MASTER RAD gotov sa sadrzajem
Transcript of MASTER RAD gotov sa sadrzajem
MASTER RAD
Grupacija Svetske Banke kao međunarodna organizacija
Mentor: Student: Prof.Tanja Miščević Jelena Milenkovic Beograd, avgust 2010.
SADRZAJ:
1. Grupacija Svetske Banke1.1. Organizacija Grupacije 1.1.1. Odbor Guvernera 1.1.2. Izvrsni drirektori 1.1.3. Predsednik 1.1.4. Upravljacki direktori1.2. Uloga, ciljevi i aktivnosti Banke danas2. Medjunarodno udruzenje za razvoj2.1. Clanstvo2.2. Upravljanje 2.2.1. Odbor Guvernera 2.2.2. Izvrsni direktori 2.2.3. Predsednik2.3. Glasanje2.4. Poslovanje Udruzenja2.5 Nabavljanje sredstava 2.5.1. Popunjavanja 2.5.2. Cetvrto popunjavanje 2.5.3. Poslednje, sesnaesto popunjavanje2.6. Uslovi finansiranja2.7. Rasporedjivanje novca IDA2.8. Odnosi IDA sa Bankom i drugim medjunarodnim organizacijama3. Medjunarodna Finansijska Korporacija3.1. Osnivanje3.2. Clanstvo3.3. Glasanje i kapital3.4. Upravljanje
3.4.1. Odbor Guvernera 3.4.2. Odbor Direktora3.5. Oblici finansiranja3.6. Uslovi finansiranja3.7. Nabavljanje sredstava3.8. Uloga Korporacije4. Medjunarodna Banka za Obnovu i Razvoj4.1. Clanstvo4.2. Upravljanje 4.2.1. Odbor Guvernera 4.2.2. Odbor izvrsnih direktora 4.2.3. Predsednik4.3. Sistem glasanja4.4. Poslovanje4.5. Uslovi finansiranja4.6. Unutrasnja organizacija Banke4.7. Koordinacija pomoci i tehnicka pomoc 4.7.1. Tehnicka pomoc 4.7.2. Koordinacija pomoci4.8. Kapital4.9. Nabavljanje sredstava i davanje zajmova 4.9.1. Ulog clanica 4.9.2. Redovni prihodi 4.9.3. Raspisivanje vlastitih zajmova na finansijskim trzistima kapitala 4.9.4. Prodaja udela u tim zajmovima4.10. Banka i UN5. Medjunarodni centar za resavanje investicionih sporova5.1. Ciljevi5.2. Organizaciona struktura 5.2.1 Administrativni Savet
5.2.2. Sekretarijat5.3. Istorijat Konvencije5.4. Pristupanje Konvenciji5.5. Centar za resavanje sporova5.6. Nadleznost5.7. Posebnost Konvencije6. Multilateralna Agencija za Garantovanje Investicija6.1. Ciljevi i svrha6.2. Organizaciona struktura 6.2.1. Odbor Guvernera 6.2.2. Odbor direktora 6.2.3. Predsednik6.3. Clanstvo i glasanje 6.3.1. Glasanje u Odboru Guvernera 6.3.2. Izbor direktora 6.3.3. Povlacenje iz clanstva 6.3.4. Suspenzija clanstva 6.3.5. Pravo i obaveze drzava koje su izasle iz clanstva6.4. Operacije6.5. Garantovanje investicija 6.5.1. Prenos valuta 6.5.2. Eksproprijacija 6.5.3. Krsenje ugovora 6.5.4. Rat i gradjanski nemiri6.6. Investicione usluge6.7. Pravne usluge 6.7.1. Suspenzija operacija 6.7.2. Likvidacija6.8. Uticaj razvoja7. Svetska Banka u Srbiji7.1. Projekti i rezultati na terenu
7.2. Faze projekata trenutno7.3. Planirani projekti u buducnosti7.4. Odnos Svetske Banke i Srbije
1. GRUPACIJA SVETSKE BANKE –
(The World Bank Group – WBG)
WBG je korporativna institucija osnovana 1944. godine. Ima 184 države
članice. Sedište Grupacije Svetske Banke nalazi se u Vašingtonu. Ima svoje
kancelarije u 100 zemalja i zapošljava ukupno 10.000 ljudi. Svetska Banka je
moćna institucija koja upravlja međunarodnim razvojem i usmerava politiku
reformi koje imaju značajne implikacije na svakodnevni život žena i
muškaraca u zemljama u razvoju.
Svetska Banka je najveći svetski snabdevač kapitala za razvoj, kao i znanja,
s’ obzirom da je u 2001. godini obezbedila više od 17 milijardi američkih
dolara zajma zemljama klijentima. 1
Kada je osnovana, njen početni kapital iznosio je 12 milijardi američkih
dolara a danas Banka ima 1.420.000 akcija a svaka vredi 100.000 $.
„San“ Svetske Bankarske Grupe je svet bez siromaštva. Zbog toga je svoje
ciljeve definisala na sledeći način:2
Da se bori protiv siromaštva sa strašću i profesionalizmom, za
dugotrajne rezultate
Da pomaže ljudima i njihovom okruženju obezbeđujući sredstva, šireći
svoje znanje, kapacitet za izgradnju, i stvarajući partnerstva u javnom i
privatnom sektoru
Da bude institucija koja će privući, izazvati i obučavati drugačije
posvećeno osoblje sa izuzetnim veštinama, koji su spremni da slušaju i
uče.
Grupaciju Svetske Banke čini 5 multilateralnih ekonomskih institucija:
1 The World Bank (2003), “A guide to the World Bank”, The International Bank for Reconstruction and Development2 Leonard, Thomas (2006), “Encyclopedia of the developing world” , Leonard, Thomas & Francis Group
Međunarodna banka za obnovu i razvoj- IBRD, poznatija kao
Svetska banka. Prva je osnovana, 22. jula 1944. u Bretton Woods-u a
počela je da radi 27. decembra 1945. godine kao specijalizovana
finansijska agencija Ujedinjenih Nacija. Danas ima 184 članice.
Međunarodna finansijska korporacija – IFC, osnovana je 25. maja
1955. godine kao specijalizovana agencija UN i afilijacija IBRD. Danas
ima 178 članica.
Međunarodna asocijacija za razvoj – IDA, osnovana je 26. januara
1960. godine kao specijalizovana agencija UN i afilijacija IBRD. Danas
ima 165 članica.
Međunarodni centar za rešavanje investicionih sporova – ICSID
osnovan je 14. oktobra 1966. godine kao autonomna međunarodna
organizacija tesno povezana sa Svetskom Bankom. Danas ima 143
članice.
Agencija za multilateralno garantovanje investicija – MIGA
osnovana je 1988. godine kao članica Grupacije Svetske Banke. Danas
ima 168 članica.
Bez obzira na ovih pet institucija, Grupacija Svetske Banke deluje u više od
100 ekonomija u razvoju, donoseći miks finansijskih programa i ideja, u cilju
poboljšanja životnih standarda i eliminisanja najgorih oblika siromaštva. Ova
uloga je porasla u relativnu važnost u svetu međunarodnih finansija
poslednjih godina, kao mreža privatnog sektora finansijskih tokova koji su
zemlje u razvoju odbile.3
Grupacijom rukovode njene države članice (dužnici, zajmodavci i donatori),
čiji predstavnici su rezidenti u predstavništvu Grupacije u Vašingtonu, i u
3 Bilgrami, Jafar Raza (1979), “Internatinal organization, a view from within” , Vikas
kancelarijama širom sveta. Mnoge zemlje u razvoju koriste pomoć Grupacije
Svetske Banke – koje se rangiraju od zajmova i subvencija, do tehničke
pomoći i strategijskih saveta. Svi napori grupacije su koordinisani sa velikim
brojem partnera, uključujući vladine agencije, nevladine organizacije, druge
agencije za pomoć, kao i privatni sektor. Brzo rastući procenat članova
osoblja Grupacije baziran je u zemljama koje primaju pomoć.
1.1. Organizacija
WBG je organizovana po principu akcionarskog društva, u kom sve zemlje
imaju svoje udele. Veličina udela jedne zemlje određena je veličinom
ekonomije te zemlje, u poređenju sa svetskom ekonomijom.4
Svaka od pet institucija koje čine Grupu Svetske Banke, ima sopstvene
osnivačke akte, ili ekvivalentna osnivačka dokumenta. Ova dokumenta
legalno definišu svrhe institucije, njenu organizaciju, operacije, uključujući
mehanizme kojima je ona u vlasništvu i kojima je rukovođena. Potpisujući
ova dokumenta i ispunjavajući zahteve koji su im postavljeni, država može
postati članica institucija Grupe Svetske Banke.
Svaka institucija Grupe Svetske Banke je u vlasništvu svojih država članica
(akcionara). Broj država članica varira od institucije do institucije.
U praksi, države članice reguliše Grupacija kroz Odbor guvernera ili Odbor
izvršnih direktora. Ova tela prave i donose glavne odluke vezane za
strategiju organizacije.
1.1.1. Odbor Guvernera
4
Grupacija Svetske Banke deluje pod autoritetom Odbora guvernera. Svaka
država članica institucije Grupacije predstavljena je sa po jednim
Guvernerom, koji je obično funkcioner vlade na ministarskom nivou. Jedan
Odbor guvernera opslužuje IBRD, IFC, IDA, dok MIGA ima posebni Odbor
guvernera. ICSID ima administrativni savet.
Osim ukoliko vlada ne donese drugačiju odluku, guverner Banke ce
presedavati ex officio u Administrativnom savetu ICSID – a.
Jednom godišnje Odbor guvernera Grupacije svetske banke i Međunarodnog
monetarnog fonda sastaje se na zajedničkoj sesiji poznatoj pod nazivom
Godišnji sastanak. Stavovi država članica su predstavljeni u toku godine kroz
izvršne direktore.
1.1.2. Izvršni direktori
Opšte funkcionisanje Grupacije delegirano je na manje grupe predstavnika,
Odbor izvršnih direktora, sa Predsednikom grupe koji deluje kao
presedavajući Odbora. Izvršni direktori su smešteni u predstavništvu WBG u
Vašingtonu. Odbor izvršnih direktora odgovoran je za strategiju odlučivanja
koja utiče na rad Grupe, kao i na odobravanje svih zajmova. Uobičajeno je da
se izvršni direktori sastaju dva puta nedeljno, kako bi nadzirali poslove
Grupacije.
Takođe, svaki izvršni direktor se bavi jednim ili više uspostavljenih komiteta;
Revizija, budzet, delotvornost, razvoj, osoblje, kao i administrativna pitanja
izvršnih direktora.
IBRD ima 24 izvršna direktora. Pet najvećih akcionara – USA, Japan,
Nemačka, Francuska i UK – svaka imenuje po jednog izvršnog direktora.
Ostale države grupisane su u „izborne jedinice“, i svaka od njih prestavljena
je jednim direktorom koji je izabran od strane države ili grupe država. Članice
same odlučuju kako će biti grupisane. Grupe zemalja manje ili više
predstavljaju geografsko područje, sa istim političkim i kulturnim faktorima
koji određuju tačno kako su one osnovane. 5
Prema Statutu IDA i IFC, izvršni direktori IBRD su ex officio i izvršni direktori
IDA i članovi Odbora direktora IFC. MIGA ima sopstveni Odbor direktora, koji
se takođe sastoji od 24 člana.
Praksa je da Odbori svoje odluke donose konsenzusom. Ipak, relativna
glasacka moć pojedinih izvršnih direktora bazirana je na akcijama koje
poseduju države koje oni predstavljaju.
1.1.3. Predsednik Grupacije Svetske Banke
Predsednika bira Odbor izvršnih direktora, i on je istovremeno predsednik
svake institucije Grupacije Svetske Banke. Statutom nije određena
nacionalnost predsednika. Međutim, običaj je da izvršni direktor iz USA bude
nominovan. Prema dugogodišnjem neformalnom dogovoru, Predsednik
Grupacije je Američke nacionalnosti, dok je generalni direktor Međunarodnog
Monetarnog Fonda Evropljanin. Prvi mandat koji dobija Predsednik je pet
godina; Drugi mandat može trajati pet godina ili manje. Ne postoje mandatne
(obavezne) godine za penziju. Jedinice Grupacije referišu Predsedniku, i
preko njega izvršnim direktorima; jedini izuzetak je kada su u pitanju poslovi
evaluacije u Svetskoj Banci, koji referišu direktno izvršnim direktorima.
Predsednik može delgirati neke od svojih nadzornih odgovornosti na
upravljačke direktore.
1.1.4. Upravljački direktori
5 Delphes, William Arthur (1977), “Inside the World Bank Group” Venture Publishing
Pet upravljačkih direktora asistira predsedniku u opštem nadzoru Svetske
Banke (IBRD i IDA). Svaki od upravljačkih direktora nadgleda nekoliko
organizacionih jedinica. Jedan upravljački direktor takođe deluje u svojstvu
izvršnog podpredsednika IFC. Nekoliko starijih službenika Svetske Banke
referišu direktno predsedniku, pre nego upravljačkom direktoru. Oni
uključuju Generalni Savet Banke i glavnog ekonomistu. Izvršni
podpredsednik MIGA, kao i generalni sekretar ICSID-a takođe referišu
direktno predsedniku.
1.2. Uloga, ciljevi i aktivnosti danas
Prvobitna misija Svetske Banke bila je da pruži pomoć u obnovi ratom
opustošenih teritorija i pomogne u uspostavljanju stabilne mirnodopske
ekonomije. Banka je danas fokusirana na siromaštvo i proces razvoja, što
predstavlja značajnu reinterpretaciju njene prvobitne nadležnosti.
Danas, kako se navodi, misija Svetske Banke je “da se bori protiv siromaštva
do dugoročnih rezultata i pomogne ljudima da pomognu sebi i svojoj sredini
putem obezbeđivanja resursa, razmene znanja, unapređivanjem sposobnosti
(kapaciteta) i partnerstva u javnom i privatnom sektoru.6
U osnovi, Svetska Banka obuhvata tri aktivnosti: pozajmljivanje sredstava,
istraživanje razvoja i ekonomske analize, i tehničku pomoć, obezbeđujući
sredstva iz javnih izvora za programe razvoja u oblastima kao što su
zdravstvo, obrazovanje i zaštita čovekove sredine, fokusirajući se na
nacionalne, pravne, političke i ekonomske strukture. Banka promoviše
reforme dizajnirane sa ciljem da stvore dugoročni ekonomski rast i
stabilnost, tako što pozajmljuje sredstva vladama, a zatim profit dobijen iz
zajmova koristi da finansira svoje aktivnosti.
6 The World Bank (2003), “A guide to the World Bank”, The International Bank for Reconstruction and Development
Jedan od osnovnih ciljeva Svetske Banke je da pomaže u stimulisanju
privatnog sektora. Razlog se nalazi u činjenici da je privatni sektor osnovni
izvor ekonomskog rasta, zaposlenosti kao i povećanih prihoda.
Više od šezdeset godina iskustva je potvrdilo fundamentalne ciljeve WBG
danas:da pomogne onima koji pozajmljuju u smanjivanju širomastva, kao i
poboljšanju životnog standarda kroz održivi razvoj i investicije u ljude.
Ispunjavanje tih ciljeva u različitim zemljama obično zahteva i pomoć
strategije.Ipak, iznad svega se izdvojilo pet glavnih izazova kao krucijalni za
buduci napredak:7
Stremljenje ka ekonomskim reformama, koje promovišu široko
rasprostranjen razvoj i smanjenje siromaštva
Investicije u ljude kroz proširenije i efektivnije programe za
obrazovanje, zdravlje, ishranu i planiranje porodice – kako bi i
siromašni ljudi mogli da iskoriste prilike koje stvara razvoj.
Zaštita životne sredine, kako bi razvoj i smanjenje siromaštva mogli
biti dugotrajni, i kako bi i buduće generacije imale korist od toga kao
današnje.
Stimulacija privatnog sektora, kako bi zemlje postale produktivnije,
i da bi se otvarala nova radna mesta.
Preorijentisanje vlada, kako bi državni sektor mogao da dopunjava
aktivnosti privatnog sektora, i efikasno preuzme esencijalne dužnosti,
poslove, kao sto su razvoj ljudskih resursa, zaštita životne sredine,
staranje o mrežama socijalne bezbednosti i dozvoljenim (legalnim,
zakonskim) i regulatornim sistemima.
U pomaganju svojim državama članicama da ispune svoje izazove,
WBG mora da izgradi iznad svega i poboljšano svoje dve glavne uloge:
finansijsku – nastavljajući da mobiliše i investira glavne resurse za
7 The World Bank (2003), “A guide to the World Bank”, The International Bank for Reconstruction and Development
razvoj; konsultativnu, kroz destilaciju i širenje sopstvenog iskustva na
terenu, i pomažući da poveže klijente sa najboljim raspoloživim
znanjem od drugih izvora. Ove uloge će nastaviti da budu izvršavane
primarno na nivou zemlje, iako će WBG povremeno odgovoriti, kao u
prošlosti, akcionarima koji zahtevaju pomoć koja se odnosi na pitanja
strategijskog razvoja, koja prevazilaze nacionalne granice.
Kombinacija njenih finansijskih i konsultativnih uloga daje WBG njene
komparativne prednosti. Ali, njen značaj prema drugima variraće prema
okolnostima u različitim zemljama. Balansiranje ovim različitim značajima
zahtevaće povećanu fleksibilnost. Dajući obim i dobit razvojnog programa,
WBG mora da izbegava stretching itself to thin. Ona se mora više fokusirati
na ono što radi najbolje, i da ohrabri osetljivije posele rada u međunarodnoj
razvojnoj zajednici; 6 vodećih principa će pomoći da poboljša fokus i
efektivnost:8
Selektivnost – identifikacija, posebno na nivou zemlje,strategijske
akcije kroz koje Bankarska grupa moze pomoći katalizaciji
maksimalnog potencijala iz njenih partnerstava, kao i maksimizaciji
svog sopstvenog uticaja.
Partnerstvo – istraživati saveze sa drugim učesnicima –
multilateralne, bilateralne, vladine, nevladine, kao i privatni sektor.
Orijentisanost ka klijentima – odgovaranje na realne potrebe
klijenata, i olakšavanje u njihovom učestvovanju u stvaranju i
primenjivanju programa koje podržava Banka.
Orijentisanost ka rezultatima, koji gleda iznad obaveza
pozajmljivanja , i koji se koncentriše na povećanje uticaja razvoja,
usluga viseg kvaliteta, povećanu efikasnost, i više odgovornosti za
performanse (obavljanje, dostignuće)
8 Mason, Edward; Asher, Robert (1973), “The World Banke since Bretton Woods”, The Brookings Institution
Delotvornost troškova, koji osigurava da nedovoljan (oskudan)
razvoj resursa bude utrošen razumno (mudro) i efikasno, by
streamlining (aerodinamicnost)biroktatske procese i papirologiju,
odsecanjem nepotrebnih administrativnih troškova, i poboljsanje
koordinacije.
Finansijski integritet, nastavljajuci da obezbedi sposobnost WBG da
obezbedi i resurse, i najbolju moguću uslugu svojim klijentima kroz
podržavanje svog visokog položaja na finansijskim tržistima.
Spajanje ovih principa će doneti sa sobom nove promene u WBG. Okruženje
u kome danas ona deluje je kompetitivnije u svakom aspektu. Finansijski,
privatni sektor pomaže sve više, kako bi se ispunile potrebe brojnih
uzajmilaca. Međutim, mnogi uzajmioci takođe rapidno razvijaju sopstvene
analitičke mogućnosti (kapacitete), i koriste resurse mnogobrojnih drugih
razvojnih agencija, zvanično i nezvanično.
Ova povećana konkurencija nudi Svetskoj Bankarskoj Grupi jedinstvenu
priliku da još bolje izlazi u susret potrebama svojih klijenata. Ali, preuzimajući
punu prednost u tome, zahtevalo bi više slušanja drugih, biti otvoreniji ka
partnerstvu, i biti svesniji potrebe za demonstriranjem svojih vrednosti
svojim akcionarima. Osnivači institucija nisu predvideli opseg (težinu)
zahteva koji će biti postavljeni danas – kao što ne može biti predviđeno sa
sigurnošću šta može biti zahtevano za pet ili deset godina. Isto kao što
prilagođavanje kapaciteta brzo promenljivim okolnostima je ključ budućeg
napredka klijenata WBG, fleksibilnost je takođe ključ njenoj sopstvenoj
budućoj efektivnosti.
Institucionalne promene su već u toku. Osnove razvoja ljudskih resurasa,
održivosti životne sredine, i razvoja privatnog sektora – koji su esencijalni u
smanjenju siromaštva – dobile su veći prioritet. Organizaciona kultura nastoji
da stavi naglasak na uticaj razvoja i rezultate na terenu. Takođe, preuzeti su
i koraci da bi se poboljšali poslovni procesi i tehničke veštine. Mnogo toga
tek treba da bude urađeno. Ali, ove promene su značajan početak.
Isto kao što se svet brzo menja, takođe brzo se menja I WBG. Brzina u
promenama ce pomoći da se izgradi jos efikasnija, fleksibilna institucija – jos
bolje uređena da pomaže svojim državama članicama u budućnosti, i
sposobnija da pomogne smanjenje svetskog siromaštva i osigura održivi
razvoj.
2. Međunarodno Udruženje za Razvoj
(International Development Association – IDA)
IDA (Međunarodno Udruženje za Razvoj) je fond kojim upravlja Svetska
Banka. Zapravo, ona je afilijacija Svetske Banke, za takozvane “meke
zajmove”. Njena sredstva, koja se na prvom mestu nabavljaju od bogatih
zemalja, koriste se za finansiranje razvojnih projekata i programa u vrlo
siromašnim zemljama. Njeno osnivanje može biti objašnjeno na različite
načine.
IDA može biti posmatrana kao značajni indirektni rezultat snažnih borbi
manje razvijenih zemalja za značajnija finansiranja, pod kontolom UN, da
obezbedi odobrenja i dugoročne zajmove sa niskom kamatnom stopom, za
ekonomski i socijalni razvoj.
