Maturski Rad Iz Geografije, Struktura StanovniÅ¡Tva

BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SARAJEVO

SŠC: “NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ” ILIJAŠ

MATURSKI RAD IZ GEOGRAFIJETema: Struktura stanovništva

Predmetni profesor: Učenik:prof. Edin Genjac Mersiha Sirotanović IV-b

SADRŽAJ

Uvod……………………………………………………………………………….….3

Biološka struktura……………………………………………………………………4

Struktura po spolu……………………………………………………………….4

Dobna struktura……………………………………………………………….…5

Ekonomska strukutra stanovništva………………………………………………..6

Sektori ekonomske strukture stanovništva………………………………............9

Ostale značajnije strukture stanovništva………………………………………..10

Etničke i kulturno-religijske strukture i područja...............................................10

Rasna struktura stanovništva.............................................................10

Nacionalni i jezički sastav..................................................................11

Religijski sastav...............................................................................13

Zaključak……………………………………………………………………………16

Literatura…………………………………………………………………………....17

2Maturski rad iz geografije

Uvod

U demografiji se izučavaju biološke, socio – ekonomske i intelektualne karakteristike stanovništva. Demografija, pak, izučava strukture stanovništva sa prvenstveno sljedećim ciljevima: deskripcija, utvrđivanje tendencija u promjenama, uzroci promjena i faktori koji utiču na promjene, proučavanje zakonomjernosti i stvaranje mogućnosti za prognoziranje promjena i budućih struktura, proučavanje veza i međuzavisnosti struktura i kretanja stanovništva itd.

Od bioloških struktura stanovništva, u demografiji su na nivou ukupnog stanovništva postignuti veoma krupni rezultati u analizi starosnog i polnog sastava. Kod pomenute dvije strukture naučna saznanja su na takvom stepenu da se sa uspjehom mogu tumačiti dosadašnje promjene, faktori koji na njih utiču i u znatnoj mjeri predviđati buduće promene. Pošto se analize starosne i polne strukture zasnivaju obično na rezultatima potpunih statističkih zahvata, to je i stepen pouzdanosti dobijenih rezultata na visokom nivou.

Intelektualne strukture stanovništva su relativno slabo izučavano područje u demografiji. Od struktura analiziranih na nivou stanovništva treba pomenuti, pre svega, pismenost i školsku spremu ukupnog stanovništva, kvalifikacionu strukturu radne snage, dok su ostale strukture ispitivane uglavnom samo parcijalno (npr. kvocijent inteligencije stanovništva i njegovih dijelova) u drugim naukama, što je najčešće nedovoljno za demografiju.

U literaturi se zastupa mišljenje o postojanju teorijske kompleksne strukture stanovništva. Metodološki instrumentarij ne omogućuje ispitivanje kompleksne strukture. Zbog toga se u praksi pristupa izučavanju parcijalnih struktura. Pri tome istraživači nastoje da u jednom pregledu obuhvate više različitih karakteristika (obilježja) stanovništva (aktivno stanovništvo prema zanimanju, polu, starosti itd.)

U eksplikaciji promena, faktora koji na njih utiču, njihove uzajamne povezanosti i međuzavisnosti sa kretanjem stanovništva itd., demografija se koristi i saznanjima iz drugih nauka, a ona drugim naukama pruža svoj doprinos s obzirom na specifični metod koji upotrebljava pri istraživanju, kao i s obzirom na svoja vlastita saznanja o promjenama u ukupnom stanovništvu.


Biološka struktura

Struktura po spolu

Struktura po spolu pokazuje brojčani odnos muškog i ženskog stanovništva. Njome je u znatnoj mjeri određena karakteristika fiziološkog okvira demografske mase. Sredina u kojoj prevladavaju muški ima drukčiji fiziološki okvir nego sredina u kojoj preovladavaju ženske. Ako je razlika velika u jednom ili u drugom smislu, može doći do bitnih kvalitativnih promjena u reprodukciji i u dobnoj strukturi stanovništva.

