Medjunarodna Ekonomija i Finansije
Transcript of Medjunarodna Ekonomija i Finansije
UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
BANJA LUKA
Predmet:
MEĐUNARODNA EKONOMIJA I
FINANSIJE
Seminarski rad:
EKONOMSKA GLOBALIZACIJA
Mentor: Student:
Prof. dr. Žarko L. Ristić Novović Irena
Student III godine
II - 1325/09
Beograd, 2010. god.
SADRŽAJ:
1. UVOD……………………………………………………………………………. 3
2. EKONOMSKA GLOBALIZACIJA.......................................................................4
2.1. Ubrzavanje međunarodnih tokova kapitala...................................................5
2.2. Ubrzavanje međunarodnih tokova roba.........................................................5
3. STAVOVI JAPANA PREMA EKONOMSKOJ GLOBALIZACIJI......................6
4. NOSIOCI GLOBALIZACIJE.................................................................................7
5. GLOBALNE KOMPANIJE....................................................................................8
5.1 „ Coca-cola globalizacija“ ..............................................................................8
6. PROCES GLOBALIZACIJE TRŽIŠTA I EFEKTI NA POSLOVANJE
PREDUZEĆA........................................................................................................,...10
7. ZAKLJUČAK........................................................................................................12
8. LITERATURA.......................................................................................................13
2
1. Uvod:
U ovom radu govori se o razvoju procesa globalizacije, samom značenju pojma kao i
uticajima globalizacije na svetsku privredu, politiku i svetsku zajednicu uopšteno.
Istaknuto je da globalizacija ima i negativne i pozitivne aspekte, ali da svakako
donosi značajne promene. Razvijeni svet nosilac je procesa globalizacije i upravo je
on najbolje iskoristio aktuelne globalne okolnosti. Razvojem informatičke i
komunikacijske tehnologije svet je postao jedinstven sastav, a veza između dva
subjekta u različitim delovima sveta neretko se ostvaruje u roku od nekoliko minuta.
Stvaranje privrednih i političkih integracija u uzročno - posledičnoj vezi je sa
procesom globalizacije.
Svedoci smo rastuće međuzavisnosti između država širom sveta i odvijanja niza
nezavisnih procesa koji se događaju i obuhvataju države, regione, čitav svet. Ovaj
splet svih odnosa kojima se povezuju brojni učesnici na državnom, regionalnom
nivou , pa i civilizacije – u raznim oblastima, vremenima, pri različitim brzinama
odvijanja, s tendencijom sveobuhvatnosti, ali i širenja i kod onih procesa koji su već
postali globalni - nazivamo globalizacijom.
Mnogi autori globalizaciju svode na procese koji se odvijaju u svetskoj privredi, a
vremenski je smeštaju u razdoblje od sredine sedamdesetih ili čak od sredine
osamdesetih godina. Međutim, globalizacija se odvija u mnoštvo oblasti, a prva
globalizacija desila se vrlo davno i odvija se vrlo dugo, što znači da globalizacija nije
nastala, odnosno nije produkt ovog vremena.
Ako je naime, tačna teza da se ljudska vrsta prvo pojavila na jednom mestu tj. u
jednom regionu i da se onda u talasima migracija raširila na još pet kontinenata, onda
prvu globalizaciju u istoriji ljudskog roda predstavljaju upravo te migracije.
Prva globalizacija je bila demografska.
Druga u istoriji, a prva među novijim bila je saobraćajna globalizacija, a do nje je
došlo kada je pronađeno prevozno sredstvo koje je moglo ostvariti dugu plovidbu -
veliki jedrenjak. Saobraćajna globalizacija omogućila je globalizaciju u celom nizu
drugih obliasti - trgovini, kulturi, tehnologiji, ali i globalizaciju mnogih zaraznih
bolesti.
3
Sledeći značajan korak predstavljala je globalizacija u komunikacijama koju je
omogućio pronalazak telegrafa, a kasnije: radija, telefona, televizije i kompjutera koji
su istovremeno značili i informatičku globalizaciju. Danas smo blizu mogućnosti da
sva znanja tj. sve informacije postanu dostupne svakom čoveku .
2. Ekonomska globalizacija
Pod delovanjem tržišnih zakona, međunarodnih ekonomskih organizacija i ustanova,
te međunarodnih multinacionalnih kompanija, sa snažnim poticajima kroz razvoj
tehnologije u oblesti informatike i komunikacija, provodi se ekonomska globalizacija
kao jedan prirodan i nužan proces rasta međunarodnih tokova roba i kapitala.
