Modeli evaluacije kvaliteta u zdravstvu -...

Modeli evaluacije kvaliteta u zdravstvu

Doc dr Aida Pilav, 09.03.2013.

Zavod za javno zdravstvo FBIH

Centar za zdravstveni menadžment

Ekonomski fakultet SarajevoUpravljanje kvalitetom u

zdravstvu Srednji nivo

ZAŠTO TREBAMO KVALITET

U ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI?

1. Rastući zahtjevi za efektivnom i odgovarajućom zaštitom

2. Potreba za standardizacijom i kontrolom varijance

3. Neophodnost za mjerama štednje troškova

4. Uporedba

5. Akreditacija, certifikacija i regulacija

6. Izvještaji o izvršenju davaoca usluga

7. Zahtjevi za definisanjem i zadovoljavanjem pacijentovih potreba i očekivanja

8. Pritisci konkurencije i povećanje marketinga9. Potreba za poboljšanjem usluga i zaštite

10. Želja za prepoznavanjem i težnja ka izvrsnosti

11. Konkurencija

12. Etički stavovi

Kvalitetna zdravstvena zaštita

1. zaštita koja udovoljava zahtjevima pacijenta

2. zaštita koja udovoljava potrebama i ciljevima profesionalaca u zdravstvu

3. zaštita koja udovoljava zahtjevima zaefikasnim upravljanjem resursima

4. zaštita koja udovoljava ispunjenju zakonskih, etičkih, ugovornih i drugih obaveza

Podjela evaluacije kvaliteta

1. Evaluacija kvaliteta na osnovu standarda;

2. Evaluacija kvaliteta na osnovu indikatora;

3. Vanjska evaluacija sistema kvalitete– situaciona analiza i procjena potreba

– GAP analiza i analiza za donošenje odluka

– dizajniranje i pilot testiranje novog ili unapređenog sistema kvalitete

– dizanj i redizajn sistema za evaluaciju kvalitete

Kako integrisati kvalitet u zdravstvu?

1. ZAKON ‐ zakonom propisani mehanizmi za osiguranje sigurnosti javnog zdravlja, pacijenata i osoblja koje se evaluiraju, a čije regulative, standardi, procesi, ocjene i rezultati trebaju biti dostupni javnosti

2. Dobrovoljna vanjska ocjena kvaliteta i programi poboljšanja koji su priznati i konzistentni sa zakonskim okvirom i inspekcijskim nadzorom, a čiji standardi, procesi ocjene i poslovi su u skladu su sa međunarodnim kriterijima ( akreditacija)

Kako integrisati kvalitet u zdravstvu?

3. Formalni mehanizmi za definisanje i zaštitu prava pacijenata i njihovih porodica na zdravstvene usluge

4. Nacionalni i lokalni programi kvaliteta koji se sistematski planiraju i koordiniraju u cilju isunjenja nacionalnih prioriteta, a koji apliciraju standarde, mjere i tehnike poboljšanja koji su eksplicitni i za koje se zna da će biti učinkoviti u datom okruženju

Evaluacija kvaliteta na osnovu standardastandarda

Pristupu evaluiranju kvaliteta na osnovu standarda

• Eksplicitno i predeterminisano očekivanje uspostavljeno od strane kompetentnog 'autoriteta' koji opisuje prihvatljiv stepen izvršenja za određenu organizaciju

Standardi se, generalno, klasificiraju na:

• (i) standarde inputa odnosno strukturalne;

• (ii) standarde procesa

• (iii) standarde ishoda

Šta su standardstandardi?i?

Definicija standarda

Standardnorma, obrazac, mjerilo, pravilo, prosjek ,razina, osnovna mjera ili težina po kojoj seodređuju druge mjere ili težineStandardizacijaSvođenje mnogih oblika proizvoda na manjibroj tipičnih obrazaca (standarda) stanovitekvalitete, forme, razmjera, težine itd.

Klaić: Riječnik stranih riječi, izdanje 2007.

ŠTA SU STANDARDI???

• Standardi u zdravstvu su izjave očekivanja za inpute, procese i ponašanja i ishode za zdravstvene sisteme

Slika 1. Okvir kvalitea ( A. Donabedian)

STRUKTURA

mjesto

PROCES

Pružanje zaštite i koordinacija zaštite

ISHODu

zdravlju

STRUKTURA zdravstvene zaštite je definisana kao fizički i organizacioni aspekt mjesta pružanja zdravstvene zaštite (prostorije, oprema, osoblje, operacioni i finansijski procesi koji podržavaju medicinsku zaštitu, itd.

