Mogucnosti Provedbe Metodickoga Postupka Dramatizacije u Srednjoj Skoli

143

Zdenka Burda HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

MOGUNOSTI PROVEDBE METODIKOGA POSTUPKA DRAMATIZACIJE U SREDNJOJ KOLI

Zdenka Burda Prirodoslovna kola Vladimira Preloga

Zagreb

SAETAK: Metodiki postupak dramatizacije afirmira paradigmu uenja u ko-joj su uenici polazite svih aktivnosti.2 Tim postupkom uenici se kreativno angairaju pa e oni, korak po korak oblikovati novo djelo, a ono e pruiti mogunost scenske izvedbe pred publikom, pred razredom. Uenici razvijaju usmeni i pisani izraz i njime razvijaju govorne i pisane kompetencije (znanje, vjetine i stavove) na razini komunikacijske slojevitosti govorenja, sluanja, i-tanja i pisanja.3

Kljune rijei: metodiki postupak dramatizacije, kreativni angaman, scenska izvedba, govorni i pisani izraz.

I.

U vrijeme kad je otvorena javna rasprava o Prijedlogu nacionalnoga kurikula zapoet emo ovaj rad navoenjem rijei Gee Cetini u raspravi Integrirani kurikul, koja je objavljena u asopisu Hrvatski:

Mogunost upoznavanja razliitih teorija, koncepata i pristupa za sve imbenike sustava, afirmacija paradigme uenja u kojoj je dijete uenik sredite zanimanja i polazite svih planiranja i aktivnosti, umje-sto vrsto ukorijenjene paradigme pouavanja prevladane suvremenim teorijama obrazovanja i demokratinou meuljudskih odnosa, moglo bi biti poticajno za inoviranje sustava kolstva, svake pojedine kole i konkretnih nastavnih situacija uenja u kojima e i uenici i nastavnici moi kreativno sudjelovati u promjenama.4

2 Usp. Gea Cetini, Integrirani kurikul, Hrvatski, Zagreb, 2003, 1-2, str. 26.3 Isto.4 Isto.

UDK 371.3U DK 811.163.42 IS SN 1845-8793 HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

Struni rad.Prihvaen: 15. lipnja 2008.

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 143 4.10.2009 18:57:10

144


Iz toga se navoda iitava injenica da nastava nije odvojena od i-vota, to profesore potie da u njoj izbjegavaju jezinu ablonu, izaziva-jui u uenika udubljivanje u jezini izraz, bilo usmeni, bilo pisani.5

Metodiki postupak dramatizacije jami motiviranost i aktivnost uenika i omoguuje im dublje uranjanje u tekst nego to se to doga-a u itanju i analizi, a uz to ima veliku vrijednost za oblikovanje go-vornih (i pisanih) jezinih navika, za kulturu govornoga i pisanog izra-za.6 Ovaj postupak pokree uenike jer oni samostalno prilagoavaju tekst ili neku ivotnu situaciju svojim misaonim sposobnostima i emo-tivnim sklonostima. Dramatizacija, dakle, pobuuje pritajene osjeaje, voljne, intelektualne i tjelesne snage i tako formira osobnost svjesnog sudionika u jednom procesu koji vodi sve do stvaralakog ina,7 to je i najistaknutiji odgojni cilj u nastavi materinskoga jezika.8

II.

Izobrazbeni cilj nastavnog sata dramatizacije podloan je tekstu ili ivotnoj situaciji koja se dramatizira, no izvjesno je da e uenici usvoji-ti zadane sadraje i njihovo funkcioniranje u procesu nastajanja, za iju su kvalitetu i zanimljivost te kreativnu razinu sami odgovorni, a to ih po-tie na djelovanje.9 Kazano modernim jezikom integriranoga kurikula, prema kojem je sadraj rada u razredu odreen osmiljavanjem ishoda odgojno-obrazovnog procesa, a cilj ima djelatni aspekt, moemo rei da e dramatizacijom uenici aktivno usvojiti pojmove, vrijednosti i sposob-nosti, koji su vani za sustavnu i trajnu primjenu hrvatskoga jezika.10

