Maske u primitivnom pozorištu Pigmeja Tehnika scene 1 …
Transcript of Maske u primitivnom pozorištu Pigmeja Tehnika scene 1 …
Maske u primitivnom pozorištu Pigmeja
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Helena Trninić SA 06/2017
Pigmeji su crnačka plemena rasprostranjena u tropskim kišnim šumama
srednje Afrike. Prepoznatljivi su po svom specifičnom niskom rastu i svečanim obredima
i ritualima koje su izvodili u zajednici prilikom smene godišnjih doba, ali i kao
svakodnevni način života.
Začetak pozorišne igre upravo počinje sa primitvnim plemenima koja su
na svakodnevnoj bazi praktikovala rutinu okupljanja i plesanja uz improvizovanu
muziku. Ovakav vid igre i bavljenja pozorištem za Pigmeje pored zabave, predstavlja i
izražavanje zadovoljstva, kao i sreće zbog slobode jer nemaju vrhovnog gospodara koji
im zapoveda. U pogrebnim ceremonijama „Pigmeji život pokojnika obeležavaju na
odreĎen način. Pigmeji iz Gabona sećaju se umrlog mimički podražavajući istaknute
trenutke u njegovom životu, i to nije toliko odavanje pošte koliko potreba da se
sadašnjosti vrati ono što može izgledati kao nepovratna prošlost.”1 Bitan deo života
ovog plemena takoĎe predstavlja poljoprivreda i lov koji je posebno prisutan performans
u predstavama. Veoma naturalističko prikazivanje lova na slonove i sunce izraženo je u
sitnim pokretima i oponašanju izvedbe koja će se obično desiti sutradan. Neizmerna
zainteresovanost za prirodu, prirodne pojave, životinje i svet koji ih okružuje predstavlja
esenciju i sastavni deo ličnosti Pigmeja koji se ne ustručavaju da prikažu svoje viĎenje
sveta kroz ritmičke pokrete i fizički izgled. Pozorište Pigmeja ne bazira se toliko na
upotrebi maski, već se fokusiraju na glas i mimiku u cilju korektne izvedbe
predstavljanja načina života ljudi i životinja. Pravo učešća u pozorišnim igrama imaju
svi, mada svima iz plemena veće uživanje predstavlja sedenje u krugu i posmatranje
spektakla ili slušanje priča propraćenih pantomimom od strane starijih pripadnika.
Maske za Pigmeje predstavljaju oružje moći i ženama se retko dozvoljava da rukuju
njima, iako se verovalo da su se upravo one davnih vremena prerušavale u duhove i
plašile narod. Ovom plemenu upotreba maski prilikom predstava nije bila česta pojava,
ali pronaĎeni su dokazi o tome da su se maske u ovom području koristile i pre paleolita.
Najčešće su izraĎivane od drveta, kože i bakra sa primesama i dodacima školjki,
1 Cesare Molinari “Pozoriste primitvnih naroda” u Istoriji pozorista, strana 14.
Urednik: Mira Grujicic, Arnoldo Mondadori Editore, Milano 1972.
Maske u primitivnom pozorištu Pigmeja
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Helena Trninić SA 06/2017
rogova, zuba, perja, krzna i raznih delova životinja i prirodnih materijala. Svaka maska
nosila je posebnu poruku i upotrebljavala se u odreĎene svrhe. Najčešće su bile
ljudskog oblika glave ili životinje, sa vidno izraženim crtama lica ili njuški. Maska u
obliku glave antilope služila je u ceremoniji smene godišnjih doba i donosila je plodno
tlo za useve u poljoprivrednom aspektu. Čovek koji je umeo da napravi maske bio je
veoma cenjen i poštovan u selu i smatra se da je bio povezan sa spiritualnim svetom.
Pigmeji umesto maski koriste drugu metodu isticanja u obredu kao što je premazivanje
čitavog tela belom bojom i odevanje su donjeg dela tela svezanim redovima svežeg ili
suvog lišća. U lovačkim performansima koriste se rekvizite poput luka i strele, koplja i
ostalog primitivnog oružja.
Ovim osvrtom na primitivan svet možemo da ustanovimo da čovekova potreba
za igrom gotovo postoji kao prirodna i uroĎena stvar i možemo kroz epohe da pratimo
razvoj pozorišta kao cilj zabave, prepričavanja dogaĎaja, predstavljanja sveta oko sebe
i izražavanja emocija kroz pokrete i govor uz odgovarajuća pomoćna sredstva. Plemena
i dalje postoje širom sveta i pridržavaju se običaja i tradicije iz daleke prošlosti i time
čuvaju svoju kulturu od zaborava i ujedno daju nadu da će pozorište ostati večno.
Maske u primitivnom pozorištu Pigmeja
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Helena Trninić SA 06/2017
Prilozi:
Priog 1 – Tradicionalni ples Pigmeja na području srednje Afrike.
http://www.sickchirpse.com/wp-content/uploads/2013/11/Pygmy-Tribe-Africa-Central-
African-Republic-Dancers.jpg, preuzeto: 19.10.2018.
Maske u primitivnom pozorištu Pigmeja
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Helena Trninić SA 06/2017
Prilog 2- Prikaz uobičajene estetike kostimografije korišćene pri izvoĎenju plesova
pigmejskog plemena.
https://i0.wp.com/trabalhosparaescola.com.br/wp-
content/uploads/2018/06/5595d7851cb658adcf28545c81ecb462.jpg?fit=735%2C1098&
ssl=1, preuzeto: 19.10.2018.
Maske u primitivnom pozorištu Pigmeja
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Helena Trninić SA 06/2017
Literatura:
1. Čezare Molinari, Istorija pozorišta, (Arnoldo Mondadori Editore, Milano 1972.)
Linkovi:
1. Art Factory „African masks“
http://www.artyfactory.com/africanmasks/information/african-mask-functions.htm
(preuzeto 19.10.2018.)
2. Vikipedijia slobodna enciklopedija, „Pigmeji“
https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9F%D0%B8%D0%B3%D0%BC%D0%B5%D1%
98%D0%B8 (preuzeto 19.10.2018.)
3. Vikipedija, slobodna enciklopedija, „Pygmy peoples“
https://en.wikipedia.org/wiki/Pygmy_peoples (preuzeto 19.10.2018.)
Maske u primitivnom pozorištu Australije
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Anja Popović SA-14/2017
1 Cesare Molinri “Pozorište primitivnih naroda” iz istorije umetnosti, strana 17, Urednik: Mira Vujičić, Arnoldo Mondadori Editore, Milano 1972.
Domorodačka plemena iz Australije ili Aboridžini (lat. Ab origine, što u prevodu
znači „od početka“), jesu stanovnici Australije od pamtiveka. Ostalo je pitanje odakle su
se oni došli na Australijski kontinent kada je toliko izolovan i bilo je nemoguće preći
okean, danas se nagađaju razne teorije o njihovoj migraciji, ali zbog nedostatka dokaza
nisu usvojene. Smatra se da su naselili Australiju pre 50 000 godina, a oni veruju da su
tu od prvog dana kada je nastao svet i sve u njemu.
Bavljenje pozorištem često je označavalo slavljenje godišnjih doba, božanstva,
nadprirodnih pojava, ali takođe je bilo posvećeno i događajima iz zajednice, kao na
primer smrt pojedinca. Narod Aranda iz srednje Australije se izjednačava sa junacima iz
„doba sna“ tj. sa mitskim bićima koji su postavili temelje kulture i običaja njihovog
naroda tako što premazuju telo raznim bojama i ukrašavaju maske i kape veoma
apstraktnog oblika, uz pantomimu stilizovaih pokreta.
“Doba sna“- jeste razumevanje sveta za Aboridžine, njegova stvaralaštva,
početak znanja iz kojeg su došli zakoni postojanja. Za preživljavanje, ti
zakoni moraju biti poštovani.
„Pleme Aranda nastoji da pozorišnom igrom dostigne onu neuhvatljivu, ali večitu
dimenziju sna i duhovno dvojstvo života.“ 1
Australijanci su narod koji oseća potrebu za dubokim upoznavanjem sopstvene
mitološke kulture. Njima je mit o njihovoj civilizaciji od izuzetne važnosi, i smatraju da
zemlja sa kojom nisu uspostavili vezu mitovima, ne može biti njihova otadžbina.
Kod Australijanaca se zapaža geometrijska apstraknost kostima, maski i pokreta.
Ta apstraktnost izražava obnavljanje uspomene na mitske junake, tj sopstvenog pretka
od čijeg „mesa“ su, kako veruju, i stvoreni. Totemski predak australijskog urođenika nije
životinja, već ostaje čovek, odnosno junak koji će se u jednom trenutku istorije pretvoriti
u životinju.
Maske u primitivnom pozorištu Australije
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Anja Popović SA-14/2017
[Type here]
Pozorište naroda Aranda zasniva se uglavnom na mitskoj priči i jedan od
osnovnih zadataka australijskog pozorišta je da onima koji ulaze u život ne
prenosi samo baštinu mitološke kulture bez koje bi se društvo raspalo, već i
pravila moralnog ponašanja (stariji pokazuju mladima šta smeju da rade sada
kada su punoletni). Ovakve svečanosti se svode na tri bitna trenutka, a to su:
1. fizička ili psihička ispitivanja kojima se mladi podvrgavaju
2. prikazivanje duhova koji su predstavljeni maskama i zvucima
3. otkrivanje da su duhovi ustvari oličeni u ljudima.
U ritualima i predstavama mogu učestvovati svi, i često se manifestuju
dešavanja na sred sela. Maske igraju važnu ulogu u ritualima. Prave se od
mekog materijala koji prijanja uz lice. Među najvažijim likovima koje maska
predstavlja jeste sunce, zamišljeno u obliku čoveka koji oko sebe prosipa
svetlost. Masku takođe najčešće nosi vrač koga su ovlastila božanska bića da
tumači svet.
Ono što je još karakteristično za izgled njihovih maski jeste da su šare
oslikane od sitnih tačkica (prilog br.1,2,3), što za njih predstavlja, po tradiciji,
saopštenje o „dobu sna“.
Maske u primitivnom pozorištu Australije
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Anja Popović SA-14/2017
[Type here]
Prilog br.1- Maske primitivnih naroda Australije oslikane tačkasto, izražena
geometrija, http://www.jcimages.org/australian-aboriginal-masks-history/
preuzeto: 21.09.2018.
Maske u primitivnom pozorištu Australije
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Anja Popović SA-14/2017
[Type here]
Prilog br.2- maska primitivnih naroda Australije, izražena geometrija, tačkasto
oslikavanje http://www.jcimages.org/australian-aboriginal-masks-history/ preuzeto:
01.11.2018.
Maske u primitivnom pozorištu Australije
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Anja Popović SA-14/2017
[Type here]
Prilog br.3- maska primitivnih naroda Australije, tačkasto oslikavanje
http://www.jcimages.org/australian-aboriginal-masks-history/ preuzeto: 01.11.2018.
Maske u primitivnom pozorištu Australije
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Anja Popović SA-14/2017
[Type here]
Literatura:
https://www.scribd.com/document/331693509/CESARE-MOLINARI-Istorija-Pozorista
https://www.aboriginal-art-australia.com/aboriginal-art-library/aboriginal-ceremonial-
dancing/
https://sites.google.com/site/oaboridzanima/kultura
https://www.pinterest.com/pin/520236194447364889/
http://www.aboriginalart.com.au/culture/dreamtime2.html
Teatron Tehnika scene 1 2018/19. student: Darko Sekulić, SA 17/2017
“Prikazivanje tragedije u antičkoj Grčkoj bilo je ‘služba bogu, deo državnog kulta, i time
se helenska tragedija razlikuje od svake moderne”.1 Antička grčka tragedija je doživela
svoj procvat od 700. godine p.n.e; ditiramb je bila prva umetnička forma – pesme koje
su bile posvećene bogu Dionisu. Nakon ditiramba tragedija dobija na značaju
zahvaljujući velikim piscima: Eshilu, Sofoklu i Euripidu. Antička komedija nastaje kasnije
na pozorišnim komadima Aristofana iz koje će se kasnije razviti satirska igra. Najstarija
grčka pozorišta datiraju još od VI i V veka p.n.e; Prva pozorišta su bila građena od
drveta ali kako je pozorište vremenom postalo popularnije ona su bila građena od
kamena. Jedno od najvećih pozorišta u antičkoj Grčkoj je bilo pozorište u Epidauru. Ovo
pozorište karakterišu tri prostorne celine. Ovo je karakteristično za helenistički period, a
te tri celine su: orkestra, skena i teatron. Theatron2 (grčki; pl. theatra: mesto sa kojeg se
posmatrao scenski dogođaj). Izvorno reč teatron se odnosila na prostor namenjen za
publiku, ali kasnije postaje sinonim za čitav objekat – uključuje i prostor za publiku i
prostor za izvođenje; pandan u Rimskom pozorištu je kavea (cavea). Teatron u
Epidauru ima maksimalni kapacitet od 13000 do 14000 gledalaca. (prilog 1) Teatron je
bio mesto za svakoga, od vrhovne elite Atine do najsiromašnijih građana – za njih je u
zlatno doba Atine uvek bilo rezervisano oko 450 mesta u gledalištu. Teatron u Epidauru
je bio polukružnog oblika, sagrađen je od kamena i po vertikali podeljen na dva
nejednaka dela. Donji deo - Koilon3 (grčki; pl. koila: šuplje ili šupljina) i gornji deo -
Epiteatron4 (grčki; Eptheatron: viši deo gledališta u većim pozorištima). Ova dva dela
gledališta deli horizontalna ulica - Diazoma5 (grčki; pl. diazomata: pojas). (prilog 3)
Koilon je podeljen na 12, a epiteatron na 22 segmenta. Ovi segmenti se zovu Kerkis6 (grčki; pl. kerkides: segmenti gledališta u obliku slova V). Prvi redovi koilona i
epiteatrona su uvek bili rezervisani za važne ljude. Zbog ovako specifičnog dizajna 1 Radivoje Dinulović, Arhitektura pozorišta XX veka, Beograd: Clio, 2009, str. 52, ISBN: 978-86-7102-328-3 2 Thomas Hines, Greek-Roman Theatre Glossary, Ancient Theatre Archive Project, Whitman college,
Washington, USA, dostupno na: https://www.whitman.edu/theatre/theatretour/glossary/glossary.htm ,
datum preuzimanja: 14.10.2018
3 Ibid 4 Ibid 5 Ibid 6 Ibid
Teatron Tehnika scene 1 2018/19. student: Darko Sekulić, SA 17/2017
arhitekte ovog pozorišta su postigle vrhunsku akustiku i vidljivost iz svakog ugla
gledališta. Pored diazome postojao je još jedan vid komunikacije unutar gledališta a to
su stepenice - Klimakes7 (grčki; jed. klimax: stepenice). (prilog 3) U dnu teatrona se
nalazila orkestra kružnog oblika. Orkestra u Epidauru je prečnika 20 m, u čijem centru
se nalazi kamena ploča koja označava mesto na kome se nalazi oltar. Orkestra je
okružena specijalnim podzemnim odvodnim kanalima za vodu – euripus, koji je
pokriven kamenom pločom preko koje se moglo hodati. Prohedria8 (grčki; pl. prohedriai:
prvi red sedišta). Ovaj arhitektonski element se u grčkom pozorištu pojavio tek u
poznom dobu antičke grčke kulture i to su bila sedišta koja su bila rezervisana za
počastvovane ljude, zvaničnike i sveštenike. Obično se nalazila odmah ispred orkestre okružujući je ili ispred svakog kerkisa. Centralno postavljeno sedište u prvom redu je
bilo rezervisano za sveštenika boga Dionizija. Pored njega su sedeli ostali sveštenici i
zvaničnici, a niži sveštenici i sveštenice do njih. (prilog 2) Sedišta su klesana od
kamena od kojeg je pozorište bilo sagrađeno. U doba Rimskog carstva gledalište je već
bilo drugačije podeljeno. Postojali su delovi gledališta koji su imali bolju vidljivost scene i
bolju akustiku što je značilo da nije svako imao isto iskustvo u tom pozorištu dok je u
grčkom pozorištu bilo važno da svi podjenako čuju i vide ono što se događa na sceni.
