MEĐUNARODNI MONETARNI FOND I GLOBALIZACIJAoliver.efri.hr/zavrsni/80.B.pdf · 5 1.1. Problem,...
Transcript of MEĐUNARODNI MONETARNI FOND I GLOBALIZACIJAoliver.efri.hr/zavrsni/80.B.pdf · 5 1.1. Problem,...
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
MEĐUNARODNI MONETARNI FOND I
GLOBALIZACIJA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2013.
1
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
MEĐUNARODNI MONETARNI FOND I
GLOBALIZACIJA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodne financije
Mentor: dr. sc. Dragoljub Stojanov
Student: Ime i prezime: Diona Perković
Studijski smjer: Međunarodno poslovanje
JMBAG: 0081110527
Rijeka, svibanj 2013.
2
SADRŽAJ
1. UVOD .................................................................................................................................... 3 2. MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (MMF) ............................................................... 8
2.1. Osnivanje Međunarodnog monetarnog fonda - MMF ................................................... 8 2.2. Organi upravljanja Međunarodnog monetarnog fonda ................................................. 10
2.3. Financijsko poslovanje Međunarodnog monetarnog fonda - kvote ............................. 13 2.3.1. Vrste kreditnih operacija .................................................................................... 14 2.3.2. Postupak dobivanja kreditnih sredstava putem instituta prava vučenja ........... 17
2.4. Razvoj i djelovanje fonda ............................................................................................. 18 3. PROBLEMI I ZADACI MMF-a u 21. st. ........................................................................ 20
3.1. Problemi MMF-a ....................................................................................................... 20 3.1.1. Uloga privatnog sektora na financijskim tržištima ............................................ 20
3.1.2. Problem režima deviznih tečajeva ...................................................................... 21 3.2. Zadaci MMF-a ........................................................................................................... 24 3.3. Utjecaj MMF-a na svjetsku ekonomsku stabilnost.................................................... 24
3.3.1. Važnost svjetske ekonomske stabilnosti ............................................................ 25
3.3.2. Makroekonomsko okružje .................................................................................. 26 3.4. Republika Hrvatska i MMF ...................................................................................... 27
3.4.1. Ekonomsku kriza u Hrvatskoj i djelovanje MMF-a ........................................... 28 4. PROCES GLOBALIZACIJE ........................................................................................... 30
4.1. Pojmovno određenje globalizacije ............................................................................. 30 4.2. Povijesni pregled procesa globalizacije ..................................................................... 31 4.3. Nositelji globalizacije ................................................................................................ 32
4.3.1. Temeljni nositelji (multinacionalne kompanije) ................................................ 32 4.3.2. Međunarodne organizacije ................................................................................. 33
4.3.3 “Trendsetteri” (središta, subjekt globalizacije) i “mainstream” mediji ................... 34 4.3.4. “Periferija” (objekti globalizacije) i “alternativni” mediji ................................. 38
5. NEGATIVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE ................................................................... 40 5.1. Politički aspekt .............................................................................................................. 41
5.2 Pravni, demokratski i etički aspekti ............................................................................... 44 5.3 Ekonomski i humani aspekti...................................................................................... 48 5.4 Ekološki i zdravstveni aspekti ........................................................................................ 50
5.5. Negativni aspekti globalizacije u Hrvatskoj (4 koraka MMF-ove i SB ove
globalizacije Hrvatske) ......................................................................................................... 51 6. KRITIKA GLOBALIZACIJE I MMF-a .......................................................................... 54 7. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 57
POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 59 POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 59 LITERATURA: ........................................................................................................................ 60
3
1. UVOD
Svakodnevno smo svjedoci velikih promjena koje se oko nas događaju. Stvorena su globalna
tržišta i postignuti su zapanjujući napreci na područjima informacijske tehnologije,
biotehnologije i “osvajanja svemira”. Globalna integracija u punome je jeku, a globalna
komunikacijska mreža osigurala je dostupnost ogromne količine informacija iz svih krajeva
svijeta. Globalizacijski proces koji je sve to omogućio u sebi nosi obećanje bolje budućnosti
za cijelo čovječanstvo. Krajem Drugog svjetskog rata, kada je postajalo jasno, da ratni sukobi
više ne mogu dugo trajati, ukazala se potreba stvaranja novog svjetskog ekonomskog ustroja
nakon završetka ratnih sukoba, a posebice stvaranja novog međunarodnog financijskog
uređenja. Ubrzo su kroz savezničke financijske institucije iznesena dva ekonomska plana, koji
su tretirali budući svjetski ekonomski poredak. Autori planova bili su tada najpoznatiji
svjetski ekonomisti Keynes i White, koji su javnosti ponudili nacrte planova o budućem
Međunarodnom upravljanju financijama nakon završetka ratnih sukoba.
Razlika između Keynesova i Whiteovog plana bila je u tumačenju tzv. obračunskih kvota.
Prema Keynesovoj zamisli trebalo je osigurati akreditive fonda na uplaćeni ulog pojedinoj
zemlji članici, koji bi se koristio za financiranje njezine bilance plaćanja, dok je prema
Whiteu obračunska kvota trebala biti u potpunosti uplaćena pedeset posto u zlatu, a pedeset
posto u devizama zemlje članice. Osnovom ova dva prijedloga donesen je, nakon daljnjih
usaglašavanja zajednički plan budućeg sustava, koji je s malim izmjenama primljen na
međunarodnoj monetarnoj konferenciji u Bretton Woodsu, koja je trajala od 1.07. do
22.07.1944. godine.
Na sastanku u Bretton Woodsu postignut je kompromis, kojim se pokušavalo uskladiti ne
samo američki i engleski pristup problemu, nego se pokušavalo povezati staru neučinkovitu
koncepciju zlatnog standarda s novim gospodarskim zamislima. Novi je sustav trebao pomoći
ostvarivanju veće svjetske gospodarske zaposlenosti i poticati bolju gospodarsku učinkovitost.
Takav način ekonomskog djelovanja odražavao je u biti, modificirani i prilagođen novom
vremenu zlatno-devizni standard, kojeg je važna osobina bila držanje međunarodnih
monetarnih rezervi u zlatu ili dolaru. Na toj osnovi stvorenih rezervi pokrivala bi se
nepovoljna financijska situacija kod zemalja koje su ostvarile neravnotežu bilance plaćanja
4
prema inozemstvu, a ako bi neravnoteža bilance plaćanja duže potrajala, tada bi se mogle
koristile i druge vrste rezervi, kao i rezerve Međunarodnog monetarnog fonda.
Izmjenom valutnog pariteta tj. devalvacijom ili revalvacijom, uspostavljala bi se uz suglasnost
Međunarodnog monetarnog fonda, ravnoteža platne bilance pojedine zemlje članice. Sustav je
trebao djelovati na osnovi promjena pariteta i odnosa vrijednosti nacionalnih valuta prema
zlatnoj rezervi položenoj u za to uspostavljenoj instituciji odnosno prema dolaru kao svjetskoj
konvertibilnoj valuti. Sustav se trebao koristiti od trenutka kada su suprotnosti između
nacionalne i inozemne vrijednosti valuta toliko narasle, da se trebalo primijeniti novi odnos
prema ekvivalentu svih valuta - zlatu ili dolaru, odnosno mehanizme kojima bi se uskladilo
djelovanje suprotnih sila.
Novi svjetski financijski sustav nazvan je Bretton Woodski monetarni sporazum. Sporazum je
dobio naziv po mjestu gdje se konferencija održala Bretton Woodsu. Sastanku je nazočilo,
prema službenom izvješću 730 sudionika iz 44 države, a skup se održao sredinom 1944.
godine. Na sastanku nisu bile prisutne zemlje sila osovine. Za uspješno ostvarivanje
prihvaćenih zamisli, na sastanku je dogovoreno prenošenje dijela financijske suverenosti
pojedinih zemalja članica na novoosnovanu međunarodnu financijsku instituciju. Organizatori
sastanka, poučeni posljedicama velike svjetske gospodarske krize, zatim, posebice izraženim
protekcionizmom i novo osnovanim monetarnim zonama u vremenu između dva svjetska
rata, svjesno su potaknuli liberalizaciju svjetskog gospodarskog sustava uz namjeru uspostave
novih pravila ponašanja, primjerene novom sustavu. Nove mjere trebale su u kratkom
vremenskom roku potaknuti, razviti i uskladiti slobodno kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi
u većem dijelu svijeta.
Ostvarivanje te zamisli trebale su pratiti tri novostvorene međunarodne institucije, za koje su
trebala vrijediti Bretton Woodska pravila:
1. Međunarodna organizacija za promicanje trgovine - ITO.
2. Međunarodna banka za obnovu i razvoj - IBRD.
3. Međunarodni monetarni fond - IMF.
5
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja ovog diplomskog rada analiza pojmova globalizacija i Međunarodni
monetarni fond (MMF), te pojmovi vezani uz njih, utvrđivanje njihovih značajki, obilježja,
uzroci nastanka, kako se manifestiraju u globalnim razmjerima te njihov utjecaj na Republiku
Hrvatsku.
Predmet istraživanja ovog diplomskog rada je upoznavanje sa načinom rada MMF-a i
njegovom politikom, te utvrđivanje i predviđanje svih relevantnih značajki koje proizlaze iz
politika MMF-a prilikom rješavanja problema i zadataka s kojima se fond susreće u 21.
stoljeću. Također predmet istraživanja je i istražiti, analizirati i utvrditi pojmove i podatke
vezane za utjecaj globalizacije i gospodarstava pojedinih država, te utvrditi povezanost
globalizacije i MMF-a.
Objekti istraživanja su Međunarodni monetarni fond (MMF) i globalizacija.
1.2. Radna hipoteza
Sukladno definiranom problemu, predmetu i objektu istraživanja o specifičnim
karakteristikama Međunarodnog monetarnog fonda i globalizacije postavljena je radna
hipoteza: Na temelju saznanja o problemima i zadacima MMF-a, moguće je dokazati njegovu
važnost i namjeru u nastojanju ostvarivanja stabilnosti u monetarnom financijskom sustavu.
1.3. Svrha i cilj istraživanja
Svrha istraživanja ovog rada je sintetizirati sve relevantne činjenice koje se odnose na
probleme i zadatke MMF-a s kojima je on suočen, a sve u svrhu njihova uspješnog
otklanjanja odnosno rješavanja. Također, svrha je bolje se upoznati sa pojmom globalizacije i
utvrditi povezanost MMF-a i globalizacije.
6
Cilj istraživanja je prikazati sve probleme i zadatke MMF-a danas, razloge i čimbenike
nastanka i značenje MMF-a prilikom rješavanja tih problema odnosno zadataka. Također, cilj
je i spoznaja i pobliže upoznavanje sa globalizacijom.
1.4. Znanstvene metode
Diplomski rad sistematiziran je na temelju dostupne literature o navedenom predmetu
istraživanja uz njeno sustavno proučavanje. Tijekom istraživanja, oblikovanja i prezentiranja
spoznaja u funkciji dokazivanja radne hipoteze korištene su u odgovarajućim kombinacijama
sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, statistička metoda, metoda indukcije i
dedukcije, povijesna metoda, metoda deskripcije, komparativna metoda.
1.5. Struktura rada
Polazeći od postavljenog problema, predmeta i objekta istraživanja te svrhe i ciljeva
istraživanja ovaj rad koncipiran je tako da se sastoji od šest tematskih dijelova prema
važnosti i logičnom redoslijedu.
Prvi dio odnosi se na problem istraživanja, predmet te objekt istraživanja,
radnu hipotezu, svrhu i ciljeve istraživanja, znanstvene metode korištene tokom istraživanja
te strukturu seminarskog rada zbog lakšeg praćenja materije.
Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu naslova MEĐUNARODNI MONETARNI FOND
(MMF) obrađeno je osnivanje MMF-a, organi upravljanja Međunarodnim monetarnim
fondom, financijsko poslovanje Međunarodnog monetarnog fonda – kvote i razvoj fonda i
njegovo djelovanje.
U trećem dijelu koji ima naslov PROBLEMI I ZADACI MMF-a u 21. st saznajemo koji
su problemi MMF-a, te ulogu privatnog sektora na financijskim tržištima, te probleme režima
deviznih tečajeva, također se upoznajemo sa zadacima MMF-a, te utjecajem MMF-a na
7
svjetsku ekonomsku stabilnost i kritikom poslovanja MMF-a. Na kraju sagledavamo
djelovanje MMF-a na Hrvatsku, tj. kako MMF djeluje u vrijeme ekonomske krize.
U četvrtom dijelu s naslovom GLOBALIZACIJA upoznajemo se sa pojmovnim
određenjem, tj. značenjem pojma globalizacija. Zatim kroz kratak povijesni razvoj
globalizacije i globalizacijskog pokreta dolazimo do nositelja globalizacije u koje ubrajamo
multinacionalne kompanije, kao temeljne nositelje, Međunarodne organizacije (UN, MMF,
STO i SB), „trendsettere” (središta, subjekte globalizacije) i “mainstream” mediji, te
„periferiju” (objekte globalizacije) i “alternativne” medije.
U petom dijelu koji ima naslov NEGATIVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE sagledavamo
globalizaciju sa političkih aspekata, pravnih, demografskih i etičkih aspekata, ekonomskih i
humanih aspekata, te ekoloških i zdravstvenih aspekata. Također upoznajemo negativne
aspekte globalizacije u Hrvatskoj (4 koraka MMF-ove i SB-ove globalizacije Hrvatske).
Šesti dio, KRITIKA GLOBALIZACIJE I MMF-a govori o Keynsovim stavovima o
globalizaciji i MMF-u.
U posljednjem dijelu, ZAKLJUČAK dani su sistematizirani rezultati ovog istraživanja,
kojima je dokazana radna hipoteza
8
2. MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (MMF)
Međunarodni monetarni fond - MMF (International Monetary Fund - IMF), osnovan je
istovremeno kada i Međunarodna banka za obnovu i razvoj, 27.12.1945. godine.1
Međunarodni monetarni fond je uspostavljen kada su predstavnici zemalja članica predali
pristupne dokumente svojih zemalja, kojima su potvrdili pristupanje svojih zemalja Bretoon
Woodskom monetarnom sporazumu. Fond počinje sa ostvarivanjem svojih zadataka od
trenutka kada su zemlje članice Fonda uložile preko osamdeset posto potrebnih sredstava od
kvotnih učešća. Sjedište i glavni upravni organi Fonda nalaze se u Washingtonu.
Osnivanju Fonda prisustvovali su predstavnici četrdeset i četiri zemlje iz svih dijelova svijeta,
a najvažnije odluke o osnivanje Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Međunarodnog
monetarnog fonda razmatrane su i prihvaćene na gospodarskoj konferenciji u Bretoon -
Woodsu, malom gradiću u SAD u saveznoj državi New Hampshire u Mount Washington
Hotelu. Prilikom osnivanja Fonda postavljeni su i od prisutnih predstavnika zemalja učesnica
i prihvaćeni glavni pravci njegovog djelovanja kojima:
- treba unaprijediti međunarodnu monetarnu suradnju,
- olakšati i omogućiti porast međunarodne trgovine,
- stabilizirati valute i spriječiti korištenje instituta devalvacije u korist državnih interesa,
- uklanjati razna devizna ograničenja u cilju uspostave transparentnog međunarodnog
sustava plaćanja,
- otklanjati poremećaje nacionalnih bilanca plaćanja pomoću sredstava MMF-a.
2.1. Osnivanje Međunarodnog monetarnog fonda - MMF
Zamisao o uspostavi jedne svjetske institucije toga tipa nastaje u vrijeme kada se vrši
preustroj svekolikog svjetskog gospodarskog sustava, jer je stanje svjetskog gospodarskog
sustava iziskivalo potrebu za radikalnim promjenama. Usporedo sa stvaranjem uvjeta za
osnivanje Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Međunarodnog monetarnog fonda, djeluje
se prema osnivanje Međunarodne organizacije za trgovinu - ITO - na postavkama Havanske
povelje.
1 Strahinja, D. (2002) Međunarodna ekonomija, EDT, Rijeka.
9
Prilikom osnivanja MMF-a sastanku su prisustvovali predstavnici najrazvijenijih zemalja
Zapada, a u radu su sudjelovali i predstavnici tadašnjeg SSSR-a, kao vojnog saveznika. No,
predstavnici SSSR-a, odbili su potpisati dogovoreni sporazum. Predstavnici SSSR-a odbili su
sudjelovati u priznanju MMF, formalno odbijajući članstvo pod izlikom neadekvatne visine
financijskog učešća koju je svaka zemlja članica trebala uložiti u Fond.2
Kasniji razvoj političkih događaja pokazao je, da su u pitanju bila neka druga razmišljanja.
Bivša federalna zajednica Jugoslavija, također je bila članica Fonda od njegovog osnivanja.
Čehoslovačka i Poljska pristupile su Fondu završetkom rata, da bi 1948. godine, po nalogu
čelnih ljudi tadašnjeg SSSR-a istupile iz Fonda. Takvom politikom sve tadašnje zemlje
realsocijalističkog bloka ostale su izvan Fonda.
Tek raspadom realsocijalističkog društvenog uređenja, te zemlje opet su se okrenule
Zapadnom gospodarskom ustroju i ubrzo nakon toga, prihvaćene od zemalja tzv. Slobodne
Europe, postale članice Fonda. Primjerice, poslije raspada integracije SEV, koja je
objedinjavala realsocijalističke gospodarske odnose, članstvu Fonda pristupile su Mađarska,
Češka, Slovačka, a uskoro zatim i Kina, dok novostvorena država Rusija nastoji svoje
djelovanje približiti djelovanju Fonda.
Fond je osnovan radi:3
a) upravljanja pravilima ponašanja u vezi s politikom valutnih tečajeva,
konvertibilnosti valuta i plaćanja vezanih uz transakcije na tekućoj bilanci,
b) osiguravanja sredstava zemljama članicama tako da se mogu pridržavati pravila
ponašanja dok ispravljaju ili pokušavaju izbjeći neravnotežu u platnoj bilanci i
c) utemeljenja institucije u kojoj se države mogu savjetovati i surađivati na
međunarodnim monetarnim pitanjima.
Polazište u postavljanju svrhe i zadataka Fonda jest ravnomjeran razvoj međunarodne
trgovine i njezina doprinosa gospodarskom razvoju, doprinos stabilnosti valutnih tečajeva sa
2 Vuković, I. (2000) Međunarodna ekonomija i turizam, Dalmatina, Zagreb, str. 215.-223.
3 http://www.ekopen.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=242&Itemid=76 (preuzeto: 12.5.2013.)
10
strateškim ciljem ostvarenja svjetske konvertibilnosti i smanjenja neuravnoteženosti
međunarodne platne bilance država. Međunarodnom suradnjom i instrumentima pomoću
Fonda zemljama članicama s ograničenim rezervama omogućava se financiranje kratkoročnih
deficita.4
2.2. Organi upravljanja Međunarodnog monetarnog fonda
Da bi se osiguralo uspješno djelovanje novostvorene financijske organizacije trebalo je
ustrojiti i osposobiti upravne i vodeće organe MMF-a.
Slika 1. Struktura upravljanja MMF-a i poslovi koje obavljaju pojedini organi
Izvor: http://www.imf.org/external/np/exr/facts/govern.htm (preuzeto 8.5.2013.)
Glavni upravni organ je Odbor guvernera (Board of Governors), koji donosi sve važnije
poslovne i druge odluke. Svaka zemlja članica ima u Fondu svog predstavnika na razini
4 http://www.ekopen.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=242&Itemid=76, op. cit.
11
guvernera i njegovog zamjenika koji učestvuju u radu Fonda. Guverneri između sebe biraju
predsjednika. Odbor guvernera sastaje se obvezno jedanput godišnje i usko surađuje s
Odborom guvernera Svjetske banke.
Drugi organ upravljanja je Izvršni odbor (Executive Board), koji ostvaruje izvršne funkcije
djelovanja Fonda, a priprema i godišnje izvješće djelovanja Fonda. Izvršni odbor čine 20
izvršnih direktora predstavnika zemalja članica, od tog broja 5 direktora određuju članice koje
imaju najveće financijske udjele u Fondu. Drugih 15 direktora zastupa interesne grupe
zemalja članica i posjeduju podjednaku glasačku moć.
Treći organ je Upravni direktor (Managing Director). Upravni direktor brine o organizaciji,
osoblju, imenovanju osoblja, te o zapošljavanju i otpuštanju. Uz te poslove obavlja i posao
predsjednika Izvršnog odbora.
MMF je organiziran na način da djeluje regijski i funkcijski. Organizacijski pokriva pet
regija: Afriku, Aziju, Europu, dvije Amerike i Srednji istok. U MMF-u djeluje i deset
funkcijskih sektora: administracija, središnja banka, devizni i trgovinski poslovi, vanjski
odnosi, fiskalni poslovi, ustroj MMF, pravni poslovi, istraživački poslovi, uprava,
računovodstvo i financije. Uz ove organizacijske jedinice, postoji još sedam specijaliziranih
jedinica koje vrše povremene ili visoko specijalizirane poslove.5
Ukidanje konvertibilnosti dolara 1971. godine potaklo je potrebu osnivanja Komiteta
dvadesetorice (Committee of Twenty), koji su imali zadaću pripremiti prijedloge za preustroj
MMF-a. Prijedlog Komiteta bio je stvaranje Vijeća guvernera, koje bi brojilo 20 članova, a
imalo bi snagu donošenja odluka o svim tekućim pitanjima djelovanja MMF-a. Vijeće je
nazvano Privremeni Komitet Odbora Guvernera (Interim Committee).
Privremeni komitet osnovan je 1974. godine, a članovi su mu određeni prema
organizacijskom ustroju MMF-a..
Glede potreba poslovanja i suradnje s zemljama u razvoju osnovan je Komitet za razvoj, kao
zajednički ministarski komitet Odbora guvernera Svjetske banke i MMF-a.
5 Babić M. (1993) Međunarodna ekonomija, III izdanje, Mate, Zagreb, str. 329.-343.
12
Prilikom upravljanja fondom i donošenja važnih odluka o razvoju i poslovanju Fonda zemlje
članice nemaju jednaki broj glasova u upravnim organima Fonda. Broj glasova u djelovanju
Fonda ovisi o veličini kapitala, koji je uložila pojedina zemlja članica u Fond. Način
glasovanja je uređen na slijedeći način: svaka zemlja članica ima na raspolaganju dvije stotine
i pedeset glasova, više jedan glas na svakih sto tisuća specijalnih prava vučenja. Svaki
guverner tj. predstavnik jedne zemlje članice, te svaki imenovani izvršni direktor dobiva toliki
broj glasova, kolikim brojem glasova raspolaže pojedina članica, koja ga je delegirala u Fond.
Svaki izvršni direktor posjeduje onoliki broj glasova, koliko je stekla njegova zemlja u Fondu.
Zavisno o na taj način uspostavljenom glasovanju, zemlje članice organizirane su na
odgovarajući način.6
U vremenu poslije Drugog svjetskog rata djelovanje Fonda nije nailazilo na veće teškoće i sve
probleme se relativno lagano rješavalo. Tek sedamdesetih godina pojavili su se znatniji
nedostaci u radu Fonda i izbili razni nesporazumi između zemalja članica.
Jednostranim devalvacijama dolara, koju je bez odobrenja drugih članica provela vlada SAD,
izazvan je raspad Bretoon-Woodskog monetarnog sporazuma. Na taj način narušeni su
principi dogovorenog djelovanja Fonda, a glede kojih je i osnovan, te dugo godina uspješno
djelovao. Samo zahvaljujući velikoj važnosti, ugledu i uspješnom poslovanju, koju je Fond u
međuvremenu stekao, nije se ugasio i raspao. Unatoč raspadu Bretton Woodskog sustava, čiji
je i Fond bio jedan od čimbenika, sve svoje funkcije Fond je nastavio uredno izvršavati
sukladno novostvorenom monetarnom uređenju.
Tijekom svoga djelovanja MMF je izvršio dvije važne reforme. Prva reforma je izvršena od
1968.-1971. godine, kada je uveden institut specijalnog prava vučenja, donesena je odluka da
dolar više nije konvertibilan prema zlatu, te se uvode prilagodljivi devizni tečajevi.
Druga reforma je izvršena 1978. godine, kada je izvršena reforma postojećeg sustava tečajeva,
određen način korištenja fondova koje koristi MMF, uspostavljen je novi režim odnosa prema
zlatu, te izvršena šesta opća revizija kvota.
6 Ibidem, 331. str
13
2.3. Financijsko poslovanje Međunarodnog monetarnog fonda - kvote
Organizacijski ustroj MMF uspostavljen je po ugledu na ustroj kapitalnih gospodarskih
poduzeća. MMF je ustrojen kao holding poduzeća u koje zemlje članice uplaćuju svoje uloge
- kvote.
Inicijalna financijska sredstva za potrebe svojeg poslovanja Fond je ostvario od zemalja
članica putem obveznog učešća - kvota. Visina kvote za pojedinu zemlju utvrđuje se ovisno o
njezinoj gospodarskoj snazi i razmjerna je kvotama drugih zemalja članica slične razine
razvijenosti. Kasnijim razvojem Fonda, financijska sredstva prikupljana su i na druge načine.
No, veličina pristupnih uloga pojedinih zemalja članica nije nikada dolazila u pitanje kao niti
njihova prava vezana uz ulog. Prilikom pristupa u Fond, zemlja članica mora uplatiti dvadeset
i pet posto u međunarodnim rezervama, a ostatak od sedamdeset i pet posto u nacionalnim
sredstvima plaćanja. Količina međunarodnih sredstava bila je prvobitno uplaćivana u zlatu
25 % a nakon 1969. uplata tih sredstava-kvota izražena je u tzv. specijalnim pravima vučenja
- SPV.
Slabije razvijenim zemljama odobrena je olakšica, da pristupnu svotu plate u konvertibilnim
sredstvima plaćanja. Veličina uplatne svote za pojedine zemlje članice, ovisi o veličini njezina
učešća u svjetskoj trgovinskoj razmjeni. U prvoj etapi djelovanja Fonda njegova kapitalna
financijska sredstva iznosila su sedam milijardi dolara. Pri kraju 1990. godine Fond je
raspolagao s više od devedeset milijardi raznih vrsta financijskog kapitala i više od sto trideset
i pet milijardi upisnog kapitala raznog sastava. Ukupna svota pretvorena u američke dolare
iznosila je oko sto i osamdeset milijardi dolara.
MMF prikuplja financijska sredstva na više načina:
1) uplatom kvota od strane zemalja članica,
2) prodajom zlatnih pričuva,
3) zaduživanjem kod tzv. "Kluba desetorice"- GAB.
Uz ove načine prikupljanja financijskih sredstava pokušava se sredstva dobivati i
putem tržišta kapitala.
14
2.3.1. Vrste kreditnih operacija
Veličine uplatnih svota u današnje vrijeme određuju se institutom prava vučenja. Do tog
načina poslovanja došlo je nakon odluke Odbora guvernera u skladu s demonetarizacijom
zlata prilikom međubankarskog poslovanja nacionalnih banaka. Slijedeći praksu na valutnom
tržištu poslovanje Fonda se uskladilo s novim načinom poslovanja 1974 godine. Na tablici 1.
prikazana su kreditna sredstva MMF-a za vrijeme od 1984. do 2013. godine.
Tablica 1. Kreditna sredstva MMF-a od 1988 - 2013. Godine
U SDR
Godina Fundus sredstava Pozajmice od SAF, TF,
ESAF/PRGF Ukupno
2013 90,181,644,971 5,922,497,412 96,104,142,383
2012 90,042,348,252 5,766,292,503 95,808,640,755
2011 87,276,915,790 5,308,609,594 92,585,525,384
2010 55,620,104,510 4,819,344,134 60,439,448,644
2009 37,221,142,436 5,079,705,286 42,300,847,722
2008 17,514,964,723 3,972,372,030 21,487,336,753
2007 6,036,146,757 3,796,945,581 9,833,092,338
2006 9,822,640,239 3,844,020,520 13,666,660,759
2005 28,432,143,237 6,282,121,668 34,714,264,905
2004 55,373,766,674 6,766,029,353 62,139,796,027
2003 65,032,062,712 6,880,893,268 71,912,955,980
2002 63,601,058,794 6,868,671,012 70,469,729,806
2001 53,477,225,409 6,424,578,684 59,901,804,093
2000 42,990,531,049 6,331,595,468 49,322,126,517
1999 51,061,861,875 6,434,274,362 57,496,136,237
1998 60,451,017,051 6,288,825,925 66,739,842,976
1997 46,559,033,783 6,009,867,422 52,568,901,205
1996 36,127,472,805 5,881,609,752 42,009,082,557
1995 35,929,173,412 5,657,438,528 41,586,611,940
1994 25,611,676,952 4,599,768,498 30,211,445,450
1993 25,196,745,031 3,942,792,899 29,139,537,930
1992 23,967,172,718 3,804,463,796 27,771,636,514
1991 23,378,573,926 3,285,717,796 26,664,291,722
1990 20,731,851,093 2,571,911,617 23,303,762,710
1989 22,315,104,224 2,334,886,562 24,649,990,786
1988 24,750,004,884 1,773,964,293 26,523,969,177
Izvor: Total IMF Credit Outstanding for all members from 1984 to 2013.
http://www.imf.org/external/np/fin/tad/extcred1.aspx (preuzeto: 12.5.2013.)
15
Za te svrhe Fond odobrava tri vrste kreditnih operacija: pravo vučenja - drawing rights,
davanje okvirnih kredita - stand by credits, te posebna prava vučenja - special drawing rights.
Pravo vučenja je mogućnost zemalja članica, da u slučaju potrebe za inozemnim sredstvima
plaćanja, mogu kupovati potrebna financijska sredstva svojom valutom, ali imaju obvezu
svoju valutu otkupiti u za to određenom vremenu. Svota koja se može podignuti na taj način
dvostruko je veća od iznosa svote koju je zemlja članica uložila u Fond.
Prilikom pojave raznih teškoća vezanih uz neodgovarajuće stanje nacionalne platne bilance, a
nastavno na to pojavljuje se prijetnja mogućnosti devalvacije nacionalne valute, omogućava
se zemlji koja je u takvim teškoćama, mogućnost korištenja okvirnog kredita. Upravo radi
potrebe korištenja okvirnih kredita među najrazvijenijim zemljama zapada, unutar
Međunarodnog monetarnog fonda, osnovana je financijska organizacija "Klub desetorice".
"Klub desetorice" osnovan je u Parizu 1960. godine, a čine ga predstavnici deset
najrazvijenijih zemalja Zapada. Na taj način gospodarski najrazvijenije zemlje Zapada
sakupile su zavidnu količinu kreditnih sredstava za svoje djelovanje prema nerazvijenim
zemljama, ovisnim o njihovoj pomoći.
Prilikom uspostave "Kluba desetorice" bilo je zamišljeno da se sakupljena financijska
sredstva u veličini od šest milijardi dolara stave na korištenje putem MMF, ali se od toga
odustalo, jer su zemlje donatori namjeravali mimo uvida svjetske zajednice utjecati na
politički i ekonomski razvoj zemalja kojima pružaju financijske kredite. Na taj način ustalio
se način djelovanja, kojim o davanju financijskih kredita odlučuje sam "Klub desetorice".
Dogovoreno je da se podignuti okvirni kredit mora namiriti od strane korisnika u roku od tri
godine uz odgovarajuće političke ustupke zemlje korisnice kredita.
Posebna prava vučenja kao način djelovanja Fonda počinju se ostvarivati u vidu dodatnih
financijskih sredstava pri vrlo složenim međunarodnim gospodarskim prilikama. Mnoge
zemlje su tijekom svog razvoja ostvarile potrebu za usklađivanjem narušene međunarodne
likvidnosti, a takvih je zemalja u vrijeme osnivanja novog načina kreditiranja bilo mnogo i to
većinom nerazvijenih zemalja. Glede toga je na zasjedanju Odbora guvernera 1967. godine u
Rio de Janeiru, donesena odluka, da se emitira devet i pol milijardi posebnih prava vučenja
kao pomoć zainteresiranim zemljama članicama. Odluka je postala pravovaljana nakon dvije
godine, kada su je dvije trećine zemalja članica prihvatile, te su ostvarile četiri petine
16
glasovnog potencijala Fonda. Odluka je podržana i od strane "Kluba desetorice", a devet i pol
milijardi raspoređeno je u roku od tri godine zemljama članicama prema veličini kapitalnog
udjela u kapitalu Fonda.
U vremenu od 1979 do 1984. godine podijeljena je svota od dvanaest milijardi sredstava, a
svotu je koristilo 141 zemlja članica. što znači da je u tom vremenu odobreno oko dvadeset i
jedna milijarda novčanih sredstava Fonda, a to je šest posto ukupnih monetarnih pričuva u
svijetu.7
Tablica 2. Specijalna prava vučenja prema jedinici valute (tečaj)
13. svibanj 10. svibanj 9.svibanj 8.svibanj
2013 2013 2013 2013
Euro 0.8654890000 0.8659420000 0.8693070000 0.8700970000
Japanese Yen 0.0065483500 0.0066051600 0.0066896400 0.0066979400
U.K. Pound Sterling 10.255.400.000 10.267.600.000 10.299.100.000 10.269.600.000
U.S. Dollar 0.6671460000 0.6667250000 0.6614720000 0.6624260000
Chinese Yuan 0.1074790000 0.1075090000 0.1068180000 0.1068770000
Izvor: http://www.imf.org/external/np/fin/data/rms_five.aspx#fn1 (preuzeto: 8.05.2013.)
Sastanak Fonda održan u Kingstonu u Jamaici 1976. godine, potaknuo je, razvio i dodatno
usavršio institut, posebnih prava vučenja. Istovremeno je iz sustava međunarodnog
financijskog djelovanja u potpunosti odbačen institut zlata kao službenog platežnog sredstva
korištenog kroz djelovanje Fonda. Prijašnju odluku o obveznom ulogu od dvadeset i pet posto
u zlatu, zamijenilo se novim pravilom o uplati dvadeset i pet posto uloga u uporabljivim
valutama. Koje nacionalne valute mogu ostvariti to svojstvo, određuje Fond prilikom svog
poslovanja. Odbacivanje instituta zlata u međunarodnim odnosima razmjene kao i uspostava
posebnih prava vučenja, kao novog načina monetarne međunarodne suradnje, potaknulo je
pitanje: što činiti sa zlatnim pologom, koji su dotada uložile u Fond zemlje članice. Dok su
brojne zemlje u razvoju tražile da se uloženo zlato proda, a dobivena novčana sredstva
podijele među njih i time potakne njihov razvoj, s druge strane razvijene zemlje su tražile da
se zlato podijeli na način, kako je i uplaćeno.8
7 Sabolović, D. i T. Presečan (1994) Hrvatska u međunarodnoj ekonomiji, čitanka s izborom tekstova,
Mikrorad, Zagreb, str. 207. 211. 8 Baban, Lj. i G. Marijanović (1996) Međunarodna ekonomija, Osijek, str. 393.- 397.
17
Nakon brojnih dogovora, pitanje zlatnog uloga zemalja članica, riješeno je na način, da je
jedna šestina zlata prodana, a dobiveni novac podijeljen među zemlje u razvoju, dok je pet
šestina vraćeno zemljama, koje su zlato i uplatile u Fond. Zlatni ulog je vraćan u vremenskom
razdoblju od četiri godine, od 1976. do 1979. godine. Na taj način su, primjerice, SAD dobile
četrdeset i tri tone zlata, a Francuska deset tona zlata itd.9
2.3.2. Postupak dobivanja kreditnih sredstava putem instituta prava vučenja
Institut prava vučenja može koristiti svaka zemlja članica prema potrebi, uz uvjet da unaprijed
najavi svoju namjeru, kao i potrebitu visinu financijskih sredstava, koja je određena veličinom
njezinoga uloga u Fondu. Svaka druga vrsta kredita mora proći određenu proceduru koja je
uspostavljena i određena prilikom odobravanja okvirnih kredita.
Takvim se proceduralnim postupcima želi spriječiti zemlje tražitelje financijskih kredita, da
odobrena novčana sredstva ne troše za namjene koje nisu predviđene dogovorom o davanju
kredita. Uspostavljena procedura odobravanja i davanja okvirnih kreditnih sredstava, jednaka
je za sve zemlje članice i primjenjuje se na isti način za sve. Svaki zahtjev za davanje kredita
zemlje članice razmatra posebno za to zadužena grupa vrhunskih stručnih ljudi financijske
struke. Stručna grupa vrši sve poslove oko sakupljanja potrebitih obavijesti o zemlji
tražiteljici kredita i formulira pitanja, na koja zemlja tražitelj kredita mora dati odgovore.10
Sva nejasna ili druga pitanja koja izazivaju nesporazume, rješavaju se promptno razgovorima
na licu mjesto. Pošto se završe razgovori s zemljom tražiteljem kredita, formira se izvješće i
daje preporuka Fondu za daljnji postupak.
Prilikom sklapanja ugovora o odobravanju okvirnih kredita, definiraju se i neki drugi uvjeti,
koje zemlja tražitelj kredita mora ispuniti, da bi dobila tražena financijska sredstva. U tu
grupu uvjeta spada i provođenje obveznih mjera iz oblasti gospodarske politike, koje zemlja
tražitelj mora ispuniti, a koje bi poboljšale njezinu sposobnost ispunjavanja međunarodnih
obveza financijske naravi. U situaciji, kada se neka zemlja članica nađe u teškoj gospodarskoj
9 Mileta V. (1992) ABC, Europske zajednice, Školske novine, Zagreb, str. 110.
10 Baban, Lj. i G. Marijanović op. cit., str. 398.
18
situaciji, a već je iskoristila okvirni kredit, te se sprema podnijeti zahtjev za daljnjim
podizanjem kredita, Fond još rigoroznije prati gospodarsko stanje u zemlji tražitelju.
Tijekom postupka za odobravanje financijskih kreditnih aranžmana Fond ne daje informacije
o tijeku rada na tom predmetu, no, po završetku pregovora daje se završna odluka u
službenom glasilu MMF.
Nakon raspada socijalističkog društvenog sustava, zemlje koje su svojevremeno iz protesta
napustile MMF, opet su se vratile u njegovo članstvo, a prihvaćene su i zemlje koje ranije
nisu bile članice, kao primjerice Kina, čiji je predstavnik, kao pripadnik najmnogoljudnije
zemlje svijeta, u Fondu dobio jedno od mjesta izvršnih direktora, tako da sada u Fondu ima
sedam stalnih izvršnih direktora. Dugogodišnja je bila namjera i želja vodećih ljudi Fonda, da
sve tranzicijske europske države budu uključene u djelovanje Fonda, što je na kraju i
ostvareno.
2.4. Razvoj i djelovanje fonda
MMF godinama pokušava uspješno djelovati na rješavanju pitanja dugova zemalja u razvoju i
pomagati pri njihovom razrješenju. Tijekom mnogo godina uspješnog djelovanja Fonda,
prezentirano je i razvijano više programa, kojima je bio cilj odgovoriti na to pitanje.
Najpoznatiji od tih programa bili su Backerov plan, Bradyev plan, Meksički plan. Svi ti
programi nisu mogli biti u potpunosti ostvareni glede velikih razlika u gospodarskom razvoju
zemalja članica.
Poseban problem čini grupa nerazvijenih zemalja čiji su dugovi prema razvijenim zemljama
vrlo visoki, a što je još gore u stalnom su rastu i predstavljaju globalnu opasnost od socijalnog
sukoba koji se može pretvoriti i u ratne opasnosti, za što već postoje naznake.
Brojne analize i istraživanja kompetentnih svjetskih organizacija, koje djeluju pod okriljem
UN iskazuju redne veličine dugova, koji iznose preko tisuću i tristo milijardi američkih dolara
i stalna su prepreka daljnjoj uspješnoj međunarodnoj gospodarskoj suradnji. Zemlje dužnici,
sve od reda nerazvijene zemlje s, također, nerazvijenom gospodarskim strukturama i u
najmanju ruku, za zapadne kulture čudnim društvenim uređenjima u kojima se cijene
19
raznorazne filozofije i običaji, te manje rad i poštovanje čovjeka kao odgovorne i radine
jedinke kao i privatne imovine.
Glede toga javlja se pojava, da s jedne strane stoje nerazvijene zemlje koje se žale na
nemogućnost otplate svojih dugova, a same ništa ili malo čine da mijenjaju svoje ponašanje i
način života. a s druge strane, razvijene zemlje traže naplatu svojih potraživanja i pokušavaju
na sve načine mijenjati njihov način djelovanja i ustroja.11
Grupama na vlasti u takvim nerazvijenim zemljama u cilju je, dok su na vlasti, podignuti od
međunarodne zajednice što više kreditnih sredstava i usmjeriti ih i na svoje privatne račune.
Naravno, da su prije toga prilagodili zakonodavne sustave svojih zemalja takvim
transakcijama i u većini slučajeva ostaju nekažnjeni ili im je teško dokazati nezakonito
djelovanje.
Davatelji financijskih i drugih vrsta kredita to dobro znaju, tako da pri donošenju odluka
kojima se odobravaju okvirni krediti zemljama tražiteljima, posebno se rigorozno provjerava
njihova mogućnost povrata posuđenih financijskih sredstava, posebice u zadanom roku i u
cjelokupnom iznosu. Tom prilikom zahtijevaju se od zemalja tražitelja kredita posebne
garancije, često puta i političke usluge ili njihovo odricanje od pojedinih suverenih prava i
odluka.
11
Aleksić, M., Unković M. (1978) Međunarodna spoljna politika - spoljnotrgovinski sistem Jugoslavije, Savremena administracija, Beograd, str. 194.-200.
20
3. PROBLEMI I ZADACI MMF-a u 21. st.
Svjetsko gospodarstvo je trenutačno izloženo pojačanim nestabilnostima koje su u pojedinim
zemljama prerasle u financijske, odnosno ekonomske krize. To je pred MMF postavilo nove
zadatke s naglaskom na njihove hitne prevencije i rješavanje. U tom kontekstu mnogi
ekonomisti smatraju, a što je u praksi i potvrđeno u vrijeme kriza, da MMF mora reformirati
svoj način rada i uvesti nove mehanizme djelovanja kako bi mogao efikasnije upravljati
stabilnošću svjetskog monetarnog sustava i time osigurati temelje daljnjeg razvoja.
3.1. Problemi MMF-a
U smislu unaprjeđenja stabilnosti, financijskog sektora, međunarodno priznatih standarda i
transparentnosti je već mnogo učinjeno. Ali, u budućnosti bi se trebalo također posvetiti
područjima koja se odnose na ulogu privatnog sektora na financijskim tržištima, problem
doprinosa razvijanju konstruktivne uloge privatnog sektora te na problem režima deviznih
tečajeva.
3.1.1. Uloga privatnog sektora na financijskim tržištima
Važno je unaprijediti otvorena tržišta kapitala kako bi se i domaći i strani investitori mogli
natjecati u okolini određenoj stabilnošću i transparentnim odnosima između javnih i privatnih
partnera. Razvijanje prisutnosti stabilnog privatnog sektora najproduktivniji je način
sprječavanja krize i usredotočenosti Fonda na vlastitu ulogu u međunarodnoj ekonomiji.12
Uključivanje privatnog sektora je vrlo važno pri rješavanju financijskih kriza. Uključujući
privatne kreditore i privatne poduzetnike u borbu protiv kriza, međunarodna zajednica teži da
se ograniči percepcija od rizičnog ulaganja te se traži izlaz iz krize kroz privatne investitore.
Uključivanje privatnog sektora dovelo bi do stezanja tržišne discipline, povećala bi se
učinkovitost međunarodnog kapitala, te bi posuđivači odnosno ulagači na tržištu zaštitili sami
sebe od osjetljivosti i nepravilnosti.
12
Peršin, I, Šokoman, A., Lovrinović, I.: Monetarna politika, Sveučilište u Rijeci, Pula, 2001. str. 402.
21
Makroekonomski rizici su porasli, a svjetski rast je u padu kao i svjetska trgovina. Kreditni
rizici također rastu kao i ekonomski i financijski rizici od gubitaka kroz zajmove.
Unatoč kapitalnoj injekciji i garancijama kreditnih tržišta otvaraju se sporo prema bankama.
Kreditiranja u privatnom sektoru opadaju u velikom broju zemalja dok kreditiranja u javnom
sektoru rastu. To je zbog toga što su banke postrožile uvjete kreditiranja, a samim time opada
i potražnja za kreditima.
3.1.2. Problem režima deviznih tečajeva
Odmah po završetku Drugog svjetskog rata dolar je postao okosnica međunarodnog
monetarnog sustava pa su se sve valute ravnale prema njemu. Prema tome, funkciju rezervne
valute preuzeo je na sebe i službeno dolar, valuta zemlje koja je zauzimala dominantnu ulogu
u svjetskom gospodarstvu i kod sebe koncentrirala najveću količinu svjetskog novca - zlata.
Već 1937. godine u SAD koncentrirano je 50% svjetskih zlatnih rezervi, a nakon Drugog
svjetskog rata taj udio porastao je na 70%. Udio Europe u tom periodu opao je na oko 16%.
Međutim, tijekom vremena udio se zlata u ukupnim rezervama neprestano smanjivao, i to u
30-godišnjem razdoblju (1938.-1969. godine) u prosjeku za 1%-tni poen godišnje, dakako u
korist porasta udjela deviza (prvenstveno dolarskih) u tim rezervama. Rješenja za prekid
takvih kretanja bila su različita, kao npr. uvođenje dvojnog tržišta zlata i to:
službenog tržišta, na kojemu su središnje monetarne institucije kupovale novoproizvedeno
zlato po službenoj cijeni od 35 dolara za 1 uncu zlata sa slobodnog tržišta, na kojemu se
trgovalo zlatom kao i svakom drugom robom. Već na početku rada takvog tržišta cijene zlatu
kretale su se na razini od 42,222, a uskoro i više dolara za uncu, a na londonskom tržištu,
cijena je neko vrijeme iznosila čak 200 dolara za uncu, što je bila potvrda nerealnosti njegove
službene cijene, ali i neadekvatnosti zlata kao osnovnog sredstva svjetske likvidnosti.
Međutim po dostignutoj cijeni, svojevrsna rehabilitacija zlata i „osuda dolara“, premda
izazvana međunarodnom monetarnom špekulacijom, pokazala je da niti jedna (zlatna) ni
druga (dolarska) komponenta međunarodnog monetarnog sustava nije više adekvatna
potrebama svjetskog gospodarstva za rezervama likvidnosti. Tadašnji predsjednik SAD,
Nixon proglasio je 1971.g. nekonvertibilnost dolara u zlato i time praktički dopustio da dolar
pliva. Stoga se službena demonetizacija zlata kao svjetske rezerve likvidnosti i njegova
22
zamjena novim rezervnim medijem - specijalnim pravima vučenja - može shvatiti samo kao
usmjerenost jačanju američkog dolara kao rezervne valute; ovaj put kroz SPV u čijoj
vrijednosti američki dolar predstavlja ponder od 42%.
Takav sustav, koji funkcionira na toj osnovi da se rezerve međunarodne likvidnosti
popunjavaju priljevom rezervne valute, trebao je omogućiti nesmetano
obavljanje međunarodnih plaćanja, a to inače osigurava međunarodnu likvidnost u uvjetima
rasta obujma međunarodne razmjene i nakon Drugog svjetskog rata. Naime, u uvjetima
nereda u međunarodnim plaćanjima, koja su tijekom Drugog svjetskog rata svedena na
bilateralne klirinške odnose, bio je upravo tada stvoren sustav po modelu koji je opisan,
premda je već tada bilo jasno da taj potrebama svjetske privrede uopće nije odgovarao.
Trebalo je da novi sustav bude osuvremenjeni zlatni standard. Uvođenje rezervne valute, tj.
valute one zemlje koja posjeduje najveći dio svjetskih rezervi, trebalo je taj sustav uskladiti s
potrebama razvitka, i ukloniti one stege koje otežavaju kretanje reprodukcije na razini
nacionalnog svjetskog gospodarstva. Osim toga je trebalo da taj novi sustav omogućuje
valutnu stabilnost.
Da bi se izbjegla takva praksa, osnutkom Međunarodnog monetarnog fonda - MMF
uspostavljen je sustav fiksnih deviznih tečajeva s maksimalnom maržom oscilacija ±1% od
paritetnog tečaja, koje je sve do 1976. godine službeno zastupao MMF i koji je stoga bio
važan element sustava MMF-a. Tečajna prilagođavanja stavljena su pod njegovu kontrolu i on
postaje mjesto usklađivanja tečajne politike zemalja članica. U tom smislu MMF je izradio
poseban mehanizam promjene jednom utvrđenog fiksnog tečaja. Pri tome se posebno vodila
briga da promjene tečaja ne proizlaze iz konkurentskih pobuda kako se devalvacija, kao
praktički jedini pravac promjena deviznih tečajeva, ne bi provodila kao mjera nelojalne
(valutne) konkurencije, već kao mjera za otklanjanje tzv. fundamentalne neravnoteže. Jasno
da u stvarnosti tako nije bilo.
Sustav Međunarodnog monetarnog fonda dugo se i uporno zalagao za načelo jedinstvenog
fiksnog tečaja i inzistirao na njemu. Međutim, konkretne situacije stalno su dovodile do
primjene prakse fluktuirajućih tečajeva. Uzroci tome ponekad su u neravnoteži unutarnjih
financija nakon nekog velikog poremećaja. Ponekad su u razmahu inflacije, koju je s obzirom
na opće stanje gospodarstva nepoželjno svladati restrikcijama. Ponekad ti uzroci mogu biti u
pritisku špekulativnog kapitala. Takva praksa fiksnih tečajeva, koji u praksi najčešće nisu bili
23
realni, održavala se više - manje uspješno sve do početka svjetske monetarne krize, kad se ona
stvarno napušta, a počinje era fluktuirajućih deviznih tečajeva.
Svjetska monetarna kriza počinje krajem 60-ih godina, a kulminira početkom 70-ih godina,
kad zbog slabosti dolara dolazi do sve većeg pritiska na druge valute, a posebno na njemačku
marku. Već od rujna 1969. godine pa sve do prosinca 1971. godine postala je učestala praksa
fluktuirajućih deviznih tečajeva najvažnijih svjetskih valuta. Time je razdoblje relativno
stabilnog i uporno branjenog sustava fiksnih tečajeva Međunarodnog monetarnog fonda bilo
prekinuto. Vrhunac krize nastupa 15. kolovoza 1971. godine kad su Sjedinjene Američke
Države suspendirale službenu (zakonsku) konvertibilnost dolara u zlato, a već u prosincu iste
godine prvi put nakon 1934. godine, dolar je devalvirao oko 8%, tj. od 35 na 38 dolara za
jednu uncu zlata. Suspenzijom konvertibilnosti dolara u zlato, koji je inače u praksi već dugo
vremena bio nekonvertibilan za zlato, prestale su obveze zemalja članica prema MMF-u da
održavaju tečajeve svojih valuta prema dolaru i njegovom zlatnom paritetu u dogovorenim
granicama od ± l%, što je značilo raspad bretonvudskog sustava. Time je cijeli međunarodni
sustav transformiran iz zlatno-dolarskog u čisto dolarski.
Zbivanja s dolarom dovela su do toga da su glavne europske zemlje počele
primjenjivati praksu fluktuirajućih tečajeva najprije prema dolaru pa zatim i prema svim
drugim valutama. SAD, koji je nametnuo svijetu „pravila igre“ međunarodnog monetarnog
sustava, prestao ih se pridržavati kad mu ona više nisu odgovarala. Određeni red uspostavljen
je 18. prosinca 1971. godine sporazumom u “Smithsonian Institut-u” u Washingtonu između
deset najrazvijenijih zemalja svijeta. Određujuća valuta je dolar, a granice fluktuiranja
nadgleda MMF. Tako je nastao novi „režim stabilnog središnjeg tečaja“.13
Time je sa 1972.
godinom i službeno počela praksa plivajućih tečajeva (fluktuirajućih, flotirajućih, fleksibilnih,
kolebljivih, i sličnih naziva). U navedenom slučaju, središnja monetarna vlast je obvezna da
svu ponudu deviza otkupi po službenom tečaju uz eventualno dnevno tečajno odstupanje i,
obratno, ako ne postoje devizna ograničenja, da proda devize po službenom tečaju.
13
IMF; Survey, 3. travanj 1978. str. 102.
24
3.2. Zadaci MMF-a
Osnovni zadaci i ciljevi MMF-a, koji su navedeni u Statutu MMF-a, u članku I (Articles of
Agreement, Article I), jesu sljedeći:14
1. Razvijanje i unapređenje globalne monetarne suradnje preko stalne institucije sa
razvijenom organizacijom za konsultacije i suradnju.
2. Razvoj i uravnotežen rast međunarodne trgovine, u cilju unapređenja i očuvanja
visoke stope zaposlenosti i realnog dohotka, stabilnost deviznih tečajeva između
članica i onemogućavanje deprecijacije tečajeva radi postizanja veće konkurentnosti
na svjetskom tržištu.
3. Pomoć pri uspostavljanju multilateralnog sustava plaćanja i eliminaciji deviznih
restrikcija.
4. Osiguranje financijske pomoći iz općih izvora zemljama članicama sa poremećajima u
platnoj bilanci.
5. Umanjenje trajanja i stupnja neravnoteže u platnim bilancama zemalja članica.
Jednostavnije rečeno, MMF je općepoznat kao institucija koja osigurava pomoć zemljama
članicama koje imaju poremećaje u platnoj bilanci, pod uvjetom da preuzmu strukturalna
prilagođavanja u privredi s ciljem otklanjanja ovih poremećaja. Također, aktivna uloga MMF-
a je unapređenje ekonomskog rasta i smanjenje siromaštva, te održavanje globalne
likvidnosti.
3.3. Utjecaj MMF-a na svjetsku ekonomsku stabilnost
MMF obavještava članice o implementaciji ekonomskih i financijskih politika koje
promoviraju stabilnost, smanjuju osjetljivost na krize, potiču kontinuiran rast i visoki životni
standard. Prati svjetske ekonomske trendove i razvoje koji utječu na monetarni i financijski
sistem i promovira dijalog među zemljama članicama o regionalnim i međunarodnim
posljedicama zbog njihovih nacionalnih ekonomskih i financijskih politika.
14
www.imf.org. (preuzeto 6.5.2013.)
25
Kao dodatak ovim aktivnostima koje spadaju pod poslove nadzora koje MMF obavlja, on
omogućuje i tehničku pomoć kao i pomoć u jačanju institucionalnog kapaciteta zemalja
članica te također omogućava članicama sredstva koja će im olakšati prilagodbu u slučaju
problema sa bilancom plaćanja.
3.3.1. Važnost svjetske ekonomske stabilnosti
Slika 3: Dijagram financijske stabilnosti
Izvor: http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-8-2012.pdf
(preuzeto: 10.5.2013)
Glavni pokazatelji financijske stabilnosti prikazani su na Slici 3. Dijagram financijske
stabilnosti prikazuje promjene glavnih pokazatelja mogućnosti nastupanja rizika koji se
odnose na domaće i međunarodno makroekonomsko okružje te ranjivost domaćega
gospodarstva, kao i pokazatelja otpornosti financijskog sustava koja može otkloniti ili
smanjiti troškove u slučaju materijalizacije tih rizika. Prikazana su posljednja ostvarenja ili
projekcije odabranih pokazatelja i njihove vrijednosti za razdoblje s kojim se uspoređuju,
26
odnosno za prethodnu godinu. Povećanje udaljenosti od središta dijagrama za svaku varijablu
upozorava na porast rizičnosti ili ranjivosti sustava, odnosno smanjenje njegove otpornosti, te
u skladu s time i veću prijetnju stabilnosti. Stoga povećanje površine dijagrama pokazuje da
se rizici za financijsku stabilnost sustava povećavaju, dok smanjenje površine upućuje na
njihovo slabljenje.
Intenziviranje dužničke krize i pogoršanje gospodarskih izgleda u eurozoni nepovoljno se
odražava na financijsku stabilnost tijekom 2013. godine. Očekivano usporavanje
gospodarstva EU i recesija u nekim najvažnijim hrvatskim trgovinskim partnerima oslabit će
inozemnu potražnju. Usto je povišena razina neizvjesnosti i nesklonost međunarodnih ulagača
preuzimanju dodatnih rizika otežala novo zaduživanje i refinanciranje dugova koji su
dospijeli u 2012.
U obnovljenim recesijskim okolnostima loše stanje financija bit će jedan od glavnih rizika za
očuvanje financijske stabilnosti tijekom 2013. godine. Odgađanje procesa fiskalne prilagodbe
uvrstilo je Hrvatsku među rijetke zemlje koje su u 2011. zabilježile pogoršanje proračunskog
salda, što je zajedno s rastom premije za rizik zbog povećane nesklonosti riziku u uvjetima
jačanja krize u eurozoni ugrozilo solventnost države. Ekspanzivna fiskalna politika ugrozila je
kreditni rejting i svim sektorima otežala i poskupila refinanciranje dugova, s negativnim
implikacijama za financijsku stabilnost.
Prilagodbe privatnog sektora slabim gospodarskim izgledima uklonio je manjak na tekućem
računu platne bilance tijekom 2012., zbog čega se stabilizirao neto inozemni dug i smanjile su
se potrebe za vanjskim financiranjem u 2013. Inozemne pričuve također su malo porasle
tijekom 2012., a dospijeća inozemnih dugova su u 2013. niža od onih iz 2012. godine.
3.3.2. Makroekonomsko okružje
Kriza na tržištu državnog duga u eurozoni ugrožava stabilnost bankarskog sektora i
nepovoljno se odražava na povjerenje potrošača i očekivanja poduzetnika. Prognoze rasta u su
znatno smanjene, a ne isključuje se ni mogućnost ponovnog pada ekonomske aktivnosti, što
bi predstavljalo novo dno recesije koja je započela s globalnom financijskom krizom 2008.
27
Višestruki pokušaji država članica eurozone da stabiliziraju tržište državnog duga nisu zasada
donijeli značajnije rezultate. Prihvaćeno rješenje za grčki dug uz povećano financiranje iz
fondova eurozone uključuje i veće sudjelovanje privatnih ulagača u podmirivanju troškova
svođenja duga na održivu razinu. Nastojanja da se povećanjem financijske sposobnosti EFSF-
a spriječi prelijevanje krize na druge zemlje eurozone nisu uspjela povratiti povjerenje
ulagača te se, sredinom 2011., kriza prelila i na tržište duga Italije i Španjolske kad su se
prinosi na državne obveznice povisili na dugoročno neodržive razine.
Eurozona nema zajmodavca u krajnjoj nuždi za države članice. U kratkom roku glavni je
problem uvjerenje tržišta da EFSF nema dovoljno financijske snage da preuzme tu ulogu,
odnosno da osigura neograničenu likvidnost na tržištu državnih obveznica. No tu je i glavni
strukturni problem eurozone kao monetarne unije bez fiskalnih ingerencija, tj. bez elemenata
fiskalne unije koji bi jamčili dugoročnu održivost javnih financija svih članica eurozone.
Budući da bi takvo rješenje impliciralo neograničene transfere između zemalja eurozone, ono
zapravo upozorava na neusklađenost načela neograničenoga političkog suvereniteta zemalja
članica s djelotvornim funkcioniranjem monetarne unije u uvjetima globaliziranoga
financijskog tržišta.
3.4. Republika Hrvatska i MMF
Republika Hrvatska je kao dio tadašnje zajednice SFRJ, koja je bila i formalni osnivač Fonda,
koristila sva prava i obveze MMF-a i sudjelovala putem svojih izabranih predstavnika na
razini bivše države, u radu organa MMF.
Raspadom bivše Jugoslavije, jedna je od država članica MMF i jedan od njezinih osnivača i
formalno prestala postojati, te je Odbor izvršnih direktora MMF-a donio odluku kojom se po
tom osnovu državu SFRJ briše iz članstva, dok su kao njezine formalne nasljednice pravno
potvrđene šest njezinih bivših republika, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija, Srbija, te
SR Jugoslavija, sastavljena od Srbije i Crne Gore. Odbor poništava članstvo nepostojećoj
državi i upućuje sve nasljednice na jednakopravnu mogućnost pristupa MMF-u.
Države trebaju samostalno ispunjavati sve potrebne zadane uvjete i njihov prijam u MMF-
niti po jednoj osnovi nije ovisio o ispunjavanju uvjeta prijama drugih slijednica.
28
Jedan od obveznih preduvjeta, kojima se određuje pristup pojedine države nasljednice MMF-
u je određivanje veličine prijamnih kvota. Odbor ukazuje na potrebu, da nove države
nasljednice same između sebe podijele zatečena kvotna financijska sredstva bivše države, a
čiju imovinu su organi MMF-a procijenili na način, da bi ona za Hrvatsku iznosila 28,49
posto, Sloveniju 6,49 posto, Bosnu i Hercegovinu 13,2, Makedoniju 5,4 i SR Jugoslaviju
36,52 posto.
Hrvatski udio u zajedničkoj imovini bivše države iznosio bi prema toj procjeni 261,6 milijuna
SRD ili preračunato 349 milijuna USD. Istovremeno obveze bivše države, također prema
MMF-u, iznosile su oko 40 milijuna USD. Raspodjelom obveza između država nasljednica,
na Hrvatsku bi pripalo 9 milijuna USD obveza.
Pristupom MMF-u i korištenjem uspostavljenih režima djelovanja te svjetske financijske
institucije, Hrvatskoj se omogućava pristup svjetskom tržištu kapitala, ali u isto vrijeme MMF
posjeduje i instrumente kojime se onemogućava neograničeno zaduživanje na svjetskim
izvorima financijskih sredstva. Za dobivanje financijskih sredstava, primjerice za obnovu
zemlje ili za daljnji gospodarski razvoj, Hrvatska država treba, kao i sve druge članice,
pripremiti kvalitetne razvojne programe, koje će svjetske financijske institucije i prihvatiti. Na
taj način je Svjetska banka tijekom 2001. godine odobrila Hrvatskoj financijskih sredstava u
iznosu od 200 milijuna USD, a Hrvatska vlada trebala je pripremiti i predočiti stručnom
organu MMF-a makroekonomski plan razvoja zemlje.
Nakon što je ispunila određene zadane uvjete za punopravni prijam, Republika Hrvatska je i
formalno postala punopravna članica MMF s mogućnošću korištenja financijskih sredstava
MMF-a što je ostvarila korištenjem odobrenog kredita tijekom 2001 i 2002. godine, kao i
narednim godinama.
3.4.1. Ekonomsku kriza u Hrvatskoj i djelovanje MMF-a
Međunarodni Monetarni Fond i Svjetska banka su se nametnuli svojim scenarijima u kreiranje
ekonomskog, a time i političkog života Hrvatske od 1993. godine. Scenariji MMF-a školski
su primjer neoliberalne strategije. Nametnutim nam modelom neoliberalne ekonomije jedini
cilj MMF-a jest prodaja saniranih hrvatskih banaka stranim državama te prodaja energetike i
29
veza stranim vlasnicima. Stoga je zemlja ostala bez glavnih financijskih prihoda što je
potpuno blokiralo i uništilo proizvodnju, dovelo do velike nezaposlenosti i neprimjerenog
zaduživanja u inozemstvu.
Hrvatska Vlada trebala bi se odlučiti odnosno odabrati, uz konzultacije s privatnim sektorom,
kroz carinsku zaštitu, subvencije i druge oblike vladine podrške, sve dok te industrije ne
porastu dovoljno da izdrže međunarodnu konkurenciju. Vlada bi trebala biti vlasnik jedne ili
više banaka, zato da bi mogla upravljati životnim tokom poslovanja, a to su krediti, jer bez
kontrole kapitala od strane države nema napretka zemlje. Također Vlada bi trebala strogo
kontrolirati strane investicije.
Mora se znati da izvozni uspjeh ne zahtjeva slobodnu trgovinu, treba graditi sustav pametne i
pragmatične mješavine tržišnih poticaja i državnog upravljanja, treba izbjegavati ortodoksni
liberalizam i nastojati štititi svoje tržište.
Prema Hrvatskoj MMF, Svjetska banka i WTO primjenjuju dvostruke standarde preporučivši
slobodnu trgovinu i slobodno tržište zemlje, ali Hrvatska se trebala otvarati selektivno i
postepeno. U 2011. godini i dalje je na snazi model ekonomske stabilizacije ili neoliberalne
strategije razvoja koji je nametnut kao spasonosni 1993. godine, a koji je dominirao od 1980-
ih godina XX. stoljeća, temeljio se na "laissez-faire" ekonomskoj politici što uključuje:
slobodni protok robe, kapitala i radne snage, na makroekonomskoj stabilnosti, čvrsto
stabilnim cijenama što uključuje nisku razinu inflacije i uravnoteženim proračunom. Hrvatsku
je potrebno izvlačiti iz krize na moderan i hrabar način prilagođeno vremenu i mogućnostima
uvođenjem i nacionalističke ekonomske politike što bi pomoglo vlastitom ekonomskom
razvoju.
Scenariji MMF-a i Svjetske banke zahtijevali su od Hrvatske da usvoji ekonomsku politiku
koja ne služi za sređivanje vlastite ekonomije, već interesima bogatih zemalja koje posuđuju
novac i kod kojih se Hrvatska zadužuje. Da bi se zaštitile od kritike MMF i Svjetska banka
otvorile su dijalog s nevladinim organizacijama a na ključne pozicije postavile su bivše
namještenike Svjetske banke i MMF-a, što dovodi do "rješenja" problema uz inzistiranje da
nema alternative. U Hrvatskoj je MMF inzistirao na otvorenosti tržišta i kapitala a da se nije
prvenstveno poradilo na poticanju industrijske i poljoprivredne proizvodnje.
30
4. PROCES GLOBALIZACIJE
4.1. Pojmovno određenje globalizacije
Sadržaj pojma “globalizacija” (koji potječe od latinske riječi globus - okruglo tijelo, lopta)
moguće je opisno objasniti: (1) koji je poput globusa; sferičan, okrugao, zaokružen; (2) koji se
odnosi na cijeli svijet; općesvjetski; (3) koji je sveopći; sveobuhvatan, općenit.15
Prema tome
globalizacija bi, u svom simplificiranom pojašnjenju, podrazumijevala (politički, socijalni,
ekološki, gospodarski, kulturološki, obrazovni, medijski, pa čak i ideološki) proces koji teži
sveobuhvatnosti svijeta.16
Općeprihvaćene definicije nema, iako je pojam globalizacije prihvaćen u gotovo svim
jezicima (njem. die Globalisierung; engl. globalization; franc. la globalisation) i područjima
ljudskog djelovanja (gospodarstvo, politika, mediji, kultura, ekologija…). Definicije
globalizacije postoje jedino u okviru konkretnog područja istraživanja, gdje pojedini autori
ističu one specifične značajke koje predmetu njihovog istraživanja daju globalnu dimenziju.17
Tako se primjerice gospodarska globalizacija može odrediti kao povijesni proces, rezultat
ljudskih inovacija i tehnološkog napretka. Ona se odnosi na sve veću integraciju nacionalnih
gospodarstava u cijelom svijetu, pogotovo putem trgovine i tokova kapitala (stvaranjem
globalnih tržišta). Izraz se ponekad odnosi na kretanje ljudi (radne snage) i znanja
(tehnologije) preko/mimo međunarodno priznatih granica.18
Dok jedni (zagovornici
globalizacije) taj pojam poistovjećuju sa napretkom i tumače kao rješenje svih problema
cjelokupnog čovječanstva na kugli zemaljskoj, drugi (žestoki protivnici globalizacije) pod
istim pojmom podrazumijevaju urotu/zavjeru “mračnih sila” koja će sve nas kad tad stajati
glave. Smatram da istina, koja nije niti crna niti bijela, leži negdje u sredini. Prema Stiglitzu19
globalizacija može biti blagoslovljena sila, koja u sebi nosi potencijal da poveća blagostanje
svih ljudi na planetu.20
Jedno je ipak sasvim sigurno: proces globalizacije (kako god ga
15
Anić, V. (2000.) str.491. 16
Turek, F. (1999.) str. 16. 17
Jašić, Z., str.182. 18
http://www.imf.org/external/np/exr/ib/2000/deu/041200g.htm 19
Joseph Stiglitz jedan je od najpoznatijih ekonomista i vodećih kritičara globalizacijskog procesa, posebno
MMF-a (Međunarodni monetarni fond, tj. International Monetary Fund - IMF) i SB-a (Svjetska banka, tj. World
Bank - SB) 20
Stiglitz, J. (2002.) str. 7.
31
pojedini autori definirali i doživljavali) na svim razinama nezaustavljivo je u tijeku, a na
svima nama je da njegov potencijal usmjerimo u pravom smjeru.
4.2. Povijesni pregled procesa globalizacije
Za neke autore globalizacija je slojevit fenomen suvremenog svijeta21
dok se prema
drugim autorima zapravo radi o jednom dugotrajnom povijesnom procesu u kojem ljudski
rod od samih početaka svojim kretanjem i izumima silno teži sveobuhvatnosti svijeta koja
se prvotno manifestirala otkrivanjem novih zemalja i kontinenata, a nakon toga i njihovim
osvajanjem. Od samih početaka bilježenja ljudske povijesti (a vjerojatno i prije toga) pa sve
do danas lako je uočiti neprestanu ljudsku težnju za “širenjem/ekspanzijom (moći)” koja se
uglavnom odnosi na osvajanje novih ili tuđih teritorija (od Rimskog carstva, preko “otkrića”
Amerike pa sve do Hitlerovog Trećeg Reicha).
Nakon II. svjetskog rata glavna metoda kojom se stoljećima ostvarivala ta ljudska težnja
(oružani sukob, tj. rat) naglo je izgubila popularnost i prihvatljivost. Došlo je vrijeme
“hladnog rata” (“III. svjetski rat”). Osvajaju se istočno-europske zemlje (u “IV. svjetskom
ratu”) - proces globalizacije je na djelu.22
Postoje mnogobrojna različita tumačenja “nastanka”
i povijesnog razvitka procesa globalizacije. Bez da dalje i dublje ulazimo u samu
problematiku povijesnog razvitka, naglasila bih jedino sljedeća razmišljanja vezana uz
globalizacijski proces:
1. radi se o dinamičkom procesu (kroz vrijeme i prostor);
2. riječ je o nezaustavljivom i nepovratnom procesu;
3. proces globalizacije nije niti dobar niti loš - on u sebi nosi ogroman potencijal;
4. za ostvarenje ideje o globalnom blagostanju nužno je taj potencijal (pre)usmjeriti u
“pravom” smjeru;
5. na munjevitu (naglo ubrzanu i iznenadnu) globalizaciju u zadnja dva desetljeća
najviše su utjecali sljedeći čimbenici:
• tehnološke inovacije i nagli razvitak high-tech tehnologije,
• stvaranje globalnih tržišta (posebno financijskih) i
21
Jašić, Z., str.182. 22
Podjela preuzeta od Kulić, S. (1998.) str. 161.
32
• globalnih komunikacija (pogotovo Interneta koji je u kombinaciji sa
prethodnim čimbenikom u cyberspaceu stvorio “nove ekonomije”,
“Internet ekonomije” ili “digitalne ekonomije”23
).
4.3. Nositelji globalizacije
U nositelje globalizacije ubrajaju se multinacionalne kompanije kao temeljni nositelji,
međunarodne organizacije te „trandsetteri“ i mainstream mediji.
4.3.1. Temeljni nositelji (multinacionalne kompanije)
Multinacionalne kompanije (MNK) su poduzeća s podružnicama u više različitih država.
Nemoguće ih je jednoznačno definirati, stoga je najjednostavniji kriterij (po kojemu se može
odrediti da je neka podružnica dio multinacionalne kompanije) pretežit vlasnički udio u
podružnici koja je svojom poslovnom politikom vezana za središnjicu korporacije.24
Povijest modernih multinacionalnih kompanija započela je još u srednjem vijeku, kada su
španjolski kolonizatori osnivali podružnice matičnih kompanija u Južnoj Americi. “…Još
od toga vremena potječe odbojnost nacionalnih država prema multinacionalnim
kompanijama…”25
“…današnje korporacije koje drže naš svijet u sve čvršćem zagrljaju
izravne (su) nasljednice “Istočno indijske kompanije” te “Hudson Bay kompanije” koje
su nastale u 18. stoljeću s isključivim ciljem da optimalno eksploatiraju kolonije na račun
britanske Krune. Vremena su se možda promijenila ali ciljevi i način rada nisu. …”.26
Današnje moderne MNK osnivaju svoje podružnice najviše zbog: jeftinije kvalificirane radne
snage, ušteda na transportnim troškovima, poreznih pogodnosti, slabijeg pravnog okvira u
nerazvijenim zemljama (prava radnika i zaštita okoliša) i osvajanja novih tržišta. MNK
donose i određene nacionalnim gospodarstvima. Uz prenošenje stručnog znanja (tehnološkog
i organizacijskog) olakšavaju međunarodnu komunikaciju i integraciju nacionalnih
gospodarstava u tokove svjetske trgovine i kapitala.27
23
Turek, F. (1999.) str. 35. 24
Ekonomski leksikon. 25
Ekonomski leksikon. 26
Napisao: Korten, D. C., preveo: Vujošević, Z. (2001.) str. 14. 27
Ekonomski leksikon
33
MNK ostvaruju monopolne profite, što im omogućuje investiranje velikog dijela svoga
dohotka u istraživanje i razvitak, što za posljedicu ima visoku razinu istraživanja i razvitka i
brze tehnološke promjene. Rezultat toga je rast bruto društvenog proizvoda (zbog čega ih
politika “njihove” matične države podržava), a rezultati istraživanja povećavaju i životni
standard (npr. lijekovi, Internet, nova radna mjesta itd.).
Klasični primjeri MNK su npr. Coca-Cola, IBM, Shell, Enron, Boeing i General
Motors. Karakteristično je da (za razliku od manjih kompanija) vlasnik više ne igra ključnu
ulogu. Ključni postaju menadžment i veliki dioničari koji određuju poslovnu politiku MNK-a.
Iz svega navedenog proizlazi zaključak kako su MNK temeljni nositelji i generatori
(motor/pogon) globalizacijskog procesa. S obzirom da raspolažu najvećim kapitalom
(evidentno je da su godišnji prihodi pojedinih multinacionalnih kompanija veći od
domaćeg bruto proizvoda pojedinih država, kao npr. Npr. “Wolkswagen” koji je 1997. god.
imao godišnji prihod od 65,3 milijardi $, dok je bruto domaći proizvod Novog Zelanda
iznosio 65 milijardi $)28
u njihovom je interesu proširivati svoja tržišta i zahtijevati
liberalizaciju i deregulaciju svjetskog tržišta.
4.3.2. Međunarodne organizacije
MNK su najbitniji subjekt u procesu globalizacije. No, one taj proces nisu u
stanju provesti bez odgovarajuće logistike (međunarodne organizacije: MMF, STO i SB)
i potpore “najjačih” (SAD, EU i Japan).
a) Organizacija ujedinjenih naroda (UN) međunarodna je organizacija država osnovana
24.10.1945. godine radi očuvanja mira i sigurnosti, razvijanja prijateljskih odnosa među
narodima i ostvarivanja suradnje u rješavanju međunarodnih problema gospodarske,
političke, socijalne, kulturne i humanitarne prirode.29
b) Međunarodni monetarni fond (MMF) sa svojim sjedištem u Washingtonu, je
međunarodna monetarna institucija koja je osnovana kao rezultat konferencije u Bretton
Woodsu.
28
Turek, F. (1999.) str. 28 29
Ekonomski leksikon.
34
c) Svjetska trgovinska organizacija (STO) (engl. World Trade Organization - WTO),
službeno postoji od 01.05.1995. godine kao organizacija sljedbenica GATT-a (General
Agreement on Tariffs and Trade). Temeljni joj je zadatak provedba međunarodne slobodne
trgovine.
d) Svjetska banka (SB) je organizacija koja je (kao i MMF) proizašla iz Bretton-Woods-
sustava i čija je zadaća osigurati i “dati” kapital zemljama u razvitku kako bi se omogućilo
njihovo gospodarsko napredovanje.30
SB je osnovana nakon II. svjetskog rata kako bi
pomogla u obnovi ratom razrušene Europe, a poslije toga se postupna transformirala u banku
za razvitak. Republika Hrvatska je članica (od 25.02.1993) SB-a, što nužno pretpostavlja
njezino članstvo u MMF-u (članice SB-a mogu biti samo zemlje članice MMF-a).
4.3.3 “Trendsetteri” (središta, subjekt globalizacije) i “mainstream” mediji
Prema svom pojmovnom određenju «trendsetteri» su osobe ili predmeti (ili u ovom slučaju
interesna zajednica) koji pomažu prihvaćanju nekog trenda ili smjera razvitka, mode ili
novosti na bilo kojem području (engl. trendsetter)31
. Radi se jednom dijelu ponajprije
poslovne, pa tek onda političke elite, koja se poradi ostvarivanja svojih zacrtanih ciljeva
(liberalizacija i deregulacija tržišta, možda čak i “privatizacija svijeta” (vidi: Slika 3) radi
ostvarivanja što većeg profita) udružuje i promiče svoje interese, što je u slobodnom i
demokratskom svijetu u kojemu živimo sasvim prirodna i poželjna pojava.
- SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE -
Smatram da SAD trenutno predstavlja vrlo važan subjekt u globalizacijskom procesu.
“…Tijekom samo jednog stoljeća Amerika se preobrazila - i bila preobražena dinamikom
međunarodnih zbivanja - od relativno izolirane zemlje Zapadne hemisfere u silu takvog
globalnog dosega kakvoj nema presedana u povijesti…”32
. Razumljivo je, pa čak i ljudski,
što SAD tu svoju stečenu prevlast pod svaku cijenu žele zadržati i svoje demokratske
tekovine rasprostraniti/propagirati po ostalome, manje sretnome, svijetu (neki to vole
30
Stiglitz, J. (2002.) str. 303. 31
Anić, V. (2000.) str. 1338. 32
Brzezinski, Z. (1999.) str. 1.
35
nazivati amerikanizacijom, amerikanizacija globalizacijom, Mc World, univeralizam svijeta
po američkom jednoumlju33
, american way of life - američki način života itd.).
- EUROPSKA UNIJA -
Europska unija (EU) također je značajan međunarodni subjekt samim time što predstavlja
ogromno tržište (zbog svoje velike kupovne moći), iako su - za razliku od SAD-a -
zemlje “starog kontinenta”oduvijek bile u većoj mjeri socijalno orijentirane. Unatoč sve
jačeg povezivanja članica EU-a, ona nije i vjerojatno nikada neće biti kompaktna i homogena
cjelina (kao što je to slučaj sa SAD-om), zbog same uloge i težnji nacionalnih vlada da zadrže
barem “minimum”34
suverenosti i samoodređenja.
- JAPAN -
Japan - bogat, dinamičan i ekonomski moćan - je također svakako jedna od najjačih
financijskih i tehnoloških sila (pogotovo što se tiče visoke tehnologije, tzv. high-tech), a
samim time i među vodećim akterima u globalizacijskom procesu.
Prilikom određivanja vodeće uloge SAD-a, EU-a i Japana uzimala sam u obzir njihov položaj
i ulogu u UN-u, poglavito u njezinim specijaliziranim organizacijama ekonomskog i
trgovinskog tipa (MMF, STO i SB) te njihov odnos sa multinacionalnim kompanijama
(gotovo sva sjedišta MNK-a nalaze se u te tri “države”). Naravno, postoje i druga stajališta i
smatram da bi bilo nužno izvršiti pomnu analizu odnosa i prevlasti na globalnoj sceni. Ako
zbog ničeg drugoga onda zato kako bi se sa većom sigurnošću i kompetencijom moglo
odlučivati o strateškim partnerima Republike Hrvatske i njezinoj efikasnijoj vanjskoj politici.
Postoji mnogo primjera promašaja Republike Hrvatske u vanjskoj politici koji su mogli biti
izbjegnuti da se pristupilo malo ozbiljnijoj analizi.
- MAINSTREAM MEDIJI -
Sljedeća određenja pojmova “medij” i “propaganda” jasno ukazuju na osnovnu razliku
između ta dva pojma:
33
Kulić, S. (1998.). 34
Minimum” je uvjetno rečeno jer smatram da suverenost, samoodređenje i sloboda nisu količinski mjerljive
ili odredive, već se radi o vrijednostima (civilizacijskim tekovinama) koje ili jesu ili nisu.
36
• Medij je sredstvo i (usmeni, pismeni) način iskazivanja nečega, sredstvo
komunikacije. On je suvremeno sredstvo za prenošenje informacija (novine, radio, TV,
Internet), a dolazi od lat. riječi medium - posrednik, sredstvo / medius središnji35
.
• Propaganda je organizirano širenje usmenim ili/i pismenim (elektroničkim - Internet)
putem (političkih, privrednih, vjerskih, poslovnih, umjetničkih itd.) ideja radi oblikovanja
javnog mišljenja i ostvarenja planiranih ciljeva; promidžba (njem. Propaganda - lat.
propagare - rasprostraniti).36
Ono što medije čini medijima jest njihovo prenošenje informacija, tj. obavještavanje o
činjenicama. Takva djelatnost neminovno uz sebe veže određene vrline (uvjete), kao što su:
• objektivnost - nepristranost,
• sloboda - neovisnost,
• profesionalnost,
• nepotkupljivost,
• etičnost,
• itd.
“…Mediji jedan su od stupova (globalne) demokracije…”37
, ako i samo ako, su svi
prethodni uvjeti (vrline) kumulativno ispunjeni na svakom koraku prenošenja informacija.
Mainstream je najšire prihvaćen način mišljenja ili djelovanja38
. Kada upotrebljavamo taj
pojam za medije onda se misli na sve medije koji djeluju unutar okvira kojega su
uspostavili elitni (vodeći i najjači) mediji, kao što su npr. New York Times i CBS52. Svi
ostali mediji moraju ostati unutar tih okvira ukoliko žele opstati i steći povjerenje svojih
konzumenata (koje se svakako temelji na vjerodostojnosti). Sama ta činjenica isključuje neke
vrline (uvjete) kao što je npr. ranije spomenuta sloboda - neovisnost. Elitni mediji “…su
velike, vrlo probitačne korporacije. Nadalje, većina njih je ili povezana sa, ili izravno
u vlasništvu puno većih korporacija, kao što su “General Electric” ili “Westinghouse”.
Oni su na vrhu strukture moći privatne ekonomije, a to je jedna vrlo tiranska struktura.
Korporacije su u biti tiranije, hijerarhijske, kontrolirane odozgo. Ako vam se ne sviđa što
35
Anić, V. (2000.) str. 839. 36
Anić, V. (2000.) str. 1060 37
Milardović, A. (2002.) str. 5. 38
Anić, V. (2000.) str. 815.
37
rade, ispadate. Komercijalni mediji su samo jedan dio tog sustava…”39
. Slobodna rasprava
dozvoljena je samo unutar okvira mainstreama. To stvara privid “slobodnih medija”. Sljedeća
shema jasno pokazuje međuovisnost i hijerarhijske pozicije nositelja globalizacijskog
procesa, koji ne bi mogli opstati jedni bez drugih.
Slika 4: Prikaz odnosa i uloge MNK, trendsettera i mainstream medija (Getoš, A-M.).
MNK (temeljni nositelji globalizacijskog procesa) raspolažu kapitalom i žele ostvariti što veći
profit. Uloga trendsettera (MMF, STO, SB + SAD, EU, Japan) je voditi logistiku i stvoriti
okvir za što uspješnije ostvarivanje interesa MNK, dok mainstream mediji stvaraju
pogodno ozračje za provedbu tih interesa. Pri tome svi nositelji (subjekti, središta)
globalizacijskog procesa ostvaruju svoj interes.
Američki Hollywood (koji sam sebe voli nazivati dream factory - tvornica snova) sa
svojim ogromnim kapitalom je samo jedan od komercionalnih medija masovnog
39
Chomsky, N. (2002.) str.11.
38
komuniciranja40
u nizu. Chomsky je odlično opisao ulogu medija (na primjeru televizije):
“… Za veliku većinu populacije glavni utjecaj ne dolazi kroz televizijske vijesti, već kroz
mehanizme za odvraćanje njihove pozornosti. Mehanizmi uključuju različite programe, sve
od sporta i humorističnih serija pa do otmjenih slika života kakav bi “trebao” biti…”41
. To
ima za posljedicu izoliranje ljudi i njihovo fokusiranje na televiziju, što će u konačnici od
njih napraviti pasivne promatrače, a da toga ni sami nisu svjesni.
U globalnoj krizi telekomunikacijskih informacija i dezinformacija, komunikacija i demantija,
istina postaje za prosječnog potrošača medijskih službi, nedostupna. Na širenje vijesti
svijetom utječe konkurentnost senzacionalizma, dok se potrošači teško (gotovo nikako)
snalaze u džungli raznolikosti dramatskih događaja. “…istina se pretvara u količinu potrošnje
koju zapravo nitko ne razumije, jer svi izvori nasilja i mržnje propovijedaju mir, zaštitu
ljudskih prava, svi uvjeravaju i ukazuju na snage blagostanja i izbavljenja od društvenih,
nacionalnih i vjerskih sukoba. …”.42
4.3.4. “Periferija” (objekti globalizacije) i “alternativni” mediji
Najjednostavnija i najjasnija definicija periferije43
u ovome kontekstu je, da je/su periferija
sve ono/svi oni koji ne spadaju u nositelje (subjekte, središte) globalizacijskog procesa. To
drugim riječima znači da se radi o najvećem broju država (kada se od ukupnog broja od 192
države na cijelom svijetu oduzmu SAD, zemlje članice EU-a i Japan), svim NGO-ima (engl.
Non Government Organisations - nevladine organizacije), svim antiglobalizacijskim
pokretima i alternativnim medijima. Slika 5. će ilustrirati odnos između trendsettera i
periferije.
40
Mediji masovnog komuniciranja, neosobni način upućivanja poruka određenoj javnosti. Prijenosom poruka
mediji masovnog komuniciranja djeluju na određeno ozračje i događaje. Mediji masovnog komuniciranja
su tiskovni mediji (novine, časopisi, izravna pošta), radio, televizija, elektronički mediji (audiovrpce, videovrpce,
videodiskovi, elektronička pošta, internet), displeji (posteri, znakovi) i sl. (prema: Ekonomski leksikon). 41
Prema: Chomsky, N. (2002.) str.67 42
Kulić, S. (1998.) str. 55. 43
Periferija je vanjski, rubni dio nekog prostora ili predmeta; nasuprot središtu (prema: Anić, V. (2000.) str.
997.).
39
Slika 5: Prikaz “periferije”(objekata) u odnosu na “središte” (subjekte) globalizacijskog
procesa (Getoš, A-M.).
40
5. NEGATIVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE
Međunarodni birokrati - bezlični simboli svjetskog gospodarskog poretka - svugdje u svijetu
postali su meta oštrih kritika i prosvjeda44
. Suhoparne konferencije i summiti, za koje šira
javnost donedavno uglavnom nije pretjerano marila, postali su povodom bijesnih
demonstracija i uličnih nereda. Prosvjedi povodom i za vrijeme sastanka STO-a 1999. godine
u Seattle-u bili su pravi šok. Protiv STO-a demonstriralo je oko 50.000 ljudi (sindikalisti,
studenti, ekolozi i domaćice - obični građani) što je rezultiralo žestokim višednevnim
sukobima između demonstranata i policije sa preko 600 uhićenja, a materijalna šteta
procijenjena je na 20 milijuna američkih dolara.45
Od tada je opće nezadovoljstvo poprimilo sve šire dimenzije, a izgleda da čitava svjetska
javnost budno prati globalizacijsku i antiglobalizacijsku scenu. U međuvremenu se ustalila
praksa da svaki sastanak Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Svjetske
trgovinske organizacije i G7 / G8 65 prate teški neredi i izgredi u kojima se sukobljavaju
ogorčeni demonstranti i “nemoćni” policajci. Primjer koji također potvrđuje ovo pravilo
jesu izgredi do kojih je došlo u Genovi 2001. godine. Unatoč temeljitim pripremama
redarstvenih snaga došlo je do nereda gotovo nezapamćenih razmjera. Prosvjednici su se
satima sukobljavali sa policijom koja je bezuspješno pokušavala smiriti cijelu situaciju koja
je u potpunosti izmakla kontroli.
Zašto je to tako? Da bi se mogle razumjeti repulzijske sile46
koje je proizvela globalizacija
(točnije MMF, SB, STO i licemjerje razvijenih zemalja) i njezine atrakcijske sile, potrebno
je iznijeti i analizirati činjenice i negativne aspekte globalizacije. Ti negativni aspekti
globalizacije su međusobno uvjetovani i isprepleteni, tako da je gotovo nemoguće govoriti
isključivo o jednom aspektu, bez da to za sobom ne povuče niz drugih dilema. Pokušala sam,
radi bolje preglednosti i lakšeg razumijevanja, “najbitnije” negativne aspekte
globalizacijskog procesa svrstati u smislene cjeline, iako se prava slika može vidjeti tek kada
se svi njezini dijelovi spoje.
44
Stiglitz, J. (2002.). 45
Šimleša, D. (2000.) str. 116. 46
Pojam preuzet iz: Kulić, S. (1998.).
41
5.1. Politički aspekt
Nacionalne vlade igraju sve manju ulogu u globalizacijskom procesu. Njihovu ulogu
preuzeli su temeljni nositelji globalizacije i trendsetteri. Političke opcije države svedene su na
minimum, a međunarodnom/globalnom scenom dominiraju subjekti čiji je jedini cilj ostvariti
što veći profit.
Pravo jačega i monopolizacija moći
Globalizacija je (barem za sada) posljedica institucionalizacije i legalizacije djelovanja
prava jačega. Imamo pred sobom sustav, kojeg se slobodno može nazvati globalno
oblikovanje politike bez globalne vlade47
, sustav u kojemu pojedine institucije (MMF, STO,
SB) i akteri (ministri financija, gospodarstva i trgovine, koji su usko vezani uz određene
financijske i trgovinske interese) vode glavnu riječ, dok mnogi ljudi koji su njihovim
odlukama najviše pogođeni nemaju nikakvo pravo glasa48
. Takav sustav svakako
predstavlja monopol, a utemeljen je i funkcionira isključivo zahvaljujući djelovanju prava
jačega. Svijet je stavljen pod kontrolu jednog centra moći, što ujedno isključuje svaku
koncepciju nacionalnog suvereniteta.
Suverenost i demokracija
Govoreći o suverenosti mislim na samostalno, nezavisno, neovisno vladanje, na najvišu
vlast nad kojom nema druge vlasti. “…Pravo na neovisnost (suverenost) jedno je od
temeljnih prava države… Podređenost drugoj državi zapravo je isključenje (negacija)
suvereniteta. Država nije suverena ako je podređena drugoj državi… ako je odlučivanje
uvjetovano odlukom druge države… U takvom slučaju država nije suverena…”49
Sva
sreća pa se podređenost ili ovisnost mora odnositi isključivo prema drugoj državi, jer
kada bi tekst glasio država nije suverena ako je podređena drugoj državi ili sličnoj
instituciji onda bi gotovo sve “samostalne” i države ovoga svijeta bile lišene svoje
suverenosti (u kaznenopravnom smislu).
47
Prema: Stiglitz, J. (2002.) str. 36. 48
Prema: Stiglitz, J. (2002.) str. 36. 49
Pavišić, B. (1998.) str.321 i 322.
42
Vidljivo je kako kondicionalnost - preporuke/naredbe koje međunarodni dobronamjerni
subjekti (prvenstveno MMF i SB) vežu usko uz odobravanje kredita - ruši nacionalni
suverenitet država. Nesretne vlade i predsjednici mnogih zemalja u biti su prisiljeni
prepustiti (potpisivanjem sporazuma) MMF-u suverenitet nad svojim državama, kako bi za
uzvrat dobili “nužnu” financijsku “pomoć”. Neću ulaziti dalje u to koliko je zaista
“nužna” ta “pomoć”. Bilo bi pogrešno reći da suverenost ne postoji, da se radi o zabludi.
.
Suverenost je postala privilegij, izuzetno skup luksuz, a trebala bi postojati u
svakoj državi, jer samo postojanje države podrazumijeva njezinu suverenost.
Kada se zna da 500 najvećih MNK-a kontrolira 42% svjetskog bogatstva, a od 100 najvećih
ekonomija 51% čine MNK, a tek 49% nacionalne države onda nije začuđujuće što je
suverenost država svedena na isključivo deklarativnu razinu. Ukoliko se izuzme 9
najbogatijih država50
(po bruto nacionalnom dohotku), 200 najbogatijih korporacija je
ekonomski moćnije od ostatka svijeta (182 nacionalne države).51
Demokracija? Narod bira svoje predstavnike kako bi posredstvom njih vladao
državom. Na tom počelu zasnovana i uređena država predstavlja oživotvorenje
demokracije. Ukoliko država nema suverenost nad svojim vlastitim bitkom, čitava priča o
demokraciji i vladavini naroda pada u vodu. Još i gore od toga - demokracija postaje
mrtvo slovo na papiru, koja omogućuje legitimno izabranoj manjini da preda suverenost
čitave države i samog naroda nekome drugome, jednoj “aristokratskoj” manjini.
Vodeća uloga kapitala
Svijet se nažalost ne integrira i ne udružuje po kriterijima - ni vjernika, ni radnika, ni nacija,
već po kriterijima krupnog kapitala. Oni koji ispunjavaju uvjete homogenog rasta naravno ne
gube, ali oni koji pristaju na takva pravila i način igre bez da ispunjavaju te uvjete - oni gube.
Svijet “integriran” po kriterijima krupnog kapitala ne može i nikad neće zaživjeti kao
zajednica, kao globalan svijet.
50
Devet najbogatijih država: SAD, Japan, Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Brazil, Kanada i Kina
(prema: Šimleša, D. (2000.) str. 112). 51
Podaci preuzeti iz Šimleša, D. (2000.) str. 111 i 112
43
Špekulativna kretanja kapitala karakteristična su za ovu fazu globalizacijskog procesa.
Takvi tijekovi kapitala ograničavaju političke opcije vlada, financijskom kapitalu daju pravo
veta, sustavno potkapaju narodni suverenitet u demokratskim režimima, a razvojne i napredne
gospodarske i socijalne politike (koje prije koriste narodu negoli ulagačima) postaju upitne i
nepoželjne.
Činjenica da se u glavnim međunarodnim ekonomskim i trgovinskim organizacijama
odlučuje prema kriterijima kapitala, a ne na demokratski način, konsenzusom većine,
potvrđuje vodeću ulogu kapitala u svim područjima ljudskog djelovanja. Neosporno je pravo
onoga koji svoj kapital uloži, da odlučuje o tome što će se tim kapitalom i na koji način
poduzimati, ali dugoročno gledano bi humaniji i demokratičniji pristup prilikom tog
odlučivanja rezultirao obostranim profitiranjem (kako bogatih tako i siromašnih država).
Slika 6: Prikaz središnje i vodeće uloge kapitala i profita u svim područjima ljudskog
djelovanja (Getoš, A-M.).
44
5.2 Pravni, demokratski i etički aspekti
Jedno od područja o kojem se često raspravlja je zasigurno pravni aspekt globalizacije.
Karakteristično (i negativno) za dosadašnji razvitak procesa globalizacije je deklarativno
značenje koje pravo na međunarodnoj/globalnoj razini ima. Ono postoji, ali se složno
upotrebljava gotovo isključivo onda kada se ono odnosi na MNK, liberalizaciju i deregulaciju
tržišta, dok njegova primjena izostaje kada se trebaju štititi ljudska prava, prava radnika,
pravo na informacije, zaštita okoliša itd.
Međunarodno pravo i “dvostruka mjerila”
Za pravedno funkcioniranje samog procesa globalizacije potreban je međunarodni pravni
okvir. Postojanje međunarodnog prava je neupitno, ali je njegova primjena sporna i dvolična.
Sama ideja prava između ostaloga zasnovana je i na počelu o jednakosti svih pred zakonom i
sudovima. To se treba odnositi kako na pojedince, tako i na države (bile one velike ili male,
siromašne ili bogate). Međunarodno pravo nikada nije ozbiljno zaživjelo. Ono je plemenita
vizia koja će teško zaživjeti. Nije teško zamisliti što bi se dogodilo bilo kojoj državi (osim
SAD) koja se ne bi obazirala na međunarodno pravo i ugovore.
Vlada SAD-a (u svojim upornim nastojanjima da zaštiti interese velikih korporacija)
arogantno je napustila pregovore o globalnom zagrijavanju i potrebi za smanjenjem
emisije štetnih plinova (CO2) u Kyotu.52
S jedne strane SAD se licemjerno zalaže za globalne
principe, dok u isto vrijeme, s druge strane, iskazuje svoj unilateralizam kojim na sve
moguće načine pokušava (i uspijeva) opstruirati pokušaje iznalaženja multilateralnih
rješenja za globalne probleme (npr. ugovor o antibalističkim raketama, sporazum o potpunoj
zabrani protupješačkih mina, konvencija o pravu djeteta, konvencija o biološkoj različitosti,
rasprava o smanjenju isporuka “lakog” oružja itd.).53
Ovako je Chomsky prokomentirao uporno američko odbijanje priznavanja Međunarodnoga
suda za ratne zločine: “…Sjedinjene Države su prejake da bi imale ikakvu potrebu pokoriti se
međunarodnom autoritetu. Zbog toga bezbrižno odbijaju i osude Međunarodnoga suda,
korištenjem prava na veto blokiraju ili ignoriraju rezolucije Vijeća sigurnosti, i općenito, kad
52
Prema: Brecher, J. (2002) str. 51, 52 i 53 53
Prema: Kulišić, D. (2001.) str.4
45
god požele, ne obaziru se na međunarodno pravo i ugovore. Kao najjača država na svijetu,
Amerika gorljivo štiti svoj suverenitet, ne obazirući se istodobno na suverenitet drugih. U
tome doista više nema ničega novog ili iznenađujućeg…”.54
Ljudska prava
Jedno od rijetkih pozitivnih aspekata globalizacijskog procesa u vezi sa zaštitom ljudskih
prava, je dostupnost većeg broja šokantnih podataka o njihovom kršenju diljem svijeta.
Institucije poput NAFTA-e, STO-a, MMF-a i SB-a prečesto sudjeluju u prikrivanju
kršenja ljudskih prava. U vrijeme kada je u Alžiru bilo uobičajeno tjedno smaknuti 100
do 200 ljudi, MMF je samozadovoljno izjavio “direktori se slažu da napori Alžira u
prilagođavanju i reformama zaslužuju daljnju potporu međunarodne financijske
zajednice”.55
Alžir je samo jedna od mnogih država na dugom popisu kršitelja ljudskih
prava.
Trenutno je najpopularnija izlika za neometano kršenje ljudskih prava diljem svijeta
zasigurno “terorizam” i “antiteroristička borba”. Na primjer, u Izraelu je Sharon odmah
shvatio da može pojačati represiju pod maskom borbe protiv terorizma, a u Rusiji je vlast
stekla mogućnost da pod istom izlikom dodatno pojača zločine u Čečeniji. Tomu - posebno
nakon “11.rujna” - niti SAD nisu mogle odoljeti. Amnesty International ustvrdio je u svojem
godišnjem izvješću da su SAD pod izgovorom borbe protiv terorizma prekršile brojna ljudska
prava. Krše ljudska prava vlastitog stanovništva koje je i inače u podložnom položaju, poput
imigranata i pripadnika manjina. Dosada su Amerikanci (tražeći teroriste) uhitili 1100
osoba, uglavnom Arapa i Muslimana iz raznih zemalja, koji su prebačeni u strogo čuvani
zatvor na Kubi. Amerikanci nisu zarobljenim Afganistancima dali status ratnih zarobljenika,
sudi im se bez prisutnosti javnosti, a kazne su nepoznate. Kritike George W. Busha upućene
ruskim vlastima zbog njihova postupanja s čečenskim zatočenicima obična su farsa. I jedni i
drugi bore se protiv “terorizma”.
54
http://www.feral.hr/index.php?article=2002,867,gabric 55
Brecher, J. (2000.) str. 8 i 9.
46
Pitanje odgovornosti i međunarodni standardi
Krediti se vraćaju bez obzira na uspjeh projekta, bez da itko odgovara (osim možda vlade na
sljedećim izborima, ali MMF i SB zasigurno ne). Noviji primjer Argentine, gdje su strukturne
promjene po MMF-ovom receptu katastrofalno podbacile izazvalo je tešku financijsku krizu,
koja je naravno povećavala dug. Povećanje duga i sve veće restrikcije zaoštrile su socijalnu
i političku krizu, uslijedili su prosvjedi, represija i promjena režima. Za očekivati je nov
ciklus “pregovora” i reformi po MMF-ovom receptu što bi opet moglo imati identičan ishod.
O uvođenju međunarodnih standarda svakako treba razmisliti (radi se o još jednoj
plemenitoj i hvale vrijednoj viziji), ali smatram da je to potpuno besmisleno dok se ne
poštuju puno “jače” institucije poput Međunarodnog suda za ratne zločine.
Pravo na informacije
Cijeli proces globalizacije obavijen je stanovitom tajanstvenošću. Mala poslovna i
politička elita ima uvid u ono što se zapravo događa. Sumnjičavost i negativan stav velikog
dijela čovječanstva prema samom procesu globalizacije dobrim dijelom je posljedica
takvog načina vođenja globalizacijskog procesa.
Internet je puno toga promijenio (na pozitivno) što se tiče dostupnosti informacija.
Zbližio je mnoge različite strane svijeta, kulture i narode, omogućio javnu raspravu o
svim pitanjima (on-line rasprave) i zaista je sveobuhvatan (osim u vezi sa samim
pristupom Internetu, što je za mnoge u zemljama Trećeg svijeta još uvijek van dosega). No,
čini se da bi i tome skoro mogao doći kraj. MNK dobar dio Interneta već su uspjele
pretvoriti u veliko tržište roba, usluga i financija. Njih ne zanima pravo na informacije,
nego što veća zarada, za što je Internet “kao stvoren” jer pomoću njega MNK je omogućeno
da svoju robu ponude u samom domu potrošača. Prijenos informacija - za što je Internet
ponajprije zamišljen - nije dovoljno profitabilan.
47
Prava MNK i prava radnika
MNK mogu zahtijevati (po pravilima STO-a) pravo “nacionalnog tretmana” što ih čini
mobilnijima od ljudi!56
Na području ekonomije i gospodarstva je doista puno učinjeno u
zadnjih nekoliko desetljeća po pitanju suzbijanja i zabrane diskriminacije, ali na ostalim
područjima stvari se nisu bitno promijenile. Stanovništvo je vezano za državu i točno omeđen
teritorij, dok MNK i tokovi kapitala tu dimenziju postojanja više niti ne doživljavaju. Prava
radnika se smanjuju, što dokazano sprječava inflaciju i njezine negativne učinke, jer se
nitko ne usuđuje podići glas protiv drastičnih smanjenja plaća i socijalnih prava.57
Uloga
sindikata je marginalizirana, a radnici danas rade više kako bi imali isti standard kao prije 15
godina. To je svakako napredak i rast za MNK, ali za pojedinca se stvari ne mijenjaju na
bolje. Smanjenjem radničkih prava postignuta je “mobilnost tržišta rada” i “fleksibilnost
cijene rada” koja prvenstveno odgovara MNK.
Legitimnost i demokratičnost međunarodnih institucija
Legitimnost i demokratičnost međunarodnih institucija vrlo su upitne. Utemeljene su na
pretpostavci o legitimnosti vlada pojedinih država članica, a ostvaruju se u okvirima
međunarodnog prava (koje se primjenjuje dvolično uvažavajući pravo jačega).
Međunarodne institucije golem su i spor te izuzetno skup aparat koji nije dovoljno efikasan.
Svakako, postoje u okviru UN-a brojne humanitarne, zdravstvene i obrazovne organizacije
koje promiču svoje ciljeve za dobrobit čitavog čovječanstva, ali njihovi uspjesi zasjenjeni su
neuspjesima drugih organizacija. Činjenica je da se unutar međunarodnih institucija
uglavnom odlučuje na temelju kvote koja ovisi o “bogatstvu” i utjecaju svake zemlje članice.
U MMF-ovom članstvu njih pet (SAD, Japan, Njemačka, Francuska i Velika Britanija) ima
zajedno ≈ 40% od ukupnog broja glasova. Vrlo slična situacija je i sa SB-om. Da je udio tih
zemalja posljedica posebnog stručnog znanja i sposobnosti, a ne posljedica kapitala, tada bi se
moglo govoriti o njihovoj demokratičnosti.
56
Prema: Chomsky, N. (2002.) str. 90 i 91. 57
Prema: Chomsky, N. (2002.) str. 83.
48
5.3 Ekonomski i humani aspekti
Radi se o području u kojemu su postignuti najveći “napreci”, pogotovo ako u središte
pozornosti stavimo kapital, a ne čovjeka. Problem globalizacijskog procesa su vremenska i
razvojna razlika između pojedinih segmenata ljudskoga djelovanja. Dok je kapital osvojio
cyberspace, veliki broj ljudi još uvijek umire od gladi. Globalizacijskom procesu nedostaje
humanost/ljudskost, jer je u prvi plan stavljen gotovo isključivo profit.
Liberalizacija i deregulacija tržišta
Liberalizacija tržišta omogućuje nesmetan ulazak i izlazak kapitala iz zemlje, što za
sobom povlači špekulacije čije posljedice mogu izazvati krize katastrofalnih razmjera
(npr. nedavna zbivanja u Argentini). Liberalizacija i deregulacija tržišta sama po sebi nije
toliko negativan aspekt globalizacije. Problem nastaje zato što simultano sa liberalizacijom i
deregulacijom tržišta nije uveden i primijenjen adekvatan i učinkovit mehanizam kontrole
sudionika i njihovog djelovanja u takvom tržišnom natjecanju.
Globalne ekonomske krize
Kako su tržišta u pravom smislu riječi postala globalna, a liberalizacijom i deregulacijom
uklonjene su mogućnosti bilo kakve kontrole, neminovno je bilo da će kad-tad doći i do
globalne ekonomske krize. I najmanji ekonomski potres ili kriza u jednoj regiji ili državi
izaziva krizu globalnih razmjera.58
Monopol MNK i proces privatizacije svijeta
MNK imaju monopol. To samo po sebi i nije toliko strašno, ali kako im je glavni i jedini cilj
ostvarivanje profita, ne vodeći pri tome računa o bilo kome/čemu, postoji velika
vjerojatnost da će se nastaviti trend sve veće nužnosti borbe sviju protiv svih (all-against-
all59
). Monopol MNK omogućio je da svijetom zavlada kriterij profita.Naravno, ne može se i
ne smije se zanemariti da bez težnje za što većim profitom ne bi bilo niti napretka i rasta,
58
Turek, F. (1999.) str. 47. 59
Brecher, J. (2000.).
49
kako na lokalnoj (nacionalnoj i regionalnoj) tako i na globalnoj razini. Sporno je jedino
koliko se u utrci i borbi za profitom mogu i smiju zanemariti elementarne ljudske potrebe.
Slika 7.: Privatizacija svijeta
Izvor: http://www.poslovnipuls.com/2011/01/12/adriatic-institut/
Više od polovice svjetskog stanovništva doslovno nema niti teoretsku kontrolu nad svojom
vlastitom nacionalnom ekonomskom politikom. Nalaze se u podređenome položaju.
Njihove ekonomske politike vode birokrati u Washingtonu kao rezultat tzv. krize duga, koja
je ideološka tvorevina, a ne ekonomska60
. To je preko polovice svjetske populacije koja nema
niti minimum suverenosti. Države na globalnoj rasprodaji nude sve što bi se moglo prodati,
od same infrastrukture (cestovne, telekomunikacijske, prometne itd.), preko bankarskog
sustava pa do medija (televizija, tiskani mediji). Privatizacija svijeta je u tijeku.
Međunarodne ekonomske i trgovinske institucije
MMF, SB i STO u biti isključivo sjedinjuje interese MNK. Vrše pritisak i pregovaraju s
pozicije moćnijega iskorištavajući lošu situaciju pojedinih država, kako bi na silu
“progurali” politiku (mjere i reforme) koja krupnom kapitalu i MNK omogućuje da ostvare
svoje interese. Bahati, feudalni i kolonijalistički odnos tih institucija prema “suverenim”
državama izaziva ogorčenje građana koji naravno vjeruju priči o nepostojanju nikakve
alternative.
STO je svakim danom sve bliži svome cilju da svaki predmet pretvori u robu. Većina
stanovništva protivi se sporazumima i ugovorima sa STO, ali bezuspješno (najnoviji primjer
je američko insistiranje na ukidanju svih ograničenja vezano uz uvoz i izvoz genetski
modificirane hrane, čemu se protive sve ostale zemlje članice STO-a i čitava svjetska
60
Turek, F. (1999.) str. 47.
50
javnost61
). Međunarodne ekonomske i trgovinske institucije netransparentne su čime su se
osigurale da nikome ne moraju polagati račune za svoja djela, kada nitko ne zna što i kako
točno rade.
5.4 Ekološki i zdravstveni aspekti
Za razliku od ekonomskog područja “ljudskog” djelovanja na području ekologije
postignuti su minimalni pozitivni pomaci (ako uopće). Usko vezano uz zaštitu okoliša je
zdravstveni aspekt globalizacijskog procesa. Ljudski vijek je produljen (najviše u bogatim
zemljama), ali se po pitanju kakvoće življenja za najveći dio čovječanstva nije mnogo
promijenilo. Pošasti 21. stoljeća (SIDA, kancerogene bolesti itd.) haraju svijetom, ozonska
rupa svakim danom sve je veća, pitanje dostupnosti pitke vode (u svijetu od nestašice vode ili
trovanja vodom dnevno umire 25.000 ljudi!62
) i izvora energije za buduće naraštaje odavno je
postavljeno, a ideja o održivom razvitku nikako da zaživi.
Sustavno uništavanje okoliša
Zagađenje okoliša (vode, zraka, zemlje… čitave biosfere) kao da je neizbježna nuspojava
globalizacijskog procesa u kojemu glavnu riječ vodi profit. Zahvaljujući svjetskim
moćnicima (poput SAD-a) čak i vrlo jednostavna rješenja nekih od najvećih prijetnji čitavom
čovječanstvu (npr. problem globalnog zagrijavanja i stvaranja efekta staklenika) postaju
neizvediva. I dok su svi složni oko liberalizacije i deregulacije tržišta, globalno uništavanje
okoliša nastavlja se, što utječe jednako na bogate kao i na siromašne.
Međunarodni pravni okvir i nadzor
Situacija sa međunarodnim pravnim okvirom zaštite okoliša i njegovom primjenom još je
gora nego sa primjenom međunarodnog prava inače. Nacionalne vlade ne uvrštavaju rijetke
međunarodne konvencije o zaštiti okoliša u svoja zakonodavstva, čime mame MNK i druge
korporacije da to iskoriste kao svoju prednost u tržišnoj utrci za profitom. Prilikom
ostvarivanja svoga profita korporacije i inače (kada postoji zakonska regulativa o zaštiti
61
http://www.zmag.org/ZMag/articles/july00barsamian.htm 62
Šimleša, D. (2000.) str. 111 i 112.
51
okoliša) ne mare za okoliš, a kada im se omogući da djeluju u državama gdje takva zakonska
regulativa čak i ne postoji za očekivati je da će se ponašati onako kako im to “kod kuće”
nikada ne bi palo na pamet.
Međunarodne institucije poput MMF-a i SB-a imaju moć da u sklopu svojih dobronamjernih
mjera i reformi prisile nacionalne vlade na prilagođavanja i u ovome segmentu, ali kako to
nije u interesu MNK nije niti čudno što to jednostavno ne čine. Preuzimaju se bez opiranja (i
bez alternative) isključivo ona “pozitivna” dostignuća razvijenih zemalja koja idu u prilog
MNK, ali ne i ona (doduše rijetka) uistinu pozitivna dostignuća koja se odnose na zaštitu
okoliša (obrazovanje, zdravstvo itd.) i koja u središte svoga razmišljanja stavljaju čovjeka (a
ne profit) i njegovu budućnost.
5.5. Negativni aspekti globalizacije u Hrvatskoj (4 koraka MMF-ove i SB ove globalizacije Hrvatske)
Postoji smišljen i razrađen scenarij koji MMF i SB sustavno primjenjuju. Država zatraži
financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. SB potom detaljno snimi i analizira
gospodarsko i kadrovsko stanje dotične država nakon čega Vladi uručuje tipizirani
program (standardni model) koji sadrži četiri obavezna koraka63
:
1. PRIVATIZACIJA - Prvo što zemlja žrtva treba neodložno provesti je privatizacija
gospodarstva (posebice velikih javnih i ključnih poduzeća). Mnogi su političari požurili u
rasprodaju elektroprivrede, naftne industrije, telekomunikacija i vodoprivrede. Primjer je
Hrvatska Pliva (glavna “hrvatska” MNK) koja je u Poljskoj kupila tvornicu lijekova, morala
se pismeno obvezati da u sljedećih deset godina neće nikoga otpustiti (s obrazloženjem tzv.
viška). Pregovore sa Plivom je vodila poljska vlada zajedno sa poljskim sindikatom
“Solidarnosti”. Kada se to usporedi sa dogovorom koji je postignut oko kupnje HT-a od
strane Deutsche Telekom zaista postaje upitna “dobronamjernost” i kompetentnost hrvatskih
pregovarača (Vlada RH). Naime, “pošteda” od otkaza sa obrazloženjem tzv. viška u
hrvatskom slučaju traje smo jednu ili dvije godine, što je većina medija u RH prikazala kao
ogroman uspjeh Vlade RH.64
63 Šimatović, I., (2001.) str. 8, 9 i 10. Podjela na 4 koraka preuzeta je iz članka o razgovoru sa J. Stiglitzom,
izvorno objavljenom u “The Observer”. 64
Koren, A. (2002.) str. 23
52
2. LIBERALIZACIJA - Nakon kampanjski provedene privatizacije slijedi donošenje
zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala, što investicijskom kapitalu i
špekulacijama omogućuje nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Iskustvo pokazuje kako u
zemlju ulazi relativno malo kapitala, dok najveći dio raspoloživog kapitala na “zakonit” način
izlazi iz zemlje (tzv. “krug vrućeg novca” - engl. hot money).
3. TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA - To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena
hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga, što naravno ne vrijedi za plaće i
mirovine. Drastično se ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te se podižu
poslovni troškovi.
4. MMF-ov PROSVJED - MMF pojačava “vatru” (“preporukama” o smanjenju
socijalnih prava i davanja poput mirovina, o ukidanju subvencija, dječjeg doplatka, prava
hrvatskih branitelja i ratnih invalida itd.) i podiže socijalnu temperaturu dok napokon sve ne
eksplodira. Vješto programirani i tempirani prosvjedi protiv MMF-a (kao svojevrstan znak
uzbune) uzrokuju masovan bijeg kapitala iz zemlje - žrtve, a često dovode i do stečaja
vlade. Bezobzirni strani vlasnici kapitala sada mogu u paničnoj rasprodaji po smiješno niskim
cijenama otkupiti i to malo preostale imovine zemlje - žrtve.
Posjet misije MMF-a Zagrebu 2002. godine savršeno se uklapa u ovu priču. Sudeći prema
izjavi voditelja MMF-ove misije, H. Flickenschildu, najviše promjena će biti u:
• Zakonu o radu ( s ciljem “mobilnosti tržišta rada” odnosno smanjenje prava radnika i
“fleksibilnost cijene rada” odnosno smanjivanje plaća što će stvoriti jeftinu i
obespravljenu radnu snagu);
• Mirovinskom sustavu (Flickenschild smatra da je mirovinski sustav samo
privremeno poboljšan i da će biti potrebna što brža reforma prvog mirovinskog stupa);
• Državnoj upravi (pod promjenama u ovoj domeni se naravno misli na smanjivanje
plaća);
• Ministarstvu zdravstva (otpuštanje “viška”) i
• Ministarstvu obrane ( također se planiraju reforme u vidu otpuštanja “viška”)65
.
65
Flickenschild, H. (2002.).
53
“…Oni (misli se na narod ovog prostora) su ponovno zapali dublje u psihologiju pomoći, u
najamnu psihologiju i najamnu ekonomiju, a time i najamnu politiku. Ušli su u poziciju
osvojenog, podređenog, kao da druga mogućnost i ne postoji. Promišljanje slobode i
demokracije za njih je moguće samo u granicama dozvoljene slobode i dozvoljene
demokracije od izvanjskih sila. Život naroda ovog prostora kao da je osuđen na rješenja
izvan njih samih, na silu koja ih određuje izvan njih samih jer ne znaju sebe integrirati i
urediti svoj život iz sebe samih za sebe …”.66
66
Kulić, S. (1998.) str. 143.
54
6. KRITIKA GLOBALIZACIJE I MMF-a
Prema standardnom klasičnom ekonomskom modelu tržišni mehanizam uvijek djeluje
savršeno, tako da su po tom modelu jedini razlog nezaposlenosti previsoke nadnice iz čega
slijedi zaključak da su jedini lijek za smanjenje nezaposlenosti niže plaće. Niže će plaće po toj
teoriji, automatski povećati potražnju za radnom snagom smanjujući tako stopu
nezaposlenosti. Po tom standardnom modelu, koji je teoretska osnovica politike MMF-a, a
koji J. Stiglitz naziva “tržišnim fundamentalizmom”, problem nezaposlenosti nije uzrokovan
nesavršenim djelovanjem tržišta, nego državnim intervencijama koje ograničavaju i remete
djelovanje tržišta, jednako kao i pritiscima sindikata na održavanje tržišno neopravdanih,
previsokih plaća.
Ali, suprotno tom stajalištu i u uvjetima slobodnog i veoma kompetitivnog tržišta može
postojati visoka nezaposlenost. Najdramatičniji nedostaci tržišnog mehanizma manifestiraju
se u obliku recesija i kriza, zbog kojih milijuni radnika ostaju bez posla, a veliki dio
proizvodnih kapaciteta ostaje neiskorišten. „Država može odigrati bitnu ulogu u ublaživanju i
otklanjanju nedostataka tržišnog mehanizma, osobito u osiguravanju potrebnoga stupnja
socijalne pravde. On u vezi s time podsjeća da postoji više mogućih i aktualnih modela tržišne
ekonomije“.67
U većini zemalja u razvoju, a ni u mnogim zemljama u tranziciji, ne postoje elementarni
uvjeti za učinkovito djelovanje tržišta: vlasnička prava nisu uvijek jasno definirana, sudstvo u
pravilu nije dovoljno učinkovito, tržišno je takmičenje ograničeno, tržišne su informacije
često oskudne. Iako je ekonomska teorija u posljednja tri desetljeća učinila veliki napredak u
istraživanju razloga zbog kojih slobodno tržište, osobito u nerazvijenim i tranzicijskim
zemljama, ne funkcionira na optimalan način i u istraživanju razloga zbog kojih je u tim
situacijama potrebna intervencija MMF i dalje inzistira na neodgodivoj primjeni modela
tržišnog fundamentalizma u tranzicijskim i industrijski nerazvijenim zemljama.
MMF kao i ostali pristaše tržišnog fundamentalizma smatraju da su nedostaci tržišnog
mehanizma mali ili zanemarivi, a da su nedostaci i štete od državnog uplitanja u gospodarski
67 J. Stiglitz: Globalization and Its Discontents, London, Allen Lane, 2002
55
život velike i kobne. Smatraju da država svojim intervencijama u gospodarske tokove stvara
mnogo više problema, nego što ih rješava, a krivnju za nezaposlenost svaljuju na državu, koja
vodi politiku previsokih nadnica i dopušta sindikatima preveliku moć i utjecaj.
Konceptualni i pragmatički okvir politike IMF
Originalna koncepcija uloge i politike MMF-a prilikom njegova osnivanja godine 1944., na
koju je veliki utjecaj imao John Maynard Keynes, bila je zasnovana na stajalištu da tržište ne
djeluje uvijek uspješno, što dovodi do ekonomskih neravnoteža, recesija i kriza, do većeg ili
manjeg pada proizvodnje i masovne nezaposlenosti i da je stoga zemljama pogođenima
ekonomskom krizom potrebna vanjska pomoć da prebrode krizu i da ponovo uspostave
ekonomsku ravnotežu i punu zaposlenost. Rješenje je nađeno u osnivanju međunarodne
financijske institucije pod nazivom Međunarodni monetarni fond, koja je zemljama
pogođenima krizom morala pružati financijsku pomoć radi prevladavanja krize. Ta izvorna
kejnesijanska orijentacija MMF-a priznavala je ograničenja tržišnog mehanizma
i naglašavala je važnost državne ekonomske politike u održavanju ekonomske ravnoteže, u
poticanju razvitka i u stvaranju novih radnih mjesta.
„Intelektualni otac IMF, J.M. Keynes, jasno je identificirao slabe točke tržišnog mehanizma i
razloge zbog kojih ono ne može biti prepušteno samo sebi. Kod toga je osobito
ukazivao na opasnost velike i perzistentne nezaposlenosti. J.M. Keynes bio je također uvjeren
da u slučaju ekonomske recesije monetarna politika nije dovoljno učinkovita da bi dovela do
ponovnog oživljavanja gospodarstva i smanjenja nezaposlenosti. Stoga je smatrao da je u tim
slučajevima potrebna međunarodna pomoć, i to ne samo da se vanjskim financijskim
injekcijama ponovno uspostavi monetarna ravnoteža i stabilnost, nego i da se zemljama
pogođenima recesijom ili krizom pomogne da usvoje i provode aktivnu i dinamičku odnosno
ekspanzivnu ekonomsku i razvojnu politiku“.68
Danas MMF čini pritisak na zemlje u razvoju i na druge zemlje u ekonomskim poteškoćama
da umjesto ekspanzivne provode restriktivnu monetarnu i opću ekonomsku politiku, da
smanje budžetski deficit, da povećaju poreze i kamatne stope, što u većini slučajeva vodi
68
J. Stiglitz: Globalization and Its Discontents, London, Allen Lane, 2002
56
pogoršanju njihovih problema. Isticanje opasnosti od inflacije jedno je od najčešćih poruka
MMF-a.
Jedan je od razloga neuspjeha politike MMF-a je zatvorenost, tajnovitost i nedemokratičnost
njegova djelovanja. MMF teoretski priznaje i podupire demokratske institucije zemlje u kojoj
djeluje, ali u praksi on podcjenjuje i potkopava demokratske procese namećući svoju politiku.
Službeno MMF ništa ne nameće, on pregovara o uvjetima pomoći. Problem je, međutim, u
tome što partneri u tim pregovorima nemaju istu pregovaračku moć: ona je potpuno u rukama
MMF-a, a vlade koje očekuju pomoć u podređenom su položaju i često su bespomoćne. Osim
toga ti su pregovori tako kratki, da rijetko ostavljaju dovoljno vremena za šire stručne i
političke konzultacije i dogovore unutar institucija zemalja o kojima se radi. Ekonomisti,
članovi misije koju MMF šalje u određenu zemlju na pregovore ne poznaju dovoljno sve
relevantne ekonomske, a pogotovo ne socijalne i političke činjenice, da bi mogli u kratkom
raspoloživom vremenu izraditi cjelovitu i zasnovanu dijagnozu stanja i predložiti optimalnu
strategiju u skladu sa specifičnim okolnostima i potrebama pojedine zemlje. Dodatni je
problem što oni izbjegavaju konzultacije s domaćim ekonomistima, smatrajući da su bolje
obrazovani i stručniji.
Misije MMF u svojoj analizi stanja pojedine zemlje oslanjaju se isključivo na raspoložive
statističke podatke .Stoga su izvješća MMF-a često površna, jednostrana i neprilagođena
specifičnim okolnostima dane zemlje, a zato i pogrešna. Najčešći je scenarij da se pomoću
zajmova MMF-a pokušavaju umjetno održati valutni tečajevi na neodrživo visokoj razini i da
se uz pomoć tih zajmova omogući isplata dospjelih zajmova stranim kreditorima. Oni isto
tako prisiljavaju vlade da smanje budžetske rashode i da provode restriktivnu fiskalnu i
monetarnu politiku. Te mjere često dovode ili zaoštravaju već postojeću recesiju, a to rezultira
povećanom nezaposlenošću i socijalnim napetostima.
57
7. ZAKLJUČAK
Dosadašnja pravila igre uspostavljena od međunarodnih ekonomskih i trgovinskih
organizacija omogućila su neravnomjeran razvitak, čiju cijenu plaća većina država i njihovo
ionako siromašno stanovništvo. Takvo stanje stvari opravdava se pričom o nepostojanju
alternative i nužnoj količini “boli” koja mora prethoditi napretku. MNK (temeljni nositelji
globalizacijskog procesa) raspolažu kapitalom i žele ostvariti što veći profit. No, one taj
proces nisu u stanju provesti bez odgovarajuće logistike i potpore “najjačih”. Uloga
trendsettera (MMF, STO, SB + SAD, EU, Japan) je voditi logistiku i stvoriti okvir za što
uspješnije ostvarivanje interesa MNK, dok mainstream mediji stvaraju pogodno ozračje
za provedbu tih interesa. Pri tome svi nositelji (subjekti, središta) globalizacijskog
procesa ostvaruju svoj interes.
Za sada je globalizacijski proces prouzročio više negativnih posljedica nego što je
iznjedrio pozitivne pomake i napredak. Uzroci za takav razvitak globalne situacije prilično su
jasni. U središtu pozornosti nositelja globalizacijskog procesa je vlastiti interes za profitom,
a ne plemenito i često spominjano obećanje o boljoj budućnosti za čitavo čovječanstvo.
Čitav proces globalizacije dehumaniziran je i stavljenu u gotovo isključivu službu kapitala.
U plodovima globalizacije uživaju rijetki dok većina svjetskog stanovništva nije osjetila
prosperitet i blagostanje. Jaz između bogate manjine i siromašne većine svakim danom se sve
više produbljuje iz čega se zasigurno neće izroditi ništa dobro.
Bilo kakva priča o suverenosti, demokraciji i slobodi, kako pojedinaca tako i čitavih
država, postala je nedokučiva iluzija za sve one koji nemaju dovoljno kapitala da si to “kupe”
na globalnom tržištu. To nije niti najmanje čudno kada se uzme u obzir dužnička strategija
koja međunarodnim monetarnim institucijama služi kao poluga za sustavno vršenje pritisaka i
nametanja tzv. standardnih modela “suverenim” državama. Naravno, ta dužnička strategija
prvenstveno je namijenjena za slabije države, dok se moćnije države ponašaju u skladu sa
općeprihvaćenim pravilom o primjeni dvostrukih mjerila. Čak i onda kada bi vlade država
uistinu mogle insistirati na provođenju vlastitih strategija često puta se to jednostavno ne čini
jer postoji opravdana zabrinutost od mogućih nepovoljnih / negativnih implikacija koje bi
njihovo “samovoljno” i “prkosno” ponašanje moglo izazvati od strane tih vrlo utjecajnih
institucija.
58
Pregovori nacionalnih vlada sa međunarodnim ekonomskim i trgovinskim institucijama
unilateralni su jer uz evidentnu nekompetentnost samih vlada postoji ogromna prednost na
strani tih institucija: kapital. Sofisticirani neokolonijalizam podržan pravom jačega omogućio
je najmoćnijima da zadrže svoj primat na hijerarhijskoj ljestvici globalnoga svijeta i da sebi
podčine sve ostale države.
MMF-ovo razvidno manipuliranje nacionalnim zakonodavstvima i diktiranje reformi
“suverenim” državama pomoću kondicijonalnosti izazvalo je katastrofalne posljedice u
mnogim državama (npr. Argentina). Pitanje odgovornosti uopće se ne postavlja. I dok su
pomaci postignuti na ekonomskom planu uistinu revolucionarni, problemi poput “svjetske
gladi”, SIDA-e, globalnog zagrijavanja, sustavnog uništavanja okoliša i siromaštva
većine svjetskog stanovništva ne mogu očekivati skorije rješenje. Izopačenost vrijednosnih
sudova na globalnom planu prihvaćena je kao realnost, a bit ljudskog postojanja svedena je na
dvije dimenzije, rad / proizvodnja i potrošnja, čime je stvorena potrošačka kultura od koje
profitiraju isključivo multinacionalne kompanije.
Svijet je nepravedan. Takav je bio u prošlosti, a biti će i u budućnosti. No, to nije niti
pravdanje niti razlog za rezignaciju. Čovjek, kao inteligentno i duhovno biće, u mogućnosti je
utjecati na pojave i procese koji ga okružuju. Globalizacijski proces jedan je od takvih
procesa na kojega prvenstveno čovjek može i treba utjecati, a ne profit. Daljnji smjer
globalizacijskog procesa ovisit će kao i do sada najviše o izboru i volji svakog pojedinca.
59
POPIS TABLICA TABLICA 1: KREDITNA SREDSTVA MMF-A OD 1984 - 2013. GODINE
TABLICA 2: SPECIJALNA PRAVA VUČENJA PREMA JEDINICI VALUTE (TEČAJ)
POPIS SLIKA SLIKA 1: STRUKTURA UPRAVLJANJA MMF-A I POSLOVI KOJE OBAVLJAJU POJEDINI
ORGANI
SLIKA 2: DIJAGRAM FINANCIJSKE STABILNOSTI
SLIKA 3: PRIKAZ ODNOSA I ULOGE MNK, TRENDSETTERA I MAINSTREAM MEDIJA
SLIKA 4: PRIKAZ “PERIFERIJE”(OBJEKATA) U ODNOSU NA “SREDIŠTE” (SUBJEKTE)
GLOBALIZACIJSKOG PROCESA
SLIKA 5: PRIKAZ SREDIŠNJE I VODEĆE ULOGE KAPITALA I PROFITA U SVIM PODRUČJIMA
LJUDSKOG DJELOVANJA
SLIKA 6: PRIVATIZACIJA SVIJETA
60
LITERATURA:
A) KNJIGE
1. Aleksić, M., Unković M. (1978) Međunarodna spoljna politika - spoljnotrgovinski
sistem Jugoslavije, Savremena administracija
2. Anić, V. i Goldstein, I., Rječnik stranih riječi, Novi Liber, Zagreb, 2000.
3. Baban, Lj. i G. Marijanović (1996) Međunarodna ekonomija, Osijek
4. Babić M.: Međunarodna ekonomija, III izdanje, Mate, Zagreb, 1993.
5. Babić M.: Iz dezinflacije u zaduženost, Zagreb, Binoza press, 2006.
6. Baletić, Z.: Kriza i antikrizna politika, Ekonomski pregled. 2009.
7. Brecher, J., Globalization from below: The power of solidarity, South End Press,
Cambridge, 2000.
8. Chomsky, N., Mediji, propaganda i sistemi, Čvorak, Zagreb, 2002.
9. Ekonomski Leksikon, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Masmedija, E -
naklada.
10. Kesner-Škreb M. i Jović I., Industrijska politika i državne potpore u Hrvatskoj,
Zagreb, ožujak 2011.(dostupno na: http://www.ijf.hr/newsletter/55.pdf )
11. Koren, A., Janusovsko lice globalizacije, Svjetlost, 2002., br. 16, str. 20 do 23.
12. Kulić, S. i Čalić, E., Dijalog o nacizmu i globalizaciji: Objašnjenje istine o zločinima
protiv čovječanstva, Adamić, Rijeka, 1998.
13. Kulić, S., Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996.
14. Kulišić, D., Razgovor, Zagreb, lipnja i srpnja 2002.
15. Kulišić, D., Sabotaže i diverzije: Opasni klasični, glavni suvremeni i, nažalost, još
važniji i pogibeljniji budući modusi operandi vojnih, civilnih i kriminalnih ustrojbi,
udruga i ekstremnih pojedinaca, Policija i sigurnost, 6, 1-2 (1997) 35.
16. Kulišić, D., Nekonvencionalno gospodarstveno nadmetanje: O pogibeljnim prljavim
trikovima u bespoštednom tehnološkom i gospodarstvenom nadmetanju, Zbornik
radova sa Plenarne sjednice “Pete multidisciplinarne konferencije: Tehničke znanosti
za hrvatsko gospodarstvo”, Hrvatska akademija tehničkih znanosti, Zagreb, 14.-15.
lipnja 2001.
61
17. Kulišić, D., O mogućnostima sučeljavanja pojavama akata terorizma i inog nasilja,
Seminar: “Zaštita od terorizma i drugih oblika nasilja”, Zagreb, 06. lipnja 2002.
(Zbornik radova u časopisu “Defendologija”,5, Poseban broj, lipanj 2002., str. 13-45.)
18. Mencinger, Jože, 2008. ”The Global Financial Crises and the European Union, EIPF
and University of Ljubljana”,
19. Mileta V.:ABC, Europske zajednice, Školske novine, Zagreb, 1992.
20. Pandža, G., Vrijeme je da G8 prekine s politikom laži, Vjesnik, 13.07.2001.
21. Peršin, I, Šokoman, A., Lovrinović, I.: Monetarna politika, Sveučilište u Rijeci, Pula,
2001.
22. Račić Domagoj i Cvijanović Vladimir: Hrvatska na putu u Europsku uniju,
Ekonomski institut Zagreb, Zagreb, 2004.
23. Reinhart C.,M. and Rogoff, K.,S., 2009. ”The Aftermath of Financial Crises”, NBER
WP
24. Sabolović, D. i T. Presečan (1994) Hrvatska u međunarodnoj ekonomiji, čitanka s
izborom tekstova, Mikrorad, Zagreb
25. Strahinja, D. (2002) Međunarodna ekonomija, EDT, Rijeka.,
26. Stojanov, D.: Međunarodne finansije u globalnoj ekonomiji, Ekonomski fakultet
Sarajevo, Sarajevo, 2000.
27. Vuković, I. (2000) Međunarodna ekonomija i turizam, Dalmatina, Zagreb
62
B) OSTALI IZVORI
1. http://www.ekopen.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=242&Itemid=7
6 (preuzeto: 12.5.2013.)
2. http://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2008/06/ghosh.htm (preuzeto: 6.5.2013
3. http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-8-2012.pdf
(preuzeto: 10.5.2013)
4. http://www.essentialaction.org/imf/saps.htm (preuzeto: 11.5.2013.)
5. http://en.wikipedia.org/wiki/International_Monetary_Fund (preuzeto: 11.5.2013.)
6. http://www.thehindubusinessline.in/bline/2007/08/19/stories/2007081951200500.htm
(preuzeto: 3.5.2013.)
7. www.dzs.hr
8. World Bank: Izvješće o konvergenciji Hrvatske s EU: Ostvarivanje i održavanje viših
stopa gospodarskog rasta, Izvješće br. 48879- HR, 2009.
9. Ministarstvo financija Republike Hrvatske: Strategija upravljanja javnim dugom za
razdoblje od 2011.-2013., Zagreb, 2011.
63
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom MEĐUNARODNI MONETARNI
FOND I GLOBALIZACIJA izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dragoljub
Stojanov, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent Pavle Jakovac. U radu sam
primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena
na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam
izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala
sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu
hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Studentica
Diona Perković