Tim metodikim postupkom neemo umrtviti ivi jezik, naprotiv, osnait emo pisani tekst ili zamiljenu govornu situaciju i staviti je u ivot.11 Uenici e se osposobiti da sami otkrivaju govorne vrednote u tiskanom tekstu, da pisani jezik pretvaraju u govorni i da tako otkriva-ju svoj sakriveni podtekst (misli, emocije, tenje) koji se ne moe u ci-

5 Usp. Tone Peruko, Materinski jezik u obaveznoj koli, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb, 1965, str. 10.

6 Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja i obrazovanja, kolska knjiga, Zagreb, 1986, str. 577-635.

7 T. Peruko, n. d., str. 12.8 Usp. Vlado Pandi, kolske kazaline djelatnosti u Hrvatskoj, Umjetnost i dijete, Zagreb,

1990, 5-6, str. 321-327.9 Isto. 10 Usp. Ines kufli-Horvat, Scensko stvaralatvo uenika osnovnokolske dobi, Hrvatski, Za-

greb, 2004, 1-2, str. 83-84.11 Usp. T. Peruko, n. d., str. 241-242.


145


jelosti otkriti bez vraanja na govorni jezik.12 Tako e uenici gotovo ne-primjetno stei temelje za pravilno estetsko doivljavanje i ocjenjivanje umjetnikih djela i poeljnog naina izraavanja u stvarnoj komunikacij-skoj situaciji.13

Umjetniko je tivo tek jedan, specifian oblik teksta, a ne isklju-ivi materijal za itanje i preradu. I Stjepko Teak u knjizi Teorija i prak-sa nastave hrvatskoga jezika naglaava da su jaanjem uloge novinstva, radija, televizije jezini izvori postali raznovrsniji, stoga treba intenzivira-ti i bavljenje govorenom rijeju u nastavi jezika.14 Izvanjezina stvarnost ne odraava se samo u knjievnim djelima, nego i u drugim tekstovima: dnevnom tisku, zakonima, dravnim planovima, raznim projektima, ogla-sima, reklamama, natpisima itd. Odlino sredstvo obrazovanja i samoo-brazovanja, a time i pomo za snalaenje i uspjenije djelovanje u ivotu jesu znanstveni i struni tekstovi, ali isto tako i tekstovi koje su napisa-li sami uenici i koji postaju lingvometodikim predlokom za stjecanje novih znanja, vjetina i sposobnosti, pa sve to moe postati materijal za dramatizaciju.15

U nastavnim planovima i programima zapisani su samo osnovni za-htjevi koje treba ostvariti u nastavnom procesu, a nastavniku se ostav-lja sloboda da izvri konkretizaciju gradiva tijekom planiranja rada za odreeni razred i da odabere odreene metode i oblike rada, ali ukupno ispunjavanje svih zahtjeva postavljenih u programu ne ostavlja puno vremena za unoenje i drugih elemenata u rad s tekstom pa e osnov-na metodika orijentacija to je daje program, prisiliti neke nastavnike da se ogranie na umjetnike tekstove i provjerene metode (izraajno itanje) kao najvii domet.16 No, i najbolji nain, ako se esto ponavlja, gubi svjeinu i time promauje efekt.17

12 Usp. Vlado Pandi, Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva, Split, 2007, str. 48-49.

13 Usp. Dragutin Rosandi, n. d., str. 577-635.14 Usp. Stjepko Teak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, II, Zagreb, 1996, str. 149. 15 Kvintilijan je toj metodikoj problematici poklanjao pozornost u I. stoljeu. Usp. V. Pandi, n.

d., str. 68-80. 16 Vlado Pandi, Metodoloke (metodike) znaajke programa hrvatskoga jezika za gimnazije i

strukovne kole, Nastavni vjesnik, Zagreb, 1996, 1, str. 12-26.17 Usp. S. Teak, n. d., str. 479.


146


III.