Ako ekonomsku globalizaciju shvatimo u najužem smislu tj. kao ''rastuću privrednu
međuzavisnost država širom svieta'' i tada moramo biti svesni da nije dovoljno da
privredne veze prelaze granice država ili regiona, već je potrebno da se uspostavljaju
sa velikim brojem zemalja i da imaju tendenciju da obuhvate ceo svet, tj. da postanu
globalne i da su tek tada sastavni deo procesa ekonomske globalizacije.
Značajan događaj koji je označio ne samo početak već i veliki skok u procesu
svestrane a posebno ekonomske globalizacije je pad Berlinskog zida.
Davno smo naučeni da na potrebama i njihovom rast, gledano na razlike domaće
potrošnje i proizvodnje, te investicija i štednje, a prema njihovim ekonomskim
politikama, počivaju glavni tokovi ekonomskih integracija: međunarodni tokovi
roba, međunarodnih tokovi kapitala i njihov rast.
Ekonomska globalizacija prirodan je, tj. nužan proces i proizvod je delovanja tržišnih
zakona, međunarodnih ekonomskih politika, država i međunarodnih ekonomskih
ustanova i organizacija kao i transnacionalnih i multinacionalnih kompanija. U tom
procesu posebno podsticajnu ulogu igra razvoj tehnologije u oblastima informatike i
komunikacija.
Oba glavna toka globalne ekonomske integracije: međunarodni tokovi kapitala i
međunarodni tokovi roba kreću se ciklično, ali imaju jasnu tendenciju brzog rasta,
znatno bržeg nego što je to rast ukupnog proizvoda.
4
2.1. Ubrzavanje međunarodnih tokova kapitala
Na globanlom planu, finansije sve više postaju digitalna delatnost, jer finansijska
tržišta danas postaju unutar kompjuterske mreže i više nema potrebe za fizičkim
strukturama. Poslednje dekade XX veka obeležila je visoka mobilizacija kapitala,
internacionalna mobilnost kapitala i njegova koncentracija, koja zapanjuje sa
brzinom integracija, ekspanzija i obimima. U ukupnim novijim tokovima kapitala
odvijale su se dve značajne strukture promena: jedna je značajno preusmeravanje sa
bankarskih kredita na posredna i neposredna ulaganja i ulaganja u državne
obveznice, a druga, do azijske finansijske krize, preusmeravanje ulaganja sa
superindustrijalizovanih na novoindustrijalizovane, uključujući tu i Kinu.
Danas su praktično sve zemlje sveta - i bogate i siromašne - uvoznice i izvoznice
kapitala.
2.2. Ubrzavanje međunarodnih tokova roba
Brži rast i neobično velika brzina i obim kretanja nekih oblika kapitala kao i
činjenica da je praktično ceo svet pokriven mrežom transnacionalnih i međunarodnih
finansijskih ustanova, još uvijek ne znače da su međunarodni tokovi kapitala postali
glavni instrment ekonomske globalizacije.
Nasuprot, međunarodna trgovina je bila i ostala najglobalizovaniji vid međunarodnih
ekonomskih odnosa.
Zahvaljujući, s jedne strane, vrlo dinamičnom rastu industrijske i poljoprivredne
proizvodnje u pojedinim regionima i zemljama, a s druge, liberalizacjij svetske
trgovine koja je usledila uspešnim završetcima osam rundi globalnih pregovora o
trgovini u okvirima GATT-a i WTO-a , kao i liberalizaciji trgovine unutar
integracionih celina, međunarodna je trgovina brzo i stalno.
Ključnu ulogu u procesu globalizacije tokova roba ( isto kao i globalizacije tokova i
tehnologije) igraju multinacionalne kompanije. Zahvaljujući dejstvima
''demonstrativnih efekata'' (''efekata ugledanja'') one prvo globalizuju ukuse i modele
5
potrošnje ( što je nekada dobro, a nekada loše. Loše je na primer, kada u jednoj
zemlji omladina pije isključivo veštačke napitke, dok hiljade i milioni tona voća
propadaju ), a onda proizvodnja ili samo potrošnju, dobara i usluga i njihove tokove.
Ekonomska ujedinjenja odnosno stvaranje velikih ekonomskih blokova shvaćena kao
proces otvaranja i sve intenzivnije međusobne ekonomske saradnje gotovo svih
zemalja sveta predstavljaju samo jednu etapu na velikom putu globalizacije svetske
privrede.
Među mega integracijama, svakako, najkrupniju predstavlja Azijsko - pacifička
ekonomska kooperacija (APEC). APEC je postao petokontinentalna integraciona
celina, jer okuplja zemlje Severne i Južne Amerike, Azije, Evrope i Australije. A
slede je NAFTA i Evropska unija.
