http://www.duhdusatijelo.com/2011/06/prevoditeljev-predgovor-sto-je-molitva.html

Tko je Bio Stražar Nee?

Stražar Nee (eng. Watchman Nee, kin. Ní Tuòshēng) bio je kršćanski autor i vođa iz prve polovice 20.st. Rođen je u metodističkoj obitelji, a obratio se sa 17 godina. U 21. godini života upoznao je misionarku pod imenom Margaret E. Barber koja je jako utjecala na njega. 

Watchman Nee nikada nije pohađao biblijsku školu, niti je imao bilo kakvo teološko obrazovanje. Sve što je naučio, naučio je čitajući i proučavajući Bibliju, kršćanske knjige (koje mu je preporučila Margaret Barber) , te iskustvom kroz disciplinu Duha Svetoga. Tijekom svoje tridesetogodišnje službe (koja je počela 1922.) putovao je Kinom uspostavljajući crkve i poučavajući kršćanske radnike (tijekom susreta u Šangaju).

1952. vlasti su ga uhapsile i zarobile. Sljedećih 20 godina (sve do svoje smrti) proveo je u zatvoru. Nakon njegove smrti, na papiriću je pronađena njegova posljednja poruka: „Isus Krist je Božji Sin koji je umro za otkup grešnika i uskrsnuo nakon 3 dana. Ovo je najveća istina u svemiru“.

Osobno, Watchman Nee je za mene najveći kršćanski autor nakon Pavla. Njegova učenja promjenila su moj kršćanski život iz temelja (odnosno ne promjenila koliko mi dala svjetlo na to što taj kršćanski život u stvari jest). Zanimljivo je da je Watchman Nee napisao samo 2 knjige; malo je poznato da su ovo što čitamo učenja koja je predavao kršćanskim radnicima za vrijeme sastanaka u Šangaju. Njegova najpoznatija djela su Duhovni čovjek, Normalni kršćanski život i Sjedi, Hodaj, Stoj.

13.06.2011. - Prevedena cijela knjiga "Molimo"

Molimo

PREVODITELJEV PREDGOVOR

Što je molitva? Molimo li stvarno kada molimo? Znamo li moć molitve? Moramo razumijeti te i druge stvari ako želimo imati pravi molitveni život i biti učinkoviti u molitvi.

U ovom malom volumenu skupljenih poruka danih od autora kroz dugi period službe autora i koje su sada prevedene i objavljene na engleskom po prvi put, Watchman Nee dijeli s nama lekcije o molitvi koje je naučio kroz godine. On smatra da je molitva tajna, iako ne nešto što je neshvatljivo. On vidi molitvu kao najveće djelo na koje su ljudi pozvani. To je djelovanje zajedno s Bogom. Kroz nju Božja namjera je postignuta, a Sotonini pokušaji su slomljeni. I njezin benefit onome tko moli je također nešto veliko.

Slijedimo, dakle, poziv našeg blagoslovljenog Gospodina, koji kaže: "Ustanite i molite se" (Luka 22:46)

SADRŽAJ

1 Što je molitva?

2 Moli prema Božjoj volji

3 Molitva i Božje djelo

4 Princip "moljenja tri puta"

5 Molitva koja se odupire Sotoni

6 Neke smjernice za molitvu

7 Sotonine taktike iscrpljivanja

1 Što je molitva?

Molitva je najdivniji čin u duhovnom području kao i najtajnija stvar.

Molitva: Tajna

Molitva je tajna, i nakon što smo razmotrili nekoliko pitanja na temu vjerujem da ćemo još i više cijeniti tajnoviti karakter koji okružuje molitvu – jer na ta je pitanja poprilično teško odgovoriti. Ipak ovo razmatranje nema namjeru predložiti da je tajna molitve neshvatljiva ili da su razni problemi vezani uz molitvu neobjašnjivi. Samo je pokazatelj da jako malo ljudi zna stvarno puno o njima. U vidu toga, malo ih je u mogućnosti postići puno za Boga u molitvi. Moć molitve ne leži u tome koliko molimo nego u tome koliko su naše molitve u skladu s principom molitve. Samo molitve te vrste su od istinske vrijednosti.

Glavno pitanje za postaviti je: Zašto moliti? Koja je svrha moljenja? Nije li Bog sveznajuć i svemoćan? Zašto On mora čekati na našu molitvu prije nego počne djelovati? Ako On zna, zašto Mu moramo reći sve (Fil 4:6)? Kad je svemoguć, zašto Bog ne djeluje izravno? Zašto bi On trebao naše molitve? Zašto je dano samo onima koji mole, nalaze samo oni koji traže i otvara se samo onima koji kucaju (Mt 7:7)? Zašto Bog kaže:"Nemate jer ne molite" (Jak 4:2)?

Nakon što smo postavili navedena pitanja moramo nastaviti ispitivati kao što slijedi: Je li molitva protivna Božjoj volji? Koji je odnos između molitve i pravednosti?

Znamo da Bog nikada ne čini ništa protiv Svoje vlastite volje. Ako je otvaranje vrata Božja volja, zašto bi On čekao da pokucamo prije nego otvori? Zašto nam On jednostavno ne otvori prema Svojoj volji bez zahtijevanja da kucamo? Sveznajuć, kao što jest Bog zna da trebamo da nam se vrata otvore; zašto onda, On mora čekati na naše kucanje prije nego otvori? Ako vrata trebaju biti otvorena i ako je otvaranje vrata u skladu s Božjom voljom, i ako nadalje On zna da mi trebamo da se otvore, zašto On čeka na nas da kucamo? Zašto On jednostavno ne otvori vrata? Koju prednost naše kucanje daje Bogu?

Opet moramo dalje pitati ova pitanja: S obzirom da je Božja volja da otvori vrata i s obzirom da je otvaranje vrata u skladu s pravednošću, neće li Bog ipak otvoriti vrata ako ne kucamo? Ili bi On radije da Njegova volja i pravednost budu odgođeni bez postignuća da bi čekao na naše molitve? Hoće li On stvarno dopustiti da Njegova volja otvaranja vrata bude spriječena našim ne kucanjem?

Ako je tako, neće li Božja volja biti ograničena nama? Je li Bog stvarno svemoćan? Ako je svemoćan zašto ne može sam otvoriti vrata – zašto umjesto toga On mora čekati da mi pokucamo? Može li Bog stvarno postići svoju vlastitu volju? Ako stvarno može zašto je onda Njegovo otvaranje vrata (Božja volja) upravljano našim kucanjem (čovjekova molitva)?

Pitajući sva ta pitanja shvaćamo da molitva jest velika tajna. Jer ovdje vidimo princip Božjeg djelovanja, koji je, da Božji ljudi moraju moliti prije nego sam Bog ustane i djeluje: Njegova volja se može ostvariti samo kroz molitve onih koji Mu pripadaju: molitve vjernika jesu za postizanje Njegove volje: Bog neće ispuniti samo Svoju volju – On će djelovati samo nakon što Njegovi ljudi pokažu naklonost u molitvama.

S obzirom da je tako, može se reći da je molitva ništa drugo nego čin vjernikovog djelovanja zajedno s Bogom. Molitva je jedinstvo vjernikove misli s voljom Božjom. Molitva koju vjernik izgovara na zemlji je samo odjek Gospodinove volje na nebu. Molitva nije izražavanje naše želje Bogu da dopusti naš zahtjev i ispuni našu sebičnu želju. Nije siljenje Gospodina da promjeni Svoju volju i učini ono što ne želi. Ne, molitva je jednostavno izgovaranje volje Božje kroz usta vjernika. Pred Bogom, vjernik moli u molitvi da Gospodinova volja bude učinjena.

Molitva ne mjenja ono što je Bog odredio. Nikada ne mjenja ništa; samo postiže ono što je On već predodredio. Izostanak molitve, doduše, čini promjenu, jer Bog će dopustiti da mnoge Njegove odluke budu obustavljene zbog manjka molitvene suradnje s Njim Njegovih ljudi.

"Zaista kažem vam: Što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebu, i što god razrješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebu." (Mt 18:18) Dobro smo upoznati s tim riječima našeg Gospodina, ipak treba shvatiti da se ta riječ odnosi na molitvu. I odmah slijedi ova Kristova izjava: "Nadalje vam kažem: Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole (vezano uz bilo što što mole) što mu drago, moj nebeski Otac će im dati." (s.19)

Nebo upravljano zemljom

Ovdje je jasno potvrđen odnos između molitve i Božjeg djela. Bog na nebu će svezati i razrješiti samo ono što su Njegova djeca na zemlji svezala i razrješila. Postoje mnoge stvari koje trebaju biti svezane, ali Bog ih neće sam svezati. On želi da ih prvo njegovi ljudi na zemlji svežu i onda će ih On svezati na nebu. Postoje mnoge stvari koje trebaju biti razrješene; ali opet, Bog ih nije voljan sam razrješiti: On čeka da ih Njegovi ljudi razrješe na zemlji i onda će ih On razrješiti

na nebu. Razmisli o tome! Svo djelovanje na nebu je upravljano djelovanjem na zemlji! Isto tako, svo pokretanje na nebu je ograničeno pokretanjem na zemlji! Bog ima veliki užitak u stavljanju svih Svojih vlastitih djela pod kontrolu Njegovih ljudi. (Ipak treba naznačiti da te riječi u Mateju nisu rečene tjelesnim ljudima, jer takvi nisu kvalificirani da ih čuju. Budimo jako oprezni da tijelo se tijelo ne uvuče, jer u tom slučaju uvrijedit ćemo Boga u mnogim stvarima.)

Postoji jedan odlomak u Izaiji koji priopćava istu misao kao što je ova u Mateju: "Ovako veli Jahve, Svetac Izraelov i njegov tvorac: "Za buduće me pitajte! Za moju djecu i za djelo mojih ruku naređujte mi!" Dok razmatramo tu riječ, neka bismo stvarno bili pobožni, ne dozvoljavajući tijelu da dođe kradomice. Bog želi ponizne ljude kao što smo mi da mu zapovijedamo! On počinje raditi svoj posao na našu zapovijed! Koje god djelo Bog poduzme na nebu, bilo vezanje ili razriješavanje, sve je učinjeno prema zapovijedi koju dajemo na zemlji.

Zemlja mora svezati prvo prije nego što će nebo svezati; nebo mora razriješiti prije nego što će nebo razriješiti. Bog nikada ništa ne čini protiv svoje volje. Nije da zato što je zemlja svezala nešto da je Gospodin prisiljen svezati ono što nije htio svezati. Nije tako. On veže na nebu što je bilo svezano na zemlji jednostavno zato što je Njegova prvobitna volja uvijek bila da sveže ono što je zemlja s vremenom svezala. On čeka dok Njegovi ljudi na zemlji ne svežu što je nebo ciljalo svezati i onda će On poslušati njihovu zapovijed i svezati za njih ono što su molili. Sama činjenica da je Bog voljan poslušati zapovijed Svojih ljudi i svezati ono što su oni svezali je dokaz da je On već htio da tako sveže (jer sve volje Božje su vječne). Zašto On ne sveže ranije? S obzirom da je Njegova volja da sveže, a Njegova volja je vječna, zašto On ranije ne sveže ono što bi trebalo biti svezano prema Njegovoj vlastitoj volji? Zašto On mora čekati da zemlja sveže prije nego što On sveže na nebu? Je li istina da ono što nije svezano na zemlji ne može biti svezano na nebu? Ako postoji odgoda u vezanju na zemlji, hoće li biti i odgoda u vezanju na nebu? Zašto Bog mora čekati da zemlja sveže prije nego što On sveže ono što je već dugo želio svezati?

Dopustite mi da kažem da odgovaranjem na ta pitanja vjernik može biti korisniji u Božjim rukama. Mi već znamo razlog stvaranja čovjeka. Bog stvori čovjeka da bi dotični mogao biti ujedinjen s njim u poražavanju Sotone i njegovih djela. Bivši stvoren sa slobodnom voljom od čovjeka se očekuje da upotrijebi svoju volju za jedinstvo s Božjom voljom u suprotstavljanju Sotoninoj volji. To je svrha stvaranja kao i svrha otkupljenja. Cijeli život Gospodina Isusa pokazuje taj princip. Iako mi ne znamo razlog zašto, ipak znamo da Bog neće djelovati neovisno. Ako Božji ljudi ne pokažu naklonost prema Njemu prepuštajući svoju volju Njemu i izražavajući svoje jedinstvo uma s Njim u molitvi, On će radije stajati i odgoditi Svoje djelo. On odbija djelovati sam. On uzdiže Svoje ljude moleći ih da djeluju s Njim. Iako je svemoguć, On uživa u držanju svoje svemogućnosti ograničene

Svojom djecom. Kako god revan On jest prema Svojoj vlastitoj volji, On će privremeno dopustiti da Sotona bude u napadu ako Njegovi ljudi zaborave Njegovu volju i ne pokažu naklonost prema suradnji s Njim.

O, da Božja djeca ne bi bila tako hladna kao što je očito danas, da bi bila više voljna odreći se sebe i podložiti se Božjoj volji – brinući više za Njegovu slavu i držanje Njegove riječi. Onda bi vječna volja Božja koja se tiče ovog vijeka bila brzo ostvarena, crkva ne bi bila u takvoj konfuziji, grešnici ne bi bili tako otvrdnuli, dolazak Gospodina Isusa i Njegovog kraljevstva bi prije došao, Sotona i njegove sile bi prije bili zbačeni u bezdan i spoznanje Gospodina bi bilo brže prošireno po zemlji. Zbog činjenice da se vjernici previše brinu za svoje vlastite poslove i ne surađuju zajedno s Bogom, mnogi neprijatelji i puno bezakonja nije svezano, mnogi grešnici i puno milosti nije otpušteno. Kako je jako nebo ograničeno zemljom! S obzirom da nas Bog toliko jako poštuje, ne možemo li Mu toliko jako vjerovati?

Kako vežemo što Bog namjerava svezati? I otpuštamo što Bog namjerava otpustiti? Odgovor koji Gospodin Isus daje je ovaj: "na zemlji jednodušno zamole (vezano uz bilo što što mole) što mu drago." Sad, to je molitva – molitva Kristovog tijela. Vrhunac našeg djelovanja zajedno s Bogom je jednodušno moljenje da Bog ostvari ono što On želi ostvariti. Pravo značenje molitve je da onaj koji moli moli za ispunjenje volje Onoga kome se moli. Molitva je prigoda u kojoj izražavamo želju za Božjom voljom. Molitva znači da naša volja stoji na Božjoj strani. Odvojeno od toga ne postoji takvo što kao molitva.

"Ja" i molitva

Koliko molitava u sadašnje vrijeme stvarno izražavaju Božju volju? Koliko je u našim molitvama "ja" potpuno zaboravljeno, a Gospodinova volja je jedino stvar koja je tražena? Koliko vjernika stvarno djeluje zajedno s Bogom u molitvi? Koliko nas dnevno izjavljuje pred Njim Njegovu volju i izlijeva srca u molitvi da bi On mogao učiniti što god je Njegova volja koju nam je učinio poznatom? Neka bude jasno prepoznano da sebičnost nije manje očita u molitvi nego što je u drugim područjima! Koliko mnogostruke su molbe za sebe! Kako su snažna naša mišljenja, želje, planovi i potrage! Imajući tako mnogo sebe, kako možemo očekivati da budemo u mogućnosti zaboraviti sebe potpuno i tražiti Božju volju u molitvi? Samoodricanje mora biti prakticirano svudje. Tako je važno u molitvi kako u djelu. Trebali bismo znati da mi otkupljeni bismo trebali živjeti za Gospodina – On koji je i umro i sada živi za nas. Moramo živjeti potpuno za Njega i tražiti ništa za sebe. U našem životu posvećenja, molitvama je među stvarima koje trebaju biti posvećene.

Ozbiljna greška vezana uz molitvu prevladava u našem općem razumijevanju, što želi reći, da mi često mislimo o molitvi kao o ispustu za ono što mi trebamo – kao naš vapaj Bogu za pomoć. Ne vidimo da je moljenje Boga da ispuni Svoje potrebe. Trebali bismo razumijeti da Božja izvorna zamisao sigurno nije puštanje vjernika da postignu svoje vlastite ciljeve kroz molitvu, nego radije Božje postizanje Svojih svrha kroz molitve vjernika. To ne znači da kršćani nikada ne bi trebali moliti Gospodina da ispuni njihove potrebe. Nego samo želi pokazati kako trebamo prvo razumijeti značenje i principe molitve.