PROCES zdravstvene zaštite pacijenta je postavljen u središtu dijagrama i oslanja na strukture koje su potrebne za provođenje zdravstvene zaštite pacijenta. Procesi se izvode u cilju poboljšanja pacijentovog zdravlja u smislu promovisanja oporavka, funkcionalne obnove, preživljavanja/opstanka i konačno zadovoljstva pacijenta.

ISHODU u zdravlju je promjenapromjena u u stanjustanju zdravljazdravlja kojakoja se se momožžee pripisatipripisatiintervencijiintervenciji, , interakcijiinterakciji strustruččnjaknjak -- pacijentpacijent

Standardi

• Organizacija ekplicitno definiše šta su očekivanja za– inpute (resurse) kao što su materijali, lijekovi, osoblje

– procese pružanja zaštite, aktivnosti, ciljeve i procedure

– željene ishode (rezultate) ovih procesa

Sve može bi mjereno!!!

• Kvalitet INPUTA je mjerljiv kroz:– Kvalitet uposlenika– Kvalitet nabavljača– Kvalitet opreme– Kvalitet fizičkih resursa ( prostorije)

• Kvalitet PROCESA je mjerljiv kroz:– Kvalitet dijagnostičkih procedura– Kvalitet terapeutskih procedura– Kvalitet zdravstvene njege

• Kvalitet ISHODA je mjerljiv indikatorima:– Stopa bolničkih infekcija– Stopu mortaliteta i morbiditeta– Zadovoljstvo pacijenata

ŠTA SU STANDARDI???

• Standardi nam govore šta očekujemo da se desi u visoko kvalitetnim zdravstvenim programima

• Standardi su važni jer su oni pokretači kojima organizacije prevode kvalitet u operacionalizaciju i održavaju sve u sistemu (pacijente, davaoce zaštite, menadžment).

• Standardi dozvoljavaju da organizacije mjere nivo kvaliteta

• Standardi omogućavaju da sistem osiguranja kvaliteta djeluje na mjerljiv, objektivan i kvalitativan način

Primjer:Akreditacijski standard za domove zdravlja

AKAZ, 2005.

STANDARD 1G. UPRAVLJANJE KVALITETOM NA NIVOU DOMA ZDRAVLJA• Dom zdravlja upostavlja sistem poboljšanja kvaliteta i upravlja kvalitetom tako što osigurava odgovarajuću organizaciju, funkciju, metode i resurse za kvalitet i donosi odgovarajuće politike, strategije, planove i programe

Standard

• Osiguravanje kvaliteta, u smislu dostizanja standarda prakse, je osnovna odgovornost u radu organizacije i zdravstvenoga profesionalca i integralni je dio svakodnevne prakse

• Učešće u osiguravanju kvaliteta očekuje se od svakoga profesionalca uključenoga u procesa pružanja zdravstvene zaštite

Primjer:Akreditacijski standard za domove zdravlja

AKAZ, 2005.

Standard 1G.282

• U domu zdravlja postoji datirana, dokumentirana strategija upravljanja kvalitetom i dokumentirani program poboljšanja kvaliteta

Standard 1G.282

Uputstvo:• Strategije upravljanja kvalitetom i poboljšanja kvalitetom temelji se na Politici poboljšanja kvaliteta i sigurnosti

• Strategija upravljanja kvalitetom pokriva kliničke i nekliničke usluge

• Strategija i program mogu uključivati mjerljive ciljeve implementacije, vremenski okvir implementacije, definicije uloga i odgovornosti ključnog osoblja koje učestvuje u nadgledanju i praćenju upravljanja kvalitetom.....itd...

Varijacija

• U svakom procesu postoje različite varijacije• Varijacija je prirodna i očekuje se u svakom

procesu pružanja zdravstvene zaštite• Kroz kontinuirane tehnike poboljšanja kvaliteta

zdravstveni radnici mogu povećati svoje znanje i kontrolu nad varijacijama u pružanju zdravstvene zaštite (Berwick, 1991.)

