrsto vezana. Molitva pokazuje kakav
treba biti ispravan odnos s Bogom.
"Tata mi je najbolji prijatelj", kaţu neka djeca. Prijateljstvo izmeĊu djeĉaka i oca
stvara razumijevanje, osjećaj srodnosti i ljubav. U zemaljskom odnosu roditelja i
djece veoma je vrijedan takav odnos da bi djeca odrasla bez duševnih povreda.
Ali s Bogom je odnos drukĉiji. Doduše, Isus naziva svoje uĉenike prijateljima
(Iv 15,15).Ali to nije bilo prijateljstvo. Uĉenici su zvali Isusa Uĉiteljem i
Gospodinom. «Pravo velite, jer to ja jesam", kaţe Isus (Iv 13,13).
Bog je naš Otac i zato se usuĊujemo slobodno donositi pred Njega sve što je u
našim srcima. Ali taj naš Otac je na nebesima. On je uzvišen, svet, svemoguć, vjeĉan
Bog. On je nepromjenljiv. Na ovoj zemlji jedva moţemo shvatiti kolika je prednost
24
nazivati vjeĉnoga, svemogućega, sveznajućega Boga našim Ocem. Zato Mu se
pribliţavamo štovanjem.
Pavao se moli:"Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u
nebesima i na zemlji ima ime." (Ef 3, 14-15). Ovim rijeĉima apostol Pavao izraţava
smisao molitve «Oče naš, koji jesi na nebesima», molitve koju nas je Isus nauĉio.
Molitva je njemu sagibanje koljena pred nebeskim Ocem, padanje niĉice, poniţenje
srca pred Boţjom svetošću i veliĉanstvenošću. Iako Pavao kaţe Oĉe, on pada pred
Bogom na koljena. Da moţe reći Bogu Oĉe, od koga svako oĉinstvo u nebesima i na
zemlji ima ime, je toliko velika milost da pada na zemlju. Ispravno shvaćanje Boţje
ljubavi ĉini ĉovjeka malim, poniznim i odanim.
Sliĉnost vidimo i u vjerovanju: "Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje". On je naš Otac i On je svemoguć.
Molitva ne smije biti bratimljenje s Gospodinom tako da mi našim molitvama
pokušavamo prisiljavati Boga da on ispunjava naše osobne nade. Ako nedostaje
poštovanje, naš ţivot u vjeri ostaje siromašan, a molitva nije više prava, ţiva
molitva.
Poštovanje nipošto ne udaljuje sklonost i ljubav, ali ono podiţe molitveni ţivot
na višu razinu. Zato Martin Luther kaţe da "imamo se Boga nada sve bojati, ljubiti
ga i u njega se samoga uzdati". I strah od Boga i ljubav pripadaju u ispravan
molitveni ţivot. Bez njih se pouzdanje i vjera ne mogu razvijati.
Mi imamo premalo znanja da shvatimo tko je Bog. Mjerimo Boga na ljudski
naĉin te ne dobijamo mir i sigurnost, što molitva inaĉe daje. Bog je na nebesima. "Ta
nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti» (2 Ljet 6,18), kaţe Salomon.
A istovremeno je On na zemlji. On je svugdje (Ps.139). On je nad svima i uvijek isti
(Heb 13,8). Ali, iako je On nepromjenljiv, On nije daleko od nas. On nije ravnodušan
prema ljudskoj tjeskobi. "Otac moj neprestano radi" (Iv 5,17). "Ne drijema i ne
spava on, čuvar Izraelov" (Ps 121,4). "Tko je kao Gospodin, Bog naš, koji u visinama
stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju" (Ps 113,5). Ništa mu nije bez znaĉenja i cilja.
"Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica" (Pon 33,27).
Mi stojimo pred veliĉanstvenim svemogućim Bogom, kad se molimo. Ako
vidimo Njegovo veliĉanstvo i istovremeno ţivo vjerujemo da je on naš Otac, nestaju
sumnja i nesigurnost, a dolazi pouzdano ţiva, prava vjera i sigurnost ulazi u naša
srca. Rukama tog silnog Boga predajemo sve naše ciljeve i ĉitav naš ţivot! "Svaki
dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema
ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene"(Jak 1,17). O, kakvo bogatstvo i blago
imamo u molitvi!
25
Tko god poĉinje moliti iz srca "Oče naš koji jesi na nebesima", priznaje da ima
Oca i njegov pravi dom je tamo gdje je naš Otac - na nebesima. On je graĊanin
vjeĉnog, nepromjenljivog kraljevstva ljubavi i istine, iako ovdje prolazi u bijedi.
Zbog toga slijedi ĉeţnja za Ocem iz srca, kao što se dogaĊa djetetu koje ţivi kao
stranac daleko od svoje vjeĉne domovine ljubavi i istine meĊu tuĊim ljudima u bijedi
i jadu.
Kao da bi govorilo: «Oĉe, ti si na nebesima, a ja jadno dijete na zemlji, daleko od
tebe, u svim pogiblima, u jadu, u nevoljama, meĊu neprijateljima». Uzdizali bi srce
Bogu koji bi izlijevao milost po Duhu Svetome.
Budući da ovdje ţivim kao strankinja , ĉesto me pitaju iz koje sam zemlje? Tada
im mogu govoriti kakva je zemlja Finska. Primjećuju li ljudi u našem ponašanju i
ţivotu da smo nebeski graĊani? Potiĉe li naš ţivot ljude da pitaju iz kojeg smo
kraljevstva graĊani?
Mi izgovaramo te rijeĉi: "Oče naš, koji jesi na nebesima" kao predgovor, ali te
rijeĉi nisu nipošto samo dvorište molitvenog hrama. Naprotiv, te nas rijeĉi ubrzavaju
u Svetinju nad Svetinjama i daju nam "predukus" blaţene veze s Bogom. Već pri
ovim poĉetnim rijeĉima doţivljavamo veliko bogatstvo molitvenog ţivota.
Prva molba: SVETI SE IME TVOJE
Dr. Martin Luther kaţe u Evangeliĉkom katekizmu ovako:
"Što to znači?"
Ime Božje je zaista samo sobom sveto; no, mi molimo ovom molbom da bude i
nama sveto.
Kako se to zbiva?
Da se riječ Božja vjerno i čisto uči, te mi kao djeca Božja sveto živimo po njoj;
u tome pomozi, dragi Bože nebeski! No, tko uči i živi drukčije, nego što riječ Božja
uči, taj oskvrnjuje ime Božje među nama, od čega nas sačuvaj, dragi naš Oče
nebeski.
Isus ţeli da vjernici poĉinju svoje molitve slaveći Boţju veliĉanstvenost i
svetost. Moţemo se ĉuditi da treba moliti za svetost Boţjeg imena. U pozadini je
hebrejski naĉin poimanja imena. Prema tom poimanju ime i nositelj imena se ne
odvajaju. Ako se ruga imenu nekog ĉovjeka, ruga se cijelom ĉovjeku. U svezi s
Bogom posvećenje njegova imena znaĉi da sve ono što Bog ĉini trebalo biti u ovoj
zemlji proslavljeno i poštivano. Ova će se molba savršeno ispuniti tek kada nebesko
kraljevstvo doĊe na zemlju na vidljivi naĉin. Ali veoma je dobro razmišljati u kolikoj
mjeri je naš vlastiti ţivot, govor i stav u skladu s Boţjom svetošću!
26
O, kako velika i neizmjerno duboka je ova molba, ako se moli srcem, iako su
rijeĉi ove molbe kratke. IzmeĊu sedam molbi u Oĉe našu nema većih od ove molbe:
"Sveti se ime tvoje". Kad bismo umjeli ţivjeti tako da Boţje ime bude sveto u našem
ţivotu, druge molbe ne bismo trebali. Ali svaki od nas je sebiĉan i samoljubiv na
mnoge naĉine i sramoti ime nebeskog Oca. Zato se trebamo svakodnevno moliti da
se Boţje ime sveti i proslavlja u našem ţivotu, da "više ne ţivim ja, nego Krist u
meni", tj. da Bog bude sve u svemu. Isus nam pokazuje što je najvaţnije u našem
svakidašnjem ţivotu.
1. Prvo traţite Boţje kraljevstvo
«Zato najprije traţite kraljevstvo Boţje i njegovu pravednost a to će vam se
nadodati» (Mt 6,33). Najprije Boţje kraljevstvo! Sve drugo će nam se nadodati.
Tako vjernik treba programirati svoj ţivot. Ako je nešto drugo na prvom mjestu
našeg ţivota, npr. ĉovjek, neki hobi, novac, zdravlje, moja volja itd., griješimo
protiv Boţje prve zapovijedi. "Jer gdje je blago, tu će biti i srce" (Mt 6,21). Polaţe li
naš molitveni ţivot takav ispit? Traţimo li dnevno najprije Boţje kraljevstvo?
U molitvi Oĉe naš red je jasan: prvo Boţje kraljevstvo, tek onda sve drugo:
Boţje ime, Boţje kraljevstvo i Boţja volja. To su prve tri molbe. Tek u ĉetvrtoj
molbi molimo za svakidašnji kruh, a zatim slijede molbe za naše psihiĉke i duhovne
potrebe. Tri su stvari - Boţje ime, Boţje kraljevstvo i Boţja volja - na koje se temelji
pravog molitvenog ţivota temelji. Kad se posvećuje Boţje ime, ispunjava se Boţje
kraljevstvo, a mjerom kojom se ispunjava Boţje kraljevstvo, ispunjava se i njegova
volja. Te su tri stvari nedjeljivo vezane.
Kad usporeĊujemo molitvu Oĉe naš i deset zapovijedi, vidimo da su ĉvrsto
povezane. U prvoj zapovijedi se predstavlja jedini pravi Bog, naš nebeski Otac. U
drugoj zapovijedi se stavlja zaštitna zidina za Boţje sveto ime : «Ne izgovaraj uzalud
ime Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara
ime njegovo» (Izl 20,7). Uz ovu je zapovijed vezana i prijetnja da Bog ne oprašta
ako se Boţje ime zloupotrebljava. Njega treba drţati svetim.
Treća zapovijed govori o danu odmora, o danu Gospodnjem, o danu Boţjeg
kraljevstva ("doĊi kraljevstvo tvoje"). Na drugoj se ploĉi od ĉetvrte zapovijedi dalje,
govori o Boţjoj svetoj volji prema pojedinaĉnom ĉovjeku i ţivotu zajednice ("budi
volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji").
Neke zapovijedi su sasvim kratke: ne ubij, ne uĉini preljub, ne kradi. Tako su i
molbe u molitvi Oĉe naš kratke ali vrlo bogate i znaĉajne po sadrţaju. «Svaka je
molba toliko velika da bi tako trebala djelovati u našim srcima da molitvu Oĉe naš
molimo cijeli ţivot,» kaţe Luther.
27
"Sveti se ime tvoje". Ta kratka molba izraţava ţivotni program vjernika. Cilj
njegovog ţivota treba biti takav da proslavi Boţje ime.
U poslanici Efeţanima 1,3-14 se govori o neizrecivoj slavi koju posjeduje
vjernik u Kristu. U stihovima 6,12 i 14 ĉitamo da trebamo biti na hvalu slave njegove
milosti!
Kad traţimo vizu za stranu zemlju, moramo objasniti svrhu našeg boravka.
Nebeski graĊanin, Boţje dijete, treba odgovoriti na isto pitanje jer je stranac u ovoj
zemlji. Odgovor bi trebao glasiti: "na hvalu slave njegove milosti". Ĉitav cilj našeg
zemaljskog ţivota je izraţen u prvoj molbi Oĉe naš molitve: "Sveti se ime tvoje", ne
naše, iako bismo to htjeli mnogo puta.
2. Boţje ime
Kad roditelji izabiru ime njihovoj maloj bebi, najĉešće joj ţele dati ime bake ili
djeda, po tradiciji porodice, ili ime koje im zvuĉi lijepo.
U Izraelu je ime imalo veći znaĉaj. Ono je pokazivalo ĉovjeĉji ţivotni smjer,
osobinu karaktera. Zato je dijete dobivalo novo ime kad je odraslo. Tako je i Jakov
dobio novo ime, kad se borio s Bogom i dobio njegov blagoslov. "Više se nećeš zvati
Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si" (Post
32,28). Novo ime je moralo pokazati Jakovljev novi poziv.
Kad je Petar rekao svoju vjeroispovijed: "Ti si Krist, Sin Boga ţivoga", Isus je
rekao: "A ja tebi kaţem: Ti si Petar - Stijena; na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju".
Od Petrove vjeroispovijedi postat će stijena, temelj, na kojoj će se sagraditi kršćanska
crkva. Novo je ime to izrazilo. (Mt 16,18)
U vjeĉnom ţivotu svi sveti dobivaju novo ime koje nitko ne poznaje, osim onoga
koji ga prima (Otk 2,17). Novo ime odgovara novom vjeĉnom biću. Ime opisuje
njegovo osobno vjeĉno blaţenstvo u kojem od tada uţiva.
Na isti naĉin Boţje ime nije sastav slova B, O i G, već pokazuje njegovo biće.
Ime predstavlja osobu ĉije ime nosi, njegov karakter i djelovanje. Tako Boţje ime
jest Bog sam, kao što je sam u sebi i kao što se objavio. Bog je svet i njegovo je ime
već sveto po tome što je odvojeno i uzvišeno nad svakim drugim imenom. Ali u
našoj uporabi nije sveto zbog toga što smo mi sebiĉni i samoljubivi i na mnoge
naĉine sramotimo njegovo ime. Zato se mi ovom molbom svakodnevno molimo da
Bog bude posvećen i uzvišen i u našim ţivotima, u Crkvi i u svijetu.
28
U Bibliji Bog ima mnogo imena. Svako pokazuje neku stranu Boţjeg bića. On je
Otac. «On je Prvi i Posljednji» (Otk 1,17), «Alfa i Omega, Početak i Svršetak» (Otk
21,6). «On je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara» (1 Tim 6,15).
Kad god je ĉovjek susreo Boga, njegova je svetost izazvala drhtanje i strah u
ĉovjeku. Na Horebu, pokraj gorućeg grma Mojsije je zaklonio lice bojeći se gledati
Boga, jer je osjećao Boţju svetost, a kako je i zemlja bila sveta, izuo je obuću s nogu.
Izaija je vidio svoju grešnost i neĉistoću usana (Iz 6). Petar pade na koljena i reĉe:
«Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik» (Lk 5,8). Ivan reĉe pred Boţjom
svetošću: «padoh kao mrtav k njegovim nogama» (Otk 1,17). Tako su oni slavili
svetost Boţjeg imena osjećajući Boţji strah i poštivanje radeći svoje zadaće kao
Boţja djeca. Bez priznanja i osjećaja Boţje svetosti ne bi ispunili tako revno Boţju
sluţbu.
Boţje biće je nedokuĉivo. Ni jedno ime ne otkriva bogatstvo savršenoga Boga.
"Nitko ne zna Boţjih tajna osim Boţjega Duha" (1 Kor 2,11).
Boţje ime sadrţi nešto zagonetno i nedokuĉivo ( neistraţivo). Kad je Jakov pitao
Boga kako mu je ime, nije dobio odgovor. "Zašto pitaš za moje ime?" Jakov nije
smio spoznati boţansku zagonetku koja se nalazi u Boţjem imenu. MeĊutim, Biblija
kaţe:"I tu ga blagoslovi" (Post.32,29).
"Ime mu je: Savjetnik divni" (Izaija 9,5). AnĊeo kaţe Manoahu: "Zašto pitaš za
moje ime? Ono je tajanstveno" (Suci 13,18). Bog se sam objavio, ali on je i
tajanstveni Bog. Isus kaţe:"Ja sam objavio ime tvoje ljudima i ja sam tebe proslavio
na zemlji" (Ivan 17,4,6).
Unatoĉ tome kaţe se: "O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boţjega! Kako su
nedokučive njegove odluke, i kako neistraţivi njegovi putovi!» (Rim 11,33). Iako se
Bog oĉitovao u Kristu, mi vidimo Boţje lice nejasno u ogledalu (1 Kor 13,12). Mi
vidimo samo odsjev, ali ovi (nejasni) odsjevi daju nam da naslutimo nešto o
njegovoj savršenoj slavi . - I to znaĉi molba: "Sveti se ime tvoje".
Boţja dvostrukost - objava i skrivenost - djeluju tako da je naš pravi odnos s
Bogom dvostruk. Mi se bojimo i ljubimo. On nas privlaĉi i mi osjećamo unutarnje
strahopoštovanje.
Mi pjevamo pjesmu: "Tebe, Isuse, ĉekam, tebe u svom srcu grlim" Ali
istovremeno kaţemo, kao Petar poslije uspješne ribarske lovine: "Udalji se od mene,
Gospodine, jer sam grešnik!" (Lk 5,8). Ipak, iznutra osjećamo molbu: "Nemoj se
udaljiti, Gospodine! Ne mogu ţivjeti bez tebe. Budi meni grešniku milostiv!"
"Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio" (Ps 139,6).
29
3. Kako se Boţje ime drţi svetim u našem svakidašnjem ţivotu?
Moţe izgledati ĉudno da se u molitvi Oĉe naš ne spominje ni jednom rijeĉju
posvećenje vjernika. U petoj molbi se molimo da nam Bog oprosti duge naše, ali ni u
toj molbi se ne spominje posvećenje (kasnije o tome više). Zapazimo da se u molitvi
Oĉe naš ne molimo: «uĉini mene svetim i poboţnim», već: «sveti se ime tvoje». U
tome je sakrivena duboka biblijska istina. Apostol Pavao piše Timoteju, a takoĊer i
nama:"Teţi svim silama za pravednošću, poboţnošću, vjerom, ljubavlju, postojano-
šću, blagošću " (1 Tim 6,11).
Posvećenje se nikada ne usredotoĉuje na samoga ĉovjeka. Ako analiziramo sebe,
odlazimo ili u depresiju ili u oholost. Posvećenje je sakrivena u prvoj molbi - Oĉe
naš. Toliko se koliko posvećujemo Boţje ime i dajemo da Isus dolazi u naš ţivot kao
Gospodar, ispunjava i posvećenje, jer u 1 Kor 1,30-31 piše: "Po njemu ste vi u
Kristu Isusu koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i
otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi!"
Sada razmišljajmo što znaĉi da dozvoljavamo Isusu Kristu da bude Gospodar
našeg ţivota? Ako je on Gospodar našeg ţivota, zanima nas samo njegova volja,
njegova slava, a ne naša korist, ni naša volja. Posvećenje je djelo milosti Boţje, a ne
zakona. O, KAKVO EVANĐELJE!
Poĉetak i cilj nije moje vlastito posvećenje, već da Boţje ime postaje meni
velikim i svetim. Luther kaţe: "Kamenu koji leţi na suncu ne treba narediti da se
grije. On prirodno postaje topao!" Kad Boţje ime meni postaje svetim, postajem i ja
svet.
Kako se ispunjava prva molba? Lutherovo tumaĉenje daje odgovor: "Ime Boţje
je zaista samo po sebi sveto". Ovo je poĉetak. Ako ovo ne razumijemo, sve ide krivo.
Posvećenje Boţjega imena nije naša duţnost. Bog je svet neovisno o tome što ljudi
ĉine. Mi molimo da njegovo ime postane veliko i sveto meĊu nama. Posvećenje
imena Boţjega znaĉi da ga priznajemo i drţimo takvim kakvo već jest, tj. svetim.
1. Temelj je ĉisto i vjerno nauĉavanje Boţje rijeĉi. Bez prave nauke ne moţe se
Boţje ime svetiti. Kriva nauka je opasnija i ozbiljnija od pogrešnog shvaćanja. Ona
srami ime Boţje, kaţe Luther. Ova molba je i molitva za autoritet Biblije meĊu
nama, jer se molimo: "sveti se ime tvoje". Trebamo marljivo išĉitavati iz Boţje rijeĉi
kakav je Bog da ga ne bismo pretvarali u idola i lutali. Bog je ipak kralj istinskog
kraljevstva!
2. Boţje ime se posvećuje kad ga rijeĉima i djelima štujemo i proslavljamo u
našim ţivotima po Duhom Svetom. Lijenim i svjetovnim ţivotom ne samo da smo
30
upali u grijeh već sramotimo ime Boţje,. "Vaše svjetlo neka zasja pred ljudima da
vide vaša djela ljubavi te slave vašeg nebeskog Oca" (Mt 5,16).
To isto govore i sljedeće rijeĉi: "Po Isusu, dakle, uvijek prinosimo Bogu ţrtvu
hvale, to jest plod usana, koje hvalom slave njegovo ime!" (Heb 13,15). Donose li
naša djela, ljubav i rijeĉi, slavu Boţjem imenu?
Boţju svetost moţemo uvrijediti kada uzaludno izgovaramo Boţje ime: "Ne
izgovaraj uzalud ime Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji
uzalud izgovara ime njegovo" (Iz 20,7).
3. Luther kaţe da ne traţimo slavu za sebe. Oholo "ja" ili "ego" traţi slavu tamo
gdje to najmanje oĉekujemo. "Ne nama, o Gospodine, ne nama već tvom imenu slavu
daj..." Ps 115,1. I kad su ove rijeĉi na našim usnama naš ambiciozan "ja" vreba
priliku za slavu. "Kako moţete vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a
ne traţite slave koja dolazi od jedinog Boga?" kaţe Isus (Ivan 5,44).
«Boţje ime je, zaista, samo po sebi sveto i bez naše molbe», kaţe Luther. Ali
nama ljudima nije svejedno, ako ne drţimo svetim Boţje ime. Kada ne poštujemo
Boţju vrijednost, tada je izgubljena i ljudska vrijednost. Ĉovjek koji oboţava sebe,
gubi Boţje vodstvo u svom ţivotu, njegov ţivot pada na razinu ţivotinja i na kraju se
uništava cijeli ţivot. Ali gdje cilj je ţivota da Boţje ime bude sveto, tamo je ţivot u
izobilju.
Boţje ime ne sramote samo oni koji se rugaju i zloupotrebljavaju ga u svojim
ciljevima glumeći da su poboţni, već još više oni kršćani koji ne ţive po Boţjoj volji
i koji mrze, ogovaraju i osuĊuju druge.
Ako se u našem ţivotu sveti Boţje ime, sve će biti u redu, slozi i na pravom
mjestu. Ipak, kako su ĉesto naši dani teški, iscrpljeni i bolni zbog razloga što stvari
nisu na pravim mjestima, naša mjera je kriva. Zato se trebamo svako jutro moliti:
Sveti se ime tvoje, koliko god to koštalo. "Prinesite Gospodinu slavu i moć.
Prinesite Gospodinu slavu njegova imena" (Ps.29,1,2).
4. Isusovo ime
U mistiĉnim religijama i magiji rijeĉi i oblici rijeĉi su vaţni. U samim rijeĉima je
sila koja djeluje. Neprekidno ponavljanje moţe prisiliti da bogovi i duhovi poslušaju.
MeĊu vjernicima se moţe sresti sliĉna uporaba Isusovog imena. Bez razmišljanja
se odvaja Isusovo ime od osobe Krista. Tada se smatra da samo ime djeluje.
31
Praznovjerje je i nekakva vrsta vjere. Granica izmeĊu vjere i praznovjerja je
toliko malena da se moţe prelaziti bez znanja. Vjera u to da Isusovo ime ima silu u
sebi, kad se odvoji od osobe Isusa, jest praznovjerje i magija.
"Marija će roditi Sina, nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od
grijeha njegovih" (Matej 1,21). Isus je Spasitelj. "Na cijelom svijetu spasenja nema
ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se
treba spasiti" (Dj 4,12). Kad se u Novom zavjetu govori o Isusovom imenu, ono
uvijek znaĉi samoga Isusa. Ime samo ne moţe djelovati, ali Isus moţe.
Isus sam govori o tome kako mnogi ljudi upotrebljavaju njegovo ime pri
prorokovanju i ĉudesima. "Mnogi će mi u onaj dan reći: "Gospodine, Gospodine, zar
nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove,
pomoću tvoga imena čudesa činili? Tada ću im kazati:'Nikad vas nisam poznavao.
Odlazite od mene zlotvori!" (Mt 7,22). I vrata nebeskog kraljevstva ostaju za njih
zatvorena.
Ĉarobnjak Šimun je pokušao novcem kupiti sposobnost da moţe ĉiniti ĉudesa,
ali su ga odbili oštrim rijeĉima (Dj 8,9-24).
Mnogi ĉarobnjaci i oni koji ĉine ĉudesa upotrebljavaju, unatoĉ tome, Isusovo
ime da njihovi ĉini budu uvjerljiviji. Ipak nije dosta da se upotrebljava Isusovo ime.
Odluĉan i bitan je osobni odnos s Isusom Kristom.
Mnogi su vjerovali da neprekidno izgovaranje molitve Oĉe naš ima magiĉnu
silu. I danas neki imaju takvo shvaćanje. Mnogi ljudi ĉitaju tu i tamo molitvu Oĉenaš
kao veĉernju molitvu bez da razmišljaju kome se mole i za što mole. To je samo
ćaskanje ĉija je obaveza da daje mir (duševni). U krizi, u teškim vremenima i u
pogiblima mnogi brzo proĉitaju svoj Oĉenaš bez da molitva dolazi stvarno iz srca.
Molitva Oĉe naš je dana za molitvu onima, koji mogu vjerovati da je Bog njihov
Otac zbog Kristovih zasluga. Kad se obrate iz srca i vjeruju u Isusa Krista kao
osobnog Spasitelja i Gospodina, dobivaju djeĉju vjeru. "A svima koji ga primiše dade
vlast da postanu djeca Boţja; onima koji vjeruju u njegovo ime" (Ivan 1,12).
Luther kaţe da je molitva Oĉe naš "tajanstvena pokajniĉka molitva".
"Ne znam ima li u Bibliji nauke koja moţe djelovati jaĉe da pokaţe da je naš ţivot
slab i ništavan (bez vrijednosti)", kaţe on.
Luther nadalje kaţe: "Svi mi ţivimo ţivot kojim vrijeĊamo Boţje ime i njegovu
slavu. Mi imamo druge bogove i ţelimo sami vladati svojim ţivotima. Stoga je prva
molba molitve Oĉe naš tajanstvena pokajniĉka molba, koja nas ruši. Ovu molbu ne
moţe moliti onaj tko nije iskusio osudu ili doţivio da je odbaĉen". Kad molitva Oĉe
32
naš postaje pokajniĉkom molitvom, ne ostaje više mjesta za nikakve ĉarolije ili
ćaskanja.
A što se tiĉe Isusova imena, sramota je, ako se upotrebljava kao ĉarobna rijeĉ da
izgone zle duhove. Kad se sjećamo što znaĉi Isusovo ime i primamo ga u osobnoj
vjeri, ne zloupotrebljavamo ga više.
Lk 2,21: "Kad proĎe osam dana, i kad je dijete trebalo obrezati, nadjenuše mu
ime Isus, kako ga je nazvao anĎeo još prije nego se zače". Znanje nas o znaĉenju
Isusovog imena ruši. Ono nama daje toliko veliku sreću, veliko blago da naša duša
zapjeva: Aleluja!
Ali istovremeno ono donosi svjetlo u našu bijedu. Kad ovo priznajemo, moţemo
doţivjeti veliĉanstvenu slavu EvanĊelja i moţemo kao grešnici, kojima se Bog
smilovao, radovati oĉekujući da poslije suda ulazimo u nebo, u kraljevstvo slave,
gdje nama se daje kruna vjeĉnoga ţivota.
Druga molba: DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE
Dr. Martin Luther: Što to znači?
Kraljevstvo Božje dolazi zaista i bez naše molitve, no ovom molbom molimo da
dođe također k nama.
Kako se to zbiva?
Kad nam Otac nebeski daje svoga Svetoga Duha, da po njegovoj milosti
vjerujemo njegovim svetim riječima te pobožno živimo ovdje za vremena, a ondje
uvijek.
1. Bog - Gospodar neba i zemlje
Što je Isus namjeravao pouĉiti nauĉavajući molitvu za dolazak Boţjeg
kraljevstva? Zar ne da je Bog Gospodar neba i Zemlje, poĉetak sveg stvaranja,
stvoritelj i vladar? Nije li ĉitav Svemir njegovo kraljevstvo?