Aktivnosti i sadraje nastavnog sata trebalo bi shvatiti kao pitanja (dijalog) na koje treba otkriti odgovore istraivakim postupcima pa je kritiko razmiljanje polazna toka,18 a nastavnik je kompetentan da u toj djelatnoj fazi ponudi metode istraivanja koje e pobuditi dinamizme uenja.19 Nastavni sat postaje tako sat istraivakih i pluralistikih dje-lovanja, a ne sat u kojem se gotovo, ve strukturirano znanje rigidno na-mee kao standard i obrazac uspjeha. Ne postoji jednoznani nastavni sat jer su nastavni sati u funkciji stalnih promjena budui da su uenici djelatni sudionici i nositelji njegove organizacije.20 Stoga svaki nastavni sat treba razraditi kao poseban projekt i, ako je mogue, integrirati ga u neki drugi nastavni sat.21

U sklopu novih metodikih paradigma koje afirmiraju nove modele viesmjernog komuniciranja nastavni sat moemo promatrati na neko-liko stvaralakih razina:

razina stjecanja znanja, vjetina i navika (gnoseologijska razina) razina rjeavanja uenikovih egzistencijalnih pitanja razina (samo)potvrivanja i zadovoljavanja uenikovih potreba razina izgraivanja samostalne, slobodne i demokratske lino-

sti.22

IV.

Sredite naega nastavnog projekta je nastavni sat iz podruja knjievnosti u treem razredu srednje kole: pjesma Mojsije Silvija Stra-himira Kranjevia. Uenici su unaprijed za domai rad dobili zadau da u sebi proitaju pjesmu razdvajajui pritom govorne dionice pojedinih likova od opisa i komentara u pjesmi te da je naue izraajno itati.23 Kako bi itanje bilo to uspjenije, podijeljeni su u skupine tako da sva-ka skupina, odnosno svaki uenik, uvjebava itanje samo dijela teksta koji je dobila dotina skupina.

18 Dragutin Rosandi, n. d. str. 577 635.19 Usp. Vlado Pandi, Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli, Zagreb, 2001, na vie

mjesta.20 Usp. Vlado Pandi, Hrvatski roman u koli, Zagreb, 2001, na vie mjesta.21 Isto.22 Marko Stevanovi, Uitelj izmeu tradicionalno-rigidne i intedentno-stvaralake nastave, u: Hr-

voje Vrgo (ured.), Pedagogija i hrvatsko kolstvo, Zagreb, 1996, str. 478-483.23 Usp. V. Pandi, n. d., na vie mjesta.


147


Na prvome nastavnom satu itaju pjesmu na glas (itanje po ulo-gama), nakon ega slijedi sadrajno-stilska analiza djela. Sljedei sat ukljuujemo postupak dramatizacije u analizu djela, tj. ona nam je sa-stavni dio analize, no isto tako je mogue da dramatizacija zamijeni in-terpretaciju (analizu), to e nastavnik procijeniti na temelju uenikih afiniteta i sposobnosti.24 Dakako, postupak moe biti i obrnut: prvo dijalok o oblikovanje i ostali dramatizacijski elementi, drugo interpre-tacija i analiza djela, tree scenska izvedba ili barem teatroloka ana-liza djela uz itanje novonastaloga dramskog teksta.25

Prema naemu e se planu sljedei (drugi) nastavni sat vriti dra-matizacija Kranjevieve pjesme; epsko djelo (epsku pjesmu) preobrazit emo u dramsko djelo. Prekodirat emo signale epskoga djela u dram-ske (i scenske) te pisane signale u slune.26 Pojanjavamo postupak dramatizacije i nain na koji emo ga vriti, naglaavajui dijaloge, mo-nologe, didaskalije i kompoziciju u funkciji sadraja i dramske radnje, akustine i vizualne znakove te scensko zamiljanje prostora, razmje-taja likova i stvari.27 Didaskalije imaju svoje lingvistike i dramaturko- -teatarske posebnosti, oblikuju se po zakonitostima opisivanja (opisiva-nja naina, ostvarivanja dramskih situacija, uvjeta dramskih situacija, izgleda i ponaanja likova, boje njihova glasa, opisivanja prostora, pri-rodnih pojava itd.), za to uenicima treba dati smjernice i olakati im rad nudei podsjetnik ili neko drugo sredstvo.

