Međunarodni računovodstveni standard 2

Zalihe

Ovim revidiranim Standardom ukida se raniji MRS 2 Zalihe (revidiran 1993.), a njegova primjena postaje obvezna za godišnja razdoblja koja počinju 1. siječnja 2005. ili kasnije, preporuča se ranija primjena.

Sadržajtočka

UVOD U1-U7

Međunarodni računovodstveni standard 2

Zalihe

CILJ 1

DJELOKRUG 2-5

DEFINICIJE 6-8

VREDNOVANJE ZALIHA 9-33

Nabavna vrijednost / cijena koštanja zaliha 10-22

Troškovi nabave 11

Troškovi konverzije (proizvodnje) 12-14

Ostali troškovi 15-18

Troškovi zaliha kod uslužnih djelatnosti 19

Trošak poljoprivrednih proizvoda koji se dobivaju kao prinos

od bioloških sredstava 20

Tehnike utvrđivanja nabavne vrijednosti / cijene koštanja 21-22

Metode nabavne vrijednosti / cijene koštanja zaliha 23-27

Neto prodajna vrijednost 28-33

PRIZNAVANJE RASHODA 34-35

OBJAVLJIVANJE 36-39

DATUM STUPANJA NA SNAGU 40

POVLAČENJE PRETHODNIH PROPISA 41- 42

1

Sadržaj međunarodnog računovodstvenog standarda 2 Zalihe (MRS 2) izložen je u točkama 1.-42. Sve točke imaju jednaku važnost, ali je očuvan format Standarda definiran od strane Komiteta za međunarodne računovodstvene standarde prilikom usvajanja MRS-a od strane Odbora za međunarodne računovodstvene standarde. MRS 2 treba čitati u kontekstu njegovog cilja i Osnove za zaključke, Predgovora standardima financijskog izvještavanja i Okvira za pripremu i prezentaciju financijskih izvještaja. U nedostatku konkretnijih uputa, temelj za izbor i primjenu računovodstvenih načela predstavlja MRS 8, Računovodstvene politike, promjene u računovodstvenim procjenama i pogreške.

UvodUVI. Međunarodni računovodstveni standard 2 Zalihe (MRS 2) ukida i zamjenjuje raniji

MRS 2 Zalihe (revidiran 1993.), a njegova primjena postaje obvezna za godišnja razdoblja koja počinju 1.siječnja 2005. ili kasnije. Njegova ranija primjena se potiče. Standard također ukida Tumačenje br. I Stalnog odbora za tumačenje (SIC 1) Dosljednost — razne metode za izračunavanje troška zaliha.

Razlozi za revidiranje MRS 2UV2. Odbor za međunarodne računovodstvene standarde pripremio je ovaj revidirani

MRS 2 kao dio svog projekta Poboljšanja međunarodnih računovodstvenih standarda. Projekt je pokrenut u svjetlu upita i kritika koji su vezano za Standarde stizali od strane regulatornih tijela za tržišta vrijednosnih papira, profesionalnih računovođa i drugih zainteresiranih osoba. Ciljevi projekta bili su smanjenje ili eliminiranje alternativa, suvišnosti i konflikata unutar Standarda, rješavanje određenih pitanja usklađenosti te druga poboljšanja.

UV3. Glavni cilj Odbora kad je u pitanju MRS 2 bio je njegovo djelomično revidiranje kako bi se smanjile alternative vrednovanja zaliha. Odbor nije ponovo razmatrao osnovni pristup računovodstvenom evidentiranju zaliha sadržan u MRS-u 2.

Osnovne izmjeneUV4. U daljem tekstu dane su najznačajnije izmjene u odnosu na prethodnu verziju MRS-a 2.

Cilj i djelokrugUV5. Točke MRS 2 koje se odnose na cilj i djelokrug izmijenjene su tako da su izbrisane

riječi: "koje se vode prema sustavu povijesnog troška", kako bi se pojasnilo da se Standard primjenjuje na sve zalihe koje nisu eksplicitno isključene iz njegovog djelokruga.