Da, Biblija - Boţja rijeĉ - nam svjedoĉi : «Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo
i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj»( Pon 10,14). «Nek se govori meĎu
poganima: 'Jahve kraljuje!'» (Ps 96,10). «Vjetrove uzimaš za glasnike, a ţarki oganj
za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke
vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode»
(Ps 104, 4-6). Sve stvorenje je Boţje kraljevstvo. Bog nadvlada i u grijeh pale i
buntovne kao i spašene ljude. Ništa se ne dogaĊa bez Njegovog dopuštenja. U
33
prirodi se ţivot ostvaruje po zakonima, što ih je Bog dao. Planeti nebeski idu
putovima koje je Stvoritelj napravio.
Ali u svijetu duhova se dogodio pad u grijeh zbog oholosti, buna protiv Boga (Iz
14,12-14 i Ez 28). Ĉovjek pripada kao tjelesno – psihiĉko - duhovno biće i u svijet
duhova. Ĉovjek se pobunio protiv Boţje vladavine. Ipak se moţe reći: «Riječ
Jahvina Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne poloţim dušmane za podnoţje
tvojim nogama! Ţezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih
neprijatelja!» (Ps 110,1-2). I Isus kaţe: «Ja sam pobijedio svijet» (Iv 16,33).
Bog moţe osuditi buntovnike bilo kad. On bi mogao prisiliti sve na svoju volju
kao gazda svog roba. Ali budući da je Bog ljubav, On ne ţeli nadvladati neprijateljski
svijet svojom svemogućom silom. Bog ţeli nadvladati pale ljude snagom Duha
svoga, zapaliti svojom ljubavlju novu misao i dati novo srce i novi duh ljudima, koji
ljube Boţje putove.
U ovom smo ratu vidjeli kako uvijek ima graĊana koji ne ţele braniti svoju
domovinu, iako je vlast to zapovijedala, već se bune te su u srcu na strani
neprijatelja. Ima i takvih koji idu po zapovijedi. Ima i takvih koji idu slobodno,
voljno i ţele iz srca isto što i vlast. Svi su oni nominalno graĊani zemlje. Ali moţemo
reći da su samo posljednji iskreno iz srca graĊani.
Tako je grešno ĉovjeĉanstvo, nad kojim vlada Bog. Ima ljudi koji se bune protiv
Boţje volje. U njihovom srcu vlada sotona. Zemaljsko kraljevstvo prisiljava
buntovnike kaznama i silom zakona. Bog ţeli od svih da prvo traţe slobodnom
voljom Boţje kraljevstvo. Zato On ţeli pobijediti, koliko god je moguće, svojom
milošću i ljubavlju: «Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroĎenog
Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima ţivot vječni» (Iv 3,16). «On
(Bog) nas u njemu (Isusu Kristu) sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti
i bez mane pred njim u ljubavi» (Ef 1,4).
Nijedno zemaljsko kraljevstvo nije kao Boţje kraljevstvo. Nijedna crkva:
evangeliĉka, rimokatoliĉka, pravoslavna ili neka druga, nije Boţje kraljevstvo. Ono
ne dolazi na vidljivi naĉin. Ono hoda kao i Isus tiho, ponizno, kroz Boţje djelovanje.
«Ne silom niti snagom, već Duhom mojim» (Zah 4,6).
Jer svi mi trebamo moliti ovu molbu. To znaĉi da nitko nije nevin prema Boţjem
kraljevstvu. Da to razumijemo, trebamo znati da postoje samo dva kraljevstva:1)
kraljevstvo Ċavla. Ono je kraljevstvo grijeha i neposlušnosti. Ima ljudi koji uţivaju u
ovom kraljevstvu, ţive u svim strastima i poţudama tijela, svijeta i sotone. Njihov je
kraj po Bibliji pakao. 2) kraljevstvo Boţje, kraljevstvo pravednosti i istine.
34
Ova molba, kao i druge djeluje na dva naĉina: ona ponizi i povisi. Prvo nas
ponizi zbog toga što moramo javno priznati svojim usnama da Boţje kraljevstvo
nije još došlo k nama. Zato smo u velikoj bijedi koja ţalosti naša srca. S druge strane
Isus nas nauĉava da trebamo moliti i ĉeznuti za Boţjim kraljevstvom, koje nas
uzvisuje i tješi dajući sigurnost i nadu našoj bijedi. Svaka Boţja rijeĉ ima osobinu da
uplaši i utješi, udari i izlijeći, sruši i izgraĊuje, ponizi i povisi, jer u Heb 4:12 kaţe:
"Uistinu je ţiva i djelotvorna riječ Boţja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača
i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moţdine, i moţe suditi nakane i
misli srca".
Boţje kraljevstvo je njegova kraljevska vladavina. Ponovno, kao što je svet,
tako je i kralj, i vlada u apsolutnoj suverenosti nad prirodom i povijesti. Ali kad je
Isus došao, najavio je novi i poseban prodor Boţje kraljevske vladavine sa svim
blagoslovima spasenja i zahtjevima za pokornost, što se sve podrazumijeva pod
boţanskom vladavinom. Kad se molimo da Boţje kraljevstvo "doĊe", molimo da ono
raste, da se ljudi pokoravaju Isusu kroz svjedoĉanstvo Crkve, da se postigne konaĉni
cilj da se Isus vrati u slavi i da preuzme svoju moć i vlast.
Isusov najpoznatiji govor - govor na Gori, predstavlja ţivot kraljevstva. U tom
govoru opisuje kako moţemo postati graĊani kraljevstva i kako ţivjeti kao graĊanin
kraljevstva. Isus je navještavao i svojim djelima kraljevstvo, jer su sva njegova djela
bila ĉudesa koja su pokazala tko je on. Ona su pokazala da je Boţje kraljevstvo
došlo k ljudima.
Isus kaţe da traţite najprije kraljevstvo Boţje. To se dogaĊa tek kad grijeh više
ne vlada nad nama i kad moţemo reći: "Ţivim - ali ne više ja, nego Krist ţivi u meni"
(Gal 2,20). To znaĉi da je sve što je u nama (vlast, snaga, volja, slava i drugo) u
Boţjoj sluţbi kako bi On ţivio i vladao u nama samima. Tada grijeh više ne vlada u
našim udovima, već Krist sa svojom milošću.
Boţje kraljevstvo je mir, ljubav, radost, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost,
poniznost, krotkost, uzdrţljivost, ĉistoća itd. Ono nije neĉistoća, mrţnja, sebiĉnost,
ljutnja, neprijateljstvo i dr., što pripada drugom kraljevstvu. U cijelom ţivotu
nalazimo takve grešne stvari te se dnevno trebamo moliti Bogu:"doĊi kraljevstvo
tvoje".
2. Ispunjeno kraljevstvo
Druga molba sadrţi pogled na posljednja svjetska dogaĊanja i pokazuje
kraljevstvo koje će se ispuniti kad se Isus ponovo vrati na Zemlju: "Onaj koji ovo
jamči izjavljuje: Da, dolazim uskoro! -Amen! DoĎi, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20).
Posljednje rijeĉi: «Amen! DoĊi, Gospodine Isuse!» imaju svoj izraz u molitvi : «doĊi
kraljevstvo tvoje! «
35
1. Mi drţimo ovu drugu molbu kao pravu misijsku molbu. Mi se molimo da
Boţje kraljevstvo doĊe meĊu nas i širi se diljem svijeta. Tako i Luther tumaĉi ovu
molbu u Katekizmu. To je sasvim pravo, ali mi ne smijemo izgubiti iz vida vjeĉno
gledište na molitvu. Cilj molitve je savršeno Boţje kraljevstvo. Tek u svjetlu
vjeĉnosti molitva dobiva svoj pravi sadrţaj.
2. Uvjet za savršeno Boţje kraljevstvo je poĉetak: Ovo je druga misao u molitvi
koje se trebamo sjećati. Poĉetak je sam Isus Krist. EvanĊelist Luka piše: "Ako li ja
Boţjim prstom izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Boţje." (Lk
11,20) Boţje kraljevstvo je došlo, to jest došao je sam Isus Krist.
Pilat je pitao Isusa: " Dakle, ti si kralj? Dobro veliš - odgovori mu Isus - ja sam
kralj" (Iv 18,37). Ĉudesan kralj i još ĉudesnije kraljevstvo. Kralj ima samo nekoliko
sati ţivota i njegovo kraljevstvo se sastoji od male grupe nesavršenih i plašljivih
uĉenika! Unatoĉ tome Isus ne kaţe: "Ja ću osnovati kraljevstvo i ja ću biti kralj tog
kraljevstva". On kaţe: "Ja jesam kralj. Kraljevstvo je već došlo.»
U nazaretskoj sinagogi Isus ĉita iz knjige proroka Izaije o mesijinu kraljevstvu
koje će doći. Zatim smota svitak i progovara: "Danas se ovo Pismo, koje ste čuli
svojim ušima, ispunilo" (Lk 4,21).
Ova druga molba pokazuje da se kraljevstvo već ispunilo i istovremeno
navještava da je ovo kraljevstvo došlo. U Isusu Kristu je ovo predivno kraljevstvo
Boţje došlo k nama i meĊu nas. U Isusu Kristu se dobiva njegovo drţavljanstvo.
Isus vlada kao kralj nad Boţjim kraljevstvom. Te dvije misli oblikuju molitvu: «doĊi
kraljevstvo tvoje». U tom okviru ima mjesta za sve drugo što molitva sadrţi.
"Kraljevstvo je nebesko slično gorušičnu zrnu koje netko uze posije na svojoj
njivi. Ono je, svakako, najsitnije od svega sjemena, ali uzraste, bude veće od drugoga
povrća, razvije se u stablo, tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se u njegovim
granama" (Mt13,31-32). Ono je, što je do velikog Petka bilo samo malo sjeme, do
danas izraslo u stablo koje širi svoje grane diljem svijeta.
3. Boţje je kraljevstvo u vama
Molba "doĎi kraljevstvo tvoje" prisiljava nas da gledamo u budućnost, u onaj
dan kada će Isus doći na zemlju u svojoj slavi i ĉasti. Ali pored toga Boţje je
kraljevstvo već prisutno tamo gdje je Isus Krist postao spasiteljem ljudi. Tako ova
molba sadrţi i sadašnje potrebe.
"Mi ovom molbom molimo da Boţje kraljevstvo takoĊer doĊe i k nama»,
tumaĉi dr. Martin Luther. K nama - k svakom ĉovjeku - k meni. Mi moramo ovdje
36
prvo misliti na sebe. Nema smisla da se molimo prvo za ĉitav svijet, koji nas
okruţuje, ako Boţje kraljevstvo nije došlo k nama. Mi ne trebamo ići k velikim
narodima da vidimo kakve su borbe protiv zlih duhova. Televizija nam svakodnevno
donosi te borbe u našu dnevnu sobu. Mi osjećamo kako zle sile djeluju u nama.
EvanĊelist Luka piše:"Kraljevstvo Boţje ne dolazi tako da se to moţe vidjeti, niti
će se moći kazati:' Evo ga ovdje' ili 'eno ga ondje', jer kraljevstvo je Boţje meĎu
nama»(Lk 17,20-21) (bolji, toĉniji prijevod: u nama, Karadţić). Po Duhu Svetom
smo graĊani ovog kraljevstva. Ali sada je od mnogih ljudi sakriveno. Ono je
kraljevstvo u duhu siromašnih, ţalosnih, ţednih i gladnih. A doći će vrijeme kad će
svi vidjeti stvarnost Boţjeg kraljevstva.
"DoĎi kraljevstvo tvoje". Moliti ovu molbu nije tako jednostavno kad mislimo na
svoj vlastiti ţivot. To znaĉi da kraljevstvo mora nadvladati sva podruĉja našeg ţivota
da bi postalo vidljivije. Zbog toga sve što posjedujemo i što jesmo moramo predati
Bogu. Priznajemo u vjerovanju: "Vjerujem u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega." Gdje je vjera u praksi? Gospodin naš?
"Zašto me zovete:'Gospodine, Gospodine!' a ne vršite što kaţem?" (Lk 6,46).
Nije nam teško reći da je Isus Krist naš Gospodin, ali ako pustimo Isusa kao
Gospodina u naš ţivot, trebamo mu predati sve što imamo. Isus ţeli biti Gospodar
u ĉovjeku - gospodar naših mišljenja, misli, volje i nade i istovremeno vladati nad
svim vanjskim stvarima - to je tijelo, novac i vrijeme. Kako upotrebljavamo novac
(Mal 3,10), vrijeme? Za Boţju slavu? Za njegovo kraljevstvo?
Tek kad Boţje kraljevstvo doĊe tako da mu je sve predano, Bog moţe djelovati
da njegovo kraljevstvo dolazi i k drugima. Ovo se ne dogaĊa samo jedanput. "DoĎi
kraljevstvo tvoje" trebamo moliti svakodnevno. Ono zahtijeva da se trudimo i
odriĉemo samog sebe svakodnevno tijekom cijelog ţivota.
Ali Boţje kraljevstvo ne dolazi samo da zahtijeva. Boţje kraljevstvo dolazi prije
svega da nam donese obilne darove. Ono daje mnogo više nego što uzima. Isus je
morao platiti to sve svojom dragocjenom krvlju i ţivotom na kriţu po Boţjoj
neizrecivoj milosti, i nama On daje to sve za dar. Npr., uplašen ĉovjek klekne na
molitvu, priznaje svoje grijehe Bogu i dobije Boţju rijeĉ koja ga uvjerava u
oproštenje grijeha u ime Isusa Krista i njegove krvi. Tu je sam Isus, i tu dolazi Boţje
kraljevstvo bez vanjskog sjaja i raskoši. Duša postaje drţavljaninom Boţjeg
spasonosnog kraljevstva. Boţje kraljevstvo mu dolazi kao pravednost, mir i radost.
Isusova ga krv oslobaĊa od sotonskih okova i priprema ga za Duha Boţjega.
Ako to shvatimo ozbiljno, izazvani smo rijeĉima apostola Pavla Korinćanima: "I
jao meni ako ne propovijedam Radosnu vijest" (1 Kor 9,16) ili rijeĉima poznatog
37
misionara na tri kontinenta C. T. Studd: "Ako je Isus Krist Bog i ako je umro za
mene, ne bi bila prevelika ni jedna ţrtva da mu je dam".
Boţje kraljevstvo se moţe izreći usporedbom ovako: "Kralj priredi svadbu svom
sinu - sve je gotovo, doĎite na svadbu!" (Mt 22,2,4). Boţje kraljevstvo je
najdragocjenija svadba našeg ţivota. "Blago onomu koji bude na objedu u kraljevstvu
Boţjem!"(Lk 14:15). I dio ovog objeda moţemo iskusiti već ovdje na zemlji. U
Boţjem kraljevstvu nije vaţno ono što jedemo i pijemo, već ţiv, ispravan odnos s
Bogom, mir i radost, koje nam Sveti Duh daje. U Rim 14,17 je
napisano:»Kraljevstvo se Boţje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i
radosti po Duhu Svetom». Mnogo su obilniji duhovni darovi koje nam daje Duh
Boţji od materijalnih uţivanja.
U Isusu Kristu posjedujemo oproštenje grijeha. "Opravdani vjerom u miru smo s
Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu". (Rim 5,1). Imamo mir s Bogom i kad to
postaje u nama stvarnost, moţemo osjećati duboku radost djetinjeg odnosa prema
Bogu. Pravednost, mir i radost, to su stvari vjernika. Boţje kraljevstvo u nama -
meĊu nama .
4. Misijska molitva
Isus je rekao tko je najveći u nebeskom kraljevstvu: «Najveći je u kraljevstvu
nebeskom onaj koji se ponizi kao malo dijete» (Mt 18,4). Najveći je onaj koji je
toliko ovisan o svom nebeskom Ocu, kao što je dijete ovisno o svojim roditeljima.
On je uvijek spreman primati otvorenim srcem ono što Otac daje. Njega Bog moţe
uĉiniti bogatim. Najveći je onaj koji sluţi: «Tko ţeli biti velik meĎu vama, neka bude
vaš posluţnik!» (Mt 20,26). I djetetu i posluţniku je Gospodin velik, a oni sami mali
tako da oni najbolje proslavljaju Boga. Zato ova molba, «doĊi kraljevstvo tvoje»,
znaĉi da postajem malim da bih mogao sasvim zaboraviti sebe i da bi ti Boţe i Tvoje
kraljevstvo bilo sve u svemu'.
Ova nas molba podsjeća svaki dan na veliku misijsku duţnost. Iako svi ne
dobivaju Boţji poziv za misiju u stranu zemlju, ipak se svi trebaju moliti da nijedna
duša ne pogine bez spasenja, već da se svi spase. Imamo li revnosti i gorljivosti za
misijski rad, jer milijuni i milijuni duša idu prema paklu bez znanja da je Isus jedini
Spasitelj?
Neki mole: "DoĊi kraljevstvo tvoje i meĊu nas". To je prava misao. «Ovom
molbom se molimo da Boţje kraljevstvo doĊe i k nama», kaţe Luther. Zapravo ova
molba je mnogo šira. "DoĊi kraljevstvo tvoje" - lomi granice našeg malog kruga i
prostire se u cijelu našu domovinu i u sve kršćanske zemlje diljem svijeta. Ova
molitva je misijska molitva svakog vjernika za ĉitav svijet i vodi nas da radimo za
38
Boţje kraljevstvo. Trebamo se sjetiti da svijet ne ĉita Bibliju, već nas vjernike. Jesmo
li svjetlo svijeta njima? Zraĉimo li Kristovu ljubav oko nas?
Misijski rad nije crkvena duţnost. Crkva sama sadrţi misijski rad. Ako crkva nije
misijska, onda nije više crkva. Znamo da crkva nije graĊevina. Ona je mnogo više od
institucija. Ona je organizam - tijelo Isusa Krista, gdje su svi ţivi vjernici kao udovi
(ĉlanovi), koji imaju svoju odgovornost: ljubav i poniznost meĊu sobom, barem bi
tako trebalo biti, kako piše u Poslanici Filipljanima 2,2-4: "...budite sloţni, imajte istu
ljubav, isto srce i jednu te istu misao! Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego
u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na
svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!" Takva ljubav je ponizna.
Kad bi to bilo djelatno, ne bi u našim zajednicama bilo uvrijeĊenih, posvaĊanih,
zaboravljenih, nesaslušanih, egoista, ne bi bilo ogovaranja, mrţnje, već bi sloga,
ljubav i poniznost izazvalo da i drugi, naši susjedi, znanci dolaze slušati Boţju rijeĉ i
osjećali bi ozraĉje ljubavi i poniznosti. Boţje kraljevstvo bi i k njima došlo jer je to
Boţja volja.
Duţnost crkve je mnogostruka. Ona organizira evangelizacije, brine o
sakramentima za ĉlanove, navješćuje Boţju rijeĉ - Krista, brine za zajedništvo
vjernika, pouĉava i radi Ċakonske radove , ali kao cilj ovog svega je misijski rad.
Crkva nije "geto". Crkva se ne smije izolirati. Mi vjerujemo u svetu sveopću
kršćansku crkvu. Sveopća crkva znaĉi da je crkva otvorena svima, i izgubljenima, i
najvećim grešnicima. I crkva radi, ili bi barem trebala raditi, na tome da svi ljudi
upoznaju Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja i Gospodina. To je misijski rad.
Ako se crkva izolira, poĉinje lako izgarati unutra. Posljedica je da se vjernici
uguše i pogine cijela općina. Zato je veoma vaţno da ţiva vjera funkcionira u praksi
da svi ljudi znaju da "nema spasenja ni po jednom drugom, jer je pod nebom to
jedino ime (Isus) dano ljudima po kojem nam se treba spasiti" (Dj 4,12).
Ovoj molbi pripadaju svi vjernici. Molimo za snagu u navješćivanju radosne
vijesti tako da se Boţje kraljevstvo širi u ţivote naših obitelji, roĊaka, prijatelja,
susjeda, bliţnjih i ĉak naših neprijatelja, koji ţive bez Spasitelja Isusa Krista kako ne
bismo bili prepreka za dolazak kraljevstva Boţjeg.
Kad se molimo "doĎi kraljevstvo tvoje", ţelimo obavljati i svoj dio u misiji.
Nosimo pred Boga u molitvama rad naše crkvene zajednice, misionare diljem svijeta,
sve kršćanske radioemisije i ĉasopise koji naviještaju divnu vijest o našem Spasitelju.
Uz to je vrlo vaţno razmišljati i o tome kako mi moţemo širiti Boţje kraljevstvo da
Boţje kraljevstvo bude i kod onih, koji nisu nikad ĉuli za njega. Zato molimo da Bog
pošalje radnika za svoju ţetvu (Mt 9,37-38). I budemo spremni sami raditi u ţetvi
39
Boţjoj ili kao poslanici koji se mole i financiraju misionare ili kao misionari koji
rade u stranim zemljama šireći na jedan i drugi naĉin radosnu vijest o našem
Spasitelju.
Isus nas je nauĉio da se prije svakidašnjeg kruha sjetimo poganih i bezboţnih
naših bliţnjih koji ţive bez Boga i bez nade u ovome svijetu. 'Tko ne razumije
pogansku misiju, u njegovom vlastitom srcu je još poganstvo.» (Durchman)
5. Borba duhova
Crkvena zajednica je zajednica vjernika koja je nastala uz Boţje rijeĉi i
sakramente. Mi priznajemo u Apostolskom vjerovanju da je crkva sveta. Doduše,
pojedini ĉlanovi crkve nisu sveti u sebi. Oni dobivaju svoju svetost od Boga. Zato je i
kršćanska općina sveta. Ona je Kristovo tijelo. "Ne znate li da ste hram Boţji i da
Duh Boţji prebiva u vama?" (1 Kor 3,16) Crkva predstavlja meĊu poganima, meĊu
bezboţniĉkim svijetom, Boţjeg svetog Duha.
Boţje kraljevstvo moţe se opisati ovako: "Kraljevstvo je nebesko slično kvascu
koji uzme ţena te ga pomiješa sa tri mjere brašna dok sve ne ukvasa" (Mt 13,33).
Kvasac djeluje u tijestu u koje je pomiješan. Na isti naĉin i crkva i pojedini vjernici
predstavljaju te boţanske sile koje djeluju spasonosno obnavljajući okolinu u kojoj
ţive. Oni su pismo Kristovo, kako kaţe 2 Kor 3,3.
"Vi ste sol zemlji i vi ste svjetlo svijetu" (Mt 5,13-14). Pazimo na rijeĉ: VI! Sol i
svjetlo djeluju svojim svojstvima. Sol ĉuva da se stvari ne pokvare a svjetlo tjera
tamu. Oboje dolazi od Boga. On daje i crkvi i vjernicima onu silu Duha koja djeluje
protiv pokvarenosti. I On je ono veliko svjetlo koje vjernici trebaju zraĉiti svojim
ţivotom.
Tu srećemo veliku suprotnost izmeĊu vlasti svjetla te vlasti tame i upadamo u
borbu koja se vodi u svim vremenima. Apostol Pavao piše: "Jer naša borba nije
protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv vlasti, protiv Vrhovnika ovoga
mračnoga svijeta; protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima" (Ef 6,12).
Iako naša borba nije protiv krvi i tijela, to ne znaĉi da ljudi ostaju po strani.
Borba dotiĉe cijelo ĉovjeĉanstvo i ljudi se bore. I sigurna sam da smo svi mi iskusili
takve borbe u našim ţivotima. Ali iza ljudi ima nevidljivih sila te se to mnoštvo
duhova bori. U ovom tekstu se ne govori o ljudskim silama, o razboru ili o
mišljenjima, već o duhovima. Poglavarstvo, vlasti, vrhovnik ovoga mraĉnoga
svijeta, to su zli duhovi. Ti nazivi pokazuju da oni posjeduju nadnaravne sile. Zato se
kaţe da su oni zli duhovi koji borave u nebeskim prostorima. Oni kruţe oko nas i
upotrebljavaju duh vremena.
40
Ne bore se idejnim konstrukcijama i ţivotnim nazorima, već duhom. Duh je
ovoga svijeta protiv Duha Boţjega. Isus naziva Sotonu knezom ovoga svijeta: "Neću
više mnogo s vama govoriti, jer se pribliţava knez ovoga svijeta. On protiv mene ne
moţe ništa" (Ivan 14,30). MeĊutim, Sotona ĉini sve da bi dobio ljude pod svoju
vlast. Ili ako su ljudi pod njegovom vlasti, on ih drţi lukavo, laţno da se ne bi
obratili. To je borba s ljudskim dušama.
Zato apostol Pavao opominje:"Budite jaki u Gospodinu i u njegovoj silnoj moći!
Obucite se u bojnu opremu Boţju da se mognete suprotstaviti Ďavolskim napadima!"
(Ef 6,10-11). Budite spremni za borbu! Pazite na iznenaĊenja. Sotona i zli duhovi
traţe slaba mjesta i zle dane u ţivotu svakog vjernika da bi ga odvratili od vjere. To
im je jedini cilj. Zato je svima vjernicima veoma vaţno da bdijemo i molimo se da ne
padnemo u napast. «Duh je spreman ali tijelo je slabo», kaţe evanĊelist Matej. I
istina je da Bog nikoga ne vodi u napast, ali se mi trebamo moliti da nas Ċavao,
svijet i naše tijelo (tri neprijatelja) ne varaju i ne zavode u nevjeru, u oĉajanje itd.
Obucite se u savršenu bojnu opremu. Nemojte ostaviti ni jedno mjesto bez
zaštite! Kako? U Boţju bojnu opremu prema Poslanici Efeţanima pripada sedam
stvari (1.) "Opašite svoje bokove istinom". To znaĉi da drţimo Boţju rijeĉ i istinu u
svemu. Uvijek će istina pobijediti.(2.) "Obucite oklop - pravednost", to znaĉi da je
Isusova pravednost za našu zaštitu (Rim 3,23-25; 5,9; Ivan 13,8-14).(3) "Obujte noge
spremnošću za Radosnu vijest - mir!» (Lk 15,11-24; 1 Pet 4, 10-11) To znaĉi da
budemo uvijek spremni za sluţenje Radosne vijesti, širenje Boţjeg kraljevstva našim
darovima. "U svemu uzmite veliki štit - vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće
strijele Zloga!» Luther kaţe da kad goruće ptice lete iznad glave, ne trebamo
dozvoljavati da one naprave gnijezdo na glavi. U tome svemu trebamo ĉvrsto
pouzdanje u svemogućega Boga. (5.) "Prihvatite kacigu - ono čim se spašava" To
znaĉi nada vjeĉnoga spasenja, koje djeluje da bdijemo i molimo se da nas ne zarobe
krive nauke sekti. (6.) Prihvatite maĉ Duha, to jest rijeĉ Boţju, koja otkriva naše
strasti i zablude grijeha, a s druge strane oslobaĊa nas po Isusovoj krvi od griţnje
savjesti. (7.)"sa svakovrsnom prošnjom i molitvom". To znaĉi da svakodnevno
budemo ustrajni, i sami i zajedno, u molitvi i za sebe i za druge. Ako se obuĉemo u
ovu Boţju bojnu opremu, bit ćemo zaštićeni u svemu i moţemo pjevati Lutherovu
pjesmu od svega srca:
I premda će svijet Ċavola pun
Prijetiti našim uništenjem
Plašit se nećemo, jer je Bog htio
Da istina pobijedi kroz nas:
Nek' imetak i roĊaci odu,
A i ovaj smrtni ţivot;
Tijelo ubiti mogu,
41
Ali Boţja istina ipak stoji,
A njegovo kraljevstvo zauvijek.
Zato je u ovim borbama bitno da pazimo na ono što Isus kaţe o soli: "Vi ste sol
zemlje. Ali ako sol obljutavi, čim će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se
izbaci van da je ljudi pogaze" (Mt 5,13). Tu vidimo, da ako sol izgubi svoju snagu,
od nje nema više ništa.
Zapaljeno svjetlo svijetli u sebi i njega ne treba opomenuti da svijetli. Ali svjetlo
se ne smije sakriti, već staviti na svijećnjak da svijetli svima u kući (Mt 5,15). I dalje
evanĊelist Matej piše: "Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li će biti
tama?" (Mt 6:23)
Borba je izmeĊu Boţjeg kraljevstva i sotonskih zlih duhova ţestoka i neprestano
traje. Posebno je ţestoka borba na svršetku svijeta. Ona dostiţe svoj vrhunac
pojavljivanjem antikrista, ali tada je blizu i konaĉni gubitak sotonske vlasti.
Moţe se ĉiniti da zlo pobjeĊuje i osvaja nova podruĉja, a Boţje kraljevstvo gubi.