Dok stvaraju dijelove dramskoga teksta, uenicima se pred oima ukazuje nova stvarnost koju sami kreiraju na predloku literarnoga tek-sta, to ih silno pokree da rade, ne samo da piu nego i zamiljaju moebitnu izvedbu na sceni, pa tako postaju uenici redatelji, glumci, scenografi, kostimografi, aptai i ostali sudionici kazalinoga ina, a na projekt dobiva teatroloko (scensko) obiljeje.28 Time podupiremo kreativnost i individualnost, radoznalost i inicijativu, kao i njihove soci-jalne, suradnike vjetine.29

24 Usp. Dragutin Rosandi, Metodika knjievnog odgoja i obrazovanja, Zagreb, 1986, str. 621-626.

25 Isto.26 Isto.27 Isto.28 Isto.29 Usp. Vlado Pandi, Pouke i muke po hrvatskome jeziku u Bosni i Hercegovini, Mostar, 2006,

str. 197.


148


U Mojsiju je Kranjevi rabio razliita dramska sredstva: prostor, stvari, ljudske glasove, zvukove iz prirode, dijalog, monolog, geste, liko-ve, svjetlosne uinke, pa Mojsije, Jehova i narod sugeriraju ive ljude pred gledateljima, zbog ega Mojsijeva ivotna drama poprima dimen-ziju univerzalne sudbine svakoga pojedinca (gledatelja), kojemu je Bog udahnuo besmrtnost i tenju da bude slian svome tvorcu, no stoga e bolno osjetiti da su njegove ljudske eljice neostvarive. Mojsijeva dra-ma, njegova jedinstvena i nadahnuta snaga dinamina je i ve oivotvo-rena u pjesmi te se moe lako i uvjerljivo pretoiti i u uenikov dramski dijalog.30 Pritom e doi do izraaja razliitost jezinih stilova na sin-taktikoj, fonetskoj i leksikoj razini u kojima e uenici manje ili vie odstupiti od Kranjevievih biblizama, poetizama, frazeologizama, into-nacije, izbora glasova, uzvika i sl. Za oekivati je da e ueniki opisi, pripovijedanje, monolozi i dijalozi biti obogaeni sastavnicama razgovor-nog stila i aktualnijim, suvremenijim rjenikom te manje idealiziranim i konstruiranim reenicama,31 a takoer e uspostaviti misaonu i emotiv-nu vezu s uenikovom ivotnom stvarnou.

Nadalje, pjesma izrie, izravno (u upravnom govoru) i posredno (opi-som, pripovijedanjem i komentarom), vanjsku i unutarnju napetost proi-zilu iz mnogih sukoba: ropstvo tenja za slobodom; Boja perspektiva ljudska perspektiva; Bog idol; ideal stvarnost; duhovno materi-jalno; sumnja vjera itd., a to potie na aktualizaciju i korelativne veze meu predmetima.32

V.

Kompozicija pjesme ima uporine toke na najdramatinijim to-kama iz ivota glavnog lika do sredinje toke sumnje i raspleta, koje su identine dramatinoj sudbini idovskoga naroda, to uenicima pru-a bogate mogunosti za kreativni formalno-sadrajni ostvaraj dramske kompozicije.33

Kranjevievi vizualni i zvuni dinamini opisi osoba i eksterijera i iva naracija omoguuju uenicima da ih manje ili vie saeto pretoe

30 Usp. D. Rosandi, n. d., str. 621-626.31 Iskustva pokazuju bogatstvo uenikih pristupa. Mnogi pojednostavljuju i skrauju reenice, rabe izraze iz razgovornoga stila te usporeuju Kranjevia i Bibliju.32 Usp. D. Rosandi, n. d., str. 623-625.33 Isto.