IDA nije pod kontrolom UN, ne pravi odobrenja i deluje po sistemu
ponderisanog glasanja. A ipak, ona je živi dokaz da je “međunarodna
struktura moći” odgovarajuća upornom pritisku mira. Sam naziv društvo,
savez, i posedovanje osnivačkog akta, službenika, država članica u izobilju,
kao i svih obeležja međunarodne organizacije,govori da je ona ipak
jednostavno novčano rukovođena od strane Svetske Banke. 9
Napokon, stvaranje IDA može biti posmatrano kao sliv, ili velika prekretnica u
razvoju Grupacije Svetske Banke.
IDA je osnovana 1960. godine, i ona je međunarodna organizacija kojoj
pripada 170 zemalja. Osnovana je iz razloga što u svetu ima mnogo
siromašnih zemalja, kojima su čak i zajmovi Banke preskupi, iako Banka daje
zajmove uz povoljnije uslove od običnog tržista kapitala, tj. uz duže rokove
otplate (10-20 godina), i uz povoljniju kamatnu stopu. Ali i ti uslovi su bili
nedostižni za neke od najsiromašnijih zemalja sveta.
9 Mason, Edward; Asher, Robert (1973), “The World Banke since Bretton Woods”, The Brookings Institution
IDA radi isto sto i Banka. Ona stavlja novac na raspolaganje kako bi
potpomogla i podržala najprioritetnije projekte koji unapređuju ekonomski
razvoj u zemljama u razvoju. Dakle, njen cilj je da finansira iste vrste
projekata kao i Banka, izabranih prema istim standardima, ali pod uslovima
koji stavljaju manji teret na bilans otplaćivanja zemlje zajmoprimaoca.
Međutim, razlikuju se uslovi pod kojima Banka i IDA daju sredstva.
Razlika u uslovima posledica je suštinske razlike među zemljama koje
pomaže Banka, i onih koje pomaže IDA. Krediti IDA namenjeni su pomaganju,
gotovo isključivo, onih veoma siromašnih zemalja u razvoju koje ne mogu
sebi dozvoliti da uzimaju novac na zajam pod uslovima Svetske Banke.
IDA daje podršku projektima razvoja poljoprivrede, obrazovanja, povećavanja
proizvodnje električne energije, razvoja industrije, stvaranja boljih gradskih
službi, unapređivanja planiranja porodice, proširivanja telekomunikacione
mreže, modernizovanja saobraćajnog sistema, poboljšavanja snabdevanja
vodom i kanalizacionih sistema. IDA pruža tehničku pomoć, i povremeno,
stavlja na raspolaganje novac za kupovinu uvozne robe koja nije vezana za
konkretne projekte. Isto to čini i Banka.
Većina zemalja u razvoju sposobna je da ostvari daleko više razvojnih
projekata i programa nego što ih u stvari preduzima. Njihove aktivnosti
ograničene su oskudicom sredstava. Naročito je akutna oskudica jednog
sredstva – deviza. Ona se naravno najviše oseća u najsiromašnijim zemljama
u razvoju. Tim zemljama je nemoguće da, po komercijalnim kamatnim
stopama , ili približnim stopama, uzimaju na zajam iznose koji bi im bili
dovoljni za finansiranje ičeg višeg sem malog dela njihovih najnužnijih
potrebnih razvojnih projekata.10
Dakle, osnovna funkcija IDA je da obezbedi devize, i to da ih pruži pod
uslovima koje siromašne zemlje mogu prihvatiti.
10 Pelević, Branislav (1994), “Uvod u Međunarodnu ekonomiju”, Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu
2.1. Članstvo
Prilikom osnivanja IDA, bilo je zamišljeno da sve zemlje članice Banke
postanu i članice IDA. Kada je osnovana, 1960. godine, u Banci je bilo
učlanjeno 68 država. Skladno tome, Statut IDA koji je dat Vladama na
prihvatanje, u Dodatku 1 sadržao je listu od 68 država članica Banke koje su
bile podeljene u dve grupe; Prvu grupu činile su razvijene zemlje Zapadne
Evrope, njih 17. U drugoj grupi nalazile su se manje razvijene zemlje članice
Banke. Jugoslavija se nalazila u toj drugoj grupi zemalja. 11
Samo članice Svetske Banke mogu da postanu članice IDA. Predsednik Banke
je i predsednik IDA, kao što su i izvršni direktori Banke takođe izvršni
direktori u IDA. Guverneri Banke ( bar oni koji predstavljaju zemlje koje su
odlučile da postanu članice IDA) – guverneri su IDA.
Dakle, IDA nema svoje sopstvene službenike. Službenici Svetske Banke
obavljaju posao pripremanja projekata i programa koje finansira IDA, i
nadzora nad njima.
Članom VII Statuta Udruženja regulisan je prestanak članstva u ovoj
organizaciji. Ukoliko neka članica grubo prekrši Statut IDA, ili ne uspe da
ispuni svoje obaveze prema Udruženju, može doći do isključivanja iz članstva
te članice, odlukom većine Guvernera, vodeći računa da je odluka doneta
većinom ukupne glasačke moći. Članom VII Statuta Udruženja regulisan je
prestanak članstva u ovoj organizaciji. Toj članici će automatski biti
prekinuto članstvo u IDA na godinu dana od datuma njene suspenzije, osim u
slučaju da se zbog tzv. “dobrog vladanja” donese odluka istom većinom da
se država primi ponovo u članstvo. Dok je pod suspenzijom, članica nece
11 International Development Association (1977), “IDA: International Development Association”, World Bank
moci da koristi prava iz ovog Sporazuma, osim prava o istupanju, ali će ona
ostati predmet svih obaveza.
Svaka država koja je suspendovana iz članstva, ili koja je odlučila da prekine
članstvo, takođe će biti isključena iz članstva od strane Banke, ili će prekinuti
njeno članstvo u Udruženju, kao što bi slučaj mogao biti.
2.2. Upravljanje
Pored malih izmena, organizacija IDA identična je organizaciji Banke i IFC.
Prema članu VI, tacka 1 Sporazuma, Udruženje ima tri glavna organa: Odbor
guvernera, Izvršne direktore i Predsednika, kao i druge službenike i osoblje
koji je zaduženo za izvršavanje određenih zadataka, koje IDA može odrediti.
2.2.1. Odbor Guvernera
Odbor Guvernera ima sva ovlašćenja, i sastavljen je od identičnih osoba kao i
Odbor guvernera Banke.
Po Statutu, svaki guverner Banke i njegov zamenik (koga imenuje država
članica Udruženja) će biti po službenoj dužnosti Guverner i zamenik u IDA.
Predsednik Odbora guvernera Banke po službenoj dužnosti je predsednik
Guvernera IDA, osim u slučaju da je predsednik Odbora Guvernera Banke
predstavnik države koja nije članica IDA, i u tom slučaju se bira posebni
predstavnik Odbora Guvernera. Slično kao kod Banke i Korporacije, Odbor
Guvernera može preneti svoja ovlašćenja na izvršne direktore za obavljanje
raznih funkcija IDA, osim određenog broja neprenosivih, kao što su primanje
novih članova i određivanje uslova za njihovo pristupanje u članstvo,
suspenzija članstva i slično.
Odbor Guvernera održava godišnju skupštinu, koja se održava zajedno sa
godišnjom skupštinom Odbora guvernera Banke. Kao kod IFC i Banke, izvršni
direktori IDA odgovorni su za vođenje poslova Udruženja , i s’ tim u vezi vrše
ovlašćenja na osnovu Statuta, ili ovlašćenja koja im je dodelio Odbor
guvernera.
2.2.2. Izvršni direktori
Izvršni direktori Banke po službenoj dužnosti su i Izvršni direktori IDA, a
imenovani su od strane člana Banke koji je u isto vreme i član Udruženja, ili
ih bira najmanje jedan član Banke koji je istovremeno i član IDA, a oni biraju
tog izvršnog direktora.
Naime, u Banci je prihvaćen sistem da više država bira zajedno po jednog
Izvršnog direktora. Za izabranog Izvršnog direktora bitno je da je u
njegovom izboru za Izvršnog direktora Banke učestvovala bar jedna država
članica IDA. U tom slučaju će taj Izvršni direktor biti po službenoj dužnosti i
Izvršni direktor Udruženja.
S’ obzirom da zamenike Izvršnih direktora biraju izvršni direktori iste grupe
država, isto pravilo se odnosi i na zamenike svakog izvršnog direktora.
Pojedini Izvršni direktori prestaju biti članovi Odbora Izvršnih direktora IDA,
ako sve zemlje koje su glasale za njegovo imenovanje prestaju biti članice
IDA.
2.2.3. Predsednik
Što se tiče Predsednika, on je po službenoj dužnosti i Predsednik IDA. On je,
takođe, i Predsednik izvršnih direktora Udruženja, ali bez prava glasa, osim u
slučaju kada su glasovi Izvršnih direktora jednako podeljeni. U tom slučaju,
Predsednik ima pravo da da odlučujući glas.
Predsednik IDA je zapravo rukovodilac operativnog osoblja IDA. Takođe, pod
vođstvom izvršnih direktora, Predsednik vodi svakodnevne poslove IDA. On
je odgovoran za organizaciju, postavljanje i otpuštanje službenika Udruženja.
Po Statutu, u obimu u kom je to praktično, službenici Banke biće imenovani i
za službenike Udruženja.
U početku postojanja IDA, smatralo se da će za obavljanje poslova Udruženja
biti potreban veoma mali broj službenika Banke. Međutim, ta procena se nije
pokazala tačnom, jer je poslovanje Udruženja u velikoj meri povećalo
poslovanje Banke. Iz tog razloga bilo je neophodno povećati broj osoblja
Banke, kako bi se mogli obavljati svi poslovi koje je IDA dobila u zadatak.
S’ obzirom na činjenicu da je organizaciona struktura Banke i IDA identična,
logično je da se prostorije Udruženja nalaze u istoj zgradi gde se nalaze i
uredi Banke, jer osoblje Banke zapravo radi i predstavlja poslove Udruženja.
Ipak, Statutom je definisano da je IDA posebni pravni subjekt, odvojen od
Banke, i da će sredstva IDA biti držana potpuno odvojena od sredstava
Banke. Takođe, Statutom je definisano i to da IDA neće pozajmljivati
sredstva od Banke, kao i to da ni Udruženje neće pozajmljivati novac Banci.
Ova mera smatrala se neophodnom kako bi se zadržala kreditna sposobnost
Banke, i da se međunarodno tržiste kapitala ne bi dovelo u zabunu s’
obzirom na privilegovane uslove finansiranja koje daje IDA svojim državama
članicama i s’ obzirom na nizak stepen kreditne sposobnosti zemalja kojima
je IDA trebalo da postane jedan od glavnih finansijera njihovog razvoja.12
Iako je, kao što je rečeno, IDA odvojena od Banke u pogledu finansija, ipak je
njihovo postojanje odigralo određenu ulogu u pogledu odnosa snaga u samoj
Banci. Naime, u Banci je glavni i odgovorni rukovodilac Predsednik Banke,
koji je uvek do sada bio državljanin SAD. S’ druge strane, SAD su jedan od
najvećih davaoca sredstava kako Banci, tako i IFC i IDA. Sam ovaj odnos SAD
i Predsednika Banke činio je ulogu drugih država , a posebno država sa
12 Kapor, Predrag (1996), “Međunarodne poslovne finansije”, Megatrend Univerzitet
malim ulozima nerazvijenih zemalja i njihovih vlada, dosta podređenom.
Kada se ovome doda i činjenica da je glavni izvor sredstava koja je Banka
donirala za finansiranje zajmova u zemljama u razvoju, dolazilo sa
međunarodnog tržišta kapitala, onda je logična pojava u istorijatu Banke po
kojem je predsednik zanemarivao izvršne direktore i pokazivao tendenciju
samostalnog rada.13 Osnivanjem IDA pojavila se nova jedinica unutar Banke,
koja je zavisila od Vlada, jer se Udruženje finansira iz novčanih davanja
pojedinih vlada i sva sredstva koja IDA daje na zajam zemljama u razvoju
dolaze direktno iz budzeta i direktnih davanja zemalja članica IDA. Ta je
činjenica ojačala ulogu izvršnih direktora u Banci i celokupnoj strukturi
Banke.
2.3. Glasanje
Zemlje članice IDA podeljene su u dve grupe. Odlučni faktor u tome da li će
određena zemlja biti svrstana u prvu ili drugu grupu bio je nacionalni
dohodak po stanovniku u određenim zemljama. Dok je za većinu zemalja
prve grupe bilo jasno da tu pripadaju, za druge, pak, to nije bio slučaj (npr.
Španija, Japan, Irska, Jugoslavija). Velika je važnost podele zemalja na prvu i
drugu grupu, s’ obzirom na činjenicu da je od tog svrstavanja zavisilo koliko
će koja zemlja uplatiti u kapital IDA.14
Sve uplate bile su podeljene u dva dela, i to po sledecem principu; U jedan
deo od 10% koji su sve članice, bez obzira u koju grupu spadaju, bile dužne
uplatiti, i to ili u zlatu ili u konvertibilnoj valuti, te u drugi deo od 90%. Za
zemlje iz prve grupe deo od 90% takođje je morao biti plaćen u zlatu ili
konvertibilnoj valuti, i to u pet jednakih godišnjih rata. Zemlje druge grupe
13 World Bank (1995), “The World Bank Group Directory”, World Bank Information, technology and facilities department
14 World Bank (1969), “World Bank Group”, World Bank
nisu bile dužne da uplate deo od 90% upisanog kapitala u čvrstoj, već u
nacionalnoj valuti.
Što se tiče glasanja, sistem je veoma sličan sistemu u Banci. Svaka članica
IDA dobila je najmanje 500 glasova ( za razliku od 250 glasova koje je imala
u Banci). Osim ovih osnovnih glasova , svaka članica IDA dobila je jedan glas
za svakih 5000 dolara početnog uloga, dok je u Banci svaka članica dobila po
jedan glas za 100 000 dolara upisanog kapitala. To povećanje osnovnog
broja glasova svih država u Udruženju dalo je nerazvijenim zemljama nešto
veći broj glasova nego što je to slučaj u Banci. Ostatak uplate članica iz
druge grupe koju su morale uplatiti u vlastitoj valuti, IDA može upotrebiti
samo uz pristanak dotične članice. 15
Osim ako je izričito drugačije predviđeno, o svim pitanjima pre Udruženja če se
odlučivati većinom glasova.
2.4. Poslovanje Udruženja
Ciljevi IDA definisani su u članu I Statuta. Ti ciljevi su podsticanje privrednog
razvoja, povećanje proizvodnje i time povećanje životnog standarda u
najnerazvijenijim delovima sveta , obuhvaćenim članstvom u IDA, ostvarujući to
pružanjem finansijskih sredstava, pod povoljnijim uslovima nego što su to uslovi
konvencionalnih zajmova.
Iz ove statutarne odredbe ne proizilaze samo ciljevi IDA, već i neka načela njenog
poslovanja. Na primer, Statut IDA ograničava njeno delovanje na razvitak zemalja u
razvoju, za razliku od Statuta Banke koji pored pomoći zemljama u razvoju ne
isključuje finansijsku pomoć drugim državama. Pored toga, povećava se važnost
postavljenih ciljeva, time što određuju da se u svim svojim odlukama Udruženje vodi
odredbama ovog člana (član I, in fine). Pored toga, Statut određuje da IDA ima i sva
druga prava u vezi sa poslovima koji su nužni ili poželjni radi postizanja utvrđenih
ciljeva ( član 5, tačka 5 vi). Ovo načelo izražava i Statut Korporacije (član III, tačka 6
15 International Development Association (1977), “IDA: International Development Association”, World Bank
v). Ta mogućnost, spojena sa režimom sopstvenog tumačenja Statuta daje znatnu
slobodu za obe institucije pri određivanju svojih ovlašćenja.
IDA može delovati samo u korist svojih članica, i područja za koja su one odgovorne,
izuzev područja za koja članice nisu prihvatile Statut (član V 1a; član XI 3).
Iz teksta uvodne odredbe Statuta može se zaključiti da samo države članice koje su
zemlje u razvoju mogu koristiti pomoć Udruženja. Međutim, već u članu I spominje
se privredni razvoj najnerazvijenijih područja sveta, iz čega se može zaključiti da
korisnici ipak mogu biti sve države članice koje imaju takva područja. Međutim,
ukoliko se ima u vidu da član I određuje uslove finansijske pomoći koji su lakši kada
se radi o saniranju platnog bilansa nego kada su u pitanju zajmovi, finansiranje IDA
treba ograničiti na države čiji platni bilans to zahteva. Takođe I iz razloga što
delovanje Udruženja treba dopunjavati delovanje Banke, država kojoj je potrebna
finansijska pomoć, a može da se prilagodi uslovima davanja zajmova Banke, treba
koristiti te mogućnosti, a ne usluge IDA (član V, tačka 1c). To znači da IDA pomaže
onim zemljama koje ne mogu primati zajmove Banke zbog lošeg stanja njihovih
međunarodnih finansija. Ovo načelo važi i kada se ima u vidu mogućnost Udruženja
da finansira međunarodne organizacije (član V,tačka 2c). Kada Udruženje to čini,
treba voditi računa da se ostvaruju ciljevi njegovog poslovanja.
2.5. Nabavljanje sredstava
Da je svih 68 zemalja članica Banke odmah pristupilo u članstvo IDA, kao što je bilo
predviđeno Statutom, i da su te države uplatile predviđene uloge, ukupni raspoloživi
kapital Udruženja iznosio bi tačno milijardu dolara. Taj kapital omogućio bi godišnje
zajmove od, aproksimativno, 150-160 miliona dolara.16 Ali, problem se javio kada
sve države članice Banke nisu prihvatile Statut IDA. Do 24.9.1960. godine, kada je
Statut Udruženja stupio na snagu, Statut je potpisalo sa 15 država i to 8 država iz
prve, i 7 iz druge grupe.
16 Delphes, William Arthur (1977), “Inside the World Bank Group” Venture Publishing
2.5.1. Popunjavanja
Za razliku od Banke i IFC, zajmovi Udruženja isključivo su zavisili od visine uloga i
doprinosa članica. S’ obzirom da su prema Statutu članice Udruženja morale da
uplate svoj početni ulog u roku od pet godina, kao i da IDA nema drugih sredstava,
osim onih koja dobija od svojih članica (ne računajuci sredstva koja dobija od
Banke), tako da je Stututom predviđeno da će se u razdoblju od “otprilike pet
godina” razmotriti adekvatnost izvora finansiranja, a ukoliko bude potrebno
“ovlastiće se Udruženje da poveća uloge članica”.17 Finansiranje IDA na ovaj način
jedna je od slabih tačaka celog sistema jer dovodi do određene nesigurnosti u visini
sredstava kojima će IDA raspolagati, a često i do neugodnog perioda čekanja da li
će se parlamenti država odlučiti da nastave sa davanjem, da ga povećaju ili čak
obustave. Šta više, već prilikom ponovnog upisivanja sredstava zemlje prve grupe
odlučile su da je jednostavnije imati cikluse od tri, umesto pet godina za planiranje
sredstava, jer su smatrale da će za kraće razdoblje od 3 godine lakše dobiti
pristanak svojih odgovarajućih zakonodavnih tela, nego za razdoblje od pet godina
kao što su to bili predložili Banka i Udruženje i, kako je predviđeno Statutom
Udruženja (član III,tačka 1a).
Do sada je ukupno bilo šesnaest naknadnih sakupljanja sredstava. Prvo sakupljanje
ili “replenishment” donelo je 744,7 miliona dolara. Drugo sakupljanje, koje je
postalo efektivno 1969. godine, donelo je preko milijardu i 200 miliona $. Treće
popunjavanje sredstava stupilo je na snagu 1972. godine.18
2.5.2. Četvrto popunjavanje
Četvrto popunjavanje je karakteristično jer je naišlo na velike probleme u SAD.
1973. godine, na godišnjoj skupštini Banke u Najrobiju, dogovoreno je da će se
učešće Sjedinjenih Država u Udruženju smanjiti sa 40% na 33%. No, bez obzira na
17 Delphes, William Arthur (1977), “Inside the World Bank Group” Venture Publishing
18 International Development Association (1977), “IDA: International Development Association”, World Bank
to, SAD su trebale i uprkos tom smanjenju procenta u udelu IDA da obezbede
ukupno milijardu i po dolara, s’ obzirom na opšte povećanje sredstava (dogovorenih
u Najrobiju), a zbog inflacije i opšteg smanjenja vrednosti valuta.
Kongres SAD, prilikom glasanja o tom predlogu 1974., odbio je da odobri
učestvovanje SAD u daljem finansiranju Udruženja, što je izazvalo oštre reakcije
kako zvaničnika Banke , tako i visokih funkcionera u vladi SAD. Zbog toga je došlo
do ponovnog razmatranja odluke, i posle određenog perioda iščekivanja odlučeno je
u korist učestvovanja u finansiranju IDA.19
Ovi događaji pokazali su slabost čitavog sistema finansiranja Udruženja, i zato je u
tom trenutku dovedena u pitanje budućnost IDA. Sva sredstva prikupljena do tada
bila su angažovana skoro u celosti, tako da bi bez pozitivne odluke Kongresa SAD
Udruženje ostalo bez sredstava za dalje finansiranje20. S’ obzirom na činjenicu da
Statut predviđa da sakupljanje sredstava stupi na snagu tek kada zemlje koje
doprinose najmanje 80% sredstava ratifikuju dogovor, bez učestvovanja SAD sa
million i po dolara, ta ratifikacija tačnije stupanje na snagu takvog dogovora ne bi
bilo moguće.
Ipak, kongres SAD doneo je pozitivnu odluku, i zajedno sa 24 druge zemlje članice
IDA složile su se da se sredstva IDA za četvrto prikupljanje povećaju na iznos od 4,5
milijarde $.