Pojašnjenje djelokrugaUV6. Standard pojašnjava da su neke vrste zaliha izvan njegovog djelokruga, dok su

2

neke druge vrste izuzete samo od onih odredaba Standarda koje se odnose na vrednovanje.

UV7. Točka 3. utvrđuje jasnu razliku između zaliha koje su potpuno izvan djelokruga Standarda (opisane u točki 2.) i onih zaliha koje su izvan djelokruga odredaba koje se odnose na vrednovanje, ali ipak u okviru djelokruga ostalih odredaba Standarda.

Izuzeci iz djelokruga

Proizvođači poljoprivrednih i šumskih proizvoda, poljoprivrednih proizvoda nakon žetve, te minerala i mineralnih proizvoda.

UV8. Standard se ne primjenjuje na vrednovanje zaliha proizvođača poljoprivrednih i šumskih proizvoda, zaliha poljoprivrednih proizvoda nakon ubiranja (žetve) istih te zaliha minerala i mineralnih proizvoda, ako se te zalihe vrednuju po neto prodajnoj vrijednosti u skladu s uspješno uvriježenom praksom u danoj djelatnosti. Prethodna verzija MRS-a izmijenjena je na način da su riječi „mineralne rude" zamijenjene riječima „minerali i mineralni proizvodi", kako bi se pojasnilo da izuzimanje iz djelokruga nije ograničeno samo na ranu fazu vađenja mineralnih ruda.

Zalihe brokera - trgovaca

UV9. Standard se ne primjenjuje na vrednovanje zaliha brokera - trgovaca ako se vrijednost tih zaliha iskazuje po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje.

Nabavna vrijednost / cijena koštanja zalihaTrošak nabave

UV10. MRS 2 ne dozvoljava da se tečajne razlike koje proizlaze izravno iz nedavne nabave zaliha fakturiranih u stranoj valuti uključuju u trošak nabave zaliha. Ova izmjena u odnosu na raniju verziju MRS 2 posljedica je ukidanja dopuštenog alternativnog postupka kapitalizacije određenih tečajnih razlika prema MRS-u 21 - Učinci promjene tečaja stranih valuta. Primjena alternativnog postupka već je bila u velikoj mjeri ograničena Tumačenjem br. 11 Stalnog odbora za tumačenja (SIC 11) Strane valute - kapitalizacija gubitaka proizašlih iz velike devalvacije valute. SIC 11 ukinut je kao posljedica revidiranja MRS-a 21 u 2003. godini.

Ostali troškovi

UV 11. Točka 18. umetnuta je kako bi se pojasnilo da se razlika između nabavne cijene, kada se zalihe kupuju na odgođeno plaćanje, i plaćenog iznosa, kod zaliha koje su kupljene s odgodom plaćanja, treba priznavati kao trošak kamate tijekom razdoblja financiranja.

Metode nabavne vrijednosti / cijene koštanja zalihaDosljednost

UV 12. Standard uključuje zahtjeve Tumačenja br. 1 Stalnog odbora za tumačenje (SIC 1)

3

Dosljednost razne metode za izračunavanje troška zaliha, prema kojima poduzeće primjenjuje istu metodu nabavne vrijednosti za sve zalihe koje imaju sličnu prirodu i primjenu u poduzeću. Tumačenje br. 1 je ukinuto.

Zabrana korištenja LIFO metode

UV 13. Standard ne dozvoljava korištenje metode posljednji ulaz - prvi izlaz (LIFO) u svrhu utvrđivanja nabavne vrijednosti / cijene koštanja zaliha.

Priznavanje kao rashod

UV 14. Standard eliminira pozivanje na načelo sučeljavanja prihoda i rashoda .

UV I5. Standard opisuje okolnosti koje mogu izazvati poništenje otpisa zaliha izvršenog u prethodnom razdoblju.

Objavljivanje

Zalihe iskazane po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje

UV16. Standard zahtijeva objavljivanje knjigovodstvenog iznosa zaliha koje su iskazane po fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje.

