MERI DZEJN KLARK-Niko ne zna.pdf

8/15/2019 MERI DZEJN KLARK-Niko ne zna.pdf

1/180

1 NITKO NE ZNA ŽELEZNI

1

Cassie Sheridan ima sve što bi jedan reporter mogao poţeljeti:

visoki poloţaj u Washingtonu, karijeru u stalnom usponu i talentkoji svatko zamječuje.

Ali, tada radi katastrofalnu pogrešku. Odjednom joj karijera

propada, njezina vjerodostojnost postaje upitna i njezina jojtinejdţerska kćerka pokazuje kako nije s njom provodila dostavremena, nego se uvijek i potpuno predavala poslu. KEY vijesti

njezina matična kuća sada ju je polako poćela odbacivati. Cassie je poslana u Miami da tamo dočeka vrijeme kada će joj istećiugovor. Ali, u jednom malom gradiću na Floridi, ubojicapromatra…i čeka. Cassie Sheridan ima sve što bi jedan reportermogao poţeljeti: visoki poloţaj u Washingtonu, karijeru u stalnom

usponu i talent koji svatko zamječuje. Ali, tada radi katastrofalnu pogrešku. Odjednom joj karijera

propada, njezina vjerodostojnost postaje upitna i njezina joj

tinejdţerska kćerka pokazuje kako nije s njom provodila dostavremena, nego se uvijek i potpuno predavala poslu. KEY vijesti

njezina matična kuća sada ju je polako poćela odbacivati. Cassie

je poslana u Miami da tamo dočeka vrijeme kada će joj istećiugovor. Ali, u jednom malom gradiću na Floridi, ubojica

promatra…i čeka.


2/180


2

ZAHVALE

U početku, postojala je samo zamisao u mojoj glavi o malom

dječaku koji metalnim detektorom nešto traţi na mekanom

pijesku Floride. Što je našao, nisam znala, niti sam uopćerazmišljala kamo će to otkriće voditi. Dobivši početnu ideju zaknjigu koju sada drţite u ruci, bila mi je potrebna pomoć urealizaciji. Zahvaljujem svima onima koji su mi nesebično pomoglikada sam trebala pomoć.

Paul Holmes, nezavisni redaktor, nije me začuđeno gledao kadasam mu rekla nešto o mojoj nejasnoj viziji. Paul je razmišljajući

prolazio sa mnom kroz razdoblje stvaranja. Njegova podrška jebila zapanjujuća.

Jim Murphy , izvršni producent CBS-ovih večernjih vijesti,velikodušno je podijelio svoje iskustvo.

CBS-ov dopisnik Bobby Harlev došao me spasiti, ponovno, ovajput opisujući mi svoj posao u Miamiu.

Hvala i federalnim uredima za istrage koji su htjeli ostati

anonimni, ali i jednom specijalnom agentu koji je našao vremenaobjasniti mi kako je raditi na FBI-ovoj listi bjegunaca.

Kako se rok za pisanje romana pribliţavao, Mary Catherine Ryanmi je pomogla u daljnjem istraţivanju, kao i moja kćerka,Elisabeth Higgins Clark.

Laura Dail učinila je pisanje knjige mnogo zabavnijim »poslom«nego što bi to ikad mogao biti. Ne mogu traţiti više od sposobneagentice, sada i dobre prijateljice.

Kada smo kod tema o poslu i prijateljstvu, Colleen Kenny je ušla

u moj ţivot prije mnogo godina kada je čuvala moju djecu. Svremenom mi je postala prijateljica, a sada je pravi web majstor,

pokazujući svoje znanje na www.maryaneclark. com.

Doprinos Jennifer Endelin je neopisiv. Znam da sam sretna što

imam tako talentiranu i kreativnu redaktoricu. Jenn je moglaprstom pokazati gdje je priča trebala više zapleta i njezine stručne


3/180


4/180


4

— FBI je shvatio koliko javnost moţe pomoći u pronalasku

bjegunaca. Otkad je uspostavljena Federalna organizacija za

istraţivanje Liste deset najtraţenijih, a to je bilo prije pedeset

godina, pribliţavamo se brojci od petsto uhićenih. Za gotovo

četvrtinu od njih zasluţni su građani i njihova suradnja.

Cassie je pisala bilješke u svoju biljeţnicu dok je direktoricanastavljala.

- Kriteriji za odabir su vrlo jasni. Prvo, osoba mora imati dugačakdosje počinjenih teških zločina , ili mora biti smatrana osobitoopasnom za društvo. Drugo, FBI mora biti siguran u to da će

javnost biti od pomoći u privođenju bjegunca.

Lynch zastane da uzme čašu vode koja je bila pripremljena zanju. Kako je direktorica podigla čašu ustima, Cassie, koja jesjedila u prvom redu, primijetila je kako Pameline ruke

podrhtavaju. Ona ne moţe nikako biti nervozna zbog ovoga, ili

moţe? Pamela Lynch je bila poznata po tome da ima ţivce jakekao čelik. Cassie ju je gledala mnogo puta kada se samasuočavala s bezbroj pitanja o terorizmu i napadu na rad FBI-a.

Zašto bi Pamela Lynch bila nervozna na rutinskoj konferenciji zanovinare?

- Ne raspolaţemo slikom osobe koju traţimo, ali uvjeravam vas,kada budemo raspolagali, u slučaju da ne bude priveden, odmah

ćemo ga staviti na Listu deset najtraţenijih. Kao što znate,nijedan bjegunac nije smješten na Listu deset najtraţenijih bezslike.

Nisam to znala, pomisli Cassie.

- Danas molimo za nacionalnu suradnju, za pomoć FBI-u upronalaţenju novog, za nas još nepoznatog člana FBI-ove Listeb jegunaca. Zovemo ga Emmett Doe. Ovi crteţi koje ćete vidjeti

napravljeni su na temelju opisa koje su nam dale neke ţrtvenjegova zločina.

Dok je Lynch pričala, pomoćnici su donijeli dva crteţa. Prvi crteţ je bio umjetničko djelo ljudskog lika, a drugi je prikazivao lice


5/180


5

klauna. Novinari su počeli mrmljati gledajući taj groteskni,

pretjerani crteţ.

- Emmett Doe je okrivljen za krađe automobila i silovanja u

Louisiani i Floridi. Smatra se naoruţanim i izrazito opasnim.Molimo svakoga tko ima ikakvu informaciju o ovoj osobi, neka

kontaktira lokalni FBI-ov ured ili, ako se nalazi izvan zemlje, neka

kontaktira najbliţu američku ambasadu ili konzulat.

Ruke su se podigle u publici.

- Da, - rekla je Lynch, prstom upirući u CBS-ova dopisnika koji

je sjedio odmah pokraj Cassie.

- Dobiva li se nekakva nagrada?

Direktorica je potvrdila. - FBI nudi nagradu čak do pedeset tisućadolara za informaciju koja bi dovela do izravnog uhićenjabjegunca.

- Naveli ste boju očiju kao plavu i kao smeđu, što to treba

značiti? — upitao je drugi novinar.

- Dvije ţrtve kaţu da njihov napadač ima plave oči. Treća ţrtvakaţe da ima smeđe. Tako da nismo zapravo sigurni koju boju

očiju ima napadač.

Cassie je podigla svoju biljeţnicu u zrak. Pamela Lynch ju jepogledala direktno u oči.

- Koje detalje nam Vi moţete dati o silovanjima? Lynch zamahnepapirima. - Prošlog studenog silovao je mladu ţenu iz Miamia.

Napao je opet početkom ovog mjeseca u New Orleansu. Kao štoznate, silovanje je zločin, ali nije federalni napad. Tako da,zapravo, silovanja nisu razlog zbog kojeg je Doe na listi. Ĉinjenica je da je Doe opasan za društvo i mislimo da nam javnost moţe

pomoći da ga uhvatimo.

Cassie je postavila nezgodno pitanje. - Hoćete li nam objasniti

svrhu ovih skica?


6/180


7/180


7

- Ovo je već treći put što zovem. Molim Vas, prenesite mu poruku

da mi se javi prije nego što otputujem.

- Razumijem, gđo Sheridan. Prenijet ću mu Vašu poruku.

NITKO NE ZNA

U šest sati poslije podne, Cassie je sjela na stolac za šminku gdje

su je uređivali za njezino javljanje uţivo iz studija. Stilisti su jojpravili frizuru kada je na vratima ugledala ogromni lik Yelene

Gregory.

— Našla sam nekog drugog za ručak — rekla je predsjednicavijesti sa smiješkom.

- Ţao mi je,Yelena, - ispričavala se, totalno posramljena zato što je zbog konferencije za novinare po treći put morala otkazatinjihov sastanak na kojem su trebale razgovarati o Cassienom

premještaju na glavnu televizijsku informativnu emisiju. Nadam

se da ćemo uspjeti nešto smisliti.

Yelena uđe u sobu gdje se nalazila Cassie i priđe njezinom stolcu.

— Nakon emitiranja moram se vratiti u New York. — Kada jevidjela razočaranje na njezinom licu, pogladi je po ruci. - Ništa nebrini, Cassie. Sve će biti u redu. Business Affairs kontaktirat će

tvog agenta. Ţelimo te u emisiji Hourglass.

Cassie je otišla do sobe za montaţu i pregledala cjelokupnimaterijal. Sve je bilo dobro napravljeno, pokrivajući sve vaţnedijelove priče. Ali, petnaestogodišnje novinarsko iskustvo joj jegovorilo da u toj priči ima još nešto. Naučila je vjerovati svojiminstinktima.

Vrijeme emitiranja priče je bilo određeno u drugom bloku vijesti,

nakon prvih reklama. U šest sati i petnaest minuta, dok je ElizaBlake montirala emisiju Evening Headlines u NewYorku, Cassie je

ponovno pokušala dobiti FBI. Nije više zvala Ured zaobavještavanje novinara, nego svog prijatelja, specijalnog agentaWilla Claytona.


8/180


8

— Istječe mi rok,Will, a Ured za obavještavanje novinara mi se ne

javlja. Moram znati što je danas poslije podne bilo sa PamelomLynch?

— Kako to misliš?

— Ma daj,Will. Moram otputovati. Direktori inače ne objavljuju

takve stvari, a Pamela je podrhtavala poput lista na vjetru.

— Ona je osobno umiješana u to, Cassie.

— Što znači? Nastala je tišina.

— Ma daj,Will. Što to treba značiti?

— Pretpostavljam da će se saznati prije ili kasnije.Iznenađen sam što to još nitko kod vas nije otkrio — likovao jeClavton.

— Što? Što će se saznati? — poţurivala je Cassie.

— Nisi to čula od mene.

— Dobro. Nisam čula od tebe. O čemu se radi?

— Koliko je imala godina?

- Dvadeset jednu. Bila je apsolventica na fakultetu Lovola u New

Orleansu

NITKO NE ZNA

— Ne vidim razlog zbog kojeg ne bismo trebali napraviti

reportaţu, Cassie — rekao je izvršni producent Range Bullock izFishbowla u New Yorku. —Jedna ţena na najvišem poloţaju za

provođenje zakona u zemlji iskorištava taj poloţaj kako bi riješilavlastite probleme. To je velika vijest. Da li bi takav postupak bio i

za svaku drugu američku obitelj?

— Da li bi svaka druga, normalna američka obitelj dopustila da joj kćerku prepoznaju kao ţrtvu silovanja? -nastavljala je Cassie,negodujući na samu pomisao o spominjanju Maggie Lynch u

eteru.


9/180


9

Range je ubacio tableticu u usta. — Ovo nije normalan slučaj.

Ĉak i da taj čovjek pripada na Listu bjegunaca, njegova ţrtva jekćerka direktorice FBI-a,a to je glavna priča.