149


u didaskalije, razvijajui pritom mnoge vjetine. Naracija povezuje doga-aje i scenu, to uenici preoblikuju u svoj izbor napomena u didaska-liji.34 Portreti Mojsija i Jahve oivljeni su snanim gestama, mimikom, fiziolokim reakcijama, a uenici ih istrauju, izdvajaju, usredotouju se na neke od njih. Pritom se senzibiliziraju za tue probleme, postaju tolerantniji jer im se omoguava upoznavanje tuih stavova.35 Ue se suraivati i postaju dio ire organizirane djelatnosti, zbog ega se osje-aju potrebnima drugima. Njihova odgovornost nije moralni dril i didak-tika koncepcija, nego poticanje intersubjektivnih odnosa prema drugi-ma i okolini.

VI.

Dijaloki i monoloki oblici nazoni su u velikom dijelu pjesme i oni su govorno okarakterizirali i individualizirali likove. U njima je progovori-la moralna, intelektualna, socijalna i psiholoka dimenzija likova, koju e uenici istraiti i oblikovati dijalog i monolog svojim rijeima, ime e aktualizirati i osuvremeniti tekst pjesme po moralnim i govornim sa-stavnicama.36 Sami e uspostaviti dimenzije od kojih je sastavljen ivot: sukob, konflikt, razliite vrste karaktera, razliite tenje.37

Namee se usporedba epskoga i dramskog lika, pri emu uenici shvaaju svoju slobodu u kreiranju dramskoga lika budui da je on ne-ovisniji o svom tvorcu nego epski lik. Doivljavanje lika u epskom dje-lu temelji se na itateljevoj senzibilnosti i sposobnosti uivljavanja bez posrednika, a u postupku dramatizacije uenik tu itateljsku sposob-nost konkretizira kako eli, samostalno posredujui rijei, ideje, odnose meu likovima i idejama, odnos lika prema porukama koje prenosi i sl.38 Formulirajui i formirajui govorni i pisani oblik, uenici formuliraju i mi-sao te je razvijaju u novi oblik, i to onaj upravljen drugome kao poseban oblik postojanja svijesti (misli, osjeaja, doivljaja) za drugoga. Smisao

34 U pismohrani smo sauvali uenike radove koji mogu dobro potkrijepiti tu tvrdnju. Primjeri-ce, u didaskalijama pie: Glumci se razmjeste irom scene za Kranjevieve rijei: Rasuo se narod pustarom.

35 Smatramo to iznimno vanim za razvitak cjelovite osobnosti. Usp. Ines kufli-Horvat, n. d., str. 85.

36 Usp. V. Pandi, kolske kazaline djelatnosti u Hrvatskoj, Umjetnost i dijete, Zagreb, 1990, str. 321-327.

37 Uenik izabire rijei i sadraj na vlastitome iskustvenom temelju.38 Usp. D. Rosandi, n. d., str. 626.


150


za organiziranost i uivljavanje prenosi se u odreene situacije, likove, pojave pomou rijei, pokreta i zvukova.39

Dramatizacija (inscenacija) stvaralaki angaira uenika pa e on, korak po korak, oblikovati novo knjievno djelo, a ono e pruiti mogu-nost scenske izvedbe pred publikom, tj. pred razredom ako uenici po-kau zanimanje za takvu stvaralaku zavrnicu svoga rada. Nije prijeko potrebna nadarenost, nego se djecu potie u okvirima njihovih sposob-nosti prethodnim razgovorom kako bi bili spremni stjecati navike da mi-sle o onom to e izrei. No, svrha dramatizacije nije produkcijsko djelo za gledatelje, nego emocionalno oslobaanje i omoguivanje kontrolira-noga emocionalnog izraza.40 Ukoliko ne pokau interes za to, svakako treba proitati po novonastali tekst. Mogue je da jedan uenik proita svoj cjeloviti tekst ili da uenici itaju tekst po ulogama. U oba slua-ja razvija se individualnost i oslobaa kreativnost.41 Tako je dramatiza-cijski postupak zaokruen kao postupak usmenoga i pisanog izraza, tj. njime se postiu govorne i pisane kompetencije (znanja, vjetine i sta-vovi) uenika.42

