KOVAČEVIĆ, MILOŠ, Kroz sintagme i rečenice, Svjetlost, Sarajevo, 1992.

I. FUNKCIJA I ZNAČENJE

Semantički tipovi nekongruentnih atributa srpskohrvatskog jezika

Nekongruentni atribut je nastao u procesu sintaksičke i leksičko-sintaksičke derivacije, odnosno funkcionalne i kategorijalne transpozicije vrsta riječi. Na semantiku nekongruentnih atributa utječu i tip supstantivne riječi kao determinata i tip determinanta (njegova forma i značenje) i značenje prijedloga ako je determinant prijedloško-padežna konstrukcija.

Različit je put nastanka supstantivnih nekongruentnih sintagmi s konkretnom (predmetnom) imenicom ili imeničkom zamjenicom kao determinatom od onih s deverbativnom i deadjektivnom imenicom kao determinatom. Prve su proizvod sintaksičke, a druge leksičko-sintaksičke derivacije.

Gotovo sve su supstantivne nekongruentne sintagme sa konkretenom imenicom (ili zamjenicom) kao determinatom nastale elidiranjem komunikativno, a najčešće i stilski redudantnih elemenata ishodišne verbalne strukture. Ta ishodišna struktura za ovaj tip sintagmi može biti ili prosta rečenica ili zavisnosložena rečenica sa atributskom zavisnom klauzom.Ako se za ishodišnu strukturu uzme prosta rečenica, onda nastaje tako što se elidira glagol., npr. drvo raste u parku – drvo u parku.

Zavisna atributska klauza se elidiranjem svodi na nekongruentni atribut, npr. drvo koje raste kraj kuće zasadio je moj djed – drvo kraj kuće zasadio je moj djed.

Postpozicija i kontaktni položaj supstantivnog determinanta s determinatom ponekat su jedini pokazatelj njegove atributske funkcije. Pokazatelj su uvijek kad padežna ili prijedloško-padežna konstrukcija može biti dodatak i glagolu (kao ADV), npr. sjedim na klupi u parku (u parku može biti nekongruntni atribut imenici klupa, ali i adverbijalna odredba predikatu sjedim) i irelevantno je šta je od toga. U primjeru stigli su sa sela gosti sa sela /stigli su gosti sa sela/ gosti sa sela su stigli primarno je nekongruentni atribut jer je njegova dubinska struktura eksplicitno realizovana, a struktura adverbijalne odredbe implicitna.

1

Takvih funkcionalnih dilema nema u rečenicama u kojima glagol ne vezuje morfološki oblik padežne konstrukcije, npr. iskočio je na klupu pod prozorom (ne može iskočio je pod prozorom).

Sve su supstantivne sintagme sa deverbativnom i deadjektivnom imenicom kao determinatom nastale nominalizacijom: one sa deverbativnom imenicom nominalizacijom ili rečenice s glagolskim predikatom ili glagolske sintagme, a one sa deadjektivnom nominalizacijom rečanice s pridjevom kao leksičkom jezgrom imenskog predikata ili nominalizacijom kongruentne supstantivne singtagme, npr. ljudi dolaze – dolazak ljudi, čitati knjigu – čitanje knjige, plavo nebo/nebo je plavo – plavetnilo neba.

I prilog se pri nominalizaciji upravnog glagola kategorijalno transponuje u pridjev kao kongruetni atribut, npr. prerano doći – prerani dolazak.

Semantički tipovi nekongruentnih atributa uz konkretne/predmetne imenice i imeničke zamjenice

1. Partitivno značenje: øNg – kilogram brašna, kilometar puta, početak knjige, centar livadeod + Ng – neko od prisutnihizmeđu + Ng – neko između njihiz + Ng – najkrupniji iz grupe.

2. Posesivno značenje:øNg – kuća mog oca, knjiga njene prijateljice, sin komšije, ruka čovjekaod + Ng – vrata od kuće, rodbina od bolesnikau + Ng – jezik u djetetakod + Ng – gradovi kod nas øNd – došao je u ruke vojniku.

3. Značenje “karakteristične pojedinosti“:øNg – djevojka vitkog stasaod + Ng – čovjek od trideset godina, čovjek od ugledabez + Ng – čovjek bez ruke, grad bez rijeke, prica bez krilana + Nac – kuća na dva sprata, pegla na paru, čovjek na glasu?, čovjek na štakama?u + Nac – drama u tri čina, djelo u dva toma???sa + Ni – djevojka sa plavim očima, žena sa koferom,u + Nl – žena u (poodmaklim) godinama, drama u tri čina

2

na + NI – čovjek na (dobru) glasu, čovjek u odijelu.

4. Značenje namjene:od + Ng – lijek od opake bolsetiprotiv + Ng – lijek protiv opake bolestiøNd – nema lijeka toj opakoj bolesti, pismo majci, poklon sinuza + Nac – lijek za tu opaku bolest, cvijeće za djevojku, dom za starce.

5. Značenje “materijalne sadržine“:o + Nl – zakon o bezbjednosti saobraćaja, pjesma o ljubavioko + Ng – priča oko našeg nogometa.

6. Uzročno značenje: od + Ng – rupa od metka, mrlja od krvipo + Nl – Dalmatinac po ocu, a Srbijanac po majci.

7. Mjesno značenje:Orijentaciono: blizu, do, duž, kod, kraj, pokraj, pored, iznad, ispod, ispred, iza, preko, s, oko, niže, više, van + Ng (kuća blizu pijace, drače duž puta, baraka kod mosta, trg ispred katedrale, zemlja preko mora, humka van groblja); uz, s + Nac (staza uz Miljacku, livada sa onu stranu rijeke); među, nad, pod, pred, za + Ni (selo među planinama, slika nad stolom, hrast pod prozorom, ljudi pred bolnicom, selo za brddom); pri, prema + Nl (kuća pri moru, prozor prema ulici).

Lokaciono:duž, iz, sa, preko, sred/nasred/posred, vrh/navrh/povrh, dno/podno/nadno, nakraj/ukraj + Ng (kuće duž obale, voće iz Afrike, sir s planine, proplanak usred šume, šumarak podno livade, kuća nakraj sela);na, o, po, u + Nl (drvo na proplanku, kaput o klinu, spomenici po parku, knjiga u ladici);kroz, niz, uz + Nac (put kroz Bosnu, staza niz dolinu Neretve, staza uz brdo).

Ciljno:do + Ng (put do mora)ka, prema + Nd (staza ka obali, drum prema kasarni)na, u, za + Nac (cesta na Lovćen, put u šumu, put za Cetinje).

Prilog-atribut sa mjesnim značenjem: kuća slijeva, oni unutra itd.

8. Vremensko značenje:

3

do, poslije/nakon, prije, između, iza, preko + Ng (časovi do odlaska, dani nakon premijere, sat prije polaska, vrijeme između razgovora, dan iza bala, vrijeme preko praznika);na, pred + Nac (bol na Novu godinu, noć pred praznik);po, o + Nl (dan po odlasku, žurka o Novoj godini).Prilog sa vremenskim značenjem: drveće ujesen, omladina danas, Egipat nekad i sad.

Tipovi nekongruentnih atributa uz deverbativne imenice

Supstantivne sintagme sa nekongruentnim atributima koji imaju subjekatsko značenje nastaju nominalizacijom predikatsko-subjekatske veze,øNg – dolazak ljudi, zalazak sunca, vika djece; između+ Ng – razgovor između majke i kćerke; među + Ni – prepirka među ljudima.

Pri nominalizaciji objekatskih sintagmi objekat postaje nekongruentni atribut s objekatskim značenjem,bliži objekt: øNg – krečenje sobe, odbrana grada, prema + Nd – poštovanje prema gostu, nad + Ni – pobjeda nad neprijateljem;dalji objekt: od + Ng – zaziranje od mraka, øNd – ulagivanje gospodaru, na, u, za + Nac – pomisao na ženu, razočarenje u djecu, briga za sina, øNi, sa, za + Ni – kolutanje očima, otezanje sa isplatom, vapaj za suncem, po, o, u + Nl – prebiranje po spisima, razgovor o njoj, oskudijevanje u novcu.

Adverbijalno značenje:1. mjesno: - orijentaciono: øNg - smještaj blizu obale, sastanak pokraj rijeke, trčanje pored puta, let iznad grada, logorovanje iza grada, prelet preko mora, prolazak između planina, šetnja oko grada, kopanje niže kućeuz, s + Nac – šetnja uz more, zadržavanje s onu stranu rijekemeđu, nad, pred, pod, za + Ni – stajanje među drvećem, let nad gradom, sunčanje pred kućom, izležavanje pod drvetom, sastanak sa brežuljkom. - lokaciono:iz, sa, preko, sred/nasred, nakraj/ukraj, vrh/navrh/uvrh, dno/podno + Ng – odlazak iz grada, silazak s planine, prelazak preko planine, odmor uvrh brda, prolazak podno livadeniz, kroz, uz, o + Nac – spuštanje niz strminu, prputovanje kroz Dubrovnik, penjanje uz planinu, lupkanje o stoøNi – šetnja gradomna, po, u + Nl – sastanak na proplanku, šetnja po šumi, boravak u gradu. -ciljno:

4

do, put + Ng – putovanje do mora, odlazak put BeogradaøNd – približavanje stanici, prema + Nd – vožnja prema moruna, u, nad, pod, pred, među, za + Nac – dolazak pred tvrđavu, dolazak u selo, dolazak nad provaliju, dolazak pred kuću, odlazak među bolesnike, odlazak za Zagreb

Prilog kao nekongruentni atribut: odlazak odozgo, boravak tamo, skretanje desno.