— Os jećam da to neće baš dobro završiti, Range.

— Svi mislimo tako, Cassie. Ali to je vijest koja će biti udarna.

Ako nećemo mi, druge televizijske kuće će objaviti, čim sedokopaju priče.

U Washingtonu, Cassie je spustila slušalicu. Gledatelji i rejting,razmišljala je. Uvijek se sve svodi na to. Borba za bolji rejting i za

što većim profitom od reklama. Sada je veljača, uspavani period,

kada je emisija Evening Headlines najviše usredotočena naprivlačenje što većeg broja gledatelja.

Poţurila je u studio i skliznula u svoju fotelju. Dolazeći do daha,stavljala si je na kragnu od jakne mali mikrofon i gospođa ElizuBlake na monitoru. Razmišljala je što bi rekla da se sada kameraokrene prema njoj. Nakon zadnje scene Cassine video reportaţe,

oči su joj gledale direktno u tamnu leću i tada je počela pričati.

— Neobično je za direktoricu FBI-a što osobno najavljuje tkosljedeći dolazi na Listu bjegunaca, ali ne i za Pamelu Lynch. KEYvijesti su saznale razlog. Njezina kćerka jedinica, Maggie, jedna je

od ţrtava napadača prerušenog u klauna.

Cassie nije mogla zaspati. Slušala je Jima kako diše na drugojstrani kreveta. Nakon ovakvog dana jednostavno je bila

preumorna čak i za spavanje. Uspjela je dobiti ekskluzivnu

informaciju o Pameli i Maggie Lynch. Na sve to, Range je nazvao izNew Yorka pun pohvale.

Još vaţnije, odlazila je u New York postati glavna zvijezda emisije

Hourglass. Unatoč tomu što Jim i Hannah nisu bili oduševljenikada im je rekla vijest, uvjeravala je sama sebe da će to ipakprihvatiti. Mislila je da će im ublaţiti udarac puno veća plaća kojuće dobivati. Jim čak ne bi morao niti raditi, osim ako ne bi sam

ţelio. Mogao je više vremena posvetiti pisanju, a Hannah bi našlanove prijatelje.


10/180


10

Prilike poput ove bile su jako rijetke. Ĉak i kada bi to uvjetovalo

odvajanje od obitelji, Cassie bi i dalje ţeljela taj posao.

Preseljenje u NewYork bi moglo biti zdravo za brak, razmišljala je.

Novi početak u novom gradu. Moţda će ih to primorati da opetovise jedno o drugome.

Kao u stara vremena.

Cassie je zatvorila oči, ţeleći da joj dođe san.

Zvonjava telefona poremetila je tišinu mračne sobe. Posegnula jeza telefonskom slušalicom, nadajući se da neće probuditi Jima.

— Halo? - šapnula je.

— Cassie? Steve Wagner je. -Da?

— Ţao mi je što sam te probudio, ali mislim da bi trebala znati.Maggie Lynch je noćas skočila s prozora majčina apartmana.

Utorak, 15. kolovoza

Brod se ljuljao, umirujući je, dok je gledala svoju manikiranuruku u zraku, diveći se novom prstenu koji je svjetlucao snjezinog prsta. Rubin u kombinaciji sa zlatom savršeno se

uklapao u kombinaciju s njezinim lakom za nokte.

Merilee je prepoznala ime na kutijici prstena. Najskuplje mjesto u

gradu. Sigurno je puno potrošio za ovaj prsten. Bilo joj je jasno da je bio zaluđen njome, točno onako kako je ona i htjela.

Ĉekala ga je na palubi i sanjarila, gledajući svjetla kako bljeskajus obale, pjevušeći melodiju za koju se nadala da će ju učinitibogatom. Imala je velike planove. Hit pjesma, komadić akcije u

Desire Productions i dobro stojeći muţ, bili su njezini prioriteti zastvaranje budućnosti.

Što li radi tamo dolje tako dugo?

Otišla ga je potraţiti, tiho otvarajući klizna vrata.


11/180


11

- Što radiš, šećeru? - rekla je prije nego što je uspjela vidjeti

njegov zastrašujući odraz u malom ogledalu koji je visio iznadumivaonika. Bijeli puder mu je prekrio lice, a plavo sjenilo

okruţivalo smeđe oči.

Uhvaćen, pribliţio joj se licem, a ona se naglo odmaknula sizrazom gađenja. Zubi su mu izgledali ţuti u kontrastu s crvenonašminkanim usnama dok ju je pokušavao uvjeriti da je sve uredu.

Ali ovo je bilo krivo. Ništa nije bilo u redu.

Kakav je on bolesni luđak? Ĉovjek koji je sada stajao ispred nje

sigurno nije onaj kojega je mislila da poznaje. Ovaj čovjek je očitoimao svoju stranu za koju ona nije znala. Uvrnutu, poremećenunaviku. Morala je pobjeći.

Merilee mu je okrenula leđa i počela se penjati na palubu,osjećajući da je slijedi. Razmišljala je da bi trebala skočiti umračnu vodu, ali obala je bila daleko, a ona nije znala plivati.

Bila je uhvaćena u klopku.

Pošto nije imala nikakvog drugog izbora, okrenula se premanjemu i uzviknula.

— Makni se od mene, luđače bolesni.

Kada je prišao bliţe, oči su mu isijavale bijesom zbog tih grubihriječi.

Snaţno ju je udario šakom u glavu tako da ju je udarac bacio u

ogradu broda. Tresla je glavom, očajnički pokušavajući razbistritium, kada je klaun došao do nje i zgrabio je.

PONEDJELJAK, 19. KOLOVOZA

POGLAVLJE 1.

Vincent je treptao svojim smeđim očima, uporno seprilagođavajući ranom jutarnjem svjetlu koje se uspjelo provući


12/180


12

između prozorskog okvira i zastora. Prvo što je čuo, bilo je ugodno

brujanje klima uređaja. Drugo što je čuo, bilo je bratovokašljanje.

Vincent je odbacio pamučni prekrivač i sjeo. Potom je zabacionoge na drugu stranu duplog madraca i gledao brata kako leţi ukrevetu naguranom u malenu prostoriju. Izmoren od posljednje

epizode kašlja, njegov petogodišnji brat Mark je spavao. Mark jekašljao po noći, svaku noć, otkada se Vincent uopće mogao sjetiti.

Svake noći bi jedanaestogodišnjak u mraku slušao kašljanje koje je dolazilo iz drugog kreveta. Bojao se da mu je sve gore. Zamjerao

je majci što se toliko posvećivala Marku. Bio je ljut što joj jemorao pomagati oko mlađeg brata kad se svako drugo dijetenjegovih godina bezbriţno igralo vani. Osjećao je olakšanje štonije bio bolestan kao brat. Ali, tada je osjećao krivnju. Zašto je

Mark bolestan? Zašto je Vincent pošteđen?

Liječnik u klinici je pokušao objasniti. Neki ljudi imaju defektneCF gene da to uopće ne znaju. Majka i otac moraju imate takve te

ih prenose na svoju djecu. Na Marka se prenijela ta kombinacija,

a na Vincenta nije.To je čista sreća.

Kakva sreća, razmišljao je Vincent dok je tiho oblačio hlače.

Njegov brat ima neizlječivu bolest, majka mu je stalno zabrinuta,a tatu je zadnji put vidio prije tri Boţića.

Paţljivo, da ne napravi buku,Vincent prekorači Markov inhalatorkoji se nalazio na podu spavaće sobe. Nije mogao dočekati da

dođe na plaţu. Nadao se da nije propustio ništa zanimljivo kada jučer kasno popodne nije otišao nakon što su kupači otišli. To jebilo pravo vrijeme za odlazak, vrijeme kada je postojala šansa dase nađu dobre stvari. Ali, majka je morala otići ranije na posao jer

su je zvali da se druga konobarica razboljela, te je Vincent morao

ostati kod kuće s Markom i dati mu terapiju električnom

spravicom.

Vincent je mrzio tu spravicu, električno klatno za prsa koje je

pomagalo istjerati gnoj iz Markovih pluća. Ali ovo je bilo puno


13/180


13

bolje od onoga kako je to majka prije radila, istjerivala je gnoj

udarajući ga šakama.Tri puta dnevno po dvadeset do tridesetminuta. Onakav malen kakav je bio, Mark se nije nikada ţalio.

Zapravo, rekao je da ga ne boli. Vincent to nije mogao gledati.

Majka je pjevala s Markom te mu tako pokušavala skratitivrijeme.Vincentu je više odgovaralo gledan je televizije za vrijemetrajanja tretmana, zbog sebe, ali i zbog toga da odvrati bratovu

paţnju.

Vrata spavaće sobe njegove majke su bila otvorena i Vincent jeušao. Prekriveni ventilator je visio iznad njezinog kreveta,

miješajući zagušljivi zrak. U maloj iznajmljenoj kućici bio je samo jedan klima uređaj, i taj je bio u dječačkoj sobi. Markovo je stanjeto zahtijevalo.Vincent je pretpostavljao da je to bio jedan od

razloga zbog čega je tako. Drugi od razloga je bio mali trampolin

koje je leţao na podu dnevne sobe. Majka ga je kupila da Markskače gore-dolje i tako vjeţba pluća, ali je i Vincent iskorištavao

guţvu te se igrao na njemu.

Majka je leţala u krevetu, duboko spavajući, mrmljala je nešto što

Vincent nije mogao razumjeti. Prišao je do kreveta. Plava joj sekosa razlila po jastuku, imala je crne kolutove od maskare oko

očiju zato što se sinoć kasno vratila i nije imala snage skidati

šminku. Sagnuo se na pod pokraj kreveta. Tamo je ugledao bijeletenisice, kratke hlače od trapera i crnu majicu s maskotombuldoga, znakom restorana Salty Dog. Vincent se na prstima

odšuljao do odjeće i paţljivo uzeo novac koji je tamo stajao.

Ĉetrdeset i osam dolara.Teško da za to vrijedi raditi cijelu noć. Ali,bio je kolovoz na Floridi. Za vrijeme sezone, kad je Siesta Key bio

krcat onima koji su pobjegli iz svojih mjesta zbog neugodne

hladnoće, konobarice restorana Salty Doga mogle su kući donijeti

i dvjesto dolara, sluţeći hladno pivo, ukusnu janjetinu i pečenihot dog.

Majka je radila večernju smjenu kako bi mogla biti s Markom dok je Vincent u školi. Ali, Mark je već znao cijelu abecedu i počeo ju

recitirati, tako da se sam mogao cijeli dan zabavljati.Vincent se


14/180


14

nadao da će majka odrţati obećanje i više raditi dnevne smjene,

barem sada kad su turisti otišli, pa je ona mogla čistiti kuće zadodatnu zaradu. Tako bi barem preko noći bila s njima. Nikome

nije htio priznati, ali ponekad je bilo zastrašujuće brinuti se po

noći o Marku. Vincentove ocjene su se pogoršavale pa je učiteljrekao majci kako mu treba veća pomoć u pisanju zadaće.

Vincent je bio u iskušenju treba li probuditi majku i reći joj kamoide. Pokušat će nadoknaditi jučerašnje vrijeme kada nije stigao

otići na plaţu. Umjesto toga, uzeo je olovku i napisao na kuvertiod telefonskog računa kamo ide. Kuverta je bilo jedna od mnogihneotvorenih pristiglih računa. Dok je izlazio, zastao je da obuje

sandale i zgrabio metalni detektor.