Dramatizacijom e se poveati i istraivaki interes uenika za knji-evnost.43 Utvrdit e se siejna linija knjievnoga teksta, motivacija rad-nje, odnosi meu likovima, karakteristike likova, govorne (jezine) zna-ajke likova, autorov odnos prema likovima, autorova idejna pozicija, a o svemu tome ovisi opi karakter dramatizacije (anr i ton).

VII.

Trei nastavni sat u slijedu povezanih sati nadovezat e se na sat u kojem su uenici kreirali dramski tekst, pa e nekoliko uenika proi-tati svoj tekst, prvo u sebi, a zatim na glas. Bit e to sat vjebe. Taj se nastavni sat vjebanja moe iznijansirati u razliite odnose prema ue-nikim tekstovima, i to tako da ueniki tekst bude predloak za ita-nje dijaloga, monologa i didaskalija, recitiranje (krasnoslov), govorenje dramskoga dijaloga ili na najviem stupnju za scensku izvedbu, ovi-sno o tome to su uenici imali za domau zadau.44

39 Isto.40 Usp. I. kufli-Horvat, n. d., str. 86.41 Isto.42 Usp. Gea Cetini, n. d., str. 26.43 Usp. I. kufli, n.d., str. 86.44 Usp. Vlado Pandi, Hrvatski roman u koli, Zagreb, 2001, str. 101-104.


151


Bez obzira koju smo od ovih vjeba izabrali u odreenom razred-nom odjelu, od uenika se oekuje da iskae ton govora, odnos govor-nog lika prema svojim iskazima i prema sugovorniku, da pronikne u do-ivljajno stanje lika te da u svom predstavljanju ili u ulozi lika iskae go-vorne vrednote. Dramatizacija se na ovoj razini oituje kao govorna (i scenska) interpretacija dijaloga i monologa, pa e nam vokativ i vokativ-na reenica kao sredstvo izravnoga obraanja u kojem se oituju razli-ite emocionalne situacije u odnosima likova (Mojsije i Jahve, Mojsije i narod) zauzeti vano mjesto u vjebi.45

Budui da je rije o treem razredu srednje kole, izvrsna nam je pogodnost da vokativ i vokativnu reenicu obradimo kao sintaktiku je-dinicu u dijalogu, koja je svojom intonacijom usmjerena na iskazivanje odnosa (emocionalnoga, moralnoga) govornika prema sugovorniku.46 Isto tako, moemo na danom predloku istraiti viestrukosloenu re-enicu i njezine intonacijske karakteristike. Promotrimo li jo i red rije-i u danim reenicama u funkciji znaenja i stava govornika, integrirali smo mnoge sadraje i omoguili uenicima da razvijaju i potvruju svoje kompetencije na razini komunikacijske slojevitosti govorenja, sluanja, itanja i pisanja. Ili, kazano iz pogleda nastave sintakse (skladnje), ue-niki dramski tekst, u usporedbi s Kranjevievom pjesmom Mojsije, posluio nam je za lingvometodiki predloak za nastavne jedinice Re-enina intonacija i Red rijei u reenici.47 Lijepo e se otkriti da je dra-matizirani tekst uspostavio sasvim drukije sintaktike odnose, redanje i ureivanje, a dobro je da skladnju pouavamo i uimo iz novih, stvar-nih govornih situacija. Uostalom, primijenjena lingvistika, spoznajna lin-gvistika ili psiholingvistika prouavaju u novije vrijeme govorne realizaci-je odreenoga sustava na kojima se utemeljuje odreena lingvistika ili didaktika teorija, a u gramatici profesora Josipa Silia i Ive Pranjkovia govor dobiva svoj prostor.48

VIII.