2. vremensko značenje:do, iza, kod, poslije, nakon, preko, prilikom + Ng – odmor između dva posla, razgovor iza pola noći, šutnja kod saslušanja, odmor poslije napornog rada, dolazak nakon ispita, boravak preko praznika, čestitka prilikom dodjeljivanja nagradekroz, na, za, pred + Nac – odlazak kroz nedjelju dana, ženidba za Novu godinu, dolazak za mjesec dana, gpormljavina pred olujuøNi – posjeta nedjeljompo, o + Nl – odlazak po Novoj godini, dolazak o prazniku.

Prilog kao nekongruentni atribut: razgovor danas, vježbanje zimi...

3. uzročno značenje:zbog, od, iz, usljed, zarad, oko, protiv, povodom, na osnovu, ispred + Ng – istraga zbog sabotaže, vrisak od bola, ogovaranje iz zavisti, sudar usljed poledice, jedikovanje zarad viskokih cijena, svađa oko nasljedstvaøNd - divljenje ljepoti, zahvaljujući + Nd – spas zahvaljujući srećiza, na, uz, o, u + Nac – svađa za sitnicu, žalba na presudu, razočarenje u djevojkuza, nad, pod, pred + Ni – žal za sinom, plač nad neuzvraćenom ljubavi, truljenje pod vlagom, strah pred istinomna, u, po, prema, o, pri + Nl – čestitanje na pobjedi, gušenje u suzama, strah pri pomisli na nju.

4. namera:radi, zarad + Ng – dolazak radi Marije, odlazak u prodavnicu zarad novog odijelapo, na, za + Nac – dolazak po dijete, dolazak na razgovor za posaona + Nl – djelovanje na jačanju saradnje.

5. način:bez, do, iz, ispod, preko, van + Ng – rad bez žurbe, pogled ispod oka, zaposlenje preko vezekroz + Nac – smijeh kroz suzepod + Ni – ispraćaj pod stražom

5

na, o, u + Nl - stradanje na ulici, putovanje o državnom trošku, pisanje u transu.

6. značenje dopuštanja: provala uprkos/usprkos obezbjeđenja/obezbjeđenju7. uslovno značenje: nagrada u slučaju pobjede8. socijativno značenje: susret s prijateljem9. značenje sredstva: prevoz kamionom, nabavka preko/posredstvom/putem knjižare.

ATRIBUTSKA UPOTREBA PRILOGA U SH JEZIKU

Do atributske upotrebe priloga moglo je doći na dva načina:1. ukoliko je centralni člani sintagme primarna imenica ili neka

zamjenica, atributsku je funkciju prilog dobio preko atributske relativne rečenice koja je stajala uz tu imenicu ili zamjenicu i unutar koje je prilog bio ili u sastavu imenskog predikata kao njegov leksički dio, ili je imao uz glagol te relativne rečenice funkciju neke adverbijalne odredbe, npr. pogledaj kuću koja se nalazi lijevo – pogledaj kuću lijevo.

2. ukoliko je centralni član supstantivne sintagme imenica, prilog je atributsku funkciju dobio nominalizacijom glagolske sintagme u kojoj je on imao funkciju neke adverbijalne odredbe, npr. otići tamo – odlazak tamo.

Značenje atrbutski upotrebljenih priloga u sh jeziku

Najčešće se u atributskoj poziciju susreću mjesni prilozi.Sintagme kod kojih se u centralnoj poziciji nalazi neka konkretna, predmetna imenica (sa značenjem bića, predmeta ili pojave iz realnog svijeta) uz koju kao podređeni član dolazi prilog u funkciji atributa s mjesnim značenjem:vidite one kuće dolje; zavi u ulicu lijevo; a šta onda ako taj tip tu ne laže; vidite onog dječaka tamo.

U okviru ovim sintagmi razlikuju se sintagme sa pokaznom zamjenicom uz koju u podređenoj poziciji dolazi prilog u funkciji atributa s mjesnim značenjem. Pokazna zamjenica ima funkciju supstantivata tako da se uvijek na osnovu užeg konteksta prepoznaje lice ili predmet na koji se ona odnosi. Upotreba je naročito česta u razgovornom jeziku, dijalozima u književnim djelima, a najčešće je praćen pokretom ruke:evo vidiš, ovaj ovdje; vikaće oni izvana; ovi pozadi i ne znaju šta je; što ne pitaš one dolje...

6

Osim pokaznih susreću se i nedređene i lične zamjenice:sad neko daleko plače za njim; vi odozgo čudno gledate na nas odozdo...

Atributsko vremensko značenje ovi prilozi mogu imati u sintagmama sa konkretnom, predmetnom imenicom i sintagmama s glagolskom imenicom kao nadređenim članom, kao i zamjenicama:držao sam ga na odstojanju zbog onog sinoć; vježbanje zimi omogućava sportašima da održe kondiciju; prošla ga je ljutnja i žurba od maloprije...

U sintagmama s glagolskom imenicom kao centralnim članom najčešće atributsku funkcijju i načinsko značenje imaju mjesni prilozi: inteligencija je primarno gledanje unaprijed; nalazi se pola sata hoda dalje uzbrdo...

Jedino u sintagmama kod kojih centralnu poziciju zauzimaju imenice koje označavaju neku inherentnu osobinu lica u funkciji atributa može doći i prilog s komparativnim značenjem:bio jedan čovjek odveć tvrdica; ja ga znadem odviše junakom...

Sintagme s prilozima u funkciji atributa i sinonimne konstrukcije u sh jeziku

Kao sinonim sintagmi i s primarnom i sa sekundarnom imenicom u centralnoj poziciji i mjesnim ili vremenskim prilogom u funkciji atributa u zavisnoj poziciji upotrebljava supstantivna sintagma kod koje uz navedene imenice umjesto priloga dolazi mjesni ili vremenski pridjev najčešće tvoren od navedenog priloga:brda (u)okolo // okolna brda, kuća slijeva // lijeva kuća, sada učitelj // sadašnji učitelj...

Pridjev se ne može upotrijebiti umjesto priloga i kad postoji mogućnost njegove tvorbe od priloga u slučajevima kad bi došlo do promjene značenja sintagme: čizme lijevo i desno i lijeve i desne čizme.Pridjevom se ne može zamijeniti ni mjesni prilog u sintagmama kod kojih je elidiran subjekatski genitiv za koji se taj prilog veže: naređenje odozgo, ne gornje naređenje.

Umjesto vremenskog ili mjesnog atributa kao sinonim se može upotrijebiti neka prijedloško-padežna konstrukcija, relativna rečenica:čizme slijeva i čizme zdesna // čižme s lijeve i desne strane; krevet ovdje // krevet koji se nalazi ovdje.

7

II. ZNAČENJE I FORMA

PREFIKSACIJA I NJEN UTICAJ NA FORMU I SEMANTIKU SINTAGME

Analiza obuhvata verbalnu sintagmu čiji je determinat (= upravni, nadređeni član) prefigirani glagol kretanja, a determinant (= zavisni, podređeni član) besprijedloška ili prijedloška padežna konstrukcija s mjesnim značenjem.

Prefiks modificira značenje osnovne riječi, a tvorenica koja se dobije prefiksom ima najmanje jednu semnatičku komponentu više u odnosu na osnovnu riječ.

U glagole kretanja su uključeni svi glagoli objedinjeni invarijantnom sememom “premještanje koga ili čega u prostoru“: način kretanja, usmjerenost/pravac kretanja.

Od ukupno 27 glagolskih prefiksa koliko in havodi S. Babić u “Priručnoj gramatici“, njih 18 može prefigirati glagole kretanja: do-, iz-, mimo-, na-, nad-, o-, ob-, od-, po-, pod-, pri-, pro-, raz-, s-, u-, uz-, za-.

Perlativno značenje imaju prefiksi: mimo- (mimoilaženje), o- i ob- (obilaženje), pre- (prelaženje) i pro- (jednousmjereno kretanje), raz- i uz- (uzlaženje).

Svi pojedini prefiksi nisu podjednako plodni. Gotovo neplodni su mimo- (uz ići) i o- (uz ploviti i kružiti).

Ablativno značenje glagolu kretanja pridaju prefiksi od- (udaljavanje od lokalizatora), iz- (kretanje iz unutrašnjosti lokalizatora) i s- (kretanje sa gornje površine lokalizatora).