“Društvo u autonomnoj gradskoj državi, ‘gde vlada narod i gde pesnik ne govori jednom
staležu, nego svim svojim građanima, zahtevalo je širi prostor za svoje zajedničko
uživanje u umetnosti, i tako je došlo do građenja pozorišta, koje pruža ne samo zabavu
već i vaspitanje’”.9
7 Ibid 8 Ibid 9 Radivoje Dinulović, Arhitektura pozorišta XX veka, Beograd: Clio, 2009, str. 53-54, ISBN: 978-86-7102-328-3
Teatron Tehnika scene 1 2018/19. student: Darko Sekulić, SA 17/2017
Prilozi:
Prilog 1 – Pozorište u Epidauru, pogled iz teatrona (gore); 3D rekonstrukcija grčkog
pozorišta, prikaz teatrona (dole) – dostupno na:
https://theatrehistoryonline.wordpress.com/greek-2/greek-slides/ , datum preuzimanja:
14.10.2018
Teatron Tehnika scene 1 2018/19. student: Darko Sekulić, SA 17/2017
Prilog 2 – Detalj iz prohedrije, mesto na kome je sedeo vrhovni sveštenik, pozorište u
Prienu, Turska (gore levo); Detalj iz bizelijuma rimskog pozorišta u Hijerapolisu, Turska
(gore desno); 3D rekonstrukcija grčkog pozorišta, prikaz prohedrije (dole) – dostupno
na: https://theatrehistoryonline.wordpress.com/greek-2/greek-slides/ , datum
preuzimanja: 14.10.2018
Teatron Tehnika scene 1 2018/19. student: Darko Sekulić, SA 17/2017
Prilog 3 – Vertikalne komunikacije, klimakes (levo) – dostupno na:
https://www.ancient.eu/uploads/images/3883.jpg?v=1485681398 , datum preuzimanja:
15.10.2018; Horizontalne komunikacije, diazoma (desno) – dostpuno na:
https://www.ancient.eu/uploads/images/482.jpg?v=1539287616 , datum preuzimanja:
15.10.2018.
Teatron Tehnika scene 1 2018/19. student: Darko Sekulić, SA 17/2017
Literatura:
Knjige:
1. Molinari, Cesare. Theatre Through the Ages , Cassell: London, 1975, ISBN 0-
304 29448-9
2. Dinulović, Radivoje. Arhitektura pozorišta XX veka , Beograd: Clio, 2009, ISBN
978-86-7102-328-3
Izvori sa interneta:
1. Greek-Roman Theatre Glossary, Ancient Theatre Archive Project, autori
projekta: Thomas Hines (profesor emeritus) i Edward E. Foster (profesor
emeritus) Whitman college, Washington, USA, dostupno na:
https://www.whitman.edu/theatre/theatretour/glossary/glossary.htm , datum
preuzimanja: 14.10.2018
2. Theatre History Online, dostupno na:
https://theatrehistoryonline.wordpress.com/greek-2/greek-slides/ , datum
preuzimanja: 14.10.2018
3. Ancient History Encyclopedia™, autor članka: Mark Cartwright, objavljeno:
22.04.2016, dostupno na: https://www.ancient.eu/article/895/greek-theatre-
architecture/ , datum preuzimanja: 15.10.2018
4. ThoughtCo. ThoughtCo je deo Dotdash izdavačke kuće, autor članka: N.S. Gill,
objevljeno: 16.08.2017, dostupno na: https://www.thoughtco.com/theatron-
definition-and-examples-in-greek-drama-117999 , datum preuzimanja:
15.10.2018
Skena
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Luka Milovanović, SA 21/2017
Niska arhitektonska struktura na koju je moguće postaviti slikanu scenografiju. Prednji
zid „proskenijum“ (grčki: proskenion znači nešto „postavljeno pre skene") služio je za
izlaz na pozornicu, u početku a kasnije sa troje vrata, takođe dobija I niz stubova na
pročelju. Umesto stubova su se stavljale oslikane ploče „pinakes“ (grčki: slikani scenski
paneli koji se koriste u izvedbama),pomoću kojih je skena dobijala oblik
palate,hrama,kolibe,pećine,oslikavan na platnu ili kamenu. Grčki termin „skene“ potiče
od opšteg pojma značenja „šator". Koja je u početku bila zaklon u obliku šatora koji je
služio glumcima,a kasnije se razvila u pravougaoni oblik okružen stubovima i koristila se
isključivo za potrebe radnje. Drame su igrali tri glumca na sceni od kojih su svi bili
muškarci, što je značilo da isti glumci igraju više od jednog lika što je tada bilo važno na
brzim kostimskim promenama,gde bi glumci promenili kostime ili ostali unutar skene.
Skena je takođe služila kao još jedna ,,skrivena pozornica“ ,gde bi se ponekad neke
aktivnosti odvijale unutar skene,gde je publika na osnovu buke i komunikacije glumaca
odlučivala šta se događa unutra. Takođe se koristila kao scenografija za neki događaj.
U Grčkom pozorištu skena je bila mala drvena konstrukcija okrenuta ka krugu
gledalaca. Zgrada iza orkestre u grčkom pozorištu. Na poleđini orkestre je o napravljena
drvena „skena“ koja služi za prikaz veštačkih pejzaža I za poboljšanje akustike. U
antičkom pozoristu prvo je bila koliba za skladištenje,prostor za čekanje,promenu maski
i kostima,ali na kraju je postala pozadina pred kojom se drama igrala. Postavljanjem
skene iza orkestre gde su izvođači plesali,svirali,razvili su ono što se smatra originalnim
pozorištem u okruglom prirodnom okruženju grčkog pozorišta. Skena postaje stalna
kamena struktura, a bina je podignuta od zemlje. U Rimskom pozorištu skene više nisu
podržavale naslikane garniture na grčkom načinu,već se oslanjale na uticaj izgrađenu
trajnu arhitektonsku dekoraciju kojom su činile niz složenih kamenih zgrada. Temeljno
ukrašena pozadina rimske pozorišne scene,obložen i ukrašen stalnim arhitektonski
prednji deo rimske skene. Obično je bila ukrašena sa jednim do tri stuba, balkona i
statua. Tokom rimskog perioda skena je postala velika i složena, detaljno uređena,
kamena zgrada na nekoliko nivoa. Takođe su smešteni kostimi i na koje su povezani
„periaktoi“ (obojene ploče koje služe kao pozadina). Zid se uobičajno sastojao od tri
ulaza na scenu - bogato ukrašena regijska vrata koja su okružena dvema manjim
vratima. blik je možda imao nameru da podseća na fasade imperijalnih palata. Skena
Skena
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Luka Milovanović, SA 21/2017
postaje građevina za sebe,nije vise služila da zaklanja pogled,nego je postala stalna
scenografija.
Skena
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Luka Milovanović, SA 21/2017
Prilozi:
Prilog 1 - Skena u Južnom teatru u rimskim ruševinama Jerash, Jordan datum
preuzimanja: 15.10.2018
Prilog 2 - 3D rekonstrukcija grčkog pozorišta, prikaz skene 15.10.2018
Prilog 3 - Rimsko pozorište u Bosri 15.10.2018
Skena
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Luka Milovanović, SA 21/2017
literatura:
1.Knjige:
1.1. Arhitektura pozorišta XX veka, Radivoje Dinulović, Beograd: Clio, 2009,
ISBN 978-86-7102-328-3
2. Izvori sa internet:
2.1. The Greek Sense of Theatre: Tragedy Reviewed
2.2. Thomas Hines, Greek-Roman Theatre Glossary, Ancient Theatre Archive
Project, Whitman college, Washington, USA,
https://www.whitman.edu/theatre/theatretour/glossary/glossary.htm
Scensko umeće u grčkom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Nikola Stojadinović
Antičko grčko pozorište javlja se u V veku pre nove ere u Atini. Bilo je demokratsko,
namenjeno svima i imalo je za zadatak da “pruža ne samo zabavu, već I vaspitanje”1.
Pozoriše dostupno svim građanima zahtevalo je ambijentalnu arhitekturu, auditorijum
koji može da primi veliki broj posetilaca kao i visoki akustički kvalitet prostora. Međutim,
osim arhitekture u prirodnom ambijentu, u antičkom grčkom pozorištu veliki značaj je
imao i kostim, kako bi svi posetioci mogli podjednako dobro da vide i čuju sve što se
događalo na sceni.
O kostimu saznajemo iz jako malo opstalih artefakata kao što su pisani izvori i slike. U
antičkoj Grčkoj ljudi su dosta oslikavali scene koje su viđali u pozorištu na vazama i
danas nam te vaze pružaju najviše informacija o tome kako je izgledao kostim. (Prilog
6) Jedno od zanimljivih vaza je vaza na kojoj su naslikani glumci na nekoj vrsti proslave
nakon predstave gde vidimo glumce i dalje u kostimima kako drže svoje maske u
rukama i pričaju.
Najbitniji deo kostima su bile maske, koje su se u antičkoj grčkoj nazivale „prospon“ što
doslovno znači lice. Maske su nosili i glumci i hor. One potiču još iz nekih ranijih
primitivnih kultura. Maske su bile korisne i zbog toga što su pružale mogućnost jednom
glumcu da glumi više likova, jer je glumaca bio uvek mali broj, na samom početku
jedan, pa dva, i na kraju tri, uvek uz orkestar. Maske su bile uveličane i izražavale su
neku emociju, tako da i publika u poslednjem redu jasno vidi izraz lica na tom liku.
Otvori za oči i uši bili su mali, što je dovelo glumce do svesti o svom telu, navelo ih da
budu skoncentrisani na pokrete i da bolje osete prostor. Ceo hor je nosio jednu istu
masku sa istim izrazom lica jer se on smatrao za jednog lika. Kada govorimo o
tragedijama, maske su izgledale realističnije nego kada su u pitanju komedije i satirske
igre. Takođe, maske su bile tipizirane. Izrađivale su se od kratkovečnih prirodnih
sirovina kao što su lan, drvo, koža, pluta, a često su se i ritualno spaljivale nakon
predstave. Postoji tvrdnja da su maske takođe imale ulogu povećavanja vokalne
akustike. (Prilozi 1, 2 i 3)
Odeća je govorila o socijalnom statusu, polu, starosti, a ponekad i nacionalnosti lika.
1 Radivoje Dinulović, Arhitektura pozorišta XX veka, (Clio, 2009. str. 53-54)
Scensko umeće u grčkom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Nikola Stojadinović
Kostimi su bili bogati, ukrašene verzije svakodnevne odeće, oslikane raznobojnim
simbolima ali ni po čemu nisu bili razmetljivo raskošni, već ih je odlikovala
jednostavnost i otmenost. Međutim, kostimi koji su pravljenji za likove koji nisu Atinjani,
već stranci, bili su dosta siromašniji. Glumci su nosili vunene hitone sa dugačkim,
širokim rukavima, komade nalik današnjim tunikama i kratke ogrtače, čiji naziv je klamis
i koji su se često nosili u komediji. Ova odeća bi zajedno činila jednu kostim posebnog
kroja koji se često pojavljivao na sceni. Takođe, kada je reč o tragedijama,
karakteristični su komadi odeće koji su se nosili preko levog ramena a zatim spuštali
ispod desnog. Karakterističan deo kostima za ženske uloge bio je peplos, otmeni
ogrtač. Glumci su tokom igranja ženskih uloga uvek nosili duge rukave, kao i lažne
ženske grudi ispod odeće. (Prilog 5)
„Obuća tragičara, takozvani koturni, bili su samo bogate sandale u kojima glumac nije
izgledao viši, niti se u njima teško kretao, kako se kasnije dešavalo u razdoblju
helenizma i u rimskom pozorištu.“2 Takođe, postojale su i sandale koje nisu imale
debeo đon i one su bile nošene kada su se igrale komedije, ali nije bilo retko da su
glumci u komedijama igrali i bosi. Glumac u njima nije bio viši, niti su one imale neku
posebnu ulogu u kretanju glumca. (Prilog 4)
Bitno je napomenuti i to da su glumci vremenom postajali važniji od hora, iako nije uvek
bilo tako, i samim tim i kostim se menjao, đonovi na njihovim koturnama su postajali
deblji,
Na samom početku dok kostim još nije imao tačan oblik, kao deo kostima bojili su svoje
telo, što je bilo značajno za karakterizaciju.