Iako je zrak u kući bio topao, majčin ventilator ga je činiopodnošljivim. Zrak koji ga je vani dočekao bio je teţak, čak i u ovo

rano jutro. Dok je hodao cestom koja je vodila na plaţu, osjećao jevrućinu i vlaţnost zraka. Otišao je samo dvije ulice dalje kada je

prvi put osjetio kapanje znoja sa sljepoočnice. Dok je došao dosljedećeg ugla, vrat mu je bio mokar.

Ulice su bile tihe. Većina je ljudi ujutro dţogirala, ali jutros se nitioni najodaniji nisu usudili izaći i boriti se protiv vrućine. Vincent je shvatio odakle dolazi stravično gugutanje kada je ugledao

napušteno gnijezdo jutarnje golubice.

Vincent je ispred bungalova za iznajmljivanje vidio znak da ima

slobodnih mjesta. Kolovoz je moţda bio mjesec kada je bilo turistau sjevernijim mjestima, ali ne i u Siesta Keyu.

Za Vincenta, kolovoz je značio skori prestanak školskih praznika ibrzi početak škole. Zapravo, škola počinje sljedeći tjedan. Kad jerazmišljao o tome, imao je knedlu u grlu. Sada će kao učenik

šestog razreda krenuti u smjenu sa starijima, on će biti najmlađi. Jako dobro je bio svjestan da je nizak za svoje godine, ali je barem

prošle godine bio među visokima. Sada će biti među najniţima.Nije ţelio ići.


15/180


15

Prešao je cestu Beach i prošao pokraj kante za smeće, pune

limenki i boca Budweisera, prije nego je stao na bijeli pijesak.

Pijesak njegovog mjesta je bio poznat i slavan, a on je bio ponosan

na tu činjenicu. Znao je, jedne godine je pijesak Siesta Keyapobijedio na natjecanju, konkurencija je bila velika, i, u

usporedbi sa pijeskom egzotičnih mjesta poput Barbadosa,Antique i Bahama, proglašen je najboljim. Šećerni pijesak Siesta

Keya, s milionima sitnih kristala, proglašen je najbjeljim inajfinijim u konkurenciji.Vincent je upalio metalni detektor i

počeo traţiti.

Kada nađe, mora dati majci, razmišljao je vukući detektor po

pijesku. Pokušavala je namiriti sve što je mogla novcem koji jezaradila. Uvijek je odlazila na rasprodaje kako bi mu kupila stvari

koje je ţelio, kao što je skejtbord ili reket za tenis. Metalni

detektor mu je bio najdraţi od svih predmeta koje mu je ikadakupila. Kupila ga je, spremila i dala mu ga za rođendan u lipnju,

ispričavajući se što nije posve nov. Vincentu to uopće nije bilovaţno. Cijelo ljeto je pretraţivao plaţu i svaki dan je našao dosta

stvari.

Uglavnom je nalazio sitniš koji je potom oprao u moru i odlazio na

čokoladni sladoled, ili ga je odnio kući i stavio u limenku na vrhuormara koju je dijelio s bratom. I sitniš je bio dobar, ali nakit jebio puno bolji. Zbog njega se osjećao poput gusara koji nalazizakopano blago.

Ovo ljeto je našao zlatni kriţ i lančić, Timex sat, srebrnu

narukvicu i hrpu izgubljenih naušnica. Jedna je čak bila oddijamanata. Gideon ga je odveo u zlatarnu i tamo mu je čovjek zanju dao pedeset dolara!

Ovo jutro, dok su pelikani jedva doticali površinu vode, galebovi

kljucali po pijesku traţeći hranu, nebo se stapalo s morem,Vincent je detektorom prelazio plaţu u nadi da će naći vrijedne

stvari. Prvo je našao jedan novčić, zatim i drugi, koje je potomstavio u dţep.


16/180


16

Prolazio je plaţom pokraj mjesta na kojem je Gideon volio hvatati

mamce za ribolov. Ali starog ribara nije bilo. Vincent je nastavio

traţiti na mjestima dokle valovi doseţu, i našao je dobrih stvari

koje je donijela plima.

Na pijesku je stajao busen morske trave preko kojeg je prešaometalnim detektorom koji je potom zapištao. Nije mu padalo napamet da bi rukom uhvatio sluzavu morsku travu, već je uzeogrljak pivske boce te se sagnuo kako bi provjerio što je to detektor

otkrio. Kada je ugledao, mislio je da je laţno. Ali ne, bilo je pravo.Dječak je duboko uzdahnuo i naglo uzmaknuo.

Oh, bolesno! Ovo je bilo ruţno.

Skriven u bijelom pijesku, zlatni prsten sa sjajnim crvenim

kamenjem presijavao se na jutarnjem suncu. Prsten je bio na

prstu natečene ljudske ruke.

POGLAVLJE 2.

Zora je. Hvala Bogu da je konačno došla.

Makar na nekoliko minuta, dok je Cassie trčala do krajapristaništa Biscavane Baya, veličanstveni prizor izlaska suncaiznad plavo-zelene vode koje se stapalo sa Floridskim nebom,

učinilo je sve ostalo manje vaţnim. Za tih nekoliko trenutakasvakog jutra, Cassie je mogla napuniti baterije, razbistriti um i

makar nakratko odagnati misli od onoga što se dogodilo. Ţivot joj je bio uništen i nije vidjela nikakav izlaz, način na koji bi ga opet

vratila na staro.

Stranac koji je prošao pokraj nje dok je trčala jutarnju rutu nije iz

pogleda mogao spoznati kakvu bol ona nosi u sebi. Nakon samo

pet mjeseci rada kao dopisnica KEY vijesti, bila je u boljem

psihičkom stanju nego što je ikada bila u Washingtonu.

Ruta od dva kilometra dnevno, koju je trčala da bi zadrţala zdravrazum, činila ju je snaţnijom. Iako nije često odlazila na plaţu,

imala je brončani ten koji je bio rezultat zadataka vezanih za novi

posao. U prijašnjem ţivotu nikada nije imala preplanulu put. Kao


17/180


18/180


18

slobodan, skriven i anoniman, a Cassie je bila meta za osvetu.

Zasluţujuća meta.

Cassie je zadrhtala kad je okrenula leđa suncu i pogledala ravno

prema pristaništu pokraj obale. Morala je krenuti kući, ako se touopće moţe nazvati kućom. Morala se istuširati i obući, natjeratise da ode na posao koji ju je stalno podsjećao na njezin neuspjeh.

Na kraju pristaništa čekao ju je preplanuo muškarac, odjeven u

crvene kratke hlače i crveno-crnu košulju. Na sebi je imao istuodjeću, crne tenisice i prljave čarape, kao i jučer, prekjučer i danprije. Plave oči isticale su se na crvenom, vjetrom opaljenom licu.

Sijeda kosa je bila skupljena odozada u konjski rep. Usne su mu

bile ispucane i bezbojne.

Samo Bog zna gdje je noćas ovaj čovjek spavao, razmišljala jeCassie. Ĉovjek ju je svako jutro čekao na pristaništu. Ĉinio je tood kada mu je dala novčanicu od pet dolara. Cassie zastane i

izvadi spomenutu novčanicu, te mu je pruţi.

- Pazi da danas nešto dobro pojedeš, moţe? - rekla je i otišla.

Ĉovjek je potvrdio klimanjem glave. Kad je ovaj njihov ritual počeo, a to je bilo ubrzo nakon što sepreselila u Miami, pokušavala je saznati nešto više o tom čovjeku.

Kako se zove? Gdje ţivi? Kako je završio tako? Ali na ta pitanjanikada nije dobila odgovor te je prestala zapitkivati. Nije mogla

prisiliti čovjeka da razgovara s njom, ali nekako se osjećala boljekada bi mu dala novac. Samo se mogla nadati da je za to stvarno

kupio hranu, da nije trošio novac na piće.

Da li je siroti čovjek imao ikoga komu je stalo do njega? To je bilo jako tuţno i zastrašujuće. Tada, Bogu hvala, dođoh ja. Cassie jena putu mumljala. Ţivot se u trenu promijeni. Mogla bih i jazavršiti isto kao i ovaj čovjek. Svatko bi mogao.

Sve ove godine je puno radila da bi postigla dobru karijeru, toliko

puta je ţrtvovala privatni ţivot za posao. Sad joj je posao ugroţen,

a uz nju nisu ni muţ niti kćerka. Ali, nije mogla kriviti ni Jimaniti Hannah. Oni su stvorili neku posebnu vezu posljednjih


19/180


19

godina Hannahina odrastanja. Jim je jednostavno provodio s

njom više vremena. Jim Sheridan, profesor engleskog, imao jeposao s točno određenim radnim vremenom i dugim ljetnim

godišnjim odmorom. Učinio je za odgoj njihovog djeteta više od

nje, pomagao je Hannah oko pisanja domaće zadaće, vodio je nasatove plesa i zakazivao posjete liječniku. Dojavljivač koji je imalaCassie zvonio je mnogo puta, pozivajući mamu na posao ili

odvajajući suprugu od njezinog supruga.

Cassie je znala da je njezin posao omogućio Hannah sve prednostikoje je imala. Iako je Jim imao solidnu plaću, ona je zapravo kućidonosila pravu zaradu, plaću pet puta veću od Jimove.Taj prihod

im je omogućio palaču od četiri spavaće sobe i tri kupaonice. Tajim je prihod omogućio Saab limuzinu i Jimovog Volvo terenca.Taj je prihod omogućio Hannah ljetovanje u kampu kad je bila mlađa,

a sada kupovinu u Abercrombie&Fitchu. Taj prihod je

omogućavao sve ono što se događalo u njihovoj kući, u koju sada

Cassie više ne pripada.

Ne pripada zbog toga jer je Jim zatraţio razvod, a

trinaestogodišnja Hannah je htjela ostati sa svojim ocem. Potomsu je KEY vijesti iz njezinog oboţavanog Washingtonskog ureda

premjestili u Miami gdje je mjerila vrijeme dok su nju i KEY vijesti

tuţili za smrt Maggie Lynch, kćerku prve FBI-ove direktorice. Da,

ţivot se moţe preokrenuti u trenu.

POGLAVLJE 3.

Svjeţe obrijano lice pojavilo se u odrazu ogledala. Bilo je jako

vaţno početi sa svjeţim, čistim licem.

Zabio je prst u masnu, bijelu boju i počeo se mazati oko očiju iusana, paţljivo, štedeći boju. Previše boje bi izgledalo preteško.

Kada je napravio oblike, lagano se potapšao po licu, pomaţućišminki da što bolje uđe u sve pore, ali i izravna bore. Zatim je u

usta stavio mali kalup, kojega je pomočio pljuvačkom, te mu takopomogao paţljivije ocrtati bijela područja koja su ga činila još

uvjerljivijim.


20/180


20

Uzeo je staru čarapu, napunjenu dječjim puderom, kojega je uzeo

iz Maggine spavaće sobe. Zatim ju je protresao, raspršujući puderpo svom licu. Sjeo je nazad na stolac promatrajući svoj odraz u

ogledalu, istodobno čekajući da se puder dobro slegne.Tada je

uzeo četku i skinuo višak s lica. Nakon toga, na ostatak lica nanio je šminku boje mesa, osim na područje oko nosa gdje je trebaladoći crvena boja. Ponavljao je rutinu lagano pljeskajući prstima

po licu nakon ponovnog nanošenja pudera.

Uzeo je olovku za šminkanje, prelazeći njome preko usana i vrhanosa. Jutros nije imao vremena zamarati se s umjetnim nosom.

Dohvatio je bocu spreja sa stola za šminkanje i poprskao se po

licu. Nešto plave boje oko očiju činilo je klauna strasnijim.

Okretao je glavu lijevo — desno, diveći se svom izgledu. Što bi musada rekla majka da ga moţe vidjeti? Sigurno nešto zlobno i

strašno.