Otpis zaliha

UVI 7. Standard zahtijeva objavljivanje eventualnog iznosa otpisanih zaliha koji je uključen u rashod razdoblja i ukida zahtjev da se objavi iznos zaliha koje su iskazane po neto prodajnoj vrijednosti.

Međunarodni računovodstveni standard 2

Zalihe

Cilj1. Cilj ovoga standarda je propisati računovodstveni postupak za zaliha. Osnovno

pitanje u računovodstvu zaliha je iznos troška koji treba priznati i voditi kao sredstvo sve dok ne dođe do priznavanja pripadajućih prihoda. Ovaj standard daje praktične upute za utvrđivanje nabavne vrijednosti / cijene koštanja zaliha i njezinog kasnijeg priznavanja kao rashoda, uključujući sve eventualne otpise na iznos neto prodajne vrijednosti. On također daje upute u vezi s primjenom tzv. metode nabavne vrijednosti / cijene koštanja, koje se koriste za određivanje troškova zalihama.

Djelokrug2. Ovaj Standard primjenjuje se na sve zalihe, osim na:

(a) nedovršene radove koje proizlaze iz ugovora o izgradnji, uključujući izravno povezane ugovore o pružanju usluga (vidi MRS 11, Ugovori o izgradnji);

(b) financijske instrumente; i

4

(c) biološka sredstva povezanu s poljoprivrednom djelatnošću i poljoprivrednim proizvodom u trenutku ubiranja (vidi MRS 41, Poljoprivreda).

3. Ovaj Standard se ne primjenjuje na vrednovanje zaliha:

(a) proizvođača poljoprivrednih i šumskih proizvoda, poljoprivrednih proizvoda nakon ubiranja (žetve) te minerala i mineralnih proizvoda, ako se oni vrednuju po neto prodajnoj vrijednosti sukladno uvriježenoj praksi u tim djelatnostima. Kada se spomenute zalihe iskazuju po neto prodajnoj vrijednosti, promjene te vrijednosti se uključuju u dobit ili gubitak za razdoblje u kojem je promjena nastala.

(b) brokera - trgovaca robom široke potrošnje koji svoje zalihe iskazuju po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje. Kada se te zalihe vrednuju po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje, promjene u fer vrijednosti minus trošak prodaje uključuju se u dobit ili gubitak za razdoblje u kojem je promjena nastala.

4. Zalihe navedene u točki 3(a) vrednuju se po neto prodajnoj vrijednosti u određenom stupnju završenosti proizvodnje. Do toga dolazi, primjerice, kada su poljoprivredni usjevi pokupljeni ili mineralne rude izvađene, a prodaja se utvrđuje prema terminskom ugovoru ili državnoj garanciji, ili kad postoji aktivno tržište i tamo gdje je zanemariv rizik u prodaji. Na ove zalihe se ne primjenjuju samo oni zahtjevi ovoga standarda koji se odnose na vrednovanje.

5. Brokeri - trgovci su oni trgovci koji se bave kupnjom ili prodajom robe široke potrošnje za tuđi ili za vlastiti račun. Zalihe na koje se odnosi točka 3(b) u pravilu se stječu s ciljem prodaje u bliskoj budućnosti i ostvarivanja dobiti iz fluktuacije u cijeni ili brokerskih marži. Kada se te zalihe vrednuju po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje, za njih ne važe samo one odredbe ovoga standarda koje se odnose na vrednovanje.

Definicije6. U ovom se Standardu koriste izrazi sa sljedećim značenjem:

Zalihe su sredstva:

(a) koja se drže radi prodaje u redovitom poslovanju;

(b) u procesu proizvodnje namijenjene prodaji; ili

(c) u obliku osnovnog i pomoćnog materijala koji se troši u proizvodnom procesu, odnosno pri pružanju usluga.

Neto prodajna vrijednost je procijenjena prodajna cijena tijekom redovitog poslovanja umanjena za procijenjene troškove dovršenja i procijenjene troškove neophodne da se obavi prodaja.

Fer vrijednost je iznos za koji bi se neko sredstvo moglo razmijeniti, ili obveza podmiriti, između dobro obaviještenih iza razmjenu zainteresiranih strana u transakciji pred pogodbom.

7. Neto prodajna vrijednost predstavlja neto iznos koji poduzeće očekuje da će ostvariti od prodaje zaliha u redovitom tijeku poslovanja. Fer vrijednost odražava iznos za koji bi se te

5

iste zalihe mogle razmijeniti između dobro obaviještenih i za razmjenu zainteresiranih kupaca i prodavatelja na tržištu. Prva vrijednost je vezana za konkretno poduzeće; druga nije. Neto prodajna vrijednost zaliha ne mora biti jednaka fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje.

8. Zalihe obuhvaćaju nabavljenu robu koja se drži radi daljnje prodaje, primjerice, trgovačku robu koju je kupio trgovac na malo i drži je s ciljem daljnje prodaje, kao i zemljište i druge nekretnine koje se drže radi daljnje prodaje. Zalihe također obuhvaćaju proizvedene gotove proizvode i nedovršenu proizvodnju poduzeća, te uključuju osnovni i pomoćni materijal koji će se, kako se očekuje, koristiti u procesu proizvodnje. U slučaju uslužnih poduzeća, zalihe uključuju troškove usluga kao stoje opisano u točki 19., za koje poduzeće još nije priznalo prihode koji su s njima povezani (vidi MRS 18 Prihodi).

Vrednovanje zaliha9. Zalihe se vrednuju po nižoj od slijedeće dvije vrijednosti — nabavnoj vrijednosti

(cijeni koštanja) ili neto prodajnoj vrijednosti.

Nabavna vrijednost / cijena koštanja zaliha10. Nabavna vrijednost/cijena koštanja zaliha obuhvaća sve troškove nabave, troškove

konverzije (proizvodnje) i druge troškove koji su nastali u procesu dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje.

Troškovi nabave

11. Troškovi nabave zaliha obuhvaćaju fakturnu cijenu, uvozne carine i druge pristojbe (osim onih koje pravna osoba može kasnije povratiti od poreznih vlasti), troškove prijevoza, troškove rukovanja i druge troškove koji se mogu izravno pripisati konkretnoj nabavi robe, materijala i usluga. Trgovački popusti, rabati i druge slične stavke oduzimaju se kod određivanja troškova nabave.

Troškovi konverzije (proizvodnje)

12. Troškovi konverzije zaliha obuhvaćaju troškove koji su izravno povezani s jedinicama proizvodnje, kao sto je izravni rad. Oni također obuhvaćaju sustavni raspored fiksnih i varijabilnih općih troškova proizvodnje koji su nastali u pretvaranju materijala u gotove proizvode. Fiksni opći troškovi proizvodnje su oni neizravni troškovi proizvodnje koji ostaju relativno konstantni, neovisno o opsegu proizvodnje, kao što su amortizacija i održavanje tvorničkih zgrada i opreme te trošak tvorničkog menadžmenta i administracije. Varijabilni opći troškovi proizvodnje su oni neizravni troškovi proizvodnje koji izravno i l i gotovo izravno ovise o opsegu proizvodnje, kao što su neizravni materijal i neizravni rad.

13. Raspored fiksnih općih troškova proizvodnje na troškove konverzije temelji se na normalnom kapacitetu proizvodnje. Normalni kapacitet predstavlja proizvodnju, koja se očekuje, na razini prosjeka kroz veći broj razdoblja i l i sezona, uzimajući pritom u obzir gubitak kapaciteta proizvodnje. Stvarna razina proizvodnje može se koristiti ako je približna normalnom kapacitetu. Iznos općih fiksnih troškova koji se raspoređuje na svaku jedinicu proizvodnje, ne može se povećati uslijed smanjenog opsega proizvodnje ili neiskorištenog proizvodnog kapaciteta. Neraspoređeni opći

6

troškovi priznaju se kao rashod razdoblja u kojem su nastali. U razdobljima neuobičajeno visoke proizvodnje iznos fiksnih općih troškova raspoređuje se na svaku jedinicu proizvodnje tako da se smanjuju po jedinici, tj. zalihe se ne vrednuju iznad troškova. Varijabilni opći troškovi proizvodnje raspoređuju se na svaku jedinicu proizvodnje na temelju stvarne uporabe proizvodnih kapaciteta.

14. Rezultat proizvodnog procesa može biti i veći broj proizvoda koji su istovremeno proizvedeni. To je, primjerice, slučaj kad se proizvode zajednički proizvodi ili kad postoji glavni i sporedni proizvod. Kad se troškovi konverzije svakog proizvoda ne mogu odrediti odvojeno, tada se racionalno i dosljedno raspoređuju između proizvoda. Primjerice, raspored se može temeljiti na relativnoj prodajnoj vrijednosti svakog od proizvoda, bilo u fazi proizvodnog procesa kada se proizvodi mogu odvojeno identificirati ili na završetku proizvodnje. Većina nusproizvoda po svojoj je prirodi beznačajna. U tom slučaju, oni se često vrednuju po neto prodajnoj vrijednosti i ta se vrijednost oduzima od troška glavnog proizvoda. Kao rezultat navedenog, knjigovodstvena vrijednost glavnog proizvoda ne razlikuje se značajno od njegovog troška.

Ostali troškovi

15. Ostali troškovi uključuju se u cijenu koštanja zaliha samo do veličine do koje su nastali, dok su se zalihe dovodile na njihovu sadašnju lokaciju i sadašnje stanje. Primjerice, u cijenu koštanja zaliha mogu se uključiti i neproizvodni opći troškovi i l i troškovi dizajniranja proizvoda za posebne kupce.

16. Sljedeći su primjeri troškova koji su isključeni iz cijene koštanja zaliha a priznaju se kao rashodi razdoblja u kojem su nastali:

(a) neuobičajeni iznos otpadnog materijala, nepotrebnog rada i drugih proizvodnih troškova;

(b) troškovi skladištenja, osim ako su ti troškovi neophodni u proizvodnom procesu prije daljnje faze proizvodnje;

(c) opći troškovi administracije koji ne doprinose dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje; i

(a) troškovi prodaje.

17. MRS 23 Troškovi posudbe definira ograničene okolnosti u okviru kojih je dozvoljeno uključivanje troškova posudbe u nabavnu vrijednost / cijenu koštanja zaliha.

18. Poduzeće može kupiti zalihe na odgođeno plaćanje. Ako taj aranžman zapravo sadrži element financiranja, taj se element, primjerice razlika između kupovne cijene za normalne uvjete kupnje i iznosa koji se plaća u okviru aranžmana odgođenog plaćanja. tretira kao trošak kamate tijekom razdoblja financiranja.

Troškovi zaliha kod uslužnih djelatnosti

19. Uslužna poduzeća svoje zalihe vrednuju po trošku njihove proizvodnje . Ti troškovi se prvenstveno sastoje od troškova rada i drugih troškova osoblja koje je izravno angažirano na pružanju usluga, uključujući i nadzorno osoblje, i pripadajućih režijskih troškova. Troškovi rada i drugi troškovi prodajnog i općeg administrativnog osoblja se ne uključuju, već se priznaju kao rashod razdoblja u kojem nastanu. Trošak zaliha uslužnog poduzeća ne uključuje profitnu maržu ili opće troškove koji se ne

7

mogu pripisati pružanju usluga a koji su često uključeni u cijene koje naplaćuju uslužna poduzeća.

Trošak poljoprivrednih proizvoda koji se dobivaju kao prinos od bioloških sredstava

20. Sukladno MRS-u 41, Poljoprivreda, zalihe poljoprivrednih proizvoda koje je poduzeće ubralo kao prinos od svojih bioloških sredstava vrednuju se kod početnog priznavanja po fer vrijednosti umanjenoj za procijenjene troškove prodaje u vrijeme njihovog ubiranja (žetve). Ovo je trošak zaliha na taj datum za potrebe primjene ovoga Standarda.

Tehnike utvrđivanja nabavne vrijednosti / cijene koštanja

21. Tehnika utvrđivanja nabavne cijene/ cijene koštanja zaliha, kao što su standardna metoda cijene koštanja ili metoda prodaje na malo, mogu se koristiti iz praktičnih razloga samo ako su rezultati dobiveni tim metodama približni cijeni koštanja. Standardni troškovi uzimaju u obzir normalnu razinu potrošnje osnovnog i pomoćnog materijala, rada, učinkovitosti i iskorištenosti kapaciteta. Oni se redovito preispituju i ako je potrebno, mijenjaju u odnosu na postojeće uvjete.

22. Metoda prodaje na malo često se koristi u trgovini na malo za utvrđivanje zaliha velikog broja predmeta koji se brzo mijenjaju, koji imaju slične marže i za koje je nepraktično koristiti druge metode utvrđivanja troška. Trošak ovih zaliha određuje se smanjenjem prodajne vrijednosti zaliha za odgovarajući postotak bruto marže. Postotak koji se koristi uzima u obzir zalihu koja je vrijednosno smanjena ispod njezine izvorne prodajne cijene. Često se koristi prosječni postotak za svaki maloprodajni odjel.

Metode nabavne vrijednosti / cijene koštanja23. Troškovi zaliha predmeta koji nisu međusobno zamjenljivi, te proizvedenih

proizvoda ili obavljenih usluga namijenjenih posebnim projektima, utvrđuje se uz korištenje specifične identifikacije njihovih pojedinačnih troškova.

24. Specifična identifikacija troška znači da se određenim stavkama zaliha pripisuju točno određeni troškovi. Ovo je odgovarajući postupak kad se radi o stavkama koje su odvojene za konkretan projekt, bez obzira jesu li su one kupljene ili proizvedene. Međutim, specifična identifikacija troškova je neadekvatna u slučaju velikog broja stavki zaliha koje su uz to obično i međusobno zamjetljive. U tim uvjetima, moguće je koristiti metodu odabira onih predmeta koje će ostati na zalihama kako bi se unaprijed odredili učinci na dobit ili gubitak.

25. Nabavna vrijednost / cijena koštanja zaliha, osim onih koje su obrađene u točki 23 utvrđuje se primjenom metode prvi ulaz -prvi izlaz (FIFO) ili metode ponderiranog prosječnog troška. Poduzeće treba koristiti istu metodu za sve svoje zalihe koje su slične vrste ili koje se u poduzeću upotrebljavaju u slične svrhe. Za zalihe različite vrste ili namjene, može biti opravdana primjena različitih metoda nabavne vrijednosti/cijene koštanja.

26. Primjerice, zalihe koje poduzeće koristi u jednom poslovnom segmentu mogu imati različitu upotrebu od iste vrste zaliha koje koristi u drugom poslovnom segmentu. Međutim, različita zemljopisna lokacija zaliha (ili porezni propisi) sama po sebi nije dovoljna da opravda primjenu različitih metoda nabavne vrijednosti / cijene koštanja.

8

27. FIFO metoda polazi od pretpostavke da se stavke zaliha koje su najranije nabavljene, prve i prodaju, iz čega proizlazi da su stavke koje ostaju na zalihama na kraju razdoblja one koje su posljednje nabavljene ili proizvedene. Prema metodi prosječnog ponderiranog troška, cijena koštanja / nabavna vrijednost svake stavke određuje se na temelju ponderiranog prosjeka troškova sličnih stavki na početku razdoblja i troškova sličnih stavki kupljenih ili proizvedenih tijekom razdoblja. Prosjek se može izračunavati periodički ili po zaprimanju svake dodatne pošiljke, ovisno o uvjetima u kojima poduzeće posluje.

Neto prodajna vrijednost28. Cijena koštanja zaliha možda se neće moći nadoknaditi, ako su zalihe oštećene, ako

su u cijelosti ili djelomično zastarjele ili ako su njihove prodajne cijene smanjene. Cijena koštanja također se možda neće moći nadoknaditi ako se povećaju procijenjeni troškovi dovršenja i l i procijenjeni troškovi koji će se pojaviti u svezi s prodajom. Praksa djelomičnog otpisivanja zaliha ispod troška neto prodajne vrijednosti u skladu je s načelom, da se imovina ne treba voditi u iznosima većim od onih za koje se pretpostavlja da će se ostvariti od njezine prodaje ili upotrebe.

29. Zalihe se obično vrijednosno otpisuju i svode na neto prodajnu vrijednost po načelu predmet po predmet. Međutim, u nekim je situacijama moguće grupirati slične ili povezane predmete. To može biti slučaj ako su predmeti zaliha proizvodi iste proizvodne linije, ako imaju sličnu namjenu i l i konačnu upotrebu, ako se proizvode i prodaju na istom zemljopisnom području te ih se praktično ne može procjenjivati odvojeno od drugih predmeta u toj proizvodnoj liniji. Neprihvatljivo je da se otpisivanje zaliha vrši temeljem njihovog razvrstavanja, primjerice na gotove proizvode ili svih zaliha u pojedinoj djelatnosti i l i zemljopisnom segmentu. Pružatelji usluga obično kumuliraju troškove po pojedinim uslugama za koje će postojati posebne prodajne cijene. Prema tome, svaka takva usluga tretira se kao posebna stavka.

28. Pri procjeni neto prodajne vrijednosti, polazi se od najpouzdanijih dokaza, kojim se u vrijeme utvrđivanja raspolaže, s tim da se zalihe po tim cijenama mogu i realizirati. Ove procjene uzimaju u obzir fluktuacije cijena ili troškova, koji su neposredno povezani s događajima koji nastaju nakon završetka razdoblja u mjeri u kojoj takvi događaji potvrđuju uvjete koji postoje na kraju razdoblja.

29. Procjena neto prodajne vrijednosti također uzima u obzir svrhu radi koje se zalihe drže. Primjerice, neto prodajna vrijednost onog dijela zaliha koji se drži na temelju čvrstih prodajnih ugovora ili ugovora o pružanju usluga temelji se na cijeni po ugovoru. Ako se prodajni ugovori odnose na manje količine zaliha od postojećih, onda se neto prodajna vrijednost viška zaliha (u odnosu na sklopljene ugovore) temelji na općenitim prodajnim cijenama. Na temelju čvrstih ugovora o prodaji ili o kupnji zaliha u količinama većim od postojećih, mogu se formirati rezerviranja. Takva rezerviranja tretiraju se u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, potencijalne obveze i potencijalna sredstva.

30. Materijali i druga dobra koja se drže radi korištenja u proizvodnji zaliha, ne otpisuju se ispod nabavne cijene / cijene koštanja, ako se očekuje da će se gotovi proizvodi, u kojima će oni biti sadržani, prodavati po cijeni koja je jednaka cijeni koštanja ili je iznad nje. Međutim, kada cijena materijala ukazuje na to

9

da će cijena koštanja biti veća od neto prodajne vrijednosti, materijal se otpisuje do neto prodajne vrijednosti. U takvim okolnostima trošak zamjene materijala može biti najpogodnija mjera njihove neto prodajne vrijednosti.

31. U svakom narednom razdoblju vrši se novo određivanje neto prodajne vrijednosti. Kad više ne postoje okolnosti koje su ranije uvjetovale otpisivanje zaliha ispod nabavne vrijednosti / cijene koštanja, ili kad postoje jasni dokazi povećanja neto prodajne vrijednosti uslijed promijenjenih ekonomskih okolnosti, otpisani se iznos vraća u imovinu (ovakvo vraćanje ograničeno je na iznos prvobitnog otpisa) tako daje nova knjigovodstvena vrijednost jednaka nabavnoj vrijednosti / cijeni koštanja, ili promijenjenoj neto prodajnoj vrijednosti, u ovisnosti od toga stoje niže . Ovo je slučaj, primjerice, kada se stavka zaliha koja je iskazana po neto prodajnoj vrijednosti, (zbog smanjenja njezine prodajne cijene), još uvijek nalazi u skladištu u narednom razdoblju, ali se prodajna cijena povećala.

Priznavanje rashoda34. Kada se zalihe prodaju, njihov se knjigovodstveni iznos priznaje kao rashod u onom

razdoblju u kojem se priznaje i s njima povezani prihod. Iznos bilo kojeg otpisa (vrijednosti) zaliha na neto prodajnu vrijednost i svih eventualnih gubitaka zaliha knjizi se kao rashod u razdoblju kad je nastao otpis ili gubitak. Iznos bilo kojeg eventualnog poništenja otpisa zaliha, koji proizlazi iz povećanja neto prodajne vrijednosti, knjiži se kao smanjenje iznosa zaliha priznatih kao rashod u razdoblju u kojem je došlo do poništenja.

35. Neke zalihe mogu biti alocirane na račune drugih sredstava, primjerice, zalihe koje su korištene u izgradnji nekretnina, postrojenja i opreme u vlastitoj režiji. Zalihe raspoređene na drugo sredstvo na ovaj se način priznaju kao rashod tijekom korisnog vijeka trajanja tog sredstva.

Objavljivanje36. U financijskim izvještajima treba objaviti:

(a) usvojena računovodstvena politika za vrednovanje zaliha, uključujući i korištenu metodu nabavne vrijednosti/cijene koštanja zaliha;

(b) ukupni knjigovodstveni iznos zaliha uz odgovarajuće klasifikacije;

(c) knjigovodstveni iznos zaliha iskazanih po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje;

(d) iznos zaliha priznat kao rashod razdoblja;

(e) iznos svih eventualnih otpisa zaliha priznatih kao rashod razdoblja sukladno točki 34;

(f) iznos bilo kojeg poništenja otpisa zaliha koji je priznat kao smanjenje u iznosu zaliha priznatom kao rashod razdoblja sukladno točki 34;

(g) okolnosti ili događaji koji su doveli do poništenja otpisanih zaliha sukladno točki 34; i

(h) knjigovodstveni iznos zaliha založenih kao instrument osiguranja za

10

podmirenje obveza.

37. Informacije o knjigovodstvenim iznosima koji se nalaze u različitim klasifikacijama zaliha i obimu promjena tih sredstava, korisne su korisnicima financijskih izvještaja. Uobičajene klasifikacije zaliha su: trgovačka roba, pomoćni materijal koji se ne koristi za proizvodnju, materijal, proizvodnja u tijeku i gotovi proizvodi. Zalihe uslužnih poduzeća mogu se tretirati kao proizvodnja (radovi) u tijeku.

38. Cijena koštanja zaliha, koja je priznata kao rashod razdoblja, a koja se često naziva troškom prodaje, sastoji se od onih troškova koji su prethodno bili uključeni u vrednovanje zaliha koje su sada prodane i neraspoređenih općih troškova proizvodnje te neuobičajenih (previše visokih) iznosa troškova proizvodnje zaliha. Okolnosti u kojima poduzeće posluje mogu također opravdati uključivanje drugih iznosa, kao što su troškovi distribucije.

39. Neka poduzeća usvajaju oblik bilance uspjeha koji dovodi do toga da se objavljuju iznosi različiti od cijene koštanja zaliha, koja je priznata kao rashod razdoblja. Prema tom obliku, poduzeće predstavlja analizu troškova koristeći klasifikaciju koja se temelji na prirodi troškova. U tom slučaju, poduzeće objavljuje troškove priznate kao rashod za sirovine i potrošni materijal, troškove rada i ostale troškove poslovanja zajedno s neto iznosom promjene zaliha za razdoblje.

Datum stupanja na snagu40. Poduzeća su obvezna primjenjivati ovaj Standard za godišnja razdoblja koja

počinju na dan 1. siječnja 2005. ili kasnije. Preporuča se ranija primjena. Ako poduzeće počne primjenjivati Standard u nekom razdoblju prije 1. siječnja 2005. , ono tu činjenicu treba objaviti.

Povlačenje prethodnih propisa41. Ovim Standardom ukida se Standard MRS 2 Zalihe (revidiran 1993.).

42. Ovim Standardom ukida se SIC-1 Dosljednost - razne metode za izračunavanje troška zaliha.

11