Neujednačenost spolne strukture nepovoljno utječe na sklapanje brakova (nupcijalitet), a time na fertilitet i natalitet i u krajnjoj liniji na prirodni prirast. Neravnoteža spolne strukture može biti posljedica nenormalnih društvenih zbivanja, rata, iseljavanja muške radne snage iz pasivnih krajeva a useljavanja u gospodarski aktivne krajeve.

Rijetko se događa da je nepovoljna spolna struktura posljedica prirodnog procesa tj. nejednakog rađanja muške i ženske djece. Opća je pojava da se rađa nešto više muške nego ženske djece. Razlika je u prosjeku od 5-6%.

Sastav po spolu iskazuje se koeficijentom maskuliniteta (km), koji označava broj muških na sto ili hiljadu ženskih stanovnika, ili koeficijentom femininiteta (k f), koji označava broj ženskih na sto ili hiljadu muških stanovnika.

Formule za izračunavanje glase: km=Pm:Pf * 1000, odnosno kf=Pt:Pm * 1000, gdje je Pm ukupno muško, a Pf ukupno žensko stanovništvo.


sl.1. Biološka (spolna) struktura stanovništva u BIH 2005. god.

Dobna struktura stanovništva

Dobna tj. starosna struktura stanovništva je jedna od najvažnijih demografskih struktura. Njena analiza je osnov za sva druga demografska izučavanja. U starosnoj strukturi stanovništva dolazi do izražaja demografski razvitak date populacije u toku dužeg razdoblja. Starosne kohorte koje proističu iz razdoblja niskog nataliteta (kod nas za vrijeme prvog i drugog svejtskog rata) su brojno krnje, što se ispoljava u starosnoj strukturi. Dalje, u starosnoj strukturi zapažaju se uticaji ratnih gubitaka – osobito kod onih starosnih kohorti koje su najviše učestvovale u ratnim zbivanjima.

Značaj obilježja ''starost'' dolazi naročito do izražaja u analizi smrtnosti i fertiliteta stanovništva, u ispitivanju migracija, ali i prilikom proučavanja svih demografskih struktura. Izučavanje radne snage, profesionalne i ekonomske strukture stanovništva, njegovog obrazovnog nivoa itd. ne može se vršiti bez istovremenog sagledavanja sastava stanovništva prema starosti. No, značaj obilježja ''starost'' ne ograničava se samo na demografiju kao nauku o stanovništvu, odnosno na demografska izučavanja, već dolazi do izražaja i na mnogim drugim područjima istraživanja o čoveku, kao što su: profesionalni traumatizam; nastupanje invaliditeta zbog bolesti; trajanje liječenja kod bolesnika različitih starosti; produktivnost rada; trajanje radne sposobnosti; kriminalistička istraživanja, itd.

Starosna struktura stanovništva zavisi od nataliteta, smrtnosti i migracionih kretanja. Povezanost između pomenutih demografskih pojava i starosne strukture je neposredna, ali i uzajamna, jer starosna struktura ima povratno dejstvo na natalitet, smrtnost i migracije. Ako opada stopa nataliteta stanovništva, znači da će u opadanju biti i udjeli koji otpadaju na mlado stanovništvo, a u daljoj perspektivi stope nataliteta biće na nižem nivou zbog toga što će u reproduktivno doba ulaziti starosne kohorte koje proističu iz perioda niskog nataliteta. Uticaj fertiliteta odnosno nataliteta stanovništva na starosnu strukturu je od daleko


sl.2. Dobna struktura stanovnštva u BIH prema popisima, dijagram

većeg značaja nego uticaj smrtnosti. Kada je fertilitet stanovništva konstantno na visokom nivou, starosna struktura se znatnije ne menja. Uticaj mortaliteta na starosnu strukturu je mnogo manji. A osim toga, njegovo kretanje može da utiče i na podmlađivanje i na starenje stanovništva. Jer, opadanje smrtnosti u prvoj fazi je obično najznačajnije kod djece i omladine, što utiče na porast udjela mladih. Tek u narednoj fazi dalja redukcija mortaliteta odnosi se i na druge starosti, što djeluje na porast apsolutnog broja sredovječnog i starog stanovništva. Međutim, udjeli sredovječnog i starog stanovništva nalaze se u porastu tek onda, kada dolazi do opadanja stopa nataliteta, što govori u prilog njenog većeg značaja za formiranje starosne strukture.