2 Čezare Molinari, Istorija pozorišta, (Arnoldo Mondadori Editore, Milano 1972. str. 38.)
prilozi:
Scensko umeće u grčkom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Nikola Stojadinović
Prilog 2 - Ženska maska -
https://www.pinterest.com/
pin/499618152389947438/
preuzeto 15.10.2018.
Prilog 1 - Maske u antičkoj Grčkoj -
https://www.pinterest.com/
pin/752101206497539421/
preuzeto 15.10.2018.
Prilog 3 - Maska za satirsku igru -
https://www.pinterest.com/
pin/752101206497539420/
preuzeto 15.10.2018.
Prilog 4 – Obuća -
https://www.pinterest.com/
pin/299348706451973602/?lp=true
preuzeto 15.10.2018.
Scensko umeće u grčkom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Nikola Stojadinović
Prilog 5 - Tipovi kostima - https://www.picswe.com/pics/various-costumes-1c.html
preuzeto 15.10.2018.
Prilog 6 - Vaze oslikane i inspirisane pozorištem -
https://www.historyextra.com/period/ancient-greece/a-history-of-greek-theatre-in-two-
acts/
https://www.theclassicslibrary.com/event/scott-scullion-to-speak-on-gods-in-greek-
drama/
preuzeto 15.10.2018.
literatura:
Scensko umeće u grčkom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Nikola Stojadinović
1. Radivoje Dinulović, Arhitektura pozorišta XX veka, (Clio, 2009.)
2. Čezare Molinari, Istorija pozorišta, (Arnoldo Mondadori Editore, Milano 1972.)
3. Paul Kuritz, Pravljenje pozorišne istorije, (Englewood Cliffs, New Jersey 1988.)
4. https://www.youtube.com/watch?v=aSRLK7SogvE (preuzeto 15.10.2018.)
5. http://artsedge.kennedy-center.org/interactives/greece/theater/playersProps.html
(preuzeto 15.10.2018.)
6. https://www.youtube.com/watch?v=J0k5fzplfhg (preuzeto 1.11.2018.)
Scenografska i tehnološka dostignuća – pinakes i perijakti Tehnika scene 1 2018/19. student : Sara Dedić SA 18/2017
Za vreme grčkog pozorišta promenu slika i atmosfere prostora igre na pozornici bilo je
moguće rešiti pomoću pinakesa ( pinakes, Antički grčki : Πίνακες ) i perijakata (
periaktoi, Antički grčki : Пερίακτοι ). To su scenski elementi koji su služili da dočaraju
prostor i doprinesu dramatičnosti u određenim trenucima.
Pinakesi predstavljaju preteče današnjih kulisa . To su oslikane drvene ploče koje su
bile postavljene na prednjem delu skene između stubova. Bile su različitih dimenzija, u
zavisnoti od otvora u koje su bile postavljane. Služile su da prikažu sliku mesta u kojoj
se radnja dešava.
Nakon nekog vremena razvio se napredniji sistem od pinakesa, nazvan perijakti. S
obzirom da je grčka drama imala tri oblika – tragediju , komediju i satiru , samim tim je
postojala potreba za prikazivanjem tri različite scene. U tragičnim scenama prikazivao
se raskošni enterijer palata , u komičnim scenama enterijer običnih privatnih kuća , a u
satiričnim različiti pejzaži. Prvi put perijakte pominje Marko Vitruvije Polio ( Marsuc
Vitruvius Pollio ) u njegovoj knjizi „ Deset knjiga o arhitekturi “ govoreći : „ Same scene
imaju svoja pravila. Srednja vrata neka imaju ukras kraljevske aule , desno i levo su
sobe za goste. Pokraj toga je prostor za dekoraciju , a ta mesta Grci zovu perijakti , po
tome što su to strojevi koji imaji prostrane , okretne , trostrane prizme , svaku s tri vrste
dekoracije. Kad je promena u radnji , ili dolazak bogova sa neočekivanom grmljavinom ,
one se okreću i menjaju vrstu dekoracije na sceni.“1 Dakle perijakti predstavljaju
trouglaste kulise koje mogu biti različito oslikane na svakoj strani kako bi mogle da
prikažu tri različite slike. Moguće ih je rotirati po vertikalnoj centralnoj osi čime se vrše
scenske promene za veoma kratko vreme ( prilog br. 2 ). Mogu da se koriste
pojedinačno , ali obično se koriste u grupama , postavljene u odgovarajući niz ( prilog
br. 3 ) kako bi mogla da se stvori veća i uverljivija slika.
1 Vitruvije , Deset knjiga o arhitekturi , Zagreb : Golden marketing , 110.
Postavljali bi se u nizove jedan pored drugog , pomereni unazad kako bi se formirala
iluzija perspektive. Najčešće dimenzije jednog perijakta su jedan metar u širinu i oko
četri u visinu.
Perijakti su bili zaboravljeni sve do renesansnog pozorišta u kom ponovo i intenzivno
počinju da se koriste. Kombinacija mansiona i perijakata koriste se sve dok ih nisu
zamenili obojeni bočni paneli i scenografija u perspektivi. U tom peridou postojali su i
šestostrani perijakti. Ovaj sistem se koristio i u današnje vreme za velike bilborde koji
menjaju reklame , sve dok ih nisu zamenili LCD bilbordi .
Scenografska i tehnološka dostignuća – pinakes i perijakti Tehnika scene 1 2018/19. student: Sara Dedić SA 18/2017
Prilog 1 – Prikaz pinakesa , 3D rekonstrukcija grčkog pozorišta ,
https://theatrehistoryonline.files.wordpress.com/2013/08/171.jpg , preuzeto 02.11.2018
Prilog 2 – prikaz perijakata , http://italian-renaissance-
theatre.weebly.com/uploads/4/5/9/0/45907701/6028567.jpg?427 ,preuzeto : 02.11.2018
Scenografska i tehnološka dostignuća – pinakes i perijakti Tehnika scene 1 2018/19. student: Sara Dedić SA 18/2017
Prilog 3 – prikaz perijakata u nizu , prikaz proporcije u odnosu na čoveka ,
https://setdesignandtech.files.wordpress.com/2016/01/periaktoi-4.jpg?w=584 , preuzeto
: 02.11.2018
Prilog 4 – prikaz perijakata koji formiraju ulaz ,
https://setdesignandtech.files.wordpress.com/2016/01/periaktoi-2.jpg?w=584 , preuzeto
: 02.11.2018
Prilog 5 – prikaz perijakata koji grade sliku drvoreda , https://encrypted-
tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRAgN_w8eq9tNQ5XvwA_c1TmwMBlC0iH2JXk
q-9xF6r6MMwvezB , preuzeto : 02.11.2018
Scenografska i tehnološka dostignuća – pinakes i perijakti Tehnika scene 1 2018/19. student: Sara Dedić SA 18/2017
Literatura : 1. Cesare Molinari , Istorija pozorišta , ARNOLDO MONDADORI EDITORE -
MILANO 1972
2. https://setdesignandtech.wordpress.com, Set Design and Tech, Periaktoi:
an ancient solution that still works
3. Paul Kuritz , The Making of Theatre History , PRENTICE HALL ,
Englewood Cliffs , New Jersey 07623
4. Vitruvije , Deset knjiga o arhitekturi , Golden marketing , Zagreb
Mehaničke naprave u grčkom pozorištu: perijakti, mekane, ekiklema, teologeion Tehnika scene 1 2018/19. student: Siniša Jovanović
Perijakti
Perijakti su mehaničke sprave koje su se koristile kao pozadina za vreme
izvođenja drame u periodu Antičke Grčke.
To su stubovi koji imaju oblik trostrane prizme i oslikane su sa sve tri strane
različitim scenama. Postavljaju se na skenu u paru, jedan sa leve jedan sa desne strane
skene i najčešće po četiri ili šest komada tako da prave lažnu perspektivu. Perijakti
služe za brzu promenu scenske pozadine i atmosfere. Napravljeni su od drveta i vrlo su
lagani, a u sredini su postavljeni tegovi oko kojih se perijakti rotiraju oko ose i na taj
način publika vidi novu oslikanu stranu. Negde su korišćeni i perijakti kvadratnog oblika,
ali najbolju iluziju perspektive dobija se trostranom prizmom, kao da i u većini slučajeva
ne bi bilo potrebno tolko promena scena.
Mekane
Mekane su dizalice korištene u svrhu pozorišta kako bi predstavile božanstvo
koje se obraća glumcima i publici
Nalazile bi se iza skene jer su bile ogromne. Mekane ili pod poznatijim nazivom
“Deus ex Machina”, u bukvalnom prevodu značeći Bog iz mašine, predstavljali su let
glumaca, u večini slučaja bogova odakle i naziv. Mehanizam je vrlo jednostavno
urađen. Ovaj sklop se sastoji iz jedne dugačke grede koja se rotira vertikalno. Uz
pomoć čekrka i tegova sa kraće strane, krak grede može da se diže ili gore. Greda na
kojoj je fiksirana se rotira horizontalno.
Mehaničke naprave u grčkom pozorištu: perijakti, mekane, ekiklema, teologeion Tehnika scene 1 2018/19. student: Siniša Jovanović
Ekiklema
Jedna od osnovnih i najjednostavnijih mehaničkih sprava u Antičko Grčkom
pozorištu su bile ekikleme.
Ekiklema je niska platforma sa točkovima koja se koristi za prevoz glumaca ili
promenu scena. Postojale su dve varijante: jedna koja je mogla da se rotira oko svoje
ose u centru i druga polukružna za dramatični ulaz glumaca i za brzu promenu scene.
Obično se koristila za prikazivanje leševa nakon opisane priče o bitkama epskih
razmera.
Teologeion
Bogovi su bili vrlo snažan i značajan motiv za Antičko Grčko pozoriste, tako da
predstavljanje bogova samo sa mekanama nije bilo dovoljno. Teologeion je bio jedno
vrlo jednostavno rešenje toga.
Teologeion je platforma koja se koristila za predstavljanje bogova ka glumcima.
Nalazila se ili odmah ispred skene u vidu balkona ili se koristio sam krov skene. U
prevodu teologeion znači govor boga. Glumci koji bi glumili bogove izlazili bi na
teologeion i obraćali se glumcima i publici kao neki nadprirodni glas boga i rasplet price.
Mehaničke naprave u grčkom pozorištu: perijakti, mekane, ekiklema, teologeion Tehnika scene 1 2018/19. student: Siniša Jovanović
Prilozi:
Perijakti
Mekana (Deus ex Machina)
Mehaničke naprave u grčkom pozorištu: perijakti, mekane, ekiklema, teologeion Tehnika scene 1 2018/19. student: Siniša Jovanović
Ekiklema
Teologeion
Mehaničke naprave u grčkom pozorištu: perijakti, mekane, ekiklema, teologeion Tehnika scene 1 2018/19. student: Siniša Jovanović
Literatura:
1. Paul Kuriz. The making of theatre history (Prentice Hall englewood Cliffs, New
Jersey)
2. Bieber, Margarete. The History of The Greek and Roman Theatre (Princeton,
New Jersey: Princeton University Press, 1961.)
3.Thomas Hines, Professor Emeritus, Whitman College. The Ancient Theatre
Archive. https://www.whitman.edu/theatre/theatretour/glossary/glossary.htm
Slike:
1. Romana Boskovic, ‚‚Tehnika-scene-1_1-zadatak’’, 22.10.2015.,
http://www.scen.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2015/10/Tehnika-scene-1_1-zadatak.pdf
2. ‚‚Theatrical Effects and Staging; Theatrical Effects: Devices’’,
https://theatricaleffectsandstaging.wordpress.com/theatrical-effects-devices/
Zvuk u grčkom pozorištu – akustika, pojačivači, bronteion
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Sonja Dragaš SA-10/2017
Pozorište u antičkoj Grčkoj uvek je bilo građeno u prirodnom ambijentu čiji su uslovi
(reljef, ruža vetrova, klima, sunčeva svetlost...) ispunjavali kriterijume za ustanovljavanje
takvog prostora. Jedan od tih uslova bila je i akustika. Kako je grčko pozorište bilo
„pozorište za sve“, bilo je potrebno postići savršenu akustiku i jasan zvuk za publiku
koja je brojala i do 20-30 hiljada ljudi.
“Glas se kreće se u bezbrojnim krugovima; kao kad, na primer, u mirnu vodu bacimo
kamen, pa nastanu bezbrojni krugovi talasa koji rastu i šire se od središta, što mogu
dalje, ako ih ne prekine ograničen prostor ili ne spreči druga prepreka da stignu do
kraja. Kad ih prepreke prekinu, prvi se vraćaju i razbijaju kružne crte onih za sobom. Na
taj se način i glas kreće u krugovima, ali se krugovi u vodi kreću površinom u širinu, a
glas napreduje u širinu i postupno se diže u visinu. Dakle, kako je u vodi sa crtama
talasa, tako je sa glasom.”1 Rekao je Vitruvije (Marcus Vitruvius Pollio) o prirodi zvuka i
širenju zvučnog talasa.
Grci su upravo tu prirodu savršeno poznavali, pa je izbor lokacije za njih nesumnjivo bio
najvažniji preduslov za akustički kvalitet pozorišta u antičkoj Grčkoj. „Za pozorište je
potrebno izabrati mesto koje glas blago prima, da se ne odbija i ne odzvanja i do ušiju
ne donosi nejasne zvukove“.2 Sam oblik gledališta teatrona (prilog 1) u vidu koničnog
levka omogućavao je dobre audiovizuelne uslove.Teatron se gradio pod određenim
uglom, kako se ne bi pojavile prepreke koje bi ometale pravilno širenje zvuka.
Izbegavanjem potpuno ravnih površina u gledalištu, postiglo se do da kada se ljudski
glas odbije o njega, širi se u mnoštvo različitih smerova i dodatno ga pojačava.
Ipak, zbog veličine samog pozorišta, i pored dobrih preduslova, zvuk se morao
pojačavati.