2.5.3. Poslednje, šesnaesto popunjavanje-
Prvi sastanak šesnaestog IDA popunjavanja održan je U Parizu, marta 2010. godine.
Na Sastanku, zamenici i predstavnici zaduženih zemalja diskutovali su o izazovima
Udruženja i strateškim pravcima,kao i o predloženim posebnim temama za taj
sastanak: slabim državama, polovima, odgovorima na krize i klimatskim
promenama.
19 World Bank (1995), “The World Bank Group Directory”, World Bank Information, technology and facilities department
20 International Development Association (1977), “IDA: International Development Association”, World Bank
2.6. Uslovi finansiranja
Uslovi finansiranja definisani su u članu V Statuta. Udruženje će pružati finansijsku
pomoć u obliku zajmova članicama (član V, tačka 2a). Međutim, postoje određeni
izuzeci od tog pravila. Na primer, Statut predviđa da u određenim slučajevima IDA
može garantovati zajmove privatnih ili javnih zajmodavaoca u svrhu postizanja
svojih ciljeva (član V, tačka 5).
Zatim, predviđeno je da Udruženje može sarađivati sa članicama i međunarodnim
organizacijama koje pružaju finansijsku i tehničku pomoć manje razvijenim
područjima sveta. (član V, tačka 4).
Udruženje može dati finansijsku pomoć državi članici, vladi nekog područja države
članice, javnom ili privatnom pravnom subjektu na području jedne ili više država
članica ili međunarodnoj organizaciji koja ima regionalni ili svetski značaj ukoliko se
tome ne protivi država članica na čijem području se projekat treba realizovati (član
V, tačka 1e). Ali, u slučaju da se zajam daje međunarodnoj organizaciji, , IDA ne
treba da traži takvu saglasnost jer se u praksi državama članicama daju zajmovi i z
tog razloga Opšti uslovi IDA koji se primenjuju na sporazume o razvojnim kreditima
od 1974. određuju da se izraz zajmoprimalac odnosi na državu članicu kojoj se daje
kredit (član II, tačka 2).
Zajmovi se daju za tačno određene projekte, ali od tog pravila se može odstupiti isto
kao i kod Banke, u izuzetnim okolnostima (član V, tačka 1b). Kao kod Banke,
projekti koji se finansiraju trebaju biti od izuzetnog prioriteta u okviru privrednog
razvoja države korisnice kredita. (član V, stav 1b). Međutim, ovde se ne poklanja
pažnja na doprinos projekta privrednom razvoju, i ne traži se da finalni rezultat
finansiranja ima produktivni značaj.
Kao i Banka, i Udruženje može finansirati lokalne troškove davanjem zajmoprimaocu
valute one članice na čijem se području projekat izvodi (član IV, tačka 1a). Što se
tiče mogućnosti finansiranja lokalnih troškova u stranoj valuti, takođe postoji veća
elastičnost nego kod Banke; u članu V Statuta definisano je da Udruženje može
stavljati na raspolaganje devizna sredstva za lokalne izdatke.
Kada je u pitanju nabavljanje dobara i usluga iz sredstava Udruženja, kao ni kod
Banke, ni ovde ne postoji takozvano “vezano” finansiranje; Statut jasno zabranjuje
postavljanje uslova o tome da se ta sredstva ili usluge isključivo nabavljaju na
području određene države članice ili država članica.
Zatim, za razliku od Banke, IDA ne postavlja obavezu da se dobra i usluge koje
Udruženje finansira nabavljaju samo na području država ugovornica. Shodno tome,
mogu se nabaviti i na područjima država neugovornica.
Udruženje se stara o tome da zajmoprimalac upotrebljava finansijska sredstva za
ciljeve zbog kojih su ona data, uzimajući u obzir ekonomičnost, delovanje i učinke
međunarodne trgovine, a ni u kom slučaju političke ili neprivredne okolnosti (član V,
tačka 1g); Slično je definisano i u članu III Statuta Banke, s’ tim što tamo nema reči
o međunarodnoj trgovini.
Takođe kao i u Statutu Banke, IDA stavlja na raspolaganje korisniku odobreni iznos
koji se tiče placanja troškova vezanih za finansirani projekat (član V, tačka 3).
Kada je reč o nadležnosti organa za odobravanje finansiranja, odredbe o tome u
Statutu Udruženja (član V, tačka 1d) identične su kao kod Banke (član V, član 2a;2c.
član VI, član 5b). S obzirom na to, IDA može odobriti finansiranje samo na preporuku
posebnog odbora; Jednog člana tog odbora bira guverner ili guverneri država na
području kojih se projekat treba ostvariti, a ostale članove imenuje Udruženje. Ali,
guverneri ne biraju člana odbora ukoliko je reč o finansiranju međunarodnih
organizacija.
2.7. Rasporedjivanje novca IDA
Kao što je spomenuto, Stututom Udruženja određeno je da je svrha
Udruženja da unapređuje ekonomski napredak i produktivnost, da deluje u
cilju povećanja životnog standarda najnerazvijenih svetskih područja koja su
članice IDA, kao i da svoje ciljeve mora postići na principima i pod uslovima
koji su elastičniji i koji manje opterećuje platežne sposobnosti tih zemalja
nego što je slučaj uz uobičajene uslove. Ali, Statut nema čvrste kriterijume
koje zemlje dolaze pod tu klasifikaciju. 21
Terminološki, zajmovi Banke nazivaju se “zajmovima”(loans), a zajmovi
Udruženja nazivaju se “kreditima” (development credits).
Tražnja pomoći od IDA uvek je nadmašivala ponudu raspoloživih sredstava.
IDA je zbog toga morala da uvek brižljivo racionalizuje svoj novac. U podeli
svojih sredstava, IDA u obzir uzima četiri glavna kriterijuma ( pored
članstva). 22Kriterijumi su:
Nivo siromaštva u zemljama članicama
Bonitet potencijalnih korisnika kredita IDA
Ekonomski učinak potencijalnih korisnika kredita
Raspolaganje projektima pogodnim za finansiranje od strane IDA
Siromaštvo. Nivo dohotka po stanovniku u zemljama članicama utiče na
kvalifikovanje za kredit. Nivo dohotka iznad kojeg su krediti IDA strogo
racionalizovani menja se s’ vremena na vreme, uglavnom da bi se uzele u
obzir rastuće cene. Taj nivo određenog iznosa se ne smatra gornjim limitom
koji se ni pod kojim okolnostim ne bi mogao probiti. On je zamišljen kao
stvaranje snažne predpostavke protiv davanja pozajmica zemljama
članicama u kojim je prosečan godišnji dohodak po stanovniku viši. S’ druge
strane, nivo dohotka ispod tog određenog iznosa ne stvara nikakvu
automatsku pretpostavku u prilog davanja zajma, jer su neke zemlje čiji je
dohodak i niži od najnizeg limita u stanju da otplaćuje dugove Banci ili
mešavinu Bančinih zajmova i kredita IDA.
Bonitet. Tokom gotovo tri decenije Banka je pravila ekonomske analize da
bi ocenila koje zemlje imaju dobru poslovnu reputaciju i time se kvalifikuju za
21 Mason, Edward; Asher, Robert (1973), “The World Banke since Bretton Woods”, The Brookings Institution22 International Development Association (1977), “IDA: International Development Association”, World Bank
bančine zajmove. Međutim, otkad je 1960. stvorena IDA, pravljene su studije
radi ocene koje zemlje imaju bonitet za pozajmljivanje od IDA, ali nisu u
mogućnosti da pod konvencionalnim uslovima otplaćuju zajmove Banci. U
dodeljivanju sredstava iDA, javljaju se problem boniteta javljaju se u dva
različita vida. Prvo, šta činiti sa zemljom siromašnom po dohotku po glavi, ali
koja ne trpi oskudicu u devizama? Drugo, šta činiti sa zemljom čija je
ekonomska situacija suprotna tome?
U stvari, krediti IDA nisu bili mnogo ograničeni, bilo kojom kombinacijom
okolnosti. Ipak, ta pitanja ukazuju na činjenicu da se upravljači IDA pri
dodeljivanju oskudnih sredstava IDA ne mogu rukovoditi samo jednim
kriterijumom. Zato se prilikom donošenja takve odluke koriste svi kriterijumi.
Ekonomski učinak. Zemlje koje čine ozbiljne napore da poboljšaju
produktivnost svojih građana očigledno su zaslužniji kandidati za pomoć
nego zemlje koje slabo upravljaju svojim poslovima, ugrožavaju svoj bonitet i
nepotrebno produžavaju period zavisnosti od beneficirane pomoći. Iako je
logično da se ekonomski učinak uzme u obzir prilikom određivanja raspodele
sredstava IDA, taj kriterijum je u praksi najteže primeniti. Politika IDA je da
ohrabruje politiku koja će tokom vremena smanjiti zavisnost od strane
pomoći, i beneficiranih zajmova zemlje koja uzima pozajmicu i umesto toga
je osposobiti da u sve većoj meri investicije finansira iz svojih sopstvenih
izvora i tržista kapitala.
Raspolaganje projektima. Članovi sporazuma o IDA daju prednost
finansiranju konkretnih projekata. Stoga jedna zemlja čak i kada se
kvalifikuje po drugim kriterijumima, mora podneti projekte pogodne za
finansiranje. U prvim godinama, IDA “test projekta” isključivao je izvesne vrlo
siromašne zemlje – većinom u Africi – koje nisu mogle da pripreme projekte
zahtevanog standarda, iako su i ove zemlje zadovoljavale ostale testove
kvalifikovanja IDA. Delom zbog takvog stanja Banka je osnovala stalne misije
koje opslužuju nekoliko Afričkih zemalja, kako bi pomagale u pripremanju
pogodnih projekata. Njihovo osnivanje, kombinovano sa sve većom
sposobnošću većine ovih zemalja da efikasno koriste pomoć IDA, znatno je
povećalo mogućnost razvoja.
2.8. Odonos IDA sa Bankom i drugim međunarodnim organizacijama
Udruženje je entitet koji je odvojen i različit od Banke. Sredstva IDA su takođe
izdvojena od Bančinih sredstava. Udruženje neće pozajmljivati od Banke i neće
davati u zajam Banci, osim u slučaju da to ne sprečava Udruženje od investiranja
sredstava koje joj nisu potrebna u njenim finansijskim operacijama u obavezama
prema Banci.
Takođe, Udruženje može sporazume sa Bankom, a koji se tiču olakšica,
osoblja ili usluga, kao i dogovore vezane za nadoknadu administrativnih
troškova plaćenih u prvoj instance od strane organizacije ili u korist drugog.
Međutim ,ništa u tom sporazumu ne sme učiniti Udruženje odgovornim za
postupke ili obaveze Banke, kao i obrnuto.23
Što se tiče odnosa IDA sa drugim međunarodnim organizacijama, Udruženje
može sklapati formalne sporazume za Ujedinjenim Nacijama, kao i drugim
javnim međunarodnim organizacijama, sa specijalizovanom odgovornošću u
srodnim oblastima.
3. MEĐUNARODNA FINANSIJSKA KORPORACIJA
(International Financial Corporation) – IFC
IFC je jedan od pet pravnih subjekata koji čine Grupaciju Svetske Banke, to
jest Svetsku Banku. Njen cilj je promovisanje održivih investicija privatnog
sektora u zemljama u razvoju, koje pomažu smanjenje siromaštva i
poboljšavaju kvalitet života ljudi. Korporacija finansira investicije privatnog
23 The World Bank (2003), “A guide to the World Bank”, The International Bank for Reconstruction and Development
sektora u zemljama u razvoju, mobiliše kapital na međunarodnim
finansijskim tržištima, pomaže klijentima da poboljšaju socijalnu stabilnost i
održivost prirodne sredine i pruža stručnu pomoć vlastima i preduzetnicima.
Međunarodna Finansijska Korporacija daje zajmove i finansira pojedina
preduzeća tako što stiče udele u njima i obezbeđuje im dugoročne kreite pod
tržišnim uslovima. Zamisao pri formiranju IFC – a je da njeno učešće u
konkretnom projektu deluje kao podsticaj ostalim investitorima da uđu u taj
projekat. IFC finansira pored privatnog sektora kao primarnog, i finansijski
sektor čije je učešće u ukupnim investicijama ove organizacije u 2003. godini
poraslo sa petnaest na cetrdeset odsto.
Korporaciji je zabranjeno da investira sa vladinim garancijama, i to čini samo
zajedno sa stranim investitorima. Najveći akcionari u Međunarodnoj
finansijskoj korporaciji su SAD ,Japan, Nemačka, Francuska i Velika Britanija.
Ovih pet zemalja predstavlja najveće investitore u IFC od trenutka njenog
osnivanja.
Kretanje visine njenih prihoda očigledno i logično se poklapa sa globalnim
ekonomskim prilikama, pa je tako prihod u 2000. godini iznosio 380 miliona
dolara, u 2001. godini 241 milionaa 2002. godini samo 161 milion.24
Usled velike ekonomske krize u Argentini, međunarodna finansijska
korporacija je u toj zemlji izgubila čak 350 miliona dolara.
3.1. Osnivanje
Međunarodna Finansijska Korporacija je osnovana tek 1956. godine, iako se
o njenom osnivanju govorilo od 1948. godine. Osnovana je u cilju
promovisanja i koordiniranja investicija privatnog sektora, i da na taj način
24 The Economist
katalizira ulaganja u privredni rast u zemljama u razvoju. Rečju, IFC je najveći
multilateralni izvor zajmovnog i akcijskog kapitala namenjen finansiranju
privatnog sektora u zemljama u razvoju.
Ideja za osnivanje Korporacije potekla je iz SAD, u želji da se u okviru Banke
stvori institucija koja bi funkcionisala na manje formalnim osnovama od
Banke, odnosno koji ne bi tražio državne garancije za svoje zajmove, i koji da
bi imala za cilj da pomogne privatnim preduzećima. Nakon nekoliko godina
razmatranja ideje o osnivanju ove Korporacije, kako u UN tako i u unutar
same Banke, doneta je konačna odluka o osnivanju IFC, i iskristalisao se stav
da ona ne sme učestvovati u upravljanju preduzećima u koja ulaze. 2514.04.1955. Banka je formalno podnela na razmatranje vladama država
članica predlog Ugovora o osnivanju Korporacije.
Konačno , 1955. Banka je formalno podnela vladama članicama na
razmatranje predlog ugovora o osnivanju Korporacije. Nakon razmatranja u
Vladama, ugovor je stupio na snagu 1956., a iste godine održan je i prvi
sastanak Uprave direktora, čime je označen i početak rada IFC.
Od samog početka svog rada Korporacija je bila u mnogo lošijem položaju
nego što je to inicijalno bilo zamišljeno. Prvi problem javio se zbog kapitala,
jer je ukupni odobreni kapital IFC iznosio 4-5 puta manje od očekivanog
( umesto 400-500 miliona dolara, iznosio je samo 100)26. Zatim, mnoga
ogranicenja našla su se u Statutu same organizacije:
- Član III, tačka 2 – IFC je bilo zabranjeno da investira u akcijski
(deonički) kapital, i da investicije pretvara u akcijski kapital
- Član III, tačka 3 – Korporaciji se zabranjivalo da preuzima odgovornost
za upravljanje bilo kojim preduzećem u koje je investirala
25 Mason, Edward; Asher, Robert (1973), “The World Banke since Bretton Woods”, The Brookings Institution26 Baker, James Calvin (1968), “The international Finance Corporation: origin, operations and evaluation” , Preager
Ove odredbe dovele su do toga da je Korporacija bila nemoćna da obavlja
veću ulogu, čak i kada sama investira. IFC je u Statutu dobila još jedno
ograničenje, koje se sastojalo u tome da Korporacija može da investira u
privatne poduhvate, al iisključivo u slučajevima kada nema dovoljno
privatnog kapitala. U praksi, to je značilo da IFC treba investirati u one
poduhvate koji nisu dovoljno privlačni i isplatljivi za privatni kapital, ali koji
opet imaju nekih izgleda da budu isplatljivi.
S’ obzirom na relativno mali iznos kapitala ( $100 miliona se ne smatra
velikim iznosom za neke veće investicije), IFC je na samom početku svog
rada odlučila da ni jedna njena investicija ne premaši iznos od 2 miliona
dolara, što je, uz ostala navedena ograničenja, u najvećoj meri uticalo na
njenu delotvornost i efikasnost u prvim godinama njenog rada.27
Upravo zato je početkom 60-ih godina došlo do izmene njenog Statuta, sve u
cilju otklanjanja nedostataka koji su je ograničavali u radu.
Na prvom mestu izmenjena je odreba prema kojoj IFC ne može ulagati u
akcijski kapital, doneta je odluka da investicije u preduzeća mogu
premašivati 2 miliona dolara, i ublažena je odredba prema kojoj IFC nije
mogla preuzimati odgovornost za upravljanje preduzećem u koje investira,
tako što je određeno da IFC neće ostvarivati svoja glasačka prava na osnovu
investicija, u onim pitanjima koja se tiču upravljanja preduzećem.28
3.2. Članstvo
Članstvo Korporacije je od samog početka zaostajalo za članstvom Banke.
Članstvo u IFC regulisano je članom II njegovog Statuta. Članstvo u
27 Baker, James Calvin (1968), “The international Finance Corporation: origin, operations and evaluation” , Preager
28 International Finance Corporation (1977), “IFC: what it is, what it does, how it does it”, International Finance Corporation
Korporaciji otvoreno je samo za članice IBRD. 1. jula 1981. godine IFC je
imala 119 država članica. Odredba koja se tiče prijema novih članica,
suspenzije, njihovog isključivanja iz članstva i povlačenja je ista kao i kod
IBRD. Prestanak članstva u IBRD sa sobom povlači prestanak članstva u IFC.
1956. Godine, prilikom osnivanja IFC, 31 zemlja postala je članica
Korporacije.Npr. 1974. Godine, članstvo Korporacije popelo se na 99 država
članica, dok je te iste godine Banka imala 194 države članice. Danas, IFC
broji 182 države članice.
Svaka država može istupiti iz članstva IFC u bilo koje vreme, ili može biti
suspendovana ukoliko ne ispunjava svoje obaveze kao član. Takođe, ukoliko
neka država prestane biti članica Banke,ili u slučaju suspendovanja njenog
članstva u Banci, a članica je Korporacije, njeno članstvo u Korporaciji će
prestati automatski, odnosno biće suspendovano.
Ukoliko neka država prestane biti članica Korporacije, ona i dalje ostaje
dužnik Korporaciji za svaki iznos koji joj duguje.
Međutim ,bilo koja država može biti isključenja iz članstva u IFC, predajom
saopštenja u pisanoj formi u glavnu kancelariju Korporacije. Povlačenje
stupa na snagu od datuma kada je saopštenje primljeno. Isto tako, ukoliko
neka članica ne uspe da ispuni svoje obaveze prema Korporaciji, ona je može
suspendovati iz članstva odlukom većine Guvernera, koja je doneta većinom
ukupne glasačke moći. Članstvo suspendovane države automatski prestaje
na godinu dana od datuma suspenzije, osim ukoliko odluka bude povučena
istom većinom zbog takozvanog “dobrog vladanja” (Statut, član V, tačka
2a). Dok je pod suspenzijom, članica neće moći da koristi prava iz ovog
Sporazuma, osim prava o istupanju, ali će ona ostati predmet svih obaveza
(član V,tačka 2b).
3.3. Glasanje i kapital
Učestvovanje u kapitalu IFC, kao i glasanje u njenim organima, zasnovano je
na istim principima kao i glasanje u Banci. Pravo glasa država, u organima
IFC, zavisi od udela u kapitalu, a u vezi svih pitanja odlučuje se većinom
glasova.
Što se tiče broja glasova, svaka država članica IFC ima 250 osnovnih
glasova, na koje se dodaje po jedan glas na svaku akciju, što je određeno
članom Statuta.
Kao i u Banci, finansijski jake i razvijene države snagom svog učešća u
upisanom kapitalu imaju većinu u IFC, i zbog toga je princip učestvovanja u
Korporaciji zasnovan na istoj osnovi “vaganih glasova” ‘ ponderisanih, kao i
učestvovanje u Banci.29
3.4. Upravljanje
Upravljanje Korporacijom definisano je u članu IV Statuta. Bez obzira na
činjenicu da je usko povezana sa Bankom, IFC je ipak posebni pravni subjekt,
i njena sredstva su potpunosti odvojena od sredstava Banke. Korporacija je
organizovana po uzoru na Banku, s’ tim što ima jedan glavni organ više od
Banke.30 Dakle, Korporacija ima četiri glavna organa: Odbor Guvernera,
Odbor Direktora, Predsednika odbora direktora i Predsednika Korporacije,
koje su države imenovale kao guvernere Banke, i koji su po službenoj 29 Delphes, William Arthur (1977), “Inside the World Bank Group” Venture Publishing
30 International Finance Corporation (1977), “IFC: what it is, what it does, how it does it”, International Finance Corporation
dužnosti guverneri odnosno zamenici guvernera Korporacije. Kao i u Banci,
položaj Guvernera je vezan za članstvo države koja ga je imenovala kao
guvernera Banke. Ukoliko bi jedna država prestala da bude članica Banke ili
Korporacije, guverner i njegov zamenik koje je ona imenovala prestali bi da
budu članovi Odbora guvernera Banke ili Korporacije. Kao i u Banci, sva sva
prava i ovlašćenja Korporacije poverena su Odboru Guvernera.
3.4.1. Odbor Guvernera
Odbor Guvernera čine guverner i zamenik guvernera.
Prema Statutu ( član IV, tačka 2), odbor Guvernera može da poveri Odboru
direktora najveći deo svojih ovlašćenja, što je on i učinio, s’ tim da su
neprenosiva ona ista ovlašćenja koja Odbor governera Banke ne može
preneti na Odbor direktora Banke. Statut obavezuje Odbor guvernera da
održi najmanje jednom godišnje skupštinu, i da ta skupština održana zajedno
sa godišnjom skupštinom guvernera Banke.