Ţudio je za izlaskom kako bi našao novu ţrtvu, htio je vidjeti izrazlica mlade ţene kad ga ugleda. Ali za sada, morao se zadovoljititime da se divi sam sebi. Znao je da ga FBI još uvijek traţi i to ga

je zabrinjavalo. Kako je mogao znati da je ona lijepa djevojka koju

je slijedio s Marsi Gras parade kćerka FBI-ove direktorice? Kako je mogao znati da će završiti u svim vijestima širom zemlje?

— Neću ti nauditi ako budeš surađivala.

Slušala je, široko otvorenih očiju. Nije znala da on zapravo nenamjerava upotrijebiti noţ. Ali noţ je savršeno utjecao na strah

ţrtve. Ţene su bile prestravljene zbog prijetnji.

— Reci da me voliš.

Nije se uopće borila. Dok je tako leţala, njegov uţitak je rastao.

Moţda ga je voljela, moţda čak i uţivala. Isto kao i djevojka izMiamia i posljednja iz Louisvilla.

Nije htio biti uhvaćen pa je zbog toga morao odagnati ţelju i

pričekati. Koristio je svu svoju snagu da se odupre novom

napadu.


21/180


21

Nije se računala Merilee i sve što se s njom dogodilo, jer to je bilo

nešto sasvim drugačije.

POGLAVLJE 4.

Teško dišući, sva mokra od znoja, Cassie je usporila i odlučilahodati do kuće. Svjesna činjenice da mora Jimu svakog mjeseca

slati čekove i da bi plaća od KEY vijesti mogla prestati stizatinakon što završi tuţba Pamele Lynch, izabrala je jeftiniji stan.

Našla je skromno namješten stan s jednom spavaćom sobom, kojibi na drugoj lokaciji koštao mnogo više, na zapadnoj straniBiscayne bulevara, na lokaciji gdje su bile palme i kuće u

španjolskom stilu. Cassin je stan bio na istočnoj strani gdjesusjedi nisu bili ljubazni. Prošla je pokraj nekoliko takvih stanovadok je skretala na svoj ulaz.

Kada je ušla unutra, uključila je aparat za kavu i televizor,raširila Miami Herald na kuhinjskom pultu. Ostala je stajati u

kratkim hlačicama proučavajući novine od prve do posljednjestranice. Istovremeno je s vremena na vrijeme uzimala daljinski

upravljač te gledala jutarnje vijesti na različitim televizijskim

postajama. Zastala je kad je ugledala kartu Floride na ekranu.

— Ovdje na području Miamia imamo još jednu novost.

Temperatura će doseći i do trideset i devet stupnjeva, s niskomstopom vlaţnosti.

Zatim se pojavila druga karta. Sada se Florida učinila punomanjom, praveći mjesta za Atlantski ocean na istočnoj obali.

— Ovdje se vidi tropska oluja koja se pogoršava. Ovo ovdje imapotencijal da postane uragan. Promatrat ćemo i obavještavati vas.

Cassie je odmah znala koji će zadatak dobiti ako se pojavi uragan.Morat će izvještavati iz tih ugroţenih mjesta. Uragan sigurnoznači i gubitak mnogo ljudskih ţivota, a ona će o tome morati

izvještavati.

Planirala je ovaj vikend otputovati u Washington, vidjeti Hannah

kad već ona nije htjela nju posjetiti. Zadnja stvar koju je sada


22/180


22

trebala bila je da njezina kćerka tinejdţerka i ovaj put osjeti kako

se posao opet ispriječio između njih.

Pogledavala je na sat i razmišljala da nazove kćerku, ali se

predomislila jer je znala da uskoro počinje škola pa joj je ostalo još samo nekoliko dana duţeg sna. Sačekat će i nazvati je izureda.

Da, mogle bi zajedno otići u kupovinu nove odjeće za školu,

razmišljala je Cassie dok je otpijala zadnji gutljaj kave.To bi bilanormalna stvar koju bi majka i kćer trebale napraviti. To je biloono što su trebale. Jedno vrijeme kada ih nitko neće prekidati, da

budu zajedno i rade uobičajene stvari.

I, htjela je vidjeti Jima, koliko joj god to bilo teško priznati.Nedostajao joj je ton njegovog dubokog glasa, kao i način na kojisu mu se oči suţavale kada se smijao. Nedostajao joj je stariosjećaj kada bi stavio svoju ruku u njezinu i rekao da će sve biti u

redu. U posljednjih nekoliko mjeseci bilo je mnogo neprospavanih

noći, kada je uzaludno posezala za njegovom rukom koja ju jeinače uvijek grlila u mraku sobe.

Sve okrutne riječi koje su si na kraju rekli polako su blijedile preduspomenama na sretne trenutke koje su imali. Najprije ga je

zamijetila u razredu, na satu čitanja Shakespearea uGeorgetownu. Imao je prekrasan izraz lica dok je paţljivo slušao

profesora i njegovu interpretaciju Romea i Julije. Gledala ga je

kako zapisuje bilješke i podiţe ruku da se priključi debati. N jegovisu je komentari očarali. Sljedeći tjedan je Cassie sjela do njega.

Do kraja proljetnog semestra bili su nerazdvojivi.

O, kakvo je to proljeće bilo. Kako su samo bili zaljubljeni. Kolikosu sati proveli ispijajući kavu, učenje pretvarali u ljubljenje iza

velike police s knjigama u knjiţnici.

Cassie je oboţavala te slatke uspomene, ali i one koje su sedogađale poslije. Skučen maleni stan sa staromodnim posterimana zidovima pokušavali su uljepšati i pritom uštedjeti. Kako su se

samo onda zabavljali. Nisu imali puno novca, samo Jimovu


23/180


23

solidnu učiteljsku plaću i njezino beznačajno primanje koje je

dobivala kao početnica u Washington Postu, ali vjerovali su ubudućnost.

Iz novina, Cassie je otišla na istraţivački posao za KEY vijesti, koji ju je zatim odveo na posao pomoćnika producenta. Ĉinjenica je da je bila izrazito sposobna i pametna, ali i lijepa. Zatim je nekoliko

godina letjela avionom i izvještavala za vikend. Radost koju jeosjećala kada je saznala da je trudna, umanjivala je briga o

karijeri. Da, prerano je počela razmišl jati o povratku na posao strudničkog bolovanja, nakon svega šest tjedana. Ali nije moglazanijekati da je voljela svoj posao, svoj ured i sve u njemu. Sve je

bilo u redu, balansirajući između posla i obitelji. Trebala jepretpostaviti da će do toga doći, trebala je znati da i ona moranešto pruţiti obitelji. Molim te, molim te, molim te, razmišljala je.

Platila sam svoje dugove. Plaćam ih stalno iznova. Molim te, ovajputa bez otkazivanja. Ne daj da se ovo pretvori u uragan.

POGLAVLJE 5.

Zamjenik šerifa Sarasote, Danny Greg, ušao je u maleni ured na

Siesta Public Beachu. Bio je to vrući početak dana koji jeobećavao još jedan vrući tjedan.

U kasnim dvadesetima, dobrog izgleda i solidne građe tijela, mladizamjenik šerifa bio je zadovoljan karijerom koju je izabrao. Njegov

posao kao jednog od deset šerifovih zamjenika nudio mu jefleksibilniji raspored, mnoštvo različitih iskustava, a, što jenajvaţnije, svaki dan mu je pruţao osjećaj zadovoljstva. Kad je

dolazio kući s posla, uvijek je imao odgovor na Colleenino pitanjeo tome što se događalo na poslu. Događale su se razne stvari,

poput kradljivca u trgovinama, prometnih nesreća ili djece kojasu se nakratko izgubila na plaţi.

Danny je volio što je imao na raspolaganju četiri načina prijevoza

za obavljanje posla. Imao je bijeli kamion u kojem je patrolirao,

obilazio susjedstvo i rješavao prometne pozive. Bicikl kojim je

obilazio kvart s trgovinama i restoranima. Jet Ski kojim je

promatrao situaciju na vodi. Na raspolaganju je imao i zelenog


24/180


25/180


26/180


26

Majka je zaduţila starijeg brata da ga pazi dok je ona na poslu.

Ali, njoj u prilog, čim ju je nazvao na posao, odmah je dotrčalakući. Ona je rekla Vincentu da nazove policiju dok ona ne dođe.

Zamjenik šerifa i majka zajedno su stigli pred mali stančić.

Padala je kiša. Sjećao se velikih kapi tropske kiše koje su padalena tanki krov, stvarajući tako buku koja je uporno pratila zvukkašljanja.

Sve je završilo tako što ih je odvezao u bolnicu na odjel za hitne

slučajeve i tamo ih ostavio. Osjećao se posramljenim zato štonikada više nije otišao k njima vidjeti kako se snalaze. Ali, kolikose sjećao, bila je to noć prije rođenja sina Robbya. Da, sada se

sjetio. Kada je bio u bolnici i gledao svog malog sina, tiho se molioda nikada ne prođe kroz agoniju kakvu je prošao mali Bayler noćprije.

Sada je Danny pogledao dječaka s poštovanjem i suosjećanjem.

Za dijete od samo jedanaest godina, Vincent ima mnogo obaveza.

Sigurno nije lako imati tako bolesnog brata. Uz sve to, činilo se danemaju ni oca. Ovaj dječak je sigurno tuţan. U njegovom ţivotu

ima previše tuge i ozbiljnosti:

Zamjenik Gregg nije mogao znati da se Vincent trudi kako bi

zadrţao značajan izraz lica dok je odgovarao na njegova pitanja.Ispričao mu je kako je našao ruku i kako je zaustavio trkača

kojeg je zamolio da nađe telefon i pozove policiju. Danny jeprimijetio dječakove šake dok je pričao, drţao ih je u dţepovimavrećastih hlača čvrsto stisnute. Ali nije mogao vidjeti da on u

dlanu lijeve ruke drţi prsten s rubinima koji je skinuo s ruke prijenego je zvao pomoć.

POGLAVLJE 6.

Otuširana, odjevena i našminkana, Cassie se provezla svojim

Ford Explorerom pokraj straţarske kućice i stavila svoju karticukoja joj omogućuje izbjegavanje alarma i podizanje električnihvrata. Na izlasku iz bulevara Biscayne, stala je na benzinskoj

crpki natočiti benzin. Crpka je ujedno sluţila i kao mala


27/180


27

prodavaonica sitnih potrepština. Bilo je tamo svega: mlijeka,

kruha, soka, raznih grickalica, a imali su i začuđujuće solidanizbor vina. Nije se rado prisjećala koliko je samo puta zastala

ovdje na povratku kući, kupila bocu Kendell-Jackson Merlota

znajući da će joj jedino ona praviti društvo.

Kada je stavila crijevo da napuni spremnik benzina, razmišljala jezašto je izabrala taj auto. Kad je dolazila u Miami, iznajmila jezlatni SUV jer je bio nešto jeftiniji i imao je više mjesta za razne

stvari. Cassie je planirala da će odlaziti s kćerkom, kada ju dođeposjetiti, na golf, tenis ili ronjenje. Ali, te se ţelje nisu ispunile.Hannah je uporno odbijala posjete majci pa Cassie nije

razmišljala o odlasku na te aktivnosti sama.

— Kupit ću još jedan listić za loto, Manuele — rekla je blagajnikuplaćajući benzin.

— Osjećate li da ste sretne ruke, senjora? — Blagajnik se

nasmiješio dok joj je pruţao listić.