Ali kad je Isus pobijedio na Golgoti, osuĊeno je da Sotona izgubi. «Isus je uništio
smrću onoga koji ima vlast nad smrću, to jest Ďavla.» (Heb 2,14)
Boţje kraljevstvo će pobijediti. I Isusovo obećanje vaţi: "...na toj stijeni sagradit
ću Crkvu svoju, i Vrata pakla veće je nadvladati" (Mt 16,18). Zato s Wesleyevom
pjesmom idemo hrabro dalje:
Ustajte, Kristovi vojnici,
i navucite svoje oruţje;
Jaki u snazi
koju Bog pruţa
Kroz svojeg vjeĉnog Sina;
Jaki u Gospodaru gospodara,
i njegovoj silnoj moći;
Tko se pouzda u Isusovu snagu,
I više je od pobjednika.
6. Najučinkovitije oruţje
«DoĊi kraljevstvo tvoje» je molitva. Molitva je sredstvo ĉijom pomoći dolazi
Boţje kraljevstvo. Doduše, Bog nam je naredio i da navješćujemo, svjedoĉimo,
ţrtvujemo se i radimo za Njegovo kraljevstvo. Ali bez molitve, to je sve nekoristan
ljudski trud. Isus kaţe da bez njega ne moţemo ništa (Ivan 15,5). Tek kada taj trud
dolazi iz srca koje moli, postaje Boţji trud, jer Bog ĉini da raste.U Poslanici
Korićanima piše: "Stoga: niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj
42
koji čini da raste - Bog".(1 Kor 3,7) Isus je rekao za Boţje kraljevstvo: "Ţetva je
velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara ţetve da pošalje poslenika u ţetvu
svoju" (Mt 9,38). Bez molitve nema ni poslenika.
U Finskoj se pri krštenju pjeva jedna lijepa pjesma koja glasi: "Ti si, o Isuse,
urezao u Knjigu ţivota i moje ime i maknuo me iz smrti u ţivot" Na krštenju se
dogaĊa divna promjena imena. Bog piše svoje ime u srce malenoga ili odrasloga i
javlja da malo dijete pripada njemu u krštenju. I istovremeno upisuje ime djeteta
(odrasloga) u svoje dlanove, tako da je ono što on uĉini, korisno za dijete
(odrasloga). Ova promjena imena znaĉi da i radosti i ţalosti ima u Svetom Duhu.
Vjernik treba saĉuvati taj isti odnos s Bogom cijeli svoj ţivot. Kad je Bog
preuzeo vjernikov ţivot, vjernik je preuzeo Boţje kraljevstvo. Iz tog odnosa dolazi
molitva za dolazak Boţjeg kraljevstva. I u to je vezano i radost i bol.
U Poslanici Filipljanima Pavao kaţe da ţeli trpjeti s Kristom i iskusiti silu
njegova uskrsnuća i imati udio u njegovim patnjama. Isusu je bilo bolno vidjeti
nespašen svijet. Istu bi bol i vjernik trebao iskusiti. Ako nam je svejedno, postajemo
hladni prema sudbini nespašenih ljudi. Tada zaboravljamo da smo pozvani da trpimo
zajedno s Kristom. Tek kada dobijemo Isusovu misao, njegova ljubav nas prisiljava
na molitvu i spremnost za sluţenje Bogu. A to donosi pobjedu Boţjem kraljevstvu i
mi sami kušamo silu Kristova uskrsnuća.
Neki poznati luterani su govorili - orario infusa - to znaĉi u srce izlijevana
molitva. Bog ne samo da opominje da se molimo, već nam daje i ono za što trebamo
moliti. Sam objekt molitve je Boţje djelovanje.
Svi vjernici se mole dnevno za dolazak Boţjeg kraljevstva na Zemlju. Ali je
zanimljivo vidjeti kako Bog dijeli molitvene teme meĊu vjernicima. Neki se mole za
svoj grad, crkvu, domovinu, drugi za susjede, obitelji, bolnice, treći za misijska polja,
misionare, svećenika itd. Moţe biti da sve to izgleda sluĉajno ili se to moţe tumaĉiti
na temelju osobnih poznanstva. Ali u stvarnosti je to Boţji poziv, to je u srce izlivena
molitva. Razne velike pokrajine Boţjeg kraljevstva su podijeljene za molitvene teme
raznih vjernika. I tako molitva "doĊi kraljevstvo tvoje" dobiva sadrţaj, znaĉenje,
dubinu i snagu. Zato pjevajmo pjesmu Isaaca Wattsa:
Vojnik sam kriţa,
Sljedbenik Janjeta,
A hoću li se bojati
braniti njegovu stvar,
Ili crvenjeti pri
spomenu njegova imena
U ime, dragocjeno ime
Onoga tko je umro za mene,
43
Borit ću se da osvojim obećanu krunu
Što god bio moj kriţ.
7. Savršeno kraljevstvo Boţje
Kad se molimo »doĎi kraljevstvo tvoje», upravljamo svoj ţivot prema cilju –
prema nebu. I moţemo vidjeti već nešto od Boţje slave. «A mi svi, koji otkrivena lica
odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobraţavamo se u tu istu sliku, uvijek
sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha» ( 2 Kor 3,18). Mi ţivimo već ovdje
po nebeskim pravilima.
Kad je iskreni cilj naše molitve i našeg ţivota dolazak kraljevstva Boţjeg, tada
ţivimo pod Boţjom silom i blagoslovom. I Bog ih daje zbog toga da se Njegovo
kraljevstvo ostvari u nama i preko nas.
Kraljevstvo Boţje će doći jednom, kao i Isus koji će doći na oblacima nebeskim s
velikom moći i slavom (Mt 24,30). Biblija jasno piše o zemaljskom vremenu
pobjede, o vremenu kada «svako koljeno će se pokloniti i svaki će jezik hvaliti Boga»
(Rm 14,11) i kada «će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode
prekrivaju more» (Hab 2,14).
Kada će doći ovaj dan, ne znamo. Otac nebeski zna. Ali «on će doći kao što
munja sijevne» (Mt 24,27). Tama će nestati. Zaruĉnica izlijeva ĉeţnju srca: 'Amen.
DoĊi, Gospodine Isuse!'
Konaĉno će ispunjenje kraljevstva Boţjeg biti kad se stvori novo nebo i nova
zemlja (Otk 21,1), kad Isus Krist bude sudio ţive i mrtve, kad konaĉno uništi sotonu i
smrt. Tamo u vjeĉnom ţivotu vlada savršena sloga i sve je u Boţjoj slavi. «Tamo je
Bog s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više
biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proĎe» (Otk 21,3-4). «Tada će
pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega» (Mt 13,43). Tamo će
pjevati novu pjesmu za slavu, hvalu, ĉast i moć našem nebeskom Ocu.
Treća molba: BUDI VOLJA TVOJA KAKO NA NEBU
TAKO I NA ZEMLJI
Luther: Što to znači?
Dobra i milostiva volja Božja vrši se svakako i bez naše molitve; no, mi molimo
u ovoj molbi da se vrši i u nama.
44
Kako se to zbiva?
Kad Bog u nama ruši i ništi svaki zli savjet i volju đavla, svijeta i tijela našega,
što ugrožava da se sveti ime Božje i da dolazi kraljevstvo njegovo, te nas jača i drži
u svojoj riječi i vjeri sve do smrti naše. To je njegova milostiva i dobra volja.
1. Svjetovnom je čovjeku teško priznati Boţju volju
Jednom je došao jedan ĉovjek dušobriţniku ţaleći se:
- Toliko sam nesretan jer sve ide protiv moje volje, baš suprotno od mog plana.
Moja nada nestaje i moji se planovi ruše.
- Jesi li se molio - pita dušobriţnik ĉovjeka.
- Jesam, svaki dan.
- Jesi li se pomolio barem jedan put Oĉe naš?
- Svaki dan.
- Nemoj se onda ĉuditi ako ide protiv tvoje volje, jer si se molio Bogu da se
dogaĊa njegova volja.
Molba "budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji" nam je dosta teška
molba, jer prirodnom je ĉovjeku Boţja volja protivna njegovoj naravi. Razmišljaj
trenutak zašto je na nebu dobro. Moţda kaţeš da tamo nema suza, grijeha, bolesti,
zloga. To je sve svakako istina. Ali zašto na nebu nema ništa od toga? Treća molba
daje odgovor na to: Na nebu je dobro jer se tamo dogaĊa Boţja volja.
Zato se molimo da se nešto sliĉno dogodi i na zemlji. I ova je molba povezana s
budućnosti u kojoj će Isus Krist vladati na vidljivi naĉin na zemlji. Ali istodobno
povezana i sa sadašnjosti.
Zašto se trebamo moliti da se Boţja volja dogodi na zemlji? Odgovor je sasvim
jasan: jer se Boţja volja nije još dogodila na zemlji. TakoĊer se moramo pitati ĉija
volja vlada, dakle, na zemlji? EvanĊelist Ivan daje odgovor: "Znamo da smo mi od
Boga a da je sav svijet u vlasti Zloga." (1 Iv 5,9)
U dogaĊaju pada u grijeh oĉituje se da je ĉovjek mogao birati hoće li on vršiti
volju Boţju ili zmijinu, tj. sotoninu. Ĉovjek je izabrao savjet Sotone. Od toga se
trenutka svaki ĉovjek prirodno suprotstavlja i ĉak se boji da se dogaĊa Boţja volja.
Od pada u grijeh imamo krivi stav prema Bogu (istoĉni grijeh). Mislimo da Bog ţeli
dovesti u ljudski ţivot samo zle i ţalosne stvari. Zato rado pokušavamo sami urediti
svoj ţivot i odluĉivati o stvarima po svojoj vlastitoj mudrosti. Ovako radeći, ne
razumijemo da radimo po savjetu Sotone.
U ovom svijetu nema tri razliĉite volje. Nema Bog jednu volju, Sotona drugu, i
mi ljudi treću, našu osobnu volju. U ovome svijetu postoje samo dvije volje: Boţja
45
volja i Sotonina volja. Svaka volja koja je drukĉija od Boţje volje Sotonina je volja.
Ovo je problem nas ljudi. Mi mislimo da smo slobodni ali smo zarobljeni.
Baš zbog toga je treća molba toliko teška. Jer kad se molimo da se dogaĊa Boţja
volja, molimo da se ne dogaĊa naša volja, koja je u zavjetu sa Sotonom. I naravno,
Sotona ne voli da tako molimo. Zato se on bori svim snagama da se ne bismo molili
za Boţju volju, već našu volju.
U trećem poglavlju knjige Postanka je napisano kako su se Adam i Eva, kad su
ĉuli poslije pada u grijeh da im se Bog pribliţava, sakrili, jer je u njihovim mislima
bila kriva slika Boga. To je bila slika, koju im je Sotona nacrtao. Zato se nisu usudili
doći pred Boga da se mole da bude njegova volja. I zato je i nama teško predati svoj
ţivot u Boţje sigurne ruke i moliti se da on ĉini što hoće.
U nebeskom kraljevstvu se prirodno moli da bude volja Boţja. Ali tako dugo dok
se u vjerniku bori tzv. zemaljski ĉovjek i po vjeri novoroĊeni ĉovjek, molba "budi
volja tvoja» je bolna. Ona znaĉi da se cijeli moj ţivot mora ispitivati Boţjom rijeĉju:
moj odnos prema bliţnjima, moje misli, moje stavovi i motivi. U svemu se trebamo
moliti da bude Boţja volja, koja znaĉi da neke stvari postaju bolne jer je teško
odbacivati neke grijehe i loše navike.
Kad se molimo «budi volja tvoja», molimo da se naše srce promijeni te da nauĉi
ljubiti Boţju volju, da bismo je sve više vršili i da bi vladala sve više u našim srcima
i da bi nam postala radost.
Zar nije i Isusu ovo bio put patnje? Baš je bilo tako kad mislimo na Getsemani.
Ali zapamtimo ovo da se naš Gospodin borio tamo zbog toga da nama ne bi bilo
toliko muĉno boriti se.
Ako Isus dobije prostora u našim srcima i ţivotima, u oproštenju grijeha i u Duhu
Svetomu, dolazi poslije ove teške borbe i pobjede nad Sotonom. On donosi svoju
misao i ljubav. Boţja volja i nama postaje volja ljubljenog Oca. Naša je hrana i
okrepljenje ĉiniti volju Boţju kao što je bila i Isusu, ali toliko koliko Isus moţe
vladati u našim srcima.
2. Boţja volja i naša volja
Boţja volja je dobra, prihvatljiva i savršena (Rim 12,2), jer to je volja našega
Oca na nebesima koji je beskrajan u znanju, ljubavi i moći. Njegova volja sja
nebesku slavu. Ona nikada ne griješi, ne pokazuje krivi put niti vodi u opasnosti, već
nas vodi ispravnim putem u nebo, jer «Njegova volja je da se svi ljudi spase.» Zato je
ludo opirati se njegovoj volji, a mudro razaznati je, ţeljeti je i provoditi. Kao što je
njegovo ime već sveto i on je već kralj, tako se i njegova volja već provodi na nebu.
46
Isus nas poziva da se molimo kako bi ţivot na zemlji postao sve sliĉniji ţivotu na
nebu. Jer izraz kako na nebu tako i na zemlji izgleda da se odnosi jednako i na
posvećenje Boţjeg imena, širenja njegovog kraljevstva i vršenje njegove volje.
Priliĉno je lako ponavljati rijeĉi Gospodinove molitve poput papige (ili, u stvari,
poput poganskog "brbljavca"). Ali ako se molimo iskreno, te rijeĉi imaju
revolucionarno znaĉenje, jer izraţavaju ono što kršćanin stavlja na prvo mjesto.
Neprestano smo pod pritiskom da se ravnamo po egocentriĉnosti svjetovne kulture.
Kad se to dogodi, poĉinjemo se brinuti za vlastito malo ime (godi nam da ga vidimo
izboĉenim na našem listovnom papiru, kad se pojavi na naslovnim stranicama tiska, a
branimo ga kad ga se napadne), za vlastito malo carstvo (šefujemo, utjeĉemo i
manipuliramo ljudima da bi uzdigli svoje "ja"), i za vlastitu glupu malu volju (uvijek
hoćemo da bude po našoj volji, a uzrujavamo se kad se ona osujeti). Ali u kršćanskoj
kontrakulturi najveću prednost nema naše ime, naše kraljevstvo i naša volja, već
Boţja. Moliti se, iskazivati molbe s iskrenošću, to je pravi, istraţivaĉki test stvarnosti
i dubine našeg kršćanskog priznanja.
Unutarnja veza vlada meĊu prvom, drugom i trećom molbom molitve Oĉe naša.
Kad se Boţje ime drţi svetim, dolazi Boţje kraljevstvo i istom mjerom kao što Boţje
kraljevstvo moţe vladati, dogaĊa se i njegova volja na zemlji i u ţivotu privatnog
ĉovjeka. Objekt prve molbe je ispunjavanje druge molbe a cilj druge molbe je da
bude Boţja volja.
Cilj stvarnog posvećenja je da bude u svemu Boţja volja, i za to se molimo. Ali
oko toga se koncentriraju i sve borbe i kušnje. Kad se molimo od svega srca: "budi
volja tvoja", postiţemo pobjedu u svim borbama duše.
Isus se molio od svega srca: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kaleţ od mene! Ali
neka ne bude moja, nego tvoja volja!" (Lk 22,42). U ovoj molitvi se temelji cijelo
otkupiteljsko djelo. U Getsemaniju je Isus dao svoju veliku ţrtvu. On je ispio kaleţ,
kaleţ patnje do kraja, gdje su bili naši teški i gorki grijesi i vikao neka bude Boţja
volja. Sada nam On nudi, po neizrecivoj milosti i ljubavi, kaleţ spasenja da ga
pijemo i dignemo toliko visoko kako bi i drugi mogli primiti vjeĉno spasenje.
Prije nego dublje promatramo sadrţaj ove molbe, trebamo zapamtiti tri stvari:
1. "Dobra i milostiva volja Boţja vrši se svakako i bez naše molitve», kaţe
Luther. Nitko ne moţe prijeĉiti svemogućega Boga. Bog upravlja svime. Sam kaţe
ovako: "Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji" (Iz 46,10). "Što
god se Bogu svidi, to čini na nebu i na zemlji" (Ps 135,6).
2. Osnova pokvarenosti zemaljskog ĉovjeka je u tome da je ţivot volje (volja
ĉovjeka) 'u kvaru'. Onaj nad kojim upravljaju sebiĉni ciljevi je Boţji neprijatelj i ne
pokorava se Boţjem zakonu niti to moţe (Rm 8,7). Tu vidimo kakva je protuslovnost
47
(proturjeĉnost) meĊu Boţjom svetom voljom i zlom ljudskom naravi. Kad se Boţja
volja dogaĊa, to je i djelovanje Boţjega Duha. "Bog je, naime, onaj koji proizvodi u
vama i htjenje i djelovanje da mu se moţete svidjeti" (Fil 2,13).
3. Boţja volja je volja spasa. Bog hoće da «se svi ljudi spase i doĎu do potpune
spoznaje istine" (1 Tim 2,4). Sve što Bog hoće je da ljudi naĊu vjeĉno spasenje. Zato
u svemu djeluje Boţja ljubav, i tada kad nam Bog šalje nesreće i iskušenja. Brorson
je rekao: "Bog ne ţeli zlo, već sve poteškoće potiĉu od tvoje volje".
Mi smo već promatrali da u molitvi Oĉenaš nema mjesta gdje se moli za
posvećenje. Ipak baš ovo je cilj prve tri molbe. Kad drţimo Boţje ime svetim, mi se
posvećujemo. Kad Boţje kraljevstvo dolazi k nama (u nas), Bog postaje Gospodinom
cijelog našeg ţivota. Treća nam molba pokazuje suštinu svega posvećenja. "Ovo je,
naime, volja Boţja; vaše posvećenje" (1 Sol 4,3). U savezu sa svima teţite za
spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina" (Heb 12,14).
3. ... kako na nebu....
Moţda baš znajući ovu ljudsku teškoću, Isus je dodao rijeĉi: "kako na nebu..." U
našim bolovima, teškoćama dignimo glave prema nebu gdje se već dogaĊa Boţja
volja da moţemo doći tamo.
Kako se Boţja volja dogaĊa u nebu? U nebu se Boţja volja dogaĊa dragovoljno,
bez sile, bez teškog osjećaja duţnosti; ona se ostvaruje slobodno, dragovoljno i u
radosnom srcem. U nebu moţemo punim srcem pristati na Davidove rijeĉi: "Milje mi
je, Boţe, vršit volju tvoju, zakon tvoj duboko u srcu ja nosim" (Ps 40,9).
Tako bi se trebala da dogaĊati Boţja volja i na zemlji. Mi smo Boţja djeca, ne
njegovi robovi (Rim 8,15). Nije nam duţnost da se pokoravamo Boţjoj volji, već
RADOST.
U Boţjem kraljevstvu se zahtijeva prije svega poslušnost. Kad je Adam upao u
grijeh, nije samo djelo bilo, u stvari grijeh. Kad mislimo na posljedice grijeha, nije
djelo bilo teţak grijeh. Pravi grijeh je bio neposlušnost, prijetnja protiv Boga. Na isti
naĉin je poslušnost bila otkupljujući ĉimbenik u Isusovom ţivotu i smrti. "Kao što su
nepokornošću jednoga čovjeka (Adama) SVI postali grešnici, tako će i pokornošću
jednoga (Isusa) SVI postati pravednici" (Rim 5,19). "Isus ponizi sam sebe postavši
poslušan do smrti, i to do smrti na kriţu" (Fil 2,8). "Bog je učinio Isusa savršenim,
naime u poslušnosti, i Isus daje sada vječno spasenje svima onima, koji ga slušaju"
(Heb 5,9).
48
Isus je imao u svom srcu i u ţivotu i u smrti treću molbu molitve Oĉenaš: "Budi
volja tvoja, ne moja!" Mi poznajemo Boţju volju u deset Boţjih zapovijedi, u
Isusovom i apostolskom nauĉavanju. Nama nije dosta samo da vanjski vršimo Boţju
volju. Odluĉujuće je kakva nam je misao unutarnjeg ĉovjeka. I mi bismo morali reći:
"Tvoju volju, moj Boţe, ja rado ĉinim".
Nemojmo zaboraviti rijeĉ ove molbe:»… tako i na zemlji». One nas podsjećaju
na naše svakidašnje duţnosti i obveze u našoj sluţbi, u radu i domu. U znanju Boţje
volje je vaţno da ostanemo blizu Boga. U Psalmu 32 piše: «Učit ću te, put ti kazat
kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom». Trebamo ţivjeti blizu
Boga i hodati njegovim putem. Zbog toga se rado zdruţimo s njime, ĉitajmo dnevno
Bibliju, ne ţurno, već primijenimo svaku Boţju rijeĉ u molitvi: Pomozi mi da ovo
postane istinom u mom ţivotu!
Borba za posvećenje se dogaĊa na ovom mjestu. Zato moramo priznati s
Pavlom: "Istina, moj se nutarnji čovjek slaţe u veselju s Boţjim zakonom, ali vidim u
svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u
zakon grijeha koji je u mojim udovima" (Rim 7,22-23). Protuslovnost je meĊu mojim
djelima i mislima.
Nije se lako moliti od svega srca treću molbu: budi tvoja volja kako na nebu
tako i na zemlji i u mom vlastitom ţivotu! Samo se obraćen (nanovoroĊen) ĉovjek
moţe posvetiti. I posvećenje je djelovanje Duha Svetog.
Kad se molimo u Duhu «doĊi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja…», mi smo u
ovom vremenu ali ipak i u vjeĉnosti (izvan vremena). IzmeĊu sadašnjosti se probija
budućnost, vjeĉnost izmeĊu ovozemaljskog, izmeĊu promjenjivog i prolaznog,
neprolazno i nepromjenjivo. Kršćanska vjera je već zbivanje budućnosti po vjeri u
Duhu Svetomu u srcu vjernika. Spasenje potiĉe vjernika već sada prema nebeskim
stvarima, koje zapravo tek ĉekamo.
4. Sve pridonosi dobru onih koji ga ljube
Neki vjernici misle da sasvim dobro znaju što trebaju moliti. Oni poznaju
Boţju volju i u malim i u velikim stvarima. Ako su bolesni, sigurno će ozdraviti, ako
imaju poteškoće, Bog će ih osloboditi od njih itd. Je li to baš tako u praksi?
"Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su
odlukom Boţjom pozvani" (Rim 8,28). Ĉesto ne primjećujemo da je ovaj utješan
redak povezan s molitvom. Prije ovog retka piše da se Duh Sveti moli za svoje svete
"Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako
treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima" (Rim 8,26).
49
Molitve i djelovanje Duha Svetog vode u to da sve pridonosi našem dobru.
Dobijemo li radno mjesto ili ne, oslobodimo li se tjeskobe ili ne, ozdravljamo li ili
ne, ide li ţivot dobro ili loše, znam da je ostvarivanje Boţje volje dobro. Ona je
najbolja i tada, iako tako ne izgleda niti se tako osjećamo. Treba mnogo kako bismo
to priznali. Onaj koga ţulja cipela, zna najbolje gdje ţulja. Tako i mi mislimo da
znamo što trebamo i za što se treba moliti. Ali nije baš tako, piše Pavao. On misli na
sebe jer ima iskustvo u teškoj borbi svoje duše (2 Kor 12).
Ne znamo kakvu je tjelesnu muku Pavao imao. Ona je bila kao sotonski poslanik,
koji ga je trajno muĉio i smetao u njegovom radu u Boţjem kraljevstvu. Mislimo da
bi bilo sasvim jasno da je Bog htio osloboditi Pavla od njegove muke, jer Isus je
pobijedio Sotonu i bilo je malo radnika u Boţjem kraljevstvu.
Pavao je molio tri puta da ga Bog oslobodi od te muke. Ali molitva nije uslišana.
Tada je Duh pritekao u pomoć njegovoj slabosti. Dok se Pavao moli za osloboĊenje,
Duh Sveti moli da Pavao dobije snagu da moţe nositi svoju muku. I uzdisaj Duha je
bio uslišan. "A onaj koji ispituje srca zna koja je ţelja Duha; zna da u skladu s
voljom Boţjom posreduje za svete" (Rim.8:27).
Kad se Pavao molio tri puta, ponizio se kako bi ga Bog vodio. Shvatio je da on
treba svoju muku. Ta ga muka ĉuva da se ne bi uzoholio (2 Kor 12,7). Ona je i
pokazala kako je on slab u sebi. "On mi je govorio: Dosta ti je moja milost, jer se
moja snaga savršeno očituje u slabosti. Zato uţivam u slabostima, u uvredama u
nevoljama..., koje podnosim za Krista" (2 Kor 12,9-10).
Mnogi su vjernici imali sliĉne borbe. Konaĉno su se mogli odmarati u Boţjem
vodstvu, premda im muka nije oduzeta. U boli su iskusili Boţji blagoslov. Molba za
osloboĊenje se promijenila u zahvalnicu. Oni su mogli iskusiti dubok unutarnji Boţji
mir. Ako ne dobijemo ono za što molimo, dobijemo nešto bolje, korisnije. Zato: budi
volja tvoja, ne moja!
5. Molitve bez odgovora
Da Bog uslišava naše molitve, ne znaĉi uvijek pozitivan odgovor na naše
molitve. Negativan odgovor znaĉi da Bog daje snagu hodati pripremljenim putem
bez gubljenja nade. Primjer je Isusova borbena molitva u Getsemaniju.
Isus se molio od svega srca: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kaleţ od mene! Ali
neka ne bude moja, nego tvoja volja!" (Luk.22:42). Isus je bio u velikoj tjeskobi.
Znao je što ga ĉeka. On je primao u svoje ĉisto tijelo grijehe ĉovjeĉanstva.
50
Da smo mi bili u Getsemaniju, ĉuli Isusove vapaje i vidjeli što se dogodilo
poslije toga, mislili bismo da Bog nije uslišao njegove molitve! Ali u Poslanici
Hebrejima piše: "On, pošto u vrijeme svoga zemaljskog ţivota prikaza molitve i
prošnje s jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše
uslišan zbog strahopoštovanja." (Heb 5,7) Bog ga je uslišao!
Kakav je bio Boţji odgovor na tu molitvu? Otac je poslao anĊela s neba da ga
hrabri da bi mogao ispiti kaleţ do posljednje kapi. Poslije hrabrenja "je još ţarče
molio, a znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju" (Lk 22,44).
Hrabrenje nije uklonilo bol. Isusova tjeskoba bila je i dalje neshvatljivo velika. Ali
Isus je dobio baš toliko snage da je mogao izdrţati patnju.
Moleći Oca za ostvarivanje volje Isus je dobio potpunu pobjedu. Bez te pobjede
ne bi nitko od nas imao ulaz k Ocu i nitko ne bi postao Boţje dijete. I u našem je
ţivotu ostvarivanje Boţje volje put u pobjedu - vjeĉnost. "...Traţite što god
hoćete, i bit će vam" (Ivan 15,7). Molitve koje ostaju bez odgovora, uzrokuju nekim
ljudima velike sumnje, a nekada i gorĉine. Oni su se pouzdali u Boţju rijeĉ - traţite
što god hoćete i bit će vam. - te su danju i noći vapili Bogu za pomoć, ali uzaludno.
Ono za što su molili, nisu dobili.
Neki okreću svoj pogled prema sebi i primjećuju da njihova vjera nije uopće
toliko jaka kao što bi trebala biti i da njihovo posvećenje ima ozbiljne mane. I to je
razlog zašto njihove molitve nisu uslišane. Zatim se oni poĉinju boriti kako bi
ispravili svoje mane i ojaĉali svoju vjeru bez nade. Ali brzo uvide da u tome nema
pomoći! Kad bi samo jaka vjera i savršeno posvećenje garantirali uslišanje molitve
sve bi molitve ostale bez odgovora, i moje i tvoje. Ali je nešto lijepo i utješno: Bog
uslišava naše molitve samo zbog Isusa Krista, po njegovoj divnoj milosti.
Zapamtimo to!
Neki se ogorĉavaju i okreću svoja leĊa Bogu. Obećanje: traţite što god hoćete i
bit će vam, je samo prazna rijeĉ. Govor o molitvi je samo bajka.