Zemlje zapadne Evrope su, gradeći snažne komercijalne veze i potičući
međunarodne tokove roba između zemalja WE, imale uspešno kretanje prema
ekonomskoj i monetarnoj uniji. Međunarodna kretanja roba prate kretanja novca i
kapitala. Sistem međunarodnih plaćanja u svom razvoju je doveo do postizanja skupa
međunarodnih sporazuma o sistemu međunarodnih plaćanja i institucija, koji
omogućavaju i olakšavaju plaćanja. Stvoren je međunarodni monetarni sistem.
Tehnološki razvoj, s jedne strane, te liberalizacija tekućih i kapitalnih računa, s druge
strane dovela je do jednog strašnog rasta tokova kapitala, tako da je finansijska
integracija, zapravo, ''nezavisna'' od drugih aspekata ekonomske integracije, odnosno
finansijski tokovi su višestruko nadmašili ekonomske tokove roba.
Finansijska globalizacija menja odnos balansa snage vlade - tržišta u korist tržišta i
tradicionalne solucije, manje snaže, resortira i osnažuje internacionalnim tretiranjem.
3. Stavovi Japana prema ekonomskoj globalizaciji
Prirodno bi bilo da se Japan kao jedna od privredno najrazvijenijih zemalja i druga
po ekonomskoj snazi među njima, javlja kao jedan od šampiona ekonomske
globalizacija.
Međutim, to nije tako. Za današnje stanje duhova u Japanu moglo bi se reći da je ovo
možda po prvi put do kraja okupacije da japanski poslovni i politički vrhovi nisu u
6
stanju da kontrolišu ili da iskoriste brze promene koje se poslednih godina odvijaju u
svetskoj privredi.
Jedni globalizaciju shvataju kao spoljni pritisak na Japan, a ne kao interakciju
između Japana i sveta. Neki japanski autori tvrde da globalni standardi jesu
''američki standard''.
Japanski antiglobalisti, suočeni sa činjenicom da stranci mnogo više nego ranije
kupuju japanske kompanije (jer je cena deonica mnogo niža nego ranije), stalno
upućuju nacionalistične alarme japanskoj javnosti govoreći da pohlepni stranci
gutaju japanske firme, posebno japanske finansijske ustanove.
Dok drugi, pristalice globalizacije, za decenijsku stagnaciju japanske privrede ne
optužuju globalizaciju, već tvrde da su japansko društvo i privreda prožeti
neefikasnošću, protekcionizmom...
4. Nosioci globalizacije
Kako smo ranije naveli, ključnu ulogu u globalizaciji imaju multinacionalne
kompanije.
Multinacionalne kompanije se opisuju kao kompanije koje posluju širom sveta.
Ovakve kompanije imaju sedište u jednoj zemlji, a posluju u mnogo zemalja
(General Motors, IBM, General Electric, Toyota).
Multinacionalne kompanije mogu koristiti prednosti poslovnih prilika u mnogo
različitih zemalja. Mogu širom sveta prikupljati novac za svoje operacije. Koristi im
što su u mogućnosti da proizvodne kapacitete uspostave u zemljama u kojima njihovi
proizvodi mogu biti proizvedeni najučinkovitije i najefikasnije. Kompanije s
operacijama rasprostranjenim širom sveta ponekad imaju pristup prirodnim
resursima i materijalima koji možda nisu uvek dostupni domaćim kompanijama.
MNC mogu zaposliti menadžere i ostalo osoblje iz celog sveta.
Prednosti multinacionalnog delovanja moraju biti odmerene u odnosu na izazove i
rizike povezane s delovanjem u stranim okruženjima. Jedan od problema predstavlja
porast nacionalizma u mnogim zemljama. MNC moraju održati dobre odnose sa
zemljom domaćinom, što može biti teško, jer dolazi do čestih promena vlada, a
korporacije se moraju nositi s tim promenama i neprestano im se prilagođavati.
7
Iako mnoge kompanije teže postati globalne, samo ih je nekoliko u tome i uspelo. To
zahteva razvijanje proizvoda imajući na umu ceo svet. Pri donošenju strateških
odluka treba voditi računa o celokupnom svetu, dok taktike moraju biti prilagođene
nacionalnom i lokalnom okruženju. Sa kompanijama iz zemalja u koje je globalnim
kompanijama onemogućen pristup, potrebno je osnovati strateške alijanse.