3.4.2. Odbor direktora
Odbor Direktora IFC odgovoran je za opšte vođenje poslova Korporacije, i za
to Odbor ostvaruje prava koja je dobio po Statutu i prava koja mu je poverio
Odbor guvernera.
Odbor direktora Korporacije sastoji se od Izvršnih direktora Banke, koji su po
službenoj dužnosti članovi Odbora direktora Korporacije. Zamenici izvrčnih
direktora Banke takođe su po službenoj dužnosti zamenici direktora Odbora
direktora Korporacije. Odbor direktora sastaje se toliko često koliko to poslovi
IFC traže. Odbor guvernera donosi odluke dvotrećinskom većinom ukupne
glasačke snage, dok Odbor direktora donosi odluke većinom glasova
direktora koji glasaju za ne manje od ½ ukupne glasačke snage.
Predsednik Banke po službenoj dužnosti je i Predsednik odbora direktora
Korporacije (ali ne same Korporacije), ali nema pravo glasa osim u slučaju
jednake podele glasova. On takođe učestvuje na sastancima Odbora
guvernera, ali ne glasa na njima.
Predsednika Korporacije imenuje Odbor direktora na predlog predsednika
Odbora direktora (dakle predsednika Banke). Predsednik Korporacije je
glavni izvršni organ Korporacije, koji pod vođstvom Odbora direktora i pod
opštim nadzorom predsednika Odbora direktora vodi svakodnevne poslove
IFC, i koji je odgovoran za organizaciju,imenovanje i otpuštanje direktora i
službenika Korporacije. Predsednik IFC učestvuje na sastancima Odbora
direktora ali ne glasa na njima. Predsedniku Korporacije prestaje mandate
odlukom Odbora direktora, sa kojom se saglasava i predsednik Odbora
direktora.
Predsednik Korporacije, direktori i osoblje Korporacije u vršenju svojih
dužnosti dužni su voditi računa samo o interesima IFC , i nisu dužni da se
povinuju nikakavom drugom spoljnom autoritetu.
Svaki član Korporacije dužan je da poštuje međunarodni karakter tih
dužnosti, i sa potpisom Statuta odriče se svih pokušaja da utiče na bilo kog
službenika Korporacije u vršenju njegovih dužnosti. (član IV, tačka 5).
Prilikom pripremanja predloga za osnivanje Korporacije, isticalo se da će
ona raditi pod opštim nadzorom Banke. Isto tako, smatralo se da će bliska
saradnja sa Bankom osigurati i koordinaciju rada te dve ustanove. Na kraju,
isticalo se da će saradnja sa Bankom omogućiti rad Korporacije uz niže
administrativne troškove, i da će mnoge tehničke, administrativne,
ekonomske i pravne usluge IFC pružiti Banka. 31Te nade nisu ostvarile u
potpunosti nikada. Naime, ono što je sopstveno svim organizcijama nije
zaobišlo ni Korporaciju; ubrzo nakon svog osnivanja, i u svom daljem razvoju,
Korporacija je stvarala sopstvena odeljenja koji su joj omogućavali da
samostalno obavlja poslove za koje se u početku očekivalo da će ih obavljati
preko službi Banke. IFC je danas organizovana tako da ima 6 odeljenja. Od
31 International Finance Corporation (1998), “Financial Institutions” , International Finance Corporation
njih, 3 odeljenja (odeljenja za investicije) deluju na osnovu geografske
podele, dak druga 3 odeljenja (pravni, tehnički i odeljenje za pronalaženje
sredstava) rade na osnovu funkcionalne podele. Ova odeljenja usko sarađuju
sa Bankom i Udruženjem u onim slučajevima kada su zajmovi Banke i
Udruženja takođe predmet iste investicije. 32Neka odeljenja Banke pomažu u
radu IFC.
Svi predlozi IFC za investicije predmet su razmatranja Komiteta za
investicije. Taj Komitet se sastaje čim se završe terenska ispitivanja
predloženih projekata. Zadatak Komiteta je i da razmatra status svake već
izvršene investicije. Komitet za investicije se sastoji od izvršnog
potpredsednika i ostalih najviših službenika Korporacije. Odeljenja za
investicije, koja su organizovana na geografskoj podeli , dele se na odeljenja
za Afriku i Srednji Istok, Aziju, i Južnu Ameriku, Evropu i Australiju. Postojanje
samo 3 odeljenja za celi svet ukazuje na relativno skroman opseg investicija
IFC.
Odeljenje za pronalaženje sredstava (Capital Markets Department) bavi se
pronalaženjem kapitala koji Korporacija uzima na zajam da bi mogla vršiti
svoje investicije. Ovo odeljenje pomaže vladama i privatnim strankama u
ustanovljavanju i radu zdravih institucija kako bi se kanalisale privatne
štednje u proizvodne privatne investicije. Ovo odeljenje takođe pomaže i
vladama članica u poboljšanju njihove politike ohrabrivanja investicija i
porasta tržista kapitala. Pravno odeljenje bavi se savetovanje IFC u svim
pravnim pitanjima koja se odnose na organizaciju, strukturu, administraciju ,
politiku i delovanje Korporacije. Ono pomaže u sastavljanju svih sporazuma
IFC, zatim prati odvijanje pojedinih investicija i uopšteno ima važnu ulogu u
pripremanju i zaključivanju sporazuma, u pripremanju dokumenata potrebnih
za konačnu isplatu sredstava datih na zajam.
32 Pelević, Branislav (1994), “Uvod u Međunarodnu ekonomiju”, Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu
Tehničko odeljenje pomaže odeljenju za investicije Korporacije u ocenjivanju i
nadzoru nad nameravanim investicijama i nad zahtevima za investicije koje
prima IFC. Ono predlaže ugovorna rešenja usmerena da obezbede uspešnu
konstrukciju i rad projekata. Ovo odeljenje takođe prati odvijanje pojedinih
projekata, i daje savete o izboru konsultanta i izvođaca koji izvode radove za
zajmoprimaoce.
3.5. Poslovanje
Najvažnije odredbe o finansiranju koje odobrava Korporacija sadržane su u
tački III njenog Statuta. Međutim ,da bi došli do finansiranja, prvo moramo
definisati njene ciljeve.
Ciljevi IFC definisani su članom I njenog Statuta, i sastoje se od podsticanja
privrednog razvoja, kao i razvoja privatnih produktivnih preduzeća u
državama članicama, posebno u nerazvijenim područjima čime se svakako
nadopunjuje delovanje Banke. IFC stimuliše privatni domaći i strani kapital
na produktivno investiranje u države članice. Takođe, u Statutu je određeno
da Korporacija ima sva ovlašćenja u vezi svog poslovanja, čak i kada ona
nisu posebno sadržana u Statutu (član III, tačka 6v).
Prema članu III, tački 3, Korporacija može investirati svoja sredstva u
produktivna privatna preduzeća na teritorijama svojih država članica.
Postojanje interesa države, ili drugih javnih interesa u takvim preduzećima,
ne isključuje nužno Korporaciju u pripremanju investiranja na tom terenu.
3.5.1. Oblici finansiranja
Korporpacija može investirati svoja sredstva u takve forme, ili formu, koja se
može činiti odgovarajućom u određenim okolnostima (član III,tačka 2).
3.5.2. Principi finansiranja
Poslovanje IFC biće sprovođeno u skladu sa sledećim principima:33
IFC neće preuzeti finansiranje za koje bi, po njenom mišljenju bio dovoljan
privatni kapital, nabavljen po povoljnim uslovima.
Korporacija neće finansirati preduzeća na teritoriji bilo koje članice,
ukoliko se ona protivi tom finansiranju.
IFC neće nametati uslove da bi došlo do bilo kog finansiranja, ali
IFC neće preuzeti odgovornost za vođenje bilo kog preduzeća u koje je
investirala, i neće uticati na pravo glasanja u tu svrhu, ili bilo koju
drugu svrhu, koje su po njenom mišljenju prikladne i u granicama
ciljeva upravljačke kontrole.
IFC će preduzeti svoje finansiranje pod uslovima i rokovima koji se
smatraju prikladnim, uzimajući u obzir zahteve preduzeća, rizik koji je
preuzela Korporacija, kao i rokove i uslove normalno dobijene od
privatnih investitora za slično finansiranje.
Korporacija će nastojati da obrće svoja sredstva, prodajom svojih
investicija privatnim investitorima kada god to može biti učinjeno pod
zadovoljavajućim uslovima.
Korporacija će zahtevati da se sačuva svaka razumna promena u
svojim investicijama.
3.6. Zaštita interesa
Ništa u ovom Statutu neće sprečiti Korporaciju da preuzme određene akcije i
korišćenje svojih prava neophodnih za zaštitu svojih interesa, u slučaju
postojećeg ili ugroženog nedostatka bilo koje njene investicije, aktuelne ili
ugrožene insolventnosti preduzeća za koje se daje investicija, ili neke druge
situacije koja po mišljenju IFC preti da ugrozi tu investiciju.
33 Baker, James Calvin (1968), “The international Finance Corporation: origin, operations and evaluation” , Preager
Iz svega navedenog vidi se da postoji sličnost između delovanja Banke i
Korporacije. Ipak, postoje i razlike, koje se najviše vide kada je u pitanju stav
o privatnim investicijama. Korporacija u tom pogledu nije vezana
ograničenjima koja ima Banka: nemogućnost učešća u privatnom preduzeću i
potreba vladine garancije na finansiranje privatnih preduzeća.
Statut sadrži, isto kao i Statut Banke i IDA, odredbe o zabrani politicžčkog
delovanja. Na njene odluke ne smeju uticati politički uslovi u državi članici, i
njene odluke se trebaju donositi isključivo na osnovu privrednih uslova (član
III, tačka 9).
Sredstva Korporacije mogu se upotrebiti samo u korist država članica. Pri
tom, prednost uvek imaju nerazvijene države.
Pri davanju pomoći, koja se ograničava samo na privatna preduzeća, IFC ne
traži garanciju države. Ali, Korporacija ne može finansirati preduzeće na
teritoriji države članice ako se ona tome protivi (član III, tačka 3iii). U Statutu
je rečeno da je Korporacija dužna da obavesti državu članicu o svojoj nameri
finansiranja određenog preduzeća koje se nalazi na njenoj teritoriji. Takođe,
ne traži se da ta država potvrdno odgovori;nakon određenog razumnog roka,
u okviru koga država može da iznese svoje primedbe, IFC može početi sa
željenim finansiranjem. 34
3.7. Uslovi finansiranja
IFC finansira samo privatna preduzeća, pri čemu prednost imaju razna
trgovačka društva takozvanog kapitalističkog tipa, koja gotovo uvek imaju
pravnu prirodu. Ali time se ne isključuje mogućnost investiranja u preduzeća
gde učestvuju vlade ili javne osobe. Ipak, Korporacija ne može da sarađuje
sa pravnim osobama čija su sredstva javna, čak ni onda kada takva osoba
34 International Finance Corporation (1977), “IFC: what it is, what it does, how it does it”, International Finance Corporation
ima oblik trgovačkog društva. 35 Jedan od aspekata investiranja IFC je
investiranje u lokalne kompanije za razvoj. Te kompanije su od samog
početka rada Banke smatrane veoma bitnim za razvoj nerazvijenih zemalja.
Korporacijsko finansiranje može biti dvojako: pomoć pri osnivanju novog
preduzeća, ili investiranje u već postojeće preduzeće. U oba slučaja mora se
raditi o produktivnom preduzeću koje je u stanju da doprinese razvoju države
članice (član III), i koje je isplativo (član III, tačka 3v). Kada je reč o obliku
investiranja, nikakva ograničenja nisu predviđena Statutom. Shodno tome,
Korporacija može finansirati privatna preduzeća davanjem zajmova, udelom
u njenom osnovnom kapitalu ili garantovanjem izdavanja deonica ili
obveznica, ali samo u slučaju da za takvo finansiranje nedostaje potreban
privatni kapital. Investiranje neće biti odobreno ukoliko je privatni kapital
ponuđen pod sličnim pristupačnim uslovima (član III, tačka 3i).
IFC ne preuzima nikakvu odgovornost u vođenju preduzeća u koje investira, i
ne može glasati u tu svrhu ili u bilo koju drugu svrhu koja je po njenom
mišljenju u nadležnosti uprave preduzeća (član III, tačka 3iv). Iz toga se
zaključuje da Korporacija ne bi mogla postati većinski akcionar, iako to nije
izričito zabranjeno Statutom, jer bi to podrazumevalo njeno učestvovanje u
upravljanju tim preduzećem, što je, kako je rečeno zabranjeno. Pored toga,
zbog očuvanja interesa IFC, Statut određuje da u slučaju stvarnog ili
mogućeg poremećaja u vezi sa nekim njenim ulaganjem ili u vezi sa
mogućim padom preduzeća pod stečaj, u koje je Korporacija uložila sredstva,
ili u drugim situacijama koje po njenom mišljenju ugrožavaju ulozena
sredstva, IFC može preduzeti mere i koristiti prava koja smatra neophodnim
radi zaštite svojih interesa.36
35 International Finance Corporation (1998), “Financial Institutions” , International Finance Corporation36 International Finance Corporation (1977), “IFC: what it is, what it does, how it does it”, International Finance Corporation
Takođe, Statutom je zabranjeno IFC da kao uslov za svoje investiranje
postavi da dobra koja se finansiraju iz tih sredstava budu nabavljena na
teritoriji određene države (član III,tačka 3iii). Time je pokušano da se
izjednači položaj Korporacije sa položajem ostalih privatnih davalaca
kapitala, koji za svoja preduzeća mogu nabavljati dobra u bilo kojoj drugoj
zemlji, osim ukoliko drugačije ne određuju unutrašnji propisi države na čijem
području je smesteno preduzeće koje se finansira. Za razliku od Banke i IDA,
koje mogu samo iznimno finansirati lokalne troškove koji su u vezi sa
projektom, Korporaciji njen Statut ne nameće takva ograničenja; Ona može
uvek finansirati lokalne troškove, kao i troškove nastale u inostranstvu. 37
Kada je reč o organima za odobravanje finansiranja, tačnije o njihovoj
nadležnosti, isto je kao i kod Banke. Statut Korporacije o tome sadrži
identične odredbe kao Statut Banke. Kao i kod Banke, izvršni direktori daju
predsedniku i drugim visokim službenicima IFC opšta ovlašcenja za
zastupanje.
Što se tiče prava koje se primenjuje za finansiranje, tu delatnost Korporacije
uređuju statutarne odredbe, načela Statuta koja se tiču privilegija i imuniteta
IFC, kao i unutrašnje pravo državljana čijem se području nalazi preduzeće u
koje Korporacija investira.
3.8. Nabavljanje sredstava
Od samog početka njenog rada, jedan od osnovnih problema Korporacije
zapravo je bio nabavljanje sredstava. Ova institucija nije imala dovoljno
sredstava da bi mogla delovati na razvoj u zemljama kojima su njene
investicije bile namenjene, ni približno kao Banka. Ipak, rezultate IFC nije
moguće sagledati ispravno ukoliko ih posmatramo samo u svetlu zajmova
37 Baker, James Calvin (1968), “The international Finance Corporation: origin, operations and evaluation” , Preager
koje je sama Korporacija dala. Glavni cilj IFC je svakako je da potpomaže
razvoj privatne industrije, odnosno industrije u koju je uključena država ali na
način da učestvuje u tom razvoju uz ostale izvore finansiranja, a ne samo da
finansira razvoj.
Osnovni izvor finansiranja sredstava IFC su ulozi njenih država članica. Zbog
malog upisanog kapitala Korporacije, javilo se pitanje zbog čega joj Banka
nije omogućila da izdaje obveznice na tržištu kapitala, kako bi na taj način
povećala priliv potrebnih novčanih sredstava.38 Kao logičan odgovor javio se
da je to iz razloga što Banka nije želela sebi da stvara konkurenciju, a
delimično i zbog toga što nije želela da ugrozi upisivanje sredstava potrebnih
za rad Udruženja. Na taj način je IFC ostavljena bez mogućnosti da pribavlja
kapital neophodan za proširivanje njenog delovanja. Međutim, Banka je ipak
donela odluku da neka dodatna sredstva treba staviti Korporaciji na
raspolaganje. Iz tog razloga je 1965. godine izmenjen Statut Banke. U članu
III, tačka 6 rečeno je da Banka može učestvovati u davanju zajmova
Korporaciji, odnosno da može garantovati zajmove Korporaciji koje ona
upotrebljava u svom poslovanju. Ograničenje predviđeno Statutom
obavezuje Banku da njeno učestvovanje i garancije ne budu povećane
ukoliko ukupni dugovi Korporaciji iz svih izvora četiri puta prelaze visinu
upisanog kapitala i viškova.
3.9. Uloga Korporacije
Delimičan fokus IFC je na promovisanju ekonomskog razvoja, ohrabrivanjem
rasta privatnog sektora (privatnih preduzeća) i efikasnog tržišta kapitala u
njenim zemljama članicama. U tom kontekstu, Korporacija savetuje
preduzeća (poslovanja) u zemljama u razvoju oko širokog kruga pitanja,
38 Kapor, Predrag (1996), “Međunarodne poslovne finansije”, Megatrend Univerzitet
uključujući fizičku i finansijsku rekonstrukciju; pravljenje biznis plana;
identifikaciju tržista, proizvoda, tehnologija i finansijskih i tehničkih učesnika,
kao i mobilizaciju projektnog finansiranja.
Korporacija može pružati savetničke usluge u kontekstu investiranja, ili ih
može pružati nezavisno za određenu nadoknadu,zajedno sa (in line) ,
zajedno sa marketinškom praksom. IFC takođe savetuje vlade u zemljama u
razvoju,kako da stvore “sposobno”poslovno okruženje, i daje uputstvo kako
da privuku strane direktne investicije (FDI).39 Na primer, pomaže razvoju
domaćeg tržišta kapitala. Takođe pruža asistenciju u oblastima kao što su
rekonstrukcija i privatizacija preduzeća u državnom vlasništvu.
4. MEĐUNARODNA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ
(International Bank for Reconstruction and Development – IBRD)
Međunarodna Banka za Obnovu i Razvoj jedna je od 5 institucija Grupacije
Svetske Banke.
Osnovana je na konferenciji u Bretton Woods-u, održanoj 1944. godine.
Statut Banke stupio je na snagu 1945., ona je konačno počela sa radom
25.06.1946. godine.
Ideja o osnivanju IBRD (Međunarodna Banka za obnovu i razvoj, poznatija je,
zajedno sa IFC I IDA, kao Svetska Banka), rođena je tokom Drugog Svetskog
rata.
39 Baker, James Calvin (1968), “The international Finance Corporation: origin, operations and evaluation” , Preager
4.1. Članstvo
Članstvo u IBRD uslovljeno je prethodnim članstvom u Međunarodnom
Monetarnom Fondu (MMF).
Osnivači Banke zamislili su globalnu instituciju, želeći da u članstvo uključe
sve nacije. Tako je postepeno članstvo u ovoj instituciji raslo, sa 41 države
članice 1946. godine, do 186 koliko ih ima danas. Jugoslavija je učestvovala
na konferenciji u Bretton Woodsu, i bila je jedna od država koje su potpisale i
ratifikovale Sporazum o osnivanju Banke.40 Srbija je postala članica IBRD 25.
Februara 1993. Godine.
Država može istupiti iz članstva ove institucije bilo kada, tako što će podneti
obaveštenje o istupanju. Članstvo se takođe može prekinuti za državu koja je
suspendovana odlukom većine država, zbog neuspeha u ispunjavanju
obaveza. Međutim, ta država može obnoviti svoje članstvo, ukoliko , zbog
dobrog položaja, u roku od godinu dana ostale članice tako odluče većinom .
Tokom godina postojanja IBRD, samo je nekoliko održava istupilo iz članstva,
i sve su se one (osim Kube koja je istupila 1960. godine) ponovo vratile u
ovu instituciju.
4.2. Upravljanje
Bankom upravljaju tri glavna upravna organa: Odbor Guvernera, Odbor
izvršnih direktora i njen Predsednik.
4.2.1. Odbor guvernera
40 World Bank (1969), “World Bank Group”, World Bank
Odbor Guvernera sastaje se jednom godišnje (po potrebi može i češće), i to
po pravilu u septembru. Praksa je razvila običaj da se dva sastanka
održavaju u Vašingtonu, a treći da bude u jednoj od zemalja članica. Ovaj
Odbor ima sva ovlašćenja Banke, s’ tim što neka od njih može preneti i na
direktore Banke. Svaka država članica Banke imenuje jednog guvernera, i
jednog zamenika guvernera..Svaki guverner ima 259 osnovnih glasova, i plus
jedan glas za svaku deonicu koju upiše njegova država (na svakih 100000$
dobije se još jedan glas).41 Dakle, to je jedno prilično veliko telo, koje nije
najpodobnije da vodi svakodnevne poslove Banke. Pored toga, po pravilu u
Odbor guvernera države članice šalju ministre finansija ili osobe slicnog
ranga, a takvo telo ne može voditi svakodnevne poslove Banke. Međutim,
prema Statutu Banke, određena ovlašćenja su zadržana isključivo za Odbor
guvernera, i ona se ne mogu prenositi na direktore. Ta ovlašćenja su: prijem
država ili suspenzija članstva, pravo povećanja ili smanjivanja kapitala
Banke, rešavanje žalbe na tumačenje Statuta Banke koje daju izvršni
direktori, zaključenje ugovora sa drugim međunarodnim organizacijama,
deoba imovine banke, suspendovanje delovanja Banke, I raspolaganje čistim
prihodom Banke. Možda najbitnije, Odbor guvernera nadležan je da odobrava
izmene Statuta Banke. 42Sve snage Banke stečene su u njenom Odboru
guvernera, koji se sastoji od jednog guvernera i jednog zamenika iz svake
države članice. Ministri finansija, predsednici centralnih banaka, ili osobe
sličnog statusa obično predstavljaju državu članicu u Odboru direktrora
Banke. Odbor se sastaje godišnje.