Kad god je vjernik u potrebi trebao bi prvo ispitati: Hoće li takav manjak utjecati na Boga? Želi li On da budem u potrebi? Ili je li Njegova volja da zadovolji moju potrebu? Kad vidiš da je Božja volja da zadovolji tvoju potrebu, onda Ga možeš moliti da ispuni Svoju volju zadovoljavajući ono što trebaš. Došavši do spoznanja Njegove volje, sad bi trebao moliti prema Božjoj volji koju znaš. Moli da ispuni Svoju volju. Pitanje više nije je li tvoja potreba ispunjena nego je li Božja volja učinjena. Iako tvoja molitva danas nije puno drukčija od one u prošlosti, ipak ono što sada tražiš je da Gospodinova volja u tom određenom tvojem osobnom pitanju može biti učinjena, a ne da tvoja osobna potreba može biti ispunjena. Koliko padova je zabilježeno ovdje: vjernici često pripisuju prioritet svojim vlastitim potrebama i iako znaju da je Gospodinova potreba da ih opskrbi, oni ipak ne mogu zaboraviti prvo u svojim molitvama svoje vlastite potrebe.

Ne bismo trebali samo moliti za naše potrebe. U nebu i na zemlji postoji samo jedna molitva koja je pravovaljana i prihvatljiva Bogu – to je moljenje Njega da ispuni Svoju volju. Naše potrebe bi trebale biti izgubljene u Božjoj volji. Kad god vidimo volju Božju koja se tiče naše potrebe, trebali bismo odmah odložiti našu potrebu i moliti Ga da ispuni Svoju volju. Moliti Gospodina izravno da ispuni naše potrebe, koje god te potrebe mogle biti, ne može biti smatrano molitvom najvišeg nivoa. Molitva za osobnu potrebu bi trebala biti dotaknuta neizravno moljenjem da prvo Gospodinova volja bude učinjena. To je tajna molitve, ključ pobjede u molitvi.

Božja svrha za nas je da budemo tako ispunjeni Njegovom voljom da zaboravimo svoje vlastite interese. On nas zove da djelujemo zajedno s Njim za ostvarivanje Njegove volje. Način djelovanja zajedno je molitva. Iz tog razloga On želi da naučimo u Njemu koja je Njegova volja vezano uz sve tako da možemo moliti prema Njegovoj volji.

Istinska molitva je stvarni posao. Moljenje prema Božjoj volji i moljenje samo za Njegovu volju je doista samoodricajući posao. Osim ako smo potpuno odbijeni od

sebe, nemajući ni najmanji interes za svoje nego živeći potpuno za Gospodina i tražeći samo Njegovu slavu, neće nam se sviđati što se Njemu sviđa, niti tražiti što On traži, niti moliti što On želi da molimo. Bez sumnje, djelovati za Boga bez samointeresa je vrlo teško, ali moliti za Njega bez ikakvog samointeresa je još teže. Pa ipak, svi koji žive za Boga moraju to učiniti.

U prošlim generacijama Gospodin nije učinio mnogo stvari koje može i voli činiti zbog manjka suradnje od strane Njegove djece. Pad ne leži u Bogu, nego u Njegovim ljudima. Ako pregledamo naše vlastite osobne povijesti vidjet ćemo isto tužno stanje. Da smo imali veću vjeru i više molitve naš život ne bi bio tako neučinkovit. Što Gospodin sada traži je da bi Njegova djeca bila bila više voljna biti ujedinjena s Njegovom voljom i izjavljivati takvo jedinstvo kroz molitvu. Nijedan vjernik nije nikada potpuno iskusio veličinu ostvarenja kroz jedinstvo s Božjom voljom.

Molitva – pripremanje puta Božjeg

Gospodnji sluga je dobro rekao: Molitva je tračnica za Božje djelo. Doista, molitva je Božjoj volji kao što su tračnice vlaku. Lokomotiva je puna snage: sposobna je proći tisuću milja dnevno. Ali ako nema tračnica, ne može se pomaknuti naprijed niti jedan inč. Ako se usudi pokrenuti bez njih, uskoro će potonuti u zemlju. Može biti sposobna putovati u velike daljine, a opet ne može nikamo gdje tračnice nisu položene. I takav je odnos između molitve i Božjeg djela. Ne vjerujem da je potrebno objašnjavati u detalj, jer vjerujem da svi mogu prepoznati značenje ove prispodobe. Bez ikakve sumnje Bog je svemoguć i djeluje moćno, ali On neće i ne može djelovati ako ti i ja ne radimo zajedno s Njim u molitvi, ne pripremimo put za Njegovu volju i ne molimo sa "svom molitvom i prošnjom" (Ef 6:18) da Mu omogućimo upravljanje da tako djeluje. Mnoge su stvari koje Bog želi učiniti i volio bi učiniti, ali Njegove ruke su svezane jer Njegova djeca nemaju naklonost prema Njemu i nisu molili tako da pripreme putove za Njega. Dopustite mi da kažem svima koji su se potpuno dali Bogu: Ispitajte se i vidite jeste li Ga u tom pogledu ograničili dan za danom.

Stoga naše najvažnije djelo je pripremiti put Gospodnji. S Bogom postoje mnoge "mogućnosti"; ali one će se okrenuti u nemogućnosti ako vjernici ne otvore put za Njega. U pogledu toga, naše molitve jednog uma s Bogom moraju biti uvelike povećane. Neka bismo molili iscrpno – to želi reći, neka bismo molili sasvim i u svim smjerovima – tako da Božja volja može napredovati u svim točkama. Iako su naše aktivnosti među ljudima važne, naše djelovanje zajedno s Gospodinom molitvama prinesenim pred Njega je mnogo važnije.

Molitva nije pokušaj da se povrati srce nebesa. To je najpogrešniji koncept – držati da je Bog tako tvrd i da se stoga trebamo uključiti u borbu protiv Njega u molitvi da bismo Ga pokorili i tako uzrokovali da promjeni Svoju odluku. Koja god molitva nije u skladu s Božjom voljom je krajnje isprazna. Zapazimo da se borimo pred Bogom kao u konfliktu samo zato što je Njegova volja blokirana ili od čovjeka ili od đavla, i tako, uvelike želimo da izvrši Svoju volju da Njegova vlastita određena volja ne bi patila zbog opozicije. Želeći Božju određenu volju i moleći – da, čak i boreći se – protiv svega što se suprotstavlja Njegovoj volji, pripremamo put za Njega da izvede Svoju određenu volju ne dozvoljavajući da prevlada ono što dolazi od čovjeka ili od đavla privremeno. Istina, izgleda da se borimo protiv Boga; opet takvo borenje nije ciljano protiv Boga kao da bi Ga natjeralo da promjeni Svoju volju da se prilagodi našem zadovoljstvu, nego je u stvari protiv svega što je suprotstavljeno Bogu da bi On mogao ispuniti Svoju volju.

Kako smo sada ponešto razumijeli pravo značenje molitve, budimo dvostruko oprezni da tijelo ne uleti. Jer, molim, zamjetite da ako Bog sam šalje radnike, onda nam Krist ne bi naredio da molimo Gospodara žetve da pošalje radnike! Ako će se Božje ime potpuno prirodno svetiti, ako Njegovo kraljevstvo treba doći bez potrebe za našom suradnjom i ako bi Njegova volja trebala automatski biti učinjena na zemlji, Gospodin Isus nas nikada ne bi naučio moliti na takav način kao što jest. Ako će se On sam vratiti bez potrebe za odgovorom od Njegove crkve, Duh Gospodinov ne bi potaknuo apostola Ivana da zavapi za Njegovim brzim povratkom. Ako će Bog Otaca spontano sjediniti vjernike, bi li se naš Gospodin Isus ikada molio Svojem Ocu u svezi toga? Ako djelovanje zajedno s Bogom nije neophodno, koja onda može biti svrha stalnog zagovaranja našeg Gospodina u nebu?

O, vidimo da je molitva u naklonosti s Bogom vitalnija nego bilo koja druga stvar! Jer Bog može djelovati samo u stvarima za koje su Njegova djeca pokazala naklonost. On odbija djelovati u područjima gdje nema molitava i gdje volja Njegovih ljudi nije ujedinjena s Njegovom voljom. Molitva s ujedinjenim voljama je stvarna molitva. Najviši motiv molitve nije da bude odgovorena. Nego je da ujedini čovjekovu volju s Božjom tako da On bude u mogućnosti djelovati. Nekad možemo moliti netočno i tako naša molitva ostaje neodgovorena, opet ako je naša volja udružena s Božjom, On će opet dobiti, jer kroz našu naklonost On ipak može provesti Svoju volju.

2 Moli prema Božjoj volji

I ovo je pouzdanje koje imamo prema njemu: uslišava nas ako što molimo po njegovoj volji. (1Iv 5:14)

Pretječem zoru i vičem: "Uzdam se u tvoju riječ." Moje oči straže noćne pretječu razmišljajući o riječi tvojoj. (Ps 119:147, 148)

U trećoj godini perzijskoga kralja Kira bilo je dano jedno objavljenje Danielu, koji se je zvao Beltešazar. Ovo je objavljenje pravo i riječ je o velikoj nevolji. On je razumio objavljenje, nakon što mu je jedno viđenje otvorilo razumijevanje."Tada sam ja, Daniel, bio u žalosti tri tjedna.Jela tečna nisam jeo. Meso i vino nisu ulazili u moja usta, i nisam se mazao, dok ne prođoše tri tjedna....Tada mi reče: 'Ne boj se Daniele, jer odmah prvoga dana kad si se trudio, da dobiješ pouku, i kad si se ponizio pred Bogom svojim bile su uslišene molbe tvoje. Ja dolazim na molitvu tvoju.Dvadeset i jedan dan opirao mi se knez anđeo kraljevstva perzijskoga.... 'Tada on reče: 'Znaš li, zašto sam došao k tebi? Sad ću se opet vratiti, da se borim s knezom anđelom Perzije. Kad svršim to, prikazat će se knez anđeo Grčke. Ali ću ti prije izreći, što je napisano u knjizi istine.... (Dan 10:1-21)

Dok čitamo u 10. poglavlju Daniela koje nam kaže o tome kako je Daniel molio trebali bismo zamjetiti najmanje dvije točke.

Točka jedan

Prva točka koja treba biti zamijećena je da je onaj koji stvarno moli osoba ne samo koja često pristupa Bogu nego također čija volja redovito ulazi u Božju volju – to jest reći, njegova misao često ulazi u Božju misao. To je najvažniji princip u molitvi. Postoji vrsta molitve koja proizlazi potpuno iz naše potrebe. Iako ponekad Gospodin uslišava takve molitve, On ipak dobiva malo ili ništa iz njih. Molim zamjetite ovaj stih: "On im ispuni želju njihovu, ali tad na njih posla grčenje utrobe." (Ps 106:15)

Što taj odlomak znači? Dok je Izrael vapio Bogu za zadovoljenje njihove požude, On im jest odgovorio uistinu dajući im što su tražili – ali s rezultatom, ipak, da su bili oslabljeni pred Njim. O da, nekad će Bog čuti i odgovoriti na tvoje molitve da bi zadovoljio tvoje vlastite potrebe, opet Njegova volja nije ispunjena. Vidimo da takva molitva nema puno vrijednosti u sebi.

Ali postoji druga vrsta molitve, koja dolazi iz Božje vlastite potrebe. Od Boga je i započeta je od Boga. I takva molitva je najvrednija. Da bi imao takvu molitvu, onaj tko moli mora se, ne samo često pojavljivati pred Bogom, nego mora i dozvoliti svojoj volji da uđe u Božju volju, njegovoj misli mora biti dozvoljeno da uđe u Božju misao. S obzirom da pod navikom živi u Gospodinovoj prisutnosti, takvoj osobi je dano da zna Njegovu volju i misli. I te božanske volje i misli potpuno prirodno postaju njegove vlastite želje koje onda on izražava u molitvi.

O, kako moramo naučiti tu drugu vrstu molitve. Iako smo nezreli i slabi, možemo ipak pristupiti Bogu i dopustiti Njegovom Duhu da donese našu volju u Božju volju i našu misao u Božju misao. Kako dotičemo malo Njegove volje i misli počinjenom razumijevati malo više kako On djeluje i što zahtijeva od nas. Tako da postepeno Božja volja i misao koje smo saznali i u koje smo ušli postaju u nama naša molitva. I takva molitva je od velike vrijednosti.

Ušavši u Božju misao i tako dotičući Njegovu volju i svrhu, Daniel je našao u svojem vlastitom srcu istu želju kao Božju. Božja čežnja je reproducirana u Danielu i postala je Danielova želja. Tako da kada je on izrazio tu želju u molitvi s vapajima i uzdasima, on je zapravo izgovarao Božju želju. Trebamo imati tu vrstu molitve jer ona stvarno dotiče božansko srce. Ne trebamo više riječi; što trebamo je više doticanja Gospodinovog uma. Neka nas Božji duh vodi u namjeru Božjeg srca.

Naravno, ta vrsta molitve će zahtijevati vrijeme za naučiti. Na početku takvog procesa učenja ne tražimo više riječi niti više misli. Naš duh bi trebao biti miran i odmoran. Možemo donijeti našu trenutnu situaciju pred Gospodina i razmotriti je u svijetlu Njegovog lica ili možemo zaboraviti naše trenutno stanje i jednostavno meditirati na Njegovoj riječi pred Njim. Ili možemo samo živjeti pred Njim i pokušati Ga dotaknuti našim duhom. Zapravo, nismo mi ti koji idemo pred Boga nego je Bog taj koji čeka tamo na nas. I tamo u Njegovoj prisutnosti primjećujemo nešto i dotičemo Božju volju. Najveća mudrost dolazi, zapravo, iz tog samog izvora. Po tome, naša volja ulazi u Njegovu volju i naša misao ulazi u Njegovo srce. I od tamo naša molitva će se podignuti k Njemu.

Kako donosimo našu volju i misao Bogu Njegova vlastita volja i misao počinju biti reproducirane u nama i onda to postaje naša volja i misao. Ta vrsta molitve je najvrednija i puna težine. Prisjetimo se što je Gospodin Isus rekao o molitvi: "Ovako se molite: Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja; kako na nebu, tako i na zemlji" (Mt 6:9,10) To nisu samo tri riječi da ih ponavljamo. Te riječi, koje priopćavaju volju i misao Božju, trebaju biti reproducirane u nama kada Božji Duh donese naš um Bogu. I kako postaju naša volja i misao, molitva koju nakon toga izgovaramo je najvrednija i najteža.

Za jednu i istu stvar moguće je imati dvije različite vrste molitve. Jedna vrsta ima svoj izvor u našoj vlastitoj volji. Temeljena je na našem vlastitom razmišljanju i našim vlastitim očekivanjima. Gospodin može čuti i odgovoriti na našu molitvu, ali takva molitva ima vrlo nisku vrijednost na sebi. Ako, s druge strane, donesemo

tu stvar pred Boga i dopustimo Njegovom Duhu da sjedini našu volju s Božjom voljom i našu misao s Božjom misli otkriti ćemo u nama duboku čežnju koja je zapravo reprodukcija Njegove volje i misli. Pretpostavimo da je Gospodin tužan i žalostan zbog smrti čovjeka. I mi ćemo razviti takvo breme ne željenja da vidimo i jednu dušu da propadne. I takva je reprodukcija Božjeg srca koja nam omogućava da molimo s unutarnjim uzdasima. Ili ako je Gospodin tjeskoban ili povrijeđen zbog neuspjeha Njegove djece, to isto breme će biti reproducirano u nama; s rezultatom da ćemo imati istu čežnju ne željenja da vidimo Božje dijete da padne u grijeh i tamu. Onda će molitva i zagovaranje izaći iz naše nutrine. Tu ćemo ispovjedati, moliti za oprost i tražiti Boga da očisti Svoju djecu.

Stoga jedna vrsta molitve je moljena prema našoj vlastitoj volji; druga vrsta je moljena kao volja Božja koja je reproducirana u nama i postala je našom voljom. Kako su različite te dvije vrste molitve. U drugom slučaju, kako bilo koji vjernik pristupa Bogu, volja Božja je reproducirana u njemu. Postati će njegovo disanje i njegov uzdah. I molitva koja je moljena prema toj volji ima vrijednost i težinu.