5. Globalne kompanije
Globalne korporacije su izrazito velika preduzeća koje svoje delatnosti obavljaju u
novim industrijama (Microsoft, Apple, IBM, Sony, Compaq...) ili u starim
industrijama koje su svoju tehnološku potku bazirale na informacijskoj tehnologiji
(GM, Ford, ABB, Reebok, Coca-cola,Nike...), gledajući na ceo svet kao na jedno
tržište. Za globalne korporacije ''nacionalne granice su irelevantne u naporu da se
nađe najbolji izvor materijala, proizvode proizvodi po najnižim cenama''.
Globalne korporacije vide ceo svet kao jedno tržište. Lociraju svoje operacije i
resurse različitim delovima sveta. Globalne korporacije nude globalne proizvode
prilagođene lokalnim potrebama, a teže ostvarenju vodećeg mesta u prodaji
određenih proizvoda na svetskom nivou. Razlog zbog kojeg korporacije odlučuju
postati globalnim korporacijama, je težnja da se u uslovima jake konkurencije
osigura vodeća pozicija u prodaji određenog proizvoda na svetskom tržištu.
5.1 „ Coca-cola globalizacija“
Svaka priča o sve prisutnijoj globalizaciji bila bi nepotpuna bez pomena njenonog
najjačeg „oružja“ – ekonomije. Svaka priča o globalnoj ekonomiji i njenim
instrumentima bila bi prazna bez pomena najsnažnijeg svetskog brend-a „Coca -
Cole“. Coca-cola je je rođena krajem XIX veka, 1895. ili 1896. godine, iste sezone
kada i film i strip, a zahvaljujući izvesnom Džonu Pambertonu, apotekaru iz Atlante,
država Džordžija. Ono što je Pamberton izmislio bio je sirup protiv kašlja kome je
dodavana obična voda. Ali jednog dana, najverovatnije početkom 1897. godine, neki
8
Vilis Venderbeli, vlasnik prodavnice soda - vode, je greškom pomešao sodu sa
kokinim koncentratom i izazvao oduševljenje kupaca.
Ime napitku je dao Frenk M. Robinson, Pambertonov knjigovođa i kasnije partner.
Tokom prve godine prodato je jedva 25 galona pića. Pamberton ubrzo umire, i sa
prvom krizom patent i firma bivaju prodati Ejsi Dži Kendleru, koji stabilizuje
prodaju u zemlji i lansira koku u inostranstvo. Već 1897. godine susrećemo se sa
njenim karakterisičnim znakom, ali ne i sa njenom karakterističnom bočicom.
Hiljadu devetstote počinje proces dizajniranja originalne ambalaže, koji je dovršen
1916. godine, kada je po tome danas znameniti Aleksandar Samjuelson, oblikovao
sadašnji izgled bočice Coca-cola-e.
Posle Ejsinove smrti, ne vejrujući u trajnost investicije, njegovi naslednici se, brže
bolje, oslobađaju preduzeća i ono (1923) prelazi u ruke tada trideset trogodišnjeg
Roberta V. Vudrafa. Prava istorija tek tada počinje. Vudraf lansira tezu o «tajnoj
formuli», te je sve do danas pravilo firme da recept znaju samo dve osobe koje nikad
ne putuju zajedno avionom.
Cena od pet centi po bočici dugo je bila jedan od važnih elemenata Coca- cola
mitologije. Najveći Vudrafov poduhvat vezan za tu cenu je i poslednji Svetski rat,
kada je veštim poslovnim manevrom Coca-cola preplavila svet. Vudraf se, naime,
obavezao da će svakom američkom vojniku, bez obzira na kom se frontu u svetu
nalazio, osigurati Coca-colu po tradicionalnih pet centi, nezavisno od toga koliko je
to kompaniju zaista staalo. U toku rata podignute su u inostranstvu 64 punionice, od
kojih većina u neposrednoj blizini velikih bojišta. Kada su topovi utihnuli, postalo je
jasno kako je Coca- cola jedan od najvećih ratnih dobitnika. Danas se preko 705
milijuna puta dnevno konzumira neki od Coca-Colinih proizvoda u više od 195
zemalja, u svim klimatskim zonama. Coca-Cola ima oko 5.8 milijardi potrošača, koji
govore na 80 različitih jezika. Oko 94% svjetske populacije danas poznaje ime
„ Coca –cola“ a dnevna poptrošnja je oko 8 000 000 000 litara. „ Coca- cola“ danas
ima svoje punionice u više od 200 zemalja sveta, dakle, ako se nekada zateknete na
Tibetu i monarh pije slavnu „ Coca-colu“ ,nemojte biti začuđeni jer sve je to deo
globalizacije.