Banka je donekle organizovana kao korporacija. Prema agreed-upon formuli,
države članice imaju pravo na (subscribe to) akcije od osnovnog kapitala
upisanog od strane njegove zemlje.
4.2.2. Odbor izvršnih direktora
41 Banque Internationale pour la reconstruction et le developpement (1952), “International Bank for Reconstruction and development”, B.I.R.D.42 Folwell, Thomas Harold (1963), “International Bank for reconstruction and development”, Duke University
Odbor izvrsnih direktora je organ koga čini 24 direktora sa mandatom od 2
godine. Prema Statutu Banke, izvršni direktori su odgovorni za vođenje
poslova za poslovanje Banke, i zato oni sprovode ovlašćenja koja im je dao
Odbor guvernera.
Prema Statutu, Banka ima 12 Izvršnih direktora koji se biraju na sledeći
način: 5 izvršnih direktora imenuju one države članice Banke sa najvecim
iznosom kvota (Japan, SAD, Nemačka, Francuska i UK) ; ostalih 19 izvršnih
direktora predstavljaju izborna tela sastavljena od grupa zemalja.
Izvršni direktori predstavljaju telo Banke koje je odgovorno za opšte poslove
Banke. Oni osim toga imaju ovlašćenje da tumače odredbe Statuta, ali žalbe
na takva tumačenja rešava Odbor guvernera. Takođe, izvršni direktori
dostavljaju Odboru guvernera predlozge za finansiranje, zajmove, za
uzimanje zajmova na međunarodnom tržištu kapitala i najbitnije poduhvate u
pogledu tehničke pomoći, budzeta, izveštaja i preporuka. 43 Pitanja politike
predsednik Banke daje na razmatranje i odlučivanje izvršnim direktorima.
4.2.3. Predsednik
Treći organ Banke je Predsednik. Njega biraju Izvršni direktori banke. On je
istovremeno i predsednik Izvršnih direktora Banke, kao i glavni izvršni
službenik Banke.
Predsednik Banke odgovoran je za vođenje poslova u okviru opštih smernica
koje su dali izvršni direktori, a takođe je odgovoran za organizaciju,
imenovanje i otpuštanje službenika Banke.
Prema neformalnom dogovoru, predsednik Banke je državljanin Sjedinjenih
Američkih Država, dok je generalni direktor MMF-a iz Evrope. 44
43 United States, dept. of State (1946), “International Bank for Reconstruction and development”, United States, dept. of State
44 Folwell, Thomas Harold (1963), “International Bank for reconstruction and development”, Duke University
Inicijalna (prvobitna) funkcija Predsednika traje 5 godina. Druga može trajati
5 godina ili manje. U praksi se tri puta dogodilo da presednik bude dva puta
izabran (da dobije drugi mandat). Poslednji je bio James D. Wolfensohn, koji
je jednoglasno ponovo imenovan od strane Odbora izvršnih direktora Banke ,
i dobio ponovo petogodišnji mandat 2000. godine. 45
Broj zemalja svakog od ovih 19 predstavnika direktora varira u velikoj meri.
Na primer, izvršni direktori za Kinu, Rusku federaciju i Saudijsku Arabiju
predstavlja jednu zemlju svaki, dok jedan direktor predstavlja 24 frankofone
Afričke zemlje, a drugi direktor predstavlja 22 Afričke zemlje sa uglavnom
engleskim govornim područjem.
4.3. Sistem glasanja
Statutom Banke prihvaćen sistem glasanja neuobičajen je u Ujedinjenim
Nacijama kao i u ostalim specijalizovanim agencijama UN. Prema Statutu,
svaka članica ima 250 glasova, a pored toga i jedan dodatni glas za svaku
otkupljenu akciju. Po tom sistemu, dakle, neke članice imaju više glasova od
drugih. Odluke o svim pitanjima u Banci donose se većinom glasova. Ovakav
sistem glasanja u literaturi naziva se “ocenjivanje težine glasanja”, po kome
članovi nekog tela dobijaju glasove po unapred utvrđenom ključu.46 Iako
ovakav način glasanja i podele glasova nije nepoznat u međunarodnim
odnosima, kada je reč o UN on je prihvaćen samo u Savetu Bezbednosti, gde
stalne članice Saveta (5 velikih sila) imaju pravo veta.47 Međutim, pravo veta
se ne može u potpunosti uprediti sa sistemom ocene težine glasova.
45 The Economist46 Banque Internationale pour la reconstruction et le developpement (1952), “International Bank for Reconstruction and development”, B.I.R.D.47 Delphes, William Arthur (1977), “Inside the World Bank Group” Venture Publishing
4.4. Poslovanje
Ciljevi Banke i načela njenog poslovanja nalaze se u članu I njenog Statuta. Ti
ciljevi su: doprinos razvoju područja država članica, s’ posebnim naglaskom
na razvoj proizvodnih izvora i sredstava članica koje su manje razvijene;
olakšavanje investiranja kapitala u proizvodne svrhe, a posebno podsticati
privatne i javne investicije naročito one koje mogu razviti proizvodne izvore u
državama članicama i povećati na njihovoj teritoriji produktivnost, životni
standard i položaj radnika.
Navedeni ciljevi predstavljaju neposredne ciljeve Banke. Međutim, ona ima i
posredne ciljeve: težnja za promocijom skladnog rasprostranjivanja
međunarodne razmene i ujednačavanje platnog bilansa.48
Svoje ciljeve najvećim delom Banka ostvaruje davanjem zajmova. To je njena
osnovna, ali ne i jedina delatnost. Banka pruža i razne nefinansijske usluge
svojim članicama, od finansijskih i privrednih saveta do pokušaja mirenja.
Statutom Banke određeno je takođe da Banka donosi odluke o finansiranju
samo na osnovu privrednih uslova, i da na njih ne sme uticati politička
orijentacija država koje traže njenu pomoć (član IV, član III, stav 5b). Ona se
takođe ne sme mešati u politički život zemalja članica (član IV, tačka 10).
Kada je u pitanju korišćenje sredstava Banke, Statut predviđa da se ona
mogu upotrebljavati samo u isključivu korist država članica (član III, tačka
1a), kao i njihovih zavisnih područja. Dakle, sve članice mogu tražiti pomoć
Banke. Međutim, prvenstvo kod primanja pomoći Banke imaju zemlje u
razvoju, imajući u vidu njene ciljeve (razvoj proizvodnih izvora i sredstava
manje razvijenih zemalja, kao i to da Banka pomoć daje prvenstveno
najkorisnijim i najhitnijim projektima).
48 Delphes, William Arthur (1977), “Inside the World Bank Group” Venture Publishing
Statut određuje i to da ukupan iznos zajmova i garancija Banke ne sme
premašiti iznos njene upisane osnovne glavnice i neupotrebljene zalihe (član
III, tačka 3).
Pri poslovanju Banka mora voditi računa o privrednim posledicama
međunarodnog investiranja na teritorijama država članica (član I, tačka v), i
uz to treba reagovati razumno u korist država korisnica i svih država članica
(član III, tačka 4v).
4.5. Uslovi finansiranja
Finansijska pomoć Banke može biti u vidu zajma ili u vidu garancija zajma.
Banka može davati zajmove državama članicama na čijim se teritorijama
realizuje finansirani projekat. Pored toga, zajmove može davati i političkim
jedinicama tih država članica (član III, tačka 4). kao i preduzećima koja su
osnovana na području država članica, s’ tim što u ovom poslednjem slučaju
država na čijoj se teritoriji ostvaruje finansirani projekat mora dati garanciju
(član III, tačka 4i).
Ciljevi koje Banka i korisnici teže da postignu trebaju ohrabrivati razvoj
produktivnih sredstava zemalja korisnica (član I, tačka i, ii,iii). Zbog svega
navedenog javlja se pitanje da li Banka može da finansira samo unosne
projekte, odnosno one projekte koji donose dovoljnu dobit da da se zajam
amortizuje, ili pak to obavezuje Banku da finansira preduzeća koja doprinose
privrednom razvoju zemlje korisnice bez obzira da li su ta preduzeća
isplativa? U najvećem broju slučajeva navedene statutarne odredbe
sprečavaju finansiranje nabavljanja potrošnih dobara. Međutim, u izuzetnim
slučajevima i njihovo nabavljanje može biti produktivno.
Uopšteno govoreći, produktivni ciljevi ostvaruju se pomoću investicija, ali
ponekad može biti produktivna i realizacija tehničkih istraživanja, kao i
unapređenje kadrova. 49
Statut dalje određuje da odobreni zajmovi trebaju služiti za ostvarivanje
određenih projekata (član III, tačka 4 vii). Od tog pravila može se odstupiti
samo u izuzetnim prilikama (član III, tačka 4vii). Ta izmena je uvedena kako
bi se omogućilo Banci da daje zajmove radi popravljanja platnog bilansa i da
se omogući članicama koje su ratovale da nabave preko potrebnu robu i
novac.
Banka finansira samo projekte koji se nalaze na vrhu lestvice prioriteta
raznih projekata koji se mogu preduzeti u zemlji korisnici kredita (član I,
tačka iv), čime se osigurava delotvoran optimum korišćenja sredstava Banke.
Ipak, finansijska pomoć se pruža samo ako ne stoji na raspolaganju privatni
kapital pod razumnim uslovima (član III, tačka 4ii). To znači da delovanje
Banke ima komplementaran značaj prema privatnim investicijama, i da im
nije konkurentna.
Radi očuvanja interesa država članica, pre davanja zajma ili garantovanja
zajma,Banka treba pažljivo da ispita verovatnoću da će zajmoprimalac
ispuniti svoje obaveze definisane ugovorom (član III, tačka 4v).
Kada je reč o finansijskim uslovima i kontroli pozajmljenih sredstava, treba
reći da Banka davanjem zajma reguliše kamate i rok otplate, koji treba biti u
skladu sa prirodom finansiranog projekta (član III, tačka 4iv). Uz to, ona
određuje i svoju proviziju (član III, tačka 4a). Sredstva dobijena od provizije
stavljaju se sa strane i predstavljaju posebnu zalihu (član IV, tačka 6).
Samo u izuzetnim situacijama, Banka može pozajmiti državi članici ili njenoj
jedinici njenu spostvenu valutu, u slučaju da ti zajmoprimaoci ne mogu
pribaviti tu valutu za ostvarenje svrhe zajma (član IV, tačka 3b). Članom III
49 Mason, Edward; Asher, Robert (1973), “The World Banke since Bretton Woods”, The Brookings Institution
tačka 5, Statut izrazito zabranjuje Banci da utiče na zajmoprimaoca da troši
pozajmljeni novac na područjima određenih država.
Statut određuje i kontrolu korišćenja pozajmljenih sredstava kako bi se
osiguralo ostvarenje ciljeva zajma (član III, tačka 5b). Zato Banka isplaćuje
pozajmljene svote samo da bi zajmoprimalac plaćao troškove vezane za
projekat , i to u meri kako troškovi nastaju (član III, tačka 5c).To pravilo Banci
ne dopušta da finansira već nastale troškove, čime se zapravo sprečava da
ona refinansira prethodno ugovoreni zajam nekom zajmoprimaocu.
Iz Statuta se ne moze nužno zaključiti da je zajmoprimalac ujedno i izvršilac
projekta. Na osnovu prakse, nedvosmisleno se nameće zaključak da to mogu
biti različite osobe. Dakle, zajmoprimalac može biti i posrednik između Banke
i pravne osobe koja izvodi finansirani projekat. U tom slučaju zajmoprimalac
prenosi sredstva na takvog izvođača, i to besplatno ili uz naplatu; u
poslednjem slučaju reč je o podzajmu.
Vraćanje zajma, plaćanje kamata i drugih troškova u vezi sa zajmom obavlja
se u valuti koja je pozajmljena, osim u slučaju da se članica čija se valuta
pozajmljujeusaglasi da se ta plaćanja izvrše u nekoj drugoj valuti (član IV,
tačka 4b i). U određenoj meri, Statut ovlašćuje Banku da olakša načine
otplate svih zajmova koje dala, ukoliko se to može opravdati privrednim
teškoćama države članice koja je garant, ili kojoj pripada zajmoprimalac (član
IV, tačka 4c).
Što se tiče organa ovlašćenih za davanje zajmova, Odbor guvernera, kao
jedini suvereni organ Banke ovlašćen je da zaključuje finansijske sporazume
s’ tim što ih on moze preneti na izvršne direktore, što je određeno Statutom.
Dalje se može zaključiti da da Izvršni direktori mogu preneti to ovlašćenje na
predsednika Banke, jer ne postoje protivne statutarne odredbe.50 Ipak, kako
je izričito određeno Statutom, predsednik vodi tekuće poslove Banke po
50 Folwell, Thomas Harold (1963), “International Bank for reconstruction and development”, Duke University
direktivama izvršnih direktora, oni prethodno trebaju odobriti takve
sporazume koje zaključuje predsednik.
Statut predviđa i poseban odbor koji je nadležan da obavesti o odluci izvršnih
direktora o odobravanju finansiranja.Taj odbor osniva Banka pre davanja
zajma. Jednog člana tog odbora bira guverner države na čijem će se području
realizovati projekat koji se finansira, a ostali članovi Odbora su osoblje Banke
(član V tačka 7, i član III tačka 4iii).
4.6. Unutrašnja organizacija Banke
Banka je imala nekoliko reorganizacija, što ne treba da čudi s obzirom da je
reč o tako velikoj instituciji. Prva velika reorganizacija izvršena je 1952.
godine. Ta organizacija, postavljena ’52., sa manjim izmenama i razvojem,
potrajala je sve do 1973. godine. Već 1969. došlo je do razmatranja nove
reorganizacije, jer se kao posledica velikog povećanja delatnosti Banke javila
potreba za novom reorganizacijom. Reorganizacija iz ’52. temeljila se na
“teritorijalnim” i “projektnim” odeljenjima.51 Projektna odeljenja postojala su
za poljoprivredu, transport, javne službe, industriju, stanovništvo i ishranu,
turizam i specijalne projekte, dok su teritorijalna odeljenja postojala za
sledeće oblasti: Evropu, istočnu Afriku, zapadnu Afriku, Srednji Istok i
severnu Afriku, južnu Aziju, istočnu Aziju i Pacifik, Južnu Ameriku, Srednju
Ameriku i za područje Kariba.
Reorganizacijom iz 1973. spojena su “područja” i “projekti” pa je osnovano
pet teritorijalnih ureda, i to za Afriku, zapadnu Afriku, Evropu, Srednji Istok i
severnu Afriku, Aziju, Južnu Ameriku i područje Kariba. Teritorijalni uredi
odgovorni su za planiranje i nadzor izvršenja projekata Banke na tom
51 Banque Internationale pour la reconstruction et le developpement (1952), “International Bank for Reconstruction and development”, B.I.R.D.
području.52 Svaki od tih teritorijalnih ureda ima i svog predsednika, koji je
odgovoran starijem predsedniku.
Decentralizovana organizacija bila je usmerena na povećanje učinkovitosti
rada Banke. Na prvom mestu, morala je postići poboljšanje kvaliteta rada
osoblja Banke.
4.7. Koordinacija pomoći i tehnička pomoć
Osim svoje primarne delatnosti koja se sastoji u davanju zajmova i kredita,
Grupa Svetske Banke obavlja i mnoge druge delatnosti, od kojih je svakako
najbitnija tehnička pomoć.
4.7.1. Tehnička pomoć
Tehnička pomoć koju pruža Banka (kao i Korproracija i IDA), nije merljiva u
novčanim vrednostima, iz razloga što se ona vrlo često pruža u “nevidljivom”
obliku. Samim tim što ocenjuje vrednost određenih projekata, kao i činjenica
da prati pripreme i izvršenje projekta, ona pruža tehničku pomoć svojim
članicama. Taj vid pomoći veoma je važan, jer članice putem osoblja Banke
dobijaju uvid u način identifikacije, pripreme i ocene pojedinih projekata.
Međutim, u nekim situacijama zajmovi Banke i krediti Udruženja sadrže
izričite iznose koji su namenjeni za tehničku pomoć. Taj broj kredita i
zajmova neprestano raste.
52 Delphes, William Arthur (1977), “Inside the World Bank Group” Venture Publishing
Osim što Banka i Udruženje pružaju tehničku pomoć svojim zajmovima i
kreditima, osoblje Banke vrlo često daje tehničku pomoć projektima koje
finansira UNDP. Banka vrlo blisko sarađuje sa ovim programom UN, i Banka
se može smatrati izvrsnom agencijom za program UNDP-a53
4.7.2. Koordinacija pomoći
Bitna aktivnost Banke odvija se u području koordinacije raznih programa
razvoja u pojedinim zemljama. Ovakvi zahtevi za koordinaciju dolaze i od
zemalja koje primaju, kao i od zemalja koje daju pomoć. Sistem koordinacije
razlikuje se od zemlje do zemlje, i oblici su različiti. Ponekad se osnivaju
takozvani konzorcijumi, a nekad su to konsultativne grupe., a može biti i neki
treći oblik koordinacije. 54Svrha konzorcijuma i konsultativnih grupa je da se
od zemlje do zemlje razmatraju problem pružanja pomoći, i to u direktnom
kontaktu svih zainteresovanih strana. Članstvo u tim konzorcijumima i
konsultativnim grupama sastoji se uglavnom od predstavnika Banke, a zatim
i najrazvijenijih industrijskih zemalja koje učestvuju u programima pomoći.
Takođe, veoma važna aktivnost Banke je i učestvovanje u “Konsultativnoj
grupi o međunarodnom istraživanju o poljoprivredi”, koju je Banka osnovala
zajedno sa UNDP i FAO. Ova grupa sastoji se od 29 članova koji pomažu
međunarodno istraživanje o poljoprivredi.
Kada je reč o konsultativnim i koordinacijskim grupama za pomoć, one nisu
uvek uvek nailazile na odobravanje zemalja koje su davale sredstva. Neke
evropske zemlje bile su protiv formiranja brojnih novih grupa, uz
obrazloženje da će tada biti vršen pritisak na njih da se priključe radu tih
grupa i da pružaju pomoć određenoj zemlji.55 Ovakav stav doveo je do
53 Bilgrami, Jafar Raza (1979), “International organization, a view from within” , Vikas
54 Folwell, Thomas Harold (1963), “International Bank for reconstruction and development”, Duke University55 Delphes, William Arthur (1977), “Inside the World Bank Group” Venture Publishing
relativno ograničenog broja grupa, i relativno ograničenih rezultata njihovog
rada.
Još jedna od sekundarnih delatnosti Banke je “zajedničko finansiranje”. Ovaj
vid finansiranja Banka sprovodi u raznim krajevima sveta zajedno sa
zainteresovanim državama i institucijama. Ima mnogo primera gde su Banka
i Udruženje zajednički finansirale različite projekte u raznim delovima sveta.
4.8. Kapital
Pitanje autorizovanog kapitala rešeno je članom II Statuta, gde je definisano
da stupajući na snagu 1944. on treba da iznosi $10,000,000, izraženo u US
dolarima.Osnovni kapital se delio na 100,000 akcija, nominalne vrednosti
100,000 svaka, koji će članicama stajati na raspolaganju (Statut, član II,
tačka a). Takođe, osnovni kapital može se povećati kada Banka to samtra za
neophodno, tričetvrtinskom većinom ukupne glasačke moči (Statut, član II,
tačka b).
4.9. Nabavljanje sredstava i davanje zajmova
Da bi mogla davati zajmove, Banka mora konstantno pribavljati sredstva iz
kojih bi te zajmove finansirala.
Sredstva Banka pribavlja iz četiri osnovna izvora:56
Ulog članica
56 Folwell, Thomas Harold (1963), “International Bank for reconstruction and development”, Duke University
Redovni prihodi
Raspisivanje vlastitih zajmova na finansijskim tržistima kapitala
Prodaja udela u datim zajmovima
4.9.1. Ulog članica
U skladu sa Statutom, države članice Banke uplaćuju u kapital Banke
efektivno samo 20% od ukupno upisanog kapitala. Od tih 20%, samo 2% se
uplaćuje u zlatu ili konvertibilnim dolarima, , dok se preostalih 18% uplaćuje
u sopstvenoj valuti. Ostatak, do ukupne visine upisanog kapitala služi kao
garancija kojom Banka može raspolagati na tržistu kapitala kada uzima svoje
zajmove, s’ obzirom da države garantuju za obaveze koje bi Banka preuzela
prema trećim licima do visine od 80% svoje upisane kvote udela u kapitalu
Banke.
Iznos od 2%, koji su države bile dužne da uplate u gotovini i konvertibilnim
valutama, bio je uplaćen već u samom početku i države su taj svoj udeo
redovno uplaćivale i kasnije kako su postale članice Banke, odnosno kako se
broj članica Banke povećavao. Iznos od 18% prestavljao je problem sve dok
države zapadne Evrope nisu u tolikoj meri ojačale svoje nacionalne valute da
su mogle osloboditi tih 18% za potrebe Banke.57 Dakle, tih 18% države su
odobravale Banci da ih može koristiti. Dok nije bilo takvih odobrenja, Banka
nije mogla da raspolaže tim sredstvim, iako su ona bila uplaćena. Korišćenje
tih sredstava predstavljalo je veliki problem sve do kraja 50-ih godina kada
su države sukcesivno oslobađale tih 18%, i omogućavale Banci da se služi
tim sredstvima.
Povećanjem kapitala Banke, koje je sprovedeno početkom 60-ih godina,
procenat od 18% smanjen je na 9%, i 2% uplate smanjeno je na 1%.
Međutim, to nije imalo uticaj na ukupan iznos raspoloživog kapitala Banke,
57 The World Bank (2003), “A guide to the World Bank”, The International Bank for Reconstruction and Development
iako je imalo veliki uticaj na na onaj iznos koji države garantuju za obaveze
Banke.