Ali u Ivanu 15,7 ne smijemo odvojiti rijeĉi, već trebamo uzeti cjelinu: "Ako
ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, traţite, što god hoćete, i bit će vam".
Ako ostanemo u Njemu, u Isusu, u unutarnjoj vezi s Bogom i u poznanju njegove
svete volje, imamo temelj molitve: Budi volja tvoja. Isus tumaĉi u 16. stihu ovu
stvar ovako: " da vam Otac dadne vam što god zamolite u moje ime". Pogledajmo i
Ivana 14,13-14: "I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.
Ma što me zamolite u moje ime, ja ću to učiniti".
Još jasnije ovo je izraţeno u 1 Ivan 5,14: "Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo
u nj da nas usliša ako što molimo po njegovoj volji". Smijemo se hrabro pribliţavati
51
Bogu. Što god ga molimo po njegovoj volji, on će uslišati. Uslišanje molitve je u
Boţjoj ruci. On nam uvijek daje ono što nam je korisno, što je dobro za nas.
Isus, doduše, kaţe: "Molite, i dat će vam se! Traţite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit
će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traţi, nalazi, i tko kuca, otvara mu se" (Mat
7,7). I nastavlja: "Ili ima li tko meĎu vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio
kruha, pruţio kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pruţio mu zmiju" (Stihovi 9-10).
U neznanju mnogo puta molimo za kamen ili zmiju, ali On nam daje kruh i
ribu. Mi moramo priznati ponizno zajedno s Pavlom: "Mi ne znamo što da molimo,
kako treba". Ne znamo što trebamo, ali Bog zna: "Otac vaš zna što vam je potrebno"
(Mat 6,8).
Moţemo osjećati borbu, kad se molimo: "Budi volja tvoja". Ali borba se
smanjuje, kad molbu poveţemo s rijeĉima na poĉetku molitve: "Oĉe naš, koji jesi na
nebesima.... budi volja tvoja". U tome je molba za volju našeg dragog nebeskog Oca.
U njegove ruke stavljamo naše molitve, potrebe i cijeli naš ţivot. Ako se
suprotstavljamo njegovoj volji, to je na našu nesreću.
I poganski su filozofi uvijek priznavali da je uništavajuće boriti se protiv sudbine.
Ovu misao su oblikovali u rijeĉima: amor fati - ljubi sudbinu! Primi što god bude,
priznaj to i ljubi. Kako ĉovjek moţe ljubiti svoju bolest, bol, svoje poteškoće u braku,
kod kuće, na radnom mjestu? Tada ne moţe ništa drugo nego pokoravati se, ali
pokoravanje je samoodreĊenje.
Pobjeda vjernika je sasvim nešto drugo. Rijeĉ sudbina djeluje kao hladan dah.
Rijeĉ Otac znaĉi toplinu, bliskost, brigu i ljubav. U tome vjera nalazi odmor i dosiţe
pobjedu. I ono teško, što ĉovjek mora proći, dio je Boţjeg ljubavnog i mudrog plana.
Zato odgovor vjernika na ove poteškoće nije amor fati - ljubi sudbinu, već "Oče naš,
koji jesi na nebesima, budi volja tvoja". On ne ljubi svoju tešku bolest, poteškoće,
tjelesne boli, već svog Oca koji je na nebesima.
"Mi znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih, koji ga ljube" (Rim 8,28).
Onaj koji ljubi Boga, ljubi i njegovu volju. Samo tada sve pridonosi našoj koristi.
Boţja volja znaĉi da se Boţji plan ispunjava u našem ţivotu. Kad molba "budi volja
tvoja" dolazi iz srca, umjesto ranjenosti i pokoravanja dolazi osloboĊena i radosna
misao. Pri tome se ispunjava volja Oca. On zna najbolje što je korisno za njegovu
djecu.
U mislima se javlja pitanje: što sam krivo uĉinio ili zašto se to baš meni
dogodilo? Ivan piše u svom EvanĊelju:"Što ja činim, ne moţeš razumjeti sada, ali ćeš
razumjeti poslije". (Iv 13,7) Taj redak je istina u mnogim ţivotnim situacijama. U
vjeĉnom ţivotu jednoga će se dana otkriti sve tajne i sva problematiĉna pitanja. Ali
52
mnoge od njih dobivaju svoje odgovore već ovdje u ţivotu. Kada proĊe vrijeme od
pitanja bez odgovora, vidimo kako je sve bilo dobro i da se i tada dogodila Boţja
volja, ne naša. Molitve nisu ostale bez odgovora. Bog je dao molitelju snagu da
izdrţi poteškoće, tako da moţe poput Pavla reći: " Zato uţivam u slabostima, u
uvredama, u nevoljama, u tjeskobama, koje podnosim za Krista. Jer kada god sam
slab, onda sam jak" (2 Kor12,10).
Moţemo reći da ako od svega srca umijemo moliti "budi volja tvoja",naša se
molba mijenja u zahvalnicu i hvalu.
6. Boţji plan
Bog ima plan za ţivot svakog ĉovjeka. Da bi se taj plan ostvario, trebamo se
znati moliti od sveg srca: "budi volja tvoja". Ţivot nije samo dvorište vjeĉnosti.
Istina je da će ţivot na drugoj strani biti savršen, ali i zemaljski ţivot ima svoju
vrijednost. Zato Bog ima za njega plan.
U staroj je grĉkoj filozofiji reĉeno: "Najbolje je ĉovjeku da se nije niti rodio, a
drugo da umre kao mlad". U takvom svijetu anĊeli su pjevali u boţićnoj noći: "Evo,
donosimo vam radosnu vijest". Umjesto praznine i dosade ţivota, donesen je sadrţaj i
radost.
Kad je Isus postavljen u grob, posvećeno je naše posljednje odmaralište. Kad je
Isus poloţen u jasle, posvećena je najskromnija kolijevka. Kad je Isus ţivio ĉovjeĉji
ţivot, zemaljski je ţivot dobio svoju vrijednost. Ljudski ţivot poĉinje od plaĉa i
završava u dah. Ali izmeĊu plaĉa i daha je ţivot sa svim mogućnostima. Zavisno o
tome ostvaruju li se ove mogućnosti, ostvarivat će se Boţji plan u našem ţivotu.
Ţivot je dar - veliĉanstven dar Gospodina ţivota. Ali ţivot moţe biti teţak. Ţivot
ima puno velikih i odluĉujućih izbora, koji odreĊuju ĉitav ţivotni tijek te mnogo
malih izbora koje moramo svakodnevno ĉiniti.
Pri tome dolazi Bog da pomaţe svojoj djeci: "Učit ću te, put ti kazat kojim ti je
ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom" (Ps 32,8). Tako je s našim stvarima
ako pristajemo moliti: "Budi volja tvoja". Ili ţelimo uzeti kormilo svog ţivota u svoje
vlastite ruke?
Ako ţelimo da se u svemu dogaĊa Boţja volja u našem ţivotu, kako moţemo
znati što je Boţji plan?
Prvo trebamo znati da Boţji plan treba pronaći nas, a ne da mi trebamo traţiti
Boţji plan. Mi trebamo u tišini ĉekati Boţji znak.
53
To nalazimo u Boţjoj rijeĉi. Mnogi ljudi imaju ţestoke borbe kako bi doznali
Boţju volju i o takvim stvarima o kojima Biblija daje sasvim jasne savjete.
Nemoralno ponašanje, neiskreno trgovanje, brakovi izmeĊu vjernika i nevjernika,
zavist, zablude itd. su grijeh, zapisano je u Bibliji. Ne trebamo pitati za vodstvo
Duha da bismo znali što je Boţja volja i što trebamo raditi.
"Kad je pitanje o Boţjoj rijeĉi, koja je zapisana u Bibliji, ostavi sve sumnje i
pitanja i reci: 'Ovo je Boţji govor. Zato ja vjerujem'", kaţe Luther. Ali što onda kad
doĊu mnoge stvari - i velike i male - o kojima Biblija ne govori?
U Poslanici Efeţanima piše:"Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu
Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima ţivimo". Ova nas
dobra djela oĉekuju svaki dan.
Neki vjernici toliko revno traţe ovakva djela da upadaju u napeto i nezdravo
psihiĉko stanje. Kao što su revni Rimljani prorokovali po letenju ptica ili
iznutricama ţrtvenih ţivotinja, tako i oni vide kao znamenja svakodnevne male
dogaĊaje ili svoje vlastite snove. Prije svega oni slušaju unutarnje glasove i poslušno
slijede svoje vlastite misle. Oni pišu opominjujuća i prekoravajuća pisma, ĉesto bez
imena, ili opominju telefonom. Iako je ono što oni pišu ili govore toliko glupo ili
toliko bez ljubavi, oni misle da nisu oni krivi, jer ih je Bog podsjetio na ove stvari.
Naš put do djela koja nas oĉekuju je mnogo jednostavniji nego što mislimo.
Svako jutro molitvom i Boţjom rijeĉju posvećujemo dan Bogu. Onda idemo na
posao, kao što idemo i u svim drugim danima. I ovo je prije svega djelo koje je Bog
stavio pred nas. Svakidašnji poslovi su naš pravi ţivot. Najbolja ţivotna mudrost i
najdublja duhovnost je da to ĉinimo vjerno. Ţivot vjernika je bogat ako osjeća da je
svakidašnji rad njegovo najvaţnije bogosluţenje. U Poslanici Kološanima piše: "Što
god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od
Gospodina primiti nagradu – baštinu»(Kol 3,23).
Pri našim poslovima dolaze iznenada mogućnosti da ĉinimo dobro: kaţemo neku
ohrabrujuću rijeĉ, pokaţemo ljubaznost, širimo Radosnu vijest oko sebe, sluţimo,
dajemo nešto za Boţje kraljevstvo, svjedoĉimo o Kristu, molimo za neke ljude, itd. I
u tome vidimo kako djela dolaze na naš put. Kad smo to napravili, zaboravimo to.
"Čini, kako ti se prilika pruţi, jer je Bog s tobom», reĉe Samuel Šaulu kad ga je
pomazao za kralja (1 Sam10,7). Bog je s nama i on dovodi mogućnosti na naš put, a
mi osjećamo njegovu blizinu u našim poslovima.
Naravno da Bog moţe izravno govoriti u našoj nutrini. Tada trebamo poslušati.
Ali u tome treba biti pametan. U našoj se nutrini ĉuju mnogi glasovi, i ne smijemo
misliti da je svaka pomisao Boţji glas. Ako sumnjamo, dobro je savjetovati se sa
zrelim vjernikom ili svećenikom. Inaĉe moţemo uĉiniti više štete nego koristi.
54
Najteţi teret u našim grijesima su naši propusti. Kad vidimo gladne, ţedne, gole,
bolesne i one koji trebaju pomoć, a ne marimo za njih: "Zaista kaţem vam, ni meni
niste učinili koliko niste učinili jednomu od ovih najmanjih" (Mat 25,45). Ako se
molimo: "Budi volja tvoja", trebamo biti spremni raditi djela koja nas oĉekuju.
A što s velikim odlukama? U svim stvarima se trebamo sjećati da Boţji plan
treba stići nas, a ne da mi trebamo stići Boţji plan. Mi moramo ĉekati u molitvama
dok nam Boţja volja ne bude jasna. Tko se moli, neka ne prenagljuje. Naša
prenagljenost, pri odluĉivanju, moţe samo smetati Boţjem planu. Kad ĉekamo,
trebamo upotrebljavati naš zdrav razum, molitve i Boţju Rijeĉ.
Kad vrijeme doĊe, Bog daje sasvim jasno da znamo njegovu volju. On to ĉini po
raznim dogaĊajima. On zatvara jedna vrata i otvara druga prava vrata u pravo
vrijeme. Tako se moţemo odmoriti u Boţjim rukama. Ako se vrata zatvaraju, ne
smijemo ih pokušati otvoriti svojim snagama i voljom. Ako On otvori vrata, ne
smijemo se zadrţavati, već ući unutra. Ako nas Bog poziva na rad u Boţjem
kraljevstvu, trebamo shvatiti i savjet i odluku vjerne crkvene općine da je to Boţji
odgovor. Ne umijemo uvijek procijeniti naše milosne darove.
Mi ne smijemo sami izabrati ţivotni put. Bog je obećao da će nas voditi. Sami
trebamo odluĉiti, predajemo li se u Boţje vodstvo. Tko se moli od svega srca: "Neka
bude volja tvoja", ne luta. Bog sigurno nalazi sredstva koja ţeli upotrebljavati.
"Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite
rod i da vaš rod ostane," (Ivan 15:16).
I mi se moţemo moliti kao jedan Toma: "Daj mi što god ţeliš, koliko ţeliš i kada
ţeliš. Stavi me gdje ti ţeliš i ĉini mi kako ti ţeliš".
Četvrta molba: KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS
Što to znači?
Bog daje svaki dan kruh dobrim i zlim ljudima; no mi molimo ovom molbom da
i mi to spoznajemo kako bismo molili potrebni kruh sa zahvalnošću.
Što je potrebni kruh?
Potrebni kruh jest sve što održava tijelo i obezbijeđuje od oskudice, tako npr.:
jelo, piće, odijelo, obuća, kuća, dvorište, njiva, blago, novac, imanje, vrijedni
supružnici, valjana djeca, vjerna služinčad, pobožni i dobri gospodari, blagohotna
55
vlada, prikladno vrijeme, mir, zdravlje, poštenje, požrtvovni prijatelji, snošljivi
susjedi i slično.
1. Tri plus četiri
Molitva Oĉe naš se sastoji do sedam molbi. I u Starom i Novom savezu sedam
je svet broj. Tri plus ĉetiri je sedam.
Tri je boţanski broj. Trojedini Bog se objavio kao Otac, Sin i Duh Sveti. AnĊeli
u zboru pjevaju pred Boţjem prijestoljem: Svet, svet, svet (Iz 6,3 i Otk 4,8). I mi
pjevamo pri svetoj veĉeri, kad nam Isus nevidljivo sluţi: Svet, svet, svet Gospodin
Bog Sabaot. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visini. Blagoslovljen koji
dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini. Ĉetiri je broj svijeta. Zemaljska kugla ima
ĉetiri strane svijeta: sjever, jug, zapad i istok. Broj sedam opisuje stoga Boţji odnos
prema svijetu, tri plus ĉetiri.
OČE NAŠ MOLITVA
Predgovor: Oĉe naš koji jesi na nebesima!
1. Sveti se ime tvoje!
2. DoĊi kraljevstvo tvoje!
3. Budi volja tvoja kako na
nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdašnji daj nam danas!
5. I otpusti nam duge naše kako i mi
otpuštamo duţnicima našim!
6. I ne uvedi nas u napast
7. Nego izbavi od zla!
8. Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove. Amen.
U molitvi Oĉenaš srećemo te brojeve. Tri prve molbe govore o našem odnosu
sa svetim Bogom - u njegovom imenu, u njegovoj moći, u njegovoj volji. Te molbe
sadrţe oboţavanje i sveto štovanje Boga. Ove tri molbe trebaju biti naša svakidašnja
hrana, od koje ţivimo. Isus kaţe: «Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga
koji me poslao» (Iv 4,34). To znaĉi da poslušnost prema Bogu treba postati i našom
duhovnom hranom. To je ispravan odnos s Bogom: Duh Sveti u srcu, mir u savjesti,
tj. oproštenje grijeha, milost, snaga i vjernost u dobru, ljubav i sluţenje, moljenje,
zahvaljivanje, štovanje, oboţavanje. Nitko ne ĉini ĉovjeka toliko bogatim kao ljubav.
Sljedeće ĉetiri molbe govore o našim ljudskim potrebama i izraţaju pouzdanje
djeteta u nebeskog Oca. Ove ĉetiri molbe pripadaju ovom ţivotu. U nebu nema
grijeha ni kušnji. Mi smo dovijeka spašeni od zla. Naprotiv, tri prve molbe pripadaju
i ovom ţivotu i u vjeĉnosti. One daju osnovni ton nebeskoj zahvalnici. One diţu
iznad promjenljivih situacija ovoga ţivota. Ove zahvalnice (tri prve molbe) nikada
1.
dio
2.
dio
56
neće nestati. Ĉetiri posljednje molbe pripadaju samo ovom ţivotu i nestaju u
vjeĉnosti.
Zašto je Isus poĉeo najvaţniju molitvu kršćanstva ovako kako je poĉeo? Prvo,
molbe izdiţu naše poglede iznad ovog vremena budućnosti u kojoj će se Boţja volja
u ovom svijetu dogaĊati na vidljivi naĉin. Drugo, red molbi nam pomaţe da shvatimo
što je najvaţnije u svemiru. Da smo mi ljudi oblikovali molitvu, prvo bismo naveli
sebe i svoje potrebe. Isusov red molbi pokazuje ono što je bitno. Najvaţnije svjetske
stvari nisu vezane za ĉovjeka, već za Boga. Tako molitva pokazuje ĉovjeku njegovo
mjesto u svemiru.
Ĉovjek se moli tri puta za stvari koje su vezane za Boţju slavu i ĉast, a tek onda
poĉinje govoriti o ljudskim potrebama. Treće je vezano za to da je ĉovjek morao
razmisliti o svom mjestu u svijetu, te je dobio nove naoĉale kroz koje treba gledati
svijet i svoj ţivot u njemu. Nije toliko vaţno da se sve ono što je moja volja ostvari,
već je najvaţnije da ja i drugi ljudi moţemo naći svoje pravo mjesto u ovoj Boţjoj
veliĉanstvenoj moćnoj cjelovitosti.
Tako molitva Oĉe naš ocrtava pred našim oĉima cijelu tvorevinu koju gledamo
kroz Boţje naoĉale i mogućnosti. Tek u ĉetvrtoj molbi moţemo donijeti ljudske
potrebe pred Boga.
Molba nam govori na jednostavan naĉin o tome koliko smo ovisni o Bogu. Dijete
moli od svog Oca ono što svaki dan treba. U pustinji je Boţji narod dobio svaki dan
manu-porciju od Boga. Tako su dobili sasvim vidljivo svjedoĉanstvo, koliko su
ovisni o Boţjoj brizi. Tako nas i Isus uĉi da našim osnovnim potrebama Bog moţe
udovoljiti.
2. Naša sebičnost
Ĉetvrta molba ne ukljuĉuje samo mene, već sve nas: kruh svakidašnji daj nam...
Pouĉan primjer: Jedan aktivan ĉlan crkvene zajednice kupio je auto. On je opisao
svoj auto drugima nazivajući ga 'Gospodnji auto'. On je to ĉinio dosta ĉesto tako da
su svi to ĉuli. Dogodilo se jednom da su mladi u zajednici htjeli ići posjetiti i
ohrabriti mlade u drugoj zajednici. Ideja je bila super, ali postojao je jedan problem.
Nitko nije imao auto. Prije nego su odbacili ideju, netko se sjetio da Gospodin ima
svoj auto u gradu. Tako su otišli i pokucali na vrata ĉlana zajednice i rekli da bi
Gospodin sad trebao svoj auto. Moţete već pogoditi da mladi nisu dobili auto.
Mjesto auta je u garaţi i tamo mora i ostati. Lako je moliti Oca da kruh svakidašnji
da nama... Ali veoma je teško drţati zajedniĉkim ono dobro što je Gospodin baš meni
dao! Isto je tako vrlo lako misliti da ono imanje, novac, zdravlje, obrazovanje i
57
vrijeme koje mi je Bog dao, pripadaju samo meni. Isus ipak uĉi: Kruh naš
svakidašnji daj nam danas!
Ova nas molba uĉi bratsku ljubav. Ne molim kruh samo za sebe, već i za
bliţnje. Ali, na ţalost, u ovom svijetu vlada duh sebiĉnosti. «Ĉovjek je ĉovjeku vuk»,
kaţe stara izreka. U ţivotnim borbama ne gledamo mnogo na naše bliţnje, kako je
njima. Kao vukovi guramo se samo zbog svojih vlastitih koristi i interesa.
Poslodavac ţeli da radnik radi što jeftinije ne misleći ima li njegova obitelj kruh na
stolu. Radnik opet pokušava zaraditi i iskoristiti poslodavaca da što manjim radom
dobije što više. Mnogi izbjegavaju plaćanje poreza koliko je to moguće. Današnji
društveni ţivot se temelji na sebiĉnosti. Politika, trgovinski, sindikalni, industrijski
ţivot je rat svih protiv svih. Svako misli samo na sebe. MeĊu njima je Oĉe naš
molitva na usnama najveći neprijatelj!
U jednoj se seljaĉkoj obitelji svaki dan okupljalo kako bi se ĉitala Bibliju i
molilo. Jednom poslije zajedništva doĊe susjed, otac velike siromašne obitelji, i
zamoli malo pšenice za kruh i sijanje u polju. Ali ga je bogati susjed otjerao praznih
ruku natrag. Malo kasnije doĊe sin bogatog oca i reĉe:
- Oĉe, i ja bih ţelio imati tvoje ţitnice s pšenicom.
- No, što bi s njima uradio? - upita otac zbunjeno.
- Uslišao bih tvoju molitvu za siromašne koju si jutros molio. Dao bih susjedu
pšenice tako da dobije kruh.
Bog daje dovoljno hrane za ĉitavo ĉovjeĉanstvo. Ipak ima mnogo ljudi koji
gladuju i trpe zbog neuhranjenosti. U isto se vrijeme u drugim zemljama pali
ogromna koliĉina hrane ili se baca u more zbog povišenja cijena ili drugih razloga, a
proizvodi se alkohol za prokletstvo ljudi. Svjetsko gospodarstvo se temelji na
sebiĉnosti. Ne radimo po duhu Oĉenaš molitve.
Ovaj duh vremena pokušava neprestano vladati - Boţjom djecom. Isus je to
predvidio i rekao: «Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti»
(Mt 24, 12).
Ova nas molba ţeli voditi u meĊusobni ţivot ljubavi s našim bliţnjima. Ona nas
uĉi da vidimo svoju povezanost s drugima i meĊusobnu pripadnost. Kad iskreno
molimo ovu molbu, vidimo svoju sebiĉnost kao grijeh koji moramo priznati Bogu i
moliti za ljubav. «U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio
nas i poslao Sina svoga kao ţrtvu pomirnicu za naše grijehe»(1 Iv 4,10).
Cilj je da uz osobne potrebe nosim u molitvama pred Boga i potrebe, bolesti i
nezaposlenosti susjeda i poznanika jer sam svijet progledao kroz naoĉale koje je Bog
dao te uvidio da se ne radi samo o meni i mojim potrebama.
58
3. Svagdašnji kruh
"Traţite najprije Boţje kraljevstvo»: prvo Boţje kraljevstvo; prva, druga i treća
molba. Onda će nam sve drugo Bog nadodati; ĉetvrta molba.
U drugoj polovini ove molitve, posvojni pridjev se mijenja od "tvoj" u "naš", jer
prelazimo s Boţjih stvari na naše. Nakon što smo izrazili koliko nam je ţarko stalo
do njegove slave, sada iskazujemo svoju skromnu ovisnost o njegovoj milosti.
Premda svoje osobne potrebe stavljamo na drugo i sporedno mjesto, Bog, nebeski
Otac, Kralj, neće ih ukloniti. Odbiti ih uopće spomenuti u molitvi (iz razloga da ne
ţelimo smetati Boga takvim sitnicama), isto je tako velika pogreška kao dopustiti da
one prevladaju u našim molitvama. Jer budući da je Bog "naš Otac na nebesima", i
ljubi nas oĉinskom ljubavi, njega zanima potpuno blagostanje njegove djece i ţeli da
mu s povjerenjem navedemo svoje potrebe, svoju potrebu za hranom, oproštenjem i
osloboĊenjem od zla. Ništa nije toliko veliko i ništa toliko malo da ne bismo mogli
moliti za to Boga.
Ovoj molbi pripadaju sve naše ljudske potrebe. Isus je napravio za njih osobitu
molbu u molitvi Oĉe naš. Naš nebeski Otac se brine za sve naše ljudske potrebe. Naš
svagdašnji ţivot nije toliko mala stvar da ga ne bi dirnula.
Imamo mnogo naših ljudskih potreba i sve su obuhvaćene ĉetvrtom molbom.
Nekim ranim biblijskim tumaĉima izgledalo je, posebno nakon tri uvodne plemenite
molbe u odnosu na Boţju slavu, neprikladnim da se sad spustimo na tako zemaljsku i
tjelesnu razinu. Zato su ovu molbu tumaĉili alegorijski, u prenesenom znaĉenju.
«Kruh, na koji je Isus mislio», rekli su, «mora biti duhovne prirode».
Trebamo biti zahvalni za dublje ovozemaljsko biblijsko razumijevanje
reformatora. U svezi s takvim produhovljavanjem crkvenih otaca, Calvin je
primijetio: "To je krajnja besmislica". Luther je bio dovoljno mudar da vidi kako
kruh simbolizira "sve što je potrebno za odrţanje ovoga ţivota, kao što je hrana,
zdravo tijelo, povoljne vremenske prilike, kuća, dom, ţena, djeca, dobra vlada i mir»,
i po svoj prilici trebali bismo dodati da je Isus pod kruhom više mislio na potrebe
nego na raskoši ţivota.
Luther nabraja u svom tumaĉenju stvari, koje pripadaju u svagdašnji kruh: jelo,
piće, odijelo, obuća, kuća, njiva, blago, novac, vrla supruga, valjana djeca, mir,
zdravlje itd. Nama ljudima ove stvari nisu male stvari. Naprotiv, sve nam je to bitno.
Ĉetvrtom molbom mi sve to stavljamo u Boţje ruke, i njegova nam rijeĉ obećava: "A
moj će Bog ispuniti u Isusu Kristu svaku vašu potrebu raskošno prema svom
bogatstvu" (Fil 4,19).
59
Ima ljudi koji svjesno ili nesvjesno dijele svoj ţivot na dva dijela. Jedan dio ţive
na duhovnom nivou, u kojom uzimaju Boga sa sobom u svemu. Ali svoj svagdašnji
ţivot odvajaju od toga. Sami se brinu za sebe. Idu poboţno u crkvu, ali kod kuće ţive
sasvim bez Boga.
Ĉetvrta molba nam pokazuje, kako je pogrešan taj stav. Mi imamo samo jedan
ţivot. I taj se ţivot ne moţe dijeliti. Ili je Bog sve u svemu ili je Bog izvan našeg
ţivota, bilo da smo siromašni ili bogati. Isus nam je kruh ţivota, jedini put u vjeĉni
ţivot. Bez njega smo izgubljeni.
U našim zemaljskim potrebama nije ništa neduhovno. Sve stvari pripadaju
našem odnosu s Bogom. Boţji blagoslov se tiĉe cijelog našeg ţivota. Bog govori u
Ponovljenom zakonu o blagoslovima. Ti blagoslovi pripadaju onima koji slušaju
Boţji glas. "Blagoslovljen ćeš biti u gradu, blagoslovljen u polju. Blagoslovljen će
biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga, mlad krava tvojih i prirast
stada tvoga. Blagoslovljen će biti tvoj koš i, naćve tvoje. Blagoslovljen ćeš biti kad
ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš" (Pnz 28:3-8). Vidimo da ništa ne ostaje bez Boţjeg
blagoslova.
Kad se molimo «kruh naš svagdašnji daj nam danas», moţemo se sa sigurnošću
pouzdati u nebeskog Oca jer on zna što nam je svakodnevno potrebno. Svima
odgovara savjet iz Izreka: «Udalji od mene licemjernu i laţnu riječ; ne daj mi
siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim, dostatnim; inače bih, presitivši se,
zatajio tebe i rekao: 'Tko je Jahve? Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnuo ime Boga
svojega» (Iz 30,8-9). Ovo vodi bogataša da odbaci raskošan stol i siromaha da ne
zahtijeva toliko od drugih i da ne bude ogorĉen prema bogatašima.
Ovaj biblijski redak zabranjuje i rasipnost. Boţji se kruh ne smije nikada rasipati.
Isus je ovo uĉio i kad je nahranio tisuće ljudi. Zapovjedio je da «skupite pretekle
ulomke da ništa ne propadne!» (Iv 6,12) Kruh koji se dobiva kao dar Boţji svet i ne
smije se bez razloga rasipati ni jedna mrvica.
U ljudski ţivot ulazi velika zaštita kad se u vjeri moli: "Kruh naš svagdašnji daj
nam danas!" "Ako se upotrebljava ujutro, ova molba će traţiti kruh za dan koji je
upravo zapoĉeo. Naveĉer će se moliti za sutrašnji kruh", kaţe A. M. Hunter. Tada
predajemo cijeli naš ţivot u sigurne ruke našega dragog Oca. Ova molba sadrţi sve
što pripada ţivotu na ovome svijetu", kaţe dr. Martin Luther u Velikom katekizmu.
Ako on povuĉe svoje blagoslivljajuće ruke od nas, ništa ne moţemo postići svojom
snagom.
4. Sutrašnji dan
60
Ţivimo li za ovaj dan ili nas ispunjava briga i strah za sutra? Imamo li osnovnu
sigurnost u Bogu? On nas je stvorio. Svi naši dani su u njegovom znanju. Obećao je
brinuti se za nas. Ova nam molba pokazuje Boţju neshvatljivu brigu za
svakodnevnicu. Sve što imamo - da postojimo - je Boţji dar: naš ţivot, prijatelji,
dom, darovi koje smo dobili kad smo se rodili i darovi Duha Svetoga. Bez Boga ne bi
nitko ţivio ni jedan dan.
"Što je strah?» pita Soren Kierkegaard. i odgovara, "Sutrašnji dan". Isus kaţe:
"Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se!" (Mt
6,34). On spominje hranu, piće i odijelo. Svakidašnji kruh je bio u tadašnje vrijeme
veliki problem. Mi ţivimo drukĉije. Mnogi ljudi imaju ono što trebaju, barem ovdje
u Europi. Ipak mi ne brinemo manje negoli ljudi biblijskog vremena. Mnogo puta ne
znamo ni reći ĉega se bojimo. Brige nas poput unutarnjeg nemira - tjeskobe, grizu i
ne napuštaju.
Mnogi ljudi više pate od boli ţivota, nego od boli smrti. Mi se bojimo za sam
ţivot, nesigurnost, nepoznate svakidašnje opasnosti itd. Kratko reĉeno, za sutrašnji
dan. Zato nas Isus opominje: "Svakom je danu dosta njegove muke".
Kad nosimo na našim ramenima brige za sutrašnji dan, nije ĉudo da nemamo
snage izdrţati zahtjeve današnjeg dana. Osim toga, mi nosimo sa sobom mnogo puta
terete prošlosti; krivnje, ţalosti, stare nepravednosti i boli. Ponovno doţivljavamo
bolne dogaĊaje koji su prošli. I svaki put te stvari postanu sve gore i gore. Osim
toga, mi sada nosimo i terete za koje mislimo da će sutra biti na našim ramenima.
Tako nam ostaje malo snage da izdrţimo današnji dan.
Sasvim je jasno da se ovakva nerazumljivost osvećuje. Mnogi se ljudi ruše pod
takvim teretima. Naše tijelo ne prihvaća oproštenje grijeha. Tko ne moţe pobijediti
svoje brige, ranije ostari. Ništa ĉovjeka toliko ne stari kao neprestani strah. Nekada se
to vidi po pogledu. "Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu" (Izr
15.13).
Brige ĉine ĉovjeka usamljenim. Ĉovjek nije zabrinut samo za svoje probleme, već
i za okolinu, najĉešće svoju rodbinu. Ţivot ĉovjeka koga tište brige, je mraĉan.
Netko moţe drţati sve svoje brige u sebi, ali ih je nemoguće dugo zatajiti od drugih.
Zato je vrlo vaţno pobijediti ih, a ne zatajiti .
Mi dobro znamo posljedice koje slijede zbog briga. To sve šteti našem zdravlju.
One uništavaju ţivce, mogućnost spavanja, apetit, sposobnosti za rad i opće zdravlje.
Unatoĉ tome, mnoge bolesti imaju duševne posljedice. Nekoga boli glava, nekome se
vrti, nekome srce jaĉe lupa, nekome se krvni tlak povisio, ţeludac reagira itd. Isus
nam lijepo kaţe da tim brigama ne moţemo produţiti ţivot ni jedan lakat, naprotiv,
61
svoj ţivot moţemo skratiti mnogim brigama. "Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo
duh suši kosti" (Izr 17,22).
Evo, još rijeĉi mudrosti iz Biblije:"Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiţe,
a ubijen duh tko će podići?" (Izr 18,14). Platon, poznati filozof, još prije 2000 godina
rekao je: "Najveća pogreška, koju ĉine lijeĉnici, je da pokušavaju izlijeĉiti tijelo, a da
ne pokušavaju izlijeĉiti dušu. Duša i tijelo je jedno te ih se ne moţe odvojiti".
Današnji lijeĉnici ne ĉine ovakve pogreške. Ali osloboĊenje od briga i tjeskoba ovisi
o ĉovjeku i njegovoj volji da se oslobodi. On mora dobiti novi ţivotni stav. Duša
treba dobiti mir. Sada ćemo razmatrati kako moţemo dobiti pobjedu nad našim
brigama i osloboditi ih da bi ţivjeli veselo današnji i sutrašnji dan.
5. Pobjeda od briga
Netko moţe reći: "Ja mnogo patim zbog briga. One me muĉe danju i noću. Ja ne
mogu ništa». Sigurno moţemo reći da barem u ovom sluĉaju, razlog nije slom ţivca.
Već je na ljudskom nivou moguće naći pomoć. Kad je Isus na Gori govorio o
brigama, pozvao je ĉovjeka na zdravu sposobnost rasuĊivanja. Prije svega ne
smijemo izgubiti vjeru u to da se to isplati. Ako padnemo u neraspoloţenje zbog
poraza, izgubili smo borbu. Mi trebamo imati volju za pobjedu, cilj, smisao i svrhu
ţivota.
Ĉudno je da ima ljudi koji se stvarno ne ţele osloboditi od svojih briga. Nisu
zadovoljni ako nemaju nešto za ĉime ţale. Istovremeno se pozivaju na suosjećanje
(empatiju) svoje rodbine i svojih prijatelja. Izgleda da im nikad nije dosta i ţale se,
da ih nitko ne razumije i ne voli. Njima ne ostaje ništa drugo osim samosaţaljenja.
Ali samosaţaljenja ne lijeĉi nikoga. Ono ĉini zlo još gorim.
Ako se ţelimo osloboditi od svojih briga, moramo se prije svega osloboditi
egocentriĉnosti, odnosno da se ne vrtimo oko sebe. Moramo se osloboditi kruga
briga. To nije, doduše, lako, ali je bitno. Ako to uspijemo, pobjeda je dosegnuta.
Utoĉište briga je u osjećajnom ţivotu. Koliko osjećaji vladaju u nama, toliko se
odmiĉemo od razuma. Osjećaji razgovaraju sami sa sobom te je naša zdrava
sposobnost rasuĊivanja prisiljena da šuti. Tako dugo dok osjećaji vladaju, ne
moţemo misliti jasno.
Moţemo misliti da nas naš razum savjetuje da se bojimo, ali stvar nije takva. Ĉim
se probudimo iz "hipnoze", sve izgleda sasvim drukĉije. Tek tada smo sposobni
misliti pametno.
Tada vidimo kako su uzaludne i beskorisne brige. "Pogledajte ptice nebeske! Niti
siju niti ţanju, niti sabiru u ţitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Promotrite poljske
62
ljiljane kako rastu! Niti siju, niti ţanju. A ja vam kaţem da se ni Salomon u svoj
raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako tako Bog odijeva poljsku
travu, koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas." (Matej
6).
Ako se pouzdamo u Boga, moţemo rasti kao ljiljani i radovati se kao nebeske
ptice. Bog je i danas kao što je bio u Ilijino doba: «Brašno se nije potrošilo i u vrču
nije nestalo ulja» 1 Kralj 17,16). On je još obećao: «I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti» (Ps 50,15).
Tko ovako nauĉi prihvatiti svoj ţivot iz ruke Oca, bit će zadovoljan. Zabrinutost
je grijeh, jer je to nevjera koja ruši naš ţivot. Nezadovoljstvo ujeda ţivot kao vatra.
Zadovoljstvo je blagoslov koje Bog daje onima, koji se uzdaju u Njega. «Uistinu,
vjera je veliki izvor dobitka ako je duh zadovoljan s onim što ima» ( 1 Tim 6,6).
Mi se trebamo pomiriti sa ţivotom! I s onim što nas plaši. Neka bude što bude.
Ne isplati se suprotstavljati onome, što se ne moţe promijeniti. Ako bude tako loše
kao što smo mislili, moramo prihvatiti tu ĉinjenicu i hrabro se suoĉiti s istinom
odnosno kriţem ţivota kojeg Bog dopusta, ali nam i daje sve što trebamo za nošenje
ţivotnog kriţa.
Kad je ĉovjek probuĊen iz "hipnoze", uviĊa da su brige bile većinom
bezrazloţne. Mi smo izgradili za sebe muĉilište od straha zbog toliko stvari koje se
nikada nisu dogodile. I ako bi se dogodilo nešto takvo, sama bi bol od toga bila toliko
mala da se ne moţe usporediti s mukom koju smo prouzroĉili sebi tjeskobom koja je
trajala godinama/ mjesecima.
Ĉetvrta je molba pobjeda nad brigama ako je molimo u vjeri. Jer molitva poĉinje
rijeĉima: "Oĉe naš, koji jesi na nebesima." Naše svakidašnje potrebe, cijeli naš ţivot i
sve što mu pripada stavili smo u ruke našeg nebeskog Oca. I tko od svega srca moţe
priznati svoju vjeru: "Ja vjerujem u Boga, Oca svemogućega", našao je sigurnu
zaštitu u Bogu. Na kraju svoga govora na Gori Isus je rekao ovako: "Jer zna Otac vaš
nebeski da vam je to sve potrebno."
6. Zajednica
Bog ima tako široko srce da ţeli biti i moj i tvoj Otac. Oĉe naš molitva je
zajedniĉka molitva. Trebamo osjećati jedinstvo sa svima, kojima je Bog Otac. Boţja
djeca su braća i sestre.
U ĉetvrtoj molbi je ukljuĉeno cijelo ĉovjeĉanstvo. Reformator Luther tumaĉi da
mi ovom molbom molimo Boga da nama i svima da što je potrebno. NAMA I
SVIMA!
63
Mnogo puta izgubimo ovo iz vida te se molimo samo za sebe i za naše drage.
Hvala Bogu da mi imamo pravo nositi pred Boga molitve za svoje potrebe, ali
molitva nije ograniĉena samo na to. U molitvi bi se trebala oĉitovati i ljubav prema
našim bliţnjima tako da se ne izoliramo i okruţimo samo sebiĉno oko sebe. Na
primjer, na televiziji vidimo milijune i milijune ljudi koji su gladni i umiru od gladi.
To bi nam trebao biti izazov za molitve. Njeţni osjećaji i lijepe rijeĉi im ne pomaţu.
Ĉetvrta molitva bi nas i trebala probuditi da vidimo našu duţnost i uĉinimo ono što
moţemo.
Na ovakav naĉin se oslobaĊamo naših briga. To je dobar lijek da zaboravimo
svoje brige, koje su male prema brigama onih koji nemaju hrane ni odijela.
7. Rad i zahvalnost
U ĉetvrtoj molbi se nalazi rijeĉ daj. Svagdašnji kruh je dar koji Bog daje. Mnogi
prigovaraju da moraju sami raditi i muĉiti se za svoj kruh. A za svagdašnji kruh
mogu samo sebi zahvaliti da to nije nikakav kruh milosti.
Svakako je istina da mi svojim radom zaraĊujemo svoju hranu. "Ako tko neće
raditi, neka i ne jede!" (1 Sol 3,10). Ali tko nam je dao posao? I tko nam je dao
zdravlje da moţemo raditi? Na svemu tome trebamo zahvaliti Bogu. To nije u našim
rukama.
Ova molba uvaţava i rad koji je Boţji dar i koji pripada u svagdašnji kruh.
Molitva posvećuje rad. Ima ljudi koji doţivljavaju rad kao neko zlo, ĉak i
prokletstvo. No, Bog ga je dao za blagoslov. Već prije pada u grijeh Bog je rekao
Adamu i Evi da obraĊuju i ĉuvaju Edenski vrt (Pos 2,15). Sam Bog neprestano radi
(Iv 5,17). I u nebeskoj slavi, gdje više nema prokletstva, sveti sluţe Bogu (Otk 22,3).
Ali grijeh ĉini rad neplodnim i teškim. Ako ĉovjek ne vidi svagdašnji kruh i rad
kao dar koji je Bog dao i ne prihvaća ga iz Boţje ruke, iskusit će ono što je iskusio
psalmist: »Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh
muke: miljenicima svojim u snu on daje» (Ps 127,2). A ţivot nema nikakav smisao,
cilj, koji bi zadovoljio ĉovjekovu najdublju potrebu. Pritišću ţalost i briga, nemir i
strah. Nestaje blagoslov. To je tako, kad ĉovjek radi na takav naĉin koji Bog ne moţe
odobriti. Ako ĉovjek ukrade svoj kruh, zaradi ga na nepošten naĉin ili drukĉije
sagriješi, Bog ga ne moţe blagosloviti. Lopov je i onaj koji uzima kruh i sve
zemaljske potrebe bez molitve Bogu.
Od deset gubavaca samo se jedan vratio da da slavu Bogu za ozdravljenje. Mi
imamo još više razloga za zahvalu. Mi zahvaljujemo Bogu kad ozdravimo. Ali kako
ĉesto zahvaljujemo zato što smo saĉuvani od bolesti i kušnji? Zahvaljujemo li Bogu
64
što moţemo ĉuti, vidjeti, osjećati, itd.? Ne trebamo ništa drugo nego ići u bolnice i
vidjeti pacijente. Kada ne bismo bili tako slijepi i nezahvalni kao devet gubavaca,
sigurno bi naša srca poĉela zahvaljivati za Boţje darove.
"Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja i ne zaboravi dobročinstva njegova" (Ps
103,2) Njegova dobra djela prema nama su toliko brojna da ih nikada ne moţemo
nabrojati. Lakše ih je zaboraviti i ne primijetiti.
Razmaţena djeca osjećaju vrlo malo zahvalnosti za darove, koje su dobila.
Moţemo biti razmaţeni u odnosu prema Boţjim darovima. Budući da smo navikli da
dobijemo kruh svagdašnji, mislimo da nam to prirodno pripada i zaboravljamo za to
zahvaliti Bogu. Ne nauĉimo zahvaljivati prije negoli nam Bog uskrati svoje darove.
Tek tada se nauĉimo prepoznati Boţju dobrotu.
Oni koji su morali izdrţati/ ţrtvovati u ţivotu mnogo, najzahvalniji su i
najzadovoljniji. Oni neprestano svjedoĉe kako je Bog dobar i kako Bog drţi svoja
obećanja: "Bacite svu svoju brigu na njega, jer se on brine za vas!" (1 Petr 5,7). "Baš
sam ja mogao to iskusiti u ţivotu", kaţu oni.» On se brinuo za mene svaki dan».
Stavio sam svoje brige na njega i on me nikada nije prevario. Svaki dan imamo
mnogo razloga za zahvaljivanje Bogu.
Nezahvalnost je znak siromaštva. Zahvalnost je znak plemenitosti. Od nje teĉe
radost i snaga!
Peta molba: I OTPUSTI NAM DUGE NAŠE KAKO
MI OTPUŠTAMO DUŢNICIMA NAŠIM
Što to znači?
U ovoj molbi molimo da Otac nebeski ne gleda na naše grijehe, te da ne uskrati
zbog njih uslišanje naših molbi, jer nismo vrijedni da nas usliša zbog naših
zasluga, nego da nam da sve iz milosti, jer svaki dan mnogo griješimo i mnogo
kazne zaslužujemo: stoga ćemo opraštati svesrdno i činiti dobro onima koji se o
nas ogrješuju.
Peta molba poĉinje veznikom i. Tako ona povezuje ovu molbu s prethodnom
molbom kojom smo molili za naš svagdašnji kruh. Lako ostajemo moliti samo za
materijalno dobro, kao oni ljudi koji su doţivjeli Isusovo ĉudo s dvije ribe i pet
kruhova. Isus im je rekao: " Nastojte sebi pribaviti, ne propadljivu hranu, već hranu
koja ima trajnost za ţivot vječni" (Ivan 6,27). Veznik i nas podsjeća da je isto tako
vaţno moliti se za oproštenje grijeha. Ĉovjek ne ţivi samo od kruha, već od svake
65
rijeĉi koja odlazi iz usta Boţjih. Svakodnevno oproštenje grijeha je isto tako
neophodno ţivotu duše kao svagdašnji kruh ţivotu tijela.
U Matejevu evanĊelju se upotrebljava rijeĉ dug, a u Lukinom rijeĉ grijeh.
Razliĉitost rijeĉi dolazi od toga što je Isus odrţao svoj govor na aramejskom, a na
tom jeziku rijeĉ dug ima znaĉenje i grijeha. Kasnije kad se govor prevodio na grĉki,
u Matejevu evanĊelju su tu rijeĉ preveli u dug a u Lukinu u grijeh. Dakle, kad
molitvu Oĉe naš molimo po Matejevu evanĊelju rijeĉ znaĉi i naše grijehe.
Oĉenaš molitva se moţe usporediti s divnim hramom. Na vratima hrama je
napisano: "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo." (Izl 3,5) Tri
prve molbe molitve su nam otvorile takva veliĉanstva da mnogi misle da bi one bolje
odgovarale molitvama anĊela i velikih svetaca, nego nas obiĉnih grešnika. Ove
molbe su pred nas dovele Boţje velike planove: posvećenje Boţjeg imena, dolazak
Boţjeg kraljevstva i dogaĊaje Boţje volje. Naša je ljudska narav protiv svega toga.
Mi po naravi ne traţimo niti Boţju slavu niti njegovo kraljevstvo, niti njegovu volju.
Ono što je u našem ţivotu protiv toga, treba odstraniti. U Boţje kraljevstvo ne moţe
ući nikakav grijeh. Grijeh bi znaĉilo da se tamo nalazi Sotona, pokvaritelj i uništitelj
ţivota i smrt, jer je grijeh u vlasti Sotone.
Peta molba pokazuje da u ovom divnom hramu oĉekuju ĉlanove otpalog
ĉovjeĉanstva. Peta je molba ispovjedaonica kroz koju se ulazi unutra. Isus se brine za
naše materijalne potrebe, ali naglašava da materijalno nije dosta. Svagdašnji kruh je
neophodan, ali je isto tako neophodno svakodnevno oproštenje grijeha i
sudjelovanje u vjeĉnom ţivotu.
Oproštenje je isto tako neophodno za ţivot i zdravlje duše kao što je hrana
neophodna za tijelo. Grijeh se usporeĊuje s "dugom", jer zasluţuje kaznu. Ali kad
Bog oprosti grijeh, on otpušta kaznu i odbacuje optuţbu protiv nas.
1. Što je grijeh?
Prije nego što ćemo govoriti o oproštenju grijeha, mora nam biti jasno što u
Bibliji znaĉi grijeh. Bog i grijeh su u suprotnosti kao vatra i voda. Oni ne mogu biti
zajedno. Ili vatra isparuje vodu u zrak ili voda gasi vatru. Grijeh nema pravo
prebivanja u Boţjem kraljevstvu, zato ga treba odbaciti kako bismo baštinili vjeĉni
ţivot.
Trebamo znati dvije ĉinjenice. Prvo, grijeh je apsolutan, bezuvjetan. Drugo, mi
sami ne znamo što je grijeh, već nam Biblija koja nam je autoritet, to otkriva.
66
Moramo odbaciti i najmanji grijeh. Moţda nismo pijanci, lopovi, bludnici.
Moţda nitko ne moţe uperiti prst na nas zbog prekršaja. Ali unatoĉ tome, ne moţemo
biti nevini pred Bogom.
Grijeh se ne predstavlja uvijek kao "ričući lav" ( 1 Pet 5,8), već ĉesto kao tajni,
nevidljivi, mali, "uginula muha" (Prop 10.1) ili lukavi, "male lisice" (Pjesma nad
pjesmama 2,15), kojeg ne smatramo opasnim, ali od kojega se moramo odmaknuti.
Ako bi se pustila jedna jedina "uginula muha" u Boţje kraljevstvo, tamo bi ih uskoro
bilo stotine i milijuni, cijela pokvarena vlast grijeha. Sve to bi djelovalo tako da Bog
ne bi bio centar cjelokupnog ţivota.
Ova nas molba vodi k ispitivanju našeg odnosa prema grijehu. Kakav je moj
odnos prema grijehu? Kakav je moj svijet misli? Poĉnimo malo ispitivati kakve misli
imamo? Traţe li one prije svega Boga i njegovu volju? Bi li se usudio dati da najbolji
prijatelj vidi sve moje misli jednog jedinog dana?
Ili moji osjećaji? Jesu li oni uvijek ĉisti? Moţe li Bog njima upravljati? Ili moja
volja? Traţi li moja volja uvijek Boţje putove? Vlada li Bog? Ţar moje volje ne
kruţi više oko ega nego oko ţivoga Boga? Vidim li koliko je moja volja pokvarena?
Mnogi ljudi ţive u velikom sumraku ili ĉak u tami ili su izgubljeni kad je u
pitanju grijeh. Ĉesto se kaţe da je grijeh kad netko pije, krade ili laţe. To je grijeh,
ali još nismo u suštini grijeha. Ljudi kaţu da su moţda sagriješili ili da ĉak nikada u
svom ţivotu nisu sagriješili. To je posljedica nepoznavanja sebe i Boţje rijeĉi,
Biblije. Moţemo reći da se grijeh nalazi u tome što ga nismo u stanju vidjeti. Kad
molimo ovu molbu, molimo da vidimo grijeh kao što ga Bog vidi.
Vidimo li naš grijeh kao što ga Bog vidi? Pavao piše u Poslanici
Rimljanima:"Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao
Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce
potamnjelo." (Rim 1,21)
Npr. razmišljajmo o mladom ĉovjeku, koji je vrlo hladan i neljubazan prema
svojoj majci. Susrećemo se s njim i razgovaramo o tome da njegovo ponašanje
prema majci nije dobro. Ali on to ne razumije. On zapoĉinje optuţivati svoju majku.
On ne vidi da nema ljubavi prema svojoj majci. To je njegova nesreća, njegova
sljepoća. Takav je naš odnos prema Bogu. Naša nesreća je u tome da ne vidimo svoju
nemilosrdnost.
Kakav je naš stav prema svetom, ţivom Bogu, njegovom imenu, njegovoj rijeĉi?
Mi vjerujemo Bogu. Vjerujemo da je on stvorio nebo i zemlju. Vjerujemo da nam je
on dao svoju rijeĉ. Vjerujemo da je on govorio u svom Sinu Isusu Kristu. Vjerujemo
da je Isus ţivio i trpio na kriţu.
67
Ali kako je kad ovaj Bog ţeli govoriti s nama? Mi nemamo vremena ni volje za
to. Mi nemamo vremena za Njegovu rijeĉ Ono što ljudi govore i pišu, više nas
zanima. Za to imamo vremena. Mi se odnosimo prema Bogu, našem Stvoritelju i
našem Gospodinu tako kao prema jednom ĉovjeku. To je grijeh. Mi smo puni sebe.
Naš vlastiti JA je u sredini srca - na Boţjem mjestu. Naše srce protestira protiv Boga.
Vidimo li to?
Grijeh je kad prekršimo zakon Boţji, odvraćamo se srcem od Boga i griješimo.
Griješiti moţemo kad prekršimo zapovijedi ne samo ĉinom nego i mišlju, ţeljom,
rijeĉju ili kad propustimo uĉiniti ono što smo duţni uĉiniti, svojevoljno ili zbog
slabosti.
Osim toga, ĉovjek ima i grijeh u kojem se raĊa. To je istoĉni grijeh koji je ĉovjek
naslijedio od Adama i Eve. I mi se svi raĊamo s ovim grijehom, jer Biblija nam jasno
kaţe da «nema nikoga koji traţi Boga, nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro»
(Rim 3,11-12).
Naravno, ima i takozvanih "uvjetnih, ograniĉenih" stvari - adiafora. Pri tim
stvarima ĉovjek sam odluĉuje pred Boţjem licem kako se treba ponašati ili što
uĉiniti. ("Uvjetne stvari": neki mogu piti vino, drugi ne, ili jesti meso, ili gledati
neke filmove, drugi opet ne mogu itd.). Od stvari koje kopaju zemlju ispod našeg
vjerskog / duhovnog ţivota, oslabljuju našu vjeru, mame nas u svijet, moramo se
odvojiti. Uvijek je dobro pitati se jesmo li sablaznili druge, npr. pili alkohol s
ĉovjekom koji ima problema s time. Ili udaljuje li nas to od Boga, je li to po Boţjoj
volji. U Poslanici Filipljanima piše: "Sve što je čestito, što je dično, što je pravedno,
što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale
vrijedno, to neka bude sadrţaj vaših misli". (Fil 4,8)
Drukĉije reĉeno: "Sve mi je dopušteno, ali sve nije korisno. Sve mi je dopušteno,
ali ja neću ničemu robovati" (1.Kor.6:12). Ja moram izbjegavati sve što škodi mom
duhovnom ţivotu. Prije svega trebam paziti na to da me nikakav hobi i navike ili
nešto sliĉno ne zarobljava, npr. šport ili gledanje TV.
U ovim stvarima imamo razliĉite misli. Pavao piše u Poslanici Rimljanima:
"Slabog u vjeri primajte u svoje društvo bez osuĎivanja različitih mišljenja! Jedan
vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri, jede samo povrće. Koji
jede sve, neka ne prezire onoga koji ne jede sve; a koji ne jede sve, neka ne sudi
onoga koji jede sve, jer ga je Bog primio meĎu svoje. A ti, zašto sudiš brata svoga?
Ili ti, zašto prezireš brata svoga? Ta, svi ćemo stajati pred Boţjim sudom. Prema
tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se." (Rim 14,1-3,10-12)
68
Ali, iako ima takvih uvjetnih, ograniĉenih stvari, trebamo paziti da ne miješamo
grijeh s uvjetnim stvarima, to jest da se ne ponašamo da nam sam grijeh postane
ograniĉena stvar. Grijeh je uvijek apsolutan. Ono što Biblija kaţe da je grijeh, jest
grijeh u svim vremenima, svim narodima, na svim stranama svijeta. Ono što je bio
grijeh Petru, to je grijeh i meni i svima nama. Ono što je grijeh u Hrvatskoj, to je
grijeh u Njemaĉkoj i u SAD. Ono što je grijeh svećeniku, jest grijeh i mladoj osobi.
Grijeh nije geografski pojam niti se ne mijenja s vremenom. Grijeh je apsolutan!
Vrlo je vaţno kako se u crkvama, na duhovnim sastancima navješćuje istina o
grijehu. Neki osjećaju da svećenici uvijek propovijedaju samo o grijehu te grde i
poniţavaju slušatelje. Opet, ako se o grijehu govori površno, slika o Boţjoj milosti će
biti iskrivljena. Zbog ovih stvari je veoma vaţno da se propovijeda i o grijehu i o
evanĊelju, jer oni hodaju ruku pod ruku. Jer ako se ne propovijeda o grijehu,
kršćanstvo će se promijeniti u opću religiju. Ako se propovijeda samo o nezasluţenoj
Boţjoj milosti, a ne i o grijehu i pokvarenosti ĉovjeka, rijeĉ o kriţu ostaje bez
znaĉenja i bez sile, jer «govor o kriţu ludost je za one, koje propadaju, a za nas koji
se spašavamo sila je Boţja" (1 Kor 1,18).
Ako se ne govori o grijehu, kršćanstvo nije više kršćanstvo i ostaje bez
znaĉenja. I mnogo puta se pa ĉak i u ovo moderno vrijeme to dogaĊa. Umjesto o
grijehu, više se govori o bolesti, o manama, o slabostima, neuspjesima itd. Sve se
moţe tumaĉiti i ĉak braniti psihologijom. I sve to zvuĉi ljepše, znanstveno. Rijetko
mislimo da je razlog za to grijeh. Mnogo puta mislimo da to nema veze s Bogom.
Ipak grijeh uvijek ima veze s Bogom. EvanĊelist Ivan kaţe da je grijeh kršenje
zakona. (1.Ivan.3:4) Boţja je volja ĉovjeku zakon. I kršenje ovog zakona je uvreda
svetoga Boga. EvanĊelist Ivan kaţe: "Tko počinja grijeh, od Đavla je". (1 Ivan 3,8)
Baš ovo govori da je grijeh ozbiljna stvar. Grijeh je pobuna protiv Boga. Zato se sav
grijeh, bio manji ili veći, osvećuje ĉovjekovom nesrećom.