U te svrhe koristili su se rezonatori, odnosno bronzane posude, nalik na grčke amfore
(prilog 2) . Ove posude postavljale su se na tačno određena mesta u niše između
sedišta gledalaca. Kod većih pozorišta, teatron se delio na četiri dela kako bi se dobile
tri zone niše u koje su se smeštali rezonatori, u zavisnosti od tonova koje daju među 1 Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, Svjetlost, Sarajevo 1990. 2 Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, Svjetlost, Sarajevo 1990.
Zvuk u grčkom pozorištu – akustika, pojačivači, bronteion
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Sonja Dragaš SA-10/2017
sobom. Zbog precizno određenih položaja rezonatora, kretanje glumaca i koreografija
bili su dosta određeni upravo njihovim rasporedom. Uvek su se nalazili tamo gde je
najpogodniji rezonator mogao da uhvati i pojača duboke ili visoke tonove njihovih
glasova.
Osim rezonatora, ulogu pojačivača zvuka imale su i maske koje su glumci nosili prilikom
igranja (prilog 3). Njihova primarna uloga jeste bila da prikaže različita stanja, starosna
doba i osećanja likova, ali se smatra da su u predelu usta imale zasebno ograđen deo
kod usta koji je funkcionisao kao rezonatorska kutija i time dodatno pojačavala zvuk.
Važno je spomenuti zvučne efekte u grčkom pozorištu i način na koji su oni stvarani.
Jedna od mašina korišćena za proizvodnju zvuka grmljavine bio je bronteion (prilog 4).
Bronteion je visoka mašina koja se sastojala iz kutije sa kuglama koje su propuštane
kroz cev i udarajući o njene zidove i prepreke proizvodile zvuke nalik na grmljavinu.
Danas, postoje rekonstrukcije ove mašine koje nam pokazuju efikasnost i uverljivost
zvuka originalnih grčkih broteniona.
2500 godina kasnije, akustika antičkog Grčkog pozorišta i dalje zadivljuje sve
posetioce Epidaurusa i ukazuje na velika znanja starih Grka iz oblasti akustike.
Zvuk u grčkom pozorištu – akustika, pojačivači, bronteion
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Sonja Dragaš SA-10/2017
prilozi:
Prilog 1: teatron - gledalište u antičko Grčkom pozorištu
https://www.pinterest.com/pin/667869819712755930/ preuzeto 15.10.2018.
Prilog 2: grčka posuda - amfora
Trbušasta posuda sa dve ručke sa strana
I suženim vratom, izrađena od pečene
gline. Koristila se za prenos žitarica,
Vina i ulja.
http://proleksis.lzmk.hr/7243/ preuzeto 1.11.2018.
Zvuk u grčkom pozorištu – akustika, pojačivači, bronteion
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Sonja Dragaš SA-10/2017
Prilog 3: različite maske korišćene kao dodatni
pojačivači zvuka prilikom igre
https://www.pinterest.com/cathydodders/greek-masks/ preuzeto 15.10.2018.
Prilog 4: prikaz bronteiona –
grčke mašine za proizvodnju zvuka grmljavine
https://escholarship.org/content/qt4ps6v7x4/qt4ps6v7x4.pdf preuzeto 1.11.2018.
Zvuk u grčkom pozorištu – akustika, pojačivači, bronteion
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Sonja Dragaš SA-10/2017
Literatura:
1. Radivoje Dinulović, Arhitektura pozorišta XX veka, (Beograd: Clio 2009.)
2. Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, (Svjetlost, Sarajevo 1990.)
3. Čezare Molinari, Istorija pozorišta (Milano: Arnoldo Mondadori Editore 1972.)
4. Nova Akropola, „Arhitektura grčkog pozorišta“ https://www.nova-
akropola.rs/arhitektura-grckog-pozorista/ (preuzeto 1.10.2018.)
Mehaničke naprave u rimskom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Stefan Milošević SA 1/17
Mehaničke naprave u rimskom pozorištu
Rimsko pozorište se zasniva na idejama preuzetim od pozorišta Antičke Grčke
prilagođenim gradskoj sredini i višim društvenim staležima. Rimsko pozorište, za razliku
od pozorišta Antičke Grčke, koje se prilagođava prirodnom staništu, postaje zasebna
građevina, nagib gledališta se gradi, pa se na taj način pozorište seli u gradsku sredinu.
(prilog 1) Prvo trajno pozorište sagrađeno je u Rimu 54. godine, oko 100 godina nakon
poslednje zabeležene odigrane komedije.1 Zahvaljujući rimskom graditelju Vitruviju,
danas imamo prilično jasnu sliku o razlikama arhitekture i mehanike grčkog i rimskog
pozorišta. Skena (skene) postaje značajno veća građevina, dobija značajniju ulogu u
stvaranju scenografije, postaje jedinstvena arhitektonska jedinica zajedno sa
gledalištem. Orkestra (orchestra) postaje polukrug i takođe se pretvara u gledališni
prostor namenjen najvišim društvenim staležima dok se na skeni odigrava predstava.
Scena je izdignuta 1,5 metara od tla što daje mogućnost pojave prvih
propadališta. Iznad scene se gradi krov koji pruža zaštitu glumcima od vremenskih
(ne)prilika, takođe, iznad gledališta postoje platna koja najčešće pružaju zaštitu od
sunca, zbog činjenice da su predstave igrane po danu. Iz istog razloga u pozorištu
dolazi do pojave „primitivnih“ sistema za klimatizaciju koji se zasniva na cirkulisanju
vazduha kroz tunele sa vodom ispod proscenijuma. Kao ulazi na orkestru služili su
prolaz nazvan aditus maximi (glavni prolaz), kao i nekoliko manjih prolaza aditusa i
bočnih vrata (latinski: itinera versurarum). Na gledališnom prostoru, kao i na samoj
pozornici grade se prolazi nazvani vomitoriumima (vomitorium) koji su služili za
cirkulisanje publike na gledališnom, odnosno glumaca i raznih životinja na scenskom
prostoru (orkestra). (prilog 2) U rimskom pozorištu dolazi i do upotrebe zavesa koje su
se najčešće delile u tri grupe: prednja zavesa (latinski: aulaea) koja se podizala sa
samog poda pozornice, zadnja zavesa (latinski: siparium) i razne srednje zavese
(latinski: siparia) koje su često postavljane sa leve i desne strane pozornice i koristile su
se kao garderoba za glumce. Na pozornici postoji i prostor, pulpitum (latinski: pulpiti),
rezervisan za javne spikere. U gledalištu se nalaze dve izdignute platforme, tribunali
1 Roman Theatre Design – Buildings, dostupno na:
https://novaonline.nvcc.edu/eli/spd130et/roman.htm#buil (preuzeto 15.10.2018.)
Mehaničke naprave u rimskom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Stefan Milošević SA 1/17
(latinski: tribunal). Tribunali su bili rezervisani sa počasne goste i pretorijance (latinski:
praetors, titula u Antičkom Rimu).2 Ono što su u grčkom pozorištu bile mekane (grčki:
mêchanai) u Rimu dobija nešto složeniji oblik i latinski naziv deus ex machina (u
bukvalnom prevodu sa latinskog: bog iz mašine). Deus ex machina je naprava slična
kranu koja je služila za podizanje glumaca najčešće kada je glumac predstavljao
određeno božanstvo ili tokom scena borbe. (prilog 3) Rimsku pozorišnu publiku, za
razliku od grčke, nisu toliko interesovale tragedije, već najznačajnije mesto u ovom
pozorištu zauzimaju razne komedije kojim su se parodirali razni bogovi ili vladari, kao i
razne scene koje su sadržale smrt i prolivanje krvi. Pa tako dolazi i do upotrebe raznih
scenskih efekata za prikaz krvi. Takođe u rimskom, kao i u grčkom pozorištu dolazi do
upotrebe raznih mehaničkih naprava za proizvođenje zvučnih efekata. Najpoznatije
naprave za zvučne efekte u rimskom pozorištu su bile konstrukcije koje je osmislio
Heron od Aleksandrije, a to su mašine za proizvođenje zvukova grmljavine i zvukove
vetra. (prilog 4)
2 Greek – Roman Theatre Glossary, dostupno na:
https://www.whitman.edu/theatre/theatretour/glossary/glossary.htm#d (preuzeto 1.11.2018.)
Mehaničke naprave u rimskom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Stefan Milošević SA 1/17
Prilozi:
Prilog 1 - Rimsko pozorište u Palmiri,
https://www.whitman.edu/theatre/theatretour/glossary/glossary.htm#d
(preuzeto 1.11.2018.)
Prilog 2 - Vomitorium, 3D prikaz izgleda vomitoriuma
https://en.wikipedia.org/wiki/Vomitorium#/media/File:Vomitorium.png
(preuzeto 1.11.2018)
Mehaničke naprave u rimskom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Stefan Milošević SA 1/17
Prilog 3 – Deus ex machina
http://www.ancientromerefocused.org/2017/06/deus-ex-machina-and-the-tv-
show-fargo/ (preuzeto 15.10.2018.)
Prilog 4 - Mašina za proizvođenje zvučnih efekata grmljavine
https://tsdca.org/history/ (preuzeto 15.10.2018.)
Mehaničke naprave u rimskom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Stefan Milošević SA 1/17
Literatura:
1. Dinulović, Radivoje. Arhitektura pozorišta XX veka. Beograd: Clio, 2009.
2. Molinari, Čezare. Istorija pozorišta, (Arnoldo Mondadori Editore, Milano 1972.)
3. Roman Theatre Design – Buildings, dostupno na:
https://novaonline.nvcc.edu/eli/spd130et/roman.htm#buil (preuzeto 15.10.2018.)
4. Theatrical Sound Designers and Composers Association, dostupno na:
https://tsdca.org/history/ (preuzeto 15.10.2018)
5. Greek – Roman Theatre Glossary, dostupno na:
https://www.whitman.edu/theatre/theatretour/glossary/glossary.htm#d (preuzeto
15.10.2018)
Scensko umeće u rimskom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Anja Milivojević
Rimski teatar
Pre nego što je Pompej, 55. godine pre nove ere, izgradio stalno pozorište od
kamena, predstave su bile izvoĎene na niskim drvenim podijumima koji su se podizali
kako bi poslužili kao privremena pozornica. Pozorišta tog vremena su bila malih
dimenzija, samim tim publika je mogla jasno da vidi crte lica glumca, što se uzima kao
razlog zašto maske još nisu korišćene. (Prilog 1)
Maska
Pozorišne maske u starogrčkom i starorimskom pozorištu sakrivali su individualnost
glumaca i pojašnjavali su da glumac vrši funkciju javno i ne priča za sebe. Maske su
omogućavale da jedan glumac nastupa u nekoliko uloga. Posle propasti
starih kultura maske se opet pojavljuju u pozorištu i raznim proslavama. U Evropi se
upotreba maski raširila u kulturi u zamkovima u 18. veku.
Za razliku od tragedije i komedije, gde su maske počele da se koriste tek kasnije, u
Atelanskoj igri one su već dugo bile upotrebljivane.
U Terencijevo doba nisu nošene maske, već svojevrsne perike. Boja perike ukazivala
je na to o kom se liku radi u predstavi: Bela perika – označavala je starca, Crna –
označavala je mladog čoveka, Crvena – označavala je roba.
110. godine pre nove ere, glumac Roscije uvodi maske u tragediju, koji nije bio
privlačnog izgleda, a bio je i razrok.
Polazeći od helenističkih uzora, sve do pada republike, maska trageda je bez
sumnje bila velikih dimenzija. Glavno obeležje ove maske je bila visoka frizura i uvojci
koji su padali na čelo i na slepoočnice, na taj način uokvirujući lice maske. Nosioci
muških uloga lepili su nakovrdžanu bradu – tako su razmere maski postale velike, pa su
one delovale dostojanstveno i raskošno. Razjapljena usta i okrugli otvori za oči unosili
su u to nepomično lice, izraz bolne zaprepašćenosti, a njegova ukočenost, pored
znatno uvećanih crta, delovala je halucinantno.1 (Prilog 2)
Scensko umeće u rimskom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Anja Milivojević
Obuća
Od obuće, u upoterbi su sandale, cipele i čizme. Sandale sa trakama koje se
obmotavaju oko listova se nose svakodnevno. Čizme otvorenih prstiju, sa šniranjem
spreda. Obuća se izraĎuje od kože, papirusa ali najčešće od drveta.
Ne samo da je lice bilo neprirodno uvećano, već su za krajnje uveličavanje likova
stari Rimljani nosili koturne sa debelim Ďonovima, koje su prvo nosili grčki tragedi.2
Odeća
Kao i grčki, i rimski kostim se sastoji od dva osnovna dela: tunike i toge (ogrtači).
Tunika je krojena, sa rukavima čija dužina varira. Potpasana je, izuzev službene tunike,
koja je duga do zemlje i nepotpasana. Niži slojevi nose isključivo kratke i uže tunike za
razliku od viših slojeva. Kasnije se nose dve tunike, jedna preko druge. Šire ili uže
crvene pruge sa strane (klavusi), znak su društvenog položaja i zvanja. Viši slojevi
nose šire klavuse. Umesto klavusa sa strane, mogao se nositi jedan, po sredini tunike.