4.9.2. Prihodi Banke
To je drugi izvor iz kog Banka pribavlja svoja sredstva. Dakle, Banka
ostvaruje iz svog poslavanja značajne prihode svake godine. Članom V, tačka
14 Stuta Banke predviđeno je da da se prihodi Banke, nakon formiranja i
uplate u rezervne fondove treba razdeliti članicama. Ipak, ona nije na taj
način delila svoje prihode, već je osnovala dva rezervna fonda. Jedan fond
naziva se fond “sprecijalne rezerve”, a drugi “fond dodatne rezerve protiv
gubitaka na zajmovima i od devalvacije valuta”.
4.9.3. Tržište kapitala
Treći i najvažniji izvor prikupljanja sredstava za davanja zajmova Banke je
vlastito pozajmljivanje sredstava i prikupljanje sredstava na međunarodnom
tržištu kapitala. Od samog početka svog postojanja, Banka je smatrala da
međunarodno tržište kapitala mesto odakle trebaju dolaziti sredstva za
davanje zajmova, s’ tim što u prvim godinama postojanja Banke
međunarodno tržište kapitala zapravo nije ni postojalo. 58Države zapadne
Evrope koje su stradale u II Svetskom ratu nisu dopuštale inostrana
angažovanja novčanih sredstava na svojim tržištima, tako da je Banka
isključivo bila orijentisana na SAD.
Navedena sredstva na tržištima kapitala Banka dobija prodajom sopstvenih
obveznica. Ona pozajmljuje novac sa tržišta kapitala, dugoročno i
kratkoročno. Dugoročni zajmovi, odnosno prodaja obveznica sa dužim rokom
otplate, dobija se na tržistu kapitala. Prodaja obveznica sa kraćim rokom
otplate obavlja se putem učestvovanja centralnih banaka određenih država i
vladinih agencija.
58 United States, dept. of State (1946), “International Bank for Reconstruction and development”, United States, dept. of State
Obveznice se na tržištu kapitala prodaju uobičajenim putem za tu vrstu
operacija. Uslovi pod kojima Banka prodaje svoje obveznice razlikuju se od
tržišta do tržišta zavisno od trenutnoh kretanja na svetskim tržištima
kapitala.
4.9.4. Prodaja zajmova
Prodaja već datih zajmova investitorima je četvrti izvor sredstava koji
omogućuje Banci da daje zajmove. Ti zajmovi prodaju se na sledeći način;
Banka prvo zaključi određeni zajam, i u isto vreme jedan deo tog zajma
proda zainteresovanim investitorima. Neki investitori žele da učestvuju u
zajmovima Banke u trenutku kada se oni zaključuju kako bi se poslužili
publicitetom koji se daje tim zajmovima.59 Kod takvih zajmova Banka postupa
po svojoj uobičajenoj proceduri, odobrava određeni zajam i prilikom
zaključivanja takvog zajma uz naplatu ustupa određeni deo pojedinim
zainteresovanim investitorima. Takvo otkupljivanje zajmova može doći od
centralnih banaka pojedinih država koje otkupe zajam koji je Banka dala na
njihovom području, i na taj način zapravo otplate unapred Banci dobijeni
zajam, tako da korisnik zajma na njihovom području otplćuje centralnoj banci
zajam dobijen od IBRD. Ali, Banka može i kasnije prodati te zajmove, u toku
njihovog korišćenja ili u toku njihove otplate. Te prodaje zovu se prodaje iz
“portfolia”.
Da bi Banka mogla i dalje širiti svoju delatnost, neophodno je bilo osigurati
izvore sredstava koja su potrebna za finansiranje zajmova Banke. Obim
zajmova koje daje Banka limitiran je visinom ukupnog kapitala Banke, kao
što je i mogućnost nabavljanja sredstava na tržištu kapitala ograničena
visinom tog istog kapitala. S’ obzirom da se deo kapitala koji uplaćuju države
u konvertibilnoj valuti Banka stalno upotrebljava za davanje zajmova, drugi
deo kapitala, koji služi kao garancija, izuzetno je važan za kreditnu
59 The World Bank (2003), “A guide to the World Bank”, The International Bank for Reconstruction and Development
sposobnost Banke na međunarodnom tržištu kapitala. Zbog toga je
razumljivo da ukupno potraživanje Banke mora stajati u određenom odnosu
prema onom delu kapitala koji su države dužne da uplate, ali koji po Statutu
nije uplaćen stvarno, već koji su dužne da uplate ukoliko bi to Banka
zahtevala od njih.60 Taj takozvani “garantni” kapital veoma je bitan a za one
koji Banci daju sredstva u zajam posebno je važan garantni kapital
najrazvijenijih zemalja članica Banke. Osim ove realne teškoće, u Statutu
postoji i ograničenje po kom Banka ne može garantovati i pozajmljivati
sredstva kada ta dugovanja pređu 100% upisanog kapitala, zaliha i viškova
Banke (član III, tačka 3 Statuta). Dakle, s’ obzirom na to ograničenje, a
imajući u vidu velik stepen angažovanosti sredstava Banke putem zajmova
zemljama u razvoju, pretpostavlja se da će Banka veoma brzo morati da traži
povećanje svog kapitala.
4.10. Davanje zajmova
Davanje zajmova je najbitnija funkcija i Banke, zbog koje je ona i osnovana.
U velikoj meri, Banka je i opravdala ovu svoju funkciju.
S’ obzirom da je funkcija Banke bila da pomogne u posleratnoj obnovi, prvi
njeni zajmovi bili su usmereni na obnovu zemalja koje su razrušene u II
Svetskom ratu. Prvi zajam koji je Banka zaključila bio je zajam Francuskoj u
iznosu od 250 miliona $, 1947. godine. U prvih pet godina svog postojanja,
Banka je odobrila ukupno 48 zajmova. 61Poslovanje Banke u tom razdoblju
nalazilo se pod uticajem dva bitna faktora. Prvo, počeo je “hladni rat”, koji je
ostavio svoj trag na poslovanje Banke, i drugo,politika Banke u odnosu
prema zemljama u razvoju jos uvek nije bila definisana u potpunosti.
60 World Bank (1995), “The World Bank Group Directory”, World Bank Information, technology and facilities department
61 Folwell, Thomas Harold (1963), “International Bank for reconstruction and development”, Duke University
Uslovi pod kojima Banka daje svoje zajmove povoljniji su od uslova na tržištu
kapitala. Sama činjenica da Banka daje zajmove koji su povoljniji od onih na
tržištu kapitala, i koji ipak imaju stalnu kamatnu stopu koja ne podleže
trenutnim oscilacijama na tržištu kapitala, velika je prednost Banke. Ona u
najvećoj meri svoja sredstva dobija sa tržišta kapitala, i u određenoj meri
zavisi od uslova koji vladaju na tom tržištu. Ali činjenica je i da je jedan deo
kapitala nezavistan od tržišnih uslova, jer Banka jedan deo svog kapitala
pribavlja iz uloga članica koje ne nose kamate. To Banci omogućava da
ukupan trošak kapitala kojim raspolaže drži na nivou od otprilike 4%
godišnje.
Mogućnost dobijanja novog kapitala koji bi Banka koristila za zajmove ne
zavise samo od kamatne stope. Te mogućnosti su usko povezane sa tržištem
kapitala.
4.11. Banka i UN
Zaključenjem ugovora izmedju Banke i UN 1947. godine, Banka je postala
specijalizovana agencija Ujedinjenih Nacija. Od osnivanja Banke do
zaključenja tog ugovora, kao i u samom ugovoru, Banka je nastojala da
očuva svoju nezavisnost od UN, i da potvdi slobodu samostalnog delovanja.
U svojim nastojanjima je i uspela, što se vidi na nekoliko mesta u ugovoru
između Banke i UN. Sekretarijat UN smatrao je ovaj ugovor nepovoljnim.62
U prvom periodu, između Banke i UN dogovoren je sistem registrovanja
sporazuma koje zaključuje Banka. Banka u početku nije želela da registruje
zaključene sporazume sa državama kojima daje zajmove, već je tražila da te
62 World Peace Foundation, University of Wisconsin – Madison (1982) “International organization”, MIT Press
sporazume samo deponuje kod UN. Sekretarijat UN je to odbio, i konačno je
dogovoreno da će Banka registrovati sve sporazume o zajmovima i
garancijama između Banke i njenih država članica.
Ipak, na kraju se pokazalo da taj sistem registrovanja sporazuma ima veliku
prednost za samu Banku, iz razloga što povećava sigurnost i značenje tih
sporazuma dajuci im javno pravni karakter, a da istovremeno Banka nije
dovedena ni u kakav “podređeni” ili “zavisni” položaj od UN.
5. MEĐUNARODNI CENTAR ZA REŠAVANJE INVESTICIONIH SPOROVA
(International Center for Settlement of Disputes – ICSID)
ICSID je nezavisna institucija osnovana na osnovu Konvencije o Poravnanju
Investicionih Sporova između SAD i državljana drugih država (ICSID ili
Vašingtonska Konvencija). Sa preko 140 zemalja članica. Konvencija
određuje ovlašćenja Centra, organizaciju i osnovne funkcije.Osnovna svrha
ICSID-a je da obezbedi olakšice za pomirenje i arbitražu u međunarodnim
investicionim sporovima.63 Konvencija ICSID-a je zapravo multilateralni
sporazum formulisan od strane Izvršnih direktora Svetske Banke. Ona je bila
63 International Centre for Settlement of Investment Disputes (1977), “ICSID: what it is, what it does, how it works”, S.N. Publishers
otvorena za potpisivanje od 18 marta 1965, a stupila na snagu 14, oktobra
1966.
Konvencija je tražila način da se otklone glavne prepreke za slobodne
međunarodne tokove privatnih investicija, nastale zbog nekomercijalnog
rizika i nedostatka specijalizovanih međunarodnih metoda za rešavanje
investicionih sporova.64 Centar je osnovan od strane Konvencije, kao
nepristrasni međunarodni forum koji pruđa mogućnosti za rešavanje pravnih
sporova između podobnih stranaka, putem pomirenja ili postupaka arbitraže.
Traženje pomoći Centra uvek je predmet saglasnosti stranaka.
Kao što se vidi po brojnom članstvu, značajnom broju predmeta i brojnim
referencama u vezi sa njenim arbitražnim olakšicama u investicionim
ugovorima i zakonima, ICSID igra važnu ulogu u oblasti međunarodnih
investicija i ekonomskog razvoja. Danas, ICSID se smatra vodećom
međunarodnom arbitražnom institucijom posvećenoj rešavanju sporova
između investitora i država.
5.1. Ciljevi
Prema članu 1 Statuta, jedan od elementarnih ciljeva Banke, između ostalog,
je da “unapređuje privatne investicije u inostranstvu”. Tu funkciju Banka vrši
na nekoliko načina, dajuci zaštitu tim investicijama politikom davanja
zajmova.
Od svog osnivanja, Banka je nastupala kao zaštitnica privatnih investicija u
inostranstvu, i svoju politiku davanja zajmova činila je zavisnom od
postupanja pojedinih država prema stranim investicijama. 50-ih godina
prošlog veka Banka je imala nesporazum sa Grčkom vladom zbog spoljnog
duga Grčke, koji nije bio likvidiran na zadovoljstvo zajmodavaoca. Takođe su
64 Schrever, Christoph (2009), “The ICSID Convention: A commentary”, Press Syndicate of the University of Cambridge
postojala neslaganja i između Banke i pojedinih zemalja Latinske Amerike, jer
je Banka već tada nastupala kao zaštitnica stranih finansijskih interesa što je
zapravo povećalo poverenje međunarodnih bankara prema međunarodnoj
Banci.65 U isto vreme, to je izazvalo nešto hladnije odnose između Banke i
zemalja u razvoju. Banka je još jasniju politiku vodila u slučajevima
nacionalizacije stranih investicija u pojedinim zemljama. Ona u načelu nije
dogovarala zajmove zemljama u kojima je došlo do nacionalizacije strane
imovine bez postizanja odgovarajućih sporazuma sa državom čijih je građana
imovina bila sporna. Prema shvatanjim Banke, njena dužnost je bila da ne
odobrava zajmove u slučajevima spora oko kompenzacije za nacionalizovanu
inostranu imovinu, ili u slučaju neplaćanja inostranog duga dok ne utvrdi da
postoje dobri izgledi da će se rešiti spor, odnosno dok ne utvrdi da dotična
vlada ozbiljno nastoji da postigne zadovoljavajuće rešenje nastalog spora. 66
5.2. Organizaciona struktura
ICSID ima jednostavnu organizacionu strukturu, koju čine Sekretarijat i
Administrativni Savet.67
5.2.1. Administrativni Savet
Administrativni Savet je upravljačko telo ICSID-a, koje je sačinjeno od po
jednog predstavnika svake države ugovornice ICSID-a. Ovaj Savet sastaje se
na godišnjem nivou, i povezan je sa zajedničkim godišnjim sastancima
Svetske Banke i Međunarodnog Monetarnog Fonda. Svi predstavnici imaju
istu glasačku moć. Predsednik Svetske Banke je ex officio Presedavajući
65 International Centre for Settlement of Investment Disputes (2003) , “ICSID review”, International Centre for Settlement of Investment Disputes
66 Reed, Lucy; Paulsson, Jan; Blackaby, Nigel (2004), “Guide to ICSID arbitration”, Kluwer Law International
67 International Centre for Settlement of Investment Disputes (1977), “ICSID: what it is, what it does, how it works”, S.N. Publishers
ICSID Administrativnog Saveta, ali bez prava glasa. Osnovne funkcije
Administrativnog Saveta uključuju izbor Generalnog Sekretara, i njegovog
zamenika, usvajanje propisa i pravila za pokretanje i vođenje postupaka
ICSID, usvajanje budžeta ICSID-a, i odobravanje godišnjeg izveštaja o radu
ICSID.
5.2.2. Sekretarijat
Sekretarijat je sačinjen od Generalnog Sekretara, zamenika Generalnog
Sekretara i osoblja. Generalni Sekretar je u isto vreme i zakonski zastupnik
ICSID, matičar ICSID postupaka i glavni službenik Centra. Zamenik
Generalnog sekretara je odgovoran za svakodnevno poslovanje Sekretarijata
i delovanje u ulozi Generalnog Sekretara u njegovom odsustvu, ili u slučaju
sprečenosti da obavlja dužnosti tokom bilo kog konkursa u kancelariji
Generalnog Sekretara.
Glavni zadatci Sekretara su pružanje institucionalne podrške za pokretanje i
vođene postupka Centra, pomoć u konstituisanju komisija za poravnanje,
arbitražnih sudova i ad hoc komiteta kao i podrška njihovim operacijama, i
administriranje postupaka i finansija svakog predmeta. Sekretarijat takođe
pruža podršku Administrativnom Savetu, i osigurava funkcionisanje Centra
kao međunarodne institucije i centra za objavljivanje informacija i školarina.
Takođe, Sekretarijat održava ICSID Panele pomiritelja i arbitaraza koje svaka
država ugovornica može da odredi četiri osobe, dok Presedavajući
Administrativnog Saveta može imenovati deset osoba. Paneli Centra
obezbeđuju izvore iz kojih strane u postupku mogu izabrati pomiritelje i
arbitre. Zatim, u slučaju da je Predsednik Administrativnog Saveta odabran
da izabere pomiritelja, arbitra ili članove ad hoc komiteta u ICSID
postupcima, njegovo imenovanje mora biti povučeno iz Panela.
Dok se administrativni troškovi finansiraju iz budžeta Svetske Banke, troškovi
ICSID postupaka snose strane u sporu.
5.3. Istorijat Konvencije
S’ obzirom na ulogu koju ima Banka u unapređivanju i zaštiti privatnih
inostranih investicija, kao i na položaj Banke kao katalizatora privatnog
kapitala u zemlji u razvoju, Banka je često bila pozivana da interveniše u
spornim slučajevima vezanim za oduzimanje inostrane imovine. Kao
posrednik, Banka je bila angažovana u mnogim sporovima još 50-ih godina
(na primer u sporu u vezi sa nacionalizacijom kompanije Sueckog kanala).
Već 1962. godine Upravni Odbor Banke je odobrio izradu studije o mogućoj
ulozi Banke u takvim situacijama.68 Tom prilikom je nekoliko predloga bilo
izneseno o tome kako bi Međunarodna Banka mogla imati
institucionalizovanu ulogu u rešavanju sporova između država koje primaju
kapital stranih investitora. Kada je, između ostalih predloga, predloženo da
se radi na stvaranju međunarodne konvencije o rešavanju sporova do kojih bi
moglo doći, u okviru Banke donešena je odluka da se radi na tom trećem
predlogu, koji je bio najmanje ambiciozan, ali koji je imao najvećih izgleda za
uspeh. Između 1963. i 1964. godine održani su brojni sastanci u sedištima
regionalnih komisija UN sa predstavnicima 86 zemalja, na kojima se
razmatrao nacrt Konvencije.69 Na osnovu toga, Izvršni direktori su zaključili
da bi Konvenciju o rešavanju investicionih sporova mogla prihvatiti većina
zainteresovanih država, i tada je od Odbora Guvernera zatraženo da se
donese odluka o pravljenju nacrta Konvencije. Nacrt Konvencije koji su
pripremili razmatrao je posebno formirani Pravni komitet koji je zasedao
68 Baker, James Calvin (1999), “Foreign direct investment in less developed countries: the role of ICSID and MIGA”, Quorum Books
69 Bilgrami, Jafar Raza (1979), “International organization, a view from within” , Vikas
1964. godine.70 Kada su sporne tačke uklonjene, dogovoren je i tekst
Konvencije. Odbor Izvršnih direktora prihvatio je finalni tekst Konvencije
18.3.1965. godine, kada je i podnesen država članicama na potpisivanje.
5.4. Pristupanje Konvenciji
“Konvencija o rešavanju investicionih sporova između država i građana
drugih država” , kako je glasio pun naziv, stupila je na snagu 1966. godine,
odnosno mesec dana nakon što je dvadeseta država deponovala svoj
ratifikacioni instrument.71
U početku, Konvenciju su mogle potpisati samo države članice Međunarodne
Banke, ali nakon stupanja na snagu Konvencije, njoj može pristupiti svaka
država potpisnica Statuta Međunarodnog Suda Pravde koju su pozvale 2/3
članova Administrativnog veća koje je osnovano Konvencijom.
Jugoslavija je potpisala Konvenciju 21.03.1967. godine, i istog dana je
položila i svoj ratifikacioni instrument.
Administrativni savet, koji je osnovan Konvencijom kao i njen glavni organ, i
koji se sastoji od po jednog predstavnika svake države potpisnice, svoju prvu
sednicu održalo je u Vašingtonu 1967. godine.
5.5. Centar za rešavanje sporova
Konvencijom je osnovana nova međunarodna institucija za rešavanje
sporova koji proizilaze iz investicija. To je ICSID, koji je posebni pravni subjekt
70 International Centre for Settlement of Investment Disputes (1977), “ICSID: what it is, what it does, how it works”, S.N. Publishers
71 International Centre for Settlement of Investment Disputes (1977), “ICSID: what it is, what it does, how it works”, S.N. Publishers
odvojen od Banke, i koji ima sopstvene organe , i to Administrativni savet i
Sekretarijat. Administrativno veće sastavljeno je od po jednog predstavnika
svake države potpisnice, a Sekretarijat čine generalni sekretar i jedan ili više
zamenika tog sekretara, kao i osoblje Sekretarijata. Na čelu Sekretarijata, u
ulozi generalnog sekretara nalazi se glavni pravni savetnik Međunarodne
Banke. Sedište centra nalazi se u glavnim prostorijama Međunarodne Banke
u Vašingtonu. Centar vodi posebnu listu posrednika odnosno arbitara iz kojih
redova se sastavlja ili komisija za posredovanje ili arbitražni sud, u zavisnosti
od toga da li se radi o postupku mirenja ili o postupku arbitraže. Postupak
posredovanja, isto kao i postupak arbitraže, počinje podnošenjem pismenog
zahteva generalnom sekretaru. U oba slučaja, ukoliko generalni sekretar
utvrdi da se radi o postupku koji očigledno ne spada u nadležnost Centra, on
će odbiti registraciju takvog zahteva, dok će u suprotnom zahtev
registrovati.72
5.6. Nadležnost
Jedno od osnovnih otvorenih pitanja prema Konvenciji je pitanje njene
nadležnosti. Prema članu 25 Konvencije, nadležnost Centra proteže se na
“pravne sporove” između država potpisnica i državljana druge države
potpisnice koji je nastao “neposredno iz investicija” i za koji su se stranke u
sporu pismeno saglasile da ga iznesu pred centar.73
Dakle, spor mora biti pravne prirode, i mora “proisticati direktno iz
investicije”, dok strane u sporu moraju da s’ jedne strane biti države, a
s’druge strane državljani druge države potpisnice Konvencije. Sama
Konvencijane sadrži definicije o tome šta se smatra sporom koji proizilazi
72 Schrever, Christoph (2009), “The ICSID Convention: A commentary”, Press Syndicate of the University of Cambridge
73 Cvetković, Predrag (1995), “Uslovi nadležnosti ICSID”, Pravni fakultet Podgorica
direktno iz investicije, a ni šta se smatra sporom pravne prirode. Dok je
Konvencija sastavljana bilo je mnogo govora o tim pojmovima, ali zbog
neslaganja učesnika u sastavljanju teksta Konvencije niakva definicija nije
bila prihvatljiva i zbog toga je iz samog teksta Konvencije izostavljena.
Odsutnost definicije otežava ugovaranje nadležnosti Centra u onim
slučajevima kada može doći do spora o tome da li određena situacija spada u
okvir shvatanja pojedinih pojmova.74 Tako, na primer, nije jasno u potpunosti
šta se smatra investicijom. S’ jedne strane, može se raditi samo o
finansijskim investicijama u užem smislu, dok se, s’ druge strane, pod
investicijom mogu smatrati i izvođenje investicionih radova dužeg trajanja i
većeg obima. Međutim, stranke će se teško odlučiti za ugovaranje
nadležnosti Centra sve dok nisu načisto da li će nadležnost centra biti
prihvaćena ili ne. Isto tako, pojam “pravni spor” nije definisan u Konvenciji.