Varijacija

• Cilj je održati varijacije unutar limita kontrole (Deming, 1986.)

• Brojni su izvori varijacije u medicinskoj zaštiti koje ne trebaju biti kompletno standardizirani

Hirurg koji izvodi kardiohirurški zahvat svaki put možePromijeniti ugao incizije, način pravljenja sutura i drugemanje detalje u toku operacije. Hirurg teži perfekciji, aligotovo je nemoguće izvesti operaciju na egzaktno istinačin svaki put. Varijacije su prirodne i očekuju se kodizvršenja bilo kojega procesa u zdravstvenoj zaštiti.

Varijacija

• Kvalitet zaštite može se poboljšati eliminisanjem ili smanjenjem nepotrebnih varijacija u toku pružanja zaštite

• Standardi pomažu reduciranje varijacija tačnim definisanjem šta organizacije očekuju za dnevne inpute, procese i ishode u zdravstvenoj zaštiti i uslugama

Standardi

K A R D I O H I R U R G I J A

Standardi inputa

Standardi procesa

Definišu šta organizacije očekuju kao rezultat

procedure

Neophodna i odgovarajuća oprema i kadar potreban da se provede procedura

Vodilje i protokoli koji definišu šta je potrebno da se osigura da hirurg

koristi aktuelne, savremene, ažurirane tehnike i tehnologije

Standardi ishoda

U zdravstvenim organizacijama sve više raste interes u ustanovljavanju standarda, dijelom zbog postavljanja seta minimalnih očekivanja za pružanje zdravstvene zaštite i dijelom zbog reduciranja negativnih zdravstvenih ishoda i

varijacija unutar postojećih zdravstvenih usluga

Postavljanje standarda

• Za organizaciju je bitno da definiše šta je kvalitet za organizaciju i koji su standardi potrebni za postizanje kvaliteta

• Zbog praktičnosti, preporučuje se postavljanje standarda, metodom

“korak‐po korak”


• Veoma značajna komponenta standarda je opisopis kako će se primjena određenog standarda mjeriti odnosno vrijednovati, kao i koja vrsta dokaza vezanih za izvršenje se zahtijeva, kao npr. dokumentacija vezana za pacijenta ili pak agregirani podaci vezani za osiguranje kvalitete


Identifikacija

Input, proces, ishod

Karakteristike kvaliteta

Razviti standarde

Razviti indikatore

Procjena primjerenosti

Tim

Standardi

• Termin „standard“ često se upotrebljava u zdravstvenoj zaštiti da opiše –Kliničke vodilje–Protokole–Standardne operativne procedure (SOP)–Specifikacije

U osnovi, sve pomenuto su standardi!!!

Kliničke vodilje

• VODILJE su izjave eksperata koje opisuje preporuke ili sugerišu procedure

(Eddy &Couch, 1991.)

• Vodilje služe kao fleksibilne tehničke reference koje opisuju šta zdravstveni profesionalci trebaju ili ne trebaju raditi u određenim kliničkim stanjima

(npr. vodilja za vaskularnu povredu u slučaju smrzavanja itd.)

Kliničke vodilje (vodiči, smjernice)

• Vodilje za kliničku praksu (Clinical practice guidelines) definišu se kao ‐

««SSistematski razvijeni iskazi koji pomaistematski razvijeni iskazi koji pomažžuupraktipraktiččarima i pacijentima u donoarima i pacijentima u donoššenju odlukaenju odluka

o odgovarajuo odgovarajuććoj zdravstvenoj zaoj zdravstvenoj zašštiti zatiti za

posebne kliniposebne kliniččke okolnostike okolnosti..»»


• Ako se dobro konstruišu i održavaju, vodilje za kliničku praksu ispunjavaju tri glavne funkcije:1. Daju zdravstvenim profesionalcima okvir za

odgovarajući standard zdravstvene zaštite koju pružaju svojim pacijentima

2. Daju “standarde” na temelju kojih zdravstveni profesionalci mogu pratiti vlastitu kliničku praksu

3. Mogu predstavljati (i sve više predstavljaju) edukacijska sredstva u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi kao i u trajnom profesionalnom razvoju kliničara


“ Kliničke vodilje su sistematski razvijeni opisi koji pomažu i zdravstvenim stručnjacima i

pacijentima za donoza donoššenje odluka o enje odluka o odgovarajuodgovarajuććoj zdravstvenoj zaoj zdravstvenoj zašštiti u titi u specifispecifiččnim klininim kliniččkim okolnostima.kim okolnostima.””