Ekonomska struktura stanovništva

Podjela ukupnog stanovništva prema aktivnosti vrši se po sledećoj trihotomnoj klasifikaciji: aktivna lica, lica sa ličnim prihodima i izdržavana lica. Definicije pomenutih kategorija date su u odjeljku o obilježjima stanovništva.

Volumen radne snage (termini aktivna lica, aktivno stanovništvo, upotrebljavaju se u istom smislu) zavisi od demografskih, socijalnih i ekonomskih faktora. Sem navedenog, u mnogim sredinama privredno aktiviranje nekih grupa stanovnišva (posebno žena) zavisi i od socioloških činilaca. U analizi strukture stanovništva prema aktivnosti potrebno je imati u vidu pomenute faktore, pa će na ovom mestu biti data interpretacija nekih od tih faktora.

Produženo školovanje omladine utiče na smanjenje stope aktivnosti onih starosnih grupa koje su obuhvaćene tim školovanjem. Prema tome, kod populacija sa većim brojem učenika u srednjim školama (obično u starosti od 15 do 19 godina) stope aktivnosti biće u odgovarajućoj starosnoj grupi niže, itd. No, ukoliko je u stručnim i opšteobrazovnim srednjim školama u znatnijoj mjeri obuhvaćena i ženska omladina, to će kasnije uticati na porast stopa aktivnosti kod žena.

Ekonomska struktura stanovništva (sastav stanovništva prema djelatnosti, npr. podela na poljoprivredno i nepoljoprivredno stanovništvo) također utiče na stopu aktivnosti. Naime, na nekim pretežno poljoprivrednim područjima stope


aktivnosti su visoke, pošto tu niži udio omladine nego na ostalim područjima nastavlja školovanje, a sem toga znatan dio lica (naročito muškaraca) se u starijim starosnim grupama smatra privredno aktivnim, mada njihovo učestvovanje u poljoprivrednoj proizvodnji nije značajno. Za nivo stope aktivnosti (procent aktivnih u odnosu na ukupno stanovništvo) značajno je kako se shvata privredna aktivnost žena u poljoprivrednim domaćinstvima.

Aktivnost ženskog stanovništva zavisi od mnogih faktora, koji su ili sociološke ili ekonomske prirode. Veličina porodice, stav prema ženskom radu (pod uticajem religije ili običaja) i razvijenost privrede, a sem toga već pomenuta ekonomska struktura ukupnog stanovništva, su osnovni činioci koji opredeljuju visinu opšte stope aktivnosti ženskog stanovništva.

Varijacije u aktivnosti muškog stanovništva u nerazvijenim i razvijenim zemljama su relativno male. Razlike mogu biti značajnije samo kod mlađih starosnih grupa, kod kojih su stope aktivnosti na nerazvijenim područjima na višem nivou, a slična je situacija o kod starijih grupa stanovništva, pošto najveći broj lica iz tih grupa zbog nepostojanja socijalnog osiguranja nastavlja svoju aktivnost, makar i u veoma ograničenom obimu. Ispitivanja su pokazala da između procenta radno sposobnog i procenta aktivnog stanovništva (oba procenta računata prema ukupnom stanovništvu) postoji visok stepen korelacione zavisnosti, bez obzira da li je riječ o razvijenim ili nerazvijenim područjima.

Dosadašnja izlaganja su pokazala da visoka opšta stopa aktivnosti stanovništva ne mora da znači i visoki stepen privredne razvijenosti. Pokazatelji stanovništva daju mogućnosti za analizu privredne razvijenosti tek ako se sagleda struktura aktivnog stanovništva prema ekonomskim karakteristikama (delatnost, zanimanje i sl.).

Izučavanje kretanja i sastava radno sposobnog i aktivnog stanovnoštva i izrada odgovarajućih perspektiva pradstavaljaju veoma značajan zadatak. Prva pomenuta kategorija (to jest, radno sposobno stanovništvo) je izvedena iz starosne strukture i daje nam obaveštenje o potencijalno mogućnom učestvovanju stanovništva u radnoj snazi. Druga pomenuta kategorija (aktivno stanovništvo ili radna snaga) pretežno se formira iz radnog kontingenta. Kao što je istaknuto, obim radne snage je u znatnoj meri determinisan demografskim okvirima (starosna struktura, visina fertiliteta i veličina porodice), ali se nalazi pod znatnim uticajem pomenutih socijalnih, ekonomskih i drugih činilaca. Potpuna ili samo djelimična angažovanost radne snage i njena produktivnost su, međutim,


zavisni od stepena ekonomske razvijenosti, strukture privrede, njene organizacije i mnogih drugih faktora koji mogu biti veoma različiti u pojedinim zemljama.

Opšta stopa aktivnosti predstavlja procent aktivnih u odnosu na ukupno stanovništvo:

pa=

PaP

×100

Pa = ukupno aktivno stanovništvo.

P = ukupno stanovništvo.

Opšta stopa aktivnosti se vrlo često izračunava za muški i ženski pol posebno:

pm,a=Pm,aPm

×100

p f ,a=Pf , aP f

×100

Pm,a odnosno Pf,a je muško, odnosno žensko aktivno stanovništvo,

Pm odnosno Pf je ukupno muško, odnosno žensko stanovništvo.

Zavisno od ciljeva analize, stope aktivnosti se izračunavaju posebno za gradsko i za seosko stanovništvo, za poljoprivredno i nepoljoprivredno stanovništvo, kao i za neke druge grupe stanovništva koje se diferenciraju po izvesnim karakteristikama (stope aktivnosti kod različitih narodnosti, kod autohtonog i doseljenog stanovništva, itd.).

Iskorišćenost radnog kontingenta ispituje se procentom aktivnog stanovništva (Pa) u ukupnom broju lica u radnom kontingentu (Prk):

pr , k=PaP r , k

×100

Prk je muško stanovništvo u starosti od 15 do 64, i žensko stanovništvo u starosti od 15 do 59 godina. Poslednjih godina, radni kontingent za oba pola definisan je u granicama 15-64.

Pomenuti procenti se vrlo često izračunavaju posebno za muškarce i posebno za žene, ali i za druge kategorije stanovništva o kojima je bilo govora kod opšte stope aktivnosti.


Specifične stope aktivnosti izračunavaju se na osnovu podataka o broju aktivnih lica i broju svih lica po starosnim grupama. Ove stope računaju se obično za svaki pol posebno.

5 vm,a , x=5 Vm,a , x

5 Vm, x×100

(muškarci) 5 v f , a, x=

5 V f , a, x

5 V f , x×100

(žene)

gde pojedine oznake znače:

5vma,x odnosno 5vfa,x je broj aktivnih muškaraca, odnosno broj aktivnih žena na 100 svih muških odnosno ženskih lica u starosnoj grupi od x do ispod (x + 5) godina; drugim rečima, procent aktivnih muških, odnosno aktivnih žena u ukupnom broju lica odgovarajućeg pola i starosti.

5Vma,x odnosno 5Vfa,x je broj aktivnih muških, odnosno broj aktivnih žena starih od x do ispod (x + 5) godina.

5Vm,x odnosno5Vf,x je broj muškaraca odnosno žena starih od x do ispod (x + 5) godina.

Interval u kojem se kreće opšta stopa aktivnosti u svetu je veoma širok (od 25% do 60%). Njena visina je pod uticajem demografskih, socijalnih i ekonomskih faktora. U Srbiji (bez podataka za KiM) je iznosila 45.3% (52.8% kod muškaraca i 38.3% kod žena) prema podacima za 2002. godinu.

Od ostalih ekonomskih struktura stanovništva posebna pažnja se posvećuje i sljedećim: privredna djelatnost, zanimanje, položaj u zanimanju, sektor svojine, kvalifikacija (stepen stručnog obrazovanja), način sticanja kvalifikacije, socio – profesionalna pripadnost itd.

Sektori ekonomske strukture stanovništva

Ekonomska struktura stanovništva, dakle odraz je široke ljestvice gospodarskih djelatnosti. Ujednostavljena, obično se svrstava u tri osnovna sektora: primarni, sekundarni i tercijarni sektor gospodarskih djelatnosti. U najnovije se doba ponegdje izdvaja i kvartarni sektor, pa je tako opća struktura preglednija.


Primarni sektor obuhvaća stanovništvo koje radi u poljoprivredi, stočarstvu, ribarstvu i šumarstvu. U razvitku čovječanstva to su bile prvobitne, egzistencijalne grane gospodarske djelatnosti. Dominantne su još u nerazvijenim zemljama.

Sekundarni sektor obuhvaća stanovništvo zaposleno u rudarstvu, industriji, građevinarstvu i proizvodnom zanatstvu. U ekonomskom razvitku društva te su se djelatnosti postepeno razvijale i prevladale su u industrijski razvijenim zemljama.

Tercijarni sektor obuhvaća stanovništvo koje radi u neproizvodnim gospodarskim granama. To su uslužno zanatstvo, promet, ugostiteljstvo, trgovina, bankarstvo i slično. To je sektor uslužnih djelatnosti koje su se razvile u kasnijem stadiju ekonomskog razvitka društva. Zbog toga tercijarni sektor obuhvaća velik dio stanovništva samo u najrazvijenijim zemljama, ali će u budćnosti prevladati u cijelom svijetu.

Kvartarni sektor obuhvaća upravu, obranu, prosvjetu, zdravstvu, nauku i slično.

Presjekom niza stanja spomenutih sektora može se pratiti ekonomski razvitak svake zemlje, i njezine društvene podjele rada, ocijeniti smisao i brzinu njezine gospodarske i društvene preobrazbe.

Ostale značajnije strukture stanovništva

Etničke i kulturno-religijske strukture i područja.

Pored izloženih oblika stukture stanovništva, koji su najvažniji u socijalno-geografskim proučavanjima, korisno je dati kraći pregled ostalih relativno značajnih oblika koji u promatranju stanovništva dolaze do izražaja. To su rasna, nacionalna i jezična, i religijska struktura.

U rasnom pregledu stanovništva općenito se izdvajaju tri velike skupine: 1.Mongolidna, 2. evropidna, i 3.australidna. Te skupine dijele se dalje na manje skupine koje u različitim geografskim područjima pokazuju stanovite fizičke modifikacije. Tako se u mongolidnoj skupini razlikuju azijski i američki tip, u evropidnoj evropski i indijski tip, i u australidnoj afrički i australo-melanezijski tip. I unutar tih skupina izdvajaju se dalje neke podskupine. Posebno su značajni


mješanci dviju ili više rasnih skupina koji su nastali većinom nakon otkrića Novog svijeta i kolonizacijom stanovništva Azije, Afrike i Evrope u zemlje današnje Latinske Amerike.

Osnovne rasne razlike pojavile su se već u početnim etapama razvitka ljudskog druptva pod utjecajem različitih geografskih sredina. Tamna put nastala je kao zaštita ljudskog organizma od žarkih sunčevih zraka, stisnute „kose“ oči kao zaštita od snažnih vjetrova i pješčanih oluja itd.

Pristalice reakcionarne teorije rasizma, koju su svjetski progres i globalni život pokopali, trudili su se da dokažu biološku i psihičku nejednakost ljudskih rasa, a dosljedno tome i nejednakost pojedinih naroda. Ta teorija je vrlo brzo propala, i odbačena je ne samo od učenjaka nego i ljudi socijalističkog svijeta.

Ipak još uvijek ima zemalja koje podržavaju statistiku stanovništva na „bijelo“ i „obojeno“. To su SAD, Zimbabve i još neke.

Latinska Amerika primjer je najsloženijeg rasnog sastava stanovništva. U kontinentalnom mjerilu taj je sastav složeniji nego igdje. Udio stanovništva indijanske krvi i čistih Indiosa u zemljama Latinske Amerike vidi se iz ovih podataka:

Nacionalni i jezični sastav svojevrstan su pokazatelj šarolikosti svijeta. Te razlike proizilaze iz etničko-historijskih obilježja stanovništva i iz procesa koji su prožimali to stanovništvo prostorno i vremenski. Narodi su se razvili u prošlosti na određenom teritoriju koji smatraju svojim žarištem. Svaki narod u pravilu psom jedinstvenog teritorija ima i svoj jezik, posebne kulturne crte i baštinu i svijest o svojoj pripadnosti određenoj rasnoj i etničkoj skupini.

11Maturski rad iz geografijesl.3. Udio stanovništva Indijanske krvi i čistih Indijanaca u zemljama

Latinske Amerike (1961)

Historijski ranije etničko-poplacijske zajednice, kao što je poznato, bila su plemena. Plemena su ujedinjavala ljude koji su sebe smatrali potomcima zajedničkog pretka i bili svjesni svojega krvnog srodstva. Zajednica jednog plemena, kasnije više njih, imala je svoj jezik ili dijalekt. Njezini članovi imali su zajednička prezimena i opstojali u povezanom prostoru. U daljnem procesu dolazi do sjedinjavanja više plemena na temelju prostornog, kulturnog, jezičkog i gospodarskog integriteta u jedan narod. Ali u mnogim krajevima ekumene, u Africi i Južnoj Americi, plemenska se struktura očuvala do danas.

Proces pojave narodnosti istovjetan je s pojavom i razvojem svijesti o pripadanju određenoj većoj, jezičnoj, kulturno i vjerskoj teritorijalnoj jedinstvenoj populacijskoj masi.

Nakon toga javlja se nacija kao viši i najsloženiji oblik narodnosti. Dva ili više naroda mogu se sjediniti u jednu naciju. Nacije su etničko-političke pojave prostorno i vremenski povezane s pojavom industrijske revolucije i kapitalističkog društva, tj. obaranjem feudalnog društva. Uz to se stvara i jedinstven književni jezik uz ljestvicu odgovarajućih dijalekata korjenski jedinstvenih. Jak utjecaj na formiranje i odgoj nacije proizilazi iz jačanja i organiziranosti države ili odgovarajućih upravno-političkih teritorijalnih autonomija u mnogonacionalnim državama kao što je npr. naša.

U mnogonacionalnim državama kapitalističkog uređenja nacionalni se interesi zaoštravaju i sukobljavaju zbog svojevrsnog pritiska veće nad manjim nacijama i narodima. Kao rezultat neravnomjernog i socijalno-ekonomskog razvitka raznih temalja svijeta, javljaju se istovremeno narodi sa visoko razvijenim društvom i materijalnom proizvodnjom, sa visokom


sl.4. Etnička struktura stanovništva BIH po opštinama (popis 1991. god.)

nacionalnom sviješću i narodi sa zaostalim društvenim uvjetima s ranim oblicima nacionalne svijesti.

U procesu oblikovanja i jačanja stanovite nacije dolazi često do stapanja manjih u veću ili pak dolazi do pojedinačne asimiliacije, stapanja doseljenika u moru velike i homogene nacionalne mase (SAD, Francuska, itd.)

Računa se da danas na zemlji živi oko dvije hiljade naroda, od sasvim nedefiniranih i malobrojnih etničkih skupina do mnogomilionskog naroda i velikih nacija. Od toga je oko dvjesto velikih naroda koji imaju po više od milion članova, Takvi narodi obuhvaćaju 95% svijeta.

Proces formiranja jezičnih porodica tijesno je vezna sa širenjem čovječanstva na Zemlji. Obično su jezično slične skupine i geografski bliske. Iznimka su neke etničke-jezičke oaze koje upućuju na njihovu autohtonost ili alohtonost. Takve su malajske oaze na Madagaskaru, Mađari u Panoniji, Turci u Maloj Aziji, Finci u Skandinaviji i dr. Sve su te oaze geografski udaljene od svoje prvobitne etničko-geografske jezgre. Velike su se promjene dogodile u tom pogledu u proteklih desetak stoljeća, posebno nakon otkrića Novog svijeta potkraj 15. st.

Tako se španjolski jezik proširio na čitavu Latinsku Ameriku (osim u Brazilu gdje je zagospodario portugalski), engleski na Angloameriku, Australiju, Novi Zeland, Južnu Afriku i druga područja na kojima se u 19. i dijelu 20. stoljeća prostirao britanski imperij. Slično vrijedi i za ostale jezike evropskih kolonijalističkih sila. Tako danas španjolski, engleski i francuski jezik, sjedinjuju ili približavaju mnoge etnički različite narode.

Glavnu jezičnu strukturu stanovništva čine velike porodice indoveropskih, kavkaskih, semitsko-hamitskih, bantu, hotentotskih, nilotskih, gvinejskih, bušmanskih, uralo-altajskih, kinesko-tibetskih, khmerskih, mundskih, dravidskih, malajsko-polinezijskih, australonezijskih, eskimsko-aleutskih i drugih jezika.

Religijski sastav u proučavanju stanovništva uopće značajan je element jer proizilazi iz činjenice da je vjera imala i ima velik utjecaj na društvena i ekonomska zbivanja u mnogim zemljama svijeta. Zbog toga promatranje religijskog sastava stanovništva pojedinih zemalja ima praktično značenje i služi za usporedno proučavanje populacijskih skupina, bilo da su prostorno povezane, bilo da su razdvojene. Vjersko-etičke norme stanovitih sredina usko su povezane s određenim gospodarskim djelatnostima ili pak s odsutnošću nekih poljodjelskih kultura ili vrsta stoke, koje bi inače sasvim odgovarlao obrađenoj geografskoj sredini i sličnim pojavama.


U šarenilu vjera i vjerskih svaćanja, od paganskih do monoteističkih, izdvajaju se tzv. velike svjetske religije koje okupljaju formalno ili stvarno velik broj stanovništva.

Najveći broj stanovnika formalno okupljaju budizam i kršćanstvo, zatim Islam, pa brahmanizam.

Kršćanstvo, koje okuplja formalno oko 800 miliona ljudi, pojavilo se u početku nove ere u dijelu današnjeg Izraela i Jordana, a u 4. st. postalo je državna religija Rimskog Carstva. U srednjem vijeku, od 5. do 14. st. širi se gotovo u čitavoj Evropi, a nakon otkrića novog svijeta i u svim prekomorskim zemljama tog dijela ekumene. Vjera se preko misionara širila i u Afriku te manje u Aziju i Okeaniju.

No već u prvim stoljećima nakon rascjepa Rimskog Carstva u 5. st. kršćanstvo se počelo cijepati u sekte koje su međusobno širile netrepeljivost i težile isticanju vlastitih specifičnosti. Oko sredine 11. st. nastaju istočna (grčkoprvoslavna) i zapadna (rimokatolička) crkva. Iz zapadne su crkve kasnije, poslije reformacije u 16. st. izdvojile protestantska crkva, kalvinisti, luterani, anglikanci, baptisti i dr. Drži se da danas ima oko 450 miliona formalnih pripadnika katoličke crkve, blizu 150 miliona pravoslavne i oko 200 miliona protestantske, a pripadnici ostalih znatno su malobrojniji.