45 Usp. Dragutin Rosandi, n. d., str. 591. 46 Usp. Stjepko Teak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, I, Zagreb, 1996, str. 290.47 Na je pokus izvoen u okviru redovite nastave, pa smo zbog toga bili i ogranieni uobiaje-

nim nastavnim ciljevima i drugim izvedbenim okvirima.48 Usp. Josip Sili Ivo Pranjkovi, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita,

Zagreb, 2005, na vie mjesta.


152


U zaokruenoj programskoj cjelini (projektu), iji je proces nastaja-nja ovisan o izravnom uenikom angamanu i u kojoj su pojedini dije-lovi meusobno proeti i uvjetovani, uenik e gotovo neprimjetno ste i temelje za pravilno estetsko doivljavanje i ocjenjivanje umjetnikih (i ostalih) djela, zainteresirat e se za stvaralaki proces i njegov rezultat, a time e stei i temelj za daljnju literarnu samoizobrazbu, koja podrazu-mijeva i kritiki stav prema izgovorenoj i napisanoj rijei.49 Uspostavljen je sustav pristupa, postupaka i pojmova koji se primjenjuju u pojedinim nastavnim situacijama: osim itanja predvia se analitiko-interpreta-cijska razina bavljenja epskom pjesmom, dramatizacija pjesme, itanje ili izvedba dramatiziranoga teksta, usporedba dvaju tekstova i dviju nji-hovih govornih inaica po sintaktikom smislu, ili moda fonetskom ili lingvistikom.50

Tako strukturirana cjelina, koja nije zadana, nego je plod poveziva-nja podruja u predmetu hrvatski jezik, razvija teorijsko miljenje i sloe-niju metodologiju. Uoavanjem stilskih vrednota razliitih tekstnih vrsta uenici e svojem prvotnom interesu iskljuivo za fabulu pridodati inte-res za ostale sastavnice knjievnoga stvaralatva pa e postupno napu-tati avanturistiku literaturu i uope literaturu akcije koja nema umjet-niku kakvou i otrgnut e se und literaturi. Vlastiti govoreni i pisani jezik obogatit e se, a jezik e postati sredstvo spoznavanja, sporazu-mijevanja i djelovanja, kojim e ovladati sigurno budui da mu nismo davali samo impresionistike spoznaje, nego smo ga ukljuili izravno u stvaralaki i istraivaki in.51 Svjesno i sa zanimanjem izgraivat e svoj jezini izraz jer smo ga pokrenuli da razvija svoje sposobnosti za uspjeno djelovanje na irokom planu dramatizacije.52

Djelatno mjesto uenika potvruje Vlado Pandi u knjizi Putovima kolske recepcije knjievnosti.53 Govorei o francuskoj teoriji i praksi na-stave knjievnosti istie uzornu knjigu Pierrea Claraca Nastava francu-skoga jezika i njegovo podizanje uenika na razinu subjekta u eksplikaci-ji teksta, uenika motivirana recipijenta koji e imati osjeaj slobode,

49 Usp. Dragutin Rosandi, n. d., str. 611.50 U suvremenoj metodikoj literaturi nali smo obilje poticaja za planiranu strategiju, ali upo-

znavanje uloge dramskoga teksta u antikoj (grkoj i rimskoj) koli navelo nas je na zakljuak da danas dramski tekst kao lingvometodiki predloak ne dostie ni priblino antiku razinu. Usp. Vlado Pandi, Putovima kolske recepcije knjievnosti, Zagreb, 2001, na vie mjesta.

51 Usp. Vlado Pandi, Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli, Zagreb, 2001, na vie mjesta.

52 Usp. Dragutin Rosandi, n. d., str. 615-620.53 Usp. Vlado Pandi, Putovima kolske recepcije knjievnosti, Zagreb, 2001, str. 131 173.


153


samotovanje, hrabrost za neprekidnu sumnju i odlunost za razludbu dvojbi.54

IX.