“ Kliničke vodilje su preporuke zasnovane na zasnovane na posljednjim raspoloposljednjim raspoložživim dokazimaivim dokazima o

pružanju odgovarajućeg tretmana i njege shodno pacijentovom stanju.”

Medicina zasnovana na dokazima

• Medicina zasnovana na dokazima (Evidence‐based medicine) postala je samo središte kvaliteta u kliničkoj praksi

““Medicina zasnovana na dokazima Medicina zasnovana na dokazima ((Evidence Based MedicineEvidence Based Medicine) je ) je savjesno, izrisavjesno, izriččito, ito,

te razumno korite razumno korišštenje trenutno najboljih tenje trenutno najboljih dokaza za donodokaza za donoššenje odluka o skrbi za enje odluka o skrbi za

pojedinapojedinaččnog pacijenta. nog pacijenta. Praksa medicine zasnovane na dokazima znaPraksa medicine zasnovane na dokazima značči i

integraciju pojedinih kliniintegraciju pojedinih kliniččkih znanja skih znanja saanajboljim raspolonajboljim raspoložživim vanjskim kliniivim vanjskim kliniččkim kim dokazima iz sistematskog istradokazima iz sistematskog istražživanjaivanja..””

D. Sackett, 1996.

Medicina bazirana na dokazima

Kliničko znanje, vještine,

Pacijentove preferencije

Najbolji dokazi

Klinička odluka


• Standardi, izraženi kao kliničke vodilje ili kao “benchmarks”, jesu:– sve više zasnovani na biomedicinskom istraživanju i ocjeni zdravstvenih tehnologija nego na konsenzusu;

– veoma pristupačni i razmjenjuju se između zemalja;

– često prilagođeni lokalnoj kulturi i ekonomiji prije nego što se usvoje za nacionalnu primjenu;

– često prevedeni u detaljnije protokole za korištenje u pojedinačnim organizacijskim jedinicama;


Institut koji se najčešće citira kada se govori o stručnim vodiljama u medicini je

Nacionalni institut za zdravlje i kliničku izvrsnost u Velikoj Britaniji

(National Institute for Health and Clinical Excellence UK – NICE),

koji je nezavisna organizacija odgovorna za izradu nacionalnih vodilja, te je stoga visoko preporučen kod pretraživanja aktuelnih

vodilja u medicini i zdravstvu.


NICE vodilje su raspoređene u nekolikogrupa ‐

1. Vodilje za kancer usluge2. Kliničke vodilje3. Dijagnostičke vodilje4. Intervencijske procedure5. Vodilje za medicinske tehnologije6. Javnozdravstvene vodilje7. Vodilje za procjenu tehnologija

Pristupi bazirani na dokazima

• Pet je osnovnih karakteristika pristupa zasnovanih na dokazima, a tiču se – kvaliteta dokaza

–obima dokaza

–profesionalne obuke osoblja

–načina donošenja odluka– vremena potrebnog za uočavanje ishoda.

Jačina dokaza I-1 Dobar sistematičan pregled za 2 ili više randomiziranih kontrolisanih studija I-2 Randomizirana kontrolisana studija II-1 Kohortna studija II-2 Case-control studija II-3 Nekontrolisani eksperiment III Uvaženi autoriteti, ekspertna tijela IV Slobodna mišljenja

Alati potrebni za pristup zasnovan na dokazima

• Korištenje najboljih naučnih dokaza u donošenju odluka u medicini i javnom zdravstvu uključuje pet koraka –

1. Postavljanje pitanja na koje se može odgovoriti2. Pristup najboljim dokazima (evidence)

3. Kritičko ocjenjivanje validnosti i relevantnosti dokaza4. Apliciranje informacija za zdravstvenu zaštitu

pacijenta/korisnika i stanovništva – promjena prakse u skladu s dokazima

5. Evaluacija pružene zaštite kao dokaz promjene

PROTOKOL

• PROTOKOL je precizniji i detaljniji plan za proces, kao što je menadžment kliničkim stanjem

• Protokol je strožiji zahtjev od vodilje, kao npr. protokol SZO za upravljanje dijarejom kod djece (dijareja case management)

STANDARDNE OPERATIVNE PROCEDURE

• STANDARDNE OPERATIVNE PROCEDURE (SOP) su izjave očekivanoga načina u kojem uposlenici u organizaciji provode određene aktivnosti

• SOP je strožiji zahtjev od vodilje• SOP je set uputstava o tome kako dosljedno izvršiti ponavljajuće zadatke, kada iste obavlja različito osoblje

• Rezultat je izrada usporedive informacije, koja se može tačno protumačiti kako bi se donijele odluke.