— Da, Manuele, jako sretne. Ne bi mogao vjerovati koliko sam

sretna. - Pokušavala je prikriti sarkazam u glasu. Na početku voţnje od stana do ureda, Cassie je prošla poredlokalnog kluba, nekoliko crkvi i nekoliko robnih kuća. Nedugo

zatim pojavili su se uţasni kvartovi, te je pomislila da Washingtonipak nema takve. Daleko su bolji od ovih. Ali nije morala prolaziti

kroz njih na putu prema poslu. Ţivot joj se dramatičnopromijenio, a ona je još uvijek bila šokirana.

Ako se ona osjećala iz dana u dan jadno, kako li se tek PamelaLynch snalazila. Svaki FBI-ov direktor je bio pod budnim okom

javnosti, ali ona još i više s obzirom da je prva direktorica. OdPamele se očekivalo da i dalje nastavi raditi iako je tragično što jojse kćerka ubila. Ali zapravo nitko više nije mario osim obitelji i

prijatelja. Novinarski odbor joj ne bi oprostio da je prekršilapravilo. Morala je nastupati svaki dan, bez obzira da li joj je srce

zauvijek slomljeno ili nije. U tom su pogledu, razmišljala je

Cassie, ţena koja ju tuţi i ona sama jako su slične. Zaključila je


28/180


28

da je ona ipak u povoljnijem poloţaju od Pamele. Bolje je ovako,

iako joj se ţivot sada iskomplicirao, nego da bude na Pamelinommjestu, čiju kćerku ništa ne moţe vratiti. Njezina je Hannah bila

ţiva i imala je priliku ispraviti nesuglasice između njih dvije.

Cassie je znala da će do kraja ţivota ţaliti za Maggie, kao i zaonim dijelom koji je ona imala u njezinoj smrti. Mogla je pokušatiracionalno razmišljati da je ona ipak samo obavljala svoj posao,kao i da je javnost imala pravo znati da je FBI-ova direktorica

iskorištavala svoj poloţaj u pronalaţenju kćerkinog napadača.Sada je mlada ţena koja je imala obećavajući ţivot mrtva jer nijemogla podnijeti da cijeli svijet zna njezinu tajnu. Tajnu koju je

Cassie objavila cijeloj zemlji.

Cassie je ţeljela, oh, kako je samo ţeljela, vratiti vrijeme unatrag.

Iako se brinula zbog tuţbe, dio nje smatrao je da ju i zasluţuje. Da je situacija bila obrnuta, da je Pamela učinila nešto što bi

uzrokovalo smrt njezine Hannah, sudska tuţba ne bi bila ništa uusporedbi s onim što bi joj učinila svojim golim rukama. Glasvoditelja na radiju trgnuo ju je iz razmišljanja. — Tropska oluja se

sve više pogoršava. Zovemo je Giselle.

Cassie je odmah osjetila probadanje u ţelucu.

POGLAVLJE 7.

Etta Chambers se svakodnevno, u rano jutro, vraćala kući splastičnom vrećicom napunjenom različitim vrstama školjaka. Ali

danas joj je vrećica bila gotovo prazna. Njezinu potragu za

školjkama omela je guţva na plaţi.

— Charles? Charles! - zazvala je kada je ušla na ulazna vratakuće koju je dijelila sa svojim muţem. — Charles, gdje si?

— Ovdje sam, Etta. Tamo gdje sam svakoga jutra kada dolaziš s

plaţe, srce.

Etta je slijedila njegov glas i došla do stola za kojim je sjedio s

nogama podignutim na drugu stolicu, a u rukama je drţaonovine. — Charles, nikada nećeš pogoditi što se dogodilo! — rekla


29/180


29

je, nastavljajući prije nego je imao priliku odgovoriti. - Ţenska

ruka je nađena danas na plaţi. Znaš onog dječaka kojeg uvijekvidimo s metalnim detektorom? On je našao ruku neke ţene!

Charles je odloţio novine u krilo i nastavio slušati Ettinu priču.Dječak, morska trava, policija. Charles je bio impresioniranEttinim opisom ruke, a i činjenicom da je njegova, inače uvijekoprezna ţena, prišla tako blizu kada ju je mogla tako detaljnoopisati.

— Ruka je bila sva otečena i nekim su prstima nedostajali vrhovi — rekla je Etta široko otvorenih očiju. — Ali, mislim da su kosti

ispod otekline bile jako osjetljive. I sigurna sam da je ţenska ruka jer je na nekim noktima još uvijek bio crveni lak. Mislim da je bilaţivahna ţena jer je na jednom noktu imala nacrtanog malog crnogpauka. — Iako je postajalo sve toplije u sobi, kad je ispričala sve

što je vidjela, Etta protrlja gole nadlaktice. - Misliš da se takvestvari ne događaju ovdje, je li tako Charles? Upravo smo zbog

takvih stvari koje su se tamo događale i doselili ovamo.

— Etta, ovdje smo sada već skoro godinu dana, ovo je

najuzbudljivija stvar koja se do sada dogodila.

— Uzbudljiva? Kako moţeš reći da je to uzbudljivo? To je strašno!

Charles se sloţio. - U redu. Strašno. Strašna je to stvar Etta, alisiguran sam da neće utjecati na ničiji ţivot ovdje. Još nešto,

mislim da se mi nismo ovdje doselili zbog takvih stvari koje su se

tamo događale. Došli smo ovdje da bismo se sklonili od hladnoće i

tmurnih zima, ali i zbog toga što su se djeca odselila pa nije bilosmisla ostati u toj velikoj kući. Sada više nemamo zaleđena staklana automobilu.

Etta protestirajući zamahne rukom. — Znaš dobro na što sammislila, Charles. Volim razmišljati o ovom mjestu kao o našem

malom raju. — Pogledala je ekran televizora i nastavila. — Neţelim da nam zločini i nemiri pokvare mir koji smo ovdje našli.Cijeli ţivot smo naporno radili i sada je jedino što ţelim sjediti i


30/180


30

uţivati u ostatku ţivota. Ne ţelim razmišljati o ubojstvima i ne

ţelim brinuti kako je netko nekome odsjekao ruku, Charles.

— Tko je spominjao ubojstvo? — upitao je. — Moţda je jadna ţena

imala nesreću ili je počinila samoubojstvo.

Etta je zastala razmišljajući o njegovim teorijama. Tada se

trgnula. — Koliko ima sati? — oštro je upitala.

Charles je pogledao na svoj zlatni sat. - Skoro devet.

— Oh, moram se istuširati — rekla je zaboravljajući ruku saplaţe. Zaboravila je na nju sve dok nije došla u Ringling muzej iispričala drugim dobrovoljcima. Etta se htjela priključiti

dobrovoljnom radu u muzejima čim su doselili. Radila je udućanu s raznim sitnicama, istovremeno studirajući za docenta.

Radovala se što će voditi pristigle turiste u obilazak muzeja iodgovorima na njihova pitanja o Johnu Ringlingu i njegovoj

obitelji.

— Nećeš zaboraviti da smo se dogovorili naći kod dr. Lewisa u jedanaest i petnaest, Charles?

— Ne brini Etta, neću zaboraviti.

Etta se okrenula i počela se penjati stubama, dok je za to vrijemenjezin muţ otišao u kuhinju, izvadio iz hladnjaka naranču i

iscijedio je u času.

— Ahh, — rekao je sam sebi. Sok od naranče nekako bolje sjeda

ovdje. Kao i sve voće, povrće, a i piletina.

Zatresao je glavom dok se vraćao u dnevnu sobu i uključiotelevizor. Ni sam nije mogao vjerovati koliko je vremena provodio

razmišljajući o kvaliteti ovdašnje hrane.

Za četiri desetljeća, koliko je radio, nije nikada razmišljao što ćeEtta posluţiti za večeru — samo da je bilo pripremljeno kada dođekući. Sada, ne samo da je mario, već je gotovo uvijek on išao po

namirnice, a i kuhao.


31/180


31

Morao je priznati Etti da je ona ovdje napravila više od njega. Ne

samo da je bila dobrovoljac u muze ju, već se učlanila i u knjiţniklub. Stekla je nove prijatelje, a Charles je bio uvjeren da bi s

njima mogla postati i nešto više od prijateljice samo kad bi to

ţeljela. Ĉuo je mnogo puta kada je odbijala zajedničke pozive naručak. Kada bi je upitao zašto, ona bi mu objašnjavala da suovdje došli kako bi se posvetili jedno drugome, istodobno ga blago

tapšući po obrazu. Govorila je da je ţeljela biti sa svojim muţem,ali ipak je znala da ne mogu svaku minutu provesti zajedno.

Inače bi jedno drugo izludili.

Bilo bi puno zdravije da je i on našao vani neke hobije, razmišljao

je sjedeći zavaljen u veliku stolicu nasuprot televizora. Ali koje?Nikada nije naučio igrati golf, a da kaţe istinu, ni sada mu se bašne uči. Moţda ribolov? Trebao je otići do onog starog ribara kojeg

je viđao svakog dana, pitati ga da mu otkrije neke tajne ribolova.

Iz razmišljanja ga je prenula meteorologinja koja je objašnjavala

daljnji razvoj situacije.-Vjetrovi su još uvijek jaki. Ako se njihovasnaga poveća za jedan stupanj, imat ćemo tropsku oluju. Kada

tropska oluja dosegne konstantu brzine vjetra od sedamdeset ičetiri milje na sat, imat ćemo uragan.

— Ostanite i dalje na ovom programu, obavještavat ćemo vas o

tome kojom se brzinom razvija Giselle.

POGLAVLJE 8.

Cassie se dovezla do podzemne garaţe iznad koje je bila banka.

Mirno je parkirala svog Forda, odmah pokraj šefovog mjesta zaparkiranje. Ali, sada se šef promijenio, zamijenio ga je starijiproducent Leroy Barry. Njegovo mjesto za parking je bilo prazno.

Snop novina stajao je odmah pored dizala i Cassie ga je podigla.

Miami Hemld, New York Times, USA Today i Washington Post.

Cassie se uvijek morala prisiljavati da pročita stranice Posta,morala je čitati o ljudima s kojima je bila osobno dobra, o ljudimakoji su uvijek odgovarali na njezine pozive, ljudima koji je više

nisu htjeli poznavati. Cassie je nekada imala moć, a sada je bila


32/180


32

slaba. U okolini baziranoj na moći i uspjehu, slabost je bila

neoprostiva. Ĉak i oni koji su suosjećali s njom, osjećali sunelagodu kad bi je sreli, a Cassie je to znala.

Bila je uljez.

Da je više paţnje posvećivala svojoj obitelji nego poslu, sada bi

bilo drugačije. Bilo bi joj puno lakše kada bi bila okruţenasuprugovom i kćerkinom ljubavlju. Ali, zanemarila ih je oboje.

Nije to htjela, ali ipak jest. U KEY vijestima se sve činilo takovraţje vaţno. Bilo je jako lako dopustiti poistovjećivanje s poslom. Jednostavno te samo vuklo. Javljanje najnovijih vijesti bilo je kao

neka vrsta ovisnosti, bilo je nečega otrovnog u tome.

Yelena Gregory se jako trudila da odlazak iz Washingtona na

zadatak u Miami, umjesto u New York, zvuči pozitivno. A objeţene su znale zbog čega se to dogodilo.

Nije bilo ničega lošeg u tome da bude dopisnica u Miamiu nekovrijeme na svom putu prema gore, ali ona je išla samo dolje. U

ţelji da naglasi oštrinu svog bijesa Pamela Lynch je, uz Cassie,

tuţila još i KEY vijesti traţeći 100 milijuna dolara odštete. KEYvijesti su bile kristalno jasne što se Cassie tiče dokle god je slučajna sudu. Ali nakon toga, sumnjala je da će dobiti otkaz od tvrtke

za koju je radila većinu svoga radnog vijeka.