(Deo preuzet sa www.coca-cola.rs)
9
6. Proces globalizacije tržišta i efekti na poslovanje preduzeća
U suštini, sve što se dešava vani predstavlja globalizaciju tržišta i ekonomije.
Globalizacija svetske ekonomije stvara više prilika, ali i više pretnji kako za
postojeće tako i za potencijalne učesnike u grani.
Globalizacija u suštini predstavlja proces koji donosi više prilika i pretnji u
globalnom okruženju na nivou planete i obuhvata sve promene u odnosima između
država, privredni subekata. Obuhvata sve odnose vezane za promene čak i promene
za društva, odeređena ponašanja
Državne velike kompanije, razne nevladine organizacije provode proces globalizacije
i integracije, nameću odrećene standarde, kodekse kroz razne prakse, politike,
zahteve...
Posebno značajne promene desile su se 60-tih godina prošloga veka kao što su:
- tehnološke promene: brža i bolja komunikacija, brži i bolji transport, sve više
informacionih mreža koje globalno povezuju ljude
- međunarodne ekonomske integracije: manje tarife (GATT), valute povezane
flukruirajućim kursevima, globalni tokovi kapitala
- sazrevanje tržišta u razvijenim zemljama: sporiji domaći rast, agresivniji
izvoznici, manje intervencije države
- pad komunističkog i socijalističkog režima: sve više zemalja povezanih sa
kapitalističkim sistemom, više privatizacije
Globalizacija tržišta i konkurencije na takav način dovodi do stvaranja više prilika
što ima za posledicu povećanu brzinu i veću konkurenciju, a s drge strane stvaraju se
i veće pretnje u smislu većeg tržišta i stvaranja manje međudržavnih barijera.
Da bi se izbegle pretnje i/ ili iskoristile prilike, preduzeća moraju da izaberu
transformaciju kojom će postati jači konkurenti.
10
Tipične metode transformacije su:
- reinžinjering
- restruktuiranje programi kvaliteta
- integracija i akvizicije
- promene kulture i opstale strateške promene.
Menadžment svakog preduzeća mora biti svijestan ovih promena. Čak i kompanije
koje prodaju proizvode na manjim geografskim regionima osetiće posledice
globalizacije.
11
7. Zaključak:
Proces globalizacije se ne odnosi samo na ekonomsku globalizaciju, on menja naše
životne okolnosti. To je način na koji danas živimo. Opirati se ekonomskoj
globalizaciji bila bi jednako promašena taktika i za bogate i za siromašne nacije.
Pesimistični pogled na globalizaciju smatra da ona uništava lokalne kulture, širi
svetske nejednakosti i uveliko pogoršava živote siromašnih. Neki tvrde da
globalizacija stvara svetske pobednike i gubitnike od kojih nekolicina prosperira, a
većina biva osuđena na bedan i očajnički život.
Globalizacija je kompleksni set procesa, a ne jedan jedini proces, a oni se odvijaju
kontradiktornim načinima. Većina ljudi misli o globalizaciji jednostavno kao o
odvlačenju moći ili uticaja iz lokalnih zajednica i nacija prema globalnom tržištu.
Ovo stvarno i jeste jedna od njenih posledica. Nacije gube deo svoje ekonomske
moći koji su nekada posedovale.
Nezavisno od svih negativnih aspektata globalizacije, njenu pojavu treba prihvatiti
kao izazov za mogućnosti koje ona nudi u ekonomskom razvoju, rastu i blagostanju.
Budućnost kako i svetskih tako i naših preduzeća zavisi od građenja konkurentnosti
sa sposobnošću ostvarivanja konkurentskih prednosti na našem tržištu, kao delu
globalnog tržišta, i na ukupnom globalnom tržištu. Vođene sposobnim i inovativnim
menadžmentom, naša preduzeća će moći ostvarivati rast na takvom tržištu. Neka od
njih će se i povezivati sa međunarodnim kompanijama, i na taj način se uspešnije
uključivati u globalno tržište.
12
LITERATURA:
1. Prof. dr Danilo Ž.Marković,Prof.dr Bogdan B.Ilić, Prof.dr Žarko L. Ristić:
GLOBALNA EKONOMIJA
2. Đorđević Miodrag: SOCIOLOGIJA, Beograd, Naučna knjiga; 2006.
3. Ilić Bogdan: INFORMATIČKO DRUŠTVO I NOVA EKONOMIJA, Beograd: SD
Publik, 2003.
Internet:
http://en.wikipedia.org/wiki/Manuel_Castells
http://en.wikipedia.org/wiki/Globalization
http://europa.economic.eu/index_en.htm
13