U palijatama je kostim bio grčki, ali je odslikavao svakodnevnu odeću: preko kratke
tunike nosio se dug ogrtač, čija je dužina bila izmeĎu 5 i 6 metara, pri čemu je boja
pomagala gledaocima da identifikuju odreĎeni lik: starci su nosili belo, mladići crveno,
paraziti crno ili sivo, svodnik šareno, hetera šafranasto, devojke belo, a starije žene
svetloplavo ili zeleno.3 (Prilog 3)
Scensko umeće u rimskom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Anja Milivojević
Literatura
1. Cesare Molinari, Istorija pozorišta, Beograd, Vuk Karadžić, 1982., 65.
2. Cesare Molinari, Istorija pozorišta, Beograd, Vuk Karadžić, 1982., 66.
3. Julie Pollux, Onomasticon (IV) 119.
Prilozi
Prilog 1: Rimski teatar u Méridi, sagraĎen 16‒15. godine pre nove ere
Prilog 2: Tragička maska - rimski mozaik u Pompejima
Scensko umeće u rimskom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Anja Milivojević
Tragična i komična maska na rimskom mozaiku, 1. vek pre nove ere
Prilog 3: Rimski kostimi
Scensko umeće u rimskom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Anja Milivojević
Glumačka scena na rimskoj fresci
Scensko umeće u rimskom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Anja Milivojević
Scensko umeće u rimskom pozorištu - kostim (odeća, obuća, maska)
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Anja Milivojević
Scenska tehnika i tehnologija u cirkusima
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Divić Ana
’’Pozorište je svuda gde postoji neka tačka susreta između izvođača i njihove
potencijalne publike.’’1
Cirkus, odnosno na latinskom krug,nosi naziv za pozornicu ili arenu, prostor kružnog
oblika u kojem su se održavale utrke konja, utrke dvokolica, borbe gladijatora i
mnogobrojne druge predstave. Prva pojava cirkusa je bila u Starom Rimu, u 3. veku pre
nove ere, u areni zvanoj Cirkus Maksimus, koja je mogla primiti preko 150,000
gledalaca. Pored trka bojnih dvokolica, što je bila najveća atrakcija, održavale su se
predstave u kojima su učestvovali akrobati, igrači na konopcu i jahači, i oni su bili
podrazumevani učesnici i saputnici cirkusa. Cirkus Maksimus je imao staze koje su bile
600 metara dugačke i moglo je stati dvanaest dvokolica koje su se vozile u suprotnom
pravcu kazaljke na satu. Staze su bile podeljene po dužini, jedna do druge sa dva
egipatska obeliska,zvanih spina. Sa velikim populacijom, Cirkus Maksimus je često bio
na putu, i odlučeno je da se kupe vagoni, koji bi bili u boljoj funkciji od starog cirkuskog
vagona. Voz je bio sastavljen od šezdeset putničkih, zatvorenih teretnih vagona,
uključujući i četrdeset redovnih vagona. Za postavljanje cirkuskih kola na vagone, oni su
razvili sistem užadi, kotura i odbojnika. Taj sistem i danas funkcioniše, ali uz razne
prepravke pomoću modernih tehničkih sistema i inovacija. Cirkuski vozovi su se
pokazali kao idealno rešenje jer su bili prilagođeni za prevoz opreme
(šatora,vozila,cirkuskih kola,strojevi,takođe i životinja).
Pri početku srednjeg veka Cirkus Maksimus je prestao sa izvođenjem te je sada ostao
samo kao travnata površina.
Objekti cirkusa su u Evropi tokom 19. veka iz šatorskih struktura prerasli u zidane
objekte. Jedan primer promene unatrašnjeg i spoljašnjeg izgleda cirkusa se može videti
u Cirkusu Šuman (Circus Schumann), Berlin koji je imao amfiteatarsku formu gledališta
koja je glumcima, horu i statistima omogućila da ne budu postavljeni naspram
gledalaca, već da budu okruženi njima. Austrijski reditelj Maks Rajnhart (Max Reinhardt)
je smatrao da Cirkus Šuman ima atmosferu koja opstaje,i da je to prostor koji nudi
specifične uslove bliskosti između publike i izvođača.
Scenska tehnika i tehnologija u cirkusima
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Divić Ana
1
Jedan od najtraženijih i najpoznatijih cirkusa danas jeste Cirkus du Soleil (Cirque du
Soleil). Cirkus du Soleil je kanadska zabavna kompanija osnovana 1984. godine od
strane dva bivša ulična izvođača ’’ Gui Laliberte (Guy Laliberte) i Giles Ste-Croik (Gilles
Ste-Croix) .’’
Laliberte je angažovao Gui Karona (Guy Caron) iz Nacionalne cirkuske škole kako bi
Cirkus du Soleil rekreirao kao ’’pravi cirkus’’. Njegov teatralan pristup zasnovan je na
karakteru i odsustvu izvođačkih životinja i to je pomoglo cirkusu da se definiše kao
savremeni cirkus. Jedino su se u dva slučaja pojavljivale životinje u cirkusu i to su bile
’’zmije Zumanitia i golubovi Verovanja. ’’
Cirkus du Soleil je jedan od naprednih cirkusa u aspektu tehnike i tehnologije korišćene
za izvođenje predstava i raznih drugih performansa.
1 Pamela Hauard (Pamela Howard), ‘’Šta je scenografija ? ‘’ , Beograd : Clio,2001
Scenska tehnika i tehnologija u cirkusima
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Divić Ana
Prilozi :
Prilog 1 – Cirkus Maksimus, stari Rim, 3D prikaz cirkusa,
https://www.google.rs/search?q=cirkus+maksimus&rlz=1C1CHBF_enRS818RS818&so
urce=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwio_NT1prTeAhUM2ywKHXtxC5IQ_AUIDig
B&biw=1366&bih=657#imgrc=ZohGE0JcseLSJM: , preuzeto : 01.11.2018.
Prilog 2 – Cirkus Maksimus, stari Rim, osnova cirkusa,
https://www.google.rs/search?q=cirkus+maksimus&rlz=1C1CHBF_enRS818RS818&source=ln
ms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwio_NT1prTeAhUM2ywKHXtxC5IQ_AUIDigB&biw=1366&bi
h=657#imgdii=FAqBYNlPi07GaM:&imgrc=95A2CPywN-gLwM: , preuzeto : 01.11.2018.
Scenska tehnika i tehnologija u cirkusima
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Divić Ana
Prilog 3 – Cirkus Maksimus, stari Rim, izgled vagona za transport opreme cirkusa,
https://www.google.rs/search?rlz=1C1CHBF_enRS818RS818&biw=1366&bih=608&tbm=isch&s
a=1&ei=XIbbW9-
rC4_LsAGQtqzQDg&q=vagoni+cirkus+maksimusa&oq=vagoni+cirkus+maksimusa&gs_l=img.3.
..366284.373149.0.373344.32.28.0.0.0.0.186.2666.13j13.26.0....0...1c.1.64.img..7.11.1346.0..0j
35i39k1j0i10k1j0i5i30k1j0i30k1j0i8i30k1.0.n1aaMFUpmZE#imgdii=aAJTS8hG9-
oF5M:&imgrc=YnJE8Uf2AKZg0M: , preuzeto : 01.11.2018.
Prilog 4 – Izgled Cirkus du Soleil, Kanada,
https://www.google.rs/search?q=cirque+du+soleil&rlz=1C1CHBF_enRS818RS818&sou
rce=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwiU1_nNsrTeAhVDjSwKHat_BD0Q_AUIDigB
&biw=1366&bih=657#imgrc=YLRV80GDPBdJ0M: preuzeto : 01.11.2018.
Scenska tehnika i tehnologija u cirkusima
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Divić Ana
Literatura :
1. Pamela Hauard (Pamela Howard), ‘’Šta je scenografija ? ‘’ , Beograd : Clio,2001
2. http://www.scentec.uns.ac.rs/cms/wp-content/uploads/2013/08/TEHNIKE-
SCENE.pdf (preuzeto 20.10.2018.)
3. Wikipedia. ’’Cirkus du Soleil’’ https://en.wikipedia.org/wiki/Cirque_du_Soleil
(preuzeto 20.10.2018.)
4. http://www.scen.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2013/03/Prostor-u-scenskoj-
umetnosti-1.pdf (preuzeto 20.10.2018.)
5. http://www.scen.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2013/03/Prostor-u-scenskoj-
umetnosti-2.pdf (preuzeto 20.10.2018.)
6. https://www.forbes.com/sites/michaelvenables/2013/08/30/technology-behind-
the-magical-universe-of-cirque-du-soleil-part-one/#207c10c83726 (preuzeto
20.10.2018.)
7. http://www.scentec.uns.ac.rs/cms/wp-content/uploads/2013/08/TEHNIKE-
SCENE.pdf (preuzeto 20.10.2018.)
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Kada govorimo o srednjem vijeku mi govorimo o periodu od V do XV vijeka koje
se, kako u razvoju ljudskog društva tako i kulture, izdvaja i stvara cjelinu koja je
prekretnica antičkog i novog doba. Iako je hrišćanstvo igralo glavnu ulogu, čak
presudnu, u svijetu pozorišta prihvatajući i navodeći ga da prikazuje isključivo religiozne
teme, ono je od XIII vijeka zvanično potvrđena umjetnost i tako se razvija novi tip drame
na osnovu crkvenih vjerskih obreda (farse i sotije, mirakli, moraliteti..)1.
Ona je počela u crkvi a ne u pozorištu, prije svega pjesmom a ne dijalogom, još važnije,
na latinskom a ne na engleskom. Izlaskom iz crkve nacionalni jezik brzo zamjenjuje
latinski i ključni elementi priče se sve brže odaljavaju od liturgije2. Počeli su izvoditi, u
zavisnosti od oblasti nastupa, na ulicama velikih gradova, plemićkim dvoranama ili u
krugovima amfiteatara na gradskim vagonima ili pokretnim kolima. Pedžnt Vagon (
Pageant Wagon) ili vagon karavan, je bilo vozilo na točkovima koje se koristilo u
procesnim izvođenjima srednjevjekovnog teatra. Pedžnt dolazi iz arhaične riječi ''pagyn“
koja se koristila da opiše pokretnu scenu na kojoj je izvedena neka religijska scena.
Pedžnt su prvobitno pronađeni u Jorku (York) i Česteru (Cherster) u sklopu Korpus Kristi
(Corpus Christi) festivala, takođe ih je bilo u Belgiji, španiji i Holandiji. Svaka družina
imala je svoja scenska kola, ili bar dio. Evropski crteži ovih kolica sugerišu da su ona
dizajnirana kao trodimenzionalni blokovi ulične arhitekture kako bi bilo moguće vidjeti iz
raznih uglova. Kola su dolazila u raznim oblicima i veličinama u zavisnosti od toga šta su
nudili i za koga su igrali. Veći vagoni su koristili veći broj mašina. (prilog 1) Kola su bila
ukrašena zavjesama a rekviziti ograničeni na stolove i stolice. Istoričari često raspravljaju
o visini i orjentaciji kola, a vjeruje se da su ona bila između tri i četiri metra. Cjelokupna
konstrukcija kola bila je drvena sa pojedinim metalnim povezima. Sve srednjovjekovne
scenske produkcije su bile privremene i uklanjale bi se odmah po završetku nastupa.
Trikovi su bili opširniji kada se igralo na stacioniranim vagonima tj. kolima. Ovakav način
izvođenja je, međutim, bio neprikladan za glumce jer je njihovo kretanje bilo ograničeno i
samim tim zahtjevno u trenucima kada je bilo potrebno sakriti se dok nije njihovo
izvođenje. Pošto bi se kola vukla kroz određeno područje, glumci bi iznova i iznova igrali
1 CESARE MOLINARI, Istorija pozorišta, ‘’Vuk Karadzic’’ ( Beograd) 1982
2 Geneza Britanske drame u srednjem vijeku, dostupno na https://scindeks-
clanci.ceon.rs/data/pdf/0353-9008/2013/0353-90081334045A.pdf , pregledano
15.10.2018.
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
svoje uloge kako bi se publika mijenjala. Svaka kola su igrala drugačiju scenu iz Biblije a
bila su postavljena povezano tako da je publika mogla pratiti priču. Najčešća scenografija
bila je sačinjena iz tri djela, predstavljajući zemlju, nebo i pakao, sa zemljom izmedju ova
dva. Mašine za ove scenske slike nisu bile istaknute kao u fiksnim fazama pa letenje nije
bio uobičajen performans. Umjesto predstvljanja Boga i anđela, glumci bi stajali na strani
‘’neba’’ scene, pokazavši razliku od drugih strana ukrašavajući je pamučnim oblacima.
Na suprotnoj strani se nalazila strana sa ‘’pakao’’ scenom i na njoj bi se nalazilo
karakteristično čudovište (hellmouth) koje je bljuvalo demone i čudovišta. Kako su se
izmicali crkvenom uticaju, tako su postavljali ove dvije scene bliže jedna drugoj shodno
reakcijama publike. Pojedine pozorišne kompanije, pretežno u Evropi, izgrađuju i
obnavljaju srednjevjekovna djela.
Zbog nedovoljnih podataka ovakva vrsta pozornice nije detaljno opisana kao ni
samo izvođenje na njima, postoji značajna naučna kontroverza kako u pogledu stvarnog
izgleda tako i samog načina korištenja ovih kola.
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Prilozi;
Prilog 1; Tipovi pedžnt kola ; https://www.pinterest.com/pin/278519558182965214/ , preuzeto; 1.11.2018
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Slika br.1 Konjuktivne rekonstrucije vagona Izvor http://www.luminarium.org/encyclopedia/mpwagonrec.jpg
Slika br. 2. Izgled pokretne pozornice srednjeg vijeka Izvor: https://2012books.lardbucket.org/books/an-introduction-to-british-literature/s01-03-medieval-drama.html
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Literatura:
1. CESARE MOLINARI, Istorija pozorišta, ‘’Vuk Karadzic’’ ( Beograd) 1982
2. Pozorišni efekti i dizajn (Theatrical Effects and staging), https://theatricaleffectsandstaging.wordpress.com/medieval-theatre-staging/ preuzeto 1.11.2018
3. Geneza britanske drame srednjeg vijeka, https://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0353-9008/2013/0353-90081334045A.pdf preuzeto; 1.11.2018
4. ''Pageant'', Britannica, https://www.britannica.com/art/pageant Preuzeto 1.11.2018.
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Pokretne pozornice (medivial pageants) u srednjem veku
Tehnika scene 1 2018/19.
Jelena Ivančević
Симултане сцене – сценски ефекти и техничко-технолошка решења
Техника сцене 1 2018/19.
Студент: Олга Крагуљ
Симултане сцене (фр. décor simultané) представљају начин постављања сценске
слике из периода средњег века, које карактерише присуство више различитих
сцена на једној позорници које су истовремено биле видљиве.1
Период средњег века у историји (V-XV век) обележен је многим ограничењима у
уметничкој слободи изражавања, као и изражавања ставова који су се косили са
пропагирањима тадашње цркве која је била на врхунцу. Учење цркве
подразумевало је поштовање свега што налаже библија као почетак и крај свих
сазнања, строго кажњавајући сваки покушај пружања отпора томе.