Izvestaj izvršnih direktora koji je bio priložen Konvenciji u trenutku kada je
ona bila podnesena vladama na potpis daje tumčenje tog pojma i to tako da
on obuhvata “sukob prava”, ali da ne obuhvata “samo sukob interesa”.75
Sam potpis i ratifikacija Konvencije ne znače obaveznu nadležnost Centra.
Jedan od temeljnih principa Konvencije jeste princip dobrovoljnosti u
upotrebljavanju nadležnosti Centra. Osobe sa parničnom sposobnošću u
smislu Konvencije moraju se složiti pismeno da podnesu spor Centru na
rešavanje. Kada se jednom da pristanak za rešavanje spora, on ne može biti
povučen jednostrano. Dakle, samo pristupanje Konvenciji ne znači obaveznu
nadležnost Centra, iako države mogu dostaviti Centru načelan stav o tome
koje sporove su voljne da stave pod njegovu nadležnost, a koje ne. Međutim,
taj načelni stav neće sam po sebi biti dovoljan da privuče obaveznu
nadležnost Centra za konkretni spor.
74 Cvetković, Predrag (1995), “Uslovi nadležnosti ICSID”, Pravni fakultet Podgorica
75 Reed, Lucy; Paulsson, Jan; Blackaby, Nigel (2004), “Guide to ICSID arbitration”, Kluwer Law International
5.7. Posebnosti Konvencije
Kao jedna bitna karakteristika postupka arbitraže, jeste mogućnost traženja
razmatranja odluke u drugostepenom postupku, i to sa stanovišta tumačenja
donešene odluke, revizije te odluke i njenog poništenja. Isto tako, o izvršenju
donesene odluke Konvencija sadrži novosti tako što predviđa da svaka
država članica Konvencije priznaje donesenu odluku obaveznom kao da se
radi o konačnoj oceni suda te države. Prema tome, arbitražna odluka Centra
smatraće se res iudicata u svakoj državi ugovornici. Dalje, s’ obzirom da je
odluka koja je donešena izjednačena sa konačnom presudom domaćeg suda,
očigledno je da se izbegava mogućnost osporavanja donešene odluke sa
stanovišta order publica.
Sporovi koji bi mogli proisteći između država potpisnica prilikom tumačenja
ili primene Konvencije, a koji ne budu rešeni pregovorima, biće izneti pred
Međunarodni sud pravde na zahtev stranaka ili stranke u sporu, ukoliko se
drzave ne sporazumeju da se taj spor resin a drugi način.76 Svaka država
može otkazati Konvenciju. Otkaz stupa na snagu šest meseci nakon prijema
obaveštenja. Ipak, ovakvo obaveštenje ne utiče na prava i obaveze te države
koje proističu iz pristanka nadležnosti Centra datog pre prijema tog
obaveštenja. Ipak, donošenje Konvencije kao i njeno relativno brzo stupanje
na snagu pokazuje da je zaista postojala potreba za osnivanjem ustanove tog
tipa, koja bi rešavala sporove između država koje primaju inostrane
investicije, i pravnih ili fizičkih osoba – stranaca, koji investiraju kapital u te
države.
76 Reed, Lucy; Paulsson, Jan; Blackaby, Nigel (2004), “Guide to ICSID arbitration”, Kluwer Law International
6. Multilateralna agencija za garantovanje investicija
(Multilateral Investment Guarantee Agency – MIGA)
Mulilateralna agencija za garantovanje investicija osnovana je 1988. godine.
Kao članica Svetske Bankarske Grupe, misija MIGA je da podstiče strane
direktne investicije u zemljama u razvoju, da bi pomogla ekonomski razvoj,
smanjenje siromaštva, i da bi poboljšala živote ljudi u tim zemljama.
Njen cilj je ohrabrivanje stranih direktnih investicija u zemljama u razvoju,
dajući garancije stranim investitorima od gubitka prouzrokovanog
nekomercijalnim rizikom, kao što je eksproprijacija, nekonvertibilnost valuta i
nedostatak transfera, rat i civilni neredi, kršenje ugovora. To radi tako što
obezbeđuje osiguranje od političkog rizika (garancije) privatnom sektoru.
Pored toga, MIGA pruža i tehničku pomoć zeljama šireći informacije o
investicionim mogućnostima. Takođe, na zahtev zainteresovanih država,
pruža usluge medijacije u investicionim sporovima. MIGA ima četiri vodeća
principa: 77
fokus na klijente
vezanost u partnerstvima
podsticanje uticaja razvoja
obezbeđenje finansijske snage
6.1. Ciljevi i svrha
Ciljevi i svrha Agencije definisani su članom II njenog Statuta. Dakle, cilj
Agencije je da ohrabruje protok investicija za produktivne svrhe izmedju
zemalja članica, i posebno da razvija zemlje članice, i stoga da dopuni
aktivnosti IBRD, IFC i drugih međunarodnih finansijskih institucija za razvoj.
Da bi ispunila svoje ciljeve, Agencija:
Izdaje garancije, uključujuci koosiguranje i reosiguranje, od
nekomercijalnog rizika u pogledu ulaganja u zemlje članice koje
proizilaze iz drugih zemalja članica.
obavlja određene komplementarne aktivnosti da bi unapredila protok
ulaganja između zemalja u razvoju
izvršenje drugih slučajnih ovlašćenja je neophodno ili poželjno u
podržavanju (unapređenju) svojih ciljeva
77 Multilateral Investment Guarantee Agency (1997), “MIGA: Business Profile”, World Bank Group
U svim svojim odlukama, MIGA je vođena odredbama ovog člana.
6.2. Organizaciona struktura
Članom V Statuta određena je organizacija i menadžment MIGA. Agencijom
rukovode Odbor Guvernera, Odbor Direktora i Predsednik.
6.2.1. Odbor Guvernera
Odbor guvernera čini jedan Guverner, i jedan zamenika Guvernerai njih
imenuju države članice. Zamenik Guvernera nema pravo glasa, osim u
odsustvu njegovog šefa. Odbor Guvernera bira jednog od Guvernera, da
deluje u ulozi Predsedavajućeg.
Odbor Guvernera ima sva ovlašćenja, osim onih koja su, odredbama
Konvencije, spacijalno poverena drugom organu Agencije. Odbor Guvernera
može preneti svoja ovlašćenja Odboru Direktora, osim slećeih ovlašćenja:
Prijem novih država u članstvo, i određivanje uslova njihovog prijema;
Suspenzija članstva; odlučivanje o povećanju ili smanjenju kapitala;
povećanje limita celokupnom iznosu od potencijalne obaveze, prema članu
22; označiti državu kao državu članicu u razvoju; svrstati novu članicu u
kategoriju , ili kategoriju 2, u svrhe glasanjač određivanje naknade direktora i
njegovih zamenika; prestanak operacija i likvidacija Agencije; distribucija
sredstava članicama nakon likvidacije; izmene ove Konvencije, njenih aneksa
i rasporeda.
Odbor Guvernera se sataje na godičnjim sastancima, kao i drugim
sastancima koji mogu biti određeni od strane Odbora Guvernera, ili koje
može sazvati Odbor Direktora. Odbor Direktora može sazvati sastanak
Odbora guvernera kad god to zahteva pet članica iličlanova koji imaju
ujkupno 25% ukupne glasačke moći.
6.2.2. Odbor Direktora
Odbor direktora je odgovoran za opšte poslove Agencije. Ovaj Odbor
sastavljen je od ne manje od dvanaest Direktora. Broj Direktora može biti
prilagođen promenama u članstvu. Svaki director miže odrediti svog
zamenika, sa punim ovlašćenjima da deluje u njegovo ime, u slučaju
odsustva Direktora, ili njegove nemogućnosti da deluje. Odbor Guvernera
odrediće mandate Direktora. Odbor će se sastajati na poziv njegovog
Predsednika, delujući po spostvenoj inicijativi ili na zahtev tri direkora.
6.2.3. Predsednik
Predsednik je odgovoran za upravljanje svakodnevnim poslovima Agencije.
Odgovoran je za organizaciju, postavljanje i otpuštanje službenika Agencije.
Predsednika imenuje Odbor Direktora, na predlog njegovog
Predsedavajućeg. Odbor Guvernera određuje platu i uslove ugovora o službi
Predsednika. U izvršenju svojih zadataka, Predsednik i osoblje odgovaraju
isključivo Agenciji, i ni jednom drugom organu. Svaki član Agencije dužan je
da poštuje međunarodni karakter tih obaveza, i mora se uzdržavati od svih
pokušaja da utiče na Predsednika ili na osoblje u vršenju njihovih dužnosti.
U postavljanju kadrova, Predsednik će, zbog izizetne važnosti da se
obezbede najviši standardi efikasnosti i tehničkih kompetencija, da obratiti
veliku pažnju na regrutovanje osoblja na najširoj mogućoj geografskoj osnovi.
Predsednik i osoblje moraju u svako doba čuvati poverljivost informacija,
dobijenih u vršenju poslova Agencije.
6.3. Članstvo i glasanje
Prema Konvenciji, članstvo u MIGA otvoreno je za sve članice Svetske Banke,
i Švajcarsku. Trenutno je 175 država u članstvu Agencije.
U cilju obezbeđenja aranžmana za glasanje, koji odražavaju jednake interese
u Agenciji za obe kategorije država, kao i značaj finansijskg učešća svake
države članice , svaki član imaće 177 glasova, plus jedan upisani glas za
svaku udeo u akcijama koju poseduje ta članica. Ako u bilo kom trenutku u
periodu od tri godine nakon stupanja na snagu Konvencije, ukupna suma za
članstvo i upisane glasove članova koji pripadaju jednoj od dve kategorije
država, iznosi manje od 40% ukupne glasačke moći, članovi iz takve
kategorije imaće takav broj dodatnih glasova koliko je neophodno za ukupne
glasačke moći te kategorije, da bi se izjednačio procenat ukupne glasačke
moći.78 Ti dodatni glasovi će biti podeljeni između članica takve Kategorije u
proporciji koju upisani glasovi i jednog i drugog imaju ukupno upisanih
glasova Kategorije. Takvi dodatni glasovi podležu automatskom
prilagođavanju kako bi se osiguralo da se taj procenat održava, i da se mora
otkazati na kraju navedene tri godine. Tokom treće godine, nakon stupanja
na snagu ove Konvencije,79 Odbor Guvernera razmatra dodelu akcija, i u
svojim odlukama vodiće se sledećim principima:
glasovi članica trebaju odražavati stvarne pretplate u kapitalu
Agencije, kao i glasove članica.
Akcije dodeljene zemljama koje nisu potpisale Konvenciju biće
dostupne za preraspodelu takvim članovima in a takav način , da
omogući izjednačeno glasanje između navedenih kategorija
Odbor Guvernera će preduzeti mere koje će olakšati mogućnost
članova upišu akcije koje su im dodeljene
78 Dzodzo-Rujević, Ksenija; Stamenković, Lola (1996), “Funkcionisanje Multilateralne Agencije za Garantovanje Investicija”, Jubmes
79 West, Gerald;Tarazona,Ethel (1998), “MIGA and foreign direct investment: evaluating development impact”, World Bank
U roku od tri godine, sve odluke Odbora Guvenera i Odbora Direktora,
donose se posebnom većinom, osim odluka koje zahtevaju dvotrećinsku
većinu.
U slučaju da je kapital Agencije povećan, u skladu sa članom V, stav c, svaki
član koji to zahteva biće ovlašćen da upiše procenat povećanja koji je
ekvivalentan procentu akcija koje su do tada upisane, donosi totalni akcijski
capital Agencije, ali ni jedna država neće biti obavezna da upiše bilo koji deo
povećanog kapitala.
Odbor Guvernera donosi propise u vezi sa dodatnim upisom akcija. Takva
regulative propisuje razumna vremenska ograničenja, za podnošenje zahteva
od strane članicakoje su to zahtevale.80
6.3.1. Glasanje u Odboru Guvernera
Svaki guverner ima pravo da glasa za člana koga on predstavlja. Osim ako je
Konvencijom drugačije određeno, odluke Odbora biće donete većinom
glasova.
Za sve sastanke Odbora Guvernera biće zahtevan kvorum, sačinjen od
većine Guvernera koji imaju ne manje od dve trećine totalne glasačke moći.
Takodje, Odbor Guvernera može propisom utvrditi postupak u kom Odbor
Direktora, kada smatra da je takva akcija u najboljem interesu Agencije,
može da zatraži odluku Odbora Guvernera na konkretno pitanje, bez
sazivanja sastanka Odbora Guvernera.
6.3.2. Izbor Direktora
80 Shihata, Ibrahim (1988), “MIGA and foreign investment”, Martinus Nijhoff Publishers
Direktori će biti izabrani u skladu sa Prilogom B Konvencije. Direktori će
obavljati ssvoju funkciju sve dok njihovi naslednici ne budu izabrani. Ukoliko
kancelarija Direktora bude upražnjena 90 dana pre isteka njegovog mandata,
drugi director će biti izabran do kraja mandata Guvernera koji je izabrao
bivšeg direktora. Za izbore se zahteva većina glasova. Iako je kancelarija
ostala upražnjena, zamenik bivšeg direktora vrši njegove funkcije, osim
imenovanja svog zamenika.
6.3.3. Glasanje u Odboru Direktora
Svaki direktor ima pravo da da određeni broj svojih glasova članovima čiji
glasovi su bili od važnosti za njegov izbor. Svi glasovi koje director ima
pravo da podeli, biće podeljeni kao celina. Osim ako Konvencijom nije
drugačije određeno, odluke Odbora direktora biće donete većinom glasova.
Za sve sastanke Odbora Direktora biće zahtevan kvorum, sačinjen od većine
Direktora koji imaju ne manje od polovine ukupne glasačke moći.
Odbor propisom može utvrditi postupak u kom njegov Predsedavajući , kada
takvu akciju smatra u najboljem interesu Agencije, može da zatraži odluku
Odbora oko specifičnih pitanja, bez sazivanja sastanka Odbora Direktora.
6.3.4. Povlačenje iz članstva
Svaki član može, nakon isteka roka od tri godine od datuma od kog je ova
Konvencija stupila na snagu, u odnosu na tog člana, povuče iz Akencije u bilo
koje vreme, dajući joj obaveštenje u pismenoj formi, u njenoj glavnoj
kancelariji. Agencija će obavestiti Banku, kao depozitara Konvencije, kada
primi to obaveštenje. Bilo koje povlačenje stupa na snagu devedeset dana
nakon prijema obaveštenja od strane Agencije. Članica može opozvati takvo
obaveštenje dok nije postalo pravosnažno.
6.3.5. Suspenzija članstva
Suspenzija članstva nastupa iz više razloga. Ako država članica ne ispunjava
bilo koju od svojih obaveza definisanih Konvencijom, Odbor Guvernera može,
odlukom većine svojih članova i uticajem većine ukupne glasačke moći,
suspendovati to članstvo. Zatim, dok je pod suspenzijom, taj član ne može
koristiti prava dobijena Konvencijom, osim prava na povlačenje iz članstva
kao i druga prava iz poglavlja IX Konvencije, ali će motari da ispunjava svoje
obaveze.81
Radi utvrđivanja podobnosti za izdavanje garancije ili reosiguranja, u skladu
sa članom III ili Aneksom I Konvencije, suspendovana članica ne može biti
tretirana kao članica Agencije. Suspendovana država automatski prestaje da
bude članica Agencije godinu dana nakon njegove suspenyije, ukoliko Odbor
Guvernera ne odluči da produži rok suspenzije, ili da vrati u članstvo tu
državu zbog takozvanog dobrog položaja.
6.3.6. Pravo i obaveze država koje su izašle iz članstva
Kada država prestane da bude članica, ona će biti odgovorna za sve svoje
obaveze, uključujući i potencijalne obaveze, prema Konvenciji, koje su na
snazi pre isteka članstva. Ali, bez obzira na to, Agencija će sa tim državama
ući u aranžmane za namirivanje njihovih potraživanja i obaveza. Svaki takav
aranžman moraće da odobri Odbor Guvernera.
6.4. Operacije
Operacije MIGA možemo podeliti u tri kategorije: garantovanje investicija,
investicione usluge i pravno savetovanje.
6.4. Garantovanje investicija
81 Iida, Akira (1977), “MIGA: the standard-setter”, Multilateral Investment Guarantee Agency
MIGA pruža investicione garancije od određenog nekomercijalnog rizika
(osiguranja od političkog rizika), da bi izabrala strane investitore za pogodne
investicije u zemljama članicama u razvoju. Investicione garancije koje MIGA
daje pokrivaju sledeće rizike: prenos valuta, eksproprijacija, kršenje ugovora
i rat i civilni neredi.
6.4.1. Prenos valuta
koje nastaje kada bilo koje predstavljanje pripisano domaćoj vladi za
restrikcije u trasferu izvan domaće zemlje njene valute, u slobodno
upotrebljivu vslutu ili drugu valutu pruhvatljivu za nosioca garancije,
uključujući i propust domaće vlade da deluju u okviru razumnog vremenskog
roka, na zahtev nosioca takvog zahteva.
6.4.2. Eksproprijacija
Sve zakonodavne ili administrativne mere, ili propusti pripisani domaćoj vladi
, koja za efekat ima uskraćivanje nosiocu garancija kontolu, ili veliku dobit,
nad njegovom investicijom , sa izuzetkom nediskriminišućih mera, opštih
aplikacija koje vlade normalno uzimaju u svrhu regulisanja ekonomskih
aktivnosti na svojoj teritoriji.
6.4.3. Kršenje ugovora
Povreda, ili bilo koje kršenje od strane domaće vlade, ugovora sa vlasnikom
garancije, kada taj vlasnik ugovora ne pribegava sudskom ili arbitražnom
forumu u cilju rešavanja svojih prava na period poništavanja ili kršenja
ugovora, ili kada odluka doneta od strane takvog foruma nije doneta u
rayumnom vremenskom roku, koji utvrđen ugovorom o garanciji, u skladu sa
propisima Agencije.
6.4.4. Rat i gradjanski nemiri
Podrazumevaju bilo koju vojnu akciju ili građanske nemire, na čitavoj teritoriji
zemlje domaćina na koje se primenjuje ova Konvencija. Nakon zajedničke
aplikacije zemlje domaćina i investitora, Odbor Guvernera, posebnom
većinom, može odobriti produženje pokrića garancije za određene
nekomercijalne rizike, osim onih već navedenik, ali ni u kom slučaju opasnost
od devalvacije ili depresijacije valute.
Gubitci nastali usled sledećih situacija neće biti pokriveni: bilo koja akcija ili
propusta domaće vlade, oko koje se nosilac garancije složio ili za koje je bio
odgovoran, i bilo koju akciju ili propust domaće vlade, ili bilo koji drugi
domaći događaj, koji je nastupio pre zaključenja ugovora o garanciji.
6.5. Investicione usluge
Sektor za investiciona tržista MIGA radi na snabdevanju posrednika u
unapređenju investicija istaknutim znanjem, instrumentima i tehnikama
ojačavanja njihovih kapaciteta da bi privukli i zadrzžali strane direktne
investicije. MIGA obezbeđuje i hands-on operativnu pomoć za unapređenje
posrednika, kao i niz usluga investicionih informacija zemljama članicama i
firmama koje su razmatrale o direktnim investicijama u zemljama u razvoju. 82
Ove ključne usluge i proizvodi spadaju tri ključne oblasti: izgradnja
kapaciteta, širenje informacija i olakšice za investiranje.
82 Cvetković, Predrag (1993), “Rizici podrobni za izdavanje garancija MIGA”, PiP
6.6. Pravne usluge
MIGA takođe pruža i širok obim pravnih usluga, međunarodne i zemljama
klijentima. Njene aktivnosti uključuju podršku drugim odeljenjima MIGA i
Odboru direktora pravnim savetima, savetuje zemlje oko članstva u MIGA,
pruža tehničku pomoć i savete državama članicama oko pitanja koja utiču
na privlačenje stranih investicija, istražuje i širi informacije, posreduje u
investicionim sporovima, administrativnim prigovorima, kao i savetovanje o
rastućem kapacitetu garancija. MIGA takođe sarađuje sa Grupacijom Svetske
Banke.
6.6.1. Suspenzija operacija
Odbor direktora može, kad god se to čini opravdano, suspendovati izdavanje
novih garancija za određeni period. U hitnim slučajevima, oni mogu
suspendovati sve aktivnosti Agencije u periodu dok traje to vanredno stanje,
obezbeđujući da neophodni aranžmani budu napravljeni radi zaštite interesa
Agencije i treće strane. Međutim, odluka o suspendovanju operacija neće
imati nikakve efekte na obaveze članova na osnovu Konvencije, ili na
obaveze Agencije prema nosiocimaa garancija ili reosiguranja, ili prema
trećim licima.
6.6.2. Likvidacija
Odbor Guvernera može posebnom većinom odlučiti da prestanu operacije
Agencije, ili da likvidira agenciju. Odmah zatim Agencija prekida sve
aktivnosti, osim onih koje se tiču slučaja redovnog ostvarivanja, održavanja i
očuvanja imovine i izmirenja obaveza. Do konačnog poravnanja, i raspodele
imovine, Agencija če postojati i sva prava i obaveze članica u okviru
Konvencije ostaće neoštećena. Takođe, raspodele sredstava među članicama
neće biti sve dok se sve obaveze prema vlasnicima garancija, i drugih
poverilaca ne budu izmirene i obezbeđene, i Sve dok Odbor Guvernera ne
odluči da napravi takvu raspodelu.83 U skladu sa svim tim, Agencija će
distribuirati preostalu imovinu svojim članicama, srazmerno udelu svake
članice u upisanom kapitali Agencije. Ni jedan član neće imati pravo na svoj
udeo u srestvima Agencije ili sponzorstva Kreditnog Fonda, osim ukoliko član
nije izmirio sva potraživanja od strane Agencije protiv nje. Svaka distribucija
sredstava treba da bude u periodu u kod Odbor Guvernera odluči, i na način
na koji se smatra fer i pravednim.
6.7. Uticaj razvoja
Projekti koje podržava MIGA imaju široke (rasprostranjene) koristi. Oni
stvaraju lokalne poslove, generišu prihode od poreza, i prenose veštine i
tehnološko znanje. Lokalne zajednice često primaju značajne sekundarne
pomoći, kroz poboljšanu infrastrukturu, uključujuci puteve, električnu
energiju, bolnice, škole, i čistu vodu. Strane direktne investicije koje
podržava MIGA takođe ohrabruju slične lokalne investicije i razvoj lokalnog
biznisa koji snabdeva povezana dobra i usluge. Kao rezultat toga, zemlje u
razvoju imaju veće šanse da prekinu ciklus siromaštva.
Garancije koje MIGA daje pokrivaju zahteve investitora da budu dosledni
socijalnim i ekonomskim standardima koji se smatraju za najbolje na svetu. U
isto vreme, MIGA podržava i oslanja se na rasprostranjene izvore Grupacije,
83 Dzodzo-Rujević, Ksenija; Stamenković, Lola (1996), “Funkcionisanje Multilateralne Agencije za Garantovanje Investicija”, Jubmes
primenom neuporedivog znanja ekonomija u nastojanju, na projekte za koje
garantuje.
MIGA takođe deluje u svojstvu zaštitnika protiv akcija vlade koje mogu
poremetiti investicije, i ova uloga dozvoljava MIGA da utiče na rezoluciju o
potencijalnim sporovima.
Nadležnost MIGA da služi u svojstvu realnog posrednika povećava poverenje
investitora koji investiraju u ekonomije u nastojanju, biti zaštićene od
nekomercijalnog rizika84.
Brige oko neizvesnih političkih okruženja, kao i svesnost političkog rizika
često sprečava investiranje sa stranim direktnim investicijama koje često idu
“dobrim” zemljama, dok su najsiromašnije svetske ekonomije uglavnom
ignorisane. MIGA je važan katalizator , koji sve više podstiče strane direktne
investicije, što je zapravo ključni pokretač rasta u zemljama u razvoju kroz
svoje garancije, tehničku pomoć i pravne usluge.85
Od svog osnivanja, dodelila je više od 500 garancija za projekte u 78 zemalja
u razvoju. Tehnička pomoć koju pruža MIGA takođe igra sastavnu ulogu u
katalizaciji stranih direktnih investicija, kroz pomoć zemljama u razvoju širom
sveta da definišu i sprovedu strategije za podsticanje investicija. MIGA razvija
i razmešta instrumente i tehnologije za podršku širenju informacija u vezi sa
investicionim mogućnostima.
Agencija takođe koristi svoje pravne usluge za prevazilaženje mogućih
prepreka za investiranje. Kroz svoj program mediacije u sporovima, MIGA
pomaže vladama i investitorima da reše svoje razlike i konačno poboljšaju
investicionu klimu u zemlji.86
84 Shihata, Ibrahim (1988), “MIGA and foreign investment”, Martinus Nijhoff Publishers
85 West, Gerald;Tarazona,Ethel (1998), “MIGA and foreign direct investment: evaluating development impact”, World Bank
86 Baker, James Calvin (1999), “Foreign direct investment in less developed countries: the role of ICSID and MIGA”, Quorum Books
Aktivnosti MIGA upotpunjuju aktivnosti drugih učesnika u investiranju. Ona
radi sa partnerima kroz programe koosiguranja i reosiguranja, da bi proširila
kapacitet dohotka političkog rizika u industriji osiguranja.
7. SVETSKA BANKA U SRBIJI
Grupacija Svetske Banke pruža pomoć Srbiji kada je reč o podizanju nivoa
životnog standarda njenih građana. Putem pomoći u promovisanju uslova za
održivi razvoj i otvaranje novih radnih mesta, lakšem pristupu društvenom
kapitalu i uslugama, kao i unapređenju javnog sektora, ona doprinosi boljem
kvalitetu života ljudi u Srbiji. Banka deluje kroz partnerstvo sa zvaničnim
vlastima, drugim učesnicima u vlasti na lokalnom nivou i međunarodnom
zajednicom koja se bavi razvojem, kako bi obezbedila uspešnu tranziciju
Srbije ka tržišno oriijentisanoj privredi.* Od svog osnivanja 1944. godine,
Svetska Banka je finansirala mnoge značajne projekte u Srbiji, od železnicke
pruge Beograd – Bar, do hidro-sistema Ibar-Lepenac i termoelektrane
Kolubara A.
Između 2001. i 2009. godine, Svetska Banka finansirala je 30 projekata u
Srbiji sa preko jednom milijardom američkih dolara. Ekspertiza Banke, kao i
finansijska podrška odigrale su važnu ulogu u reformi bankarstva, prosvete,
energetike, javnih finansija i socijalnog sektora u Srbiji. *
Ona takođe ima i veoma bitnu ulogu u privatizaciji jednog broja državnih i
društvenih preduzeća. Veliku pomoć pružila je i u reformi pravosuđa,
unapređenju usluga u oblasti zaštite životne sredine, zdravstva i
zapošljavanja, modernizaciji graničnih prelaza, obnovi putne mreže,
razvijanju efikasnijeg poslovnog okruženja. Ona Srbiji pruža usluge
ekspertize i podrške, u oblastima kao što su reforma penzijskog sistema,
poljoprivrede i katastra.
Program koji Svetska Banka sprovodi u Srbiji usmeren je na tri prioriteta koja
je odredila Vlada Srbije:*
Pospešivanje dinamičnog rasta ekonomije koji je baziran na razvoju
privatnog sektora kako bi se obezbedilo da prihodi stanovnistva
nastave da se približavaju Evropskom nivou
Obezbeđivanje mogućnosti za učešće sto širih delova stanovništva u
privrednom rastu
Upravljanje nadolazećim rizicima u oblasti ekologije i privrednih
katastrofa
7.1. Projekti i rezultati na terenu
U periodu od 2001. do 2008., u saradnji sa vladom Srbije, Svetska Banka je
omogućila projekte koji su poboljšali kvalitet života u Srbiji. Do 2008.,
portfolio Banke se sastojao od jedanaest projekata, od kojih je većina njih još
uvek u fazi realizacije, ukupne vrednosti od skoro $450 miliona (uključujući
IDA, IBRD i GEF).* Dakle, kao što je rečeno, svi ti projekti su fazi realizacije i
njihov pun efekat pokazaće se tek po njihovom završetku. Određeni broj
projekata koji su završeni unapredili su život građana Srbije u mnogim
oblastima.
Kao jedan od značajnijih projekata izdvojio se projekat unapređenja
obrazovanja u Srbiji. Program unapređenja škola počeo je avgusta 2002.
godine, i deo je šireg projekta unapređenja obrazovanja. Pored unapređenja
nastave i procesa učenja, ovi grantovi imali su za cilj podsticanje zajednice
da preuzme odgovornost za svoje škole. Sredstva za razvoj škola bila su
raspoloživa tek nakon što bi lokalne prosvetne vlasti sačinile planove, uz
pomoć stanovnistva.
Rezlltati programa: 803 granta u iznosu od $5,66 miliona dodeljeno je
srpskim školama za nabavku opreme, manje građevinske radove i stručni
razvoj nastavnog kadra; 3200 nastavnika, školskih psihologa i školskih
pedagoga iz osnovnih škola i gimnazija obučeni su kako da koriste rezultate
nacionalne i međunarodne procene učeničkih dostignuća; 7500 nastavnika
obučeno je u oblasti informacione tehnologije, 3000 u oblasti korišćenja
savremenih nastavnih metoda, 3500 u oblasti veštine komuniciranja, a 400
je pohađalo kurs engleskog jezika.
Sledeći bitan projekat je projekat podrske finansiranja izvoza. Kada je proces
tranzicije počeo u Srbiji, 2000. godine, njen izvoz bio je na rekordno niskom
nivou. U cilju podrške zemlji da pomogne svom privatnom sektoru da
identifikuje i pristupi stranim tržištima, ovaj projekat Svetske Banke
finansirao je osnivanje posebne agencije za izvoz.
Rezultati programa: otvoreno je blizu 600 novih radnih mesta u preduzećima
koja podržava Fond za osiguranje i finansiranje spoljnotrgovinskih poslova;
Projektnim instrumentima podržan je izvoz u vrednosti od skoro
$2.700.000.000; odobreno je $9,7 miliona operativnih zajmova; sačinjen je
361 kreditno-informacioni izveštaj.
Sledeći projekat bitan za Srbiju jeste projekat unapređena zapošljavanja.
2002. godine, Srbija se obratila Svetskoj Banci tražeći u rešavanju visoke
stope nezaposlenosti. Tim Svetske Banke ubrzo je pronašao fleksibilno i
efikasno rešenje – Projekat unapređenja zapošljavanja. Ovaj projekat
finansiran je kroz kredit od $2,75 miliona, i dodatno grant Britanskog DFID-a
od $1,75 miliona. Taj projekat za cilj ima unapređenje programa efikasnosti
radne snage u Srbiji putem pilot programa i isprobavanja novih pristupa.,
pokretanja programa za inovativnu preraspodelu radne snage i
obezbeđivanje službi za zapošljavanje. Kao rezultat ovog programa,
osnovano je trinaest tranzicionih centara od 9000 radnika, koliko je posetilo
ove centre, oko 7000 radnika je dobilo savete i informacije; 2000 radnika
obučeno je i prekvalifikovano; otvoreno je 800 radnih mesta ili su radna
mesta sačuvana u pilot-preduzećima kroz tranzicione centre;223 zaposlenih
u ministarstvu za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku i Nacionalnoj službi za
zapošljavanje obučeno je za donošenje i realizaciju socijalnih planova u
preduzećima; 132 predstavnika iz lokalnih opstina i drustvenih partnera sa 4
pilot lokacije i 9 novih opstina obučeno je za centre i program ponovnog
zapošljavanja; Društveno partnerstvo za zajednički rad na program ponovnog
zapošljavanja zasnovano je u svih 11 opština u Srbiji.
Projekat zdravstva u Srbiji – ovaj projekat Svetske Banke doprinosi razvoju
održivog i uspešnog sistema zdravstvene zaštite u kojem se davaoci usluga
nagrađuju za kvalitet i efikasnost i gde zdravstveno osiguranje obezbeđuje
korišćenje pristupačne i efikasne zaštite. Rezultati: Blizu #10 miliona
investirano je u rekonstrukciju i za kupovinu medicinske opreme i četiri opšte
bolnice (Valjevo, Zrenjanin, Kraljevo, Vranje). Obezbeđena je efikasnija
zdravstvena usluga u četiri opšte bolnice kroz smanjenje broja bolničkih
postelja i broja bolničkih dana za 11%;Računarska oprema je nabavljena i
uveden je zdravstveni informacioni sistem; više od million dolara uloženo je u
Institut Torlak, sa ciljem proizvodnje vakcine protiv gripa; Završene su
pripreme za uvođenje plaćanja na osnovu kapitalizacije. Pripremljeni su
nacionalni statistički izveštaji o zdravstvu; Izvršene su četiri procene
zdravstvene tehnologije i uveden je centralni informacioni sistem, kao i
informacioni sistemi u regionalnim bolnicama. urađena je baza podataka za
osiguranike.
Kako je navedeno izveštajem Svetske Banke iz 2010, godine, u Srbiji su
imali ekstremni slučaj, jer se dogodilo da čak pet pozajmica bude zadržano u
Parlamentu i ne bude ratifikovano skoro dve godine.
Svetska Banka je imala dva programa budžetske podrške koja su delovala
paralelno u Srbiji za poslednjih nekoliko godina i oni su bili tesno vezani za
program MMF-a. Jedan je u oblasti nedovršene agende u jačanju privatnog
sektora. *Zove se „Operacija jačanje privatnog i javnog sektora“. Postoje
različite akcije u okviru tog programa, zakon o konkurenciji,
pojednostavljenje regulative u nekim oblastima finansijskog sektora. Dakle,
jedna oblast je jačanje privatnog sektora i završavanje tog zadatka na kome
se radi nekoliko godina. To je deo tranzicije. Drugo je ono što bi se moglo
nazvati smanjenje javnog sektora. Srbija u toj oblasti nije još završila svoju
tranziciju i ima veoma veliki javni sektor. 44 odsto bruto društvenog
proizvoda je u javnom sektoru, a to je značajno više od novih članica ili
drugih evropskih država. Ali čak i u poređenju sa Evropom, javni sektor Srbije
je i dalje veoma veliki i mora tokom vremena da se postepeno smanji kako bi
se oslobodila sredstva za druge prioritetne oblasti. Napomenuto je da
posebno velika sredstva odlaze na plate i penzije, a da Srbija ima i velike
infrastrukturne potrebe i da se stoga mora investirati više u obrazovanje.
Zato je potrebno smanjenje javnog sektora i promena strukture kako ne bi
toliko veliki deo odlazio na penzije i plate, a kako bi više odlazilo na
najvažnije investicije. Potrebna su dva paralelna programa, jedan je vezan za
privatni sektor, za reforme koje će stvoriti povoljniju sredinu za privatni
sektor, a drugi je reforma u javnom sektoru koja se sastoji u poboljšanju i u
postepenom smanjenju veličine, ali i poboljšanju raspodele troškova. To
dolazi kroz podršku budžeta i kako je rečeno iz Sverske Banke, tim
operacijama su za sada veoma zadovoljni.*
Kada je u pitanju energija, pokrenut je program za iskorišćenje energetske
efikasnosti i prenosa energije, rehabilitacije i izgradnje prenosnih linija kao i
projekat katastra. Reč je o 12 projekata: transport, poljoprivreda, energija,
navodnjavanje i odvodnjavanje, registracija zemlje, reforma penzionog
sistema, zdravstvo, nešto što se naziva DIL, što je dostava poboljšanih
lokalnih socijalnih službi, odnosno pomoć na opštinskom nivou u jačanju
obrazovnih i zdravstvenih službi. Ovi projekti su u suštini oni napravljeni i
trebalo bi da budu implementirani u periodu od četiri ili možda pet godina.
7.2. Faze projetkata trenutno, nakon ratifikacije
S obzirom da je ovim progrmima 18 meseci bilo potrebno da budu
ratifikovani , a kada su ratifikovani nisu nastavili da se kreću onako brzo kao
što je WB planirala, a deo toga je zato što Banka ima dugotrajne procedure,
ali sada svi oni počinju sa implementacijom. Medjutim, bilo je za to potrebno
mnogo više vremena nego što se Banci ili vladi dopada, jer ovde se radi
konkretno o investicionim projektima, a oni će voditi ka zapošljavanju. Na
primer, projekat vezan za navodnjavanje i odvodnjavanje, sastoji se od toga
da se na obalama reka grade zidovi koji će sprečiti poplave. To je posao koji
se radi na lokalnom nivou. Projekti vezani za izgradnju puteva takođe će
generisati dosta radnih mesta. Energetska efikasnost znači da će se u
školama i bolnicama postavljati instalacije, nova vrata i prozori, a sve će to
stvarati radna mesta na lokalnom nivou. Ljudi koji će tu raditi od zarade će
kupovati i to stvara višestruke efekte. Zato su iz Banke smatrali da je veoma
važno da ovi projekti započnu i da budu implementirani. Podrška budžetu je
dobra i važna jer vladi nedostaju finansije, a ovi projekti će satvoriti poslove
na lokalnom nivou i pomoći da se pokrenu lokalne ekonomije. Postojali su
problemi, ali sada stvari idu mnogo bolje.
7.3. Planirani prijekti u budućnosti
Za sledeću godinu planirane su još dve operacije podrške budžetu. Zbog
finansijske krize prilagođen je planirani program podrške. Svake četiri
godine Svetska Banka se sastaje sa vladom, onom koja je tada aktuelna, na
vlasti, i dogovaraju se oko programa podrške u periodu naredne četiri
godine. To se zove Strategija državnog partnerstva.Kada je stigla finansijska
Banka je prilagodila svoje programe trenutnoj situaciji. WB je planirala da
uradi investicioni projekat u obrazovanju, u obnovljivoj energiji i drugim
oblastima, ali umesto toga, odložila je te programe i iskorscen je novac koji
su hteli da daju Srbiji za podršku budžetu. WB je povecala takozvanu
„kovertu“. Koverta je suma koju možemo da pozajmimo. Prvobitno smo
planirali da pozajmimo 600, ali zbog finansijske krize, to smo povećali na 900
miliona za period od četiri godine. A pola toga ide na podršku budžetu.
Sledeće godine planirana je takodje podrska budžetu, ali u isto vreme
pripremaju se programi za naredne četiri godine. To je proces o kom tek
počinjemo da se razgovara, ali vlada Srbije je veoma zainteresovana za dve
oblasti, to su obrazovanje, posebno više obrazovanje i inovacije u nauci i
tehnologiji, obnovljiva energija zbog promene klime i možda nastavak
investicija u puteve.
7.4. Odnos WB sa Srbijom
Iz Banke je ocenjeno da za sada ide sve veoma dobro. Zadovljni su što imaju
programe koji su sada usidreni oko operacija vezanih za podršku budžetu i
reformama jer to znači da postoji dobar makroekonomski okvir da bi se
uradila podrška budžetu. Ali to znači i da je vlada posvećena reformama, a
da su oni mogli da obezbede ekspertizu i tehničke savete i da pomognu sa
planom reformi. To na kraju krajeva ima veći uticaj nego da su imali više
manjih projekata. Dobra mešavina investicionih operacija koje su veoma
važne, kao što je Koridor 10 i neke druge, i podršku budžetu, karakterišu ovaj
period a mnogim savetima Banka pokušava da podrži Srbiju na putu ka
Evropskoj uniji, dok prolazi kroz proces približavanja.
Postoji mnogo oblasti u kojima je Srbiji potrebna podrška, kao na primer u oblasti poljoprivrede.
Međutim, ni jedna organizacija ne može u potpunosti rešiti sve probleme jedne zemlje. Činjenica
je je Svetska Banka kroz svoje mnogobrojne programe doprinela u velikoj meri razvoju Srbije.
Veliki broj projekta je i dalje u fazi sprovodjenja, a isto tako postoje planovi za veliki broj
projekata u budućnosti, samim tim i za dalju saradnju. Nema sumnje da će, uz uzajamno
razumevanje i toleranciju ova plodonosna saradnja nastaviti da niže uspehe, ispunjavajući svoj
osnovni cilj, a to je da život građana Srbije učini kvalitetnijim.
Literatura:
Shihata, Ibrahim (1988), “MIGA and foreign investment”, Martinus Nijhoff Publishers
International Finance Corporation (1998), “Financial Institutions” , International Finance Corporation
Baker, James Calvin (1968), “The international Finance Corporation: origin, operations and evaluation” , Preager
Leonard, Thomas (2006), “Encyclopedia of the developing world” , Leonard, Thomas & Francis Group
Delphes, William Arthur (1977), “Inside the World Bank Group” Venture Publishing
Bilgrami, Jafar Raza (1979), “International organization, a view from within” , Vikas
World Peace Foundation, University of Wisconsin – Madison (1982) “International organization”, MIT Press
International Finance Corporation (1977), “IFC: what it is, what it does, how it does it”, International Finance Corporation
World Bank (1969), “World Bank Group”, World Bank
World Bank (1995), “The World Bank Group Directory”, World Bank Information, technology and facilities department
The World Bank (2003), “A guide to the World Bank”, The International Bank for Reconstruction and Development
Encyclopedia Britannica, inc. (2002), “ The new encyclopedia Britannica”, Encyclopedia Britannica
Iida, Akira (1977), “MIGA: the standard-setter”, Multilateral Investment Guarantee Agency
West, Gerald;Tarazona,Ethel (1998), “MIGA and foreign direct investment: evaluating development impact”, World Bank
Multilateral Investment Guarantee Agency (1997), “MIGA: Business Profile”, World Bank Group
Baker, James Calvin (1999), “Foreign direct investment in less developed countries: the role of ICSID and MIGA”, Quorum Books
International Development Association (1977), “IDA: International Development Association”, World Bank
Schrever, Christoph (2009), “The ICSID Convention: A commentary”, Press Syndicate of the University of Cambridge
Reed, Lucy; Paulsson, Jan; Blackaby, Nigel (2004), “Guide to ICSID arbitration”, Kluwer Law International
International Centre for Settlement of Investment Disputes (1977), “ICSID: what it is, what it does, how it works”, S.N. Publishers
Nathan, K. (2000), “ICSID Convention: The law of the International Centre for Settlement of Investment Disputes”, Juris Publishing
International Centre for Settlement of Investment Disputes (2003) , “ICSID review”, International Centre for Settlement of Investment Disputes
Mason, Edward; Asher, Robert (1973), “The World Banke since Bretton Woods”, The Brookings Institution
Folwell, Thomas Harold (1963), “International Bank for reconstruction and development”, Duke University
United States, dept. of State (1946), “International Bank for Reconstruction and development”, United States, dept. of State
Banque Internationale pour la reconstruction et le developpement (1952), “International Bank for Reconstruction and development”, B.I.R.D.
Blogovčanin, Momčilo (1985), “Jugoslavija i Svetska Banka”, BORBA
Kalen, Tim (1979), “Jugoslavija i Svetska Banka”, World BankDzodzo-Rujević, Ksenija; Stamenković, Lola (1996), “Funkcionisanje Multilateralne Agencije za Garantovanje Investicija”, Jubmes
Cvetković, Predrag (1993), “Rizici podrobni za izdavanje garancija MIGA”, PiP
Cvetković, Predrag (1995), “Uslovi nadležnosti ICSID”, Pravni fakultet Podgorica
Kapor, Predrag (1996), “Međunarodne poslovne finansije”, Megatrend Univerzitet
Pelević, Branislav (1994), “Uvod u Međunarodnu ekonomiju”, Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu
Web:
www.miga.org
www.icsid.worldbank.org
web.worldbank.org/wbsite/external/ibrd
www. ifc.org
www.worldbank.org/IDA
www.worldbankgroup.org
www.worldbank.org
nationsencyclopedia.com
uncyclopedia.wikia.com
www.ekof.bg.ac.rs
www.worldbank.rs
www.economist. com