2. Grijeh (krivnja) je dug
Grijeh ili dug? U Oĉenaš molitvi zapisanoj u Matejevu evanĊelju imamo rijeĉ
dug, a u Lukinu evanĊelju imamo rijeĉ grijeh.
Grijeh je dug. Dug je ono što smo ostali duţni nekome platiti. Kome smo duţni?
Duţni smo sebi. Kad sagriješimo, oduzimamo od sebe nešto te naš ţivot postaje
siromašniji. Grijeh šteti ĉinitelju. On kalja i kvari dušu ĉovjeka i ĉitavo biće. "Tko se
ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."
Mnogi brane svoj grijeh govoreći da svako ima svoj privatni ţivot i moţe ĉiniti s
njim što hoće. Ali ţivot nije naš vlastiti. Nismo ga mogli dati sebi, niti smijemo raditi
69
s njim što hoćemo. On je dar Boţji. Odgovorni smo Bogu koji je svakom ţivotu dao
plan i smisao (Ps 139,16, Izr 16,4).
U Bibliji nije ništa toliko jasno reĉeno kao da je ţivot dar Boţji, te da za njega
moramo dati raĉun Bogu. Zato grijeh nije takav dug prema nama da bismo sami sebi
oprostili.
Grijeh je dug prema našim bliţnjima. Stvoreni smo za ţivot u zajednici i vezani
smo neprekidnim odnosima s drugim ljudima. Imamo duţnosti prema sugraĊanima.
Biblija nam piše da ne smijemo biti duţni ništa jedan drugome osim da ljubimo jedni
druge (Rim 13,8). Duţni smo svakome ljubav. Jesmo li taj dug platili? Jesmo li
ljubili svoje bliţnje kao same sebe? Jesmo li ĉinili njima ono što ţelimo da oni ĉine
nama ?
Moţemo biti dobri ljudi, ali unatoĉ tome naš dug je veoma velik. Dug podsjeća
na nebrojene propuste, duţnosti koje nismo uĉinili. Pavao piše da je duţan svima.
Ali prije svega grijeh je dug Bogu i zato je to grijeh. David je uništio jedan dom
prouzrokovavši smrt jednoga hrabroga vojnika i donijevši svom narodu sramotu. On
kaţe: "Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom." (Ps 51,6)
Izgubljen, nije bio duţan samo sebi, već je sagriješio Bogu i sebi." Isus nam je jasno
pokazao da je naš dug drugima dug i Bogu. "Meni ste učinili koliko ste učinili
jednomu od ove moje najmanje braće» (Mt 25,40).
Grijeh nije samo dug koji raĉunamo našim dobrim djelima. Grijeh je velik
prekršaj protiv Boga. Grijeh je kada ĉovjek ne štuje Boga kao Boga, već sebe stavlja
na mjesto Boga.
"Svi su sagriješili i lišeni su Boţje slave" (Rim 3,23). U dubini srca imamo samo
sebiĉnost, ambiciju, prljavštinu i zagaĊenost. Pred Boţjom svetosti svaki ĉovjek
mora priznati kao Abraham: "Ja sam samo pepeo i prah". Kao Job moramo reći:
"Odveć sam malen: što da odgovorim?" ( Job 40,4). Kao Izaija: "Tako svi postasmo
nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišće otpadosmo, i opačine
naše k'o vjetar nas odnose" (Iz 64,5). Kao Pavao: "Jadan ti sam ja čovjek" (Rim
7,24).
"Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a ţivimo u tami, laţemo i ne postupamo
prema istini" ( 1 Iv 1,8). Ali po savjetu Isusa moţemo se moliti: "Oprosti nam duge
naše". Sam Isus je pripremio u hramu ispovjedaonicu. Njegova nas krv otkupljuje
kada molimo ovo oproštenje." Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:
oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti" (1 Iv 1,9). Moţemo se
poput djeteta pribliţiti nebeskom Ocu. Moţemo ulaziti u taj veliĉanstveni hram
molitve Oĉenaš i upotrebljavati pravo djeteta u njegovom ogromnom bogatstvu.
70
Peta molba nam kaţe da je grijeh dug: otpusti nam duge naše kako i mi
otpuštamo duţnicima našim. Ako je nekome govor kršćanstva o grijehu sablaţnjiv,
još je sablaţnjivije da se grijeh nazove krivnjom ili dugom. Kaţe se da takav govor
stvara bolesne osjećaje krivnje (dugova) u ljudima. I prijeĉi radost ţivota i savršenije
ţivotno razvijanje.
Još se ţešći prigovor budi kad se govori o istoĉnom grijehu, posebno ako se
istoĉni grijeh drţi kao istoĉni dug. Mnogo puta mislimo da ĉovjek ne moţe biti
odgovoran za grijeh, što ga je uĉinio Adam u Edenskom vrtu ili da ĉovjek ne moţe
biti odgovoran za svoje slabosti i mane koje je dobio, kad se rodio. Netko se moţe
uvrijediti zbog toga. Ali Biblija nam jasno kazuje da je istoĉni grijeh dug. Svako od
nas se raĊa kao dijete gnjeva (srdţbe) (Ef 2,3). Unatoĉ tome, svaki ĉovjek sagriješi:
grešna djela, propusti, grijesi u mislima i grijeh, prije svega, protiv najveće
zapovijedi: «Ljubi Gospodina, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, i
svom pameti svojom i bliţnjega svoga kao samoga sebe!» (Mt 22,37-40).
U svjetlu ove zapovijedi vidimo da nitko nije mogao vršiti Boţje zapovijedi
ljubavi. Biblija govori o tome da je svakome ĉovjeku dana zaduţnica, koja nam je
još protivna (Kol 2,14). Ova nam zaduţnica predstavlja naše dugove, krivnje,
zahtjeve. Ali mnogi ljudi ne mare za ovu zaduţnicu. MeĊutim, oni koji uzimaju ovu
zaduţnicu ozbiljno, pokušavaju je svim snagama platiti: molitvama, uslugama prema
drugima, drugim dobrim djelima, dajući ţrtve i novac za Boţje kraljevstvo itd.
nadajući se da će se dug smanjiti i svota izgledati ljepše. Oni ne shvaćaju da i naša
najbolja djela sadrţe neke neĉiste svari te da naš dug zbog toga cijelo vrijeme raste.
Mi trebamo primiti radosnu vijest, ĉisto predivno EvanĊelje: "Isus izbrisa
zaduţnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na
kriţ" (Kol 2,14). Naša zaduţnica je izbrisana. I ovo EvanĊelje nam je Radosna vijest.
To smijemo primiti bez ikakvih naših zasluga, samo zbog Boţje divne milosti.
Ako srţ ovoga EvanĊelja shvatimo i primimo to u vjeri, naša zaduţnica je
izbrisana. Po našem Otkupitelju, Isusu Kristu, dobijamo novu snagu i ljubav prema
Bogu i prema bliţnjemu. I dragovoljno od svega srca ţelimo ugoditi Bogu kao
njegova slobodna (ne zarobljena) djeca radujući se što je u Isusovoj smrti naš dug
izmiren (izbrisan). Zato se uvijek molim: otpusti nam duge naše kako i mi
otpuštamo duţnicima našim!
3. Oproštenje grijeha
Oproštenje grijeha je veoma bitan dio u našem ţivotu s Bogom. Dobro je znati
da nam Bog ne oprašta zbog toga što mi molimo, već se oproštenje grijeha temelji na
onome što je Bog uĉinio u Isusu Kristu. Moţemo vjerovati da su grijesi oprošteni jer
71
je Bog to obećao. On nije poput ljudi, koji mogu oprostiti, ali kasnije poĉinju kopati
za grijesima kako bi njima udarili svog bliţnjega. Ljudi mogu lagati, ali Bog ne. U
nebeskom se kraljevstvu oprašta bez rezerve.
Svakidašnje je oproštenje grijeha neophodno ţivotu srca kao što je svagdašnji
kruh neophodan ţivotu tijela. Uvijek ima vjernika kojima je teško priznati stalnu
potrebu za ovom molbom. Ima takvih koji misle da se nakon nanovoroĊenja ne
trebaju dnevno svakodnevno moliti za oproštenje grijeha. Ali sam Isus je svoje
uĉenike nauĉio tu molbu. Sada, u svjetlu ove molbe, umijemo biti iskreni i znamo da
su oni koji ne trebaju ovu molbu zalutali u najopasniji grijeh, oholost i laţ jer misle
da su bez grijeha.
Svakidašnje oproštenje grijeha ne smije voditi do toga da smatramo grijeh
dozvoljenim "jer opet moţemo dobiti oproštenje grijeha". Boţjem djetetu, roĊenom
od Duha, grijeh je uvijek poţar u koji se ne moţe namjerno baciti. Grijeh donosi
uvijek pakao u nutrinu i iz toga mora izaći ĉim upadne u to. Ova molba otkriva da
smo još, iako smo nanovoroĊeni, grešnici, koji su prisiljeni vapiti: «Dragi Oĉe,
oprosti nam naše grijehe», kako kaţe Luther.
Duh je protiv tijela, a tijelo protiv Duha. Ova borba je u svakom
nanovoroĊenom vjerniku. Boţja volja je da tijelo i grijeh ne vladaju. Zbog toga
trebamo i najmanji grijeh dovesti pred svjetlo i moliti se za oproštenje. Kad molimo
"oprosti nam duge naše", priznajemo svoje grijehe Bogu. Ne moţemo ih braniti. Mi
smo krivi za grijehe. Ne moţemo nikako sami izmiriti svoje krivnje. Mi se moramo
uteći Boţjoj milosti.
Molimo se Bogu da nam oprosti, izbriše grijehe, da se više ne sjeća naših
grijeha, već da nas drţi svojom djecom i daje da mu se i dalje moţemo pribliţavati
kao njegova djeca. Molimo se za mir savjesti kako bismo pokušali ponovno ţivjeti
ĉistim srcem. "Sigurnost i radosno srce nikada ne postiţemo, ako ne znamo da su
naši grijesi oprošteni», kaţe Luther."
Ţivot je stalno obnavljanje. I tako je od Duha roĊen vjeĉni ţivot. Ako obnavljanje
prestaje, prestaje i ţivot. Ovo obnavljanje se uvijek dogaĊa po doţivljaju obnavljane
milosti. Tko stvarno moli iz svog srca ovu molbu, prima oproštenje grijeha i obnavlja
se. Sami sebi ne moţemo opraštati niti brisati svoje dugove.
Isus je uĉio da nam samo Bog moţe opraštati. Krv Isusa Krista ĉisti nas od
svakoga grijeha. Ono je jedini pravi lijek za našu bolest. Ono je kljuĉ koji otvara
sjajna nebeska vrata djetetu grijeha i ţalosti. Oproštenje grijeha se shvaća tamo "gdje
svoj vlastiti grijeh postade većim, tu se milost izli u preizobilju" (Rim 5,20). Boţje
oproštenje grijeha se stvarno dogaĊa i ono je neizmjerno. "Jer kako je nebo visoko
72
nad zemljom, milost je njegova s onima koji ga se boje. Kako je istok daleko od
zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša" (Ps 103,11-12).
Jednom je mališan pitao svoju majku: «Što Bog ĉini s onim grijesima koje
oprašta?» Djeĉak je zatim nešto napisao na ploĉu nakon ĉega je majka sve izbrisala i
rekla djeĉaku: "Gdje je sad tvoje pisanje?" «Nigdje», odgovori djeĉak. «Tako, moj
dragi sine, Bog ĉini i s grijehom, kojeg oprašta." Ova nas molba vodi svaki dan do
kriţa, na mjesto opraštanja grijeha. Tamo je izvor snage Boţjeg djeteta. O, koliko je
divna ova reĉenica: "Gdje je oproštenja grijeha, tamo je i ţivot i blaţenstvo." I
"Blaţen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!" (Ps 32,1).
"Oprosti nam sve naše grijehe" je molitva molitava. Kad se ova molba diţe iz
iskrenog srca, dolazi spas. Kristova otkupiteljska ţrtva tada vrijedi grešniku. "Njega,
Isusa, koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu,
Isusu, postanemo pravednošću Boţjom" (2 Kor 5,21).
Davanje oproštenja grijeha je savršeno. Kristova pravednost sasvim pokriva
grešnike. U praktiĉnom posvećenju ima raznih nivoa, ali ne u ĉistoći. Pred Bogom
valja samo savršeno. U Kristu je grešnik savršeno ĉist, jer Bog vidi samo, njegovu
ĉistoću, a ne nas i naše grijehe.
Davanje oproštenja grijeha je savršeno i u tom smislu da Bog u svom srcu ne
nosi više nikakve srdţbe ni prijekora prema grešniku. I najgrublji, najpokvareniji
grešnik, koji je nama ljudima neugodan, Bogu je ugodan zbog Kristove zasluge.
Bog nam rado oprašta. U Miheju piše: "Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji
grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje
dovijeka u svome gnjevu, nego uţiva u pomilovanju. On ima milosti za nas. Satri
naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše."(Mih 7,18-19)Nije Bog prisiljen da
oprašta, nego Bog oprašta sve naše grijehe radosnim srcem zbog Isusa Krista. Nije ni
tako da Bog neke grijehe teţe oprašta ili nekim grešnicima oprašta teţe.
EvanĊelist Ivan piše:"Tko doĎe k meni, sigurno ga neću izbaciti van." (Iv 6,37)
Peta molba molitve Oĉe naš je dolaţenje k Bogu, kad se moli iskrenim srcem.
Dolaţenje znaĉi isto što je vjerovanje. Bog nas opravdava samo po vjeri.
Sve se za naše spasenje dogaĊa bez naših zasluga. U Novom zavjetu piše puno o
tome: "Svi su sagriješili i lišeni su Boţje slave i svi su opravdani darom njegove
milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu" (Rim 3,24) i «milošću ste spašeni - po vjeri.
To ne dolazi od vas; to je dar Boţji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao"
(Ef 2,8).
73
Ĉetvrta i peta molba su povezane rijeĉju: «Kruh naš svagdašnji daj nam danas i
otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo duţnicima našim». Kao što je hrana bitna
za naše tijelo, tako i Boţja milost za naše duše. Kao što trebamo hranu za svaki dan,
trebamo i oproštenje grijeha svaki dan.
Istina je da je davanje oproštenja grijeha završeno, ali mi griješimo svaki dan i
zato trebamo svakodnevno moliti za oproštenje grijeha. To se naziva "svakodnevno
obraćenje". To znaĉi da se trebamo svaki dan okrenuti k Bogu. Kakav bi bio naš
odnos s Bogom, kad ne bismo svakodnevno razgovarali s njim? Bog nam je otvorio
put u ovu Boţju milost, gdje sad ţivimo po Kristovoj zasluzi.
Kad je Isus opraštao ljudima njihove grijehe, on je dodavao: "Ne boj se!" (Mt
9,2). Hrabrost znaĉi da susrećemo ţivot radosno, dignute glave. Osjećaj krivnje i
dugova je izbrisan, grijeh više ne pritišće. Kaţe se da su oĉi ogledalo duše. Krivnja
djeluje da ĉovjek ne moţe gledati drugoga u oĉi. Pravi vjernik moţe gledati Boga i
ljude hrabro u oĉi. Oproštenje grijeha ĉovjeku znaĉi unutarnje osloboĊenje. I gdje je
oproštenje grijeha, tamo je i ţivot i blaţenstvo.
Ako smo dobili oproštenje grijeha, dobili smo najveće blago koje nas vodi u
posvećenje. Ako se to ne dogaĊa, nešto nije u redu. Posvećenje je i milostivo djelo
Svetoga Duha, koji prebiva u vjernicima, u onima, kojima su oprošteni grijesi. Tako
Sveti Duh djeluje u nama da ţelimo ţivjeti samo u Bogu, ugoditi njemu. Za vjeĉni
ţivot ne valja ništa drugo nego bijela haljina Kristove pravednosti: "Oni su prali
svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj" (Otk 7,14). Samo s tom haljinom
moţemo doći na nebesku svadbu. Imamo li haljinu za nebesku svadbu?
4. Zajedništvo vjernika
I peta molba je u mnoţini: Otpusti nam duge naše. Poboţni ljudi u svojoj
molitvenoj sobi mijenjaju molitvu u jedninu: "Oprosti meni grijehe moje". To je
dobro. Kad daje Bogu svoje raĉune, svaki je ĉovjek sam pred svetim Bogom. "Tebi,
samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom", molio je David (Ps
51,6). Svaki od nas treba priznati sam svoje grijehe Bogu i dobiti njegovo oproštenje
grijeha."Svako mora trĉati svoju trku sam, ne s drugima. «Ono što su dvojica zajedno
prekršila, mora svaki posebno okajati», kaţe Kipling.
Pred Boţjim sudom stajat ćemo jednoga dana sami; niti s obitelji, niti
kršćanskim zajednicama. Unatoĉ tome, peta molba glasi:"Otpusti nam duge naše".
Tu se oĉituje prava misao dušobriţnika. Molitelj u svojoj misli hoće biti sliĉan
drugim grešnicima.
Dirljiv primjer je Danielova molitva, kada je on htio biti sliĉan drugim
grešnicima, iako se u Bibliji ne govori o njegovim grijesima. Inaĉe Biblija ne sakriva
74
grijehe patrijarha i proroka te je i Daniel, svakako, bio grešan pred Bogom kao i
drugi ljudi.
"Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i
udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih" (Dan 9,5). I dalje "sagriješismo protiv
tebe, stid je na obrazima našim» (Stih 8).
Ove Danielove molbe ne znaĉe da se on kaje za svoj narod, jer on nije bio
upleten u njihove grijehe. Nije pametno govoriti o "zamjeniĉkom pokajanju", jer
nitko se ne moţe pokajati i obratiti umjesto drugog. Naprotiv, tu se govori o
unutarnjoj vezi, koju je Daniel osjećao za svoj narod. Shvaćajući duboko svoju
grešnost on se predstavlja kao molitelj za one koje mnogo voli.
Na sliĉnoj zajedniĉkoj odgovornosti s drugim grešnicima temelji se peta molba:
"Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo duţnicima našim."
Isus se kao Spasitelja svijeta na sliĉan naĉin poistovjetio s pokvarenim
ĉovjeĉanstvom, iako je bio bez grijeha. Tako i mi trebamo "iskusiti njega i silu
njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagoĎavajući se njegovoj smrti»
(Fil 3,10). Trebamo dopunjavati što nedostaje Kristovim mukama (Kol 1,24).
Pravi vjernik ne uţiva u miru svoga spasenja, već osjeća ljubav za nespašeni
svijet. On ţeli uvijek pomoći ljudima koji ne poznaju ţivoga, pravoga Boga i Isusa
Krista, našeg Spasitelja.
Apostol Pavao kaţe: "U svom srcu nosim duboku i trajnu bol. Ţelio bih da ja
osobno budem odreĎen za uništenje, odijeljen od Krista, za svoju braću, za svoju
rodbinu po tijelu" (Rim 9,2-3). Nosimo li mi duboku bol za svoju obitelj, rodbinu,
susjede, koji ne poznaju Spasitelja?
5. ... kako i mi otpuštamo duţnicima našim
Što ovo znaĉi? Temelji li se naše oproštenje grijeha na tome što mi sami
opraštamo? Je li naše oproštenje grijeha uvjetovano našim oproštenjem grijeha
bliţnjima?
Ne, to bi bilo nemoguće. EvanĊelje ne bi bilo više radosna vijest o nezasluţenoj
milosti. Ne smijemo zaboraviti da se sve molbe Oĉe naš molitve temelje na milosti.
Oproštenje grijeha se temelji na Isusovom trpljenju na golgotskom kriţu.
75
Zašto ovaj dodatak u petoj molbi? Je li on beznaĉajan dodatak? Ne, nikako. "Nije
to za vas prazna riječ, jer ona je vaš ţivot" (Pon 32,47). Ništa nije beznaĉajno u
Bibliji. Isus se sam vraća u petoj molbi neposredno nakon nauĉavanja molitve, jer ju
drţi veoma vaţnom. U ĉemu je njezina bit?
1) Jedan je razlog to da ona hrabri nas plašljive i malovjerne. Kad se ĉovjek pod
teretom svojih grijeha moli za oproštenje, treba ohrabrenje. Isus time ţeli reći da ako
ĉovjek moţe oprostiti, koliko više moţe naš nebeski Otac. Vidjeli smo kako ljudi
mogu opraštati slobodno, od srca i savršeno. Koliko više moţe nebeski Otac oprostiti
onima, koji dolaze iskreno k Njemu, kaju se i mole. I ova je misao potpuno u skladu
s cjelovitom biblijskom porukom. Kad priznajemo svoje grijehe i odbacujemo ih,
Boţja volja je da - kao što kaţe Luther - primimo oproštenje grijeha i ne sumnjamo.
2) Ovo je i opomena da trebamo opraštati kako ne bismo zatvorili struje
blagoslova i da ne bismo samo zahtijevali ljubav, oprost, ljubaznost i razumijevanje
od drugih a sami stvarali neslogu. Bog ţeli da svi mi od sebe dajemo i izgraĊujemo.
"Nikomu ništa ne budite duţni, osim da ljubite jedan drugoga" (Rim 13,8).
Dodatne rijeĉi, kako i mi otpuštamo duţnicima našim, dalje se razraĊuju u 14. i
15. retku (Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac
nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama
oprostiti vaših). Ti reci dolaze iza molitve i govore da će nam naš Otac oprostiti ako i
mi opraštamo drugima, ali nam neće oprostiti ako mi odbijemo oprostiti drugima.
Svakako, to ne znaĉi da svojim opraštanjem drugima zaraĊujemo pravo da nam se
oprosti. Prije će biti da Bog oprašta samo pokajnicima i da je jedan od glavnih
znakova pravog pokajanja duh opraštanja. Kad su nam se jednom oĉi otvorile i
vidimo kako je ogroman naš prijestup pred Bogom, uvrede koje nam drugi nanose
postaju u usporedbi s našim grijehom prave triĉarije.
Na ţalost male stvari uzrokuju nesloge meĊu ljudima. Nepromišljena rijeĉ,
mala kritika, zavist ili nešto sliĉno je dosta da stvori netrpeljivost. Mi se vrijeĊamo a
nakon toga slijedi spletka (intriga), sumnja i ogovaranje.
VrijeĊanje nas vodi u tamu. To je svjedok nesigurnosti, ranjene duše,
nesnošljivosti (netolerantnosti) i unutarnjeg siromaštva.
Bogataš moţe dozvoljavati sebi ono što siromašan ne moţe. U duši stabilan
ĉovjek ne treba mariti za uvrede. Zapravo, samo se sitniĉavi ljudi vrijeĊaju. Za
odnos vjernika prema Bogu te uvrede su otrov.
Gore je ako protuslovnost ima dublje razloge. Krivnja, koja se mora patiti, moţe
prouzrokovati neslogu koja traje godinama. Ako dajemo mjesta spletkama,
76
predajemo se ustvari, u moć neprijatelja. I mi sami moramo patiti zbog toga. Nesloga
troši snagu, uništava radost i škodi ĉovjekovu vlastitu zdravlju.
Ali najozbiljnije u nepraštanju je ipak to da se prijeći Boţji blagoslov. To nam
kaţe peta molba. Tu se govori o onima koji su uĉinili nešto protiv nas. I mi trebamo
oprostiti, inaĉe nemamo pravo da se pouzdamo u to da Bog oprašta nama naše
vlastite grijehe.
Ovo se ne smije razumjeti kao da nam Bog oprašta zbog toga što mi opraštamo
drugima. Nasuprot, Boţje oproštenje je temelj da mi opraštamo našim bliţnjima. Bog
nam oprašta zbog Isusa Krista. Njegovo opraštanje ne zahtijeva ništa drugo od nas
nego iskrene misli i iskreno srce.
Ovo vidimo veoma jasno u usporedbi o nemilosrdnom duţniku (Mt 18,23-35).
Proĉitajmo to! UviĊamo u usporedbi da je kralj Bog.
Jedan denar je dnevna plaća radnika. 10.000 talenata je 50 milijuna denara.
Taj nemilosrdni duţnik ne dolazi svom gospodaru da mu kaţe: "Ja sam oprostio
svom kolegi ono što je on dugovao meni. Budi i ti milostiv i oprosti mi dug". Kaţe se
da se gospodar smilovao tomu sluzi pa ga otpustio i dug mu oprostio (redak 27).
Poslije toga u 32. retku se kaţe: "Sav sam ti dug oprostio jer si me molio".
Smilovanje gospodara bilo je neusporedivo. Gospodar je savršeno oprostio njegov
dug i oslobodio ga potpuno od krivnje. I zbog toga bi se i taj duţnik morao smilovati
svom kolegi.
On nije shvatio koliko ogroman je njegov dug. "Ustrpljenja imaj sa mnom, i sve
ću ti vratiti" (redak 26). Dug je bio toliko velik da ga nikako nije mogao vratiti. Nije
shvatio koliko je gospodar bio milosrdan prema njemu, i zbog toga zahtijeva da mu
kolega vrati sitni dug.
Ovdje moţemo pronaći i sebe, svoju krivnju. Griješimo kad ne opraštamo našim
bliţnjima. Dug kojeg nam Bog oprašta je velik, neograniĉen, i ne moţemo ga nikad
vratiti. Kad bismo shvatili da je naše dugovanje Bogu neizmjerljivo i neusporedivo s
onim što drugi nama duguju, bilo bi lako opraštati krivnje i dugove koje su nam
drugi uĉinili. "Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako ne oprostite jedni
drugima od svega srca." (Mt 18,35). Apostol Jakov kaţe:"Jer onoga koji ne bude
iskazivao milosrĎa, zadesit će sud bez milosrĎa; a milosrĎe se smije sudu". (Jak
2,13)
Trebamo oprostiti od sveg srca, ne djelomiĉno, ne samo izvanjski. Pobjeda mora
prvo doći u unutrašnjosti. Ako smo pobijedili sebe i svoje vlastite neopraštanje, ne
77
trebamo više govoriti o pobijedi našeg neprijatelja. Mi ga više ne drţimo kao
neprijatelja.
Ovu unutarnju pobjedu mi dostiţemo u našoj vlastitoj molitvenoj sobi: "Ljubite
svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone" (Mt 5,44). Pomoću molitava mi
se uĉimo ljubiti. I dobivamo Isusovu misao jer se on molio i za one koji su ga ubili.
Mnogo puta osjećamo mrţnju i osvetu te se ţelimo osvetiti onima, koji su nas
uvrijedili. To je posljedica istoĉnog grijeha, koju mi i cijeli svijet nosimo poslije pada
Adama i Eve u grijeh. Osvetu moţemo pronaći i u rijeĉima Lameka: "Čovjeka sam
ubio jer me ranio, i dijete jer me udarilo. Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko,
Lamek će sedamdeset i sedam puta!" (Pos 4,23-24). Osveta ţivi meĊu primitivnim
narodima. Osvetniĉka misao vlada i danas u meĊunarodnoj politici. Ni jedna
politiĉka napetost nije ništa drugo nego "oko za oko, zub za zub" - raspoloţenje, i
zbog toga dolaze ratovi i prijetnje ratovima.
Zbog osvetniĉkih misli današnja generacija mora "ţivjeti u tjeskobi, spavati u
tjeskobi, ljubiti u tjeskobi, i umrijeti u tjeskobi», kaţe jedan ameriĉki znanstvenik.
Ipak, postoji drugi glas, glas Duha, koji kaţe ovako: "Nikomu ne vraćajte zlo za zlo!
...Ako je moguće - koliko je do vas - budite u miru sa svima!... Ne dopusti da te
svlada zlo, već zlo svladaj dobrom! (Rim 12,17-21). Ovo je jasna i jaka rijeĉ. Ovo je
govor Duha Boţjega. Ako ţivimo u opraštanju grijeha, tada ove misle osnaţuju naše
srce da pobijedimo osvetu, svu ogorĉenost i mrţnju. Ovo nije lagano, ali znamo da u
imenu Isusa imamo pobjedu, jer Isus je promijenio osvetu u ljubav opraštanja.
"Ako moj brat pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Po sedam
puta? Pitao je Petar. Isus mu je odvratio: "Ne do sedam, nego do sedamdeset i sedam
puta". Oni kojima je Bog opraštao, duţni su neograniĉeno opraštati!
Kad neopraštanje vlada u našim dušama, razmislimo o Isusu na kriţu, kada on u
velikoj boli prvo moli: Oĉe, oprosti im... Razmišljajmo o ovom. Pogledajmo to!
U Bibliji piše: "A mi svi, koji otkrivena lica odraţavamo kao ogledalo slavu
Gospodnju, preobraţavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od
Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18). U tome je tajna misao oprosta. Gdje ţivi Duh,
tamo je misao Duha. Oproštenje i oĉišćenje krvlju treba otvoriti put Duhu Boţjem.
Pogledajte kako Bog oprašta: "A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se
tvojih ne spominjem" (Iz 43,25).
"Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka" (Iz
44,22)."Sve njihove grijehe baciš ti na dno mora" (Mihej 7,19). "Kako je istok
daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša" (Ps 103,12). "Ako
78
priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti
nas od svake nepravednosti " (1 Iv 1,9).
Zahvatimo iz ovog mora milosti misli oproštenja. "Blago mirotvorcima jer će se
zvati sinovi Boţji" (Mt 5,9). «Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj
dobrim!"(Rim 12,21). "Pazite da nitko nikomu ne vraća zlo za zlo, već uvijek nastojte
promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima!" (1 Sol 5,15). Iz ovih stihova
imamo što nauĉiti za svagdašnji ţivot!
Šesta molba: I NE UVEDI NAS U NAPAST
Što to znači?
Bog zaista nikoga ne uvodi u napast; no mi molimo u ovoj molbi da nas Bog
čuva i brani, da nas đavao, svijet i naše tijelo ne vara i ne zavodi u nevjeru, u
očajanje te u druga teška rugla i poroke; a ako nas napastuju, da nam dade da ih
konačno svladamo i održimo pobjedu.
Prošlom molbom smo se molili za oproštenje grijeha. Po biblijskoj rijeĉi
primili smo oprost grijeha ( 1 Iv 1,9). Tako je nebo došlo u naše srce. Ali dobro
znamo da nas oproštenje grijeha ne diţe izravno u nebo. Naša zadaća nije još
svršena. Moramo ostati ovdje u svijetu. A u svijetu ima puno iskušenja. U svijetu
koji nas okruţuje, ali u svijetu koji je u nama. Svijet je pao jer smo mi pali rod.
Zato trebamo bdjeti da ne bismo pali u kušnje, već da bismo ĉuvali ĉiste haljine,
koje su oprane u krvi Jaganjĉevoj i ispravan odnos prema našem nebeskom Ocu.
1. Kušnje
Moţda mislimo zašto nas je Isus nauĉio moliti:» I ne uvedi nas u napast». Bolje
bismo razumjeli molitvu: Pomozi nam da ne padnemo u napast ili pomozi nam da ne
bismo nabasali na kušnje. Ovako nam se , pak, ĉini da Bog vodi ljude u napast. Ovo
nije lako razumjeti.
Jedan je trogodišnji djeĉak dugo molio veĉernju molitvu s mamom. Slušao je
kako odrasli mole Oĉe naš molitvu te ju je nauĉio moliti. Ţelio ju je moliti s mamom
veĉeri. Jedne se veĉer zaustavio kod rijeĉi: Ne uvedi nas u napast te je pitao mamu:
Zašto nas ne smije voditi u napast? «Ti moliš da ti Bog pomogne da ne ĉiniš ništa
krivo», protumaĉila je mama. «Je l' tako», reĉe djeĉak zadovoljno i nastavi molitvu:
«nego izbavi nas od zla».
79
Kad se djeca osjećaju sigurnom i pouzdanom, mogu navještavati Boţju rijeĉ
jasnije i jednostavnije od odraslih. Gospodnja molitva donosi mir u srce djeteta.
Rijeĉ peirasmosi na grĉkom znaĉi napast i kušanje ili test. Bog ne napastuje
nikoga, kao što Jakov piše u svojoj poslanici: "Neka nitko kad je napastovan ne
kaţe:'Bog me napastuje'. Bog, naime, ne moţe biti napastovan na zlo, a niti sam
ikoga napastuje. Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastita poţuda. Ona ga
izvlači i mami. Zatim poţuda, pošto začne, raĎa grijeh, a grijeh, kad je gotov, raĎa
smrt" (Jak 1,13-15). Ipak, Bog dopušta da njegova djeca upadnu u kušnje i kušanje
kao u edenskom vrtu.
Ovom molbom ne molimo da ne sretnemo kušnje, već da ne dozvolimo da nas
kušnje odvedu od Boga. Kušnja znaĉi borba a u borbi uvijek postoji opasnost od
ozljede. Zato nas Isus uĉi da molimo da kušnja ne preĊe naše snage.
Ova molba bi se sa sedmom molbom vjerojatno trebala shvatiti kao negativni i
pozitivni vid jedne molbe: I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!
Grešnik kome je u prošlosti bila oproštena krivica ţeli da i u budućnosti bude
osloboĊen od njena nasilja. Jasan je opći smisao molitve.
Ali suoĉavamo se s dva problema. Prvo, Biblija kaţe da nas Bog ne iskušava
zlom (zapravo i ne moţe) (Jak, 1,13). Kakvog, dakle, ima smisla moliti da on ne
uĉini ono što je obećao da neće nikad uĉiniti? Neki na to pitanje odgovaraju time što
'napast' tumaĉe kao 'ispit' ili 'test' pa objašnjavaju da iako nas Bog nikad ne navodi na
grijeh, on ispituje našu vjeru i karakter. To je moguće. Ĉini mi se da je još bolje
objašnjenje koje po smislu povezuje: 'I ne uvedi nas' sa 'izbavi nas', jer jedno drugo
dopunjuje. 'Zla' se u suvremenijim prijevodima ispravno prevodi kao 'Zloga'. Drugim
rijeĉima, ovdje se radi o Ċavlu, koji navodi Boţji narod na grijeh i od koga se
trebamo izbaviti.
Drugi se problem odnosi na ĉinjenicu da Biblija smatra kako su napasti i kušnje
korisne za nas: "Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne
kušnje" ili "razne napasti" (Jak 1,2). Pa ako su one za naše dobro, zašto da se onda
molimo da nas Bog ne uvede u napast? Odgovor vjerojatno leţi u tome da se molimo
više kako bismo nadvladali napast nego da je izbjegnemo. Moţda bismo mogli ĉitavu
molbu prepriĉati slobodnije kao: "ne dopusti da budemo uvedeni u napast, tako da
nas ona svlada, već nas izbavi od Zloga". Tako se iza ovih rijeĉi, koje nam je Isus
dao za molitvu, naslućuje ĉinjenica da je Ċavao moćniji od nas, da smo mi preslabi
da mu se suprotstavimo, ali da će nas naš nebeski Otac izbaviti ako ga prizovemo.
«Pravom radošću smatrajte» ne znaĉi da bi nam kušnje trebale biti radost. Ne,
kušnjama se ne treba radovati, već plodu koje one mogu uzgajati.
80
Napast znaĉi stavljanje u iskušenje, probu. Prije nego li se ijedan automobil ili
zrakoplov proda, mora proći briţnu probu zbog odgovornosti. Isto se tiĉe vozaĉa
autobusa itd. Kad je Bog pozvao Abrahama u veliku sluţbu, kušao je njegovu vjeru i
poslušnost. Poslije kušnje reĉe anĊeo: «Sad, evo, znam da se Boga bojiš» (Pos
22,12). Abraham je izdrţao kušnju. Isus je bio iskušan prije njegovog javnog
djelovanja. On je morao biti iskušan Spasitelj. Reĉeno je da što je osoba vaţnija po
pogledu Boţjeg kraljevstva, to je više iskušavana. Pavlu je stavljen trn u tijelo,
sotonin poslanik, da ga trajno muĉi (2Kor 12,7). Lutheru je bilo ţiva stvarnost kako
protivnik, Ċavao obilazio kao riĉući lav traţeći koga da proţdere.
Ovom molbom se ne molimo da ne sretnemo kušnje, nego da nas kušnje ne
odvoje od Boga. Kušnja znaĉi borba, a u borbi postoji opasnost od ozljede. Zato se
molimo da kušnja ne preĊe naše snage.
2. Vrijeme izbora
Bog dopušta kušnje. To ĉini zbog toga što je ovaj zemaljski ţivot vrijeme
izbora. Bit zemaljskog ţivota i njegovo znaĉenje je upravo u tome da izaberemo:
spasenje ili pakao, istina ili laţ, Bog ili sotona. Bog nas nije stvorio kao drveće koje
nasiljem mora odvesti u vjeĉni ţivot. Nije ni nas stvorio kao ţivotinje već je stvorio
ĉovjeka na svoju sliku i dao nam razum, volju i savjest. On sam nas uĉi da izaberemo
ispravno, mrzimo zlo i ljubimo dobro. Bog nam je dao odgovornost koju drveće i
ţivotinje nemaju. To znaĉi da nas je Bog stvorio za bogatiji ţivot. Samo kao iskušani
i odgovorni ljudi osjećamo veliku radost u ostvarivanju kraljevstva ĉistoće, istine i
ljubavi.
Svaka nas kušnja, velika ili mala, tajna ili javna, prisiljava na izbor. Sotona i naš
tjelesni ĉovjek ĉine kušnju u grijeh. Cilj sotone je da mi u kušnji padamo u grijeh i
odvajamo se od Boga. Boţja je namjera, kad to dopušta, ojaĉati nas u vjeri u Njega.
Svako Boţje dijete ima svoje kušnje. Svaki se ĉas od nas zahtijeva izbor. Izbor
nas stavlja u iskušenje. Vanjsko i dobro se lako pokvari u našim rukama te se moţe
promijeniti u sluţbu sotone.
Antonija – jedan poznat svetac ranog kršćanstva - pripovijeda kako je ţivio
prije obraćenja bezbriţan ţivot u Aleksandriji. Poslije svog obraćenja je mislio da mu
grad ĉini prevelike kušnje. Zbog toga se povukao kao pustinjak u samoću, u pustinju.
Ali kad je iskusio ţivot pustinje , priznao je da u pustinji ima još teţih iskušenja nego
u gradu.
Kušnje nas vrebaju i u samoći kao i u zajedništvu s drugima. U sreći i nesreći, u
uspjesima i neuspjesima. I u svakoj kušnji postoji opasnost pada. Vremena nevolja
81
dolaze, a s njima i kušnje. I naš je Spasitelj doţivio gorke nevolje: glad, samoću,
odbaĉenost itd. Njega su iskušavali ne bi li upotrebio svoju snagu po vlastitoj volji.
U svakoj je nevolji mnogo kušnji. Sumnjamo li u Boţju ljubav, pokušavamo
uĉiniti nešto što nije od Boga, traţimo pomoć u grijehu ili se klanjamo pred knezom
ovoga svijeta.
Kad trpimo nepravednost i neuspjeh, dolaze kušnje. Pokušali smo nešto, što smo
drţali kao Boţji plan. Ali to je propalo. Drugi je dobio ono radno mjesto, za koje sam
bio siguran da je Boţji plan za mene, itd. Zašto Bog to dopušta? Ne uslišava naše
molitve? Pokušali smo raditi iskreno, a nepravednost je pobijedila. Isplati li se biti
iskren?
3. Sveti strah
Prethodno smo uĉili da se svakodnevno molimo za oproštenje grijeha i
vjerujemo da nam Bog oprašta sve naše grijehe ako o njima dajemo iskren raĉun
Bogu. I to je tako. Ali vrlo lako moţemo, pouzdajući se u njegovu neograniĉenu
milost, misliti da nam Bog sve oprašta.
Otvrdnemo li naša srca i ukoliko drţimo Boţju milost jeftinom to je jako, jako
opasno. Trebamo donijeti odluku, slomiti spone grijeha. Lijekovi i flasteri malo
pomaţu kada je potrebna operacija. Bojimo se Boţjeg noţa i smirujemo se
pogrešnim naĉinom pouzdavajući se u Boţju milost. Boţju milost upotrebljavamo
poput pilula za smirenje.
Apostoli su navješćivali obraćenje i oproštenje grijeha. Te dvije stvari ne
moţemo odvojiti. Bez obraćenja nema ni oproštenja grijeha. Obraćenje znaĉi da
dajemo iskren raĉun Bogu o našim grijesima i ne ĉinimo ih više. To znaĉi da se više
ne igramo s grijehom. Ovakvo bi obraćenje trebalo slijediti svaku molitvu za
oproštenje grijeha, a to znaĉi da se svaki dan trebamo iskreno obratiti Bogu. Biblija
nam kaţe: "Pomno pazite kako ţivite! Ne kao ludi, nego kao mudri" (Ef 5,15) i
"Provodite sa strahom vrijeme svoga boravka u tuĎini!" (1 Pet 1,17).
Sveti Boţji strah ne smije nikada nestati iz srca vjernika! Šesta nas molba
opominje. Kušnje nas stalno vrebaju. Zato: "Bdijte i molite da ne padnete u napast",
kaţe Isus (Mat 26,41). Ovim rijeĉima daje posebnu teţinu to da su izgovorene u
Getsemaniju. Misleći kolike smo duševne patnje i tjeskobe nanijeli Isusu, moramo
se ĉuvati grijeha.
Grijeh je zamka. Mamac zamke nas mami, mi ga probamo, padnemo u zamku
koja se zatvara te smo u zamci. Biblija upotrebljava sliku o zamci lovaca (Ps 124,7
"Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi
82
umakosmo!") ili o mreţi Ċavla (2 Tim 2,26). Đavao ima svoje mreţe tamo gdje ih
najmanje oĉekujemo.
Opasnosti kušnje mogu oznaĉavati i neobraĊeni opasni tereni, dubine, pokrivene
mine. U ovakav teren je došao Juda Iskariotski, i morao je platiti zbog toga i svojim
tjelesnim ţivotom i duhovnim: Juda je imao mnoge sljedbenike.
Zato trebamo moliti molbu: ne uvedi nas u napast. "Sa strahom i drhtanjem
nastojte da postignete svoje spasenje" (Fil.2:12).
4. Sotonsko trojstvo
Bog nikoga ne napastuje: "Neka nitko, kad je napastovan, ne kaţe: Bog me
napastuje. Bog naime ne moţe biti napastovan na zlo, a ni sam nikoga ne napastuje.
Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastita poţuda. Ona ga izvlači i mami. Zatim
poţuda, pošto začne, raĎa grijeh, a grijeh, kad je gotov, raĎa smrt" (Jak 1,13-15).
Tako i Luther tumaĉi šestu molbu: «Bog zaista nikoga ne uvodi u napast; no mi
molimo u ovoj molbi da nas Bog ĉuva i brani, da nas Ċavao, svijet i naše tijelo ne
vara i ne zavodi u nevjeru, u oĉajanje te u druga teška rugla i poroke.»
Porok dolazi uvijek od sotonskog trojstva, moţemo reći s tri fronte: od Đavla,
svijeta i našeg tijela, tj. zlog bića (stari Adam, naš ego, ja). Kako susrećemo u
boţanskom trojstvu savršenog Boga, tako vidimo trojedinu snagu zloĉinstva. I za to
se kaţe da ih je troje, a ipak jedan. Oni imaju istu zadaću i upotrebljavaju iste
sotonske snage. Kad susrećemo jednog, susrećemo sve. Sotona je iza svih njih.
Moţda vidimo paralelnost izmeĊu boţanskog i sotonskog trojstva. Sotona je
protivnik svemogućega Boga. Svijet je suprotnost Boţjem kraljevstvu, gdje je Isus
Vladar. Naša zla narav se buni protiv djelovanja Duha Svetoga u našoj unutrašnjosti.
U posljednje se vrijeme još jasnije vidi ovo zlo trojstvo: sotona, antikrist i laţni
prorok. U stvarnosti, protiv nas je danas baš ovo isto trojstvo. Duh antikrista djeluje
meĊu nama - laţni prorok djeluje u mnogim pokrajinama u svim vremenima. On je
velik protivnik Duha istine. Kušnja Sotone dolazi odozgo (ili odozdo). Kušnje
svijeta dolaze izvana. Strasti tijela dolaze iznutra.
Boţji neprijatelj je lukav. Nekada dolazi kao zmija lukavo noseći sa sobom
otrov, koji ubija. Nekada dolazi kao riĉući lav, velikom silom da nas obeshrabri.
Nekada dolazi kao anĊeo svjetla (2 Kor 11,14), koji crno oboji bijelim i bijelo crnim.
Nekada kao protivnik, sotona, koji ţeli odvojiti od Boga ili optuţitelj koji nas
optuţuje pred Bogom i Boga pred nama: "Zar vam je Bog rekao" i sije sumnje, i
nevjere u naša srca da bismo zaspali u snu grijeha. On nas optuţuje pred Bogom
danju i noću (Otk 2,10).
83
2. Svijet na nas djeluje preko duha vremena, preko općeg mišljenja, preko stavova
i navika bezboţnika. Ljudi vjeruju u ono, što je u modi, iako to predstavlja prijevarne
ljudske igre i tako nas mami da ugodimo njemu, a ne Bogu. Zato apostol Ivan piše:
"Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu
nema ljubavi Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu - poţuda tijela, poţuda očiju,
oholost zbog imetka - ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta. A svijet sa svojom
poţudom prolazi; a tko vrši volju Boţju, ostaje zauvijek."(1. Iv.2:15-17)Tu su
zapisane tri poţude: poţuda tijela, oĉiju, oholost zbog imetka. Poţuda je ţelja koja
se pretvorila u boga. Apostol Ivan ovdje misli na doba u kojem ţivimo, njegove
vrijednosti, naĉin ţivota.
Svjetovnost je više od naĉina gledanja na stvari, više od tjelesnih uţitaka,
prekrasnog materijalnog imetka i oholosti pretvorenih u bogove koje štujemo. Kao
vjernici okruţeni smo ljudima, ljudima koji ţive radi napredovanja ili materijalne
dobiti. U tolikoj mjeri koliko se odriĉemo duha vremena u kojem ţivimo i koliko
Isusa Krista postavljamo na najviše mjesto, toliko će se naš naĉin ţivota kositi s
njihovim. Neki od njih će nas odbaciti, ali se sjetimo Isusove rijeĉi: "U svijetu ćete
imati patnju. Ali ohrabrite se, ja sam pobijedio svijet!" (Iv 16,33). Zato ne budemo
više malodobni, igraĉka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj igri
prijevare, usred prepredenosti koja lukavo krĉi put zabludi (Ef 4,14).
3.Naše tijelo, naš "stari Adam", je naše zlo biće. Pontoppidan kaţe da našu zlu
narav drţi za "našeg najbliţeg i najopasnijeg neprijatelja". Taj neprijatelj postaje
opasan zbog toga što je unutar nas, u našim srcima: "Svakoga napastuje njegova
vlastita poţuda", kaţe Jakov u svojoj poslanici (Jak 1,14). I nastavlja: «Ona
(poţuda) nas izvlači i mami. Zatim poţuda, pošto začne, raĎa grijeh, a grijeh kad je
gotov, raĎa smrt" (Jak 1,15).
Rob zloga opisuje svoj ţivotni tijek ovako: "Prvo sam sagriješio zbog slabosti.
Onda sam sagriješio malo više, jer grijeh je poĉeo biti ukusan / ugodan.» Onda je
došlo vrijeme kad sam u ţivotnim olujama i nevoljama sagriješio namjerno. I sada
sagriješim zbog toga da proĊe vrijeme - moj cijeli ţivot je samo grijeh i grijeh.
Oni koji su robovi alkohola, droga, bludnosti, nisu jedini koji iskušavaju sotonsku
ogromnu moć. Grijesi naših misli nisu toliko vidljivi, ali su isto tako opasni i
ogromni. I naš je cijeli ţivot neprestano samo grijeh. Zato trebamo molbu: ne uvedi
nas u napast.
Sva ţivotna podruĉja imaju svoje poţude: bogatoga mami raskoš, siromašnoga
ogorĉenost, bolesnoga depresija, zdravoga samopouzdanje, inteligentnoga oholost.
Djeca imaju kao kušnju neiskrenost, mladi nemoralnost, lakomislenost, u zrelim
godinama postoji poţuda za novcem i potreba za nadleţnošću a u starim godinama
84
netolerantnost i neraspoloţenost. Zbog ovih se stvari trebamo moliti: ne uvedi nas u
napast.
5. Zašto nas se kuša?
Zašto mi imamo kušnje? Jer smo mi ljudi - moralna bića. Ţivotinja nema
shvaćanje zloga i dobroga. Moţemo pak dresirati psa, ali tada je odgoj iskušenje.
Pas nema moralno shvaćanje.
U kušnji moramo izabrati - mi trebamo odluĉiti. Adam i Eva su bili kušani, iako
su u poĉetku bili bezgrešni. Isus je bio kušan, iako je i on bio bezgrešan (Heb 4,15; 2
Kor 5,12). To da je Isus imao kušnje, pokazuje da je bio i stvarni ĉovjek.
Bog ne napastuje nikoga. Ali unatoĉ tome, Bog mora imati veze s kušnjom.
Inaĉe bi šesta molba bila suvišna. Bog ima svoje prste u svemu što se dogaĊa - i u
svakoj kušnji.
Đavao uzrokuje kušnje, ali on mora dobiti za njih dozvolu od Boga. Boţja volja je
da se iskušava ĉovjeka. Tako je bilo ĉak i kod Isusa: "Duh odvede Isusa u pustinju da
ga napastuje Ďavao" (Mat 4,1).
Isus je pri krštenju dobio Duha koji ga je ĉekao kao snaga za sluţbu. Poslije toga
ga se odvelo u velik dvoboj s Vrhovnikom ovoga mraĉnoga svijeta. Dakle, Duh
Boţji je odveo Isusa u ovaj dvoboj.
Uvod je knjige o Jobu jasan dokaz o tome da Sotona mora dobiti dozvolu od
Boga za kušanje ljudi. Sotona je rekao kako je obišao zemlju. A Bog će na to:" Nisi li
zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je neporočan i
pravedan, boji se Boga i kloni zla!" A Sotona odgovori Bogu: "Zar se Job uzalud
Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo
njegovih ruku, stoka mu se namnoţila po zemlji. Ali pruţi jednom ruku i dirni mu u
dobra: u lice će te prokleti!" (Job 1,7-11). Po Sotoninu mišljenju Joba se trebalo
iskušati. Temelji njegova straha za Boga se moraju ispitivati. I Bog se sloţio . U
tome je laţac govorio istinu. "Nek ti bude! Sa svime što ima radi što ti je drago; samo
ruku svoju na njega ne diţi." (stih 12).
Jobova kušnja je postala teška. Jobovi odrasli sinovi i kćeri su poginuli u nesreći,
zatim je izgubio sve svoje imanje i na kraju se teško razbolio. Bog je dopustio da se
sve dogodi.
Job je postao usamljen ĉovjek. Ni njegova ţena ni njegovi prijatelji nisu znali
pomoći mu niti ga utješiti ili ohrabriti. Sve je oko njega bilo hladno i pusto. Samo
jednu temeljnu stvar je on ĉvrsto, nepokolebljivo drţao: "Ja znadem dobro: moj
85
Izbavitelj ţivi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me
dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim
neće biti stranac." (Job 19:25-27) Kad je kušnja prošla Job je mogao reći: "Po
čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe" (Job 42,5).
Iako je Job bio u kušnji potišten tako da je skoro otpao od vjere, on je pobijedio i
Boţji blagoslov se vratio u njegov ţivot još obilnije.
I u Novom zavjetu ima dokaza za to kako Sotona dobiva dozvolu iskušati
ĉovjeka: "Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas moţe rešetati kao
pšenicu, ali ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput
vratiš k meni, učvrsti svoju braću" (Luk 22,31-32).
Isus se nije pomolio da Petar ne iskusi kušnju, već da njegova vjera ne malakše.
Petar je morao proći kušnju. Njegovo samopouzdanje trebalo je udarac. Cilj sotone je
bio da ostane samo pljeva. Isus se pomolio da ostane ono što je dragocjeno, vrijedno.
6. Kvaliteta kušnje
Grijeh je, bile to grube rijeĉi, prijevara, tvrdoglavost, ogorĉenost, sebiĉnost i sl.,
ĉovjeku nesreća. Grijeh djeluje na razliĉite naĉine. On nas ĉini tvrdim ili bezvoljnim,
samosvjesnim ili nesigurnim, tvrdoglavim ili sklonim za razna djelovanja. Grijeh
kvari unutarnjeg ĉovjeka.
Ali ako nam grijeh i mnogo šteti, kako nas onda moţe toliko mamiti? To je u
svezi sa sotoninom prijevarom. Naša nas sposobnost prosuĊivanja vara u trenutku
kušnje. Ne moţemo razmišljati jasno niti vidimo posljedice grijeha.
Dobar primjer za to je biblijski opis Evina pada u Edenskom vrtu. Eva gleda a
istovremeno se u njoj budi poţuda. Što više gleda, poţuda se pojaĉava dok se ne
dogodi pad u grijeh. Uzela je, jela, dala je i svom muţu i on je jeo.
Tako se ostvario grijeh, a "grijeh kad je gotov, raĎa smrt." Grijeh nikad ne
otkriva svoj stvarni cilj. On se predstavlja uvijek laţnim odijelom i izabere one
prilike, u kojima najlakše zarobljava ĉovjeka. Kad bi se sve kušnje oĉitovale
istovremeno, nitko se ne bi dao prevariti.
Sotona ja laţac i otac laţi (Ivan 8,44). On mami svojom lukavošću i prijevarom
ljude u svoju zamku. Što je zavoĊenje uĉinkovitije, to duţe on moţe zadrţavati
zarobljenoga u svojoj vlasti.
86
Jedini koji moţe pokidati ovu laţnu mreţu je Duh Boţji , jer on je Duh istine.
Njegova duţnost je pokazati ĉovjeku njegovo stvarno stanje i voditi ga do Krista,
kralja kraljevstva istine (Ivan18,37).
7.Cilj kušnje
Biblija govori osim o grijehu i o patnjama i iskušenjima koje Bog šalje na
ĉovjekov put. Doduše, ima razlike izmeĊu kušnje i iskušenja, ali izmeĊu njih je
nemoguće povući jasnu granicu. Svaka patnja ima svoju kušnju i svaka kušnja je
vjerniku patnja.
Što Bog time ţeli? Sva nam se iskušenja šalju u ljubavi. "Jer samo nerado on
poniţava i rascvili sinove čovjeka" (Tuţ 3,33). Bog ima pri tome svoj cilj. Što bi se
dogodilo kad bi stablo raslo samo na suncu i miru? U burama i kiši stablo pruţa svoj
korijen sve dublje i dublje. Što bi se dogodilo djeci koja bi dobivala sve što hoće?
Ona bi postala razmaţena i njihova budućnost bi bila bez radosti i veselja.
Mi i trebamo iskušenja, kušnje i nevolje. Pri tome se naša narav oblikuje te mi
postajemo zreliji vjernici i rastemo u vjeri. Nevolja nam pokazuje našu grešnost i
ojaĉava našu vjeru u Isusa Krista. U Poslanici Rimljanima piše: " Mi se ponosimo i
nevoljama, svjesni da nevolja raĎa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost
nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Boţja izlivena u našim srcima po Duhu
Svetomu, koji nam je dan".(Rim. 5:3-5) Kušnje i nevolje su poslane da iskušaju je li
naša ljubav prava, iskrena ili samo prazna rijeĉ. (2 Kor 8,8).
"Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući
da kušanje vaše vjere stvara postojanost." (Jak. 1:2-3) Ovo je Boţji cilj kad dopušta
razne kušnje i nevolje.
Petar piše: "Zato ćete klicati od radosti, iako se jedan čas - ako to mora biti -
budete oţalostili raznim kušnjama, da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od
propadljivog zlata koje se kuša u vatri, pokaţe na hvalu, slavu i čast u času kad se
objavi Isus Krist" (1 Pet 1,6-7).
Isto uĉenje je Petar trebao tada kad ga je sotona htio rešetati kao pšenicu (Lk
22,31).
«Bog će očistiti kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i
pročistit će ih kao zlato i srebro" (Mal 3,3). On ĉeka na takav sjaj kojim će moći
vidjeti svoju sliku u nama budući da nas je stvorio za svoju sliku.
Proĉišćavanje moţe boljeti, ali Bog zna koliko mi moţemo izdrţati. Pavao nam
utješno kaţe: "Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga,
87
nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je moţete podnijeti" (1 Kor
10,13).
8. Pobjeda nad kušnjom
Moţda se pritisnuti pitamo hoće li se uopće isplatiti moliti šestu molbu. Mi
ostajemo u svakom sluĉaju poraţeni. I tako će biti do kraja našeg ţivota. Sigurno se
isplati! Kršćanstvu pripada i pobjeda.
Tu i tamo moţe se primijetiti da u razgovorima i svjedoĉenjima vjernici govore i
o svojim slabostima i manama više nego o radosti i snazi. S jedne strane dobro je
svjedoĉiti o svojoj ništavnosti, o tome da sami nismo ništa. "Blago siromasima u
duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko", kaţe Isus (Mat 5,3). Pavao svjedoĉi da "u
pogledu toga čovjeka hvalit ću se, a u pogledu sebe samoga neću se hvaliti, osim
svojim slabostima" (2 Kor12,5).
Što smo siromašniji, to više vidimo prljavštine svoga srca. To ne znaĉi da smo
lošiji vjernici, već da samo poznavanje raste. Što dolazimo bliţe svjetlu, to bolje
vidimo neĉistoće na našim haljinama.
Ima i ljudi koji se hvale u svojoj duhovnosti, o svojoj jakoj vjeri, vjerskim
iskustvima. Ali to se završava u farizejstvu, jer vjernik nema u sebi ništa ĉime bi se
pohvalio. Ako bi se hvalio, to pripada samo Bogu, koji je djelovao. Mi vjernici
ţelimo biti što bliţe Isusu Kristu i ţivjeti bogatiji ţivot u Njemu. Isus ne govori
samo blaţenima, samo onima koji su siromašni u duhu, već i onima, koji su krotki,
koji oĉekuju da u svemu bude Boţja volja (Mt 5,6). Pavao priznaje da "Ne kaţem da
sam to već postigao ili da sam već savršen. Naprotiv, ja i dalje kušam kako bih to
dohvatio, jer i mene dohvatio Krist Isus" (Fil 3,12). Ova nutarnja ĉeţnja za bogatijim
ţivotom u Bogu ne smije nestati iz srca vjernika.
Pavao ne kaţe da se ţeli hvaliti samo svojim slabostima, već dodaje da se na
njemu nastanila snaga Kristova: "A Bog mi je odgovorio: "Dosta ti je moja milost, jer
se moja snaga savršeno očituje u slabosti" Prema tome, vrlo ću se rado - radije nego
da traţim osloboĎenje - hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga
Kristova" (2 Kor 12,9).
Jedini odgovor za pobjedu u kušnji jest Isus Krist. On je sam trpio i bio kušan
kao i mi, ali je bez grijeha. On (Isus) je pobijedio gdje smo mi pali. On zna kakve su
ljudske borbe i zato suosjeća s našim slabostima, razumije naše nevolje. Zato
moţemo hrabro ići k Njemu pri našim kušnjama jer Biblija nam kaţe da on pomaţe
onima koji su u kušnji. (Heb 4,14-16). Pravi trenutak je trenutak kušnje i pomoć
dolazi upravo tada. "Budući da je sam trpio i bio kušan, moţe pomoći onima koji
stoje u kušnji" (Heb 2,18).
88
Isus Krist je i naša pobjeda. "Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem
Gospodinu Isusu Kristu!" (1 Kor 15,57). Ili: "hvala Bogu koji nas uvijek u Kristu
vodi u pobjedonosnom slavlju" (2 Kor 2,14). Ili: "ali u svemu ovom sjajno
pobjeĎujemo po onome koji nas je ljubio" (Rim 8,37).
Ovu pobjedu postiţemo u Isusu Kristu, ne svojim snagama, već pomoću Duha
"Jer ako po tijelu ţivite, umrijet ćete. Naprotiv, ako Duhom usmrćujete tjelesna djela,
ţivjet ćete" (Rim 8,13).
Ove rijeĉi nisu samo poboţne rijeĉi, već stvarnost u ţivotima mnogih ljudi.
Alkoholiĉar se oslobodio alkohola, škrt ĉovjek postao je dareţljiv, laţljiv iskren,
tvrdoglav milosrdan, nestrpljiv je postao strpljiv, sebiĉan se poĉeo brinuti za svoje
bliţnje itd. Krist nam pomaţe da moţemo pobijediti mnoge grešne navike, iako
nikada na ovome svijetu ne postajemo savršeni. Zato se isplati moliti ovu molbu: ne
uvedi nas u napast.
Mala je curica tek prohodala,. Pustila je svoju ruku iz mamine i rekla: «Iva hoće
sama». I koraĉala je sama. Ali staza je bila neravna i glatka. Padala je i vidjela da je
mama daleko. Zavikala je mami. Iva je tada ţeljela da joj mama pruţi ruku. Nije
lako hodati sam.
Mi smo svi ovakva mala djeca koja trebamo upravljanje rukom nebeskog Oca.
Otac ima cilj i smisao našeg ţivota. Samo Otac zna kojim putem trebamo hodati.
Ĉesto postupamo poput male Ive. Ţelimo hodati sami. Zato kad molimo: «Ne uvedi u
napast», govorimo: Oĉe, uzmi me za ruke i nemoj me pustiti. Daj da svaki dan i
trenutak osjećam da je moja ruka u tvojoj ruci.
Sedma molba: NEGO IZBAVI NAS OD ZLA
Što to znači?
U ovoj molbi molimo, da nas Otac nebeski izbavi od svakoga zla na tijelu i na
duši, na imanju i poštenju; a konačno kad dođe naš zadnji čas da nam bude smrt
blažena i da nas primi milostivo iz ove doline suza k sebi u nebesa.
Rijeĉ zlo ne oznaĉava samo ţalosti koje ĉovjek moţe sresti u ovom svijetu. Ona
pokazuje i na Sotonu. U šestoj smo molbi vidjeli da sotona djeluje u ovom svijetu i
pokušava obeshrabriti Isusove sljedbenike. Stoga Isus na kraju molitve podsjeća na
stvarnost zloga. Mjesto molbe pokazuje da zlo, kušnje ili ĉak grijesi u mislima
vjernika nemaju prvo mjesto, već posljednje mjesto. Ĉuvanje od svega zloga je
povezano s drţanjem Boţjeg imena svetim u našem ţivotu.
89
Moţemo primijetiti da je ova molba dodatak prethodnoj molbi, kojom smo molili
«ne uvedi nas u napast». Ĉovjeku pripadaju i kušnje, kojima nas Bog ţeli povući
bliţe sebi. Ali sotona nas pokušava odvojiti od Boga i zarobiti nas.
1. Što je zlo?
Zlo se predstavljaju u tisuću oblika, poput zvijeri s mnogo glava. Ali sve zlo
dolazi od jednog korijena, od istog izvora, od grijeha, od Ċavla, i od ĉovjekova
okretanja od Boga.
Prvo nas sotona napada u mislima. Koliko smo nemoćni da nadvladamo zle
misli. Ne moţemo ih odbaciti svojim snagama. Kad odluĉimo da o nekom problemu
više nećemo razmišljati, upravo tada nas sve više zaokuplja. Kao da se nalazimo u
moĉvari. Što više idemo naprijed, sve dublje upadamo. Ali «I mir će Boţji, koji
nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu» (Fil 4,7). Ovaj mir
dobivamo od oĉišćenja Isusovom krvi, zbog oproštenja grijeha. Zato smo ranije
molili za oproštenje naših grijeha.
Sotona nas zatim napada u rijeĉima, djelima, propustima. Moramo se
suprotstavljati zlu. Grijeh nije pasti u kušnju. Grijeh poĉinje kad kušnju puštamo
unutra, prilagoĊavamo joj se. Grijeh poĉinje kad nas zlo nadvlada. Ako nas zlo ne
nadvlada, ono ne moţe djelovati u nama. Ako zlu damo svoj prst, ono uzima cijelu
ruku i tada nam kušnja ĉini zlo. Grijehom se ne smijemo igrati.
U Lutherovu se tumaĉenju sedme molbe govori: "svako zlo na tijelu i na duši,
na imanju i poštenju". Ovom se molbom molimo da nas Bog oslobodi od zemaljskog
zla. Zla ima mnogo i mi sami se ne moţemo braniti protiv njega. Pri tome se
postavlja isto pitanje kao i pri šestoj molbi: Isplati li se moliti ovu molbu? Zlo nas
napada u svakom sluĉaju i nitko ne moţe biti saĉuvan od toga.
Ali u Malom katekizmu piše: «Zlo, od koga nas Bog ĉuva, jest ĉetverostruko: 1.
na tijelu, kao što su bolesti, glad, nemoć itd., 2. na duši: razni grijesi, zla savjest,
nevjera, tvrdokornost, oĉajanje itd., 3. na imutku: nerodica, vatra, poplava, tuĉa,
kraĊa, šteta itd., 4. na poštenju: ogovaranje, sramota, pijanstvo, proţdrljivost,
nećudorednost, oholost, taština itd.
Divan psalam 23 završava rijeĉima punim utjehe: "Dobrota i milost pratit će
mene sve dane ţivota moga. U Gospodnjom ću domu prebivati kroz dane mnoge"
(stih 6). Jake su to rijeĉi! Dobrota i milost pratit će mene sve dane ţivota moga!
90
Ovo izgleda nestvarno u odnosu na stvarne ţivotne situacije. Ni u jednom
ljudskom ţivotu nema samo dobrote. Ĉesto osjećamo da nas progoni neko zlo.
Nekada moţemo iskusiti i dobre i mirne dane, ali u ovom stihu se tvrdi da su svi dani
dobri.
Ovaj stih je uzet iz psalma - pjesme. Trebamo li to razumjeti kao lijepu
pjesniĉku slobodu? Ne, ovo je uzeto iz Biblije. Dakle, to mora biti ozbiljno i istinito.
23. psalam nije nimalo slijep prema stvarnostima ţivota. On govori o onome što je
zlo, o dolini smrti, o našim dušmanima. Unatoĉ tome, psalam završava: «Dobrota i
milost pratit će mene sve dane ţivota moga».
Rimokatolici pouĉavaju da se na svetoj veĉeri posvećenjem kruh i vino
pretvaraju u pravo tijelo i krv Isusa Krista ( transsubstanciatio, dogma iz 1215.g.) To
znaĉi da se kruh, hostija, kada se posvećuje pretvara u sveto, uzvišeno i boţansko,
odnosno u pravo tijelo Krista Isusa.
Mi nemamo s rimokatolicima zajedniĉku dogmu svete veĉere, ali moţemo
upotrebljavati istu rijeĉ transsubstanciatio, i reći da ĉitav ţivot vjernika postaje u
Kristu objektom pretvorbe, jer ono što mi kaţemo loše Bog pretvara u dobro, ĉak i u
boţansko, u blagoslov. Ono što bi nama donijelo nesreću, pretvara se u dobro.
To je izreĉeno u Poslanici Rimljanima: "Znamo da Bog čini da sve pridonosi
dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Boţjom pozvani". (Rim 8,28) Apostol
Pavao to kaţe da bismo mi to znali. Ovo nije samo nešto za što se on nada da se
dogaĊa. To se tiĉe svega, apsolutno svega. Ali se posebno odnosi na ono što smo
rekli o propadljivosti, o tjelesnoj slabosti. Sve treba sluţiti dobru. Ovo se tiĉe
svakoga, tko ljubi Boga, dakle svakoga, tko ljubi i Boţju volju.
Ako se suprotstavljam Boţjoj volji, zloupotrebljavam sve i odbijam hodati
Boţjim putem, ja odbijam od sebe i Boţji blagoslov. Tada ostaje samo nada za
promjenom. To se nalazi u sedmoj molbi: «Izbavi nas od zla» - od onoga, što nam
moţe naškoditi. Nema toliko zla da ga Bog ne bi mogao pobijediti i promijeniti u
dobro. Ali nema ništa toliko dobrog da se ne bi pokvarilo u našim rukama, ako nas
zlo nadvlada.
Zlo, od kojeg molimo Boga da nas izbavi, je grijeh. Samo grijeh je stvarno zlo
koje dolazi od Sotone. Grijeh je stvarna ljudska nesreća. Ţivot to pokazuje.
Zlouporaba alkohola ili droge ĉini ljudski ţivot paklenim i uzrokuje smrt prije
vremena. Nevjernost i spolni padovi uzrokuju nesreće i patnje ne samo ĉovjeku već i
njegovim bliţnjima. Nepraštanje i mrţnja škodi svima koji se nisu izmirili. Laţac
kvari svoju narav i uništava poštenje i pouzdanje drugih. Zbog kraĊe i neiskrenosti
slijede tjeskobe i nesigurnosti. "Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji se odaje
zlu" (Rim 2,9)
91
Nikada se ne isplati sagriješiti. Zato je bitno da molimo sedmu molbu: «nego
izbavi nas od zla». I Sveto pismo odgovara: "Čuvao te Gospodin od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju"! (Ps 121,7).
2. Molba za spasenje
Sedmom molbom se molimo za izbavljenje od zla. Ali zar nismo mi već
spašeni? Mi govorimo o spašenim i nespašenim ljudima. Je li takav govor sektaški?
Nije! I Biblija kaţe isto.
"Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin", reĉe Isus Zakeju.
(Lk 19,9). "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!" (2 Kor 6,2). Spasenje
je vezano uz Isusovo ime. On sam je Spasitelj. "Spasenja nema ni po jednom
drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti"
(Dj 4,12).
"Uistinu, je se ne stidim EvanĎelja, jer je ono sila Boţja za spasenje svakomu
vjerniku", piše apostol Pavao (Rim 1,16). Dakle, spasenje mi dobijamo već sada u
vjeri. Ono od ĉega se spašavamo, je zapisano u Poslanici Rimljanima: "Koliko će nas
sigurnije spasiti od srdţbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi." (Rim 5:9)
Apostol Ivan piše: "Tko vjeruje u Sina , ima ţivot vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće
vidjeti ţivota, već gnjev Boţji ostaje na njemu". (Iv 3:36)
Obraćeni grešnik koji vjeruje prolazi ispod srdţbe u Boţju naklonost.
Istovremeno, iako Biblija govori na mnogim mjestima o tome da je spasenje došlo za
sve vjernike u ovom svijetu, spasenje pripada i budućnosti, kada ćemo ga savršeno
doţivjeti u vjeĉnosti. To je cilj vjere, kao što i Petar piše. To je naša neprolazna,
neokaljana, neuvela baština koja nam stoji saĉuvana u nebesima i koju ćemo vidjeti
u posljednje vrijeme. Dok se sve ovo ne dogodi, mi vjerujemo Bogu da nas on
svojom snagom ĉuva za spasenje. (1 Pet 1,4-5,8-9).
«Nadom smo, naime, spašeni. A nada koja se vidi nije nada, jer kako se onda
tko moţe nadati onomu što vidi? Ali ako se nadamo onomu čega ne vidimo,
postojano ga čekamo" (Rim 8,23-25).
Dakle, mi smo spašeni. I mi se radujemo se spasenju koje imamo u Kristu. Ali
mi ţivimo i dalje u zemlji neprijatelja, u kojoj prijete mnoge pogibli. Ţetva je u
opasnosti do jeseni. Oĉekujemo konaĉno i savršeno spasenje u vjeĉnosti. Trebamo
sedmu molbu: «nego izbavi nas od zla». Sotona uzrokuje zlo diljem svijeta. Ne
moţemo ţivjeti kao nemarni i sigurni. Trebamo i sveti strah, koji smo spominjali pri
šestoj molbi. Zle sile nas okruţuju i stoga se molimo: «izbavi nas od zla».
92
«Blago čovjeku koji odolijeva kušnji, jer će, kad se pokaţe prokušanim, primiti
vijenac – ţivot koji je Bog obećao onima koji ga ljube!» (Jak 1,12)
Biblija nam navještava da je Isus pobijedio sotonu. I našim kušnjama i borbama
Boţja rijeĉ kaţe: «Ali u svemu ovom sjajno pobjeĎujemo po onome koji nas je ljubio»
(Rim 8,37). Zapazimo dvije rijeĉi: «sjajno pobjeĊujemo» i «ljubio»! Kad krv Boţjeg
Sina teĉe kao oproštenje grijeha kroz nas, naše srce, osjećaje, volju, um, misli, maštu
i sve što je u mama i ĉini Boţju ljubav ţivom, zlo nema u nama temelja. Ovom
ljubavlju pobjeĊujemo kušnju, oholost, krivu sigurnost i samozadovoljstvo. To je
sjajna pobjeda. Krist ţivi u nama. Njegova ljubav ĉuva vrata našeg srca te nikakav
neprijatelj ne moţe pobijediti.
I sada nam Isus Krist nudi svoju ruku. On koji jedini moţe izbaviti ĉovjeka od
zla. Nitko i ništa drugo ne moţe ĉovjeka izbaviti od zla: ni odgoj, ni obrazovanje, ni
znanje, ni kultura, iako su to dobre stvari. Na zemlji nije dano ljudima drugo ime
koje moţe izbaviti od zla. Dano je samo jedno jedino ime: Isus Krist.
«Nego izbavi nas od zla» je molba nade. Zlo nije vjeĉno, nije ni neizbjeţno da
bismo se morali pokoravati bez nade i djelovanja. Bog nas je stvorio za zemlju, u
kojoj nema zla, grijeha, kušnje, bolesti, tjeskobe, boli, patnje, smrti, rastanka, -
bolnica, zatvora, sahrana… U takvu zemlju je Isus Krist, naš Spasitelj, ljudima
pripremio ulazak.
3. Smrt - posljednji neprijatelj
Luther tumaĉi kraj sedme molbe ovako: «a konaĉno kad doĊe naš posljednji ĉas
da nam bude smrt blaţena i da nas primi milostivo iz ove doline suza k sebi u
nebesa».
Pavao je pouĉavao Korinćane i druge da smrt nije kraj. Ona prethodi jednom
novom ţivotu, kao što je to vrlo jasno pokazalo uskrsnuće Isusa Krista. Zato je
gotovo ludo o tome ne razmišljati.
No, isto tako smrt nije prijatelj, nego neprijatelj, kako piše 1. Kor.15:26:
"Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt." Zato joj treba pristupati sa
strahom i oprezno. Ne vjerujmo onima koji nam govore kako se ne plaše svoje smrti.
Oni ne varaju nikoga drugoga nego sebe.
I u Pavlovu pristupu vlastitoj smrti postoji element bojazni. On to stavlja u vrlo
lijepu sliku u 2 Kor 5,4: "Uistinu, mi koji ţivimo u ovom šatoru uzdišemo u tegobi što
se ne ţelimo svući, nego na ovo obući drugo, da tako ţivot proguta ono što je
smrtno." Taj strah mora ostati u svakom kršćanskom srcu: strah da se zamijeni
poznato s nepoznatim, ono što je sada s onim što će biti.
93
Ipak, moramo reći da je Pavao išao prema smrti pun hrabrosti i povjerenja, da,
ĉak s oduševljenjem. Tako u svom pismu Filipljanima on moţe pisati: "Za me je
uistinu ţivot Krist, a smrt dobitak. Pritisnut sam, i to s dvije strane: imam ţelju
umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo bolje... Ali je ostati u tijelu potrebnije radi
vas" (Fil.1:21,23-24).
Ĉak kad smrti gleda u lice, on moţe mirno govoriti o njoj: "Ne bismo htjeli,
braćo, da ostanete u neznanju u pogledu nevolje što nas zadesi u Aziji i koja nas je
opteretila preko svake mjere - iznad naše snage - tako da smo izgubili nadu u ţivot.
Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu, (ali to bijaše) da se ne bismo uzdali
sami u se, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. On nas je oslobodio od tolike smrtne
pogibli i opet će nas osloboditi. Da, u nj smo postavili nadu da će nas opet
osloboditi." (2 Kor 1,8-10) On je mogao imati takav mir budući da je strašna veza
smrti bila raskinuta. Ta je veza, naime, ljudski grijeh, ljudsko otuĊenje od Boga, koje
bi se završilo smrću. Pavao je bio svjestan svog grijeha ĉak u ţivotu koji je prema
van izgledao krajnje pošten. On je znao da se na osnovi svojih zasluga ne bi mogao
suoĉiti s Bogom. No znao je da je za njega Krist umro na kriţu i da su zato njegovi
grijesi, kojih je bilo puno, opravdani. Prema tome, mogao se u pouzdanju susresti sa
smrti na posljednjem sudu.
Pouzdanje je bilo glavni Pavlov razlog da bez straha gleda na smrt. Znaĉilo je to
sasvim drukĉiji ţivot. Bio je u stanju naporno raditi za svog Gospodina Isusa Krista u
saznanju da njegov napor nije uzaludan (1 Kor 15,58). Bio je u stanju nesebiĉno
ţivjeti za onoga koji je za njega umro i uskrsnuo (2 Kor 5,15). On je mogao tješiti
kod smrti, jer je znao da su umrli s Kristom (1 Sol 4,14). On je bio nepokolebljiv u
pouzdanju da ga ništa u ţivotu i smrti ne moţe odvojiti od ljubavi Boţje u Kristu
Isusu (Rim 8,39). To je znaĉilo da se mogao susresti ĉak i s propadanjem svih svojih
tjelesnih snaga i sa slikom o vlastitoj smrti i ĉvrsto se pouzdati u Duha, koji ga je
dnevno obnavljao, i u to da će jednom, kad se sruši šator njegova ovdašnjeg ţivota,
biti s Bogom (2 Kor 5,1). Pavao je mogao ţivjeti do izobilja jer se nije bojao
umrijeti. Neka i nas utješi uzor Pavla da koraĉamo hrabro naprijed u Duhu i u vjeri
moleći se da nam smrt bude blaţena i da nas primi milostivo iz ove doline suza k
sebi u nebesa.
ZAVRŠETAK
Jer tvoje je kraljevstvo, slava i moć u vjekove. Amen.
Što to znači?
94
Da sam tvrdo uvjeren da su ovakve molbe ugodne Ocu nebeskom i da će ih
uslišati, jer je Bog svemogući i jer je on sam zapovijedio, da se tako molimo i
obećao da će nas uslišati. Amen, amen, to jest: da, da, tako neka bude.
Molitva završava hvalospjevom trojedinom Bogu jer njemu jedinome to i
pripada. Iako u nekim starim rukopisima nedostaje ovaj svršetak, on je u duhu Biblije
i istine. On bi, kako piše Jean Calvin, trebao ne samo zagrijati naše srce da hrlimo
prema Boţjoj slavi, već i da nam kaţe kako sve naše molitve nemaju drugog temelja
osim samoga Boga.
Sedam molba Oĉenaša je usporeĊena s duginim bojama. Poslije potopa Bog je
postavio dugu na nebo. Ona je bila znak Saveza koji je Bog uĉinio s ljudima. Kao što
se sedam duginih boja sjaje na nebu kad se svjetlo sunca gura kroz kišne oblake, tako
nepokolebljiva ostaje Boţja vjernost u svim vremenima i svim pokoljenima. U
Boţjoj vjernosti ovih sedam molbi Oĉenaša su kao svjedodţbe.
Mi ljudi imamo nesretnu naklonost zaustavljanja na razoĉaranjima, nevoljama i
teškim ţivotnim iskustvima. Obratimo samo malo paţnje na Boţju obilnu dobrotu i
njegove mnoge darove koje nam daje obilno svaki dan. Na ţalost, to sve drţimo kao
da to prirodno pripada nama i na takav naĉin odbijamo radost i zahvalnost u svom
ţivotu "Blagoslivljaj Gospodina dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova" (Ps
103,2). Boţja dobra djela i misli ljubavi prema nama su tolike da ih ne moţemo
nabrojiti (Ps 40,6). " Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!" (Ps 139, 18)
1. Amen, amen, to jest: da, da, tako neka bude.
Amen znaĉi: Tako budi. Neka bude tako. Rijeĉi «zaista, zaista kaţem vam» su
na grĉkome Amen amen. To znaĉi da je ono što je reĉeno apsolutno istina. Tako je
istina ono što smo se molili u molitvi Oĉe naš. Amen nije toĉka već dvotoĉka. Ono
nije posljednji ton završnog sviranja, već poĉetna melodija hvalospjeva.
Isus je uĉio da se trebamo moliti u njegovo ime. Ĉekanje je vezano uz Njega.
Dobit ćemo ono što smo molili u njegovo ime. Zato kaţemo : Amen, u ime Isusa.
Luther to tumaĉi kao - zaista neka bude tako! Ja sam siguran da naš nebeski Otac
uslišava ovu molitvu. On sam je zapovjedio se molimo ovako i obećao je da će nas
uslišati.
95
SADRŽAJ
Predgovor 1
UVOD U MOLITVU 2
1. Teška vremena nas uče moliti 2
2. Čovjekova bespomoćnost 2
3. Vjera 3
4. Što je molitva? 4
5. Mjesta i poloţaj pri molitvi 6
6. Molitva u Duhu Svetom 7
ISUSOVA POUKA O MOLITVI 9
1. Farizejski naĉin molitve 10
2. Poganski naĉin molitve 11
3. Kršćanski naĉin molitve 13
Predgovor: OĈE NAŠ KOJI JESI NA NEBESIMA 17
1.Oĉe naš 17
a) Kakvom se Bogu molimo 17
b) Isusov odnos prema nebeskom Ocu 18
c) Naš odnos prema nebeskom Ocu 19
d) Duh posinjenja 21
2. Koji jesi na nebesima 23
Prva molba: SVETI SE IME TVOJE 25
1. Prvo traţite Boţje kraljevstvo 26
2. Boţje ime 27
3. Kako se Boţje ime drţi svetim u našem svagdašnjem ţivotu? 29
4. Isusovo ime 31
Druga molba: DOĐI KRALJESTVO TVOJE 32
1. Bog – Gospodar neba i zemlje 32
2. Ispunjeno kraljevstvo 35
3. Boţje je kraljevstvo je u vama 36
4. Misijska molitva 37
96
5. Borba duhova 39
6. Najuĉinkovitije oruţje 42
7. Savršeno kraljevstvo Boţje 43
Treća molba: BUDI VOLJA TVOJA KAKO NA NEBU TAKO
I NA ZEMLJI 44
1. Svjetovnom ĉovjeku je teško priznati Boţju volju 44
2. Boţja volja i naša volja 46
3. …kako na nebu… 48
4. Sve pridonosi dobru onih koji ga ljube 49
5. Molitve bez odgovora 50
6. Boţji plan 52
Ĉetvrta molba: KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS 54
1. Tri plus ĉetiri 56
2. Naša sebiĉnost 58
3. Svagdašnji kruh 59
4. Sutrašnji dan 61
5. Pobjeda nad brigama 62
6. Zajednica 64
7. Radi zahvalnost 64
Peta molba: I OPTUSTI NAM DUGE NAŠE KAKO MI
OTPUSTAMO DUŢNICIMA NAŠIM 66
1. Što je grijeh? 67
2. Grijeh (krivnja) je dug 70
3. Oproštenje grijeha 72
4. Zajedništvo vjernika 75
5. …kako i mi otpuštamo duţnicima našim 77
Šesta molba: I NE UVEDI NAS U NAPAST 80
1. Kušnje 81
2. Vrijeme izbora 82
3. Sveti strah 83
4. Sotonsko trojstvo 84
5. Zašto nas se kuša? 86
6. Kvaliteta kušnje 88
7. Cilj kušnje 88
8. Pobjeda nad kušnjom 89
Sedma molba: NEGO IZBAVI NAS OD ZLA 91
1. Što je zlo? 92
2. Molba za spasenje 94
3. Smrt – posljednji neprijatelj 95
Završetak: JER TVOJE JE KRALJEVSTVO, SLAVA I MOĆ
U VJEKOVE. AMEN. 97
1. Amen 97
SADRŢAJ 98
97
IZVORI LITERATURE 100
IZVORI LITERATURE
Martin Luther; Evangeliĉki katekizam, TROŠKOM I NAKLADOM KR.
HRV. SLAV. DALM. ZEMALJ. VLADE, 1902
Martin Luther; Iso katekismus (Veliki katekizam), Suomen luterilainen evankeliumiyhdistys,
Helsinki 1964
Martin Luther; Isä meidän rukouksen selitys (Tumaĉenje Oĉe naš molitve), SLEY
kirjat 1982
Fredrik Wislöff; Isä meidän (Oĉe naš), KIRJANELIÖ, HELSINKI, 1982
Eino J. Honkanen; Rukous, Isä meidän rukouksen tutkistelua (Molitva izraţavanja
Oĉe naš molitve), UUSI TIE, HELSINKI, 1975
John R.W. Stott; Kršćanska kontrakultura, DUHOVNA STVARNOST, Zagreb 1984
Komentari Novog zavjeta