Позориште је, попут осталих видова уметничког изражавања, било у потпуности
забрањено од стране цркве. С обзиром да је владала општенародна неписменост,
а за ону неколицину писмених литература није била доступна због изузетно
високе цене, једнио место где су грађани могли да уче било је у црквама за време
литургијских обреда.
Значајан проблем са којим се црква сусретала јесте што је само мали број људи
разумео латински језик, који је био званични језик цркве, што је довело до
прекретнице и промене у извођењу литургијских обреда који су драмски
проширени са циљем да приближе народу библијске текстове.
Прве литургијске драме биле су извођене у унутрашњости цркве, уз минималне
измене у изгледу простора, који је карактерисала атмосфера која иначе влада у
цркви – једини извор светлости допирао је кроз прозоре чија су стакла била
украшена витражима са представама библијских личности или од свећа које су
гореле на различитим местима. Сва радња је била представљена говором или
мимиком извођача (клерици и свештеници), а сценска средства су била
једноставна или нису ни постојала.
Како се интересовање грађана за литургијске драме повећавало, а црквени
простор није било могуће увећати, клер је донео одлуку да се овај вид представа
премести у отворен простор. Такозване мистерије, у почетку су биле драме које су
1The Editors of Encyclopaedia Britannica, Stage design, Multtiple setting
Симултане сцене – сценски ефекти и техничко-технолошка решења
Техника сцене 1 2018/19.
Студент: Олга Крагуљ
и даље изводила црквена лица, али су оне биле независне у односу на црквене
литургије. Радња је била означена покретом или мимиком, коришћене су табле на
којима су биле исписане кључне речи из библије на народном језику (први
,,титлови” у историји) и постојала су једноставна сценска средства која су
допуњавала оно што је драма носила (место на којем тече мед и млеко
представља рај).
Временом се ова врста извођења драма развија – јављају се нове врсте
представа: моралитети (драме које имају за циљ да укажу народу разлику између
морала и неморала), миракули (драме о животу библијских светаца). Уведене су
новине и развија се сценска техника – користе се дрвена покретна колица или
вагони (прилог 1) на којима је била постављена једноставна сценографија, који су
се кретали градом и омогућавали градским масама да им драмска радња на тај
начин буде доступнија. Мали простор на самим колицима ограничавао је кретање
глумаца отежавајући сценске промене.
Врхунац у сценској техннологији средњег века представља постављање
позорница које карактеришу симултане сцене (прилог 2). Позорнице дужине око
десет метара налазиле су се на градским трговима. Биле су подељене углавном
на три дела, где је сваки део представљао једну сценску слику: пакао, чистилиште
и рај. Сцене су биле истовремено видљиве, али је активност сцене била означена
променом кретања глумаца. Сценска слика која је означавала рај представљала
је приказ неба употпуњен облацима направљеним од памука, чистилиште је
представљано приказом градског трга, док је на сцени која је означавала пакао
центар пажње представљала велика машина у облику чудовишта са отвореним
устима (енг. Hellmouth) из којег су излетали глумци обучени у демоне и ситна
чудовишта (прилог 3), а радња је била пропраћена звучним ефектима ствараним
уз помоћ сакривених машина.
Макс Рајнхарт (Max Reinhardt, 1873-1943.) био је аустријски позоришни редитељ
који је у свом раду оживео симултане сцене. Сматрао је квантитет важнијим, са
жељом да што веће народне масе виде његове представе, постављајући их на
Симултане сцене – сценски ефекти и техничко-технолошка решења
Техника сцене 1 2018/19.
Студент: Олга Крагуљ
градске тргове. Најпознатији пример јесте представа Чудо (The Miracle) у Немачкој
1911. године (прилог 4).
Симултане сцене као техничко-технолошко решења представљају значајну
револуцију за позоришна извођења, а у самом периоду владавине католичке
цркве у средњем веку значајан искорак у борби за слободу уметничког
изражавања.
Симултане сцене – сценски ефекти и техничко-технолошка решења
Техника сцене 1 2018/19.
Студент: Олга Крагуљ
Прилози:
1. Сценска колица, мистерије, средњи век
2. Симултане сцене, средњи век
Симултане сцене – сценски ефекти и техничко-технолошка решења
Техника сцене 1 2018/19.
Студент: Олга Крагуљ
3. Сцена пакао, симултане сцене
4. The Miracle, Max Reinhardt, 1911. година
Симултане сцене – сценски ефекти и техничко-технолошка решења
Техника сцене 1 2018/19.
Студент: Олга Крагуљ
Литература:
1. https://www.britannica.com/art/multiple-setting#ref140802(преузето 28.10.2018.)
2. Molinari, Cesare. Theatre through the ages, 73-91. стр., McGraw-Hill (1975)
3. Сенкер, Борис. Редатељско казалиште, Центар за културу Загреб, 1971.
Симултане сцене – сценски ефекти и техничко-технолошка решења
Техника сцене 1 2018/19.
Студент: Олга Крагуљ
literatura:
Specijalni scenski efeketi u elizabetanskom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Miloš Zabrdac
Za vreme elizabetanskog pozorišta prvenstveno se oslanjalo na kvalitet teksta, dijaloge,
monologe, ili kako kaže Radivoje Dinulović u svojoj knjizi, na verbalni iluzionizam i
maštu gledalaca. Nije bilo ni dekora, ambijent je bio lišen dodatnih vizuelnih elemenata,
tako da broj scenskih slika nije imao limit.1 Okruženje u kojem su se odigravale
predstave su bile definisane, tj. ograničen tekstom. Nije bilo zavesa koje bi inicirale
početak Šekspirovog komada dizanjem, nego prosto ulaskom glumaca na scenu, i
takođe završavalo njihovim izlaskom. Ali to ne znači da nisu postojali specijalni efekti u
tom periodu. Ljudi 'iza scene' su i tada bili izuzetno kreativni i snalazili se, najveći
problem koji su imali je nedostatak materijalnog bogatstva. Materijali potrebni za mnoge
specijalne efekte su bili veoma skupi, od baruta, topova, životinja (živih i mrtvih) itd. tako
da nisu bili frekventa pojava, ali su veoma upečetljivi bili u to vreme.
Pozornica je bila podignuta oko metar i po (pet stopa), s time je dobijen prostran
podbinski prostor, i takođe je scena imala i nadstrešnicu, što je bilo i više nego dovoljno
prostora da se mnogi efekti prepreme i izvedu u toku predstave. Jedan od češćih je bio
uz upotrebu kanapa, gde bi spuštali glumce iz vrata (propadalište) (prilog 1) koja su se
nalazila na nadstrešnici, koja je predstavljala “Raj” i ta pojava je trebala da predstavi
božanstvenu figuru. Dok sa druge strane je podrum predstavljao pakao, koji je takođe
imao vrata iz kojih bi “Đavo” izašao. Taj prostor je korišćen kao svlačionica i mesto za
muzičare. Jedan od zahtevnijih efekata je bilo mešanje raznih hemikalija od kojih bi
dobijali veštački dim (prilog 2), koji je najčešće bio limitiran na četiri boje (crvenu, žutu,
belu i crnu), i ispuštali ga iz podrumskog prostora.
Koristili su petarde uz pojavu ‘đavola', a u nekim slučajevima bi glumac stavio petarde u
usta da postigne efekat „bljuvanja vatre”. Petarde su takođe korišćene za predstavljanje
rata, imitiravši zvuk pucnjave.
Za zvučne efekte su još koristili topovske kugle koje su se kotrljale po hrapavoj,
metalnoj površini, koja je bila iza scene, prouzrokovalo zvuk grmljavine, ali takođe su ih
ispaljivali iz topova za vreme svečanijih, grandioznijih trenutaka predstava.
1. 1 Radivoje Dinulovic, Arhitektura pozorišta XX veka (Clio, 2009.)
Specijalni scenski efeketi u elizabetanskom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Miloš Zabrdac
Iako vatra nije bila neobična pojava, ili redak efekat, trudili su se da smanje upotrebu,
zbog opasnosti koju je predstavljala, jer je većina pozorišta od drveta građena tada.
Najveći incident i najpoučniji primer koliku opasnost mogu efekti da predstavljaju, je bilo
uništenje Šekspirovog Gloub (Globe) pozorišta. Gloub, koji je građen tri puta, je prvi put
bio uništen uz pomoć topa, koji kad je bio upotrebljen je proizveo varnicu koja bi dovela
do požara. Pozorište je izgorelo do temelja u toku igranja "Henri VIII", ali navodno nije
niko poginuo.
Barut je skoro kompletno ukinut iz upotrebe i pozorišta su postala znatno bezbednija
mesta, i sa dolaskom struje i digitalizacije je izazvan kompletan preokret po pitanju
specijalnih efekata, gde su efekti, brži, bezbedniji, manje fizički zahtevni i ubedljiviji.
Prilozi:
Prilog 1 – propadalište
Specijalni scenski efeketi u elizabetanskom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Miloš Zabrdac
Prilog 2 – top, propadalište i efekat dima
Specijalni scenski efeketi u elizabetanskom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Miloš Zabrdac
Literatura:
1. Dinulović, Radivoje, Arhitektura pozorišta XX veka (Beograd: Clio, 2009.)
2. http://www.bardstage.org/globe-theatre-special-effects.htm
(preuzeto 15.10.2018.)
3. https://ctlsites.uga.edu/whatthehistory/special-effects-in-elizabethan-england-its-
no-avatar-but-not-too-bad-considering-the-technological-limits-of-the-era/
(preuzeto 15.10.2018.)
Tehnologija pozornice Olimpijskog pozorišta u Vićenci
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Filip Bajilo
“Skamocijev rad bismo mnogo pre mogli posmatrati kao potpuno jedinstvenu
prostornu realizaciju radikalne iluzionističke perspektive, nego što bismo je mogli uvrstili
u pozornice, pa ni u arhitektonska dela.”1
Olimpijsko pozorište u Vićenci (Teatro Olimpico) je renesansno pozorište građeno za
potrebe Olimpijske akademije (Accademia Olimpica), koje je projektovao italijanski
arhitekta Andrea Paladio (Andrea Palladio), realizovano u periodu 1580-1585. Paladio
nije doživeo završetak radova na ovom objektu, stoga arhitekta Vićenco Skamoci
(Vincenzo Scamozzi) preuzima vođstvo nad njegovim projektom i dizajnira scenografiju
u lažnoj perspektivi za potrebe prve premijere, koja je sačuvana do danas i koja je ovom
pozorištu donela svetsku slavu. Scena predstavlja sedam ulica grada Tebe koje, iako u
podužnom preseku scenografije duge svega par metara, gledaocima odaju utisak
veoma dugih ulica. Nasuprot tome što je retko imalo funkciju pozorišta, Olimpijsko
pozorište je od nemerljivog značaja jer je postavilo temelje daljem unapređenju
korišćenja perspektive u scenskim umetnostima. Takođe, ova pionirska prostorna
intervencija promenila je zauvek poimanje scenografije i pozorišta uopšte.
Skamocijev scenografski rad na Olimpijskom pozorištu u Vićenci pre svega se zasniva
na odličnom poznavanju nacrtne geometrije i perspektive. U odnosu na izabranu
glavnu očnu tačku u Paladijevom polukružnom gledalištu, on po principima perspektive
konstruiše sedam ulica iza otvora na scenskom frontu i portalnog luka, koji su takođe
deo scenografije. Iza bogato ukrašenog scenskog fronta (prilog 3), konstruisanog od
drveta, u imitaciji mermera, binski pod je pod nagibom i divergira ka plafonu, koji je
takođe, usled perspektivnog skraćenja, pod uglom. Na kosinama binskog poda,
postavljene su drvene kulise, oblikovane i oslikane na veoma precizan i perspektivom
utvrđen način, tako da posmatrač iz gledališta doživljava iluziju dubokog prostora ulice.
1 Radivoje Dinulović, „Tipologije pozorišnog prostora: Klasifikacije tipova i modela scensko-gledališnog
prostora u teoriji i istoriji pozorišta XX veka”, UDK 725.822 (091), 20.
Tehnologija pozornice Olimpijskog pozorišta u Vićenci
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Filip Bajilo
Tehnika slikanja zvana trompe-oeil, koja koristi visoko realističan pristup u oslikavanju
sa ciljem dobijanja trodimenzionalnosti, ovde je upotrebljena po prvi put za potrebe
scenografije. Kao i scenski front, tako i lažne fasade ulica ukrašene su reljefnim
ornamentima i skulpturama, koji su vajani opet po strogo utvrđenim pravilima i smanjuju
se kako se približavaju zamišljenoj liniji horizonta. Imajući sve navedeno u vidu, kretanje
izvođača bilo je ograničeno na zonu proscenijuma i uskoj zoni iza scenskog fronta, kako
se usled disproporcionalnosti visine čoveka i scenografije ne bi narušila iluzija dubine i
prostornosti. Još jedan od presudnih činilaca u kreiranju iluzije svakako je bio i dizajn
svetla. Uljane lampe, dizajnirane od strane Skamocija, upotrebljavale su se i u prostoru
auditorijuma i pozornice. Takođe, ove lampe su činile sastavni deo scenografije,
imitirajući uličnu rasvetu, kao i svetlo koje se nazire iz unutrašnjosti kuća. One su, po
istom principu, skalirane sa prividnim rastom daljine od scenskog fronta, što je
upotpunjavalo iluziju scenske slike. Dakle, rasveta je bila u funkciji osvetljavanja
prostora auditorijuma i proscenijuma, zatim u funkciji poboljšanja scenografske iluzije,
ali i u kreiranju atmosfere date scene (dan, sumrak, noć, itd).
Olimpijsko pozorište u Vićenci je, sa stanovišta pozorišne tehnike, arhitekture i
scenografije, svakako ostavilo neizbrisiv trag, uvodeći novine i postavljajući tehničke i
produkcijske standarde za naredne generacije pozorišnih kuća. Međutim, uzimajući u
obzir da je čitava scenska slika kreirana za jednu prioritetnu očnu tačku (isključivo se iz
nje iluzija vidi pravilno), pozorište, kao fenomen, ponovo postaje poligon klasne
segregacije.
Tehnologija pozornice Olimpijskog pozorišta u Vićenci
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Filip Bajilo
prilozi:
1.Osnova i presek pozorišta Teatro olimpico
2.Izgled auditorijuma i pozornice
.