Kako se stvari brzo mijenjaju, razmišljala je dok se vozila dizalom

do jedanaestog kata, zatim je izašla i ušla u ured. Prije samo šestmjeseci bila je na putu do mjesta u emisiji Hourglass. Agent je bio

oduševljen potpisivanjem još jednog ugovora, a sada nije niodgovarao na njezine pozive.

Cassie je utipkala sigurnosnu šifru na glavnim vratima iotključala ih uz tupi zvuk. Ušla je u tamni, depresivni prostor.Ogromni ured koji je bio predodređen za mnoštvo ljudi, sada je

bio prazan. Začuđujuće, ali KEY dionice su još uvijek dobrostajale. Znala je to jer je slučajno obratila paţnju.

Njezin ured je bio odmah pored novinarske sobe koja više nijeupotrebljavana. Ušla je unutra, pogledom prešla preko novina,


33/180


33

preslušala svoje poruke i provjerila elektronsku poštu. Zatim je

na računalu pogledala tko će biti zaduţen za Evening Headlines.Cassie je osjetila strašan grč u ţelucu kada je vidjela da je

zadatak dodijeljen Valeriji Delaney.Valeria je bila mlada,

ambiciozna ţena koja je ţeljela taj posao još dok je Cassie bilaprisutna, i sad ga je dobila.

Cassie je okrenula broj Fishbowla, morala je vidjeti hoće li zagristiu njezinu priču.

— Bullock, — javio se glas.

— Ovdje Cassie Sheridan, Range. - Zašto se uvijek osjećala

nervozno kao malo dijete kada bi joj se izvršni producent javio natelefon?

— Daa, što imaš Cassie?

Znala je da Range suosjeća s njom, iako nijedno od njih nije ništa

govorilo. Gotovo svaka priča koju je Cassie predloţila bila jeodbi jena. Razlozi su bili različiti, ali ona je znala pravi razlog, nisu je htjeli emitirati. Osim ako se radilo o nekoj jadnoj priči koju

nitko drugi nije htio. Fishbowl ju je trebao jedino za takve priče.

— Pročitala sam jutros priču u Hemldu, Range, o istrazi koju

vodi FBI u vezi s drogom ovdje u Miamiju. Pa sam te zbog toga

odlučila nazvati da vidim što ti misliš o tome.

Uslijedila je trenutna tišina na liniji.

— Range?

— Mislim da bi bilo najbolje kad bi na tome radila Valeria. Zašto je ne nazoveš i kaţeš da provjeri situaciju u FBI-u?

Oh, sada je jutarnje poniţenje bilo potpuno. Uzela je olovku sastola i zdrobila je u ruci.

Ali Range još nije završio. — Cassie, što se događa s tropskomolujom? Kako izgleda, bit će gadno.


34/180


34

Izbjegavala je to. Mislila je, ako to ne spominje, moţda će otići.

Nije ţeljela misliti da bi mogao nastati uragan. Ţeljela je ovajvikend vidjeti Hannah. Cassie je imala samo trideset devet

godina, a Hannah samo trinaest. Bilo je još vremena da se smanji

napetost između njih dvije.

Ali u Miamiju, baš kao i u Washingtonu, posao je sve određivao.

POGLAVLJE 9.

Dolazak Suncoastove ekipe u Siesta Beach stvorio je veliku buku.

Teškom mukom prolazeći kroz pijesak, uz veliki napor i sav

znojan, fotograf SNN-a Brian Mueller slijedio je reportera. Nikako

nisu mogli pronaći dječaka koji je našao ruku, ali su ipaknapravili intervju sa zamjenikom šerifa i snimili su reakcijelokalnih mještana.

- Mislim da ju je napao morski pas, - rekla je jedna ţena.

- Ovo je pakleni početak dana - rekao je čovjek koji se predstaviokao nekadašnji Newyorčanin.

Ĉovjek je u pravu, pomislio je Brian. Bio je ovo usrani početakdugačkog dana. Kada su skupili dovoljno materijala, otišli su ustanicu namontirati priču za današnju podnevnu emisiju. Tada je

direktor vijesti odlučio da se priča emitira u šest sati poslijepodne, pa su tako stigli ručati i ponovno se vratili na teren kakobi pronašli više materijala kojim bi začinili priču.

Brian je večeras još morao fotografirati humanitarni događaj uRinglingovom muzeju gdje će nastupati jedna poznata grupa.Morao je biti tamo kada društvena krema bude dolazila na koktel.

Biti će sretan ako prije ponoći uspije doći kući.

- Ne plaćaju me dovoljno - razmišljao je Brian dok je njegovreporter govorio da fotografira šerifovog zamjenika kako prilazi

mjestu pronalaska.

Brian je podigao fotoaparat na rame, usmjerio u pravcu

sluţbenika, fokusirao i uslikao. Ruka je bila umotana u nekutkaninu. Uţasno.


35/180


35

Ne, razmišljao je Brian, ne plaćaju ga dovoljno s obzirom da mora

putovati na mjesta događaja. A zasigurno ne dovoljno ni zanjegovu satnicu od dvanaest do trinaest sati dnevnog rada. Ali

posao mu je pruţao osjećaj poštovanja. Volio je svima govoritikako je dio ekipe koja priprema najnovije vijesti, iako je njegov

izvor dobre zarade dolazio od nekog drugog.

Sjajni crveni sportski auto pokazivao je njegovim prijateljima da je

uspješan, ali ljudi s kojima je radio nisu se mogli načuditi. Svi su

komentirali svakoga, tko bi gdje još mogao zarađivati, a BrianMueller na ovom poslu nije dovoljno zarađivao da bi si mogaopriuštiti Corvettu. Nisu znali da on zapravo fotografira za Webba

Morellea. Webb je plaćao velike honorare, a i posao je bio ugodan,samo što bi ljudi, kada bi znali da se fotografira pornografija,erotika ili zabava za odrasle, odmah mislili da ste nekakav

perverznjak.

Iako sigurno većina ljudi koji to osuđuju gleda te sadrţaje. Webb

je uvijek tvrdio da u Americi nema unosnijeg posla od

pornografije, unosniji je čak i od profesionalnog bejzbola, košarke

i nogometa zajedno. Mnoštvo ljudi je gledalo takve stvari, samonitko nije htio priznati.

- Hej, Briane, mislim da je to on! - rekao je reporter, pokazujući

na mršavog dječaka koji je hodao prema mjestu pronalaska upratnji snaţnog, sijedog čovjeka, koji je na sebi imao košuljudugih rukava i šešir za ribolov na glavi. Kada su došli do togmjesta, zastali su i klinac je prstom uperio točno na mjesto gdje je

pronašao ruku. Pritom je nešto govorio i tada ga je Brian uslikao.

Reporter je prišao dječaku. — Jesi li ti dječak koji je našao ruku?

Vincent je potvrdno klimnuo glavom.

— Da li bismo ti mogli postaviti nekoliko pitanja? Sada se

umiješao starac. -Tko ste vi i za koga radite? Samo na trenutak,reporter je izgledao potišteno, a Brian se jedva suzdrţao da neprasne u smijeh. Reporter je uvijek zamišljao da ga u Sarasoti svi


36/180


36

gledaju na televiziji, te da tako znaju tko je on. Prijatelju, ne

znaju, pa što.

— Mi smo iz televizijske kuće SNN. Ja sam Tony Whitcomb.

Ovo je reportaţa za današnje podnevne vijesti za koje sam siguran da će se prikazati i navečer.

Ribar ih je skeptično pogledao, ali je dječak bio raspoloţen zarazgovor. - Ma daj, Gideon, bit ću na televiziji!

— Moţda bi trebao prvo razgovarati s majkom — predloţio jestarac.

Dječak je oklijevao očekujući Whitcombovu reakciju.

Reporter je pogledao na sat. — Moramo se vratiti u stanicu. Štokaţeš na to da ti dam svoju posjetnicu pa da me nazoveš kasnije ikaţeš mi ako tvoja majka ne ţeli da budeš na televiziji?

Gideon je slegnuo ramenima, a dječak je jedva dočekao da ispričasvoju priču. Ali nije spomenuo prsten koji je također pronašao.

POGLAVLJE 10.

Upravo kada je operater na centrali nazvao ured u Miamiju da ga

spoji izravno sa Fishbowlom u NewYorku, Leroy Barry je spustio

na stol svoju vrećicu s hranom, otvorio ju i izvadio limenku cole.Zatim je dohvatio telefon na kojemu je uključio razglas, zavalio senazad u svoj stolac i podigao noge na stol. Mogao se opustiti jer

nisu njega traţili za razgovor.

Svakoga dana postupak je bio isti. Poziv je bio isplaniran tako da

popuni domaće vijesti o tome što se događalo. Šef iz ureda u LosAngelesu je prvi govorio o događajima na zapadu zemlje. Tada suna red dolazili voditelji sa sjevera i juga, razgovarajući iz svojihureda u New Yorku o svemu bitnome što se dogodilo, a te su

informacije saznali preko ureda iz Dallasa, Miamija i Chicaga.

Nakon toga se ubacivao stariji producent iz Washingtona

izvještavajući o događajima na nacionalnoj razini.


37/180


37

S biljeţnicom i olovkom u ruci, Cassie je sjela na jedinu

raspoloţivu stolicu u Leroyovom uredu kada je spojen poziv. Bio je to naporan dan za novinare. Los Angeles je poslao cijelu ekipu

u Montanu da izvještavaju o poţaru koji je tamo bijesnio.Washington je imao najmanje tri udarne vijesti koje su se trebale

emitirati. Predsjednik se vratio sa NATO sastanka, Penthagon je

obavještavao o novim uspjesima u borbi protiv terorizma, a

general je za to vrijeme rješavao privatne probleme putujućiavionom poreznih obveznika. Leroy je primijetio kako se Cassie

usredotočila na slušanje kada su najavili da će o tome izvještavatiValeria.

— Imamo izvanredne slike erupcije vulkana Etne — objašnjavao je Range. — Pobješnjelo putovanje lave i spaljena zemlja.

Cassie je primijetila Leroy a kako se odsutno igra olovkom. Loš

znak. Leroy je bio opsjednut time da ima priču. Uvijek ju je ţelio.Znao je da je raspored emitiranja bio u New Yorku s bezbrojnim

reportaţama producenata i dopisnika. Znao je i to da će mudebeli račun osigurati dobar poloţaj prilikom sljedećeg

pregovaranja pri sklapanju ugovora. Još vaţnije, ego mu jezahtijevao da se njegove reportaţe redovito objavljuju. U zadnjih

pet mjeseci njegove su priče slabo emitirane, a oboje su znalizašto. Bowl nije htio Cassie, a Leroy je prezirao situaciju u kojojse našao.

Ljutito je pritisnuo dugme na telefonu i tako prekinuo liniju.

— Uz malo sreće, ova će se oluja nastaviti pogoršavati rekao je.

— Ne mogu više podnijeti ovo čekanje ovdje. Ţelim raditi nanekom događaju. Cassie nije ništa rekla.

NITKO NE ZNA

Will Clayton je prihvatio Cassin poziv, kao i svakog ponedjeljka u

posljednjih šest mjeseci, zbog osjećaja zahvalnosti i obveze, ali izbog provjere da ne ode s informacijama u javnost. Da je

direktorica znala da je on taj koji je rekao Cassie što se dogodilonjezinoj kćerki, automatski bi izletio iz FBI-a i nikada se više ne bi


38/180


38

mogao vratiti. Ali za sada, Cassie je uporno odbijala otkriti tko joj

je dao informaciju. Will je htio da tako i ostane.

— Što se radi, Cassie?

— Bila bih puno bolje kada bi mi rekao da se tamo neštopromijenilo.