STANDARDNE OPERATIVNE PROCEDURE

• SOP su živući dokumenti, koji zahtijevaju pilot testiranje, evaluaciju i reviziju

• SOP su zasnovane na dostupnom znanju o procedurama nadzornih sistema i moraju biti testirane i prilagođene u skladu sa lokalnim kapacitetom

• SOP su smjernice zasnovane na dobroj praksi•• SOP za SOP za za naplatu participacije od pacijenata, npr.za naplatu participacije od pacijenata, npr.

SPECIFIKACIJA

• SPECIFIKACIJA je detaljan opis karakteristika ili mjera za proizvod, uslugu ili ishod

lista tehničkih karakteristika za PC, npr.

Pristupu evaluiranju kvaliteta na osnovu standarda

• Tri primarna pristupa evaluiranju kvalitete zdravstvene zaštite na osnovu standrada koji su prihvaćeni i imaju široku primjenu su:

1.1. LicenciranjeLicenciranje2.2. Akreditiranje Akreditiranje 3.3. CertificiranjeCertificiranje4.4. IndikatoriIndikatori

Evaluacija kvalitete na osnovu licenciranja

• Licenciranje u zdravstvu je uvijek povezano sa vladinim tijelima ili određenim imenovanim tijelima, kao što je u pojedinim zemljama

–Regulatorno vijeće za licenciranje– Ljekarske komore

–Koledži određenih specijalnosti kada su u pitanju ljekari, nacionalna vijeća ljekara ili sestara


• Licenciranje u zdravstvu se odnosi na pravne zahtjeve za zdravstvene organizacije ili profesionalce u zdravstvu kada je u pitanju njihov operativni rad, zdravstvena zaštita koju pružaju ili funkcija

• Svrha zahtjeva za licenciranje je zaštita javnog zdravlja i sigurnost u zdravstvu


Licenciranje profesionalaca u zdravstvu• Definisanje pravnih zahtjeva npr. za ljekare ili ostale zdravstvene profesionalce

• Standardi licenciranja onemogućavaju ulazak u obavljanje medicinske prakse sve dok osoba ne stekne zahtijevani minimum ne stekne zahtijevani minimum odnosno neophodnu kvalificiranostiodnosno neophodnu kvalificiranosti ili ne prođe kroz proces provjera u različitoj formi čiji je cilj evaluacija očekivanog znanja za profesionalce u zdravstvu


• Komponente programa licenciranja za profesionalce u zdravstvu uključuju: – provjeru svjedodžbi, diploma, certifikata u cilju određivanja da li određena edukacija i iskustvo mogu zadovoljiti pravne zahtjeve za pružanje usluga zdravstvene zaštite,

– evaluacija programa edukacije u cilju određivanja da li određeni programi edukacije zadovoljavaju zahtjevane standarde,

– ispiti za provjeru profesionalnih kvalifikacija itd.


Što je specifično za Bosnu i Hercegovinu iFederaciju BiH kada su u pitanju komponente

programa licenciranja?

• Evaluacija kvaliteta na osnovu prikupljanja svjedožbi, certifikata i njihove verifikacije

• U Bosni i Hercegovini ljekari obnavljaju licence svakih pet godina uz podnošenje određenih svjedožbi, diploma, zatim potvrda o kontinuiranoj edukaciji, koje se vrednuju na osnovu skale vrednovanja koju pravnim aktima definiše nadležna ljekarska komora

Evaluacija kvaliteta na osnovu prikupljanja svjedožbi, certifikata i njihove verifikacije

• Proces sticanja certifikata i verificiranja usko je povezan sa procesom ocjene kvalifikacija određenog zdravstvenog profesionalca za pružanje specifičnih usluga pacijentima kao npr. ultrazvučni pregledi kod određenih ljekara specijalista koju su završili programe kontinuirane edukacije u ovoj oblasti i sl.

Evaluacija kvaliteta na osnovu prikupljanja svjedožbi, certifikata i njihove verifikacije

• Prednosti ovog pristupa možemo promatrati u svjetlu samoocjene i samoregulacijesamoocjene i samoregulacije kad su u pitanju pojedinci i njihova profesionalnost, ali i zdravstvena organizacija koja kroz potporu ovom pristupu demonstrira spremnost na promovisanje kontinuiranog unapređenja znanja i vještina i profesionalne odgovornosti, odnosno promovisanja kulture kvalitete u samoj zdravstvenoj organizaciji

Statički model institucionalizacije sitema poboljšanja kvaliteta


Licenciranje zdravstvenih organizacija• Licenciranje zdravstvenih organizacija usmjereno je na definisanje nivoa kvalitete koja je neophodna za sigurno pružanje zdravstvene zaštite i zdravstvenih usluga

• Ovi standardi također definišu uslove koji su neophodni da bi određena zdravstvena organizacija oglasila u javnosti da je npr opšta bolnica, klinička bolnica, dom zdravlja itd.

Evaluacija kvalitete na osnovu licenciranjaLicenciranje zdravstvenih organizacija

• Standardi za licenciranje u određenom pravnom okviru mogu zahtijevati da zdravstvena organizacija pruža određenu vrstu usluga da bi nosila određeni naziv, što je u velikom broju zemlja regulisano sistemskim zakonima o zdravstvenoj zaštiti

Na osnovu člana 55. stav 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 46/10),

federalni ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK O BLIŽIM USLOVIMA PROSTORA, OPREME I KADRA

ZA OSNIVANJE I OBAVLJANJE ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA


Licenciranje zdravstvenih organizacija

• Zavisno od toga da li se radi o individualnoj ili licenci za zdravstvenu organizaciju, licenciranje je inicijalno zasnovano na određenom obliku eksterne evaluacije ili ispitivanja uz upotrebu neophodnih standarda ili sposobnosti (mogućnosti)

Evaluacija kvalitete na osnovu akreditacije

• Akreditacija podrazumijeva neovisne, najčešće dobrovoljne programe koji prelaze iz fokusa na obuku u multidisciplinarne ocjene funkcija zdravstvene zaštite, organizacija i mreža


• Akreditacijski standardi su razvijeni uspostavljanjem konsenzusa eksperata u oblasti zdravstva, a razmatraju se i revidiraju revidiraju periodiperiodiččnono u cilju usuglausuglaššavanja sa naukom, avanja sa naukom, doktrinom i savremenim dostignudoktrinom i savremenim dostignuććimaima u zdravstvu uključujući pitanja: kvalitete, postignuća vezanih za liječenje i medicinsku tehnologiju kao i promjena vezanih za zdravstvenu politiku


• Zavisno od opsega pojedinačnih akreditacijskih programa akreditacijski standardi mogu imati

– sistemski pristup

–grupirani pristup


• ‘Sistemski ' pristup usmjeren na ključne funkcije vezane za pacijente i procese, kao što je npr. pregled, kontrola infekcija, osiguranje kvalitete, upravljanje informacionim sistemom u zdravstvu itd.

• Standardi mogu biti grupisani prema odjelima ili uslugama unutar zdravstvene organizacije kao npr. sestrinska njega, radiološke usluge itd.


Osnovna namjena programa akreditacije uključuje :1. Unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite kroz

optimalno dostizanje zacrtanih ciljeva definisanih na standardima za zdravstvenu zaštitu

2. Stimulisanje i unapređenje intergacije upravljanja zdravstvenim uslugama

3. Uspostavljanje komparabilne baze podataka zdravstvene organizacije u sladu sa potrebama za odabrane standarde i kriterije strukture, procesa i ishoda


4. Smanjenje troškova zdravstvene zaštite kroz povećanje efikasnosti i efektivnosti zdravstvenih usluga

5. Osiguranje edukacije i savjetovanja za zdravstvene organizacije, menadžere i zdravstvene profesionalce o strategijama unpaređenja kvalitete i 'najboljim praksama' u zdravstvenoj zaštiti

6. Jačanje povjerenja javnosti u kvalitetu zdravstvene zaštite

7. Smanjenje rizika povezanih sa povredama i infekcijama za pacijenta i osoblje


Akreditacijski standardi za razliku od

minimalnih/ neophodnih standarda za licenciranje su dizajnirani da zazašštite tite

sigururnost,sigururnost, kao i da osnaosnažže zdravstvenue zdravstvenu

organizacijuorganizaciju na putu kontinuiranog kontinuiranog unapređenje kvaliteteunapređenje kvalitete, kroz jasno

razlučivanje što je moguće postići sa datim potencijalima i ograničenjima

vezanim za resurse


Model vanjske evaluacije zdravstvenihustanova na kolegijalnoj osnovi i

formalni proces u kojem jedna neovisna,obično nevladina organizacija procjenjuje iprati ispunjenje eksplicitnih i objavljenih

standarda kvalitete u zdravstvenimorganizacijama, poredi učinke organizacije sastandardima , odaje priznanje i/ili preporučuje

mjere za poboljšanje kvaliteta.


U pojedinim zemljama EU:

Francuskoj, Italiji i Škotskoj (UK) nedavno su

Usvojeni obavezni programi akreditacije.

Prema Zakonu u FBiH akreditacijski standardi

su dobrovoljni!

Evaluacija kvalitete na osnovu certifikacije

• Ljekarske specijalizacije certificiraju specijalnatijela (odbori, povjerenstva) prema zahtijevima zaspecijalističku edukaciju i obuku ustanovljenim naeduakcijskim standardima i kroz prikazspecijaliziranog znanja i vještina koje se verificirajuputem zahtjevnih ispita

• Slično kao i licenciranje profesionalca u zdravstvuproces certificiranja (na našim prostorima uvjerenjepoloženom specijalističkom ispitu, npr.) ima jasnestandarde i precizne definicije, kao i standardiziranproces


• U SAD‐u svi odbori za medicinskespecijalizacije moraju biti potvrđeni odstrane Američkog odbora za specijalizacije(ABMS) i Američkog vijeća za medicinskuedukacije koje je tijelo Američke medicinskeasocijacije (AMA/CME)

• U nekom zemljama u Europi procescertificiranja je u nadležnosti vladinih tijela(ministarstva zdravstva), što je slučaj i u Bosni i Hercegovini


• Certificirana zdravstvena organizacija mora imati određene različitosti u odnosu na one organizacije koje nisu certificirane, a koje promiču sposobnosti organizacije i kvalitete u određenoj oblasti medicinske prakse npr. referalni centriPrimjer Federacija BiH

– “Referalni centar određene zdravstvene djelatnosti je vodeća zdravstvena ili dio zdravstvene ustanove sa kojom se porede sve druge zdravstvene ustanove istedjelatnosti“ član 127. stav 3. Zakon o zdravstvenoj zaštiti (“Sl.novine FBiH” br. 46/10)

Evaluacija kvalitete na osnovu indikatora

• Indikator ‐ jedinstveni podatak (varijabla) ilirezultirajući set podataka (agregacijapodatka) koji se koriste za određenivremenski period kako bi se opisalo/izmjerilo izvršenje, funkcija iliodređeni proces

• Indikator može biti korišten za procjenu sukladnosti u odnosu na standard ili postignuća u odnosu na zadane ciljeve vezane za unapređenje kvalitete


• ’Dobar‘ indikator mora biti validan, pouzdan, vezan za ključne organizacione strukture ili strukture vezane za pacijente, procese ili ishode, mora biti mjerljiv, objektivan, prilagodljiv za mjerenje rizika, te pružati mogućnost agregiranja podataka iz dostupnih izvora


• Pokrenut je značajan broj programa sa ciljem unapređenja kvalitete u zdravstvenim organizacijama kroz evaluaciju na osnovu indikatora

• Jedan od primjera je sistem unapređenje kvalitete u bolnicama kroz PATH konceptni model (The Performance Assessment Tool for Quality Improvement in Hospitals ‐ PATH), koji je pokrenula SZO

PATH je izgrađen na sveobuhvatnom okviru za ocjenu izvedbe koji uključuje šest dimenzija izvedbe

3/7/2013 E. Tanović-Mikulec 74

Modeli evaluacije kvaliteta u zdravstvu -...

Documents

Transcript of Modeli evaluacije kvaliteta u zdravstvu -...