3.Pozornica sa scenskim frontom i ulicama u perspektivi
Tehnologija pozornice Olimpijskog pozorišta u Vićenci
Tehnika scene 1 2018/19.
student: Filip Bajilo
literatura:
1. Dinulović, Radivoje. Arhitektura pozorišta XX veka. Beograd: Clio, 2009.
2. Magagnato, Licisco. The Genesis of the Teatro Olimpico. London: Warburg
Institute, 1951.
3. University of Lethbridge. “Virtual exploration of Teatro olimpico, Daniela Sirbu”.
Citeseerx,
http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.169.2708&rep=rep1&ty
pe=pdf (preuzeto 15.10.2018)
4. Wikipedia. “Teatro olimpico”. https://en.wikipedia.org/wiki/Teatro_Olimpico
(preuzeto 15.10.2018)
Scenska rasveta i dizajn svetla Sebastiana Serlia; Tehnika scene 1 2018/19. Danijela Matović SA 11/2017
U antičkoj Grčkoj predstave su se izvodile danju i trajale su simbolično do zalaska
sunca. To znači da je „dizajn svetla“ predstavljala promena dnevne svetlosti u jednom
danu. Prva pojava scenskog svetla javila se u rimskom pozorištu. Scensko svetlo, u
vidu baklji, je osvetljavalo ambijent bogate fasade skene, koja je ujedno predstavljala i
scenografiju. Koristeći baklje osvetljavali su potreban enterijer scene. Samim tim se
pojavila ideja i potreba za scenskim svetlom, koja se razvila u tehnološkom smislu tek u
doba renesanse. U to doba, umetnici osvrćući se na tehniku antičkog i rimskog
pozorišta, pokušavaju da stvore realističnije i uverljivije scenske slike. Pojavom
iluzionističke i perspektivne scenografije (Prilog 4) (Prilog 5), pozorišne predstave se
izmeštaju na privremene scene plemićkih dvorova. Promena u pristupu režije i
sagledavanje novog scenskog prostora zahtevala je inovaciju scenske tehnike i
tehnologije (Prilog 1).
Sebastijano Serlio1 (Sebastiano Serlio), uticajni italijanski arhitekta i scenograf je, među
prvima, u svojoj knjizi O Arhitekturi iz 1545. godine pridao značaj svetlu, govoreći o
prirodnom i veštačkom svetlu na sceni. Shvatajući značaj scenskog svetla koje vrši
promenu atmosfere i utiče snažno na posmatrača, on uvodi nove izvore svetlosti2. Ti
izvori su omogućavali da dubina scenskog prostora dodje do izražaja i time osvetli
celokupnu scensku sliku, sa namerom da neke delove scene osvetli više, a neke manje.
Baklje, sveće i uljane lampe su korišćene kao rasvetna tela na sceni. One su takodje
bile postavljene i u auditorijum, kao svetlo za publiku koje je gorelo tokom cele
predstave. Takav pristup, svakako, predstavlja promenu shvatanja pozorišnog dela sa
obzirom da više nije samo upotrebljeno prirodno svetlo, već veštačko koje je moglo da
se podešava i stvara odredjen ambijent u prostoru gledališta i scene. Sebastijano Serlio
otkrivanjem tri važna kvaliteta pozorišne rasvete je doprineo tehnološkom napretku
scenske rasvete. Ti kvaliteti su distribucija, intenzitet i boja svetla3. Samim tim inicira
mogućnust eksperimentisanja i delovanju dizajna svetla.
1 Italian Renaissance Scenic Design, dostupno na: http://italian-renaissance-theatre.weebly.com/italian-
renaissance-scenic-design.html (preuzeto 15.10.2018) 2 Renaissance stage lighting Theatre lighting throughout histrory, CassStudio6, 2012, dostupno na:
https://cassstudio6.wordpress.com/lighting/renaissance-stage-lighting/ (preuzeto 15.10.2018) 3 Lighting the stage: a history of early theater lighting technology, The Lighting reSource, 01. Aug 2017,
dostupno na: http://thelightingresource.eaton.com/features/2017/lighting-the-stage-a-history-of-early-
theater-lighting-technology ( preuzeto 16.10.2018)
Scenska rasveta i dizajn svetla Sebastiana Serlia; Tehnika scene 1 2018/19. Danijela Matović SA 11/2017
Stvarajući karakterističnu scenografiju za tragediju, komediju i satirsku igru Serlio
postavlja tri kategorije rasvete: „Opšti lusteri za publiku i glumce, osvetljenje scenarija i
dramsko osvetljenje, menjajući se u skladu sa akcijom“4 (Prilog 2 i 3). Postavljanjem
sveća na rampu proscenijuma i njihovim sakrivanjem da ih publika ne uoči, je ukazano
na novi način osvetljavanja scene, buduću pojavu svetlosne rampe (Prilog 5). Prvi
scenski instrument dizajna svetla je bozza5, staklena posuda ispunjena uljem u kojem je
plivao fitilj (Prilog 7). U zavisnosti od tečnosti zavisilo je i scensko svetlo. Na primer
crveno vino je stvaralo crveno svetlo, šafran žuto, a amonijum hlorid je davao utisak
plavog svetla (Prilog 6). Drugi instrumenti koji su predstavljali novu tehniku osvetljavanja
scene, bile su stojeće svetlosne kutije, uljane lampe i sveće postavljene unutar prostora
i ulica u perspektivi na sceni.
Eksperementalni pristup Sebastijana Serlia vidno je izvršio preporod instrumenata
scenske rasvete. On je ukazao na potencijal praznih prostora scene kao na želju
umetnika za novim sredstvima i novim tehnikama za izražavanje koje za cilj imaju da
što uverljivije utiču na gledaoca. Scenska slika je, zahvaljujući Seliou, dobila novi
vizuelni identitet a dizajn svetla je postao umetnička forma, opšte prihvaćena od strane
umetnika.
4 Italian Renaissance Scenic Design, dostupno na: http://italian-renaissance-theatre.weebly.com/italian-
renaissance-scenic-design.html (preuzeto 15.10.2018.) 5 Lighting the stage: a history of early theater lighting technology, The Lighting reSource, 01. Aug 2017,
dostupno na: http://thelightingresource.eaton.com/features/2017/lighting-the-stage-a-history-of-early-
theater-lighting-technology ( preuzeto 16.10.2018.)
Scenska rasveta i dizajn svetla Sebastiana Serlia; Tehnika scene 1 2018/19. Danijela Matović SA 11/2017
Prilozi:
Prilog 1: Teatro Olimpico*, primer renesansnog pozorišta 16.veka,
rekonstruisan po modelu renesansnog pozorišta Andrea Palladia
http://slowitaly.yourguidetoitaly.com/2012/07/teatro-olimpico-palladian-architecture-
oldest-enclosed-theater-in-the-world/ (Preuzeto 15.10.2018.)
Prilog 2: Tragična scena, 1545. S. Serlia Prilog 3: Komična scena, 1545. S. Serlia
https://www.facarospauls.com/apps/venice-art-and-culture/8535/sebastiano-serlio
(Preuzeto 16.10.2018.)
http://www.theatrales.uqam.ca/chronologie/Serlio.html (Preuzeto 16.10.2018.)
Scenska rasveta i dizajn svetla Sebastiana Serlia; Tehnika scene 1 2018/19. Danijela Matović SA 11/2017
Prilog 4: Osnova pozorišta Teatro Olimpico Prilog 5: Presek pozorišta Teatro Olimpico
http://italian-renaissance-theatre.weebly.com/italian-renaissance-scenic-design.html,
(Preuzeto 15.10.2018.)
https://www.liveinternet.ru/users/roman_frf/post177850454 (Preuzeto 15.10.2018.)
Prilozi:
Prilog 5: Tehničar svetla, 17.vek Prilog 6: Vizualizacija dizajna svetla, S. Serlia
https://www.chieyoshinaka.com/blog/concert-lighting-system-back-in-the-18th-century
(Preuzeto 16.10.2018.)
http://www.iar.unicamp.br/lab/luz/ld/C%EAnica/Hist%F3ria/stage_lighting_&_sound_hist
ory_of_lighting_&_sound_recording.pdf (Preuzeto 16.20.2018.)
Scenska rasveta i dizajn svetla Sebastiana Serlia; Tehnika scene 1 2018/19. Danijela Matović SA 11/2017
Prilog 7: Bozza, prvi scenski instrument dizajna svetla
http://www.iar.unicamp.br/lab/luz/ld/C%EAnica/Hist%F3ria/stage_lighting_&_sound_hist
ory_of_lighting_&_sound_recording.pdf (Preuzeto 16.20.2018.)
Scenska rasveta i dizajn svetla Sebastiana Serlia; Tehnika scene 1 2018/19. Danijela Matović SA 11/2017
Literatura:
1. Dinulović, Radivoje. Arhitektura pozorišta XX veka. Beograd: Clio, 2009.
2. Molinare, Čezare, Istorija pozorišta, Beograd: Vuk Karadžić 1982.
3. Italian Renaissance Scenic Design, dostupno na:http://italian-renaissance-
theatre.weebly.com/italian-renaissance-scenic-design.html(preuzeto 15.10.2018)
4. Renaissance stage lighting Theatre lighting throughout histrory, CassStudio6,
2012, dostupno na: https://cassstudio6.wordpress.com/lighting/renaissance-
stage-lighting/ preuzeto 15.10.2018)
5. Lighting the stage: a history of early theater lighting technology, The Lighting
reSource, 01. Aug 2017, dostupno na:
http://thelightingresource.eaton.com/features/2017/lighting-the-stage-a-history-of-
early-theater-lighting-technology ( preuzeto 16.10.2018)
Spektakl oblaka Nikole Sabatinija
Tehnika scene 1 2018/19.
Marija Varga SA-8/2017
Doba renesanse je period koji je naglašavao studije, učenje, stvaranje, to je razdoblje
gde se kultura i intelektualni napori okreću umetnosti, učenju Grčke i Rima. Oživljava se
prošlost, stvaraju se nova dela.
Nikola Sabatini (Nicola Sabbatini)1 (1574 – 1654), italijanski renesansni arhitekta i
inženjer bio je izuzetno uticajana ličnost za to vreme u domenu pozorišta. Radio je u
gradu Pezaro (Pesaro), gde je bio zadužen za dizajn setova i scenske mašine 1637.
godine u pozorištu Sunca (Teatro del Sole). U svom najznačajnijem pisanom radu
„Priručnik za konstrukciju scena i mašina u pozorištu“ (Pratica di fabricar scene e
macchine ne‘ teatri)2, Sabatini opisuje savremene pozorišne tehnike, uključujući i one
koje se koriste za pozornicu.
Sabatini je bio među prvim dizajnerima koji je pomoću svojih izuma stvarao spektakl.
Jedan od prvih Sabatinijevih izuma bila je mašina za specijalne zvučne efekte. Ova
mašina nije bila vidljiva publici, zbog toga su njeni iznenadni efekti ostavljali jak utisak
na posmatača. Pomoću Sabatinijeve mašine je bilo moguće dobiti zvučne efekte mora,
munje, grmljavine, vatre, pakla, letećih bogova. Mašina je veoma gruba u poređenju sa
mašinama kasnijih vekova. Sama mogućnost kreiranja takvih živopisnih zvukova je
dovela tehnologiju scene do višeg nivoa, koja je tim putem uspevala da utiče na publiku
jače i dovede pozorište do bolje percepcije. Sabatini je učio i radio na perspektivi i bio
njen dobar poznavalac. Njegovi pronalasci i razvijen način brzog menjana scena
različitim metodama3 su doprineli realnijem izgledu na sceni. Metode koje je koristio su
sledeće:
- Uglovi krila: ravne ploče na bočnim stranama scene
- Periakti: jednakostranična trostrana prizma. Na svakom od njenih lica oslikavane su
razlicite scene, prizmu je bilo moguće rotirati kako bi došlo do brzih i efikasnih promena
scena.
1 The Editors of Encyclopaedia Britannica Nicola Sabbatini, dostupno na:
https://www.britannica.com/biography/Nicola-Sabbatini (preuzeto 21.10.2018)
2 Ibid.
3 Wikipedia dostupno na: https://en.wikipedia.org/wiki/Nicola_Sabbatini (preuzeto 21.10.2018)
Spektakl oblaka Nikole Sabatinija
Tehnika scene 1 2018/19.
Marija Varga SA-8/2017
- Klizni zatvarači: oslikane ploče koje su pomerane žljebovima u podu
- Roler zavese: zavesa na kojoj je naslikana scena, ta zavesa se spušta odozgo radi
menjanja scene. To znaci da se scenografije nisu sklanjale u toku same predstave već
su promene scena rešavali spuštanjem roler zavese.
- Rrešetka (Portcullis): klizna ravna scena koja je imala mogucnost vertikalnog kretanja,
u dubini pozornice. Mehanizam rada protivteže.
Ključna inovacija bila je 1638. godine, kada je autor Nikola Sabatini u svojoj knjizi o
pozorištu predložio da proizvođači koriste metalne cilindre4 nad svećama kako bi
napravili sistem dimera. Korišćenje ovih cilindra omogućilo je senzorima da kontrolišu
količinu svetlosti na sceni i da promene osvetljenje u zavisnosti od scene. (Prilog 1)
Jedan od najpopularnijih scenskih efekata bila je iluzija letenja5. Sabatini je opisao
nekoliko različitih letećih efekata u svojim zapisima, većina njih je koristila oblak da bi
zaštitila mehanizam. Kako je u to vreme letenje bila osobina pripisivana bogovima
Sabatinijeva oblak mašina je bila pravi spektakl.
Oblak mašinu je činila horizotalna greda koja se montira, kači na horizontalnu ploču,
koja se nalazi iznad same grede kako bi je pridržavala. Ploča i sama grada nisu vidljive
publici, ploča jer je u potkrovlju, a greda je „maskirana“ u oblak. Da bi nebo i oblaci bili
što realnije prikazani bilo je potrebno da se boji na takav način da sve podseća na
oblake, odabir boje, nijanse je bio od velike važnosti, najsuroviji (hladni) oblaci bili su
postavljani na prvi okvir.