— Volio bih da mogu, Cassie. Volio bih da mogu. Direktorica je još uvijek bijesna zbog toga.

— Boţe, ne mogu vjerovati da ti i dečki niste još shvatili.

— Daj nas pusti, Cassie, hoćeš li? Nemamo baš puno

informacija, a ni slučajeva. Bila su sveukupno tri slučaja. MaggieLynch u veljači, jedna prije u studenom iz Miamija i jedna ovogproljeća iz Louisvilla.

Cassie je razmišljala o detaljima zadnjeg napada. Isti način kao i

prijašnji. Mlada ţena koju je slijedio do kuće, prišao joj i stavionoţ pod vrat. I uvijek prerušen u klauna.

— Šminka se moţe nabaviti bilo gdje, a popis zračne kompanije

nije nam odao ništa posebno o putnicima koji su tog datumaputovali u ta mjesta - nastavljao je Will, braneći posao Biroa.

— Najbolje tragove kojima raspolaţemo izvučeni su iz izjava ţrtvi. Ĉinjenica da je svim ţrtvama obećavao da ih neće ozlijediti buduli surađivale i da je od svake zahtijevao da mu kaţe da ga voli,predstavlja nam ga kao vrlo neuobičajenog silovatelja.

— Što to treba značiti? — prekine ga Cassie.

— To znači da nije onaj tip napadača koji ih hoće prestrašiti.Smatramo da on zapravo mašta o tome da ga ţrtve vole i da

uţivaju zajedno s njim. Zbog njegove poremećene osobnosti,silovanja predstavljaju njegove sumnje koje ima o sebi. Samo je

veliki problem u tome da će, kada mu bude potrebno boljemišljenje o sebi, izaći napolje i potraţiti novu ţrtvu.

Na kraju njihovog razgovora, Cassie je spustila slušalicuosjećajući veliku frustraciju. Silovatelj se mora uhvatiti prije nego


39/180


39

uništi još jedan ţivot. I kada ga pronađu, moţda bih se mogla,

molim te, Boţe, osjećati malo bolje.

POGLAVLJE 11.

Sada kad je Lou-Ann otišla u frizerski salon, a djeca na satčitanja u knjiţnicu, Webb Morelle se mogao opustiti. Natočio si je

treću šalicu kave, zasladivši je s tri kocke šećera, odrezao sipoveći komad torte, zgrabio papirnatu salvetu i iz kuhinje se

uputio u dnevnu sobu. Webb je oboţavao kada se mogaoizleţavati na udobnoj sofi s nogama podignutima na hrastov stol,te uzeti daljinski upravljač i vrtjeti programe. Ubacio je u video

rekorder film Merilee u produkciji Desirea.

Otpustio je remen na kućnom mantilu i naslonio se na mekane jastučiće kako bi uţivao u filmu. Zvuk glazbe stvorio je nekakvoposebno akustično okruţje koje je Webbu pruţalo osjećajpripadnosti ljudima s ekrana. Smijao se, postajući siguran u

njegov veliki uspjeh.

Bio je to drugi film u kojemu je Webb predstavljao Merilee kao

svoju zvijezdu. Prvi, Merilee, Merilee, Merilee, ţivot je san, bio jenajprodavaniji što ga je Desire produkcija ikada proizvela. Webbse nije zavaravao da je njegov scenarij zasluţan za tako veliki

uspjeh. Niti je za to zasluţan stroj koji je pravio led kojim su seglumci osvjeţavali, niti njihova odjeća. Tajna je bila jedino u

Merilee. Dominirala je svojom gustom tamnom kosom,

prekrasnom napetom koţom, smeđim očima i zavodničkimdrţanjem. Kamera ju je jednostavno oboţavala, a i Merilee je

oboţavala kameru.

Webb je gledao u ogromni ekran i razmišljao kako nema sumnjeda će film postati još jedan hit, čak iako ispadne da Merilee zadnji

puta glumi za Desire Productions.

Ugasio je televizor, stavio daljinski upravljač na stol i naslonioglavu na rub kreveta. Zagledao se u sliku koja je stajala nasuprot

njega za koju je Lou-Ann dala popriličnu svotu novca. Slika je

predstavljala scene iz prošlosti cirkusa Sarasote. Bili su tu


40/180


41/180


41

Počeo je tako što je ispitivao svoju ekipu iz kluba što bi oni voljeli

vidjeti u filmu za odrasle. Ĉini se da su navijačice u kratkimsuknjicama i pripijenim majicama bile najomiljenije.Tada je

naţvrljao prost scenarij o tome kako naočit dečko sjeda u školsku

klupu i mašta o djevojci koja sjedi ispred njega. Zatim je pronašaodvoje djece koju su bili spremni učiniti za novac sve što je pisalou scenariju. Svoj prvi film za odrasle snimio je posuđenom

kamerom. Dee Dee i Dartmouth postao je pravi hit međunjegovom ekipom iz kluba. Dok su njegovi kolege iz razreda

razmišljali kamo će poslije škole, na koji će fakultet biti primljeni ihoće li nakon njega uspjeti naći posao,Webb je dizajnirao majice s

natpisima poput: Yolanda se na Yalu, Happy na Harvardu i Pia

na Princetonu. Amerika je stvarno bila zemlja snova.

Kako je Webbov ţivot napredovao, tako su i filmovi. Napravio je

seriju filmova pod nazivom Uredske djevojke. Radilo se o

iskustvima mladih djevojaka koje su imale na svojim prvim

zaposlenjima. Bilo je tu mnoštvo filmova o maštarijama stajnicama i kolegicama na poslu. Zatim je snimio seriju filmova o

odvjetnicama koje su na sud dolazile obučene samo u sakoe i

sucima koji su ispod svojim halja imali iznenađenja za njih.

Sada, nakon dva desetljeća i mnogo snimljenih filmova, Webbovo je poslovno carstvo obuhvaćalo i studio u Sarasoti, Internetstranice i distribucijski centar u Miamiju, kako bi mogao

isporučivati tisuće narudţbi koje su pristizale svaki mjesec.

Sarasotu je odabrao zbog toga što je inače prezirao zimu, a i zbogtoga što je mogao snimati na otvorenom tijekom cijele godine.

Lokacije su mu davale dodatnu inspiraciju. Njegov cirkuski serijalbio je urnebesno popularan. Bilo je stvarno nevjerojatno kako su i

sami glumci bili kreativni kada im odabereš dobru lokaciju.

Webb je bio oduševljen svojim posljednjim projektom, Baršunastenoći u Venicu. On je napisao scenarij, inspiriran baršunastom

Merileenom koţom. Planovi za snimanje na terasi Ringlingovogmuzeja tekli su po planu. Večeras su namjeravali tamo snimatidok će se istovremeno u unutrašnjosti muzeja odrţavatihumanitarna akcija. Koja šala! Brian Mueller će snimati za


42/180


42

Suncoast Network, a sva će ta društvena krema ţeljeti samo da

im se lica vide na vijestima u devet sati, kada se bude govorilo o

ljudima koji učestvuju u dobrotvornim davanjima.

Mueller je dobio svoje upute. Snimat će ih samo iz kutova iz kojihim se neće vidjeti lica. Napravit će mnogo snimki koje ćepokazivati njihovo gošćenje, jedenje kavijara i ispijanješampanjca. Svojim će ih nastupom zabavljati poznata glazbenagrupa.

Naravno, najvulgarniji dijelovi filma snimit će se kasnije. Merilee iVan snimat će te kadrove u zaštićenom studiju, zatim će se taj

materijal dodati onome sa dobrotvorne zabave pa će izgledati kaoda se sve dogodilo iste večeri. Potrošio je malo bogatstvo naMerileenu haljinu, ali nije ţalio. Uţivao je gledajući je prošli tjedandok ju je isprobavala pred njim. Njezina prekrasna ramena

isticala su se iz već ionako lijepe haljine. Njezine prekrasne smeđeoči svjetlucale su dok je zavodnički zabacivala gustu kosu. Bila je

rođena za taj posao, ali Webb je znao da joj je ţivot pruţio drugemogućnosti. Isto tako uspješno snašla bi se i u svakom drugom

poslu. Kretala se graciozno, visoko uzdignute glave. Lice joj jeodavalo tračak njeţne latinske ljepote. Došla je u ovaj posao

sigurno samo zato što nije rođena pod sretnom zvijezdom, ali izbog toga što je bila u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.

Ali sigurno nije bila glupa. Kada je saznala u koliko se primjeraka

prodao njezin prvi film, prijeteći je došla Webbu i zatraţila dio odprodaje. Samo, nema šanse da se to dogodi.

Webb je ustao s kreveta, otišao do video rekordera i izvadiokazetu. Morao se obući i otići u ured. Bilo je potrebno prijeći na

plan B i zaposliti Gloriu koja je na svu sreću bila sličnihproporcija kao Merilee pa joj je haljina pristajala.

Da, Gloria će morati zamijeniti Merilee jer je njegova ljepotica

nestala prije nekoliko dana.


43/180


43

POGLAVLJE 12.

Leroy Barry pregledavao je Sarasotine internet stranice traţeći

mjesto koje će iskoristiti kao bazu kada budu otkrili, tako se

barem nadao, pobješnjeli uragan. Imao je popis kriterija. Prvo,htio je biti pored nečeg zanimljivog. Prioritet je imao ocean, apogled na palme sa strane samo bi bio plus.

Ali Leroy je imao i posebnu, tehničku nepriliku. Kamion sa

satelitom koji će koristiti morao je biti u zaštićenom području.Kamere za snimanje su morale ostati suhe. Hotelski apartman bi

divno posluţio za nastanak reportaţe. Cassie je mogla izaći na

terasu hotela, vjetar bi puhao i padala bi jaka kiša, a za to vrijemebi kamerman Felix Rodriguez mogao snimati iz suhe i sigurne

sobe.

Leroy je u Sarasoti bio već nekoliko puta. Dok je prelazio popopisima hotela, sjetio se jednoga s terasama i natkrivenim

parkiralištem koji je gledao ravno na luku. Da, sve bi trebalodobro funkcionirati. S prozora bi mogli vidjeti brodove koji se

ljuljaju na bijesnoj vodi. Nazvao je hotel i rezervirao dvije sobe na

katu i dvije u prizemlju. Sve su gledale u luku.

Morali su krenuti na put. Te tropske oluje mogle su se pretvoriti u

uragane čak i kada meteorolozi to ne očekuju.

Giselle je povećavala brzinu, a Leroy nije htio biti nespreman. Što

su, zapravo, oni uopće trebali raditi? NewYork ih nije stavljao nateleviziju. Moţda se netko tamo dosjeti pametne ideje da im uopće

više ne treba ured u Miamiju. Mrzio je činjenicu da je morao bitiovdje sa Cassie Sheridan.

Jednom davno, biti Cassien producent bio je najtraţeniji posao uemisiji Evening Headlines. Raditi s njom značilo je da će tvojprilog sigurno biti emitiran. Ali više ne. Jako tuţno za Cassie, ali

on se morao probijati dalje. Nije si smio dopustiti da ga povezuju

s njom.

Leroy je isključio Internet i otišao u drugi ured. Dopisnica je bilaza svojim radnim stolom, namršteno gledajući vremensku


44/180


45/180


45

Htio je imati vremena za uţivanje na novom brodu koji je kupio,

nazvao ga je »Oči to imaju«. Krstarenje je bila njegova strast.

Harry nije bio baš osoba koja je voljela društvo, kako bi njegovi

pacijenti znali reći, ali nitko nije mario dok su mu god ruke bileprecizne i dok je dobro obavljao svoj posao. U svijetu u kojemu je

neţenja bio rijetkost, mnoge su ga ţene htjele uloviti.

NITKO NE ZNA

— Zapravo, sama operacija će trajati oko pola sata, gđo.Chambers, ali bolje planirajte da ćete u bolnici provesti oko tri

sata. Anesteziolog će se pobrinuti da se za vrijeme operacije

osjećate ugodno. Bit ćete budni tijekom operacije, ali nećeteosjećati nikakvu bol.

Etta je zgrabila Charlesovu ruku dok su slušali proceduru.

Dr. Lewis se nije trudio utješno je uhvatiti za ruku. -Medicinska

sestra mi je rekla daje netko otkazao operaciju za sutra, tako da

imamo jedno mjesto za ujutro. Moţemo operirati sutra, ili ćetemorati čekati do kraja rujna ili početka listopada. Ovisi oVama.

Par se pogledao. - Kada god ti ţeliš, Etta, - rekao je Charlesutješno.

— O, moj Boţe, nisam se pripremila za ovo — rekla je njegova

ţena. - Moţda je bolje da to sada napravimo, nego da se oko togabrinemo još mjesec dana.

— U redu — potvrdio je oftalmolog brzo, zapisujući bilješku u

svoj rokovnik. - Sutra ujutro. U deset sati.

Nemojte biti našminkani, nositi nakit ili ukosnice i obucite neštoudobno. Uzmite sve lijekove koje i inače koristite.

Dr. Lewis je ustao sa stolca ispraćajući pacijenta i pruţio rukupreko stola u znak pozdrava. — Vidimo se sutra.

Etta i Charles su zbunjeno izašli iz ordinacije, a za to vrijeme je

dr.Lews pozvao sestru da mu donese ručak. Kao i obično, ustao jerano ujutro za operaciju i sada je bio gladan, a imao je samo


46/180


46

petnaest minuta vremena do sljedećeg sastanka. Taman dovoljno

da pojede svoju salatu i pogleda najvaţnije vijesti.

POGLAVLJE 14.

— Hannah? Bok, dušo. Mama je.

— O, bok mama.

Kad je Cassie čula kćerkin glas, jednostavno se rastopila.

— Kako stoje stvari kod kuće, srce?

— Dobro.

— Pa reci mi, što radiš?

— Ništa.

— Ideš li na bazen? _

- Ne baš.

— A što je s rukometom?

— Sezona je gotova, mama, — odgovorila je trinaestgodišnjakinjasa zamjerkom. - Zar ti ništa ne znaš? - ostalo je neizgovoreno.

Cassie je podigla svoju već spakiranu torbu i prenijela je u hodnik

dok je u drugoj ruci drţala slušalicu. Nije htjela reći Hannah, alibilo bi samo gore da je čekala. -Kakvo je kod vas vrijeme,

Hannah? - Boţe, zvučala je tako glupo. Kao da razgovara s nekimstrancem. To nije razgovor kakav bi trebale voditi majka i kći.

—Vruće je.Vruće i zagušl jivo.

- Tako je i ovdje - Cassie zastane. - Ali na zapadnoj obali je neka

oluja koja bi mogla prerasti u uragan.

Nije bilo odgovora sa druge strane linije.

— Hannah? -Da?

- Dušo, moram ići u Sarasotu, moram biti tamo u slučaju daoluja postane uragan.


47/180


47

- Da, i? - Kćerka ju je baš tjerala da izgovori.

— Tako da moţda neću moći doći ovaj vikend.

- I mislila sam. - Odzvanjao je sarkazam u njezinim riječima.

— Oh, Hannah, molim te, nemoj biti takva. Znaš da nema ničegašto bih voljela više od susreta s tobom. - Cassie se nije sviđalo što

se u njezinom glasu čuje prigovaranje.

— Da, mama, znam.

— Ţao mi je, Hannah. Ali što mogu učiniti? Znaš kako je to,dušo. To je moj posao. - Htjela je još nadodati da je to posao koji

joj omogućuje sve to što ima, ali je ostala pribrana.

— Da, znam kako je to. Uvijek je tu tvoj posao. Cassie sedvoumila oko toga treba li odgovoriti.

Hannah je bila u pravu i obje su to znale. — Gledaj, ako neuspijem doći ovaj vikend, pokušat ću sljedeći.

— Neće moći tako, mama. Tata i ja idemo na put taj vikend.

— Da, nisam znala. A kamo idete?

— U Rehoboth.

Cassie je ubrzo sve povezala. Gillian Cox, ravnateljica Jimove

škole, imala je tamo vikendicu. Zapravo, njih su je troje posjetili jednom tamo, u sretnija vremena. — Idete u vikendicu kod gđice

Cox?

— Hm, ovaj...

— Oh, to je lijepo. — Cassie se trudila zvučati uvjerljivo.

— Zapravo ti mogu i reći, mama. Tata i gđica Cox se viđaju. —

Kao što je i sama bila povrijeđena, tako je i ona ţeljela povrijeditimajku.

Uspjela je.


48/180


48

POGLAVLJE 15.

— Mama! Mama! Bit ću na televiziji! —Vincent je utrčao u

kuhinju. - Poţuri, upali ga!

Wendy Bayler ga je pogledala maţući maslac od kikirikija na kruhprije nego je uspjela odgovoriti Vincent se već popeo na vrhove

prstiju i upalio televizor. Obrisala je ruke u papirnatu salvetu i

slijedila sina u malenu dnevnu sobu.

— Ma daj, mama! — nagovarao ju je sin. — Bit će priča o meni.— Nadao se da neće primijetiti da ju je trebao pitati za dopuštenje.

Sada je bilo prekasno.

Mark je izvirio iz spavaće sobe da čuje o čemu se radi. Prvanjezina reakcija bila je da kaţe mlađem sinu da se vrati u

klimatiziranu sobu, ali zaustavilo ju je uzbuđenje koje je vidjelana Vincentovom licu. Barem jednom u njihovim ţivotima nijehtjela prekinuti taj trenutak uzbuđenja brinući se zbog vraţjebolesti. Neka samo jedanput osjete radost uzbuđenja kao i svi

normalni ljudi. Zagrlila je sinove i posjela ih kraj sebe na kauč

dok su vijesti počinjale. — Siesta Beach je bilo mjesto današnjeg uţasnog pronalaska -najavio je voditelj. -Jedan dječak je našao ljudsku ruku u Siesta

Keyu. Reporter Tony Whitcomb pripremio je reportaţu.

— Šokirana i zabrinuta, Wendy je pogledala Vincenta koji ješiroko otvorenih očiju gledao u ekran.

Reporter je počeo pričati.— Svako jutro jedanaestogodišnjiVincent Bayler pretraţuje plaţu svojim metalnim detektorom

traţeći sitniš ili metalne sitnice u pijesku. Ali ovo jutro nije bilokao svako drugo.

Na ekranu se pojavilo Vincentovo rumeno lice. — Metalni detektor

mi je dao znak da je nešto pronašao ispod busena morske trave.Podigao sam morsku travu i tada sam je našao.

— Što si našao? — pitao je reporter.


49/180


49

— Ruku.

Sada je Wendy poţeljela da je rekla Marku da ipak ostane u sobi.

Petogodišnjak je zgrabio majčinu ruku i zakašljao se.

— Zamjenik šerifa Sarasote Danny Gregg prvi je došao na mjestodogađaja — nastavljao je reporterov duboki glas. Wendy je

prepoznala zamjenika koji je prošle godine bio kod njih kada jeMark imao napad.

— Nazvao sam svoje nadređene, a detektivi su odmah pozvani namjesto pronalaska — pričao je šerifov zamjenik. — Ruka je

prevezena u forenzičarski laboratorij u centru gdje će naši

stručnjaci nastaviti istragu. Pokušat će dobiti otiske prstiju, a mićemo provjeriti sve nestale osobe koje su prijavljene u posljednjihnekoliko mjeseci.

— Ali, — nastavljao je reporter — moţda će vam biti teško dobitiotiske prstiju.Vincent Bayler je rekao da je ruka u jako lošemstanju.

— Sva je natečena i čini se da su je ribe malo jele — opisivao je

dječak s previše entuzijazma. — Moţda čak i morski psi!

Sada se na ekranu pojavio reporter, stojeći na pijesku, leđima

okrenut oceanu. — Policija govori kako se ne čini da je morskipas napao nekoga i odgrizao mu ruku.Još su nam rekli da je

ručni zglob precizno odrezan.Ja sam Tony Whitcomb, gledali steme iz Siesta Beacha.

Vincent je pogledao majku, očekujući njezinu reakciju. — Baš jefora, ha?

— Ne Vincente, nije fora. To je uţasno. — Namrštila se gledajući

Vincenta. Brinula se za njega. Zar je bilo normalno za malo dijete

da je toliko sretan zbog nađene ljudske ruke? Ali ipak je htjela da

Vincent na to gleda kao na jednu pustolovinu, bolje nego da bude

istraumatiziran.

Misli su joj bile ometene zvukom Markova kašlja. -Hajde, ti sisada već veliki dečko, idi u svoju sobu, donijet ću ti ručak.


50/180


50

— Hoćeš li ostati sa mnom dok budem jeo?

— Hoću. A sada, odlazi u sobu.

Kada je dječak zatvorio vrata svoje sobe, Wendy se okrenula

drugom sinu. - Objasni mi samo jednu stvar, Vincente, na što jereagirao tvoj metalni detektor?

Vincent je napravio nevini izraz lica. — Kako to misliš?

— Mislim, ruka nema ništa metalno u sebi, zašto je onda metalnidetektor reagirao?

POGLAVLJE 16.

U svom skučenom uredu, Jerry je gledao podnevne vijesti,obraćajući posebnu pozornost na vremensku prognozu. Upirućina plavo-zelenu elektronsku mapu, meteorolog je rekao da se

tropska oluja pod imenom Giselle kreće u njihovom pravcu.

Lokalne vijesti pomno su pratile Giselle, uvjeravao je mještanemeteorolog.

— Naravno, ne ţelimo stvarati paniku, ali morate biti spremni.

Pronađite svoja najbliţa skloništa, vjeţbajte voţnju do njih. Iupamtite, budite razumni i nemojte paničariti. Za sada je još

nemoguće saznati koje će ceste biti zatvorene.

Jerry Dean ispustio je teški uzdah dok je hodao premapristaništu i promatrao usidrene brodove. Smjestio je u svoje pristanište više od dvije stotine brodova. Mnogi od njih pripadali

su mještanima, a bilo je i onih koji su pripadali posjetiteljima koji

su ih koristili kada bi došli na odmor. Sve je moralo biti dobroosigurano, sve čvrsto povezano da bi se moglo spasiti od takosnaţna vjetra i nemirne vode. Ali Jerry je znao da će, unatoč

dobrim pripremama, ako uragan stvarno dođe, pretrpiti golemegubitke.

Vlasnik pristaništa za brodove već je jednom prošao kroz ovakvu

situaciju. Kad je bila posljednja ovakva oluja, vlasnici brodova

nisu imali dovoljno vremena da osiguraju svoje brodove, te sumnogi potopljeni ili su pretrpjeli velika oštećenja.Jaki vjetrovi


51/180


51

tjerali su ih iz mjesta gdje su bili usidreni i bacali ih u kamene

stijene poput djeteta kad se u vodi igra igračkom. Previše njih jekrivilo Jerrya za pretrpljene gubitke. Nakon te oluje, mnogi su

vlasnici premjestili svoje brodove negdje dalje.Trebale su mu pune

tri godine da vrati posao na onu razinu na kojoj je bio prije oluje.

Samo

MERI DZEJN KLARK-Niko ne zna.pdf

Documents

Transcript of MERI DZEJN KLARK-Niko ne zna.pdf