Islam, muslimanstvo ili muhamedanstvo mlađa je religija od kršćanstva. Nastala je u 7. st. n.e. u srcu Arabijskog poluotoka i veoma se brzo raširila do jugozapadne Azije. Ekspanzijom Arapa i Turaka koji su neposredno i posredno promicali vjersko-etička shvaćanja Muhammeda, islam je postao jedna od dominantnih monoteističkih religija svijeta. Ni Islam nije mimoišao rascjep, ali je taj bio znatno manji od kršćanskog. Šiiti, suniti i asasini glavne su skupine razjedinjenja Islama. Ukupan broj formalnih pripadnika muslimanske vjere iznosi oko 400 miliona.

Budizam se također može smatrati svjetskom religijom ikao je ograničen gotovo jedino na azijski kontinent, i to na njegov jugoistočni dio. Dominantna zemlja budizma je Kina, a značajne su gotovo sve zemlje južne Azije. Međutim, u zemlji


sl.5. Religijska struktura stanovništva na Zemlji

gdje je nastao, u Indiji nije se održao u znatnijem obuhvatu. Potisnula ga je starija religija hinduizam koji je zagospodario na indijskom poluotoku.

Hinduizam broji 400 miliona pripadnika, a žarište mu je u velikoj Hindustanskoj niziji duš “svete” rijeke Gangesa. Oazno se proširio u južnu Aziju, Indokinu, Indoneziju, a s britanskom kolonizacijom indijske radne snage u toku 19. st. i u Zanzibar, Britansku Gvajanu i Trinidad.

Iako statistički podaci o savremenoj podjeli na kultove u svijetu imaju krajnje orijentacijsku vrijednost, korisno ih je bilo prikazati zbog njihove indikativne funkcije kada su u pitanju stanoviti društveni, gospodarski i psihološki procesi kojima se također služimo u socijalnogeografskim proučavanjma, posebno u krajevima heterogene religijske strukture stanovništva.


Zaključak

Struktura stanovništva je funkcija njegova prirodnog i mehaničkog kretanja. No ona je istovremeno i njegov činilac. Prema tome, sastav treba promatrati u uzročno-posljedičnoj vezi i sprezi s dinamikom stanovništva.

Sastav stanovništva može se promatrati s biološkog, ekonomskog, socijalnog, religijskog, nacionalnog i drugih gledišta.

Općenito su za analizu stanovništva sa različitih stajališta značajne ove strukture:

-biološka (dob i spol)

-ekonomska (gospodarske djelatnosti)

-socio-profesionalna (zvanje i zanimanje)

-obrazovna (školska sprema)

-nacionalna (narodnost

-religijska (vjeroispovjest)

-kulturno-etnička (posebnost baštine) i dr.

U socijalnogeografskim proučavanjima najveće se značenje pridaje biološkom i socialno-ekonomskom sastavu, a kadšto i ostalima.

Promatranje biološkog sastava počinje brojem muškog i ženskog stanovništva. To je struktura po spolu. Značajan je također odnos pojedinih dobnih skupina stanovništva. To je struktura po dobi ili starosna struktura.

Uglavnom, kojoj strukturi ćemo dati veću važnost ovisi o prirodi i cilju istraživanja i posebnostima prostora koji se istražuje. Uvijek se vodi računa o međuzavisnosti odgovarajućih elemenata prirodne sredine i drušvenih faktora, o učincima stanovništva na preobrazbu prvobitne prirodne sredine i o utjecaju te sredine na stanovništvo. Spolna i dobna struktura fiziološi su okvir u kojem se obavlja i razvija društvena podjela rada, a s njom i geografski razmještaj gospodarskih djelatnosti.


Literatura

Geografija za I razred gimnazije, Orhan Zubčević, Muriz Spahić;

Geografija za II razred gimnazije, Teufik Hodžić;


Komentar

________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________


_______________________________________________________________


Datum predaje rada: _________________

Datum odbrane rada: _________________


Maturski Rad Iz Geografije, Struktura StanovniÅ¡Tva

Documents

Transcript of Maturski Rad Iz Geografije, Struktura StanovniÅ¡Tva