8

Adlativno značenje imaju prefiksi do-, u-, na-, za-, pod-, nad- i pri-.

KONCESIVNOST KAO POSLJEDICA NEGACIJE KAUZALNOSTI

Prevladalo je mišljenje da se koncesivna semantika podrobnije i ne može opisati bez njenog promatranja u suodnosu s kauzalnom, mada se na jezičkom planu, s obzirom na semantičku vrijednost koncesivnih i kauzalnih formi, te kategorije čine gotovo inkompatibilnim.

Sam suodnos sadržaja dviju klauza pokazuje da sadržaj zavisne nije uzrok sadržaju osnovne – jer se uzrok može smatrati uzrokom samo kad proizvodi posljedicu – niti je sadržaj osnovne posljedica uzroka navedenog u zavisnoj klauzi, jer se posljedica prepoznaje kao takva samo u prisustvu (djelujućeg) uzroka.

Posmatranje sadržaja osnovne klauze kao posljedice, a sadržaja koncesivne kao uzroka pokazuje da su na jezičkom planuu suodnos dovedeni posljedica bez svog uzroka i uzrok bez svoje posljedice. Budući realizovana, data posljedica u stvarnosti mora imati i svoj uzrok. On nije jezički ekspliciran, ali se nužno podrazumijeva kao imanentan, obavezno prisutan.

Rečenice s dopusnim zavisnim klauzama, iako logički najpogodnije za analizu suodnosa jezičkih kategorija koncesivnosti i kauzalnosti, nisu ni najjasniji formalni pokazatelj te povezanosti.Upotrebu kauzalnih konstrukcija u koncesivnoj funkciji omogućavaju samo oni specifični konteksti koji su kauzalnu vezu “djelujući uzrok - posljedica“, mogli prevoditi u vezu “nedjelujući uzrok - posljedica“. Prevođenju kauzalnih u koncesivne kostrukcije najviše doprinosi negacija.

Kategorija koncesivnosti počiva upravo na negaciji.

9

Analiza dva tipa sintagmi u kojima kauzalne forme uz pomoć negacije dobijaju koncesivnu sematičku vrijednost: 1. glagolsko-priloške sintagme s negiranim prilozima “namjere“ i “htijenja“ – nenamjerno, nehotično, nehotice + glagol akcije; 2. padežne sintagme sa značenjem negiranja “satisfakcije“, verbalne, pravne i sl.

Prvi tip uzročnih sintagmi jeste sa značenjem voljnog efektora – sintagme u kojima su efektor i efekat uvijek u sferi istog lica, s tim da je efektor voljna odluka predstavljena kroz volju, htijenje ili namjeru lica, a efekat voljne, svjesna akcija tog lica. Voljni efektor može biti izražen prilozima i određenim padežnim i prijedloško-padežnim formama.

Analizirani su samo prilozi namjerno, hotmično ili hotimice.On ju je nenamjerno uvrijedio. - On ju je uvrijedio jer nije imao najmeru/nije htio.On je to nenamjerno uradio. - On je to uradio jer nije imao namjeru/nije htio.

Jasno je da se sadržaj obilježen prilogom ne može smatrati uzrokom realizacije glagolom obilježene radnje pa se isključuje mogućnost uzročne interpretacije negiranog priloga transformacijom navedenog priloga u uzročnu zavisnu klauzu.On ju je nehotice/nehotično uvrijedio. – On ju je uvrijedio iako (to) nije htio/nemjeravao.On je to nehotice/nehotično uradio. – On je to uradio mada (to) nije htio/namjeravao.

Negacijom se odriče kauzalna povezanost sadržaja priloga i glagola. Negacijom se odriče volja/htijenje kao uzrok, tako da negiranjem ona (tj. volja) dobija ulogu nedjelujućeg uzroka.

Pošto se “ne“ ne javlja jedinim negativnim prefiksom, može se pretpostaviti da se negiranje prefigiranjem ne ostvaruje samo u navedenom tipu priloških sintagmi. Semantički su srodne navedenim i sintagme s prilogom bezrazložno čiji afirmativni ekvivalent nije prilog razložno nego padežni iskaz s razlogom:On je bezrazložno (iako nije imao razloga) pobjegao.On je bez razloga (iako nije imao razloga) pobjegao.On je pobjegao, što je bilo bezrazložno.

Isto kao i u glagolsko-priloškim sintagmama u kojima je prefiksacija voljnog efektora negacijom verifikator koncesivne semantičke vrijednosti sintagme, i u padežnim sintagmama s općim značenjem

10

satisfativnosti (lične ili društvene, verbalne ili konkretne) negacija je verifikator koncesivne semantike uzročne forme, samo što je ovdje negacija leksičkog tipa i što se odnosi ne na uzročni nego na posljedični konstituent kauzalne veze.On nije kažnjen zbog ubistva/za ubistvo (iako je ubio).Učiteljica ga nije kritikovala za neurednost/zbog neurednosti (iako je bio neuredan).

Ovakva interpretacija moguća je samo u slučajevima u kojima je uz negirani satisfaktiv naveden jedan uzrok i kad se podrazumijeva jasna faktivnost realizacije onoga što je obilježeno padežnom uzročnom formom sintagme.Ukoliko nisu ispunjeni dati uvjeti, negacija ne može odnosit i na uzrok i na posljedicu pa sintagma ostaje sad s kauzalnim značenjem jer su sad logički usaglašeni uzrok i posljedica.On nije kažnjen zbog ubistva (jer nije ubio).On nije kažnjen za ubistvo nego za krađu.On je kažnjem ne za ubistvo nego za krađu.

KONSEKUTIVNE KONSTRUKCIJE U DANAŠNJEM VUKOVOM JEZIKU

Razmatranje kauzalnosti iz bilo kojeg aspekta nužno podrazumijeva uključenje i uzroka i posljedice što je uvjet kauzalne veze.

Za analizu kauzalnosti najvažnija je analiza samog relacionog elementa. A to su po pravilu prijedlozi i veznici. Oni svojim semantičko-gramatičkim karakteristikama kauzalnim modelima predodređuju ili status uzročnih ili status posljedičnih (konsekutivnih).

Budući da su strukturno kao čisto kauzalni modeli prepoznatljivi samo oni kod kojih se gramatički sadržaj relacionog elementa svodi na subordinaciju, ovdje se bavi samo analizom modela kod kojih su elementi a i b u odnosu sintaksičke zavisnosti predodređene gramatičkim sadržajem elemnta R (prijedloga ili veznika).

Ako je gramatičkim sadržajem prijedlog ili veznik predodredio sintaksičku zavisnost “posljedične“ jezičke jedinice u odnosu na onu što imenuje uzrok, onda je u pitanju posljedični (konsekutivni) jezički model kauzalnosti i obrnuto: ako je sintaksički zavisna uzročna jedinica, u pitanju je uzročni jezički model kauzalnosti.

11

Osnovna je, neki smatraju i jedina, posljedično oformljena sintaksička konstrukcija za izražavanje kauzalne veze složena rečenica s posljedičnom (konsekutivnom) zavisnom klauzom.

Pet izdvojenih semantičkih tipova složene rečenice: 1. rečenice s kvalitativno-posljedičnom klauzom 2. s čisto posljedičnom klauzom3. s odnosom neadekvatnog uvjeta (osnovna) i posljedična

(zavisna)4. s odnosom nedostatnog uvjeta (osnovna)5. s relativno-posljedičnom klauzom konkluzivnog tipa.

Prvi se tip odlikuje upotrebom veznika da, upotrebom intenzifikatora, najčešće tako, toliko, takav, tolik, u osnovnoj klauzi i realnošću ili izvješnošću posljedice izražene zavisnom klauzom.Intenzifikacijom se određena osobina ili stanje (obilježeni imenicom, pridjevom, prilogom ili glagolom) pojačavaju do stepena koji uvjetuje pojavu nove osobine ili stanja kao posljedice izražene zavisnom klauzom uvedenom veznikom da. Navedeni tip rečenice najčešće odražava međuzavisnost kvantiteta i kvaliteta: kvalitativni rast osobine uvjetuje pojavu kvalitativno novog stanja kao posljedice.

Pitala sam zašto, a on je odmah skinuo remen i tako me namlatio da me još i danas boli otraga.Djed je toliko zabezeknut da već ne umije ni da se pokrene ni da štogod upita.Ponekad čovjek preživljuje takve stvari da sama činjenica da ih je preživio znači ne samo pobjedu nego i čudo.Zviznuo me tako da sam pao.

Drugi tip ima vezivni elemnt kontekstualno neuslovljene kauzalne semantike – veznik tako da.Njegovom se upotrebom mijenja strukturni tip složene rečenice: to nije više rečenica neračšlanjenog tipa jer se zavisna klauza ne vezuje samo za intenzifikovani dio osnovne klauze, nego se odnosi na cio sadržaj osnovne klauze tako da složena rečenica pripada strukturno raščlanjenom tipu rečenica. Po pravilu se ovim tipom rečenica kauzalnosti pristupa iz interpretativnog aspekta, tako da posljedična klauza najčešće ima nijansu konkluzivnog značenja.

Novine mi ne daju, tako da slabo znam šta se u svijetu događa.

Najbitnija karakteristika trećeg tipa jeste upotreba elativne kostrukcije (apsolutnog superlativa) u strukturi osnovne klauze, a ta elativnost se

12

iskazuje prilozima (i)suviše, previše, vrlo i prefigiranjem prefiksom pre- (premalo, premlad i dr.).

Suviše ste daleko da bismo znali gdje ste.Bilo je suviše tamno da bi mogao da je vidi.

Ono što je izraženo elativnom konstrukcijom uvijek je kao uvjet nesuglasno s onim što je obilježeno zavisnom klauzom. Tako se posljedica obilježena zavisnom klauzom zbog takvog uvjeta gotovo isključuje, implicirajući obrnutu realizaciju (ako je sadržaj posljedične klauze odričan, implicira potvrdnost i obrnuto).

Osnovna razlika između trećeg i četvrtog tipa jeste: u trećem tipu zavisna se klauza odnosila na elativnu konstrukciju, ovdje te konstrukcije nema, ali je zato uvijek sadržaj osnovne klauze odričan. A to se postiže ili negiranjem cijelog predikata ili negiranjem samo intezifikatora.

Zmija nisam da i rep u zemlju uvučem.Nismo ludi da pitamo za kruh.

Novijeg su datuma složene rečenice sa zavisnom klauzom relativno-posljedičnog tipa. Uvode se vezničkim skupovima zbog čega ili usljed čega. Njima uvedena klauza uvijek ima posljedično značenje tako da su oni kontekstualno neuslovljeni nominatori kauzalne veze. Klauza koju uvode uvijek je posljedična konkluzivnog tipa:

Više stambenih objekata je uništeno zbog čega je 15 porodica moralo biti iseljeno.Fernando Gomeš kuburi sa povredom Ahilove tetive, zbog čega nijednu utakmicu u Meksiku nije odigrao do kraja.

Piper iznosi mišljenje da uz uzročne zamjeničke priloge i priloške izraze postoje i posljedični, u koje ubraja dakle, znači, prema tome i sljedstveno (tome), određujući ih kao uže konkluzivne jer ne upućuju na bilo koju posljedicu nego na posljedicu kao zaključak koji logično slijedi iz onog što je izraženo u prethodnom dijelu teksta.

U Vukovom i današnjem jeziku dosta su česti primjeri akuzativa s prijedlogom na koji se mogu podvesti pod posljedične: Na njegovo iznenađenje, djed je odmah pristao.Onda neočekivano, na našu radost, udari u tutanj... a na još veću nesreću Tursku dunu vjetar...

13

Vukov se jezik od današnjeg razlikuje po tome što se ravnopravno s akuzativnom formom upotrebljava i forma slobodnog instrumentala, a katkad i akuzativna forma s prijedlogom za:

A još za veću nesreću svoju Crnogorci nijesu imali ni džabane dosta.

Sve se navedene konstrukcije mogu transformisati u posljedične klauze s veznikom tako da, ali ne samo u njih nego još prije u slobodne relativne klauze:

Navukao je to na naše zaprepaštenje / tako da smo se zaprepastili / što nas je zaprepastilo.

Ono što nema u Vukovom jeziku, a ima u današnjem jeste forma akuzativa s prijedlogom za uz elativnu konstrukciju kao nadređeni (uzročni) elemenat:

Pribojavamo se da je šok od 14. aprila možda i kraj “vukova“ iz Tuškanca koji su imali mlječne zube, što je premalo za čvrstu i beskompromisnu Crvenu zvezdu.

FINALNE I KONSTRUKCIJE NAMJENE U SH JEZIKU

A namjera i namjena međusobno su uvjetovane kategorije. Teško je doprijeti do suštine kategorije namjene ukoliko se ta kategorija ne dovede u vezu s kategorijom namjere (finalnosti). Kategorija namjene je složenija od kategorije namjere, ona uključuje namjeru jer je nastala uz njeno učešće.

Kategorija finalnosti (namjere)Finalne kosntrukcije podrazumijevaju suodnos dviju nižih sintaksičkih jedinica (sintaksema, sintagmi ili klauza) od kojih se u jednoj obilježava svjesna akcija bića (koja implicira realizaciju njegove volje i/ili želje) što predstavlja način dosezanja planiranog cilja obilježenog drugom jedinicom u sastavu finalne konstrukcije.

Jezičko izražavanje finalnosti prvenstveno podrazumijeva analizu jezičkog elementa što zaposjeda poziciju R, jer je taj

14

element nosilac gramatičke komponente subordinacije kao nužnog preduvjeta za proglašenje jedne kostrukcije finalnom na sintaksičkom (jezičko-gramatičkom) planu. A poziciju R-elementa mogu preuzeti prijedlozi ili subordinacijski veznici.

Relacioni model primijenjen je na finalne konstrukcije podrazumijeva tri realizacije: a + p (= prijedlog) + b; a + v (= subord. veznik) + b; a + ø + b.Pri tome su p, v i ø nosioci gramatičke komponente subordinacijskog odnosa elemnta b prema elementu a, s tim da prijedlog i veznik mogu svojom leksičkom semantikom biti i pokazatelji smisaonog finalnog suodnosa jedinica a i b.

Finalno značenje može biti izraženo sljedećim tipovima sintaksičkih konstrukcija:

1. prijedloško-padežnim sintagmama2. konstrukcija s finalnim prilozima3. konstrukcija s glagolskim prilozima4. zavisnosloženim rečenicama 5. konstrukcija s finalnim prilozima i priloškim izrazima.

Prijedlogu radi zadaje se isključivo finalna semantička vrijednost, ali se čsto susreće u uzročnom značenju umjesto genitivne sintagme s prijedlogom zbog.

Ova odluka donijeta je radi sprečavanja demonstracija.Ostavlja Stanu sa četvoro* djece od kojih su dvoje oboljeli na kostima radi slabe ishrane.

Naporedu s genitivom sa prijedlogom radi, upotrebljava se i genitivna sintagma s prijedlozima zarad i poradi. Sva tri prijedloga su odredbenog tipa, a njihova se odredbena vrijednost može provjeriti pitanjima Zašto? S kojom namjerom? Radi čega? dok se ne mogu testirati dopunskim finalnim pitanjem Kamo?

Susreće se i genitivna konstrukcija s prijedloškim izrazom u cilju, odnosno s ciljem, i u svrhu.U cilju objektivnog informisanja janosti, obavezan sam da saopštim da je pomenuta vijest u cjelini netačna i neistina.U svrhu poređenja, evo jednog kratkog osvrta na te radove.

Tu spadaju i genitivne konstrukcije s prijedloškim izrazima u čast (svečarski povod s kojima je povezan cilj), u znak (naglašavanje samo jednog prepoznatljivog razloga koji je razlog i cilj poduzete akcije) i na ime (prisustvo semantičke komponente kompenzacionog razloga):Ova odluka donesen u čast podržavanja najvećeg skupa jugoslovenskih komunista...

15

Među padežnim modelima najfrekventniji su primarni mjesni, a tek kontekstualno i finalni modeli.Modeli mjesno-finalne interferencije: prijedlog na, u, po.Svrati na kafu kod mene u moju kancelariju. Krenuo tako Mulić s Uraganom kroz naša sela, u otkup.Vraćali se u dućan po pare.

Sve finalne konstrukcije što dolaze uz glagole kretanja imaju prvenstveno dopunsku, a ne odredbenu vrijednost. Taj dopunski karakter uočljiviji je u sintagmama – dativskoj s prijedlogom ka i instrumentalnoj s za:Nije li to pretjerana žudnaj ka potpunoj misaonoj dominaciji..Jedino tu je nalazila ono za čim je toliko žudila.

U objekatsko finalne spadaju i genitivne sintagme s prijedlogom od:Spasava nas, kad to može, od batina.

Slična je semantička vrijednost i sintagmi čiji je upravni član neka od leksema s općim znčenjem protesta ili nezadovoljstva: protiv + G, øD, øI, na ili za + A.Deset godina protestirao je protiv nadimka.

Finalno značenje usložnjava se uzročnim. Nekoliko je tipova padežnih sintagmi kod kojih u poziciji nadređenog člana dolaze lekseme sa značenjem u sukobu interesa: oko + G, za, o + A, o + L. O neraskidivoj vezi ciljnog i uzročnog značenja javlja se i primarno uzročna konstrukcija zbog + G, po + L, øI, za + I, iz + G.Jesu se nekad parničili, ali davno. Zbog onog komada ledine...Silvestar se negdje izgubio poslom.Sad ja idem za svojim poslom.Udala se iz interesa.

Konstrukcije sa glagolskim prilozima koji mogu dobiti finalnu semantičku vrijednost u strogo određenim leksičko-sintaksičkim usvjetima.Sekao je grane pripremajući lipu za omlađivanje.Veković se ukloni prepustivši ga pored sebe.

Konstrukcije sa infinitivom uvijek su kontekstualno uvjetovane finalne konstrukcije: Pođem kiosku kupiti cigarete i novine. On otiđe oprati ruke i lice.

Finalno jednoznačni veznički spojevi su: s namjerom da, u namjeri da, namjeravajući da, s nadom da, u nadi da, nadajući

16

se da, sa željom da, u želji da, želeći da, u nastojanji da, nastojeći da...Ako se navedeni veznički spojevi shvate kao složeni veznici, onda njima uvedena finalna klauza nema više dopunsku, nego odredbenu funkciju.

Upotreba potencijala u predikatu finalne klauze gotovo da se finalnost te klauze gramatikalizuje. U semantici samog potencijala sadržn je konatvni motiv želje ili htijenja (Ja bih jeo – Ja želim/hoću jesti/da jedem). Potencijal u predikatu finalne klauze omogućuje da se uz veznik da pojave i veznici kako, e da, ne li.Ranije je pitanje postavljeno da bi se problem našao.Ili je optužene odvukao na sud – kako bi ih ućutkao?Pod stare dane krene u Ameriku ne bi li povratio i zaradio prijašnje bogatstvo.

Ponekad ni to što je zavisna klauza uvedena nekim od navedenih veznika i to što je predikat u potencijalu nije samo po sebi dovoljnoda joj obezbijedi status finalne:Crvena zvezda je preko Cvetkovića postigla prvi gol, a nekoliko minuta kasnije u listu strelac se upisao Musemić, da bi u 87. minuti Miloš Bursać postavio konačan rezultat 2:1 za Crvenu zvezdu.

Kategorija namjene (svrhe)

Namjena ili svrha se od finalne kategorije razlikuje po tome što ne znači “djelovanje usmjereno ka konkretnom cilju, nego obilježava objektivnu službu čega“, pa se tako izraz namjera ili cilj “odnosi na akciju bića, a namjena (svrha) se tiče predmeta“.Razlika između ovih kategorija: kod namjernih konstrukcija upravni član je uvijek dinamičkog tipa jer odražava realizaciju akcije poduzete (i obavezno nezavršene) za dosezanje cilja obilježenog zavisnim članom konstrukcije;kod konstrukcija namjene ili svrhe nadređeni član uvijek je statičan, to je neki “ostvareni“ predmet ili stanje što su stvoreni da posluže čovjeku u njegovim raznim aktivnostima.

Pošto se namjena vezuje za efekte čovjekova rada, njeno izražavanje najčešće je vezano za supstantivne sintagme.Najslobodnije, s obzirom na tip imenica u poziciji nadređenog člana supstantivne sintagme s akuzativnim prijedlogom za:Priče za djecu mogu još slušati prije spavanjna.

U nadređenoj poziciji dolazi i glagol ili glagolska imenica sa općim značenjem “predodrediti službu čega“ – glagol služiti:

17

Ovaj ključ služi za pokretanje motora.Došlo je do toga da ono tijelo nije više za plažu ni za pokazivanje.

Najraznoobraznije su supstantivne sintagme kod kojih je u nadređenoj poziciji neka od leksema sa značenjem sredstva za sprečavanje, suzbijanje onoga što se imenuje zavisnim članom sintagme. Najfrekventnija je upotrebi leksema lijek, uz koju se namjena obilježava: protiv, od + G, za + A, øD:...lijek za otvorene i zatvorene rane...; ...lijek protiv side...; ... lijek od opekotina...; ...svuda ima lijeka...

Značenje namjena se može se izraziti i zavisnom rečenicom. Zavisna klauza sa značenjem namjene najčešće se uvodi općesubordinacijskim veznikom da:Vatra je data čovjeku da se grije.

Iako je u sistemu stvorenih prijedloških izraza postojala mogućnost da se zbog same leksičke semantike prijedločkih izraza u svrhu i sa svrhom i preko njih stvorenih složenih veznika u svrhu da i sa svrhom da, namjena i formalno “konstituiše“ kao posebna jezička kategorija. Do toga nije došlo jer se ovo ozrazi susreću i u finalnom značenju. Došlo je do njihovog mješanja sa izrazom u cilju/s ciljem i u cilju da/sa ciljem da.

O SLOŽENOJ REČENICI S UZROČNOM RELATIVNOM KLAUZOM

Kao što u prostoj rečenici uzročni konstituent ne mora biti adverbijalna odredba nego može biti i atribut, tako i na noviou zavisnosložene rečenice uzročna klauza, ako je već ekvivalent tog konstituenta – osim adverbijalne može imati i adjektivnu funkciju.

18

Uzročnost se određuje na dva načina:1. preko uzročne semantike njihovih veznika2. na osnovu uzročno-posljedičnog smisaonog odnosa

sadržaja klauza u zavisnosloženoj rečenici tamo gdje je veznik polisemičan ili samo funkcionalan.

Na različitosti supstitutivne vrijednosti vezivne riječi temelji se i semantička potklasifikacija relativnih rečenica. Ukoliko se vezivna riječ i supstantivne antecedent podudaraju u semantičkom opsegu, tj. ako vezivna riječ zahvata cio semantički opseg antecedenta, zavisna rečenica je apozitivna, a ako se ne podudaraju onda je atributska.a

Uzmemo li na primjer vezivnu riječ koji kao najfrekventniju, a antecedent obilježimo sa N – taj odnos supstituenta i antecedenta kod apozitivnih relativnih rečenica mogao predstaviti kao koji = N, a kod atributskih kao koji = neki od N.Igrači koji ne učestvuju na domaćem prevenstvu neće ubuduće moći da igraju na međunarodnim turnirima.

Sadržaj relativne klauze osnov je restrikcije antecedenta igrači i uzrok (razlog) sadržaja predikata neće moći da igraju.Ali te dvije semantičke vrijednosti nisu ravnopravne: osnovna je komunikativna uloga klauze restriktivnost, dok je uzročna vrijednost tek implikacija, ali implikacija čije bi ekspliciranje bilo i komunikativno redundentno, a i u suprotnosti sa stilskim i sa zakonima jezičke ekonomije.Igrači koji ne učestvuju na domaćem prvenstvu neće ubuduće moći da igrajju na međunarodnim turnirima zato što nisu učestvovali na domaćem prvenstvu.

Apozitivna relativna klauza nje ekvivalent samo apozicije nego može biti i ekvivalent apozitivnom atributu, tj. atributu koji je uveden uz semantički određenu imenicu pa nema ulogu individualizacije i idnetifikacije imenice nego može biti uveden i s ciljem da uspostavi smisaonu vezu s nekim drugim konstituentom rečenice.Nedostajaće (neće igrati) kažnjeni Predrag Jurić.Među zavisnim klauzama najbliži ekvivalent je adverbijalna uzročna klauza:Nedostajeće (neće igrati) Predrag Jurić zato što je kažnjen.Nedostajaće Predrag Jurić koji je kažnjen.

Zavisne klauze su u rečenicama kao i atributi na semantičkom planu uzročne jedinice. Na sintaksičkom planu nisu ekvivalentne. Predikativni atribut i adverbijalna uzročna klauza uspostavljaju neposrednu sintaksičku vezu s predikatom kao “centrom“ posljedičnog sadržaja.Kod apozitivnog atributa i apozitivne klauze kao semantički i sintaksički konkurentnih jezičkih sredstava kauzalna je veza posredna: ona se

19

ostvaruje preko imenicom iznačenog pojma koji je ovdje “karika“ za koju se vezuju i uzrok i posljedica.

Da bi se bolje uočila uzročnost apozitivne klauze, pretpostavimo da uz uzročno obrazloženje “negiranja“ potrebno još uzročno obrazložiti “kažnjavanje“ pošto i to može biti komunikativna nepoznanica.Nedostajaće kažnjeni Predrag Jurić, koji je u Kikindi bio i sključen.Nedostajaće kažnjeni Predrag Jurić zato što je u Kikindi bio isključen.

Na osnovu prisustva određenih leksema u strukturi osnovne klauze ovdje izdvajamo četiri grupe relativnih uzročnih klauza:

1. kad se u predikatu ili subpredikatu osnovne klauze upotrijebi glagol ili glagolski izraz sa značenjem (psiho)fiziološkog stanja ili raspoloženja (npr. radost, ljutnje, zadovoljstva), a uz nj se navodi lice u subjektu ili objektu koje je izazivač tog stanja, sadržajem se relativne klauze iznosi ono na osnovu čega je to lice izazivač navedenog stanja.

Munjoz se žali na sudiju, koji je tolerisao grubu igru.U primjerima se umjesto zamjenice koji može upotrijebiti i veznik što.

2. U osnovnoj klauzi često su u različitim sintaksičkim funkcijama upotrebljene lekseme vrijednosti suda ili ocjene, kojima autor iznosi svoj stav o posljedici vezanoj za lice označeno antecedentnom imenicom. Relativnom se klauzom tad obilježavaju postupci tog lica koji su istovremeno i razlozi posljedičnog sadržaja obilježenog predikatom i argument autorovog suda, tako da ta klauza ima dvostruku uzročnu vrijednost: njom se označava i uzrok za sadržaj predikata kao posljedicu i argument za autorovu ocjenu.

Najviše zaslugašto su Dobojlije osvojile jedan bod pripada golmanu Radmiloviću, koji je branio fenomenalno.

3. U novinarskom jeziku najbrojniji su primjeri složenih rečenica u kojima se predikatom osnovne klauze neočekivano odriče nešto što je uobičajeno, nešto u čiju se realizaciju ne sumnja. Umjesto koji – klauze kao potpuno semantički ekvivalentna mogla bi se upotrijebiti uzročna klauza s veznikom jer ili zato što:

U ekipi Sarajeva neće se pojaviti Ferhatović, koji je dobio crveni karton protiv Slobode.

4. Nerestriktivnom relativnom klauzom obilježava se i uzrok tipa kriterij onda kad se u osnovnoj klauzi iznosi zaključak o licu koji se temelji na postupku tog lica navedenom u zavisnoj klauzi.

Nije isključeno da je to čuo i sam biskup, koji se na tu riječ također bio okrenuo.

20

Da relativna rečenica ima značenje kriterija u njoj bi umjesto koji bilo upotrebeljeno na osnovu tiga što:Nije isključeno na osnovu toga što se na tu riječ također bio okrenuo, da je to čuo i sam biskup.

O SH SLOŽENIM REČENICAMA S POSESIVNOM ATRIBUTSKOM ZAVISNOM KLAUZOM

Od svih konektivnih riječi atributske zavisne klauze najfrekventnija je u upotrebi zamjenica koji, što je posljedica njene veće “neosjetljivosti na kontekst“. Upotrebljena kao konektivna riječ, odnosna zamjenica koji kongurira u rodu i broju s antecedentnom imenicom, dok joj padežni oblik zavisi od tog značenja kog rečeničnog člana ona ima u atributskoj klauzi.

Budući da zamjenica koji kao supstitutivni konektor može doći u najrazličitijim leksičko-semantičkim okruženjima i zauzimati bilo koju sintaksičku poziciju zavisne klauze. Naporedo sa njom upotrebljavaju se i prilozi kod i gdje.Naporedo sa koji upotrebljava se i zamjenica čiji:Izdao ih je sam kasapin Nurija, kojega je bila bašta...Spavali smo u nekategoriziranim hotelima, u mračnim sobama čiji se parket dizao...

Gramatičari upotrebu jedne ili druge zamjenice u konektivno-posesivnoj funkciji podvode pod stilske osobenosti autora.

Konektivno-posesivno koji nije moguće uvijek realizovati u sintagmatski zadatoj poziciji. Tada koji mora biti u konektivnoj poziciji pošto subjekt i leksički dio predikata ne mogu zajedno doći ispred samog kopulativnog glagolaIzdao ih je sam kasapin Nurija, kojega je bila bašta; ali ne: Izdao ih je sam kasapin Nurija, bašta kojega je bila...

Odnosna zamjenica čiji u konektivno-posesivnoj funkciji, budući kongruentan atribut, uvijek je prepozitivna postcedentnoj imenici s kojom tvori supstantivnu kongruentnu sintagmu, čime se ujedinjuje sintagmatska (atributska) i rečenična (konektivna) pozicija ove zamjenice bez obzira da li je postvententa imenica upotrebljena u besprijedloškoj ili u prijedloško-padežnoj formi pošto prijedlog uvijek dolazi ispred svih kongruentnih atributa jedne imenice.Koračao je polako ispod ogolelih, injem ukrašenih topola na čijim su se vrhovima ljuljale vrane.

21

Zamjenica čiji sve svoje gramatičke osobine (rod, broj, padež) dobija od postcedentne imenice pa može doći u bilo kojem padežu sa i bez prijedloga.Zamjenica koji veže se za øG ili øD.

Ako su te imenice različitog roda i/ili broja, zamjenica koji je efikasnije sintaksičko sredstvo od zamjenice čiji je zamjenica koji dobijajući rod i broj od antecedentne imenice jasno označava na koju se od imenica odnosi zavisna klauza, dok pri upotrebi zamjenice čiji može ostati dilema.Predmet istraživaču jezika nije samo ovaj ili onaj pojedini jezik nego sveukupni razred jezika, kojega su članovi uzajamno povezani.

Upotreba zamjenice čiji u takvim situacijama dovela bi najčešće do nepoželjne dvoznačnosti iskaza:Govorimo o radu autorke čije su ideje imale velikog uticaja na savremenike – ne može se odrediti da li se radi o idejama iznesenim u radu ili autorkinim idejama uopće.

Nasuprot teritorijalno organičenoj upotrebu genitivnog konektivno-posesivnog koji još se uvijek u svim funkcionalnim stilovima upotrebljava besprijedloški oblik zamenice koji u konektivnoj i funkciji nekongruentnog posesivnog atributa:Tamo smo razgovarali okrženi cvijećem kojemu nisam znao imena.

III. FORMA I ZNAČENJE

22

GRADACIONE REČENICE ZA NEREALIZOVANU STVARNOST

U složenoj rečenici upoređuju se dva elementa koji pripadaju različitim rečenicama: jedan iz one koja se uvodi veznikom a kamoli / a nekmoli, a drugi iz one što joj prethodi, koja zajedno s rečenicom uvedenom veznikom čini niz koji sam može pretpostaviti složenu rečenicu.Elementi koji se upoređuju u uvodnoj i usporednoj rečenici mogu predstavljati:

1. predmete i pojave, obilježene imenicom, zamjenicom ili prilogom

2. radnje, obilježene glagolom.

Imenice i zamjenice pri usporedbi mogu zauzimati različite sintaksičke pozicije (prilozi samo adverbijalnu), tako da se s obzirom na funkcije uspoređuju ili subjekti iliobjekti ili neka adverbijalna odredba:U ovim naseljima nema dovoljno prodavaonica, a kamoli knjižnica, servisa i sl.Ja se sjećam čak i raznih sitnica, a nekmoli ljudi, imena i zgoda.Pristali bi oni da im otac gazi po golim temenima, a kamli po njihovim interesima.

Složena rečenica ovog tipa im sve leksički istovrsne konstituente osim onog koji ulazi usporedni niz. Takva je složena rečenica uvijek, osim kad se uspoređuju subjekti, monosubjekatska. Kad se uspoređuju predikati ili sadržaji cijelih rečenica, onda je monopredikatska, a ukoliko se upoređuju neki drugi rečenični konstituenti i monosubjekatska i monopredikatska.Nikad se nije saznalo ni ko mi je majka, a kamoli / da se saznalo ko mu je/ otac.

Ukoliko je predikat uvodne rečenice negiran, on je u usporednoj obavezno potvrdan, i obrnuto. Ta j činjenica navela gramatičare da ovim rečencama uz poredbenost pripišu odredbu suprotnosti. Suprotnost je ovdje samo formalne prirode, zasnovana na odnosu negiranost-pozitivnost (ili obrnuto) predikata, ali takav suprotan odnos formi predikata ne pretpostavlja i funkcionalno-semantičku suprotnost zasnovana na odnosu odričnost-potvrdnost (i obrnuto) realizacije sadržava dviju rečenica. To se vidi po nemogućnosti upotrebe veznika ali u ovim rečenicama.

Složene rečenice sa veznikom akamoli / a nekmoli semantički su veoma bliske složenim rečenicama s veznikom a iza kojeg dolazi

23

negativni eksponent ne, pa se one u literaturi navode kao potpuno ekvivalentne.Ja nisam mome svekru ni u sobu ušla, a ne da sam mu novce odnela.Ove rečenice po formi predikata odgovaraju onim s veznicima a kamoli / a nekmoli.

Ukoliko je u složenoj u kojoj je druga uvedena konstrukcijom a ne predikat prve rečenice pozitivanNjih može pobijediti i šačica ljudi, a ne (a kamoli / a nekmoli) da ne može četa vojnikau drugoj rečenici dolazi do dvostruke negacije, negira se jedanput predikat /ne može), a drugi put sadržaj cijele rečenice (ne da ne može) pa se negacije množe čime se dobiva potvrdno značenje rečenice.

Osim po razlikovnom elemnti i po formi predikata uvodna i usporedna rečenica razlikuju se još po jednom elementu: po intenzifikatoru ni ili i koji dolazi ispred razlikovnog elementa u strukturi uvodne rečenice.Intenzifikator ni upotrebljava se kad je predikat uvodne rečenice negiran, a i kad je predikat pozitivan.Intenzifikator ukazuje na vrstu, i funkciju, a posredno najčešće i na oblik.Pa o tome ne treba trošiti riječi ni na zabavi, a nekmoli u ozbiljnom razgovoru.Nije mu dopuštala ni jedno oko da sklopi, a kamoli oba.

Prisustvo intenzifikatora u uvodnoj rečenici ukazuje na njenu intonacionu i komunikativnu nezavršenost, najavljujući uvođenje nove rečenice kojoj predodređuje tip i funkciju usporednog elementa.Osim toga, on uz veznik u rečenici s veznikom a kamoli / a nekmoli predoređuje jednostruko poređenje tako da je s obzirom na usporedivost elemnata niz uvijek dvočlan, a pošto se on ne može dalje proširivati rečenicom istog tipa, taj niz je zatvoren. Tako je složenarečenica s veznicima a kamoli / a nekmoli uvijek dvočlana i strukturni zatvorenog tipa.

Nizanje jezičkih elemenata koji počivaju na njihovom različitom značaju naziva se gradacijom. Gradacija se ostvaruje u gradacionom nizu čije elementi nisu podjednako značajni za komunikatora. U gradacionom nizu jedan elemenat ima obavezno prevlast, veću specifičnu težinu.

Provjerom semantike svih zabilježenih primjera za konstrukcije s veznicima a kamoli / a nekmoli jasno je da i ovi veznici primarno pripadaju gradacionim. Taj niz uvijek pretpostavlja odnos očekivanij - manje očekivano.Uz gradacione veznike a kamoli / a nekmoli uvijek imamo ustaljen raspored elemenata gradacionog niza: prvo se navodi onaj čiju

24

je realizaciju logičnije očekivati. Pri tom komunikator veći značaj pridaje drugom elemntu niza jer te rečenice pretpostavljaju postaojanje o mogućnosti (ne)realizacije sadržaja rečenice uvedene veznikom.

Značenje uzročno-posljedične povezanosti uočava se pri transformaciji složene rečenice uz izostavljanje osnovnog gradacionog značenja, u zavisnosloženu s uzročnom namjesto uvodne, ili nezavisnosloženu sa zaključnom namjesto usporedne:Nije se tada još ni usuđivao da je pogleda, a nekmoli da joj iskaže svoju ljubav. – Budući da tada još nije usuđivao da je pogleda, nije se usuđivao ni da joj iskaže svoju ljubav. – Nije se tada još usuđivao da je pogleda, dakle (znači) nije se usuđivao ni da joj iskaže svoju ljubav.

Kao potpuno sinonimne veznicima a kamoli i a nekmoli neki grmatičari navode veznike ili vezničke kostrukcije (a) toli, (a) gdjeli, te, kud, otkud.

Nasrodniji su, mada ne i potpuno sinonimni, jer nemaju nijanse značenja koju donosi prilog kamo, vezniku a kamoli / a nekmoli. Veznici a toli, a gdjeli se više ne upotrebljavaju u savremenom jeziku.

Još se kao sinonimni navode tim pre i utoliko pre i veza a još manje, ali nijedan od navedenih nije apsolutni sinonim vezniku a kamoli / a nekmoli.

ZAVISNA REČENICA SA SPECIFIKATIVNIM ZNAČENJEM

Dio rečenica o kojima se govori u ovoj temi jesu složene rečenice sa zavisnom klauzom uvedenom vezničkom konstrukcijom s tim što/da.Produkt je dvaju funkcionalnih stilova, naučnog i publicističkog, u okviru kojih se i inače (uključujući administrativni i administrativno-pravni) formirao najveći broj složenih veznika.

Osnovni je razlog formiranja tih veznika uvijek povezan s ciljem preciznijeg semantičkog nijansiranja u okviru neke semantičke kategorije, ili izražavanja novog značenja za koje u jezičkom sistemu ne postoji predodređena forma.Tim se razlozima može pravdati nastanak i upotreba veznika s tim što/da.

25

Osnovno bi se značenje ovog veznika moglo odrediti kao značenje specifikacije. Tako bi ove rečenice i na formalnom i na semantičkom planu činile poseban tip zavisnosloženih rečenica.

Složeni veznik s tim što/da formiran je prema principu formiranja gotovo svih složenih veznika – srastanjem padežnog oblika kataforski upotrijebljene demonstrativne zamjenice s eksplikativnim veznikom što i da.

Učešće socijativnog u specifikativnim značenju nije toliko koliko učešće drugog instrumentalnog značenja – značenja popratne okolnosti:Službeni su jezici na sastanku francuski i engleski, s mogućnošću (uz mogućnost) korištenja i nacionalnih jezika (a/ali pri tom/uz to postoji i mogućnost).

U složenim rečenicama s veznikom s tim što/da po pravilu po različitim osnovama suprotstavljaju sadržaji osnovne i zavisne klauze tako da promatrane s gramatičkog stanovišta podsjećaju na odnos adverzativnosti. Tako je popratnookolnosno značenje kombinovano s elementima gramatički shvaćenog značenja suprotnosti možda najbitnija karakteristika rečenica s veznikom s tim što/da. Čak bi se u većini slučajeva specifikativno značenje moglo proglasiti sintezom popratnookolnosnog i adverzativnog.

Zavisnom se klauzom uvedenom tim veznikom uvijek iznosi neka dopunska informacija kojom se specifikuje ono što je obilježeno osnovnom klauzom.

Značenje specifikacije najčešće se kontekstualno ostvaruje kao značenje korekcije. Osnovnom klauzom tad se iznosi opći sud o čemu, dok se zavisnom on koriguje izdvajanjem inherentnog dijela (dijelova) cjeline. Na taj se način između osnovne i zavisne klauze uspostavlja suodnos općeg i posebnog. Osnovnom se iznosi podudarnost elemenata cjeline u nečemu, dok se zavisnom iznose specifične karakteristike jednog ili više elemenata.Dakle, golfovi ... prodavali bi se / u nas i SR Njemačkoj/ po jedinstvenoj cijeni, s tim što bi naši kupci, gledajući kroz dinare, plaćali za ove automobile i kursne razlike.

Na odnosu nepodudarnosti počiva drugi semantički podtip specifikativnog značenja – eksceptivnosti (ekscepcije). Osnovnom se klauzom tad daje neka opće karakteristika cjeline, a zavisnom se imenuje element što ga ta cjelina ne podrazumijeva, tako da se isključenjem pojedinačnog iz općeg pojedinačno zapravo supotstavlja općem.

26

Svako je radio svoj posao, s tim što Ilakija Pozderac tu nije imao nikakvog posla.

Treći jeste uvjet kao poseban podtip specifikativne sematike ove klauze. Zavisnom se klauzom obilježava sadržaj što je semantički međuuvjetovan sa sadržajem osnovne, tako da je (ne)realizaciji sadržaja osnovne jedan od uvjeta i (ne)realizacija sadržaja zavisne, ali nikad nije osnovni, najbitniji uvjet.Partizan bi postao šampion ako bi osvojio bod više od Crvene zvezde, bar isto toliko koliko i Velež, stim da ostvari i prednost u golovima.

Provjera prisustva uvjetnog značenja u ovom tipu primjera mogla bi se izvršiti supstitucijom veznika s tim što/da konstrukcijom pod uvjetom / uz uvjet da.

I ne samo dodatni uvjet nego i bilo koji dodatni podatak u funkciji specifikacije onog što je obilježeno osnovnom klauzom obilježava se zavisnom klauzom s veznikom s tim što/da. Ta klauza najčešće ima i funkciju epeksegetskog objašnjenja kojim se ograničava ili proširuje opseg sadržaja osnovne klauze. Zavisnom se klauzom nerijetko kao dodatni komentar eksplicitno navodi neka nepodrazumijevajuća, neinherentna pojedinost bitna za ispravno prihvatanje obavijesti iznesene osnovnom klauzom.Tako će u doigravanju za titulu prvaka Jugoslavije u muškoj konkurenciji, tzv. plej-ofu, učestvovati samo četiri prvoplasirana tima ligaškog takmičenja, s tim što će se pobjednik znati tek poslije tri dobijena meča.

Najbliži ekvivalent vezniku zavisne rečenice ovdje bi bila konstrukcija uz napomenu / s napomenom da.I dalje poštujemo rješenje ... da se naš jezik imenuje složenicom, tj. bilo bi kao srpskohrvatski bilo kao hrvatskosrski i prema slobodnom izboru, s tim što je značenje oba oblika potpuno isto.

SLOŽENA REČENICA S PROLEPTIČKIM KONSTITUENTOM U SH JEZIKU

Luka Zima pod prolepsijom podrazumijeva upotrebu riječi u običnom značenju ali neobičnim i umjetnim načinom. Kaže da se više puta subjekt ili predikat, katkad i oboje, rjeđe objekt, iz podređene izreke koja bi imala za glavnom slijediti, uzima naprijed u glavnu uzreku kao odvisan dio te izreke, a glagol odvisne izreke ili ostaje nepromijenjen, katkad se pretvori u infinitiv ili sasvim ostaje, te tim od dviju izreka postaje jedna.

27

Tri grupe:1. prolepsa kao anticipacija elementa zavisne rečenice u

strukturi osnovneVeć te vidim da su dobar junak (Vidim da si ti dobar junak)

2. prolepsa kao atrakcija komparativne rečeniceRodila ka' jabuku sina (Rodila sina kao što je jabuka)

3. prolepsa kao anticipacija i atrakcija istovremenoŠteta tebi pobinut' od mene (Šteta je da ti pogineš od mene).

U modelu s proleptičnim konstituentom obavezno je zastupljen besprijedloški akuzativni objekt kao proleptički konstituent i obavezno elidiran subjekt zavisne rečenice jer je on anticipiran u objektu uspravne rečenice.

U modelu bez prolepse (ishodišni model) obavezno je izostavljen akuzativni objekt upravne rečenice koji se prepoznaje u gramatičkom subjektu zavisne rečenice, koji kao i subjekt osnovne rečence može biti ili ekspliciran (ako je obilježen imenicom) ili sadržan odnosno izostavljen (ako je u pitanji izražavanje subjekta ličnim zamjenicama).

Poziciju predikata, odnosno subpredikata, može zauzimati samentički strogo određen (ograničen) krug glagolskih leksema. To su glagoli izdvojeni u dvije podgrupe: opservatorni glagoli (vidjeti, gledati, čuti, slušati i sl.) i nekoliko glagola stanja – psihofiziološkog (osjećati, ćutjeti) i mentalnog (znati).

Uz sve te glagole poziciju subjekta upravne rečenice zauzimaju imenice i imeničke zamjenice kojima se označava živo biće, najčešće čovjek, a značenje tog subjekta po pravilu je značenje receptora, doživljača.

Anticipacija subjekta zavisne u objektu upravne rečenice u sh jeziku najčešća uz glagole percepcije čulom vida u predikatu ili subpredikatu upravne rečenice i to: vidjeti, ugledati, posmatrati, spaziti, opaziti, zapaziti i uočiti.Objekt je imenica koja označava realan predmet ili biće ili zamjenica koja upućuje na njih. Zavisna rečenica može biti uvedena i veznikom da i veznikom gdje, i veznikom kako.Posmatrao sam ga kako stišće zube. Upitao me je koliko sam puta vidio gđica Harišam da jede i pije.

Drugu grupu glagola uz koje dolazi objekt u funkciji anticipiranog subjekta zavisne rečenice čiji veznici mogu biti gdje, kako ili da, predstavljaju glagoli percepcije čulom sluha: čuti i slušati. Uz te glagole proleptički objekt izražen je ili apstraktnom imenicom, ako je u objektu obilježen tip “zvuka“ ili konkretnom imenicom, ako objekt obilježava biće ili predmet kao “izvorište zvuka“.Poslije sam čuo jednog ciganina kako sasvim ozbiljno priča.

28

Morao ga je čuti kako dolazi.

Zavisno od tipa proleptičkog objekta, glagoli osjećati i ćutjeti mogu imati različito značenje. Ako je u objektu imenovan neki vanjski predmet ili pojam koji dolazi u doticaj s licem označenim u subjektu upravne rečenice, onda ti glagoli predstavljaju glagole percepcije čulom dodira:Osjećam mrave kako/gjde/da mi gmižu po tijelu.

Ako je u objektu imenovan neki unutrašnji dio ili stanje lica obilježenog u subjektu, onda su to glagoli (psiho)fiziološkog stanja sa značenjem proživljavati stanje, osjećanje kazano pojmom s imenom u objektu:Osjećam srce kako sve jače kuca.

Složena rečenica s proleptičkim objektom u funkciji anticipiranog subjekta zavisne rečenice i glagolom znati u predikatu osnovne rečenice izdvaja se između tih rečenica ovog tipa ne samo po tome što je ovo jedini glagol mentalnog stanja koji se upotrebljava u ovim rečenicama, a jedino uz njega može biti upotrijebljena zavisna rečenica s odnosnom zamjenicom kakav:Znam zemlju kakva je.

Uz upravnu rečenicu bez proleptičkog objekta u njenoj strukturi zavisna rečenica ima samo objekatsku funkciju, a uz upravni rečenicu s proleptičkim objektom zavisna rečenica osim što je upućena na glagol u predikatu pa je objekatska ona je upućena i na imenicu ili zamjenicu u proleptičkom objektu oa je atributska. Dakle, ona je izrično-adjektivna rečenica.Njoj sada ekvivalent u strukturi proste rečenice ne može biti objekt jer je on sintaksički jednosmjeran, dok je ovakva zavisna rečenica sintaksički dvosmjerna.Gledam te tužnu, svečanu i belu.Predikativni atributi mogu supstituisati izrično-adjektivnom rečenicom kao potpunim sinonimom jer se i ona vezuje i za predikat i za objekat:Gledam te kako si tužna, svečana i bijela.

Pri upotrebi veznik gdje naglasak je na lokaciji u stanje ili okolnost obilježene sadržajem zavisne rečenice:Vidim ga u radu/radnoj situaciji.

Pri upotrebi veznika kako akcent se stavlja na kvalitet ili promjenu kvaliteta radnje ili stanja obilježenih zavisnom rečenicom:Vidim ga kako radi (Vidim ga u/pri takvom načinu rada).

Veznik da je neobilježen. Rečenicom uvedenom ovim veznikom samo se imenuje, identifikuje okolnost ili situacija u koju je smješteno ono što je imenovano u proleptičkom objektu.

29

UZROČNI VEZNICI U VUKOVOM I DANAŠNJEM JEZIKU

Kauzalnost je i misaona i lingvistička kategorija. Kao misaona ona je univerzalna, a kao lingvistička vazda kategorija određenog jezika. Da bi jedna misaona kategorija dobila status jezičke, ona mora imati specifična sredstva izražavanja.

Uzročnost samog veznika može biti ili kontekstualno uvjetivana ili kontekstualno neuvjetovana.Kauzalnost se kao složena kategorija mora naslanjati na proste preko čijeg osložnjavanja i nastaje – prvenstveno na kategoriju mjesta i vremena pošto čulno konkretno mišljenje (kakvo je po pravilu i zdarvorazumsko) kauzalnu vezu nerijetko tvori na principima juxta hoc, ergo propter hoc i češće post hoc, egro hoc.

U današnjem sh jeziku upotrebljava se sedam kontekstualno uslovljenih uzročnih veznika: čim, dok, kad, pošto, kako, što, da i gdje – koji upućuju na vezu kauzalne s drugim kategorijama: s kategorijom vremena (čim, dok, kad i pošto), s kategorijom načina (kako) i kategorijom izričnosti (što, da i gdje).

Čim, dok i kad upotrebljavaju se za izražavanje uzroka kriterija, i to ne naučnog nego zdravorazumskog, čulno konkretnog uzroka kriterija.

Čim bagrem ovako miriše, bit će kiše.Dok se tako izražavaš, bit će da nesto kriješ od mene.Sigurno štedi i na mastilu kad se služi olovkom.

Veznik pošto čest je u upotrebi u različitim uzročnim značenjima – kriterija, razloga, argumenta i efektora.Pošto to još nije izvela, sigurni samo da ne zna.

Uzročna upotreba veznika da ograničena samo na faktivne sadržaje koje uvodi uz nevelik broj leksema stanja ili raspoloženja čovjeka. Pri tom zavisna klauza ima izrično-uzročno značenje. Najčešći je uz lekseme radovati se, čuditi se, zahvaliti se i uz glagolske imenice od njih tvorene, zatim uz priloge dobro, milo, dargo, žao, žalosno i čudno i pridjeve sretan i (ne)zadovoljan.Raduje me da vas obojicu vidim u svom domu.

Veznik jer jeste općeuzročni. Upotrebljava se za izražavanje svih tipova uzročnih značenja.Sve to nije važno, jer je prošlo.

30

Veznik budući da je čest u upotrebi i u savremenom i Vukovom jeziku, ali se razlikuju u upotrebama. U Vukovom jeziku on po pravilu uvodi antepozitivnu uzročnu klauzu, a u osnovnoj je klauzi gotovo uvijek upotrijebljen korelativni zamjenički prilog zato ili tako.Taj se korelativni prilog u savremenom jeziku u ovim složenim rečenicama gotovo nikad ne upotrebljava.Budući da su bili zapljusnuti snažnim osjećajima, niko nije opazio da juri tako brzo.

U današnjem jeziku u potrebii je mnogo veći broj zamjeničkih uzročnih priloga i priloških izraza, preko čije su kataforsje upotrebe intonacionim uobličenjem s eksplikativnim veznikom što i da: zato što, stoga što, zbog toga što, usljed toga što, zarad toga što, poradi toga što, na osnovu toga što, po tome što, od toga što, zahvaljujući tome što, blagodareći tome što, iz jednostavnog/prostog razloga što, tim prije što, time što i s obzirom (na to) da.

31