Ako se vratimo stvaralakim razinama nastavnog sata koje smo izdvojili u poetnom dijelu ovoga rada, za prvu razinu stjecanja znanja, vjetina i navika moemo rei da uenici do njih dolaze dvojako: pre-noenjem informacija nastavnikovim pouavanjem i samostalnim ue-njem, istraivakim postupcima. Valjanost takvoga znanja utvruje se njegovim stavljanjem u funkciju (primjenu).55

Druga razina podrazumijeva da nastavom kao sustavom i nastav-nim satom kao podsustavom treba rjeavati i uenikova egzistencijal-na pitanja, npr. sudjelovanje u zajednikim i samostalnim aktivnostima, probleme komunikacijskih veza, socijalizaciju i integraciju.56 Svrha je ovako zamiljenog rada da se svakom ueniku osigura samoodreuju-e mjesto u nastavnom procesu, a da profesor dobiva suvremene ulo-ge suorganizatora, dijagnostiara i terapeuta do nositelja metodikog pluralizma u nastavi i uenju.57 Djelatnosti pouavanja preobraavaju se u djelatnosti uenja i stvaralatva, a stvaralatvo postaje dominantno obiljeje djelatnosti.58

Takvom integriranom izvedbom nastavnih sati uenici zadovoljava-ju razinu svojih potreba (trea razina), kao to su: osobna afirmacija (pri-znavanje, uvaavanje, potovanje), potreba za drutvom tijekom uenja, zabava, znatielja, tenja prema neovisnom miljenju, znanje i stvara-latvo, tj. rade neto to je za njihovu dobrobit.59

etvrta je razina izgradnja samostalne, stvaralake, slobodne i de-mokratine osobe, a to je i najvii cilj suvremene nastave.60 Cijela na-stavna strategija koju smo izloili u ovom radu bila je okrenuta tom cilju: uenici su tragali za osobnim identitetom stvaralake, slobodne, izra-

54 Isto.55 Usp. Nada Smoli-Krkovi, Zato i kako uiti: prirunik za nastavnike i roditelje, Zagreb, 1981,

na vie mjesta.56 Isto.57 Isto.58 Usp. Marko Stevanovi, n. d., str. 478-483.59 Isto. 60 Isto, str. 478-483.


154


ajne i djelatne osobe, sagledavali su ono to oni jesu, a ne ono to profesor eli da budu.61

61 Usp. Vlatko Badurina, Uloga nastavnika odgajatelj ili terapeut, u: H. Vrgo (ured.), n. d., str. 400-407.


155


X.

Dramatizaciju ne treba vriti esto, jednom ili dva puta u polugoditu,62 ali svaki put treba biti svestrano i dobro pripremljena i provedena, to se tie profesora i uenika, bez ega bi djelovala neoz-biljno. To to rezultate dramatizacije nije lako kontrolirati, velik je izazov za profesore i za uenike.

I na kraju umjesto zakljuka navodimo rijei Halila Dubrana iz Proroka:

Uitelj, koji se ee u sjeni hrama, meu uenicima, ne daje od svoje mudrosti, nego od svoje vjere i svoje ljubavi. Ako je doista mudar, ne nudi vam da uete u kuu njegove mudrosti, nego vas radije vodi do praga vaeg duha.63

62 Treba imati na umu i vrstu kole.63 H. Vrgo, n. d., str. 534.


156


POSSIBILLITIES OF METHODICAL PROCEDURE OF DRAMATIZATION

SUMMARY

Methodical procedure of dramatization affirms the paradigm of learning in which students are the starting point of all activities. They take an active part, so they, step by step, will form the new work of literature and it will offer the possibility of play in front of the audience, in front of the students in the class. In this procedure the students develop written and speech competen-ces (knowledge, skills and attitudes) at the communication stratifications of talking, listening, readings and writings.

Keywords: methodical procedure of dramatization, playing, creative engage-ment, speech and written competence (knowledge, skills and attitudes).


Mogucnosti Provedbe Metodickoga Postupka Dramatizacije u Srednjoj Skoli

Documents

Transcript of Mogucnosti Provedbe Metodickoga Postupka Dramatizacije u Srednjoj Skoli