Bog ima mnogo stvari na zemlji za učiniti koje se tiču mnogih područja. Kako onda možemo ikada moliti prema našem vlastitom osjećaju i misli? Trebamo se približiti Bogu i dopustiti mu da nas dojmi s onim što On želi učiniti da bismo mi mogli zagovarati s uzdisajima. U slučaju, dok Mu pristupamo, Bog stavlja svoju volju širenja evanđelja u nas, to će uskoro postati breme u nama. I kada molimo prema tom bremenu, trebali bismo imati osjećaj kao da sam naš uzdah širi volju Božju. Gospodin može staviti raznolikost volja ili reproducirati raznolikost bremena u nama. Ali koja god bila konkretna volja ili breme, kada god je reproducirana u srcu osobe, ta osoba može učiniti Gospodinovu volju svojom voljom i izmoliti ju u skladu. Kada je, u slučaju Daniela, on došao pred Boga, dotaknuo je određenu stvar; i onda vidimo da je izmolio tu stvar s dubokim uzdisajima. Kako dragocjena i bitna je molitva kao što je ta. Može svetiti Božje ime, dovesti Božje kraljevstvo i uzrokovati da Božja volja prevlada na zemlji kao što je na nebu.

Točka dva

Druga točka za primjetiti je, da kada molimo takvom molitvom, naša molitva će prodrmati pakao i utjecati na Sotonu. Iz tog razloga, Sotona će ustati da omete takvu molitvu. Sve molitve koje dolaze od Boga dotiču sile tame. Ovdje se uključuje duohvna bitka. Možda naša fizička tijela, naše obitelji ili što god pripada nama će biti napadnuto od Sotone. Jer kad god postoji takva molitva, ona priziva Sotonin napad. Neprijatelj tako napada da bi naša molitva bila prekinuta. On može čak pokušati i baciti neku blokadu u zrak tako da odgodi odgovor na molitvu. Ta molitva bi trebala primiti odgovor brzo; odgovor, izgleda da je

zadržan u zraku. Na isti takav način, odgovor na Danielovu molitvu je bio ometen 21 dan iako ga je Bog čuo na dan kada je počeo moliti. U takvoj situaciji, što je Daniel učinio? Kleknuo je pred Bogom i čekao dok odgovor na molitvu nije došao.

Pustite me da pitam ovo pitanje: Pitate li se ikada zašto vaša molitva ostaje neodgovorena? Možda je zadržana negdje, još u periodu unutar 21 dana. Možda je odgovor od prijestolja dan, opet nalazi protivljenje i posljedično, zadržan je u zraku. Zašto? Čeka više molitava na zemlji; treba ljude koji će strpljivo i ponizno čekati na Boga.

O, približite se Božjoj prisutnosti, smirite se pred Njim, odložite sa strane svoje vlastite misli i uđite u Njegovu misao. Onda ćete shvatiti važnost molitve i vidjeti u koliko stvari Bog čeka na vas da molite. Stvari diljem cijeloga svijeta trebaju biti temom vaše molitve i stvari u svim smjerovima trebaju biti dotaknute kroz vašu molitvu. Ne molite prema vašem vlastitom osjećaju, umjesto toga donosite želju vlastitog srca želji Božjeg srca i dopuštate da Njegova volja postane vaša volja, vaše uzdisanje i vaša nada u svemiru.

Ništa od Božje volje nije nikada otpušteno bez prolaska kroz čovjeka i ništa od koje god volje Božje otpuštene kroz čovjeka nije nikada slobodno od susreta sa Sotoninom silom. Za realizaciju Božje volje postoji potreba za molitvom; da se makne Sotonina opozicija zahtijeva molitvu. Upotrijebimo autoritet molitve u razrješavanju što god treba biti razrješeno i vezanju što god treba biti svezano. Ne molimo po svojoj vlastitoj volji. Približimo se Bogu i molimo u skladu s voljom koju je On reproducirao u nama. Kad Bog kaže da to mora biti učinjeno i mi kažemo da mora biti učinjeno. Kad On kaže da mora prestati postojati i mi kažemo da mora prestati postojati. Trebamo zaboraviti sebe, dotaknuti Božju volju, i izraziti Njegovu trenutnu volju kroz molitvu.

3 Molitva i Božje djelo

Svakom molitvom i prošnjom molite se u Duhu u svako vrijeme i uz to bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete.(Ef 6:18)

Ovako veli svemogući Gospodin: I to će me zamoliti Izraelov dom da im učinim; umnožit ću ih ljudima kao ovce. (Ez 36:37)

"Na tvojim zidovima, Jeruzaleme, postavio sam stražare; čitav dan i svu noć neće oni ušutjeti ni na tren." Vi, koji morate spominjati Gospodina, ne šutite! Ne dajte mu mira dok ne uspostavi Jeruzalem i ne učini ga slavom na zemlji! (Iz 62:6,7)

Jedan

Kad Bog djeluje, On to čini sa specifičnim zakonom i određenim principom. Iako bi mogao učiniti što god Mu je ugodno, opet On nikad ne djeluje nemarno. On uvijek izvodi prema Svojem određenom zakonu i principu. Neupitno, On može preći sve te zakone i principe, jer On je Bog i potpuno je sposoban djelovati prema Svojem vlastitom zadovoljstvu. Ipak, otkrivamo najdivniju činjenicu u Bibliji; koja je, da usprkos Njegovoj prekomjernoj veličini i Njegovoj sposobnosti da djeluje prema Svojoj volji, Bog uvijek djeluje po crti zakona ili principa koji je On postavio. Čini se kao da On namjerno stavlja sebe pod zakon da bude kontroliran Svojim vlastitim zakonom.

Onda, koji je princip Božjeg djelovanja? Božje djelovanje ima prvobitan princip iza sebe, koji je, da On želi čovjeka da moli, da On želi čovjeka da sudjeluje s Njim kroz molitvu.

Bio je jednom kršćanin koji je dobro znao kako moliti. On je izjavio ovo, da sva duhovna djela uključuju četiri koraka: prvi korak je da Bog začinje Svoju misao, koja je Njegova volja: Drugi korak je da Bog otkriva tu volju Svojoj djeci kroz Duha Svetoga, uzrokujući da znaju da On ima volju, plan, zahtjev i očekivanje: Treći korak je da Božja djeca vrate Njegovu volju moleći se Njemu, jer molitva je odgovaranje na Božju volju – ako je naše srce potpuno jedno s Njegovim srcem, mi ćemo prirodno izgovarati u našoj molitvi što On namjerava učiniti: I četvrti korak je da će Bog postići samu tu stvar.

Ovdje smo zabrinutu, ne za prvi korak ni za drugi, nego za treći korak – kako trebamo vratiti Božju volju moleći se Njemu. Molim zamjetite riječ "vratiti". Sve molitve sa vrijednošću posjeduju taj element vraćanja u sebi. Ako je naša molitva samo za svrhu postizanja našeg plana i očekivanja nema puno vrijednosti u duhovnom području. Molitva mora dolaziti od Boga i biti odgovorena od nas. Samo takva je značajna molitva, s obzirom da je Božje djelo kontrolirano takvom molitvom. Koliko puno stvari Gospodin uistinu želi učiniti, opet ne izvodi ih jer Njegovi ljudi ne mole. On će čekati dok se ljudi ne slože s Njim i onda će On djelovati. To je veliki princip u Božjem djelovanju i sastoji se od jednog od najvažnijih principa koji se mogu naći u Bibliji.

Dva

Riječ u Ezekielu 36:37 je doista iznenađujuća. Gospodin kaže da ima svrhu, koja je, da će umnožiti dom Izraelov s ljudima kao s ovcama (eng. flock – stado). To je određena volja Božja. Ono što određuje to će izvesti. Ipak, On to neće postići odmah nego će čekati neko vrijeme. Koji je razlog za čekanje? Gospodin kaže, "I to će me zamoliti dom Izraelov da im učinim." On je odlučio umnožiti dom Izraelov ljudima, ali On mora čekati dok djeca Izraelova ne zamole od Njega tu stvar. Uvidimo da čak i ako je On sam odlučio izvesti određene stvari On to neće učiniti odmah. On će čekati dok ljudi ne pokažu svoje slaganje prije nego što On nastavi. Svaki put kad djeluje On nikada ne ide naprijed odmah samo zato što On ima Svoju volju; ne, On će čekati, ako je potrebno, da Njegovi ljudi izraze svoje slaganje u molitvi prije nego On djeluje. To je sigurno najnevjerojatnija pojava.

Imajmo uvijek na pameti tu istinu, da su sva duhovna djela odlučena od Boga i željena od Njegove djece – sva su započeta od Boga i odobrena od Njegove djece. To je veliki princip u duhovnom djelovanju. "I to će me zamoliti dom Izraelov da im učinim", kaže Gospodin. Njegovo djelo ćeka molbu Njegove djece Izraela. I jednoga dana su Izraelci stvarno zamolili, i bez odgode On je to izveo za Njih.

Vidimo li taj princip Božjeg djela? Nakon što je započeo nešto, radi stanku u izvršenju dok mi ne molimo. Od vremena osnivanja crkve, nema ništa što Bog čini na zemlji bez molitve Njegove djece, On čini sve u skladu s molitvom Njegovih. On stavlja sve u Njihovu molitvu. Mi ne znamo zašto On djeluje na takav način; ali znamo da je to činjenica. Bog je voljan spustiti se na takav položaj uživanja u ispunjavanju Svoje volje kroz Njegovu djecu.

Postoji druga ilustracija toga u Izaiji 62: "Na tvojim zidovima, Jeruzaleme, postavio sam stražare; čitav dan i svu noć neće oni ušutjeti ni na tren. Vi, koji morate spominjati Gospodina, ne šutite! Ne dajte mu mira dok ne uspostavi Jeruzalem i ne učini ga slavom na zemlji" (s. 6,7) Bog namjerava učiniti Jeruzalem slavom na zemlji. Kako On to ostvaruje? On postavlja stražare na njegove zidove da Mu mogu vapiti. Kako bi trebali vapiti? "ne šutite! Ne dajte mu mira (eng. "take ye no rest, and give him no rest – ne odmarajte i ne dajte mu odmora") – trebamo Mu vapiti bez prestanka i ne dati Mu odmora. Mi nastavljamo moliti dok On ne postigne svoje djelo. Iako je Gospodin već poželio učiniti slavom na zemlji, On ipajpostavlja stražare na njegove zidove. Po njihovoj molitvi On će to izvesti. On ih bodri da ne mole samo jednom, nego da mole bez prestanka. Nastavite moliti dok Njegova volja nije učinjena. Drugim riječima, Božja volja je upravljana molitvama čovjeka. Gospodin čeka na nas da molimo. Razumijmo jasno da što se tiče sadržaja Božje volje potpuno je odlučeno od samog Boga; mi ne činimo, niti čak sudjelujemo, u odluci. Opet što se tiče činjenja Njegove volje upravljano je našom molitvom.

Brat je jednom zapazio da je Božja volja kao vlak dok je naša molitva kao tračnice vlaka. Vlak može putovati bilo kamo, osim što mora ići po tračnicama. Ima ogromnu silu da ide na istok zapad, jug i sjever, ali može ići samo na mjesta gdje su tračnice postavljene. Tako da nije zato što Bog nema silu (On, kao vlak, ima silu, ogromnu silu); ali zato što On odabire biti upravljan čovjekovom molitvom, stoga sve vrijedne molitve (kao tračnice vlaka) utiru put za Boga. Posljedično, ako ne uzmemo odgovornost molitve, omesti ćemo ispunjenje Božje volje.

Tri

Kad je Bog stvorio čovjeka On mu je dao slobodnu volju. Stoga u svemiru postoje tri različite volje; naime, volja Božja, volja Sotone neprijatelja i volja čovjekova. Ljudi se mogu pitati zašto Gospodin ne uništi Sotonu u trenu. Gospodin bi mogao, ali nije učinio tako. A zašto? Jer On želi da čovjek surađuje s Njim u bavljenju sa Sotonom. Sada, Bog ima svoju volju, Sotona ima svoju i čovjek također ima svoju. Bog traži da ima čovjekovu volju ujedinjenu s Njegovom. On neće uništiti Sotonu sam. Ne znamo potpuno zašto je Bog odabrao taj put, ali znamo da On uživa u djelovanju na taj način – naime, da On neće djelovati neovisno; On traži čovjekovu suradnju. I to je odgovornost crkve na zemlji.

Kada Gospodin želi učiniti nešto On prvo stavi Svoju vlastitu misao u nas po Duhu Svetom. Samo nakon što smo okrenuli tu misao u molitvu će On to izvesti. Takav je postupak božanskog djelovanja; Bog neće izvesti ništa na bilo koji drugi način. On treba suradnju od nas ljudi. On treba volju koja je jedno s Njegovom voljom i koja Mu je naklona. Ako Bog učini sve bez uključivanja nas ljudi, onda nema apsolutno nikakve potrebe za nas da budemo ovdje na zemlji, niti trebamo znati koja je Njegova volja. Opet svaka volja Božja mora biti učinjena od nas, s obzirom da nas On zove da naša volja bude jedno s Njegovom vlastitom.

Stoga prvi korak u našem činjenju Božje volje je da izgovorimo Njegovu volju u molitvi. Božja volja je izgovorena kroz našu molitvu. Ovdje možemo vidjeti da je molitva uistinu posao. Ne postoji važnijeg posla od molitve jer navedena postiže kao i izražava volju Božju. Stoga sva molitva koja dolazi iz samovolje je beskorisna. Molitve koje su u skladu s Božjom voljom dolaze od Boga, otkrivene su nama po Svetom Duhu i vraćene su Bogu kroz naše molitve. Koja god molitva je u skladu s Božjom voljom mora početi s Božjom voljom; čovjek samo odgovara i prenosi tu volju. Sve što počinje s nama su molitve bez ikakve duhovne vrijednosti.

Dok čitamo kroz povijest crkve, možemo zamjetiti da je svako veliko probuđenje došlo iz molitve. To nam pokazuje kako molitva omogućava Gospodinu da učini ono što On želi učiniti. Ne možemo Ga moliti da učini ono što On ne želi učiniti, iako sigurno možemo odgoditi ono što On želi učiniti. Bog je potpun; stoga, ne možemo Ga promjeniti, niti Ga možemo prisiliti da učini što On ne želi učiniti, niti Ga možemo nagovoriti da ne učini ono što On želi učiniti. Ipak, kada smo pozvani da budemo kanal Njegove volje možemo bez sumnje blokirati Božje djelo ako ne surađujemo s Njim.

Iz tog razloga, naša molitva nikada ne bi trebala biti moljenje Gospodina da učini ono što nema želju učiniti ili pokušavanje mjenjanja Njegove volje. To je jednostavno izgovaranje u molitvi Njegove volje, i tako omogućavanje da učini ono što On želi učiniti. U slučaju da preklinjemo jako s očekivanjem sileći Ga da učini ono što On nema namjeru učiniti trošimo svoj vlastiti trud, jer naša molitva je bez koristi. Ako Bog ne želi djelovati, tko ga može natjerati da djeluje? Samo jednu stvar mi možemo učiniti, a to je, možemo izgovoriti u molitvi ono što je Bog poželio. Onda ćemo postići Njegovo djelo jer smo jedno s Njim.

Uzmimo, kao primjer, dolazak Svetog Duha na dan Pedesetnice. Stotine godina prije dana Pedesetnice, čak u Joelovo vrijeme, Bog je već spomenuo taj dolazak.Ali Sveti Duh je sišao tek nakon što su se mnogi učenici skupili i molili. Iako je dolazak Duh davno prije bio određen od Boga, nije se dogodilo dok učenici nisu molili. Gospodin je sposoban činjenja mnogih stvari; opet Njemu se sviđa učiniti ih nakon što su ljudi molili. On čeka na naš pristanak. On sam je već voljan, ali On želi nas da i mi budemo voljni. Koliko je mnogo stvari koje je On odlučio učiniti, a opet On čeka, jer Mu nismo izrazili svoje slaganje. Neka bismo vidjeli da iako ne možemo prisiliti Boga da učini ono što On ne želi učiniti, mi Ga ipak možemo sigurno moliti da učini ono što On bez sumnje želi učiniti. Često propustimo duhovni blagoslov jer ne uspijemo izraziti Božju volju u molitvi.

Ako će itko ustati i posvetiti se isključivo djelu molitve, kako odlično će to biti. Bog čeka na takve da djeluju zajedno s Njim tako da Mu omoguće da završi svoje djelo. Bog čeka na takve da djeluju zajedno s Njim tako da Ga omoguće da završi Svoje djelo. Neki kršćani mogu pitati zašto Gospodin ne spasi više grešnika, zašto ne uzrokuje da svaki vjernik pobjedi. Ja iskreno vjerujem da bi On bez sumnje učinio takva djela kad bi ljudi samo molili. On nije nevoljan da djeluje, On jednostavno čeka prvo da zadobije ljude koji će djelovati zajedno s Njim. Kad god ljudi počnu djelovati s Njim, On izvodi odmah. U svim duhovnim djelima, Gospodin uvijek čeka izražaj želje od Njegove djece. Je li stvar učinjena ili nije je ovisno o tome kako Njegova djeca mole. Mi bismo stoga trebali izjaviti suradnju s Njim. Bog čeka da nas blagoslovi. Pitanje sada je: Hoćemo li moliti?

Oni koji ne znaju Boga mogu uzvratiti na ovo mudro: Ako Bog želi učiniti nešto, zašto On to samo ne učini, zašto bi On želio da ljudi mole? Nije li On sveznajuć? Neće li Boga zamarati mnogo molitve? Imajmo na umu, ipak, da smo mi ljudi bića slobodne volje. Kao što Gospodin ne može zanijekati Svoju vlastitu volju, tako neće niti tjerati našu. On će čekati na nas ako Njegova volja nije izmoljena od nas. Opet ne želi li On da Njegova volja bude učinjena na zemlji kako je na nebu? Zašto onda On ne krene i ne izvede ju? Zašto Gospodin traži svoje učenike da mole: "Oče naš koji jesi na nebesima,... budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji"? Ako On želi da Njegovo kraljevstvo dođe, zašto ne dođe automatski? Zašto moraju učenici moliti "dođi kraljevstvo tvoje"? Zašto, ako Bog bez sumnje želi da Njegovo ime svete svi ljudi, ne učini Sam tako umjesto Njegovog zahtijevanja da učenici mole: "Sveti se ime tvoje"? Sve to je ni iz kojeg drugog razloga nego zbog činjenice da Bog sam ne želi učiniti ništa neovisno, jer On odabire ljude da surađuju s Njim. On ima silu, ali On treba naše molitve da postave tračnice za vlak Njegove volje po kojima će ići. Što više tračnica mi postavimo, obilnija će biti Božja djela. Naše molitve bi stoga trebale služiti za svrhu postavljanja velike duhovne mreže tračnica za vlak. Čim više tim bolje.

Četiri

Kako bismo trebali postaviti tračnice za volju Božju? Odgovor: "Svakom molitvom i prošnjom moleći se u Duhu u svako vrijeme" (Ef 6:18). Naša molitva bi trebala dotaknuti mnoge smjerove. Trebali bismo moliti stalno. Moliti posebne molitve kao i općenite. Mnoge od naših molitava su preusko raširene; postoji mnogo rupa po kojima je Sotoni dano mnoštvo prilika da uskoči. Kad bi naše molitve bile dobro zaokružene i usko čuvane on ne bi imao priliku za pustošenje.

Kad, na primjer, brat ide propovijedati trebali biste postaviti tračnice za njega tako da bi Božja volja mogla biti ispunjena u njemu. Ako molite samo nekoliko riječi općenite molitve, moleći Gospodina da ga blagoslovi, zaštiti i zadovolji njegove potrebe takva molitvena mreža je preusko raširena. Ako želite moliti za određenu osobu trebali biste raširiti za njega vrlo usku mrežu tako da Sotona ne može naći rupu kroz koju bi se uvukao. Kako biste onda trebali moliti? Dok se brat u pitanju priprema za odlazak, trebali biste moliti za njegovo zdravlje, njegovu prtljagu, vlak kojim će se voziti i ljude koje će sresti u vlaku. Trebali biste moliti i za sve u što će biti uključen nakon što se iskrca: moliti za mjesto gdje će odsjesti, moliti za susjede, čak moliti i za ono što će čitati, moliti također i za njegov posao – vrijeme uključeno u to kao i za sve druge stvari vezane za posao. Ako molite za njega ovako obuhvatno kao što je ovo, biti će najteže Sotoni da nađe rupu kroz koju bi ga napao. Djelo molitve je stoga pravi posao. Svi koji su lijeni, ludi i nemarni ne mogu raditi takav posao. Opet kako često, kada postoje oni koji žarko i obuhvatno mole za određenu stvar, stvar se nađe učinjena.

Postoji druga lekcija koju bismo trebali naučiti ovdje. Sotona je pun lukavosti tako da je vrlo teško dokučiti ga. Mi smo u nemogućnosti moliti za svaki posljednji detalj i stoga možemo samo moliti na ovaj način: "O Gospodine, neka Tvoja dragocjena krv odgovori što god dođe od Sotone." Shvatimo da je dragocjena Krv Kristova odgovor na sva neprijateljeva djela. Takav molitva je najbolja koja može biti ponuđena protiv njega, tako da on nikada ne može doći kroz tu mreću da napadne Božje ljude.

Svaki put kad molimo, trebamo vidjeti tri aspekta: prvi, moramo vidjeti kome se molimo; drugi, moramo znati za koga molimo; i treće, trebali bismo shvatiti protiv koga molimo. Često se sjetimo samo dva aspekta molitve – onih koji se tiču Boga (kome se molimo) i čovjeka (za koga molimo). I stoga previdjeli smo aspekt neprijatelja. U toj stvari molitve trebali bismo znati ne samo kome se molimo nego i protiv koga se molimo. Trebali bismo znati za koga se molimo, ali bismo trebali znati i da postoji neprijatelj koji se šulja okolo da nas povrijedi. Naša molitva je usmjerena prema Bogu, za čovjeka, i protiv Sotone. Ako se pobrinemo za ova tri aspekta, Bog će sigurno djelovati za nas.

Svatko tko stvarno radi za Gospodina mora raširiti mrežu molitve tako da On može raditi kroz tu osobu. Bog nije uopće nevoljan da radi: On jednostavno čeka na svoje ljude da mole. Kako On čeka s iščekivanjem na ljuda da imaju molitveni život, kako Njegova volja čeka na molitve čovjeka. Često, bez vašeg postavljanja vremena za molitvu ranije, osjetite breme za molitvu. To pokazuje da postoji jedna stvar u Božjoj volji koja zahtjeva vašu molitvu. Molite kada osjetite breme za molitvu – to je moljenje u skladu s Božjom voljom. Sveti Duh je onaj koji vas potiče da izmolite molitvu koja je u skladu s voljom Božjom. Kada vas Sveti Duh nagoni da molite, trebali biste to učiniti. Ako ne molite, osjećati ćete se ugušeni iznutra kao da je ostalo nešto neučinjeno. U slučaju da još uvijek ne molite, osjećati ćete se još više potisnuti. Na kraju, ako ne molitve uopće, duh molitve kao i breme molitve će biti tako otupljeni da će biti teško za vas da opet dobijet takav osjećaj da molite molitvu u skladu s voljom Božjom nakon toga.

4 Princip moljenja tri puta

Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. (Mt 26:44)

Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. (2. Kor 12:8)

Postoji jedna određena tajna o molitvi koju bismo trebali znati, koja je, moljenje tri puta Gospodinu. To "tri puta" nije ograničeno na samo tri puta, može biti

mnogo puta. Gospodin Isus je molio Boga tri puta u Getsemanskom vrtu dok njegova molitva nije bila uslišena – gdje je stao. I Pavao je molio Boga tri puta i prestao je moliti nakon što mu je dana Božja riječ. Stoga bi sve molitve trebale paziti na princip tri puta. To "tri puta" ne znači da trebamo moliti samo jednom, dva puta i tri puta i onda prestati. To jednostavno znači činjenicu da prije nego stanemo trebamo moliti temeljito dok nas Bog ne usliši.

Taj princip od tri puta je najznačajniji. Ne samo u našoj osobnoj molitvi trebamo paziti na takav princip nego i na nađim molitvenim sastancima trebamo ga upotrebljavati. Ako očekujemo da naša molitva na molitvenim sastancima ispuni službu crkve u postizanju bilo čega što Bog želi da postignemo trebamo dobro zapamtiti taj važan princip.

Princip moljenja tri puta je temeljito moljenje, moljenje u dubinu dok nismo sigurni u Božju volju, dok ne dobijemo Njegov odgovor. Na molitvenim sastancima, nikada nemojte razmišljati da zato što je za nešto već molio određeni brat da se za to ne treba više moliti. Na primjer, sestra je bolesna i molimo za nju. Nije da, zato što je već jedan brat molio za tu sestru da ne trebam dodati svoju molitvu. Ne, taj je brat molio jednom, ja mogu moliti drugi put i drugi može moliti treći put. To ne znači da svaka molitva mora biti moljena od tri osobe. Molitva mora biti prinesena s bremenom. Nekada ćemo morati moliti pet ili deset puta. Što je važno je da mora postojati molitva dok breme nije rasterećeno. To je princip moljenja tri puta. To je tajna uspjeha na molitvenom sastanku.

Ne dozvolimo našoj molitvi da skače okolo kao skakavac skačući na drugu stvar prije nego što je za prvu temeljito moljeno u dubinu i prije nego je za tu drugu stvar temeljito moljeno nađemo se kako skačemo natrag na prvu stvar. Takvo skakanje naokolo u molitvi ne rasterećuje brmena i stoga je teško dobiti Božji odgovor. Takva molitva ima malo koristi i ne ispunjava službu molitve.

Da bismo ispunili službu molitve moramo imati breme za molitvu pred Bogom. Ne namjeravamo postaviti zakon; samo želimo predstaviti taj princip ovdje. Prepoznajmo tu jednu stvar: breme je tajna molitve. Ako osoba ne osjeća unutar sebe breme da moli za određenu stvar teško može uspjeti u molitvi. Na molitvenom sastanku neka braća i sestre mogu spomenuti veliki broj stvari za molitvu. Ali ako nisi dotaknut iznutra, ne možeš moliti. Stoga svaki brat i sestra koji dolazi na molitvu bi trebao imati breme za molitvu tako da moli.

Istovremeno nemoj biti potpuno obuzet time samo razmatrajući koje breme ti sam imaš; trebaš osjetiti i bremena druge braće i sestara na sastanku. Na

primjer, jedna sestra može imati problema s mužem, jedan brat može biti bolestan. Ako na molitvenom sastanku jedna osoba moli Boga da spasi sestrinog muža i to je praćeno od druge osobe koja moli Boga da iscjeli bratovu bolest i nakon toga to je popraćeno još od druge individue koja se sjeti pred Bogom nečega drugoga onda se svaka osoba moli za svoju vlastitu stvar. Takva molitva nije u skladu s principom moljenja tri puta. Jer u upravo danom primjeru što se događa je da prije nego je za jednu stvar temeljito moljeno već se moli za drugu temu. Posljedično, na molitvenom sastanku braća koja su skupljena moraju zamjetiti je li breme za prvu stvar rasterećeno. Ako svi mole za tu sestru i molitveno breme je rasterećeno, vjernici onda mogu moliti za bolesnog brata. Prije nego što je podignuto molitveno breme za prvu temu oni koji mole zajedno ne bi se trebali prebaciti na drugu ili treću stvar u molitvi. Pretpostavimo da je cijeli skup uključen u jednu određenu stvar. Onda nitko drugi ne bi trebao ubaciti drugu molitvu koja je samo u skladu s njegovim vlastitim osjećajem.

Braća bi trebala naučiti dotaknuti duh cijelog skupa. Moraju naučiti ući u osjećaj cijele zajednice. Uvidimo da za neke stvari može biti porrebno moliti samo jednom i breme za to je gotovo i riješeno. Ali za druge stvari možda treba moliti dva puta. Dok opet za druge stvari vjerojatno treba moliti tri ili pet puta prije nego su razna bremena za njih rasterećena. Bez obzira na broj puta breme mora biti rasterećeno prije nego molitva za određenu stvar završi. Princip moljenja tri puta nije ništa drugo nego moljenje dok breme nije podignuto.

U svemu tome, naravno, vjernici bi trebali također razumijeti razliku između osobne molitve i zajedničke molitve. Kada se netko moli sam on misli samo o svojim osobnim bremenima; ali u zajedničkoj molitvi svatko bi trebao zamjetiti breme sestanka umjesto da da pazi samo na svoja vlastita bremena. Stoga na molitvenom sastanku braća moraju naučiti osjećati osjećaj skupa. Za neke stvari, moljenje jednom za svaku od njih je dovoljno. Nema potrebe moliti opet, s obzirom da zajednica nema više nikakvo breme. Ali za druge stvari, moljenje jednom nije dovoljno. Za svaku od tih stvari treba se moliti opet i, moguće, treći ili peti put. Prije nego je nečije breme rasterećeno nitko ne bi trebao početi moliti za drugu stvar. Svi moraju čekati dok prvo breme nije podignuto i onda netko može promjeniti na drugu temu kako Gospodin daje breme za molitvu.

Tako na molitvenom sastanku, naučimo moliti potpuno za stvar dozvoljavajući jednoj osobi, dvije osobe, tri ili pet osoba da mole kako je potrebno. Opet ne u smislu da svatko moli svoju vlastitu molitvu nego moliti jednosložno kako se skupimo zajedno. Jednosložno moljenje je nešto što moramo naučiti. Osoba može biti u mogućnosti da moli sama, svih pet osoba može biti u mogućnosti da moli pojedinačno, ali svi mi, kada se sastanemo zajedno moramo naučizi novi način moljenja koji je jednosložno moljenje. Uvidimo da zajednička molitva ne dolazi automatski, mora biti naučena.

"Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole (vezano uz bilo što što mole) što mu drago, moj nebeski Otac će im dati." (Mt 18:19). To nije mala briga. Trebali bismo naučiti kako osjetiti osjećaj drugih, naučiti dotaknuti što se zove molitva crkve i naučiti kada su moltvena bremena podignuta. I tako ćemo znati kako na sastanku ispuniti službu molitve.

5 Molitva koja se odupire Sotoni

On im pokaza u prispodobi, da se mora svagda moliti i ne sustajati.Recite im: "U jednom gradu bio je jedan sudac, koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude. u onom gradu bila je jedna udovica. Ona je dolazila k njemu i molila: 'Pribavi mi

pravo protiv mojega protivnika!'On nije htio zadugo. A najposlije reče u sebi: 'Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude. Ali jer mi dodijava ova udovica, pomoći ću joj do njezina prava; inače doći će mi napokon i udarit će me po

licu.'"Gospodin nastavi: "Čujte, što govori nepravedni sudac! A Bog izabranima svojim, koji dan i noć vapiju k njemu, da ne pomogne do njihovih prava, da ih pusti čekati? Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali Sin čovječji, kad dođe,

hoće li naći vjeru na zemlji?" (Luka 18:1-8)

Tri aspekta molitve

Naša molitva ima ova tri aspekta: (1) mi sami, (2) Bog kojem molimo, i (3) naš neprijatelj, Sotona. Svaka istinska molitva je povezana s ova tri aspekta. Kada dolazimo moliti, mi prirodno molimo za naše vlastito dobro. Imamo potrebe, želje, očekivanja: i tako molimo. Molimo u svrhu ispunjavanja naših zahtjeva. Pa ipak, u istinskoj molitvi ne bismo trebali jednostavno moliti vezano za te stvari koje pripadaju našem vlastitom dobru, trebali bismo također moliti za Božju slavu i nebesko kraljevstvo na zemlji. Iako u dobivanju odgovora na molitvu mi koji molimo smo na dobitku kao najbliži korisnici, stvarnost u duhovnom području pokazuje također da Gospodin dobiva slavu i da je Njegova volja učinjena. Odgovor na molitvu daje Gospodinu mnogo slave jer otkriva premašivu veličinu Njegove ljubavi i sile u ispunjavanju zahtjeva Njegove djece. Također pokazuje da je Njegova volja učinjena, jer On neće odgovoriti na molitvu koja nije u skladu s Njegovom voljom.

Molitelji smo mi; moljeni je Bog. U uspješnoj molitvi, oboje i molitelji i moljeni su u dobitku. Molitelj zadobiva želju vojeg srca, a moljeni zadobiva Njegovu volju učinjenu. Na tome ne trebamo dugo prebivati jer sva Gospodinova vjerna djeca koja imaju neko iskustvo u molitvi znaju odnos između ta dva aspekta u molitvi. Ali što bismo htjeli podsjetiti vjernike sada je činjenica da ako u molitvi pohađamo samo ova dva aspekta Boga i čovjeka naša molitva je još nesavršena. Iako može biti prilično učinkovita ipak postoji poraz u uspjehu jer nismo savladali pravo značenje molitve. Bez sumnje svi duhovni vjernici su svjesni potpunog odnosa između molitve i Božje slave i volje. Molitva nije samo za naš vlastiti profit. Još uvijek, takvo znanje je nepotpuno, moramo također zamjetiti treći aspekt da dok molimo Gospodinu, ono što molimo i što Bog obećaje će neupitno povrijediti Njegovog neprijatelja.

Znamo da je vladar ovog svemira Bog. Opet Sotona je zvan "knez ovoga svijeta" (Ivan 14:30) s obzirom da "sav svijet leži u vlasti zloga" (1. Ivanova 5:19). Stoga vidimo da postoje dvije dijametralno suprotne sile u ovom svijetu, svaka traži uzdignuće. Bog uistinu ima krajnju pobjedu: ipak, u ovom našem vijeku prije milenijskog kraljevstva Sotona nastavlja uzurpirati silu u ovom svijetu da se usprotivi Božjem djelu, volji i interesu. Mi koji smo djeca Božja pripadamo Bogu. Ako dobijemo išta pod Njegovom rukom to će prirodno značiti da Njegov neprijatelj trpi gubitak. Iznos dobitka koji učinimo je iznos učinjene Božje volje. I iznos Božje volje učinjene je zauzvrat iznos gubitka koji Sotona trpi.

S obzirom da pripadamo Bogu, Sotona namjerava frustrirati, napasti ili postisnuti nas i ne dozvoliti nam uporište. To je njegov cilj, iako njegov cilj može ne biti postignut jer mi možemo pristupiti prijestolju milosti po dragocjenoj krvi Gospodina Isusa, moleći Božju zaštitu i brigu. Dok Bog uslišava našu molitvu, Sotonin plan je definitivno poražen. U odgovaranju na našu molitvu Bog ometa zlu volju Sotone i posljedično dotični nije u mogućnosti nas zlostavljati prema svojoj namisli. Što god dobijemo u molitvi je neprijateljev gubitak. Tako da su naš dobitak i Gospodinova slava obrnuti proporcionalni Sotoninom gubitku. Jedan dobiva, drugi gubi: jedan gubi i drugi dobiva. U vidu toga, mi u našoj molitvi ne bismo trebali samo razmatrati naše vlastito dobro i slavu i volju Božju nego također promatrati trći aspekt – onaj koji pripada neprijatelju, Sotoni. Molitva koja ne uzima u obzir sva tri aspekta je površna, od malo vrijednosti i bez puno postignuća.

Mi nemamo potrebu govoriti o tim molitvama koje su površne, besmislene i nesrčane – jer nemaju nikakav učinak ni na jedan od ova tri aspekta molitve. U slučaju tjelesnog kršćanina, čak i njegova osjetljiva molitva polaže naglasak samo na jedan aspekt njegovog vlastitog dobra. Njegov motiv u molitvi je da se sam okoristi. Ono što ima u umu su samo njegove vlastite potrebe i želje. Ako samo može imati Gospodinov odgovor na molitvu i dobiti želju svoga srca, onda je on

zadovoljen. On ne prepoznaje da postoji takva stvar kao što je volja Božja, niti je svjestan što je Božja slava. I naravno on nema niti najudaljeniji koncept što se tiče aspekta činjenja Sotone da trpi gubitak.

Ali nisu svi vjernici tjelesni. Zahvaljujemo i slavimo Gospodina za mnoge među Njegovom djecom koji su duhovni. Kada oni mole, njihova svrha nije tako sebična da bi bili zadovoljeni samo kada bi Gospodin odgovorio na njihovu molitvu zadovoljavajući njihove osobne potrebe. Oni također pridaju veliku paćnju na slavu i volju Božju. Oni očekuju da On odgovori na njihovi molitvu ne samo zato što žele dobiti nešto za sebe nego zato što će dodatno On biti proslavljen u odgovoru na njihovu molitvu. U moljenju, oni ne inzistiraju na imanju onoga za što mole, jer je njihova briga samo za volju. U vezi s tom voljom, nije pitanje je li Gospodinu zadovoljstvo da odobri njihovu molbu nego hoće li takav odgovor na molitvu biti u sukobu ili ne s voljom Božjeg djela, vladavinom i plano. Pozornost je obraćena, ne samo na samu stvar za koju se moli nego i na odnos takve molitvene stvari na sa širom perspektivom Gospodinovog djela. Stoga njihova molitva pokriva dva aspekta obojega, Boga i čovjeka.

Ipak, jako malo kršćana razmatra treći aspekt – onaj Sotone – u njihovoj molitvi. Cilj istinite molitve je da dotakne ne samo osobni dobitak (nekad se na taj aspekt niti ne pomišlja) nego još važnije na slavu Božju i neprijateljev gubitak. Oni ne smatraju njihovo vlastito dobro od primarne važnosti. Oni umjesto toga smatraju svoju molitvu visoko uspješnom ako će uzrokovati da Sotona izgubi i da Bog bude proslavljen. Ono što traže u svojoj molitvi je neprijateljev gubitak. Njihov pogled nije ograničen na njihovo neposredno okruženje nego oni uzimaju za svoju perspektivu Božji posao i volju u cijelom svijetu. Ipak dopustite mi da dodam da ovo nije prijedlog da oni samo uzimaju u obzir aspekte Boga i Sotone i potpuno zaborave na osobni aspekt molitve. Zapravo, kada je Božja volja učinjena i Sotona trpi gubitak oni sami će neupitno profitirati. Duhovni napredak sveca može stoga biti suđen naglaskom koji se može vidjeti u njegovoj molitvi.

Prispodoba u Luki 18

U zabilježenoj prispodobi u Luki 18:1-8 naš Gospodin Isus dodiruje sva tri svojstva u molitvi o kojima smo govorili. S tim u vezi, molim zamjetite da nalazimo tri osobe spomenute u prispodobi, imenom: (1) sudac, (2) udovica i (3) protivnik. Sudac (na negativan način) predstavlja Boga, udovica je predstavnik crkve danas ili individualnih vjernih kršćanina dok protivnik stoji za našeg neprijatelja đavla. Kada objašnjavamo tu prispodobu mi često obraćamo pozornost samo na odnos između suca i udovice. Zamjećujemo kako taj sudac, koje niti boji Boga niti mari za ljude, na kraju osvećuje udovicu zbog njenog neprestanog dolaženja: i, mi zaključime, s obzirom da Bog uopće nije nevaljao kao taj sudac, neće li On

sigurno nas osvetiti brzo ako molimo? Sada to je uglavnom sve što objasnimo iz ove prispodobe.

Ipak previše nas je nesvjesno činjenice da zanemarujemo drugu važnu osobu u toj prispodobi. Vidimo da kada ne bi bilo neprijatelja bi li toj udovici bilo potrebno da ide ka sucu? Opet ona je upravljena da traži suca jer je potlačena od neprijatelja. Posebno kada razmatramo riječi koje ta udovica govori sucu, ne možemo a da ne prepoznamo mjesto koje protivnik ima u priči. Zbog kratkoće Pisma samo je zabilježeno nekoliko riječi: "Pribavi mi pravo (osveti me) pred mojim protivnikom" – ipak koliko je toga sadržano u tako kratkoj rečenici! Ne govori li o najmučnijoj situaciji? Moljenje za osvetu otkriva da postoji nepravda. Otkuda takva nepravda i rastuživanja dolaze? Niotkuda drugdje nego od potiskivanja optuženog – protivnika: i stoga je razotkriveno duboko neprijateljstvo koje postoji između njega i udovice. Također nam govori o ozbiljnom zlostavljanju koje je udovica propatila pod protivnikovim rukama. Ono na što se ona tuži pred sucem mora bez sumnje biti ponavljanje njenog prošlog iskustva i njene trenutne situacije. Ono za što ona moli je da sudac osveti nepravdu koja joj je učinjena dovodeći protivnika pravdi.

U jednom smislu taj je protvnik središnji lik u prispodobi. Bez njega ne bi bilo ometanja stvorenog pod pravnom vladavinom suca: niti, naravno, bi udovica bila uznemiravana – ona bi mogla prilično lako živjeti u miru. Neupitno, bez protivnika ne bi bilo priče ni prispodobe, jer onaj koji potiče sve nevolje je taj protivnik: on je onaj koji potiče svu zbrku i tjeskobu. I stoga bi on trbeao biti fokus naše pažnje dok sada uzimamo te tri osobe u prispodobi jednu po jednu.

Sudac

Taj sudac je samo vlast u određenom gradu. On vlada njime cijelim. U nekom smislu to je slika sile i vlasti Božje. Iako trenutno Sotona privremeno vlada nad svijetom, on je samo otimač koji ga je zauzeo silom. Kada je Gospodin Isus umro na križu On je već izbacio kneza ovog svijeta. U Njegovoj smrti On je "svrgnuo Poglavarstva i Vlasti, javno ih izložio ruglu, pobijedivši ih križem" (Kol 2:15). Iako svijet još uvijek leži pod zlim, to je potpuno nezakonito. I Bog je odredio dan kada će kraljevstvo biti ponovno uzeto i Njegov Sin će biti kralj nad ovim svijetom tisuću godina, i nadalje, onda, u vječnost. Opet prije nego što vrijeme dođe Bog samo dopušta Sotoni da ostane aktivan, dok On sam drži kraljevstvo vlade ovog svijeta. Sotona može vladati nad svime što pripada samom Sotoni, on može čak i progoniti sve što pripada Bogu, ipak sve je to samo na neko vrijeme. I čak u to kratko vrijeme, Sotona je potpuno ograničen od Boga. On može zlostavljati svece ali samo unutar određenih granica. Osim onoga što Bog dopušta neprijatelj nema nikakve vlasti. To možemo uvidjeti jasno u priči o Jobu. Kao što taj sudac vlada

nad cijelim gradom, tako Bog vlada nad cijelim svijetom. I baš kao što je visoko nepravilno za ljude pod vlašću da zlostavljaju druge i stoga da postanu protivnici, tako je najneobičnije, čak monstruozno, da Sotona koji je pod vlašću Božjom da progoni svece.

Karakter ovog suca nam je rečen njegovim vlastitim riječima: "Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude." Kakva vrsta nemoralne osobe on usitinu mora biti, ne mareći ni za Boga ni za čovjeka. Ipak zbog neprestanog udovičinog dolaženja i moljenja za osvetu, on je uznemiren i izmoren njenim molbama da joj na kraju pribavlja pravo (osvećuje ju). Gospodin Isus upotrebljava ovog suca u negativnom smislu da bi naznačio dobrotu Božju: jer Bog nije kao nevaljali sudac u prispodobi: naprotiv, On je naš milostivi Otac i On nas štiti: kako On uvijek voli dati nam najbolje od stvari: i On nije nevezan za nas kao što je sudac sa udovicom. Sada, dakle, ako takav sudac kao što je ovaj u prispodobi je volan osvetiti udovicu zbog njenog neprestanog moljenja, koliko će više Bog koji je toliko čestit, tako dobar, i tako intimno povezan s nama osvetiti Svoju djecu koja Mu mole bez prestanka? Ako će nemoralni sudac osvetiti ženu zbog njenog neprestanog plakanja neće li Bog barem raditi zbog Njegovih vlastitih ljudi? Razlog zašto udovica na kraju dobiva sučev pristanak da ju osveti se može naći u njenom neprestanom moljenju. Ona ne može položiti nikakvu nadu u samog suca, znajući koliko je nemoralan i nevaljao je on. Opet mi moramo prepoznati da odgovor na našu molitvu Bogu dolazi ne samo zbog našeg neprestanog moljenja – koje bi samo trebalo biti dovoljno da zadobijemo ono za što smo molili – nego također zbog dobrote Božje. To je zašto Gospodin Isus zaključuje prispodobu pitajući: "A Bog svojim izabranima, da ne pomogne oko njihovih prava (neće li Bog osvetiti svoje izabrane?" Te tri riječi, "neće li Bog", naznačuju usporedbu. Utoliko koliko udovica ovisi samo na njeno neprestano moljenje kao način dobivanja ono za što moli nećemo li mi ptimiti ono što molimo zbog naše stalne molitve Bogu i zbog Njegove dobrote?

Udovica

Ova udovica nema nikoga na koga bi se oslonila. Sama riječ "udovica" dovoljno izdaje činjenicu njene izolacije. Muž o kojem je uvijek ovisila za življenje je mrtav. Ona je sada udovica. Ona istinsti služi kao dobar tip za nas kršćane u svijetu. Naš Gospodin Isus je već uzišao na nebo; tako da govoreći jednostavno s fizičkog gledišta, kršćani su bez oslonca kao bilo koja udovica. Učenje Mateja 5 otkriva bolne uvjete nas kršćana. Mi trebamo biti najblaži od svih, koji ne nude otpor bilo kakve vrste; i stoga, mi trpimo progonstvo i poniženje svugdje. Gospodin Isus i Njegovi apostoli nikada nisu učili vjernike da traže silu i položaj u ovom svijetu: umjesto toga, oni nas uče da budemo ponitni i niski prihvaćajući prkos i zlostavljanje ovog svijeta i odbijajući tvrditi bilo što prema pravu ili zakonu. Takva je pozicija kršćana i put koji je naš Gospodin Isus postavio za nas. Utoliko koliko je

Sin Božji morao umrijeti na križu bez ikakvog otpora ili mrmljanja, mogu li Njegovi učenici ikada očekivati bolje tretiranje od svijeta? U pogledu svega toga, udovica ovdje je uistinu dobra ilustracija nas kršćana u ovom vijeku.

Protivnik

Sada čak kako udovica ima svojeg protivnika tako i mi kršćani imamo našeg također. I naš protivnik je Sotona. Jer samo značenje riječi "Sotona" je "protivnik", što označuje neprijatelja: "vaš protivnik, đavao" (1. Petrova 5:8). Mi bismo trebali stoga jasno prepoznati tko je naš neprijatelj. Onda ćemo znati kako pristupiti našem sucu koji je Bog i optužiti našeg neprijatelja. Ako želimo ispitati korijen razloga za postojeće neprijateljstvo između nas i đavla naći ćemo da duga povijest leži iza toga. Da stavimo jednostavno, neprijateljstvo je počelo u Edenskom vrtu. Nakon čovjekovog pada, Bog je rekao: "Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. On će ti satrti glavu, a ti ćeš mu raniti petu." (Post 3:15). Utoliko koliko đavao povrijeđuje nas ljudska bića, Bog je postavio neprijateljstvo u naša srca također kao i u Sotonino srce.

Mi znamo da se ženin rod spomenut ovdje u Postanku odnosi na Gospodina Isusa Krista. On i đavao su vječno u neprijateljstvu. I to je nešto određeno od Boga samog. Mi koji vjerujemo u Gospodina Isusa stojimo na Gospodinovoj strani: prema tome, ne možemo nego smatrati Gospodinovog neprijatelja da je naš neprijatelj. Isto tako, Sotona neprijatelj našeg Gospodina nas neće olako proći a da nam se ne suprostavi. On smatra Gospodina Isusa svojim neprijateljem, tako da je primoran gledati na Gospodinove učenike kao svoje neprijatelje također. Ali oni koji nisu povjerovali u Gospodina Isusa su đavolja djeca (vidi Ivan 8:44), i prirodno đavao voli svoje vlastite. Ipak mi smo povjerovali i ujedinjeni smo s Gospodinom Isusom: stoga, mi ćemo zadobiti đavolju mržnju zbog njegove mržnje prema našem Gospodinu.

Takvo neprijateljstvo se produbljuje iz dana u dan. S obzirom da je neprijatelj tako jak i mi smo tako siromašni i napušteni kao što je udovica, on koristi sve svoje sile da nas potisne – uzrokujući veliki gubitak. Toliko smo propatili pod njegovim rukama da ne možemo prejako naglasiti koliko su kršćani danas zlostavljani od đavka. I ako ta zlodjela nisu osvećena, mi ćemo trpiti gubitak zauvijek. Koja šteta da su mnogi od Božje djece još nesvjesni Sotoninog potiskivanja.

Sotona i sveci

Kao što je protivnik zlo tretirao udovicu, tako đavao zlo tretira nas vjernike. Tko zna koliko smo propatili u njegovim rukama? Naravno, kada nas on progoni on niti pokazuje svoje vlastito ja niti djeluje izravno. Sva njegova djela su učinjena kroz ljude ili stvari. On nije usmjeren ka pokazivanju sebe, naprotivm on potiče ljude svijeta da djeluju za njega dok on sam upravlja u tajnosti. Kao što je đavao uzeo na sebe pokrivalo u obliku zmije u njegovom prvom djelovanju, tako će on tražiti da se pokrije svaki put kada djeluje danas. Dugujući njegovom skrivanju, Božja djeca su često zavarana u prepoznavanju njihvog pravog neprijatelja.

Nekad on oslabi tijela vjernika uzrokujući bolesti i bol (vidi Djela 10:38); opet vjernici mogu smatrati svoja stanja pod terminima samo higijene ili umora, bez shvaćanja da je đavao na djelu iza kulisa. Samo vezano uz to koliko mnogo kršćani pati u njegovim rukama!

Ponekad neprijatelj navodi ljude ovog svijeta da progone vjernike (vidi Otk 2:10), koji su stoga napadnuti od njihovih zajednica, prijatelja i članova obitelji. Opet oni misle da je to zbog ljudske mržnje prema Gospodinu; što oni ne shvaćaju je da đavao zaptavo potiče njihove napade. Ponekad zli djeluje u okoliko uplećući vjernike u poteškoće i opasnosti. Često on će stvoriti nerazumijevanje među kršćanima tako da razdvoji najdraže od prijatelja i uzrokuje mnogo slamanja srca i suza.

Ponekad neprijatelj sreže vjernikove materijalne zalihe, dovodeći ih do oskudice i čak do gladi. Opet u druga vremena on potiskuje njihov duh i čini ih da se osjećaju depresivnima, neodmornima i besciljnima. Ili može zadesiti volju vjernika, uzrokujući ih da izgube moć slobodnog odabira i stoga ne budu u mogućnosti da znaju što da učine. Ili on ubrizga neracionalan strah u srca vjernika. Ili Sotona natovari stvari na njih da ih premori, ili inače uzme im san da ih izmori. Ili ubrizga nečiste ili zbunjujuće misli u njihov um tako da oslabi njihovu otpornost ili se zamaskira u anđela svjetla da zavede i odvede vjernike u zabludu.

Jednostavno je nemoguće iscrpiti listu svih djela koja đavao čini. Ukratko, neprijatelj će učiniti bilo što što može uzrokovati vjernika da pati, bilo duhovno ili fizički, da padne u grijehe ili da zadobije gubitak ili štetu. Na nesreću, mnogi od Božje djece su nesvjesni Sotoninih djela kada pate u njihovim rukama. Što god se dogodi oni to pripisuju prirodnome, slučajnome i ljudskome – ne razlučujući koliko u mnogim prirodnim događajima postoji sotonski natprirodnog, kako u mnogim slučajnim epizodama se skriva đavolja smicalica i kako su u mnogim ljudskim djelovanjima uključena pakosna upravljanja neprijatelja.

Identificiraj neprijatelja

Najvažnija stvar pred nama je identificirati neprijatelja. Trebali bismo znati zasigurno tko je naš neprijatelj, tko je onaj koji nam zadaje mnogo patnje. Kako često pripisujemo naše patnje da su od ljudi. Ali Biblija nam govori da naša "borba nije protiv krvi i tijela, protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv upravitelja ovoga mračnog svijeta, protiv pakosnih duhova u zračnim visinama" (Ef 6:12). Stoga svaki put kada patimo pod čovječjim rukama, trebamo zapamtiti da iza tijela i krvi Sotona i njegove sile tame mogu biti tamo vrlo dobro upravljajući sve. Trebali bismo razlikovati što je prirodno i što je natprirodno. Trebali bismo biti tako izvježbani iznutra da dobijem znanje duhovnog područja tako da nijedno od Sotoninih sakrivenih djela ne može pobjeći našem promatranju.

Ako je takav slučaj, nećemo li prepoznati da ono što inače mstramo slučajnim ili prirodnim događajima može uključiti neprijateljeva djela iza kulisa? Trbali bismo spremno vidjeti da nas Sotona stvarno pokušava frustirati na svakom okretu i potinusti nas u svim stvarima. Koja šteta da smo već toliko propatili od njega u prošlosti bez znanja da je bio on tko je učinio da patimo. Sad dio najhitinijeg našeg djela danas je da uzgojimo srce mržnje prema Sotoni zbog njegove okrutnosti. Ne trebamo biti plašljivi, inače će naše neprijateljstvo prema Sotoni postati preduboko. Prije nego što postoji mogućnost nađe pobjede moramo održati u našem srcu neprijateljski stav prema njemu, ne želeći se više podložiti njegovom potiskivanju. Trebali bismo razumijeti da ono što smo prepatili u Sotoninim rukama je stvarno žalosno i mora biti osvećeno. On nema pravo zlostavljati nas, opet on to ipak čini. To je uistinu nepravda, žalost koja ne može ostati neosvećena.

Vapaj za osvetom

Sada nakon što je ta udovica mnogo propatila, ona dolazi sucu moleći za pravdu. To je nešto što bismo mi trebali naučiti činiti. Mi ne dolazimo zemaljskim sucima, nagovarajući ih da djeluju za nas. Ne, mi molimo našeg suca koji je nitko durgi nego naš Otac Bog u nebu. Oružje naše borbe nije tjelesno (2. Kor 10:4), stoga mi nećemo zaposliti naše zemaljske ili tjelesne načine protiv instrumenaza tijela i krvi korištenih od Sotone. Upravo suprotno, umjesto pokazivanja nestrpljivosti, ljutnje ili čak neprijateljstva prema njima, mi bismo ih trebali žaliti jer su samo Sotonini isntrumenti. Vidimo da u duhovnoj borbi oružje tijela je krajnje beskorisno. Ne samo da je beskorisno, nego tko ga god koristi će bez sumnje biti iznimke od Sotone.

Duhovno oružje postoji raznih vrtsa kao što nalazimo zabilježeno u Efežanima 6. Najučinkovitije među tima je oružje molitve, spomenuto u sithu 18. Istina, mi smo bez snage i stoga u nemogućnosti osvetiti sebe od našeg protivnika. Opet možemo moliti našem Bogu, moleći ga da nas osveti. Molitva je najbolje napadačko oružje protiv našeg neprijatelja. Kroz nju možemo očuvati našu liniju obrane netaknutu. Kroz molitvi možemo također napasti našeg neprijatelja i nanijeti veliki gubitak na njegovom planu, djelu i moći. Ta udovica je shvatila da kad bi se ona borila sa svojim protivnikom sama da ne bi pobjedila jer on, bivajući slaba udovica, ne bi se nikada mogla održati protiv moćnog nitkova kao što je on. Na isti način, ako se Božja djeca bore neovicno bez oslanjanaj, pomoću molitve, na Božju silu i povlače se da optuže neprijatelja i da mole Boga za osvetu, i oni će biti ozlijeđeni vatrenim strelama. U ovoj prispodobi Gospodin Isuss nas uči najbolji način da pobjedimo neprijatelja, koji je moliti dan i noć Bogu – moleći Ga da nas osveti od našeg neprijatelja osuđujući ga.

Molitva koja se odupire Sotoni

Biblija daje mnoge pomoću u toj stvari molitve protiv Sotone. Mi ćemo ispitati ovdje nekoliko od tih odlomaka tako da naučimo kako da ponudim otakvu molitvu.

Sjećamo se kako je u Postanku 3 Bog kaznio i prokleo đavla nakon njegovog prvog zlog djelovanja. U tom božanskom prokletstvu Bog je jasno pretkazao da že đavlova glava biti satrvena od Gospodina Isusa na križu. Prema tome, kada god patimo pod đavlovim rukama mi možemo uzeti prednost kazne koja mu je učinjena moleći: "O Bože, prokuni Sotonu nanovo tako da on ne može činiti što mu se sviđa. Ti si ga satro u Edenskom vrtu. Molim Te da ga prokuneš nanovo, stavljajući ga opet pod silu križa tako da ga imobiliziraš." Ono čega se đavao najviše boji je Božje prokletstvo. Čim Bog prokune, Sotona se ne usuđuje povrijediti nas.

Zabilježeno je u Marku 1 da kada je Gospodin Isusu izgonio dmeone On im nije dopustio da govore. Stoga kada Sotona koristi ljude da izgovore mnoge riječi nesporazuma ili nasilja, mi možemo moliti Gospodina da zatvori njegova usta i da mu ne dopusti da govori kroz njih. Ponekad dok propovijedamo evanđelje ili poučavamo ljude, mi možemo moliti Gospodina da zabrani đavlu da govori našem slušateljstvu tako da ih navede na sumnju ili da se odupiru riječi Božjoj. Mi se sjećamo priče o Danielu i lavljoj jami. Jedna molitva je doista učinkovita: "O Gospodine, zatvori lavlja usta, ne dozvoli mu da povrijedi Tvoje vlastite ljude."

Matej 12 nam proviđa drugu dobru riječ molitve od Gospodina: "Ili kako netko može provaliti u kuću jakoga i ugrabiti mu imanje, ako nije najprije svezao jakoga?? Istom tada može oplijeniti njegovu kuću." (s.29). Mi znamo da je jako čovjek na kojeg se Gospodin odnosi Sotona. Da bismo povjedili Sotonu moramo ga prvo svezati, tako ga imobilizirajući. Mi sami, naravno, nemamo snagu da svežemo jakog čovjeka i uzrokujemo da izgubi svoj uslobodu u opiranju našim djelima. Ali mi možemo moliti. U našoj molitvi mi možemo moliti Boga da sveže Sotonu i učini ga nemoćnim. Svaki put kada počinjemo posao, ako prvo svežemo Sotonu u molitvi naša pobjeda je osigurana. Mi bismo uvijek trebali moliti: "O Gospodine, sveži jakoga."

"Zato se pojavi Sin Božji da razori đavolska djela" (1. Ivanova 3:8). Čim razlučimo đavlova djela mi možemo moliti sljedeće: "O Bože, Tvoj Sin se pojavio da uništi đavolska djela. Kako Ti zahvaljujemo, jer On je uništio đavlova djela na križu. Ali đavao sada opet radi. Molim te uništi njegovo djelo u nama, uništi njegove manipulacije nad našim djelom, uništi njegove sprave u našem okruženju i uništi sva njegova djela." Kada molimo možemo moliti u skladu s trenutnom situacijom u kojoj se nalazimo. Ako primjetimo da Sotona djeluje u nama ili našoj obitelji ili na poslu ili u školi ili u narodu, možemo moliti Boga da uništi njegova djela u određenom području.

Juda bilježi riječ koji je Mihael arkanđeo izjavio Sotoni: "Gospodin neka te kazni (ukori)" (s.9). Nakon što je ta riječ bila izgovorena Sotona se nije usudio odupirati više. Mi možemo stoga koristiti istu riječ u našoj molitvi protiv njega. Mi molimo Gospodina da ukori neprijatelja. Mi bismo trebali znati da Gospodin uslišava takvu molitvu. Ako Ga molimo da ukori, On će ukoriti. Mi moramo također vjerovati da nakon što je Gospodin ukorio Sotoni, neprijatelj više nije u mogućnosti da se održi, jer se on boji Gospodinovog ukora. Kada je nap Gospodin ukorio vjetar i mora, ti su Ga elementi poslušali i odmah je vjetar prestao i more je postalo mirno. Njegov ukor proizvodi isti učinak na Sotonu.

U čitanju Psalama vidjet ćemo kako je učinkovit Gospodinov ukor! "Tada se pokazaše morske dubine i otkriše temelji zemlje pred tvojom prijetnjom (ukorom), Gospode, pred dahtanjem tvoje srdžbe." 18:16). "Pred tvojom prijetnjom, Bože Jakovljev, ukočiše se kola i konji." (76:7) "Oni koji ga spališe ognjem (Spaljen je ognjem, odrezan je), neka propadnu od srdžbe tvoga tvojega lica!" (80:17). "A na prijetnju se tvoju povukoše, od gormovnoga glasa tvojega uzmakoše." (104:7) "Zaprijeti Crvenom moru i ono presahnu, provede ih izmeđ morskih valova kao kroz pustinju." (106:9). Ti stihovi iz Pisma nam pokazuju silu Gospodnjeg ukora. Ako Gospodin ukori Sotonu, dotični se nikada ne može održati. Kada nas neprijatelj potiskuje, mi bismo trebali moliti Gospodina da ga ukori.

Pisano je u Mateju 16 da je zbog ljudske naklonosti Petar htio zaustaviti Gospodina Isusa od odlaska na križ. Gospodin ga je ukorio, govoreći: "Idi od mene, Sotono" (s. 23).

Kad god đavao koristi naše prijatelje ili rodbinu da nas omete – zbog ljudske naklonosti – od činjenja Božje volje, možemo moliti Gospodina da otjera Sotonu od nas.

U Mateju 6 zabilježeno je da nas Gospodin Isus uči moliti na ovaj način: "Oslobodi nas od zloga (s.13). S obzirom da ne znamo kada će nas zli doći napastovati, trebali bismo moliti tom riječi.

Naš Gospodin Isus, "svrgnuvši Poglavarstva i Vlasti,... javno ih izložio ruglu, pobijedivši ih (križem)" (Kol 2:15. Kad god vidimo đavlovu silu kako divlja trebali bismo stajati na tlu križa, moleći Gospodina da posrami đavla još jednom. Đavao je već propatio sramotu na križu, tako da, bazirano na njegovom prvom ponižavanju, možemo moliti Gospodina da ga posrami još jednom. Kada je đavao posramljen, on se ne usudi podignuti svoju glavu. Kako nas onda može napastovati opet? Stoga molimo: "O Gospodine, mi sada stojimo na temelju križa, moleći Te da opet posramiš đavla."

Trajanje molitve

Koliko bismo dugo trebali moliti takvu molitvu? Mi znamo da postoji mnogo molitava koje trebaju biti moljene samo jednom. Ali molitva koja napada Sotonu nema strah od bivanja previše. Svrha te prispodobe koju naš Gospodin daje je da "trebamo svagda moliti" (Luka 18:1). Taj sudac osvećuje udovicu ne zbog pravde niti zbog bilo kojeg drugog razloga nego zato što on ne može podnijeti njeno stalno dolaženje. Ne kaže li on sam: "Pomoći ću joj oko njezina prava; inače će mi napokon doći i udarit će me po licu (Osvetit ću ju, inače će me izmoriti njenim stalnim dolaženjem)"? Posljedično, ta vrsta molitve bi trebala biti prinošena bez prestnka. Takva molitva protiv protivnika nije samo da bude izgovorena u vremenima posebne potrebe, nego je da bude održavana kao stav i disana neprestano u duhu u obične dane kada je sve mirno. Gospodin Isus, u objašnjavanju njegove riječi te prispodobe, pita: "A Bog sojim izabranima koji dan i noć vape k njemu , da ne pomogne oko njihovih prava, da ih pusti da čekaju"? Ta vrsta molitve mora stoga biti moljena dan i noć bez prestanka. Mi bismo trebali optuživati našeg neprijatelja pred Bogom neprestano, s obzirom da nam je

rečeno u Otkrivenjeu 12 da Sotona "tuži (braću) pred našim Bogom dan i noć" (s.10). Ako on tuži nas dan i noć, ne bismo li i mi trebati tužiti njega dan i noć?

To je prava osveta: kako đavao tretira nas, tako bismo mi trebali tretirati njega. Vapaj te udovice je nastavljen dok protivnik nije osuđen i kažnjen i dok ona nije bila osvećena od svoje žalosti. Dok god postoji slijedeći dan u kojem Sotona uzurpira svijet i tako dugo dok nije zatvoren u bezdan ili zbačen u ognjeno jezero, nećemo prestati od moljenja protiv njega. Ne dok nas Bog ne osveti i dok Sotona uistinu ne bude pao kao munja s neba naša molitva ne bi trebala doći kraju. Kolika je Božja želja da mi pokažemo dublju mržnju prema đavlu. Nismo li dovoljno patili od njega?!? On je pokazao neprijateljstvo protiv nas na svakom koraku našeg puta, on je uzrokovao da grozno patimo oboje u tijelu i duhu; zašto, onda, trpimo njegovo progonstvo bez govora ili molitve? Zašto nismo ustali da ga optužimo pred našim Bogom riječima molitve? Trebali bitmo tražiti osvetu. Zašto stalno ne prilazimo Bogu i optužujemo našeg neprijatelja, tako otpuštajući dugo potiskivano ogorčenje? Gospodin Isus nas zove danas da se suprotstavimo đavlu molitvom.

Učinak molitve

Koji je učinak takve molitve? Njen učinak je viđen u dva različita vremena. Prvi je učinak odmah. Svaki put kada je neprijatelj optužen on je još jednom ograničen od Boga od povređivanja nas. Iako se nakon proteka vremena on može vratiti, ipak za vrijeme perioda u kojem je optužen, on se ne usuđuje učiniti ikakvo nasilje: jer svaki put kada proklamiramo pobjedu križa, ta pobjeda posraje stvarna nama još jednom. Svaki put kada molimo protiv neprijatelja, njegovo djelo je opet uništeno od Gospodina i on sam je ukoren nanovo od Gospodina.

Ako molimo još jednom Sotona će trpiti još jedan gubitak. Dok Bog uslišava našu molitvu još jednom, Sotonin profit je orobljen još jednom.

Opet taj učinak ide iznad onog odmah. Gospodin Isus polaže naglasak ovdje na krajnju osvetu. Dok molimo sad i opet, Gospodin ukorava i uništava đavla opet i opet. Ali to još nije kranje, to jest, nije jednom zauvijek: jer đavao je samo privremeno ograničen; on još uvijek mora patiti posljedicu kranjeg poraza. " A Bog svojim izabranima, koji dan i noć vape k njemu, da ne pomogne oko njihovih prava," pita Gospodin, "da ih pusti da čekaju." To se odnosi na Sotonino kranje uništenje. Mi znamo kako će neprijatelj biti zatvoren u bezdan za vrijeme tisućgodišnjeg kraljevstva. Nakon toga on će biti zbačen od našeg Gospodina Isusa u ognjeno jezero. Onda je krajnja osveta vjernika. Iz tog razloga, kršćani

danas bi trebali nuditi mnogo molitve protiv đavla, da bi njihove žalosti mogle biti zauvijek osvećene. Sada je vrijeme Božje strpljivosti. Iako On uslišava molitve vjernika i ograničava đavolja djela. On ipak nije potpuno zbacio đavla van da bi mu učinio nemogućim za nas napastuje.

Stoga to je također vrijeme za vjernike da mole da bi požurili svitanje tog dana. U tom pogledu, naša molitva bi se činila da ima učinak ubrzavanja Božjeg djelovanja. Da udovica nije stalno molila, tko zna bi li ju sudac ikada osvetio od njenog protivnika. Njeno konstantno moljenje je ubrzalo dan njene osvete. Mi danas moramo učiniti jednako: "Kažem vam," kaže Gospodin, "brzo će im pribaviti pravo." Činilo bi se kao da Gospodin ovdje naznačuje da je brzina Božjeg djela odlučena učestalošću naše molitve. Ako uvijek optužujemo đavla u molitvi, Bog će nas osvetiti brzo. Kada Gospodin Isus dođe ponvno, On će izbaciti Sotonu s neca tako da mu uskrati svu njegovu silu. Molitva koja optužuje sotonu će ubrzati dan Gospodinovog povratka.

Djeluj zajedno s Bogom

Često razmišljamo kako Bog čini sve prema Svojoj volji. To je bez sumnje točno. Ipak, to je samo jedna strana istine, ne cijela istina. Bog radi prema Svojoj volji – to je sigurno Njegov princip; ali kada On stvarno želi djelovati On uvijek čeka na Svoju djecu da izraze svoju naklonost s njegovom voljom kroz molitvu prije nego što On učini išta.

Kako Bog treba ljude da djeluju zajedno s Njim. On stvarno ima Svoju vlastitu volju, opet On čeka da ljudi mole u skladu s Njegovom voljom. Onda će On brzo postići djelo Njegove odlučene volje. Bez molitve Njegove djece, koja ukazuje njegovo djelovanje zajedno s Njim On neće djelovati sam što On želi učiniti. Uništiti đavla je Božja namjera. Da osveti vjernike je bez sumnje Njegova volja. Ipak, On čeka na molitvu Svoje djece. Baš kao što sudac u prispodobi ne bi osvetio udovicu da nije stalno dolazila i molila za svoj slučaj, tako Bog danas neće osvetiti vjernike brzo ako oni ne mole protiv Sotone. Mi ne znamo točno zašto je to tako i opet znamo koliko Bog voli da Njegovi ljudi rade zajedno s Njim. Prirodno, tužba mora biti bazirana na činjenici. Ali dok su vjernici zlostavljani od Sotone, oni ga mogu tužiti pred Bogom zbog zlostavljanja koje su primili. I to će ga usmrtiti.

Posljednji dani

Kada je Gospdin Isus završio govorenje prispodobe, zaključio je s krajnjom riječju: "Ali kad dođe Sin Čovječji, hoće li naći vjeru na zemlji?" Sudeći po ovoj izjavi: činilo bi se kao da u vrijeme Njegovoh+g skorog povratka, će biti veliki manjak ove vrste molitve među Njegovim vlastitim ljudima. Oni ne mole takve molitve jer nemaju vjere. Oni nagađaju da je prevelika i preteška stvar izbaciti Sotonu s neba u bezdan i onda u ognjeno jezero. S obzirom da obećanje da "će Bog mira satrti uskoro Sotonu pod vašim nogama" (Rim 16:20) još mora biti ispunjeno nakon dvadeset stoljeća, kako mogu očekivati da će Bog dokrajčiti Sotonu kroz moju molitvu? Što Gospodin Isus misli Svojom riječju je da u vrijeme Njegovog skorog povratka ljudima će faliti vjera u molitvi o toj stvari. Ipak, posljednji dani su vrijeme kada bismo trebali moliti. Možemo li mi biti onih nekoliko vjernih koji će u danima kada je takva molitva tako rijetka, ponuditi molitve protiv đavla tako da uzrokujemo da izgubi poziciju i silu? Mi znamo da će u posljednje dane Sotona i njegovi zli duhovi biti iznimno aktivni u svojem djelovanju. Stoga, moramo moliti više nego ikad protiv njega i zbaciti njegovu vladavinu. Govoreći istinito, nema većeg djela koje bi Božja djeca mogla učiniti danas nego ovo djelo. Tko je voljan moliti protiv Sotone zbog Boga i sebe?

"Gospode, optuži one koji me optužuju! Udari one koji me udaraju! Prihvati oružje i štit! Digni se i pomozi mi! Zavitlaj koplje i sulicu protiv mojih progonitelja! Reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje!" Nek se smeti i posrame koji rade o glavi (traže dušu)! Nek odstupe i posrame se koji mi smišljaju propast! Nek budu kao pljeva na vjetru! Gospodnji anđeo nek ih rastjera! Nek njihov put bude taman i klizav! Gospodnji anđeo nek ih progoni! Bez povoda potajnu su mi namjestili svoju zamku. Bez razloga mi iskopaše jamu.... Probudi se i ustani da me na sudu braniš, Gospode moj i Bože moj, obrani moje pravo!" Ps 35:1-7,23).

6 Neke smjernice za molitvu

Prvo, je li nam Bog dao dovoljnu proviziju za molitvu? Da, Bog nam je dao dovoljnu proviziju u Svojem Sinu po Svetom Duhu. Bez takve adekvatne provizije mi bismo se mogli povući od naše privilegije i dužnosti molitve. Ali hvala Gospodinu, On nas je osposobio svim dobrim uvjetima za približavanje Njemu i življenje pred Njim. Možemo zbrojiti Njegovu proviziju u dvije riječi: povjerenje i pomoć.

Razmotrimo prvo "povjerenje". Povjerenje znači imati mogućnost da mu povjerimo, smjelost da se oslonimo na, puna osiguranje da ovisimo, i tako dalje. To stvarno uključuje mnogo toga. Duh povjerenja je najvažniji u molitvi i u cijelom kršćanskom životu. Ako se naš odnos s Gospodinom stalno koleba – s našim

nemanjem niti sigurnosti niti povjerenja – naš cijeli život će biti fatalno povrijeđen. Pogledajmo slijedeće odlomke iz Biblije:

"Imamo dakle, braćo, osiguran (smjelost) ulazak u svetište krvlju Isusa koji nam je otvorio put novi i živi zavjesom... Imamo i velikoga svećenika... pristupajmo istinitim srcem u punini vjere..." (Heb 10:19-22). "Po njemu smo zadobili i pristup ovoj milosti u kojoj stojimo" (Rim 5:2). "Jer po njemu imamo jedni i drugi pritup k Ocu u jednom Duhu." (Ef 2:18). "U njemu puni pouzdanja i po vjeri u njega imamo slobodan (smjelost) pristup u nadi." (Ef 3:12)

Istinsko povjerenje mora biti temeljeno na jednom faktoru, koji je sam Krist. Mi imamo potpunu privilegiju da se približimo Bogu jer je sam Krist ta privilegija koju imamo. To je božja provizija. U Kristovo ime možemo doći Ocu bilo kad i bilo gdje. Mi nikada ne pristupamo Ocu u naše ime ili u našem stanju jer to je jednostavno nemoguće. Mi dolazimo Ocu u samo u ime Sina.

Izjavljeno je u Efežanima 3:12 da u Kristu Isusu našem Gospodinu imamo smjelost i pristup u pouzdanju po našoj vjeri u Njega. Mi ne dolazimo Bogu donoseći našu "bezvrijednost" Njemu, nego radije, Krist uzima našu ruku i vodi nas Ocu. On uvodi u prisutnost Božju sve koji su očišćeni krvlju kao one koji su uzdignuti od mrtvih, jer smo mi odjenuti "Njime" kao naš plašt pravednosti. Stoga naše povjerenje je sam Krist.

Slijedeće, razmotrimo riječ "pomoć". Blaženi su oni koji se mogu približiti Bogu sa smjelošću i povjerenjem! Posjedujući tako visoku privilegiju, mi ipak osjećamo tako mnogo naše nemogućnosti, slabosti i ludosti da ne znamo kako moliti. Kako dobro može biti ako znamo i iskusimo pomoć Svetog Duha ovdje.

"A tako nam i Duh pomaže u našoj slabosti; jer ne znamo za što ćemo se moliti kako treba. Nego sam Duh posreduje za nas neiskazanim uzdisanjem. A onaj koji ispituje srca, zna što je želja Duha, jer po Božjoj volji posreduje za svete." (Rim 8:26,27). Naša slabost je najlakše iskazana u molitvi. Ništa u duhovnom području ne otkriva našu slabost više nego ta aktivnost. Mi smo svi svjesni velike poteškoće koju su učenici iskusili u molitvi u Getsemanskom vrtu. Nisu mogli bdjeti i moliti. Opet, hvala Bogu, mi imamo svemogućeg Svetog Duha da nam pomogne. Moramo se osloniti na unutarnje prebivanje Svetog Duha, koji djeluje unutar nas s moći, jer On je naša pomoć u vremenima bolesti i neukosti. Iako ne znamo kako moliti, ipak, unutarnje prebivanje Svetog Duha koji sam zna volju Božju, će nas naučiti da molimo u skladu s umom Božjim. Nadalje, On će dati značenje našem zajedništvu s Bogom i stoga će nas voditi u realnost zajedništva.

Kada molimo, stoga, neka ovisimo o Kristu u kojeg vjerujemo i Svetom Duhu koji je naša pomoć.

Drugo, Zašto se Sotona pokušava oduprijeti molitvi? Sotona je odlučan da sreže naše zajedništvo s nebom: posljedično, on je voljan da plati bilo koju cijenu da omete istinsku molitvu. Budimo uvijek svjesni te činjenice da on uporno napada molitve crkve kao i vjernika. Ako uspije u napadu na molitvu on zna da može počivati u miru. Mi moramo stoga biti na opezu i čuvati se protiv neprijatelja, posebno kada idemo moliti.

U bavljenju sa Sotonskim napadom trebamo obratiti osobitu pozornost na slijedeća područja:

1. Sotona će napasti naše povjerenje u Gospodina.. On zna da ako nas može učiniti da se osjećamo bezvrijednima, nesposobnima, i da gubimo naše povjerenje u Gospodina, on će oduzeti naše srce za molitvu.

2. Ponekad on također napada naše tijelo, čak i naše misli, živce, ili druge aspekte vezane uz naše tijelo. Kada se osjećamo umornima – i bez snage – mi ne volimo moliti. Čuvajmo se protiv tih i pobjedimo ih. Što se tiče ostalih stvari koje su iznad naše kontrole, Gospodin će biti odgovoran.

3. Pnekad đavao će napasti naše dogovoreno vrijeme molitve, oboje privatno i u crkvi. Mnogi su to iskusili. Kako je suptilan neprijatelj. Ako ne može uspjeti u imanju našeg vremena molitve potpuno zauzetog drugim stvarima, on će se pobrinuti da nemamo stvarnu molitvu u to vrijeme. Često smo u mogućnosti održati vrijeme molitve, ali nam fali život molitve.

4. Ponekad Sotona napada naše stalno zajedništvo s Gospodinom stvarajući teški smetajući omotač između nas i Gospodina tako da ne možemo napraviti kontakt. Čini se kao da nas misteriozna magla razdvaja od Gospodina.

5. Na kraju, on nas smjera gurnuti u tamu tako da ne vidimo potrebu molitve. On će stalno ometati našu pozornost prema drugim stvarima, tako povrijeđujući naš molitveni život. Neka nikada ne padnemo u njegovu zamku. Trebali bismo gledati Gospodina, skupiti mnogo materijala za molitvu, i pridati mnogo pozornosti Božjim interesima i potrebama. Naša odgovornost u molitvi nije mala stvar – stoga bdijmo i molimo.

Treće, Osim osobne molitve, koju još vrstu molitve moramo pohađati, u skladu s rječju Božjom? Moramo imati zajedničku molitvu, koja je molitva crkve.

Kada govorimo o molitvi crkve nismo manje zabrinuti privatnom molitvom niti osjećamo manje važnost osobne molitve. Opet vidimo da je pravilo u kraljevstvu Božjem da što je jedna osoba u nemogućnosti učiniti u određenim stvarima treba biti učinjeno kroz zajedničku pomoć. Posebno u pitanju molitve, postoji potreba zajedništva. Svi koji blisko slijede Gospodina često vide potrebu za moljenjem s drugim vjernicima. Svo vrijeme oni osjećaju nedovoljnost njihove vlastite molitve. Posebno u moljenju takvih ogromnih tema kao što je kraljevstvo Božje, zahtjeva snagu cijele crkve. "Moja kuća," kaže Gospodin, "neka se zove kuća molitve" (Mt 21:13). Čemu mi možemo dodati, "Mi smo njegova kuća" (Heb3:6).

"Nadalje vam kažem," izjavljuje Gospodin, "Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, moj nebeski Otac će im dati. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam ja među njima." (Mt 18:19,20). Oboje činjenica i iskutstvo nam kažu da je porcija Krista veća u skuljanju vjernika u Gospodinovo ime nego u svakom individualcu, jer Gospodin je usred crkve dok ne može biti usred indivdualca (nema "usred" individualcu jer je Gospodin u individualcu. Ta porcija Krista usred je što jedna osoba ne može imati individualno). Kada smo istinski skupljeni u Gospodinu, koilko više osjećamo rasprostranjenost horizonta u molitvi, koliko smo više osnaženi u molitvenom ratovanju. Nadalje, često iskusimo na molitvenom sastanku otkrivenje Božjeg uma nama po Svetom Duhu koji nam daje breme kao i izgovor u molitvi. Bez sumnje postoje mnoge stvari koje možemo reći o molitvi u crkvi", ali možda bismo trebali stati ovdje i jednostavno reći jednu važnu riječ: da molitva crkve nikada ne može biti zamjena za privatnu molitvu, iako u isto vrijeme bi trebalo biti zamjećeno da osobna molitva stalno pada iza molitve crkve i nikada ju ne može dostići.

Četvrto, Koji su razni aspekti u djelu molitve koji trebaju pozornost? Jako malo stvari zahtjeva našu pozornost u djelu molitve, među njima su sljedeće:

1. Zajedništvo s Gospodinom u svim stvarima. Trebali bismo donijeti sve u našem životu Gospodinu, jer nema ništa obično ili nevažno u kršćanskom životu. Imati zajedništvo s Gospodinom u svim stvarima bi trebala biti naša dnevna prirodna navika (vidi Fil 4:6).

2. Moli i nastavi moliti, jer Gospodin uživa u tome da Ga njegovi ljudi mole. On je bogati Davaoc; stoga On želi ljude da mole: "Ako li kome od vas nedostaje... neka ište u Boga koji daje svima obilato, bez prigovora, i dat će mu se . Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa" (Jakov 1:5,6). "Nemate jer ne molite. Molite, a ne primate, jer zlo molite da u svojim

nasladama potrošite." (Jakov 4:2,3). Moljenje uključuje povjerenje i želju. Ako je motiv našeg moljenja čist, nema ništa bolje.

3. Meditiraj i posreduj. Mi stojimo pred Gospodinom da molimo za druge ljude. Zapravo to je zajedništvo s Gospodinom u Njegovoj velikosvećeničkoj službi. Kako On sam posreduje bez prestanka za svoje ljude i njihove potrebe (Heb 7:25; prov. Kol 4:12).

4. Moli uvijek. U govorenju o molitvi sa salijetanjem prvo se moramo riješiti nepravilnog koncepta koji drži da je naš Bog vrlo nevoljan da odgovori na molitvu. Moliti sa ustrajnošću jednostavno znači da jasno prepoznavši Božju potrebu, nastavljaš moliti. Zašto Gospodin ne odgovara odmah? Zašto bi dani Njegove tišine bili produženi? Ovdje su najmanje dva razloga: (a) da Bog treba punu reakciju od Svojih ljudi što se tiče stvari za koju se brine i za koju je duboko zainteresiran; i (b) da je ponekad takva stalna zbog određene vrste potrebe ili okoline – zbog uporišta koja Sotona gradi, intenzivnije molitve su potrebne da ih unište (vidi Mt 7:7,8; Marko 9:28,29).

5. Izvršna molitva. Dok smo ujedinjeni s Gospodinom koji sjedi na prijestolju (jer On je Gospodin svega), možemo moliti u Njegovo ime koje je iznad svih imena (Fil 2:9).

6. Molitveno ratovanje. Kroz molitvu mi uzdižemo pobjedu križa u bavljenju svim stvarima. Kretanje molitve slijedi pobjedu Gospodina (vidi Ef 6:10-20).

7. Molitva vjere. Pod određenim okolnostima Sveti Duh nam udjeljuje vrstu unutarnje sigurnosti, uzrokujući da znamo volju Božju. Tako ćemo odmah vidjeti našu molitvu osiguranu (vidi Djela 9:40).

8. Molitveno breme. Molitva je vrsta borbe u duhovnom rođenju koja ulazi u zajedništvo s patnjama Kristovim, sa srcem Oca, i uzdisanjem Svetog Duha – do dana slave (vidi Gal 4:19).

Peto, Što je središnji cilj molitve? Bog želi imati slavnu crkvu. Središnja svrha molitve je da pripremi Kristu slavnu crkvu koja Mu je suobličena. To je otkrivenje cijele Biblije. To je središnja Božja misao. Moramo obratiti posebnu pažnju tome, jer to je želja samog Gospodina također. Prije nego što je bio razapet, On je izrazio tu misao u Njegovoj velikoj posredničkoj molitvi zabilježenoj u Ivanu 17. U Pavlovim poslanicama to željno srce je najočitije. To ne predlaže, ipak, da treba biti manje molitve za druge stvari. Samo služi da da središnji fokus na sve vrste

ponuđene molitve. Imajući taj cilj u umu, naše druge molitve će biti uzdignute na viši nivo. Ako vidimo da je propovijedanje evanđelja više nego uzrokovanje da ljudi dođu iz smrti u život nego također i središnje da dovede ljude u vječno, divno jedinstvo sa slavnim Kristom, ona naša posrednička molitva za svijet može samo porasti, a ne opasti. Nadalje, velika potreba danas je dopustiti svijetu da vidi Kristovu slavu kroz Njegovu crkvu. Po sili Svetog Duha crkva bi trebala utisnuti svijetu činjenicu da je ona uistinu kanal blagoslova svijetu.

Na kraju, odlučna volja Božja je da bismo trebali imati inteligentnije i intimnije zajedništvo s Njim. On nas želi – Njegove mnoge sinove – da Mu dođemo u Njegovom ljubljenom Sinu našem Gospodinu Isusu Kristu. On želi mnoge svećenike da se pridruže jednom velikom Velikom Svećeniku (On koji "svagda živi da ih zagovara") u djelu posredovanja. "učinio nas (je) kraljevstvom i svećenicima Bogu i svojemu Ocu" (Otk 1:6). "A vi ste...kraljevsko svećenstvo" (1. Petrova 2:9).

7 Sotonine taktike iscrpljivanja

On će govoriti drske govore protiv Svevišnjega i gledat će da potamani svece Svevišnjega. (Dan 7:25)

Sotona ima djelo koje je napadanje Božje djece. Njegov napad ne mora doći iznenada, često dolazi postepeno i polako. Daniel 7:25 spominje kako će Sotona potamaniti (iscrpiti) svece Svevišnjega. Sotona ima zapravo plan protiv svetaca Svevišnjega, koji je da ih iscrpi. Stoga jasno prepoznajmo da Sotonino djelo u životima Božje djece često nije prepoznatljivo jer je njegovo djelovanje polako da ih iscrpi.

Koje je značenje izraza "iscrpiti"? U sebi ima zamisao smanjivanja malo ovu minuti, onda daljnjeg smanjivanja slijedeću minutu. Smanji malo danas i smanji malo sutra. Stoga iscrpljivanje je skoro neprimjetno; ipak je smanjivanje. Iscrpljivanje je teško aktivnost koje je osoba svjesna, opak krajnji rezultat je da ništa ne preostane. Stoga taj princip Sotoninog djelovanja u životima Božje djece je da ih iscrpi dok nisu potpuno iscrpljeni. On će te iscrpiti malo danas i onda malo slijedeći dan. On će učiniti da patiš malo sada i onda još malo kasnije. Možeš misliti da je to nešto beznačajno, ipak Sotona zna da je poslijedica takvog izmaranja da izmori sveca potpuno.

Iz tog razloga Biblija naznačuje da "ljubav će ohladnjeti kod mnogih" (Mt 24:12) što znači postepeno hladnjenje. Također spominje kako je određena ropkinja, imajući vračarskog duha i vikala za Pavlom i njegovim kolegama mnogo dana (vidi Djela 16:17,18). Nadalje, Prismo bilježi da kada se Feliks nadao da će mu Pavao dati novac slao po Pavla češće i s njim razgovarao (Djela 24:26). I Stari Zavjet opisuje kako je Dalila svaki dan dodijavala Samsonu svojim riječima i tako ga mučila da mu je život (duša) bio ogorčen (Suci 16:16). Tako će Sotona postepeno i kroz mnogo danaiscrpiti Božju djecu. "Zli dan" o kojem se govori u Efežanima 6:13 se odnosi na iscrpljujuće Sotonine taktike. Moramo moliti Boga da nam otvori oči da možemo razlučiti kako bi nas Sotona iscrpio i kako se trebamo boriti protiv njegovih taktika iscrpljivanja.

Iscrpljivanje fizičkog tijela

Posebno u odnosu na ljudsko tijelo, lako možemo vidjeti kako neprijatelj iscrpljuje Božju djecu. Dva primjera dolaze na um; udaranje Jobova tijela (Job 2:7,8) i trn u Pavlovom tijelu (2. Kor 12:7). To su klasični slučajevi Sotoninog iscrpljivanja ljudskih tijela. Jako malo kršćanan iskusi bolest i slabljenje njihovog tijela nakon što su spašeni, dok su prije toga bili zdravi. Neka Gospodin otvori naše oči da uočimo da postoji onaj koji smjera protiv Božje djece cijelo vrijeme, a taj je Sotona. U vezi s tim, trebali bismo istaknuti koliko Gospodinovih sluga, prije nego što su pošli propovijedati evanđelje su bili dobrog zdravlja, ali nakon što su otišli raditi za Gospodina njihovo je zdravlje palo u kratkom periodu od tri do pet godina. To je neprijateljevo iscrpljivanje svetaca Svevišnjega. On čini da Božje dijete jede malo manje danas i spava malo manje sutra. On uzrokuje da se osjeća malo umornijim danas i malo umornijim sutra. Tako dodajući malo po malo kroz vrijeme, vjernikovo zdravlje konačno postaje potpuno uzdrmano. Takvo je Sotonino djelovanje.

Iscrpljivanje čovjekovog srca

Ne samo da djeluje na tijelu, Sotona djeluje i u ljudskom srcu. Nakon što prvo povjerujete u Gospodina možete se osjećati vrlo sretni, radosni i mirni. Ali ako niste na oprezu – bivajući neuki o onome što neprijatelj može učiniti – naći ćete se jednog dana misteriozno neprijatno. Osjećate se malo nespokojnima danas, malo nesretnima sutra i malo depresivnima dan iza toga. Malo po malo, vaš mir je potpuno izgubljen, vaša radost je potpuno nestala. To je način na koji vas đavao isrpljuje do stanja umora i očaja.

Iscrpljivanje duhovnog života

Sotna iscrpljuje također vaš duhovni život. On će oduzeti vaš molitveni život malo po malo i uzrokovati da vjerujete Bogu manje i manje i sebi više i više, malo po malo. On će učiniti da se osjećate malo pametnijima nego prije. Korak po korak zavedeni ste da se oslanjate više na vaš vlastiti dar, i korak po korak vaše je srce zavedeno od Gospodina. Sad kad bi Sotona napao Božju djecu s većom snagom odjednom, oni bi znali kako se oduprijeti neprijatelju jer bi odmah prepoznali njegovo djelo. Što je tako pakosno suptilno o Sotoni je da on ne napada velikim napadom, umesto toga, on će uposliti taktike iscrpljivanja svetaca kroz produženi period vremena, tako uzokujući da Božja djeca izgube i otpadnu malo po malo. On koristi tu metodu postepenosti da iscrpi Božje ljude.

Iscrpljivanje našeg vrmena

Sotona će također iscrpiti naše vrijeme. Feliks je često dozivao Pavla i razgovarao s njim. Nakon dvije godine razgovora sa silnimi nadarenim apostolom, on je još ostao nespašen. To je neprijateljeva sprava da iscrpi ljude. Danas, Pavao je pozvan da razgovara bez ikakvog rezultata; sutra on je opet pozvan na razgovor; još uvijek bez rezultata; i dan nakon on je još jedno pozvan na razgovor; i opet, bez ikakvog rezultata. Pavao je bio zadobiven da se uključi u "besplodni" posao cijele dvije godine. Kako neprijatelj iscrpljuje čovjekovo vrijeme i energiju?

Ako Božja djeca ne razlučuju Sotoninu pakost mogu lako pasti u njegovu zamku. Kako moramo otkupljivati svoje vrijeme i brojati svaki sat. Moramo se oduprijeti Sotoni od iscrpljivanja našeg vremena i moramo se održati pred njim od toga da uzrokuje da činimo djela koja neće imati rezultata.

Iscrpljivanje Samsonovog posvećenja

Samson je imao padove, ali nije trebao izgubiti svoje posvećenje niti svoje svjedočanstvo odvojenja. Jer gubitak posvećenja znači gubitak sile, a gubitak svjedočanstva znači gubitak Božje pristunosti. Samson je bio nazirej Božji, onaj koji je bio posvećen Bogu. Satan je znao da izvor sile tog čovjeka leži u njegovom posvećenju. Stoga da bi dotaknuo izvor Samsonovog života on je morao oduzeti njegovo posvećenje. Kako je to učinio? Upotrijebio je ženu Dalilu, koja je "svaki dan dodijavala "Samsonu" sa svojim riječima i tako ga mučila da mu je život bio ogorčen, otvori joj cijelo svoje srce" (Suci 16:16,17). Stoga je Samson otkrio tajnu njegove sile. I posljedično, pao je u Sotoninu klopku: izgubio je svoje posvećenje, silu, svjedočanstvo odvojenja i Božju prisutnost. Takvo "dnevno dodijavanje" je učinjeno od neprijatelja.

Ako su nam oči otovrene od Boga moći ćemo bidjeti da kada Sotona iscrpljuje ljude on upotrebljava sve vrste načina. On iscrpljuje tijelo, čovječje srce i čovjekov duhovni život. On ne napada nasilno: on izmara polako. Moramo se stoga paziti protiv Sotoninih taktika iscrpljivanja. Ne smijemo mu dopustiti da nas iscrpi. Umjesto toga ćemo mu se oduprijeti na svakom koraku.

Moramo prezirati Sotonine taktike iscrpljivanja

Kada je Pavao propovijedao u Makedoniji sreo je oređenu ropkinju koja je imala vračarskog duha. Slijedila ga je i vikala govoreći "Ovi su ljudi sluge Boga Sveišnjega koji vam navješćuju put spasenja." Činila je to mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i reče duhu "Zapovijedam ti, u ime Isusa Krista, da izađeš iz nje." I izađe u taj čas. (vidi Djela 16:16-18). U duhovnom području trebamo imati takvo preziranje kao što je Pavao pokazao ovdje. Ne trebamo prezirati ljude nego zle duhove. Pavao je zasigurno mrzio zle duhove, ali ne ropkinju. Zapovijedio je duhu da izađe iz nje. T toj stvari, tretirao je ropkinju kao treću osobu. Imajmo tu vrstu prijezira kad god đavao iscrpljuje ljude.

Ako stvarno znaš kako to Sotona pokušava iscrpiti, moliti ćeš Boga da ti da tu vrstu prijezira – koji je da mrziš Sotonu i budeš ljut na njega! Mnogi znaju kako se naljutiti na ljude, ali vrlo čudno ne znaju kako se naljutiti na Sotonu. Kada ih ljudi živciraju oni će biti bačeni u ljutnju, ali nisu svjesni kako ih neprijatelj iscrpljuje. Dan za danom Pavao je bio iscrpljivan od Sotone dok nije bio tako očajan da je otvori osvoja usta da se odupre zlom duhu i stoga je duh napustio ropkinju. Stoga nemoj šutiti cijelo vrijeme. Neka glas bude podignut u oduprianju. Kad bi Božja djeca postala ljuta na đavla vikali bismo Haleluja. Kako divno! Kako su jadni neki koji su tako slabi da dopuštaju neprijatelju da ih iscrpljuje cijelo vrijeme. Božja djeca bi trebala biti ljuta na Sotonu i prezirati ga. Bivajući ljuti i pokazujući zgražanje oni prestaju iskušavati iscrpljivanje neprijatelja.

Kako često dok si iscrpljen od Sotone šutiš, strpljivo podnoseći i tiho pateći dok se ne osjetiš tako gnusno u sebi i postaneš tako ljut da izjaviš: "Suprotstavljam se tome. Ne želim više to!" Samo govreći to, samo bivajući ljut zbog toga, ti si oslobođen i proces iscrpljivanja završava. Božja dejca bi se stoga trebala podignuti da odbace i ukore neprijatelja. Neki ljudi ne uspijevaju biti oslobođeni jer još imaju "snage" da izdrže. Osoba koja nastavlja s izdržavanjem Sotonskog iscrpljivanja i rušenja, dozvoljavajući đavlu da troši njegovu energiju, njegovu radost i njegov duhovni život, je pala u neprijateljevu pakost. Budimo jasni, naravno, da ne bismo trebali biti ljuti na ljude koji su korišteni od Sotone, naprotiv, trebali bismo biti strpljivi s njima, čak ih ljubeći. Ali se moramo suprotstaviti i oduprijeti skrivenoj Sotoninoj uroti. Ako se održimo pred onim što on čini, uskoro ćemo biti oslobođeni.

Sila da se odupremo zlomu dolazi od razlučivanja pritiska. Brojni vjernici, kada su manipulirani ili napadnuti se održe i odupru mu se; ali ne nalaze snagu u sebi. To

je zato što ne uspijevaju vidjeti Sotonin pritisak. Iako se odupru, čini se da nemaju snage da podignu svoj glas protiv neprijatelja. Možeš li mu se oduprijeti ili ne ovisi o tome koliko ga prezireš. Ako nisi jako iživciran njime, tvoje riječi njemu će nestati u zraku. Ali ako si stvarno očajan, postaješ ljut na njega. Ta ljutnja postaje tvoja sila. Dok otvaraš svoja usta uzrokuješ da on pobjegne.

Takav prijezir dolazi od otkrivenja. Jer shvaćaš kako te đavao nastavlja iscrpljivati, ti mu se odupireš. Trenutak kad to vidiš, Sotona zna da je njegova taktika otkrivena i njegova nada izgubljena. Neka nam se Bog uistinu smiluje da možemo prepoznati Sotonino djelo iscrpljivanja. Shvatimo da ako strpljivo podnosimo, Sotonino djelo će zasigurno nastaviti: ali ako smo bijesni, on će nas odmah ostaviti. Razumijmo da nijedan način odupiranja nema koristi ako ne izgovorimo da se odupremo, i onda ćemo vidjeti da je Sotona prisiljen da se povuče. Ako jednog dana prepoznamo što Sotona čini – da on sve planira – trebali bismo smjelo ustati i izjaviti: "Odbijam to; suprotstavljam se tome!" I dok nam Bog daje takvo oduprianje, odmah postaje učinkovito.

U zaključku, trebali bismo pročitati Efežanima 6:13 gdje Pavao piše da "nakon što smo sve učinili" trebali bismo "ostati uspravni": moramo ostati uspravni i ne dozvoliti Sotoni da nas nastavlja iscrpljivati. Trebali bismo moliti Gospodina da nam otvori oči da vidimo koje djelo iscrpljivanja Sotona izvodi na Božjoj djeci. Neka bismo ustali da mu se odupremo i govorimo protiv neprijatelja. Neka bismo izjavili: "Odupirem se, suprotstavljam se, ne prihvaćam takvo iscrpljivanje." Ako odbijemo i odupremo se bilo kojoj taktici iscrpljivanja koju Sotona može koristiti protiv nas, trebali bismo svjedočiti Gospodinovo spasenje i oslobođenje od Sotonine strategije iscrpljivanja.

Takva riječ treba pokriće krvi. Neka bi nas Bog pokrio krvlju.