Vertikalna užad služila su za podizanje greda ili korpi u kojoj bi se već glumac nalazio ili
bi neposredno bio uključen. Podignuta komponenta je bila prekrivena „oblakom“. Ovim
efektom se stiče utisak kao da glumac leti u samom oblaku. Odozgo, izvođač je morao
4 Lighting the stage: a history of early theater lighting technology, The Lighting reSource, 01. Aug 2017,
dostupno na : http://thelightingresource.eaton.com/features/2017/lighting-the-stage-a-history-of-early-
theater-lighting-technology
5 Nicola Sabbatini Practica di fabricar scene e machine ne'teatri (Italy 1638) dostupno na: 128,129
Spektakl oblaka Nikole Sabatinija
Tehnika scene 1 2018/19.
Marija Varga SA-8/2017
da drži uže pomoću kojeg pokreće oblak, supšta se odozgo, simbolizujući božanstvo ili
oblačno nebo u zavisnosti od same radnje, kao i podizanje oblaka ka gore. (Prilog 2)
Nikola Sabatini svojim izumom dovodi pozorišni svet do novog stepena poetičnog
vizuelnog izražavanja. Kao i u renesansi tako i na pozorinici umetnost probija granice
srednjovekovnog pozorišta i vodi ga ka novoj umetničkoj formi.
Prilozi:
Prilog 1: Nikola Sabatini (Nicola Sabbatini) 1638 godina, princip rada dimera
Prilog 2: Oblak mašina, princip rada
Spektakl oblaka Nikole Sabatinija
Tehnika scene 1 2018/19.
Marija Varga SA-8/2017
Literatura
-Nicola Sabbatini, Practica di fabricar scene e machine ne'teatri (Italy, 1638)
-Cesare Molinari, Istorija pozorišta (Beograd, Vuk Karadžić, 1982)
-Italian Renaissance Scenic Design, dostupno na: http://italian-renaissance-
theatre.weebly.com/italian-renaissance-scenic-design.html (preuzeto 15.10.2018)
-Wikipedia https://en.wikipedia.org/wiki/Nicola_Sabbatini (15.10.2018)
Mašine za specijalne efekte u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Milica Surutka
Korišćenje mašina u baroknom pozorištu bio je odraz njegovog napretka koji je navodio
ljude na divljenje i zaprepašćenje. Uz pomoć mašina postignuto je kretanje oluje i talasa
mora. Junak preleće ili putuje na različitim rekvizitima uz kretanje oblaka, dok u pozadini
izviru planine ostavljajući ljude zgranute. Mnoge mašine poznate u drevnom antičkom
pozorištu dovedene su do savršenstva i postaju najupečatliviji element baroknog
pozorišta.
Efekat talasa
Sabatini (Sabbattini) kreira je mašinu uz pomoć rotirajućih cilindara postavljenih jedni
iza drugog oblikovanih kao talasi odnosno šrafovi čijim se rotiranjem postigao još
realističniji prikaz burnog mora. Morska stvorenja i druga bića, kojima su upravljali ljudi,
izvirali su iz talasa. Futenbah (Futtenbach) sugeriše da bi more moglo biti prikazano
montiranjem četri valjaka na vratilu. Vrh svakog talasa nadoknađuje se sa susednim i
na taj način postavljeni cilindri jedan iza drugog dočaravaju kretanje talasa sa jedne
strane na drugu.
Efekat oblaka
Kako bi se postigao efekat kretanja oblaka kreirana je mašina koja se sastojala od
vertikalne šine i horizontalne šipke na kojoj je pričvršćen oblak od tkanine ili lepenke.
Šipka se na šini kretala vertikalno uz pomoć vrtila. Ti paralelni kanali postavljeni su
preko bine i kreću se uz pomoć konopca pričvršćenog za polugu. Vratilo svojim
okretanjem oslobađa konopac i na ta način omogućavao kretanje oblaka različitih
veličina i oblika.1 Podizanjem korpe u kojoj bi se nalazio glumac a koja bi bila prekrivena
oblakom stvara se efekat da glumac leti na oblaku.
Efekat letenja
Većina mašina omogućavalo je kretanje po vertikali a izazov je bio izumeti efekat
dijagonalnog kretanja. Uz pomoć konopca pričvršćenih za valjkove koji su se okretali
1. 1 Renesansna i barokna scenska tehnologija i njihovo značenje za današnje pozorište, dostupno na:
https://ro.ecu.edu.au/cgi/viewcontent.cgi?referer=https://www.google.rs/&httpsredir=1&article=1793&context
=theses (1.11.2018)
Mašine za specijalne efekte u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Milica Surutka
omogućeno je horizontalno kretanje a uz pomoć drugog valjka vertikalni2. Najzad,
pokretanjem oba postignuto je vertikalno kretanje.
Efekti zvuka vetra
Efekat vetra postignut je uz pomoć trenja između tkanina uz bubnjeve sastavljene od
drvenih daski koji se rotirao. Različitim tkaninama i menjanjem položaja daski
postignute su promene zvuka koji su mašine proizvodile.
Efekti zvuka kiše
Zvukovi se postižu kretanjem različitih zrnastih materijala unutar bubnja ili cevi koje se
rotiraju. Lakšim i materijalima kao što su pesak i pirinač, postignut je mekši zvuk a uz
pomoć na primer graška, šljunka, kamenja oštriji. Dakle, razlika u zvuku postizala se uz
pomoć različitih materijala a zavisila je i od veličine samih mašina. Određene rotirajuće
mašine unutar sebe imale su trajne materijale dok su se druge punile.
Efekti zvuka grmljevine
Poznato je da su različiti ljudi dizajnirali mašine kojima se na različite načine postiže
zvuk groma. Sabatini smešta kanal iza gornjeg dela luka proscenijuma u koje smešta
kamenje i lopte gvožđa koje se oslobađaju kroz kanal.Futenbah postavlja pistu duž
građevine na koju dve osobe spuštaju kugle koje se kotljaju kroz pistu. Zvuk grmljevine
postizan je i uz pomoć bubnjeva koje je snažno udaran od strane ljudi, metalnog lista
odnosno lima, drvene kutije koja se uz pomoć konopca koji je pokreće
Efekat zamke/propadanja
Mašina podrazumeva tajna vrata propadališta koja bi se otvarala u koja su 'nestajali'
glumci. Što je otvaranje i zatvaranje vrata brže veći je efekat magije. Postoje različiti
metodi ovih mašina. Uz pomoć merdevina postavljenih unutar otvora zatim platformi
kojima upravljaju dva jača muškarca koja bi ih spuštala odnosno podizala do nivoa
2. 2 Renesansna i barokna scenska tehnologija i njihovo značenje za današnje pozorište, dostupno na:
https://ro.ecu.edu.au/cgi/viewcontent.cgi?referer=https://www.google.rs/&httpsredir=1&article=1793&context
=theses (1.11.2018)
Mašine za specijalne efekte u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Milica Surutka
pozornice i najzad uz pomoć poluga koje bi se podizale kada se vrata otvaraju odnosno
spuštala i tako zatvarala vrata. Što je veći podbinski prostor efikasnija je zamka.
Svetlosni efekti
Futenbah 1628. predstavlja svoju revolucionarnu ideju. Koncept je bio uvođenje
svetlosnih kanala iza portalnog luka koji su za publiku nevidljivi čime se stvara iluzija
dnevnog svetla. Problem su međutim predstavljale senke glumaca na sceni. S toga
postavljanjem i drugih izvora svetla sa bočnih strani postiže se ravnomerno prostiranje
svetlosti.1638. dizajnirani su prvi luster sa svećama preko kojih su cilindri. Lusteri su
visili iznad publike. Spuštali su se i punili novim svećama. Obojenim staklima cilndra
mogla se dobijati svetlost različitih boja.
Mašine za specijalne efekte u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Milica Surutka
prilozi:
Mašina za talase u Švedskoj
Skica mašine za kretanje oblaka
Mašine za specijalne efekte u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Milica Surutka
Crtež mašine za kreiranje zvuka vetra
Mašina za kreiranje zvuka vetra u Drotningholm teatru u Švedskoj
Mašine za specijalne efekte u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Milica Surutka
Mašina za kreiranje zvuka kiše u Teatru Ceski Krumlov, Češla
Skica mašine za kreiranje zvuka kiše
Mašine za specijalne efekte u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Milica Surutka
Skica metalnog lista za postizanje zvuka grmljevine
Skica mehanizma propadališta
Mašine za specijalne efekte u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Milica Surutka
Skica lustera
Mašine za specijalne efekte u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Milica Surutka
literatura:
1. Čezare Molinari, Istorija pozorišta, Beograd: Vuk Karadžić, 1972.
2. Radivoje Dinulović, Arhitektura pozorišta XX veka, Clio, 2009
3. H. V. Janson, Istorija umetnosti, Beograd: Stanek, 2006
4. Renesansna i barokna scenska tehnologija i njihovo značenje za današnje
pozorište, dostupno na:
https://ro.ecu.edu.au/cgi/viewcontent.cgi?referer=https://www.google.rs/&httpsred
ir=1&article=1793&context=theses (1.11.2018)
Tehnologija čudovišta i natprirodnih bića u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Predrag Veljković
Mnoštvo pozorišnih dela u vreme baroka je sadržalo čudovišta i mitološka bića. Bića
poput zmajeva su prikazana na crtežima baroknih operskih dela. Dosta pozorišnih dela
je zahtevalo da se glumac transformiše u natprirodna bića, detalji o nekim od čudovišta
su sačuvani u arhivi dvora Medijačijevih. Kao primer uzećemo zmaja koga je Apolo
savladao u predstavi La Pellegrina, zmaj je napravljen od papir mašea u drvenom
okviru (Nagler 1964, 84), koji je po pozornici pomeran pomoću scenskih tehničara koji
su bili sakriveni u konstrukciji zmaja (Saslow 1996, 154). Iako u Nacionalnoj centralnoj
biblioteci u Firenci postoje skice izgleda zmaja, ne postoje i skice njegovog mehanizma.
Sa druge strane, u Nacionalnom muzeju u Stokholmu kao i u Nacionalnoj arhivi u
Parizu postoje skice pozorišnih monstruma kao i prikazan način dobijanja efekta
monstruma, ali ne i dokument u kome se navodi koji monstrum se koristio za koje
izvođenje. Skice u Nacionalnom muzeju u Stokholmu su pripadale kolekciji arhitekte
barona Nikodemusa Tesina Mlađeg, kolekciju je kasnije uvećao arhitekta Karl
Harleman. Skice koje se nalaze u Nacionalnoj arhivi u Parizu su deo „Receuil de
Decorations de Theatre” (Vol. 01.3238-42).1 Dosta skica iz obe kolekcije su dosta
slične, sa najvećom razlikom u tome što skice iz Nacionalne arhive u Parizu takođe
imaju i napisano tekstualno obrazloženje, dok kolekcija Tesina to nije posedovala. Kako
bi iluzija transformacije čoveka u monstruma izgledao ubedljiviji, na scenu su takođe
postavljane i sveće čiji je plamen prigušen kako ne bi pravile suviše veliki nivo
osvetljenja, u pozadini su se takođe čuli i efekti grmljavine, koje detaljnije opisuju Serlio
(Hewitt 1958, 35–36) i Sabatini (Hewitt 1958, 170–172). Jedna skica iz Nacionalne
arhive u Parizu prikazuje metod transformisanja patuljastog monstruma u damu,
transformacija je postignuta pomoću postave haljini. Kada se prikazuje kao lice
monstruma, glumica drži svoju haljinu uzdignutu, a kada spusti lice monstruma služi kao
žipon. Postava haljine koju glumica nosi na sebi ima naslikanu kosu, koja predstavlja
kosu monstruma. Ispod dugačke haljine, nalazila se kraća suknja koja ne prekriva njene
cipele koje izgledaju kao stopala cudovista. Par skica prikazuje monstrume koji su se
kretali po sceni koristeći scenska kolica koja su se kretala po šinama koja su se nalazila
1 „Receuil de Decorations de Theatre” (Vol. 01.3238-42) - Antologija pozorisne dekoracije
Tehnologija čudovišta i natprirodnih bića u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Predrag Veljković
u propadalištima. Upravljač čudovišta je sedeo u njemu i pomoću svojih ekstremiteta
upravljao ekstremitetima čudovišta. Da bi se kretanje na sceni olakšalo na kostimima
nekih čudovišta su takođe napravljene i lažne ljudske noge, kako bi glumac mogao da
stoji i svojim nogama pokretao kostim koji je zakačen oko njegovog struka. Kentauri su
prikazivani tako što je muzičar predstavljao ljudski deo tela Kentaura, dok je druga
osoba bila potpuno sakrivena u donjem delu kostima. Takođe postoji i skica baštenske
fontane koja može da „oživi” i postane natprirodno biće, po skici se može zaključiti da je
glumac bio taj koji je kontrolisao vodu koja se slivala iz usne duplje čudovišta. Glumac
bi pomerao omču plavog tekstila kroz usni otvor čudovišta i ponovo vratio u kostim kroz
otvor koji se nalazio na dnu slivnika i na taj način postigao efekat tekuće vode. Na
žalost dosta ovih skica su individualne, a ne deo jedne produkcije, takođe nije
naglašeno ni za koju produkciju je koji monstrum napravljen, neke od navedenih tehnika
stvaranja monstruma u baroknog pozorišta nisu izumrle i koriste se i u današnje vreme.
Tehnologija čudovišta i natprirodnih bića u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Predrag Veljković
Prilozi:
Prilog 1: Transformacija monstruma, Nacionalni arhiv, Pariz.
Prilog 2: Sirena na morskom konju, Tesinova kolekcija, Nacionalni muzej, Stokholm
Tehnologija čudovišta i natprirodnih bića u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Predrag Veljković
Prilog 3: Kentaur, Tesinova kolekcija, Nacionalni muzej, Stokholm
Prilog 4: Čudovište fontana, Tesinova kolekcija, Nacionalni muzej, Stokholm
Tehnologija čudovišta i natprirodnih bića u baroknom pozorištu
Tehnika scene 1 2018/19.
Student: Predrag Veljković
Literatura:
Mohler, Frank.
MONSTERS & TRANSFORMATIONS: Baroque Performer-Operated Devices.
TD&T, Vol. 4t Br. 1 (Zima 2011)
: