{\rtf1{\fonttbl{\f2 Times New Roman;}{\f3 Times New Roman;}{\f4 Times New Roman Italic;}{\f5 Times New Roman;}{\f6 Times New Roman Italic;}{\f7 Arial Unicode MS;}{\f8 Times New Roman;}{\f9 Times New Roman;}{\f10 Times New Roman;}{\f11 Times New Roman Italic;}{\f12 Arial;}{\f13 Times New Roman;}{\f14 Times New Roman;}{\f15 Times New Roman;}{\f1000000 Times New Roman;}}{\colortbl;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;\red35\green30\blue31;}\viewkind1\viewscale100\landscape\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 VJERNOJ SUPUTNICI ZA \u352?EZDESETI RO\u272?ENDAN \par\pard\landscape\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 SADR\u381?AJ \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Prvi dio \par\pard\par\pardPredavanja u zimskom semestru 1951-52. . . . \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 11 \par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Prelasci me\u273?u satovima . . . \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 58 \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Drugi dio \par\pard\par\pardPredavanja u ljetnom semestru 1952. . . . \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 89 \par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Prealsci me\u273?u satovima . . . \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 162 \par\pard\par\pard\ql Bilje\u353?ka urednika\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 . . . 189 \par\pard\landscape\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Uvodna napomena \par\pard\par\pard \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Spis donosi nepromijenjen tekst dvaju jednosatnih predavanja, koja su pod istim naslovom odr\u382?ana u zimskom semestru 1951-52. i u ljetnom semestru 1952. na Sveu\u269?ili\u353?tu Freiburg u Br. Tekst pojedinih sati predavanja ozna\u269?en je rimskim brojevima. Tjedne, a pokatkad i du\u382?e stanke me\u273?u satima predavanja u\u269?inile \par su nu\u382?nim da ponavljanje prethodnog predavanja slu\u353?atelje vrati u njegov tijek. Prelasci me\u273?u satima tiskani su odvojeno. Mogu se \u269?itati za sebe, u vlastitom slijedu, ili pak kao prelasci me\u273?u satima predavanja. \par\pard\landscape\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Prvi dio \par\pard\par\pard\ql I. \par\pard\par\pard \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 U ono \u353?to se zove mi\u353?ljenje dospijevamo kad mislimo sami. Da bi takav poku\u353?aj uspio, moramo biti spremni u\u269?iti mi\u353?ljenje. \par Tek \u353?to smo se upustili u to u\u269?enje, ve\u263? smo priznali da jo\u353? ne mo\u382?emo misliti. \par\pard\par\pard\qj Ali, \u269?ovjekom se ipak naziva onaj koji mo\u382?e misliti - i to s pravom. Jer on je umno \u382?ivo bi\u263?e. Um, ratio, otkriva se u mi\u353?ljenju. Kao umno \u382?ivo bi\u263?e \u269?ovjek mora mo\u263?i misliti, samo ako to \u382?eli. Ali \u269?ovjek mo\u382?da ho\u263?e misliti, a ipak ne mo\u382?e. Na kraju on pri tom htijenju mi\u353?ljenja ho\u263?e previ\u353?e, pa zbog toga mo\u382?e premalo. \u268?ovjek mo\u382?e misliti ukoliko za to ima mogu\u263?nost. Tek, sama ta mogu\u263?nost jo\u353? uvijek nam ne jam\u269?i da mi to i mo\u382?emo. Jer mi mo\u382?emo samo ono \u353?to i volimo. Ali mi istinski volimo samo ono \u353?to sa svoje strane voli nas i to nas u na\u353?oj biti, pripisuju\u263?i se na\u353?oj biti kao ono \u353?to nas dr\u382?i u njoj. Dr\u382?ati zapravo zna\u269?i \u269?uvati, pustiti da pase na pa\u353?njaku. Ono \u353?to nas dr\u382?i u na\u353?oj biti, dr\u382?i nas, me\u273?utim, samo onoliko dugo, koliko sami, sa svoje strane, za-dr\u382?avamo to \u353?to nas dr\u382?i. Mi to zadr\u382?avamo, ako ga ne ispu\u353?tamo iz pam\u263?enja. Pam\u263?enje je sabiranje \par mi\u353?ljenja. Na \u353?to? Na ono \u353?to nas dr\u382?i, ukoliko je to kod nas promi\u353?ljeno, promi\u353?ljano stoga \u353?to ostaje ono \u353?to treba promisliti. Ono promi\u353?ljeno je ono uspomenom obdareno, obdareno stoga \u353?to ga mi volimo. Samo ako volimo ono \u353?to je u sebi to \u353?to treba promisliti, mi mo\u382?emo misliti. \par\pard\par\pard\ql \par\pard\landscape\ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Da bismo smogli mi\u353?ljenje, moramo ga u\u269?iti. \u352?to je u\u269?enje? \u268?o\par vjek u\u269?i ukoliko ono \u353?to \u269?ini ili ne \u269?ini dovodi u odgovaraju\u263?i odnos spram onoga \u353?to mu se na onome bitnom svagda ukazuje. Mi\u353?ljenje u\u269?imo paze\u263?i na ono \u353?to treba promisliti. \parNa\u353? jezik, primjerice, ono \u353?to pripada biti prijatelja naziva prijateljskim. Sukladno tome, ono \u353?to je u sebi to \u353?to treba promisliti (das zu-Bedenkende) nazivamo sada onim dvojbenim (das Bedenkliche). Sve dvojbeno \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 daje \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 misliti. Ali taj dar daje uvijek samo utoliko \u353?to to dvojbeno sa svoje strane ve\u263? \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 jest\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ono \u353?to treba promisliti. Sad i nadalje, ono \u353?to stalno i prije svega ostaje da bude promi\u353?ljeno nazivamo onim najdvojbenijim (das Bedenklichste). \u352?to je to najdvojbenije? Kako se ono pokazuje u na\u353?em dvojbenom vremenu? \par \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 Ono najdvojbenije jest da jo\u353? ne mislimo\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ; jo\u353? uvijek ne, iako stanje svijeta sve vi\u353?e postaje dvojbeno. Taj postupak, naravno, kao da prije iziskuje da \u269?ovjek djeluje i to bez odlaganja, umjesto da govori na konferencijama i kongresima, te da se kre\u263?e u samom predstavljanju onoga \u353?to bi trebalo da bude i kako bi moralo da bude u\u269?injeno. Utoliko postoji nedostatak djelovanja, a nikako mi\u353?ljenja. \par A ipak - mo\u382?da je dosada\u353?nji \u269?ovjek stolje\u263?ima ve\u263? previ\u353?e djelovao, a premalo mislio. Ali kako danas netko mo\u382?e tvrditi da mi jo\u353? ne mislimo, kad posvuda vlada \u382?ivi interes za filozofiju i postaje sve glasniji, kad gotovo svatko \u382?eli znati \u353?to je kod filozofije zapravo na stvari. Filozofi su \u8220?mislioci\u8221?. Tako se zovu, jer se mi\u353?ljenje zapravo odigrava u filozofiji. \par Nitko ne\u263?e pore\u263?i da danas postoji interes za filozofiju. Ali postoji li danas jo\u353? ne\u353?to, za \u353?to se \u269?ovjek ne bi interesirao, naime na na\u269?in na koji shva\u263?a rije\u269? \u8220?interesirati\u8221?? \par Inter-esse zna\u269?i: biti me\u273?u stvarima i izme\u273?u njih, stajati usred neke stvari i ostati pri njoj. Tek za dana\u353?nji interes vrijedi samo ono interesantno. To je ono \u353?to dopu\u353?ta da nam ve\u263? u sljede\u263?em trenutku bude svejedno i zamijenjeno ne\u269?im drugim, \u353?to se \u269?ovjeka ti\u269?e jednako malo kao i ono prethodno. Danas se \u269?esto misli da se ne\u269?emu iskazje posebna \u269?ast time \u353?to se smatra interesantnim. Ali tim se sudom ono interesantno, zapravo, ve\u263? odgurnulo u ono ravnodu\u353?no, i ubrzo u dosadno. \par\u268?injenica da se pokazuje interes za filozofiju, ne svjedo\u269?i jo\u353? ni o kakvoj spremnosti za mi\u353?ljenje. Zacijelo posvuda postoji ozbiljno\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 12 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - I.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 bavljenje filozofijom i njenim pitanjima. Postoje hvalevrijedni napori u\u269?enjaka da se istra\u382?i njena povijest. Tu postoje korisni i pohvalni zadaci, za \u269?ije su izvr\u353?enje dovoljno dobre samo najbolje snage, pogotovo kada nam pred o\u269?i dovode uzore velikog mi\u353?ljenja. Ali \u269?ak ni \u269?injenica da se godinama ustrajno bavimo raspravama i spisima velikih mislioca jo\u353? uvijek ne jam\u269?i da sami mislimo ili da smo bar spremni u\u269?iti mi\u353?ljenje. Naprotiv: bavljenje filozofijom mo\u382?e nam \u269?ak najtvrdoglavije stvarati privid da mislimo, jer neprestance \u8220?filozofiramo\u8221?. \par U isti mah ostaje za\u269?udno i djeluje preuzetno ustvrdimo li da ono najdvojbenije u na\u353?em dvojbenom vremenu jest da mi jo\u353? ne mislimo. Zato tu tvrdnju moramo dokazati. Jo\u353? je uputnije, me\u273?utim, da se ta tvrdnja prvo razjasni. Mogla bi se, naime, dogoditi da zahtjev za dokazom postane suvi\u353?an \u269?im u ono \u353?to tvrdnja izri\u269?e u\u273?e dovoljno svjetla. Ona glasi:\par\par \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 Ono najdvojbenije u na\u353?em dvojbenom vremenu jest da mi jo\u353? ne mislimo\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 .\par\par Kako valja razumjeti \u8220?ono dvojbeno\u8221? ve\u263? je natuknuto. To je ono \u353?to nam daje misliti. Promotrimo ga dobro i ostavimo ve\u263? sada svakoj rije\u269?i njenu te\u382?inu. Postoji ne\u353?to takvo \u353?to nam samo, od sebe sama, daje misliti, takore\u263?i od iskona. Postoji ne\u353?to takvo \u353?to od nas zahtijeva da ga imamo na umu, da mu se misle\u263?i obratimo: da ga mislimo. \parOno \u353?to dvojbeno, \u353?to nam daje misliti, prema tome ni na koji na\u269?in nije utvr\u273?eno kroz nas, nije kroz nas tek postavljeno, nije kroz nas tek pred-stavljeno. Ono \u353?to nam se od sebe sama najvi\u353?e daje misliti, ono najdvojbenije, prema toj tvrdnji jest to: da mi jo\u353? ne mislimo. \parTo sad ka\u382?e: mi jo\u353? nismo dospjeli pred ono ili u podru\u269?je onoga \u353?to bi od sebe sama u nekom bitnom smislu voljelo biti promi\u353?ljeno. Razlog tome vjerojatno \u263?e biti taj da se mi ljudi jo\u353? dostatno ne obra\u263?amo onome \u353?to bi voljelo biti promi\u353?ljeno. Tada bi to da jo\u353? ne mislimo bilo tek oklijevanje, odga\u273?anje mi\u353?ljenja ili u najboljem slu\u269?aju ljudski propust. Stoga bi se takvoj ljudskoj nemarnosti mo\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 13 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 glo dosko\u269?iti na ljudski na\u269?in prikladnim mjerama. Ljudski propust dao bi nam dodu\u353?e misliti, ali ipak samo privremeno. To da jo\u353? ne mislimo bilo bi dodu\u353?e dvojbeno, ali kao to trenutno i otklonjivo stanje dana\u353?njeg \u269?ovjeka nikad ne bismo smjeli nazivati naprosto onim najdvojbenijim. Mi to, me\u273?utim, tako nazivamo i time napominjemo sljede\u263?e: razlog tome da jo\u353? ne mislimo ni u kom slu\u269?aju nije samo taj da se \u269?ovjek na dostatan na\u269?in jo\u353? ne obra\u263?a onome \u353?to bi od iskona voljelo biti promi\u353?ljeno, jer ono u svojoj biti ostaje ono \u353?to treba misliti. To da jo\u353? ne mislimo potje\u269?e \u353?tovi\u353?e odatle \u353?to se to \u353?to treba misliti samo odvra\u263?a od \u269?ovjeka, odnosno da se odavna ve\u263? odvratilo. \parOdmah \u263?emo po\u382?eljeti znati kad se to dogodilo. Ve\u263? prije toga pitat \u263?emo jo\u353? po\u382?udnije kako uop\u263?e mo\u382?emo znati za takav doga\u273?aj. Pitanja te vrste koja vrebaju na nas naviru pogotovo ako k tome ka\u382?emo jo\u353? i ovo: ono \u353?to nam zapravo daje misliti nije se u nekom trenutku, u neko vrijeme koje bi se moglo povijesno odrediti, odvratilo od \u269?ovjeka, ve\u263?: ono o \u269?emu zapravo treba misliti dr\u382?i se od nekad u takvom odvra\u263?anju. \par S druge strane, \u269?ovjek na\u353?e povijesti uvijek je na neki na\u269?in mislio; on je \u269?ak mislio ono najdublje i povjeravao ga pam\u263?enju. Kao onaj koji tako misli ostao je i ostaje u odnosu prema onome \u353?to treba misliti. Istom, \u269?ovjek zapravo ne mo\u382?e misliti, dok mu izmi\u269?e ono \u353?to treba misliti. \par No ako mi, takvi kakvi smo sada ovdje, ne dopustimo da nas se zavarava, morat \u263?emo ono \u353?to je dosad re\u269?eno odbaciti kao lanac praznih tvrdnji i osim toga izjaviti da ono \u353?to je izneseno nema nikakve veze sa znano\u353?\u263?u. \par Bit \u263?e dobro ustrajemo li \u353?to du\u382?e u takvom odbojnom stavu spram izre\u269?enog; jer samo tako dr\u382?at \u263?emo se na odstojanju nu\u382?nom za zalet koji \u263?e mo\u382?da nekome omogu\u263?iti skok u mi\u353?ljenje. Istina je, naime, da ono \u353?to je dosad izre\u269?eno, kao i \u269?itavo izlaganje koje slijedi, nema nikakve veze sa znano\u353?\u263?u, upravo onda ako bi to izlaganje trebalo da bude mi\u353?ljenje. Razlog tom stanju stvari jest taj da znanost sa svoje strane ne misli i ne mo\u382?e misliti i to na svoju sre\u263?u, \u353?to ovdje zna\u269?i radi osiguravanja svoga vlastita, utvr\u273?ena toka. Znanost ne misli. To je sabla\u382?njiva re\u269?enica. Ostavimo toj re\u269?enici njen\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 14 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - I.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 sabla\u382?njiv karakter i onda ako joj odmah dodamo nastavak da znanost svejedno stalno i na svoj osobit na\u269?in ima posla s mi\u353?ljenjem. Taj na\u269?in, me\u273?utim, pravi je i u nastavku plodonosan samo onda ako je nepremostivi jaz, koji postoji izme\u273?u mi\u353?ljenja i znanosti, postao vidljiv. Tu ne postoji nikakav most, ve\u263? samo skok. Stoga su redom \u353?tetni svi mostovi za nu\u382?du, kao i jednostavna pomagala u mi\u353?ljenju, kojima se danas izme\u273?u mi\u353?ljenja i znanosti \u382?eli uspostaviti komotan tr\u382?i\u353?ni pogon. Stoga sad, ukoliko dolazimo iz znanosti, moramo izdr\u382?ati sabla\u382?njivost i za\u269?udnost mi\u353?ljenja - pod pretpostavkom da smo spremni u\u269?iti mi\u353?ljenje. U\u269?iti zna\u269?i: dovoditi ono \u353?to \u269?inimo i ne \u269?inimo u odgovaraju\u263?i odnos spram onoga \u353?to nam se na onome bitnom svagda ukazuje. Da bismo uzmogli takvo dovo\u273?enje, moramo se dati na put. Ako u\u269?imo mi\u353?ljenje, mi prije svega na putu kojim \u263?emo krenuti ne smijemo olako previ\u273?ati pitanja koja nas priti\u353?\u263?u, ve\u263? se moramo upu\u353?tati u pitanja koja tragaju za Onim \u353?to se ne mo\u382?e izna\u263?i nikakvim izmi\u353?ljanjem. Mi dana\u353?nji pogotovo mo\u382?emo u\u269?iti samo ako se pritom uvijek ujedno i odu\u269?avamo; u na\u353?em slu\u269?aju: mi mo\u382?emo u\u269?iti mi\u353?ljenje samo ako se iz temelja odu\u269?imo od njegove dosada\u353?nje biti. Ali za to je nu\u382?no da je ujedno i upoznamo. \par Rekli smo: \u269?ovjek jo\u353? ne misli i to stoga \u353?to se ono \u353?to treba misliti odvra\u263?a od njega; nipo\u353?to nije tako da on ne misli samo zbog toga \u353?to se \u269?ovjek nedovoljno obra\u263?a onome \u353?to treba misliti. \par Ono \u353?to treba misliti odvra\u263?a se od \u269?ovjeka. Ono mu se izmi\u269?e. Ali kako o onome \u353?to nam se oduvijek izmi\u269?e mo\u382?emo i\u353?ta znati ili ga samo imenovati? Ono \u353?to se izmi\u269?e, uskra\u263?uje dolazak. Samo nije da je izmicanje ni\u353?ta. Izmicanje je doga\u273?aj. Ono \u353?to se izmi\u269?e mo\u382?e se \u269?ovjeka \u269?ak bitnije ticati i zaokupljati ga nego sve prisutno, \u353?to ga poga\u273?a i odnosi se na njega. Pogo\u273?enost zbiljskim rado se smatra onim \u353?to sa\u269?injava zbiljskost zbiljskoga. Ali pogo\u273?enost zbiljskim \u269?ovjeka mo\u382?e odsje\u263?i upravo od onog \u353?to ga se ti\u269?e, \u353?to ga se ti\u269?e na svakako zagonetan na\u269?in da mu promi\u269?e na na\u269?in da mu se izmi\u269?e. Doga\u273?aj izmicanja mogao bi biti ono najprisutnije u svemu \u353?to je sada prisutno i tako beskona\u269?no nadma\u353?iti aktualnost svega aktualnog. \par Ono \u353?to nam se izmi\u269?e, pritom nas upravo vu\u269?e sa sobom, zamijetili mi to odmah ili uop\u263?e ne. Kad bivamo uvu\u269?eni u izmicanje, mi\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 15 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 smo se - za razliku od ptica u jatu - zaputili prema onome \u353?to nas privla\u269?i, izmi\u269?u\u263?i se. Ukoliko smo mi, kao tako privu\u269?eni, na putu prema onome \u353?to nas vu\u269?e, na\u353?a je bit obilje\u382?ena ve\u263? samim tim \u8220?na putu prema...\u8221?. Na putu prema onome \u353?to se izmi\u269?e, sami ukazujemo na to \u353?to se izmi\u269?e. Mi smo mi, ukoliko ukazujemo na to; ne naknadno i ne usput, ve\u263?: to \u8220?na putu prema...\u8221? u sebi je bitno i stoga neprestano ukazivanje na ono \u353?to se izmi\u269?e. \u8220?Na putu prema...\u8221? ve\u263? kazuje: pokazuju\u263?i na ono \u353?to se izmi\u269?e. \par Ukoliko \u269?ovjek \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 jest\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 na tom putu, on kao onaj koji tako putuje \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 pokazuje\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 u ono \u353?to se izmi\u269?e. \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 Kao\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 onaj koji pokazuje onamo, \u269?ovjek \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 jest\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 onaj koji pokazuje. \u268?ovjek pritom, me\u273?utim, nije najprije \u269?ovjek, a potom jo\u353? osim toga i povremeno netko tko pokazuje, ve\u263?: uvu\u269?en u ono \u353?to se izmi\u269?e, na putu u to i time pokazuju\u263?i u izmicanje, \u269?ovjek prije svega \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 jest\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \u269?ovjek. Njegova bit po\u269?iva na tome da bude takav pokaziva\u269?. Ono \u353?to u sebi, po svojoj biti, jest ne\u353?to pokazuju\u263?e, nazivamo znakom. Na putu prema onome \u353?to se izmi\u269?e, \u269?ovjek je znak. Ali kako taj znak pokazuje u ono \u353?to se \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 iz\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 mi\u269?e, on ne nazna\u269?uje toliko ono \u353?to se iz-mi\u269?e, koliko u sebeizmicanje. Znak ostaje bez tuma\u269?enja. \par U nacrtu jedne himne, Hlderlin ka\u382?e: \u8220?Mi smo znak, bez tuma\u269?enja. Pjesnik nastavlja dvama stihovima: \u8220?Bez bola smo i gotovo da smo u tu\u273?ini izgubili jezik.\u8221?\par\par Uz naslove kao \u353?to su \u8220?Zmija\u8221?, \u8220?Znak\u8221?, \u8220?Nimfa\u8221?, nacrti himne \par nose i naslov \u8220?Mnemosyna\u8221?. Tu gr\u269?ku rije\u269? mo\u382?emo prevesti s: pam\u263?enje. Na\u353? jezik ka\u382?e: \u8220?pam\u263?enje\u8221?; ali on ka\u382?e i spoznavanje, sahranjivanje i opet: sahrana, doga\u273?aj. Kant, primjerice, u svojoj upotrebi jezika rije\u269? spoznaja (Erkenntnis) upotrebljava \u269?as u \u382?enskom (die Erkenntnis), \u269?as u srednjem rodu (das Erkenntnis). Stoga u skladu s gr\u269?kom rije\u269?i \u382?enskoga roda \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u924?\u957?\u951?\u956?\u959?\u963?\u973?\u957?\u951?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \u8220?pam\u263?enje\u8221? bez nasilnosti mo\u382?emo prevesti u \u382?enskom rodu (die Gedchtnis). \par Gr\u269?ku rije\u269? \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u924?\u957?\u951?\u956?\u959?\u963?\u973?\u957?\u951?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Hlderlin naime navodi kao ime jedne titanide. Prema mitu ona je k\u263?i neba i zemlje. Mit zna\u269?i: rije\u269? koja\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 16 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - I.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 kazuje. Kazivati za Grke zna\u269?i u\u269?initi o\u269?iglednim, dati da se pojavi, naime pojavljivanje i ono \u353?to bitstvuje u pojavljivanju, u svojoj epifaniji. \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u924?\u8166?\u952?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 je ono \u353?to bitstvuje u svojoj kazi: ono \u353?to se pojavljuje u neskrivenosti svog zahtjeva. \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u924?\u8166?\u952?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 je zahtjev koji se ponajprije i iz temelja ti\u269?e svega ljudskog bi\u263?a i daje misliti na ono \u353?to se pojavljuje, \u353?to bitstvuje. \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u923?\u972?\u947?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 kazuje isto; za razliku od mnijenja uvrije\u382?ene historije filozofije, \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u956?\u973?\u952?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 i \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u955?\u972?\u947?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 kroz filozofiju kao takvu nipo\u353?to ne ulaze u suprotnost, ve\u263? su upravo rani gr\u269?ki mislioci (Parmenid, fragment 8) \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u956?\u973?\u952?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 i \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u955?\u972?\u947?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 upotrebljavali u istom zna\u269?enju; \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u956?\u973?\u952?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 i \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u955?\u972?\u947?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 razdvajaju se i suprotstavljaju tek tamo gdje ni \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u956?\u973?\u952?\u959?\u962? \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ni \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u955?\u972?\u947?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ne mogu zadr\u382?ati svoju izvornu bit. To se dogodilo ve\u263? kod Platona. Mnijenje kako je \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u955?\u972?\u947?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 uni\u353?tio \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u956?\u973?\u952?\u959?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 predrasuda je historije i filologije, \u353?to ju je na temelju platonizma preuzeo novovjekovni racionalizam. Ono religiozno nikad se ne uni\u353?tava logikom, ve\u263? uvijek samo time \u353?to se bog izmi\u269?e. \par Mnemosyna, k\u263?i neba i zemlje, kao Zeusova nevjesta tijekom devet no\u263?i postaje majkom Muza. Igra i glazba, ples i pjesni\u353?tvo spadaju u krilo Mnemosyne, pam\u263?enja. Ta rije\u269? o\u269?ito podrazumijeva ne\u353?to drugo negoli puku sposobnost da se pro\u353?li sadr\u382?aji zadr\u382?e u predod\u382?bi, \u353?to je mo\u382?emo uo\u269?iti u psihologiji. Pam\u263?enje misli na ono mi\u353?ljeno. Ali kao ime majke Muza, \u8220?pam\u263?enje\u8221? se ne odnosi na bilo kakvo mi\u353?ljenje bilo \u269?ega mislivog. Pam\u263?enje je sabiranje mi\u353?ljenja na ono \u353?to bi posvuda unaprijed ve\u263? voljelo biti promi\u353?ljeno. Pam\u263?enje je sabiranje spominjanja. Ono kod sebe \u269?uva i u sebi skriva ono o \u269?emu svaki put unaprijed treba misliti u slu\u269?aju svega \u353?to bitstvuje i ukazuje se kao ono \u353?to bitstvuje, \u353?to je bitstvovalo: pam\u263?enje, majka Muza: spominjanje na ono \u353?to treba misliti izvori\u353?te je pjesni\u353?tva. Pjesni\u353?tvo je stoga voda, koja katkada te\u269?e unatrag, prema izvoru, prema mi\u353?ljenju kao spominjanju. Dokle god mi, dakako, mislili da nam logika otkriva \u353?to je mi\u353?ljenje, dotle ne\u263?emo mo\u263?i promisliti u kojoj mjeri sve pjesni\u353?tvo po\u269?iva na spominjanju. Sve spjevano proizlazi iz spomena spominjanja. \par Pod naslovom Mnemosyna Hlderlin ka\u382?e: \u8220?Mi smo znak, bez tuma\u269?enja...\u8221? Tko mi? Mi, dana\u353?nji ljudi; ljudi dana\u353?njice, koja traje ve\u263? dugo \par i potrajat \u263?e jo\u353? dugo, u du\u382?ini za koju nijedno vremensko ra\u269?unanje\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 17 \par\pard\landscape\ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 historije nikada ne\u263?e dati mjeru. U istoj himni Mnemosyna ka\u382?e se: \u8220?Dugo je / vrijeme\u8221?, naime ono, u kojem smo znak bez tuma\u269?enja. Ne daje li nam to dovoljno misliti, da smo znak i to znak bez tuma\u269?enja? Mo\u382?da to \u353?to pjesnik kazuje tim i sljede\u263?im rije\u269?ima pripada onome po \u269?emu nam se pokazuje ono najdvojbenije, ono o \u269?emu tvrdnja o na\u353?em dvojbenom vremenu poku\u353?ava misliti. Mo\u382?da ta tvrdnja, ako je samo dovoljno razlo\u382?imo, unese ne\u353?to svjetla u pjesnikovu rije\u269?; a mo\u382?da nas i Hlderlinova rije\u269?, jer je pjesni\u269?ka, na zahtjevniji na\u269?in i zato vi\u353?e znamenuju\u263?i zove na put mi\u353?ljenja koje mi\u353?lju prati ono najdvojbenije. Premda isprva ostaje nejasno \u353?to upu\u263?ivanje na Hlderlinovu rije\u269? uop\u263?e treba da zna\u269?i. Ostaje upitno s kojim pravom na putu poku\u353?aja mi\u353?ljenja navodimo pjesnika i to upravo tog. Nerazja\u353?njeno ostaje i na kojem tlu i u kojim granicama mora ostati upu\u263?ivanje na ono pjesni\u269?ko. (prelazak str. 48) \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - II.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Unesemo li Hlderlinovu rije\u269? u podru\u269?je mi\u353?ljenja, moramo se \par dakako \u269?uvati da ono \u353?to Hlderlin pjesni\u269?ki kazuje nepromi\u353?ljeno poistovjetimo s onime \u353?to nastojimo misliti pod imenom \u8220?ono najdvojbenije\u8221?. Ono pjesni\u269?ki kazano i ono misle\u263?i kazano nikad nije jednako; ali je zgodimice isto, onda naime, kad jaz izme\u273?u pjesni\u353?tva i mi\u353?ljenja zjapi \u269?ist i odjelit. To se mo\u382?e dogoditi, ako je pjesni\u353?tvo visoko, a mi\u353?ljenje duboko. I o tome je Hlderlin znao podosta. Prona\u263?i \u263?emo to u dvjema strofama naslovljenim:\par\par \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 Sokrat i Alkibijad\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \u8216?Za\u353?to se ti, sveti Sokrate, Stalno divi\u353? tom mladi\u263?u? Zar ne poznaje\u353? ni\u353?ta ve\u263?e? Za\u353?to s ljubavlju, \par\pard\par\pard\ql Kao na bogove, tvoje oko gleda na nj?\u8217? \par\pard\par\pard\ql (Odgovor daje druga strofa): \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 II. \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Tko je ono najdublje mislio, ljubi ono naj\u382?ivlje, \par\pard Kako bismo ikada mogli promisliti \u269?esto spominjan odnos izme\u273?u mi\u353?ljenja i pjesni\u353?tva, dokle god ne znamo \u353?to se zove mi\u353?ljenje i dokle, slijedom toga, ne mo\u382?emo promisliti ni \u353?to je pjesni\u353?tvo? Mi dana\u353?nji vjerojatno nemamo ni najmanju slutnju o tome koliko su misle\u263?i Grci do\u382?ivljavali svoje visoko pjesni\u353?tvo, kako su misle\u263?i do\u382?ivljavali djela svoje umjetnosti, ne, ne do\u382?ivljavali, ve\u263? pu\u353?tali da stoje u prisutnosti njihova pojavljivanja. \par Zasad mo\u382?e biti jasno samo to da Hlderlinovu rije\u269? ne navodimo samo kao citat iz podru\u269?ja pjesni\u269?kog kazivanja, ne bismo li time osvje\u382?ili i ukrasili suhoparan hod mi\u353?ljenja. Bilo bi to omalova\u382?avanje pjesni\u269?ke rije\u269?i. Njeno kazivanje po\u269?iva na njenoj vlastitoj istini. Ona se zove ljepota. Ljepota je usud biti istine, pri \u269?emu istina zna\u269?i: razotkrivanje onoga \u353?to se skriva. Lijepo nije ono \u353?to nam se svi\u273?a, ve\u263? ono \u353?to potpada pod taj usud istine, koji se doga\u273?a kad ono \u353?to je vje\u269?no nepojavno i stoga nevidljivo dospije u najpojavnije pojavljivanje. Du\u382?ni smo ostaviti pjesni\u269?ku rije\u269? u \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 njenoj \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 istini, u ljepoti. To ne isklju\u269?uje, ve\u263? uklju\u269?uje to da mislimo pjesni\u269?ku rije\u269?.\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 18 \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Visoka mladost razumije tko je gledao u svijet, I mudraci se \u269?esto Na kraju lijepome priklanjaju.\par\par Nas se ti\u269?e stih: \u8220?Tko je mislio ono najdublje, ljubi ono naj\u382?iv\par lje.\u8221? Ali kod tog stiha odve\u263? lako \u263?emo pre\u269?uti zapravo kazuju\u263?e i zato nose\u263?e rije\u269?i, glagole. Glagol \u263?emo \u269?uti, ako stih naglasimo druk\u269?ije, pomalo neobi\u269?no obi\u269?nom uhu:\par\par \u8220?Tko je ono najdublje\ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 mislio\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 , \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 ljubi\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ono naj\u382?ivlje.\u8221?\par\par Neposredna blizina dvaju glagola \u8220?misliti\u8221? i \u8220?ljubiti\u8221? tvori sredi\par nu ovoga stiha. Voljenje po\u269?iva u mi\u353?ljenju. \u268?udesan racionalizam koji ljubav temelji na mi\u353?ljenju. Fatalno mi\u353?ljenje, koje je na putu da postane sentimentalno. Ali svemu tome u tom stihu nema ni traga. \u352?to on kazuje, prosudit \u263?emo tek kad uzmognemo misliti. Stoga pitamo: \u352?to se zove mi\u353?ljenje?\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 19 \par\pard\landscape\ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \u352?to se, primjerice, \u8220?zove\u8221? plivanje, ne\u263?emo nikad nau\u269?iti iz ogle\par da o plivanju. \u352?to se zove plivanje re\u263?i \u263?e nam samo skok u vodenu struju. Na pitanje \u8220?\u352?to se zove mi\u353?ljenje\u8221? nikad ne\u263?emo odgovoriti tako da iznesemo pojmovno odre\u273?enje, definiciju mi\u353?ljenja i revno razradimo njen sadr\u382?aj. U nastavku ne\u263?emo misliti \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 o\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 mi\u353?ljenju. Ostat \u263?emo izvan puke refleksije, koja mi\u353?ljenje \u269?ini svojim predmetom. Veliki mislioci, prvo Kant, a potom Hegel, spoznali su ono besplodno te refleksije. Stoga su se morali poku\u353?ati reflektirati van iz te refleksije. Koliko su daleko u tome do\u353?li, kamo su pritom dospjeli, to \u263?e nam na pogodnom mjestu na\u353?eg puta zadati dosta mi\u353?ljenja. Mi\u353?ljenje o mi\u353?ljenju razvilo se na Zapadu kao \u8220?logika\u8221?. Ona je prikupila posebna saznanja o jednoj posebnoj vrsti mi\u353?ljenja. Ta saznanja logike postaju znanstveno plodnima tek u najnovije vrijeme i to u jednoj posebnoj znanosti koja se zove \u8220?logistika\u8221?. Ona je najspecijalnija od svih specijalnih znanosti. Logistika danas na mnogim mjestima, posebice u anglosaksonskim zemljama, slovi ve\u263? kao jedini mogu\u263?i oblik stroge filozofije, jer njeni rezultati i njen postupak odmah pru\u382?aju sigurnu korist u izgradnji tehni\u269?kog svijeta. Logistika stoga danas u Americi i drugdje kao istinska filozofije budu\u263?nosti po\u269?inje preuzimati vladavinu nad duhom. Prikladnim spajanjem logistike s modernom psihologijom i psihoanalizom, te sa sociologijom, koncern budu\u263?e filozofije postaje savr\u353?en. To opkoljavanja, me\u273?utim, ni u kom slu\u269?aju nije ljudsko postignu\u263?e. Te discipline \u353?tovi\u353?e pripadaju usudu jedne mo\u263?i koja dolazi izdaleka i za koju bi mo\u382?da gr\u269?ke rije\u269?i \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u960?\u959?\u943?\u951?\u963?\u953?\u962?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 (poezija) i \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u964?\u941?\u967?\u957?\u951?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 (tehnika) ostale prikladna imena, pod pretpostavkom da nama koji mislimo imenuju Ono \u353?to daje misliti. (prelazak str. 53) \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - III.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \u353?ljenju je svojstveno ono zagonetno da samo mi\u353?ljenje biva dovedeno u vlastito svjetlo samo ukoliko i dokle god ono jest mi\u353?ljenje, slobodno od ustrajavanja na rezoniranju o ratiu. \par Mi\u353?ljenje misli, ako odgovara onome najdvojbenijem. Ono najdvojbenije pokazuje se u na\u353?em dvojbenom vremenu u tome da mi jo\u353? ne mislimo. \u352?to kazuje ta re\u269?enica, neka zasad ostane tvrdnja. Ona ima oblik iskaza, kojim \u263?emo se sad baviti. Prvo \u263?emo razmotriti dvije stvari: s jedne strane ton \u353?to ga tvrdnja ima, s druge njen karakter iskaza. \parTvrdnja glasi: ono najdvojbenije u na\u353?em dvojbenom vremenu jest da mi jo\u353? ne mislimo. \par Kao dvojbeno, primjerice kod stanja te\u353?kog bolesnika, slovi ono \u353?to izaziva zabrinutost. Takvim nazivamo ono nesigurno, tamno, prijete\u263?e, mra\u269?no i uop\u263?e opre\u269?no. Kad govorimo o onome najdvojbenijem, obi\u269?no odmah mislimo na ne\u353?to \u353?tetno i time ne\u353?to negativno. Iskaz koji govori o dvojbenom vremenu, a pogotovo o onome najdvojbenijem, stoga je unaprijed ugo\u273?en na negativan ton. On u vidu ima samo opre\u269?ne i turobne crte ovoga doba. On se dr\u382?i bezvrijednih, nihilisti\u269?kih pojava koje poti\u269?u sve ni\u353?tavno. Njihovu sr\u382? on nu\u382?no tra\u382?i u manjkavosti, prema na\u353?oj postavci u tome da nedostaje mi\u353?ljenja. \par Taj ton u prosu\u273?ivanju na\u353?eg doba dovoljno nam je poznat. Jedan ljudski vijek ranije govorilo se o \u8220?propasti Zapada\u8221?. Danas se govori o \u8220?gubitku sredine\u8221?. Posvuda pratimo i zamje\u263?ujemo propast, razaranje, prijete\u263?e uni\u353?tenje svijeta. Posvuda postoji poseban rod romana-reporta\u382?e, koji prekapa samo po tim padovima i dnu. To je \par\pard\par\pard\qj s jedne strane literarno mnogo lak\u353?e nego da se ka\u382?e ne\u353?to bitno i istinski mi\u353?ljeno; s druge strane ta vrsta literature ve\u263? po\u269?inje biti do\par sadna. Svijet, \u269?ini se, ne samo da se raspada, ve\u263? se kotrlja u ni\u353?tavilo besmisla. Predvi\u273?aju\u263?i sve to s najvi\u353?eg stajali\u353?ta, Nietzsche je jo\u353? \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 III.}\cell{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 osamdesetih godina pro\u353?loga stolje\u263?a za to upotrijebio rije\u269? \u8220?Pusti-}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 nja raste\u8221?, jednostavnu, jer je mi\u353?ljena. To zna\u269?i: pusto\u353?enje se \u353?iri.}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Kad poku\u353?amo u\u269?iti \u353?to se zove mi\u353?ljenje, zar se onda ne gubimo}\cell{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Pusto\u353?enje je vi\u353?e od razaranja. Pusto\u353?enje je jezivije od uni\u353?tenja.}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 u refleksiji koja misli o mi\u353?ljenju? Premda na na\u353?em putu neprestan-}\cell{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Razaranje uklanja samo ono \u353?to je dotad izraslo i sagra\u273?eno; pusto-}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ce pada svjetlo na mi\u353?ljenje. Samo, to svjetlo ne stvara tek svjetiljka}\cell{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \u353?enje, me\u273?utim, spre\u269?ava budu\u263?i rast i zaustavlja svako gra\u273?enje.}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 refleksije. Svjetlo proizlazi iz mi\u353?ljenja samog i samo iz njega. Mi-}\cell{\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Pusto\u353?enje je jezivije od pukog uni\u353?tenja. I ono uklanja, \u269?ak jo\u353? i ono}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 20}\cell{\ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 21}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ni\u353?ta, dok pusto\u353?enje upravo odre\u273?uje i \u353?iri ono \u353?to spre\u269?ava i onemogu\u263?ava. Sahara u Africi samo je jedna vrsta pustinje. Pusto\u353?enje Zemlje mo\u382?e i\u263?i ukorak s postizanjem najvi\u353?eg ljudskog \u382?ivotnog standarda kao i s organizacijom jednoli\u269?nog stanja sre\u263?e svih ljudi. Pusto\u353?enje mo\u382?e biti jednako i jednom i drugom, i na najjeziviji na\u269?in prolaziti posvuda, naime tako \u353?to se skriva. Pusto\u353?enje nije puko propadanje u pijesak. Pusto\u353?enje je silovito protjerivanje Mnemosyne. Rije\u269? \u8220?pustinja raste\u8221? dolazi s druk\u269?ijeg mjesta od uobi\u269?ajenih prosudbi o na\u353?em dobu. \u8220?Pustinja raste\u8221?, rekao je Nietzsche prije gotovo 70 godina. Dodao je: \u8220?jao onom tko pustinje skriva.\u8221? \par Sad izgleda kao da tvrdnja \u8220?ono najdvojbenije u na\u353?em dvojbenom vremenu jest da mi jo\u353? ne mislimo\u8221? isto tako spada u koncert glasova koji dana\u353?nju Europu procjenjuju bolesnom, a sada\u353?nje doba kao propast. \par Poslu\u353?ajmo bolje! Tvrdnja ka\u382?e da je ono najdvojbenije da jo\u353? ne mislimo. Tvrdnja ne ka\u382?e ni da vi\u353?e ne mislimo, ni poop\u263?eno da uop\u263?e ne mislimo. S oprezom izre\u269?eno \u8220?jo\u353? ne\u8221? upu\u263?uje na to da smo, vjerojatno izdaleka, ve\u263? na putu k mi\u353?ljenju, ne samo na putu k mi\u353?ljenju kao neko\u263? uvje\u382?banom pona\u353?anju, ve\u263? na putu \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 u\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 mi\u353?ljenju, na putu mi\u353?ljenja. \par Na\u353?a tvrdnja stoga unosi tra\u269?ak svjetla u tminu koja, \u269?ini se, ne samo da je odnekud nalegla na svijet nego je ljudi gotovo privla\u269?e k sebi. Na\u353?a tvrdnja, me\u273?utim, dana\u353?nje vrijeme naziva dvojbenim. Pod tim izrazom, bez ikakva \u353?tetna prizvuka, podrazumijevamo ono \u353?to nam daje misliti, naime ono \u353?to bi voljelo biti promi\u353?ljeno. Tako shva\u263?eno, to dvojbeno ni u kojem slu\u269?aju ne mora pobu\u273?ivati na\u353?u zabrinutost ni biti predmet smutnje. Jer da mislimo daje nam i ono \u353?to raduje i ono lijepo, i ono tajnovito, i ono blagonaklono. Mo\u382?da je to \u353?to smo naveli dvojbenije od svega onoga \u353?to ina\u269?e i uglavnom s pravom nepromi\u353?ljeno nazivamo \u8220?onim dvojbenim\u8221?. Ono ranije navedeno daje nam misliti, samo ako taj dar ne odbijemo ve\u263? time \u353?to ono povoljno, lijepo i blagonaklono uzimamo samo kao ne\u353?to \u353?to je rezervirano za osje\u263?aj i do\u382?ivljaj, a treba ostati podalje od struje mi\u353?ljenja. Tek onda kad smo se u ono tajnovito i blagonaklono upustili kao u ono \u353?to zapravo daje misliti, mo\u382?emo promisliti i \u353?to bismo trebali dr\u382?ati o zlo\u263?i zla.\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 22 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - IV.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Ono najdvojbenije moglo bi tako biti ne\u353?to visoko, mo\u382?da \u269?ak \par i najvi\u353?e \u353?to postoji za \u269?ovjeka, ako \u269?ovjek ostane ono bi\u263?e koje \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 jest\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ukoliko misli, to jest ukoliko mu se ono mi\u353?ljeno obra\u263?a, jer njegova bit po\u269?iva u pam\u263?enju. Ono najdvojbenije, upravo stoga \u353?to je najvi\u353?e, ne treba ni isklju\u269?ivati \u269?injenicu da ujedno ostaje i ono najopasnije. Ili se mnije da bi biti istinitoga, biti lijepoga, biti naklonjenoga, da navedemo samo to, \u269?ovjek ovladao i u najmanjoj mjeri bez opasnosti? \par Ako, dakle, na\u353?a tvrdnja govori o dvojbenom vremenu i onome najdvojbenijem, ona ni u kojem slu\u269?aju ne odzvanja zvukom sumornosti i o\u269?aja. Ona se ne da slijepo natjerati prema onome najgorem. Ona nije pesimisti\u269?na. Tvrdnja, me\u273?utim, isto tako nije ni optimisti\u269?na. Ona ne bi htjela olako hrabriti izgledima za najbolje, \u353?to su umjetno ispunjeni nadom. \u352?to onda jo\u353? preostaje? Ono neodlu\u269?no izme\u273?u optimizma i pesimizma? Indiferencija? To jo\u353? manje. Jer sve neodlu\u269?no uvijek \u382?ivi samo od onoga izme\u273?u \u269?ega se ne odlu\u269?uje. I onaj tko vjeruje da je u prosu\u273?ivanju s onu ili ovu stranu pesimizma i optimizma ostaje uvijek ve\u263? orijentiran na optimizam i pesimizam i dr\u382?i se samo neke vrste indiferencije. Ali optimizam i pesimizam, zajedno s indiferencijom koju pospje\u353?uju i njenim varijacijama, potje\u269?u iz jednog posebnog odnosa \u269?ovjeka spram onog \u353?to se naziva povije\u353?\u263?u. Taj odnos te\u353?ko je shvatiti u njegovoj posebnosti; ne zato \u353?to bi le\u382?ao izvan nje, ve\u263? stoga \u353?to je on za nas ve\u263? uobi\u269?ajen. I na\u353?a tvrdnja o\u269?ito potje\u269?e iz jednog odnosa spram povijesti i polo\u382?aja \u269?ovjeka. Koji je to odnos? Time stojimo pred drugom stvari na koju moramo obratiti pa\u382?nju u pogledu na\u353?e tvrdnje. (prelazak str. 56)\par\par \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 IV.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Prvo je: ton na\u353?e tvrdnje nema u sebi ni\u353?ta negativno, kao \u353?to bi \par se pri povr\u353?nom slu\u353?anju lako moglo u\u269?initi. Re\u269?enica uop\u263?e ne proizlazi iz nekog procjenjiva\u269?kog stava, ma koje vrste on bio. Ono drugo ti\u269?e se pitanja o iskaznom karakteru tvrdnje. Na\u269?in na koji govori na\u353?a tvrdnja mo\u382?e se dakako dostatno nazna\u269?iti tek ako smo u stanju\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 23 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 promisliti ono \u353?to tvrdnja zapravo kazuje. Ta mogu\u263?nost stvorit \u263?e se u najpovoljnijem slu\u269?aju na kraju predavanja, ili dugo nakon njega. \u268?ak je vjerojatnije da \u263?e taj povoljni slu\u269?aj izostati. Stoga sad ve\u263? moramo skrenuti pozornost na pitanje koje nam nadaje tvrdnja dok misle\u263?i pratimo na\u269?in njena kazivanja. Na\u269?in, me\u273?utim, razumijemo druk\u269?ije nego kao modus. Na\u269?in ovdje mi\u353?ljen je kao melodija, zvuk i ton, koji se ne ti\u269?e samo ogla\u353?avanja kazivanja. Na\u269?in kazivanja je ton iz kojeg je i prema kojem je ugo\u273?eno ono njegovo kazano. Time nazna\u269?ujemo da su oba pitanja, ono o \u8220?tonu\u8221? na\u353?e tvrdnje i ono o njegovu karakteru iskaza, me\u273?usobno povezana. \par Izgleda da se jedva mo\u382?e pobiti da je tvrdnja, koja govori o na\u353?em dvojbenom vremenu i onome u njemu najdvojbenijem, sud o sada\u353?njem razdoblju. Kako stoje stvari s takvim sudovima o sada\u353?njosti? Oni to razdoblje ozna\u269?avaju primjerice kao ne\u353?to na zalasku, kao ne\u353?to bolesno, kao ne\u353?to propadaju\u263?e, kao ono \u353?to je obilje\u382?eno \u8220?gubitkom sredine\u8221?. Kod takvih sudova ipak nije odlu\u269?uju\u263?e to \u353?to bi oni sve procjenjivali negativno, ve\u263? da uop\u263?e procjenjuju. Oni odre\u273?uju vrijednost, takore\u263?i stanje cijena u koje spada ovo razdoblje. Takve se procjene smatraju neophodnima, ali i neizbje\u382?nima. Prije svega, one neposredno izazivaju dojam da su u pravu. Stoga im ubrzo pripada i suglasnost mnogih, bar za vremenski rok koji je odre\u273?en takvim sudovima. On sada postaje sve kra\u263?i. To da se danas opet sve vi\u353?e sla\u382?emo sa Spenglerovim stavom o propasti Zapada uz poneki vanjski poticaj ima razlog u tome \u353?to je Spenglerov stav samo negativna, ali ispravna posljedica Nietzscheove rije\u269?i: \u8220?Pustinja raste\u8221?. Nagla\u353?avamo da je ta rije\u269? mi\u353?ljena. Ona je istinita rije\u269?. \par Sudovi o ovom razdoblju, koji se ina\u269?e pojavljuju, ipak kao da nisu manje u pravu. Oni i jesu u pravu, ukoliko su ispravni, jer oni se ravnaju prema \u269?injenicama kojima mo\u382?emo masovno pristupati kao potkrepama i potkrepljivati ih vje\u353?to sortiranim citatima pisaca. Ispravnim nazivamo predo\u269?avanje koje se ravna prema svome predmetu. Ta ispravnost predo\u269?avanja ve\u263? se dugo poistovje\u263?uje s istinom, tj. bit istine odre\u273?uje se iz ispravnosti predo\u269?avanja. Ka\u382?em li: danas je petak, taj je iskaz ispravan; jer on predo\u269?avanje ravna prema slijedu dana u tjednu, poga\u273?aju\u263?i pritom onaj dana\u353?nji. Prosu\u273?ivanje je: ispravno predo\u269?avanje. Kad prosu\u273?ujemo o ne\u269?emu, primjerice,\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 24 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - IV.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ako ka\u382?emo: \u8220?Ono stablo tamo cvate\u8221?, na\u353?a predod\u382?ba mora se pridr\u382?avati upravljenosti na predmet, na stablo u cvatu. To zadr\u382?avanje pravca okru\u382?eno je, me\u273?utim, stalnom mogu\u263?no\u353?\u263?u da pravac ili ne\u263?emo posti\u263?i ili \u263?emo ga izgubiti. Na taj na\u269?in predo\u269?avanje ne\u263?e ostati bez pravca, ali \u263?e u odnosu na predmet biti neispravno. Prosu\u273?ivanje je, to\u269?nije re\u269?eno, ispravno, te stoga mo\u382?da i neispravno predo\u269?avanje. Kako bismo sad vidjeli koji karakter iskaza ima na\u353?a tvrdnja o sada\u353?njem razdoblju, moramo jasnije pokazati kako stoji s prosu\u273?ivanjem, tj. s ispravnim i neispravnim predo\u269?avanjem. Pratimo li to dosljedno u mislima, ve\u263? stojimo usred pitanja: \u353?to je to uop\u263?e - predo\u269?avanje? \parPredo\u269?avanje? Tko od nas ne bi trebao znati \u353?to zna\u269?i predo\u269?avati? Kad ne\u353?to predo\u269?avamo, primjerice na filolo\u353?ki na\u269?in neki tekst, historijsko-umjetni\u269?ki neku sliku, u kemiji neki postupak sagorijevanja, o spomenutim predmetima imat \u263?emo svaki put neku predod\u382?bu. A gdje imamo tu predod\u382?bu? Imamo je u glavi. Imamo je u svijesti. Imamo je u du\u353?i. Predod\u382?bu imamo unutra u sebi, predod\u382?bu o predmetima. Naravno da se u to ve\u263? nekoliko stolje\u263?a upli\u263?e filozofije te je u\u269?inila upitnim odgovaraju li predod\u382?be u nama uop\u263?e nekoj zbiljnosti izvan nas. Jedni ka\u382?u: da; drugi: ne; neki \u263?e opet re\u263?i da se o tome uop\u263?e ne mo\u382?e odlu\u269?iti, ve\u263? da se jedino mo\u382?e re\u263?i da svijet, tj. u ovom slu\u269?aju cjelina zbiljskoga, jest ukoliko smo je predo\u269?ili. \u8220?Svijet je moja predod\u382?ba\u8221?. U toj re\u269?enici Schopenhauer je sa\u382?eo mi\u353?ljenje novije filozofije. Schopenhauera moramo ovdje spomenuti, jer je njegovo glavno djelo \u8220?Svijet kao volja i predod\u382?ba\u8221? od njegova objavljivanja 1818. godine trajno odredilo cjelokupno mi\u353?ljenje 19. i 20. stolje\u263?a, \u269?ak i tamo gdje to nije neposredno razvidno, pa i tamo gdje se njegov stav osporava. Odve\u263? lako zaboravljamo da mislilac bitnije djeluje tamo gdje se osporava nego tamo gdje se s njime sla\u382?u. \u268?ak je i Nietzsche morao pro\u263?i kroz su\u269?eljenje sa Schopenhauerom, pri \u269?emu se i Nietzsche unato\u269? njegovu suprotnom poimanju volje dr\u382?ao Schopenhauerova temeljnog stava: \u8220?Svijet je moja predod\u382?ba\u8221?. Sam Schopenhauer o tom iskazu na po\u269?etku drugog sveska (1. poglavlje) svog glavnog djela ka\u382?e sljede\u263?e: \par \u8220?\u8216?Svijet je moja predod\u382?ba\u8217? - jest poput Euklidovih aksioma, stav koji svatko tko ga razumije mora spoznati kao istinit; premda\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 25 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 posrijedi nije takav (stav) koji \u263?e svatko razumjeti \u269?im ga \u269?uje. - Dovesti taj stav do svijesti i vezati uz nju problem odnosa idealnoga spram realnoga, tj. svijeta u glavi spram svijeta izvan glave, uz problem moralne slobode \u269?ini odlikovni karakter filozofije novijih filozofa. Jer tek nakon \u353?to su se tisu\u263?lje\u263?ima oku\u353?avali u puko objektivnom filozofiranju, filozofi su otkrili da je u mno\u353?tvu koje svijet \u269?ini tako zagonetnim i vrijednim promi\u353?ljanja, ono najpre\u269?e i prvo to da, koliko god neizmjeran i masivan svijet bio, njegovo postojanje visi na jednom jedinom kon\u269?i\u263?u: a to je svaki put svijest u kojoj on stoji.\u8221? Kod nejedinstva filozofije oko toga \u353?to predo\u269?avanje u biti jest, \par o\u269?ito postoji samo jedan izlaz na \u269?istac. Napu\u353?ta se polje filozofijskih spekulacija i prvo se pomno i znanstveno istra\u382?uje kako uop\u263?e stoji s predod\u382?bama koje se javljaju kod \u382?ivih bi\u263?a, prije svega kod ljudi i \u382?ivotinja. Takvim istra\u382?ivanjima bavi se izme\u273?u ostalog psihologija. Ona je danas dobro ure\u273?ena i ve\u263? dalekose\u382?na znanost, \u269?iji se zna\u269?aj pove\u263?ava iz godine u godinu. Ali ovdje \u263?emo rezultate psiholo\u353?kih istra\u382?ivanja o onome \u353?to ona naziva \u8220?predod\u382?bom\u8221? ostaviti po strani, ne stoga \u353?to bi ti rezultati bili neto\u269?ni ili \u269?ak neva\u382?ni, ve\u263? stoga \u353?to su to znanstveni rezultati. Jer kao znanstveni iskazi oni se ve\u263? kre\u263?u u podru\u269?ju koje i za psihologiju mora ostati na onoj ranije spomenutoj drugoj strani. Stoga ne mo\u382?e \u269?uditi ako se unutar psihologije ni na koji na\u269?in ne razja\u353?njava \u353?to je to kamo se svrstavaju predod\u382?be: naime, organizam \u382?ivoga, svijest, du\u353?a, ono nesvjesno i sve one dubine i slojevi u koje se ra\u353?\u269?lanjuje podru\u269?je psihologije. Ovdje sve ostaje upitno; ipak, znanstveni rezultati su ispravni. \par Ako se sad kod na\u353?eg pitanja \u353?to je predo\u269?avanje ne dr\u382?imo znanosti, na to nas nije nagnala nadmenost mudrija\u353?enja, ve\u263? oprez neznanja. \par Mi stojimo izvan znanosti. Umjesto toga, primjerice, stojimo pred stablom u cvatu - a stablo stoji pred nama. Ono nam se predstavlja. Stablo i mi predstavljamo se jedno drugom, tako \u353?to stablo stoji tu, a mi stojimo njemu nasuprot. U me\u273?usobnom odnosu - postavljeni jedno pred drugo, \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 jesmo\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 stablo i mi. Kod tog predstavljanja nije, dakle, rije\u269? o \u8220?predod\u382?bama\u8221? koje lebde u na\u353?im glavama. Zastanimo trenutak ovdje, kao da uzimamo daha prije i nakon skoka. Mi\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 26 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - IV.\par\par \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 smo\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 , naime, sad sko\u269?ili, van iz uvrije\u382?enog okruga znanosti, pa \u269?ak i filozofije, kao \u353?to \u263?e se pokazati. A kamo smo sko\u269?ili? Mo\u382?da u neki bezdan? Ne! Prije na neko tlo; na neko? Ne! Nego na tlo na kojem \u382?ivimo i umiremo, ako se ni\u269?im ne zavaravamo. \u268?udesna je to ili \u269?ak strahovita stvar da mi tek moramo sko\u269?iti na tlo na kojem zapravo stojimo. Kad ne\u353?to tako \u269?udesno poput tog skoka postane nu\u382?no, onda mora da se dogodilo ne\u353?to \u353?to daje misliti. Znanstveno prosu\u273?eno, to da je svatko od nas jednom ve\u263? stajao nasuprot stabla u cvatu svakako ostaje najbezazlenijom stvari na svijetu. \u352?to je tu tako posebno? Postavimo se nasuprot stabla, pred njega, a stablo se predstavlja nama. Tko ovdje zapravo predstavlja? Stablo ili mi? Ili oboje? Ili nitko od nas? Mi se, takvi kakvi jesmo, ne postavljamo nasuprot stabla u cvatu samo glavom ili svije\u353?\u263?u, a stablo nam se predstavlja kao ono koje jest. Ili je stablo \u269?ak susretljivije od nas? Je li se stablo prije toga predstavilo nama, kako bismo se mogli dovesti u polo\u382?aj nasuprot njega? \par \u352?to se tu doga\u273?a, da nam se stablo predstavlja, a mi se postavljamo nasuprot njega? Gdje se odigrava to predstavljanje, kad stojimo nasuprot rascvala stabla ili pred njim? Zar u na\u353?oj glavi? Sigurno; u na\u353?em mozgu mo\u382?e se odvijati mnogo toga, kad stojimo na livadi, a pred nama stoji rascvalo stablo u svojem sjaju i mirisu, kad ga opa\u382?amo. U dana\u353?nje vrijeme procesi u glavi mogu se \u269?ak kao mo\u382?dane struje putem odgovaraju\u263?ih aparatura preoblikovanja i poja\u269?avanja u\u269?initi akusti\u269?ki zamjetnima, a njihov tok zabilje\u382?iti krivuljama. Mo\u382?e se to - sigurno! \u352?to dana\u353?nji \u269?ovjek ne mo\u382?e! S tim umije\u263?em on mo\u382?e \u269?ak i donekle pomagati. I posvuda poma\u382?e u najboljoj namjeri. Mo\u382?e se - vjerojatno nitko od nas jo\u353? ni ne sluti \u353?to sve \u269?ovjek ubudu\u263?e znanstveno mo\u382?e. Ali gdje, da se ograni\u269?imo na na\u353? slu\u269?aj, kod mo\u382?danih strujanja koja se mogu znanstveno registrirati ostaje rascvalo stablo? Gdje ostaje livada? Gdje ostaje \u269?ovjek? Ne mozak, nego \u269?ovjek, koji \u263?e nam sutra mo\u382?da umrijeti, a prije toga nam je pri\u353?ao? Gdje ostaje predstavljanje, u kojem se stablo predstavlja, a \u269?ovjek postavlja nasuprot stablu? \par Vjerojatno se kod sada spomenutog predstavljanja \u353?to\u353?ta zbiva i u onome \u353?to se opisuje kao sfera svijesti i promatra kao ono du\u353?evno. Ali, stoji li stablo \u8220?u svijesti\u8221? ili stoji na livadi? Nalazi li se livada\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 27 \par\pard\landscape\ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 kao do\u382?ivljaj u du\u353?i ili se prostire zemljom? Je li zemlja u na\u353?oj glavi? Ili mi stojimo na zemlji? \par Rado bismo uzvratili: \u269?emu takva pitanja o stanju stvari koje svatko odmah rado priznaje, budu\u263?i da je \u269?itavom svijetu savr\u353?eno jasno da stojimo na zemlji, prema izabranom primjeru - nasuprot stablu? No, ne prenagljujemo li mi s tim priznavanjem, ne uzimamo li tu savr\u353?enu jasno\u263?u odve\u263? olako? Jer mi bez oklijevanja odustajemo od svega, \u269?im nam znanosti fizike, fiziologije i psihologije, zajedno sa znanstvenom filozofijom, uz upotrebu svih njihovih potkrepa i dokaza objasne da zapravo ne opa\u382?amo nikakvo stablo, ve\u263? zapravo prazninu kojom su mjestimice posijani elektri\u269?ni naboji, koji velikom brzinom jurcaju amo-tamo. Nije dovoljno da samo u trenucima \u353?to ih znanost ne nadzire priznajemo da prirodno stojimo nasuprot rascvala stabla, ne bismo li u sljede\u263?em trenu isto tako samorazumljivo ustvrdili da to mnijenje prirodno ozna\u269?ava samo naivno, predznanstveno shva\u263?anje predmeta. Tom tvrdnjom priznali smo, me\u273?utim, ne\u353?to na \u269?iji domet jedva da obra\u263?amo pa\u382?nju, naime to da re\u269?ene znanosti zapravo sude o tome \u353?to kod rascvala stabla smije va\u382?iti kao zbiljnost, a \u353?to ne. Odakle znanostima, kojima podrijetlo njihove vlastite biti mora ostati tamno, ovla\u353?tenje za takve sudove? Odakle znanostima pravo da odre\u273?uju polo\u382?aj \u269?ovjeka i postavljaju sebe kao mjerilo takva odre\u273?enja? Ali to se doga\u273?a ve\u263? kad se i samo \u353?utke pomirimo s time da je na\u353?e stajanje nasuprot stablu samo pred-znanstveno shva\u263?en odnos spram toga \u353?to tu jo\u353? nazivamo \u8220?stablom\u8221?. Zapravo smo danas vi\u353?e skloni odustati od rascvala stabla u korist navodno vi\u353?ih fizikalnih i fiziolo\u353?kih spoznaja. \par Kad razmi\u353?ljamo o tome \u353?to bi to bilo da nam se rascvalo stablo predstavlja, tako da se mo\u382?emo postaviti nasuprot njemu, onda se prije svega i napokon radi o tome da od rascvala stabla ne odustajemo, ve\u263? da ga ostavimo da stoji tamo gdje stoji. Zbog \u269?ega ka\u382?emo \u8220?napokon\u8221?? Jer ga mi\u353?ljenje dosad jo\u353? nikad nije ostavilo da stoji tamo gdje stoji. \par Ali znanstveno istra\u382?ivanje povijesti zapadnog mi\u353?ljenja izvje\u353?tava nas da je Aristotel, sudi li se prema njegovu nauku o spoznavanju, bio realist. To je \u269?ovjek koji potvr\u273?uje egzistenciju i spoznatljivost vanjskog svijeta. Uistinu, Aristotel nikad nije do\u353?ao na pomisao da\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 28 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - V.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 nije\u269?e egzistenciju vanjskog svijeta. Ali na to nikad nije do\u353?ao ni Platon, a isto tako ni Heraklit, ni Parmenid. Ti mislioci, naravno, prisutnost izvanjskog svijeta nikada nisu zapravo ni potvrdili ili \u269?ak dokazali. (prelazak str. 60).\par\par \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 V.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \u352?to se zove mi\u353?ljenje? \u268?uvajmo se slijepe po\u382?ude koja bi za to \par pitanje htjela iznuditi odgovor u obliku neke formule. Ostanimo kod pitanja. Obratimo pa\u382?nju na na\u269?in na koji ono pita: \u8220?\u352?to se zove mi\u353?ljenje?\u8221? \par\u8220?\u268?ekaj, nau\u269?it \u263?u ja tebe \u353?to zna\u269?i biti poslu\u353?an\u8221? - vi\u269?e majka za svojim dje\u269?arcem, koji ne \u382?eli ku\u263?i. Obe\u263?ava li majka svom sinu definiciju poslu\u353?nosti? Ne. Ali mo\u382?da mu daje lekciju? Ni to, ukoliko je \u269?estita majka. Ona \u263?e sina radije nau\u269?iti da bude poslu\u353?an. Ili jo\u353? bolje i obrnuto: ona \u263?e sina dovesti do poslu\u353?nosti. To uspijeva utoliko trajnije \u353?to rje\u273?e kori. To uspijeva utoliko jednostavnije \u353?to majka neposrednije dovodi sina do slu\u353?anja. Ne tek tako da bi on to izvolijevao, ve\u263? tako da se vi\u353?e ne\u263?e mo\u263?i ostaviti \u382?elje za slu\u353?anjem. Zbog \u269?ega ne\u263?e? Jer je postao slu\u353?no prijem\u269?iv za ono kamo mu pripada bit. U\u269?enje se stoga ne mo\u382?e posti\u263?i nikakvim korenjem. A svejedno \u269?ovjek kad pou\u269?ava mora s vremena na vrijeme di\u263?i glas. On mora \u269?ak vikati i vikati, \u269?ak i kad se radi o tome da se potakne u\u269?enje jedne tako tihe stvari kao \u353?to je mi\u353?ljenje. Nietzsche, koji je bio jedan od najti\u353?ih i najplahijih ljudi, znao je za tu nu\u382?nost. On je propatio muku da mora vikati. U jednom desetlje\u263?u, u kojem svjetska javnost nije znala jo\u353? ni\u353?ta o svjetskim ratovima, kad je vjera u \u8220?napredak\u8221? gotovo postala \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 istinskom\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 religijom civiliziranih naroda i dr\u382?ava, Nietzsche je uzviknuo: \u8220?Pustinja raste...\u8221? Pritom je svoje suvremenike i prije svega samoga sebe upitao: \u8220?Moraju li im se prvo razbiti u\u353?i, kako bi nau\u269?ili slu\u353?ati o\u269?ima? Mora li se zveckati poput dobo\u353?a i propovjednika pokajanja?\u8221? (Tako je govorio Zaratustra, Predgovor br. 5). Kolike li zagonetke! \u352?to je jednom bio uzvik: \u8220?Pustinja raste...\u8221?, prijeti da postane naklapanjem. Ono prijete\u263?e u tom\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 29 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 obrtanju spada u ono \u353?to nam daje misliti. To prijete\u263?e sastoji se u tome da ono \u353?to je mo\u382?da najmi\u353?ljenije danas, a pogotovo sutra, preko no\u263?i postane uzre\u269?icom, pa se pro\u353?iri i kru\u382?i u obliku uzre\u269?ice. Taj na\u269?in govora djelatan je u nepreglednim opisima dana\u353?njeg stanja svijeta. Oni opisuju ne\u353?to \u353?to je po svojoj biti neopisivo. Jer ono bi voljelo biti promi\u353?ljeno samo u mi\u353?ljenju, koje je neka vrsta zvanja i stoga s vremena na vrijeme mora postati vikanje. U napisanome uzvik se lako ugu\u353?i, posebice kad se pisanje svodi samo na opisivanje i gleda samo kako \u263?e zaposliti predo\u269?avanje i opskrbljivati ga u dovoljnoj mjeri uvijek novom gra\u273?om. U napisanome ono mi\u353?ljeno nestaje, ako pisanje nije u stanju da u samom napisanom jo\u353? ostane hod mi\u353?ljenja, put. U vrijeme kad je pala ona rije\u269?: \u8220?Pustinja raste...\u8221?, Nietzsche je u svojoj teci (G. W. XIV, str. 229, aforizam 464 iz 1885) zapisao: \u8220?\u268?ovjek kojem su gotovo sve knjige postale povr\u353?ne, kojem je pred malobrojnim ljudima pro\u353?losti jo\u353? ostalo uvjerenje da su posjedovali dovoljno dubine da - ne napi\u353?u ono \u353?to su znali.\u8221? Ali Nietzsche je morao vikati. I njemu za to nije preostao nijedan drugi na\u269?in nego da pi\u353?e. Taj napisani krik njegova mi\u353?ljenja je knjiga koju je Nietzsche naslovio: \u8220?Tako je govorio Zaratustra\u8221?. Prva tri dijela napisana su i objavljena izme\u273?u 1883. i 1884. \u268?etvrti dio napisan je 1884/85, ali je tiskan samo za naju\u382?i krug prijatelja. To Nietzscheovo djelo misli jedinu misao tog mislioca: misao o vje\u269?nom vra\u263?anju jednakoga. Svaki mislilac misli samo jednu jedinu misao. To tako\u273?er bitno razlikuje mi\u353?ljenje od znanosti. Istra\u382?iva\u269? treba uvijek nova otkri\u263?a i zamisli, ina\u269?e znanost zastajkuje i zapada u pogre\u353?ke. Mislilac treba samo jednu jedinu misao. A pote\u353?ko\u263?a za mislioca je da tu jedinu, tu jednu misao zadr\u382?i kao jedino o \u269?emu treba misliti, da to jedno misli kao to isto i o tom istom na primjeren na\u269?in kazuje. O istome, me\u273?utim, na primjeren na\u269?in govorimo samo onda kad o istome ka\u382?emo uvijek isto i to tako da to isto pritom zahtijeva nas same. Za mislioca je stoga bezgrani\u269?nost istoga najo\u353?trija granica. Nietzsche, mislilac, na tu skrivenu pristalost mi\u353?ljenja ukazuje tako \u353?to je svoje djelo \u8220?Tako je govorio Zaratustra\u8221? za put opskrbio podnaslovom koji glasi: \u8220?Knjiga za svakoga i ni za koga\u8221?. \u8220?Za svakoga\u8221?, to ne zna\u269?i: za svakoga kao bilo koga; \u8220?Za svakoga\u8221? to zna\u269?i: za svakog \u269?ovjeka kao \u269?ovjeka, za svakoga svagda ukoliko za sebe u svojoj\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 30 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - V.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 biti postane dostojan mi\u353?ljenja. \u8220?I ni za koga\u8221? - to zna\u269?i: ni za koga od ljudi koji su posvuda prisutni, koji se samo opijaju dijelovima i re\u269?enicama iz te knjige, teturaju\u263?i slijepo kroz njen jezik, umjesto da se daju na put njenog mi\u353?ljenja i prvo sami sebi postanu upitnima. \u8220?Tako je govorio Zaratustra. Knjiga za svakoga i ni za koga\u8221?. Kako li se podnaslov knjige tijekom sedamdeset godina od objavljivanja samo zastra\u353?uju\u263?e obistinio - ali u upravo suprotnom smislu. Postala je to knjiga za svakoga i ne pokazuje se nijedan mislitelj, koji bi bio dorastao temeljnoj misli te knjige i njenoj tami. U toj knjizi, njenom \u269?etvrtom i posljednjem dijelu, Nietzsche je napisao rije\u269?i: \u8220?Pustinja raste...\u8221?. U tu rije\u269? upisao je sve \u353?to je znao. Jer rije\u269? je naslov jedne pjesme koju je Nietzsche spjevao, kad je bio \u8220?najdalje od obla\u269?ne, vla\u382?ne, turobne stare Europe\u8221?. Rije\u269? u cijelosti glasi: \u8220?Pustinja raste: Jao onom tko pustinje skriva!\u8221? Koga ide to \u8220?jao\u8221?? Je li Nietzsche tu mislio na samoga sebe? A \u353?to da je znao da upravo njegovo mi\u353?ljenje mora prvo donijeti pusto\u353?, usred koje \u263?e jednom s drugog mjesta tu i tamo niknuti oaze i pote\u263?i vrela? A \u353?to da je znao da on mora biti privremen prijelaz, koji pokazuje prema naprijed i natrag i stoga je posvuda dvozna\u269?an, \u269?ak jo\u353? i u vrsti i smislu prijelaza? Sve promi\u353?ljeno govori u prilog tome da je onako kako je sam Nietzsche oduvijek znao i \u353?to je zbog toga \u269?esto izricao u zagonetkama. Stoga \u263?e se i nastavak misle\u263?eg razgovora s njim prenijeti u druge dimenzije. Stoga spram njegova mi\u353?ljenja na poseban na\u269?in zakazuju sve formule i naslovi. To nipo\u353?to ne zna\u269?i da bi Nietzscheovo mi\u353?ljenje bilo tek igra sa slikama i znakovima, koja se u svako doba mo\u382?e povu\u263?i. Ono mi\u353?ljeno u njegovu mi\u353?ljenju jednozna\u269?no je kao da je samo jedno; ali ono jednozna\u269?no ima mnoge prostore koji se spajaju jedni s drugima. Jedan od razloga za to le\u382?i u tome da se u Nietzscheovu mi\u353?ljenju, redom u preobra\u382?enom obliku, sudbinski sabiru svi motivi zapadnog mi\u353?ljenja. Stoga ih se ne mo\u382?e ni povijesno preispitati i kompenzirati. Nietzscheovu mi\u353?ljenju, koje je prijelaz, stoga mo\u382?e odgovarati samo razgovor \u269?iji vlastiti put priprema prijelaz. Naravno, pri takvom prijelazu Nietzscheovo mi\u353?ljenje u cjelini mora jo\u353? stati na jednu stranu, od koje se prijelaz kre\u263?e prema drugoj. Taj po svom dometu i svojoj vrsti drugi prijelaz ovdje ne treba razlagati. Napomena neka samo uka\u382?e na to da taj prijelaz \u353?ireg raspona\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 31 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 i druk\u269?ije vrste jednu stranu dodu\u353?e mora napustiti, ali pritom ne mo\u382?e prije\u263?i preko nje u smislu njenog zanemarivanja. Nietzscheovo mi\u353?ljenje, \u269?itavo mi\u353?ljenje Zapada, usvaja se kod tog prijelaza u njegovoj pravoj istini. Ta istina, me\u273?utim, ni u kojem slu\u269?aju nije bjelodana. U odnosu na Nietzschea ograni\u269?it \u263?emo se na to da ono \u353?to je jedino bitno u\u269?inimo vidljivim, ono \u353?to je njegovu mi\u353?ljenju osvjetljavalo put kojim je kro\u269?ilo. Iz toga bi moglo biti razvidno na koji je hod njegova mi\u353?ljenja pala rije\u269?: \u8220?Pustinja raste: Jao onom tko pustinje skriva!\u8221? \par Ali da bismo sada uop\u263?e mogli susresti Nietzscheovo mi\u353?ljenje, prvo ga moramo prona\u263?i. Tek kad nam je pronala\u382?enje uspjelo, smijemo poku\u353?ati ponovno izgubiti ono mi\u353?ljeno tog mi\u353?ljenja. To gubljenje te\u382?e je od onog pronala\u382?enja. Jer \u8220?izgubiti\u8221? u takvom slu\u269?aju ne zna\u269?i: ne\u353?to samo pustiti da padne, ostaviti ga iza sebe i odustati od njega. Izgubiti ovdje zna\u269?i: istinski se osloboditi onoga \u353?to je Nietzscheovo mi\u353?ljenje mislilo. Ali to \u263?e se dogoditi samo tako da sa svoje strane i sebi za uspomenu oslobodimo to mi\u353?ljeno u slobodni prostor njegova vlastita bitnog sadr\u382?aja i time ga ostavimo na mjestu kamo od sebe sama pripada. Nietzsche je znao za te odnose otkrivanja, pronala\u382?enja i gubljenja. Mora da je tijekom \u269?itava hoda na svome putu za njega znao sve jasnije. Jer samo se tako mo\u382?e razumjeti da je on to na kraju svog puta mogao re\u263?i sa zastra\u353?uju\u263?om jasno\u263?om. \u352?to je u tom pogledu jo\u353? imao re\u263?i, stoji na jednoj od cedulja, koje je Nietzsche u danima nakon \u353?to je 4. sije\u269?nja 1889. na ulici do\u382?ivio slom i zapao u ludilo slao svojim prijateljima. Te cedulje nazivaju se \u8220?ceduljama ludila\u8221?. Medicinski-znanstveno gledano ta oznaka je ispravna. Za mi\u353?ljenje ona ostaje nedostatna. \par Jedna od tih cedulja upu\u263?ena je Dancu Georgu Brandesu, koji je 1888. godine u Kopenhagenu dr\u382?ao prva javna predavanja o Nietzscheu. \par po\u353?tanski \u382?ig Torino, 4. 1. 89. Prijatelju Georgu!\par\par Nakon \u353?to si me otkrio, nije bilo umije\u263?e prona\u263?i me: pote\u353?ko\u263?a \par je sad ta da me se izgubi... \par Raspeti.\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 32 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - V.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Je li Nietzsche znao da je kroz njega do rije\u269?i do\u353?lo ne\u353?to \u353?to ne \par mo\u382?e biti izgubljeno? Ne\u353?to neizgubivo za mi\u353?ljenje, ne\u353?to takvo na \u353?to se mi\u353?ljenje, \u353?to je mislenije, uvijek iznova mora vra\u263?ati? Znao je. Jer presudna re\u269?enica, prema kojoj vodi dvoto\u269?ka, nije vi\u353?e upu\u263?ena samo primatelju cedulje. Ta re\u269?enica naprosto izri\u269?e sudbinski odnos: \u8220?Pote\u353?ko\u263?a je sad ta da me se izgubi...\u8221? Sad i za sve ubudu\u263?e. Stoga \u263?emo tu re\u269?enicu, pa i \u269?itav sadr\u382?aj cedulje, \u269?itati tako kao da je upu\u263?ena nama. Nakon \u353?to \u353?ezdeset i tri godine, koliko je u me\u273?uvremenu pro\u353?lo, mo\u382?emo bar grubo sagledati, moramo, dakako, priznati da za nas ostaje jo\u353? i pote\u353?ko\u263?a da Nietzschea uop\u263?e prona\u273?emo, premda je otkriven, tj. premda je poznato da se mi\u353?ljenje tog mislioca dogodilo. Kroz to poznato, mi smo \u269?ak i u ve\u263?oj opasnosti da Nietzschea ne prona\u273?emo, jer mnijemo da smo ve\u263? oslobo\u273?eni tra\u382?enja. Ne dopustimo da nas mnijenje da je Nietzscheovo mi\u353?ljenje prona\u273?eno zavara time da o Nietzscheu postoji literatura, \u269?ija koli\u269?ina ve\u263? pola stolje\u263?a raste. \u268?ini se kao da je Nietzsche predvidio i to; jer svome Zaratustri ne stavlja uzalud u usta rije\u269?i: \u8220?Svi oni govore o meni... ali nitko ne misli na mene.\u8221? Tog mi\u353?ljenje-na ima samo tamo gdje ima mi\u353?ljenja. Kako da mislimo na Nietzscheovo mi\u353?ljenje, kad jo\u353? ne mislimo? Ta, Nietzscheovo mi\u353?ljenje ne sadr\u382?i samo pretjerane nazore jednog izuzetnog \u269?ovjeka. U tom mi\u353?ljenju do svoje rije\u269?i dospijeva ono \u353?to jest, to\u269?nije, ono \u353?to \u263?e tek biti. Jer \u8220?novi vijek\u8221? jo\u353? ni izdaleka nije okon\u269?an. On \u353?tovi\u353?e upravo stupa na po\u269?etak svog vjerojatno dugotrajnog okon\u269?anja. A Nietzscheovo mi\u353?ljenje? To da ono jo\u353? nije prona\u273?eno spada u ono dvojbeno. To da jo\u353? nismo ni najmanje pripremljeni da ono prona\u273?eno istinski izgubimo, umjesto da samo prije\u273?emo preko njega i zaobi\u273?emo, spada u ono najdvojbenije. To zaobila\u382?enje \u269?esto se odvija na bezazlen na\u269?in, naime tako da se iznese cjelokupna Nietzscheova filozofija. Kao da postoji prikaz koji ne bi nu\u382?no do posljednjeg zakutka ve\u263? morao biti izlaganje. Kao da bi moglo postojati izlaganje, koje bi moglo izbje\u263?i da bude zauzimanje stava ili, po pristupu, ve\u263? neizgovoreno odbijanje ili pobijanje. Ali mislilac se nikad ne mo\u382?e prevladati tako da ga se pobije i oko njega nagomila literatura pobijanja. Ono mi\u353?ljeno kod nekog mislioca mo\u382?e se savladati samo tako da se ono u njegovu mi\u353?ljenju nemi\u353?ljeno vrati njegovoj po\u269?etnoj istini. Ipak na\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 33 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 taj na\u269?in misle\u263?i razgovor s misliocem ne\u263?e postati ugodniji, ve\u263? \u263?e tek dospjeti na sve ve\u263?u o\u353?trinu razmirice. Me\u273?utim, Nietzsche se i dalje zdu\u353?no pobija. U tom poslu rano je do\u353?lo do toga da se tom misliocu, kako \u263?e se kasnije pokazati, pripisuje upravo suprotno od onog \u353?to je zapravo mislio i pri \u269?emu je njegovo mi\u353?ljenje naposljetku uni\u353?teno. (prelazak str. 62)\par\par \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 VI.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 U podru\u269?ju bitnog mi\u353?ljenja Nietzsche jasnije nego itko prije nje\par ga vidi nu\u382?nost prijelaza, a time i opasnost da se dosada\u353?nji \u269?ovjek sve tvrdoglavije oslanja na puku povr\u353?inu i prednju stranu njegove dosada\u353?nje biti, uva\u382?avaju\u263?i povr\u353?nost tih povr\u353?ina kao jedini prostor svog boravka na zemlji. Ta opasnost utoliko je ve\u263?a, \u353?to prijeti u povijesnom trenutku koji je Nietzsche prvi jasno spoznao i jedini dosad u \u269?itavom njegovom dosegu metafizi\u269?ki promislio. To je trenutak u kojem se \u269?ovjek sprema preuzeti vlast nad zemljom u cjelini. \par Nietzsche je prvi koji postavlja pitanje: je li \u269?ovjek kao \u269?ovjek u svojoj dosada\u353?njoj biti pripremljen za preuzimanje te vlasti? Ako nije, \u353?to se mora dogoditi s dosada\u353?njim \u269?ovjekom da mo\u382?e \u8220?pod\u269?initi\u8221? zemlju i tako ispuniti slovo jednog starog zavjeta. U vidokrugu svog mi\u353?ljenja, Nietzsche dosada\u353?njeg \u269?ovjeka naziva \u8220?posljednjim \u269?ovjekom\u8221?. To ime ne zna\u269?i da bi s tako nazvanim \u269?ovjekom bit \u269?ovjeka uop\u263?e prestala. Posljednji \u269?ovjek je \u353?tovi\u353?e onaj koji vi\u353?e nije u stanju gledati ponad samoga sebe i uspeti se preko samoga sebe uop\u263?e u okrug svoje zada\u263?e, te je preuzeti sukladno njenoj biti. Dosada\u353?nji \u269?ovjek to ne mo\u382?e, jer sam jo\u353? nije u\u353?ao u svoju vlastitu, punu bit. Nietzsche obja\u353?njava: ta bit \u269?ovjeka jo\u353? uop\u263?e nije utvr\u273?ena, tj. ona nije ni prona\u273?ena ni u\u269?vr\u353?\u263?ena. Stoga Nietzsche ka\u382?e: \u8220?\u268?ovjek je jo\u353? neutvr\u273?ena \u382?ivotinja.\u8221? Re\u269?enica zvu\u269?i za\u269?udno. Premda ona izri\u269?e samo ono \u353?to je zapadno mi\u353?ljenje o \u269?ovjeku oduvijek mislilo. \u268?ovjek je animal rationale, umna \u382?ivotinja. Umom se \u269?ovjek uzdi\u382?e iznad \u382?ivotinje, ali tako da stalno pogledava dolje prema njoj, da je mora podvesti pod sebe i izi\u263?i s njom na kraj. Nazovemo li ono \u382?i\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 34 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - VI.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 votinjsko osjetilnim, a um shvatimo kao neosjetilno ili nadosjetilno, \u269?ovjek \u263?e nam se pokazati kao animal rationale, osjetilno-nadosjetilno bi\u263?e. Nazovemo li ono osjetilno prema predaji fizi\u269?kim, um kao ono nadosjetilno pokazat \u263?e se kao ono \u353?to nadilazi ono osjetilno, ono fizi\u269?ko; prijeko na gr\u269?kom zna\u269?i \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u956?\u949?\u964?\u8048?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ; \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u956?\u949?\u964?\u8048?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u964?\u8048?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u966?\u965?\u963?\u953?\u954?\u940?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 , prijeko preko fizi\u269?koga, osjetilnoga; nadosjetilno u svom nadila\u382?enju fizi\u269?koga jest metafizi\u269?ko. \u268?ovjek, ukoliko se predstavlja kao animal rationale, jest ono fizi\u269?ko u nadila\u382?enju fizi\u269?koga; ukratko re\u269?eno: u biti \u269?ovjeka, shva\u263?enog kao animal rationale, sabire se prijelaz s fizi\u269?koga prema nefizi\u269?kom ili natfizi\u269?kom: \u269?ovjek je tako ono meta-fizi\u269?ko smo. Ali kako za Nietzschea ni ono fizi\u269?ko, osjetilno kod \u269?ovjeka, tijelo, ni ono neosjetilno, um, nisu dostatno predstavljeni u svojoj biti, \u269?ovjek u dosada\u353?njem odre\u273?enju ostaje jo\u353? ne pred-stavljena, a time i jo\u353? ne utvr\u273?ena \u382?ivotinja. Moderna antropologija, koja poput psihoanalize revno izrabljuje Nietzscheove spise, iz temelja je pogre\u353?no shvatila tu re\u269?enicu, ne spoznav\u353?i njen doseg. \u268?ovjek je jo\u353? neutvr\u273?ena \u382?ivotinja; animal rationale jo\u353? nije doveden u svoju punu bit. Kako bismo, me\u273?utim, bit dosada\u353?njeg \u269?ovjeka prvo mogli utvrditi, dosada\u353?nji \u269?ovjek mora biti iznesen iznad sebe. Dosada\u353?nji \u269?ovjek posljednji je \u269?ovjek utoliko \u353?to se nije u stanju, a to zna\u269?i da se ne \u382?eli podvesti pod sebe i prezreti ono \u353?to je u njegovoj dosada\u353?njoj vrsti bilo vrijedno prijezira. Stoga se za dosada\u353?njeg \u269?ovjeka mora tra\u382?iti prijelaz preko sebe samog, stoga se mora prona\u263?i most prema onoj biti kao koje dosada\u353?nji \u269?ovjek mo\u382?e biti prevladavatelj svoje dosada\u353?nje i posljednje biti. Nietzsche taj zamije\u263?eni na\u269?in biti \u269?ovjeka koji nadilazi samog sebe isprva utiskuje u lik Zaratustre. Za tog \u269?ovjeka, koji nadilazi samog sebe i time se postavlja iznad sebe i tako se tek utvr\u273?uje, bira ime koje se odve\u263? lako mo\u382?e pogre\u353?no shvatiti. Nietzsche \u269?ovjeka koji nadilazi dosada\u353?njeg naziva \u8220?nad\u269?ovjekom\u8221?. Pod tim imenom Nietzsche upravo ne podrazumijeva puko predimenzioniranoga dosada\u353?njeg \u269?ovjeka. Ne misli se ni na vrstu ljudi koja odbacuje ono \u8220?humano\u8221? i postavlja samovolju kao zakon, a titanski bijes pravilom. Nad-\u269?ovjek je onaj koji \u263?e bit dosada\u353?njeg \u269?ovjeka tek prevesti u njenu istinu i preuzeti je. Tako utvr\u273?en u svojoj biti, dosada\u353?nji \u269?ovjek na taj na\u269?in treba biti doveden u stanje da ubudu\u263?e bude gospodar zemlje, tj. da u vi\u353?em smislu upravlja mo\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 35 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 gu\u263?nostima mo\u263?i, koje budu\u263?em \u269?ovjeku pri-padaju iz biti tehni\u269?kog preoblikovanja zemlje i ljudskog djelovanja. Bitni lik tog \u269?ovjeka, pravilno mi\u353?ljeni nad\u269?ovjek, nije proizvod neobuzdane i izopa\u269?ene ma\u353?te koja se izlijeva u prazninu. Taj lik, me\u273?utim, nije prona\u273?en ni na putu historijske analize modernog doba, nego: bitni lik nad\u269?ovjeka pripisan je Nietzscheovu metafizi\u269?kom mi\u353?ljenju, jer je njegovo mi\u353?ljenje bilo u stanju da se \u269?isto uklopi u prethodno otkriveni usud zapadnog mi\u353?ljenja. U Nietzscheovu mi\u353?ljenju ve\u263? dolazi do rije\u269?i ono \u353?to jest, ali to za uobi\u269?ajeno predo\u269?avanje jo\u353? ostaje zastrto. Stoga smijemo pretpostaviti da nad\u269?ovjek tu i tamo ve\u263? egzistira, samo \u353?to je jo\u353? nevidljiv za javnost. Ali bitni lik nad\u269?ovjeka nikad ne smijemo tra\u382?iti u onim figurama koje se kao glavni funkcionari povr\u353?ne i pogre\u353?no protuma\u269?ene volje za mo\u263? guraju u vrhove njenih razli\u269?itih organizacijskih formi. Nad\u269?ovjek tako\u273?er nije ni \u269?arobnjak, koji bi \u269?ovje\u269?anstvo trebao povesti ususret rajskom bla\u382?enstvu na zemlji. \par \u8220?Pustinja raste: jao onom tko pustinje skriva!\u8221?. Tko je taj kojem se ovdje dovikuje \u8220?jao\u8221?? To je nad\u269?ovjek. Jer onaj koji prelazi mora biti netko tko propada; put nad\u269?ovjeka zapo\u269?inje s njegovom propa\u353?\u263?u. S takvim po\u269?etkom ve\u263? je odlu\u269?eno koji je njegov put. Iznova je potrebna napomena: jer stav o onome najdvojbenijem u na\u353?em dvojbenom vremenu - naime, da mi jo\u353? ne mislimo - u svezi je s Nietzscheovom rije\u269?i o pustinji koja raste, ali i jer je u tom iskazu mi\u353?ljen nad\u269?ovjek, moramo poku\u353?ati pojasniti bit nad\u269?ovjeka u mjeri u kojoj to iziskuje na\u353? put. \par Sad \u263?emo se dr\u382?ati podalje od pogre\u353?nih i zbunjuju\u263?ih tonova, koji za uobi\u269?ajeno mnijenje prate rije\u269? \u8220?nad\u269?ovjek\u8221?. Umjesto toga usmjerit \u263?emo pa\u382?nju na tri jednostavna stanja stvari, koja se sama od sebe nadaju uz jednostavno mi\u353?ljenu rije\u269? \u8220?nad\u269?ovjek\u8221?. \par 1. Prijelaz. 2. Odakle polazi prijelaz. 3. Kamo prijelaz vodi. Nad\u269?ovjek nadilazi dosada\u353?njega i stoga posljednjeg \u269?ovjeka. \par Ukoliko ne zastane pri vrsti dosada\u353?njeg \u269?ovjeka, \u269?ovjek je prijelaz; on je most; on je \u8220?u\u382?e razapeto izme\u273?u \u382?ivotinje i nad\u269?ovjeka\u8221?. On je, strogo mi\u353?ljeno, lik \u269?ovjeka prema kojem onaj prelaze\u263?i prelazi. Zaratustra jo\u353? nije nad\u269?ovjek sm, ve\u263? onaj koji tek prelazi k njemu, nad\u269?ovjek u nastanku. Na\u353?e razmatranje ovdje \u263?emo iz vi\u353?e razloga ograni\u269?iti na taj prethodni lik nad\u269?ovjeka. No prije toga valja usmje\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 36 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - VI.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 riti pa\u382?nju na taj prijelaz. Ono \u353?to nakon toga ostaje da se to\u269?nije promisliti druga je stvar: naime, to odakle polazi onaj koji prelazi; to je na\u269?in na koji stoje stvari s dosada\u353?njim, posljednjim \u269?ovjekom. Tre\u263?e, moramo promisliti kamo prelazi onaj koji prelazi, tj. u kojem \u263?e se stanju \u269?ovjek koji prelazi zaustaviti. \par Za nas \u263?e ono prvo spomenuto, prijelaz, biti razgovijetno samo ako promislimo ono drugo i tre\u263?e, odakle i kamo \u269?ovjeka koji prelazi i preobra\u382?ava se u prelasku. \par \u268?ovjek \u353?to ga \u269?ovjek u prelasku nadilazi dosada\u353?nji je \u269?ovjek. Nietzsche ga, ukoliko \u382?eli podsjetiti na njegovo dosada\u353?nje bitno odre\u273?enje, ozna\u269?ava kao jo\u353? neutvr\u273?enu \u382?ivotinju. U tome le\u382?i: homo est animal rationale. Animal ne zna\u269?i samo \u382?ivo bi\u263?e; jer takva je i biljka. Ali ne mo\u382?emo re\u263?i da je \u269?ovjek umna vegetacija. Animal zna\u269?i \u382?ivotinja, animaliter (primjerice kod Augustina) zna\u269?i \u8220?\u382?ivotinjski\u8221?. \u268?ovjek je umna \u382?ivotinja, um je razabiranje onoga \u353?to jest, a to ujedno uvijek zna\u269?i: \u353?to mo\u382?e i \u353?to treba biti. Razabiranje uklju\u269?uje u sebi i to postupno: primanje, prihva\u263?anje, poduzimanje, pro\u382?imanje, a to zna\u269?i pro\u382?imanje u govoru. Na latinskom se pro\u382?imanje u govoru ka\u382?e reor, na gr\u269?kom \ul0\nosupersub\cf6\f7\fs22 \u8165?\u949?\u969?\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 (retorika). Sposobnost da se ne\u353?to poduzme i pro\u382?me (reri) je ratio; animal rationale je \u382?ivotinja koja \u382?ivi tako \u353?to na spomenuti na\u269?in razabire. Razabiranje koje vlada u umu ispostavlja ciljeve, postavlja pravila, pristavlja sredstva i postavlja na na\u269?ine \u269?injenja. Razabiranje uma razvija se kao to mnogostruko stavljanje, koje je posvuda i najprije pred-stavljanje. Tako bi se moglo re\u263?i i: homo est animal rationale: \u269?ovjek je \u382?ivotinja koja pred-stavlja. Puka \u382?ivotinja, primjerice pas, nikad ni\u353?ta ne predstavlja, on nikad ni\u353?ta ne mo\u382?e staviti pred \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 sebe\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 ; da bi to mogao, on, \u382?ivotinja, morala bi razabrati \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 sebe\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 . Ona ne mo\u382?e kazati \u8220?ja\u8221?, ona uop\u263?e ne mo\u382?e kazivati. \u268?ovjek je, naprotiv, prema nauku metafizike \u382?ivotinja koja predstavlja, kojoj je svojstvena sposobnost kazivanja. Na tom, naravno nikad izvornije promi\u353?ljenom bitnom odre\u273?enju \u269?ovjeka izgra\u273?uje se onda nauk o \u269?ovjeku kao osobi, koji se potom mo\u382?e teolo\u353?ki prikazati. Persona ozna\u269?ava glum\u269?evu masku, kroz koju odjekuje njegovo kazivanje. Ukoliko \u269?ovjek, kao onaj razabiru\u263?i, razabire \u353?to jest, mo\u382?e biti mi\u353?ljen kao persona, kao maska bitka.\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 37 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Nietzsche posljednjeg \u269?ovjeka ozna\u269?ava kao onog dosada\u353?njeg \par \u269?ovjeka, koji u sebi na neki na\u269?in u\u269?vr\u353?\u263?uje dosada\u353?nju bit \u269?ovjeka. Stoga upravo posljednji \u269?ovjek ostaje najdalje udaljen od mogu\u263?nosti da nadi\u273?e samoga sebe i tako ima sebe pod sebom. Na na\u269?in posljednjeg \u269?ovjeka stoga um, predstavljanje, mora skon\u269?ati na osebujan na\u269?in i na neki na\u269?in se zamrsiti u sebi. Predstavljanje se pritom dr\u382?i tu samo jo\u353? onoga \u353?to je svagda dostavljeno ili pristavljeno i to tako da je njegovo dostavljanje ure\u273?eno u bavljenju i proizvoljnosti ljudskog predstavljanja i dogovorno udovoljava op\u263?oj razumljivosti i prihvatljivosti. Do pojavljivanja dospijeva sve \u353?to jest, samo ukoliko \u263?e kroz to pre\u353?utno dogovoreno predstavljanje biti dostavljeno kao predmet ili stanje i time tek dopu\u353?teno. Posljednji \u269?ovjek, kona\u269?na vrsta dosada\u353?njeg \u269?ovjeka, sebe i sve \u353?to uop\u263?e jest uspostavlja posebnim na\u269?inom predstavljanja. \par Ali \u269?ujmo sad \u353?to Nietzsche sam kroz svog Zaratustru govori o posljednjem \u269?ovjeku. Samo malo toga neka bude spomenuto. Ono stoji u \u8220?Predgovoru\u8221? knjizi \u8220?Tako je govorio Zaratustra\u8221? (1883, br. 5). Zaratustra svoj predgovor dr\u382?i na tr\u382?nici grada u koji je prvo dospio, kad je si\u353?ao s planine. Grad je \u8220?le\u382?ao uz \u353?ume\u8221?. Tamo se okupilo mnogo naroda, jer mu je bilo obe\u263?ano da \u263?e vidjeti plesa\u269?a na u\u382?etu, dakle, onoga koji prelazi. \par Jednog jutra Zaratustra je prekinuo svoj desetogodi\u353?nji boravak u planini, kako bi se ponovno zaputio dolje k ljudima. Nietzsche pi\u353?e: \u8220?- i jednog jutra ustane u samu zoru, stupi pred sunce i ovako mu stane govoriti:\par\par \u8216?Velika zvijezdo! \u352?to bi bila tvoja sre\u263?a da nema\u353? onih koje obasjava\u353?! Deset godina si se uzdizala ovdje do moje \u353?pilje i zasitila bi se svjetlosti svoje i toga puta, da nema mene, moga orla i zmije moje.\u8217?\u8221?\par\par U tim rije\u269?ima, koje povijesno se\u382?u do sredi\u353?ta Platonove meta\par fizike i time poga\u273?aju jezgru \u269?itava zapadnog mi\u353?ljenja, skriven je klju\u269? Nietzscheove knjige \u8220?Tako je govorio Zaratustra\u8221?. Zaratustra je sam si\u353?ao niz planinu. Kad je, me\u273?utim, stigao u \u353?ume, ondje je\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 38 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - VI.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 susreo starog pustinjaka, \u8220?koji je bio napustio svoju svetu kolibu\u8221?. Kad je Zaratustra nakon razgovora sa starcem ponovno bio sam, rekao je svome srcu: \u8220?Zar je to mogu\u263?e! U svojoj \u353?umi taj stari svetac nije jo\u353? ni\u353?ta \u269?uo o tome da je bog mrtav!\u8221? (br. 2). Stigav\u353?i na tr\u382?nicu grada, Zaratustra poku\u353?ava narod neposredno pou\u269?iti \u8220?nad\u269?ovjeku\u8221? kao \u8220?smislu zemlje\u8221?. Ali narod se samo smijao Zaratustri, koji je morao spoznati da jo\u353? nije vrijeme, a ni pravi na\u269?in, da odmah i izravno govori o onom najvi\u353?em i budu\u263?em, te da je uputno da govori samo posredno, te isprva samo o suprotnom. \par \u8220?Kazivat \u263?u im onda o onom najprezrivijem: a to je \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 posljednji \u269?ovjek.\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \u8221? \u268?ujmo iz tog govora o posljednjem \u269?ovjeku, iz predgovora onome \u353?to Zaratustra \u8220?govori\u8221? u svojim istinskim govorima, samo nekoliko re\u269?enica, kako bismo vidjeli u \u269?emu se sastoji vrsta ljudske biti, od koje bi se trebao dogoditi prijelaz.\par\par \u8220?I ovako re\u269?e Zaratustra narodu:\par\par Jao! Dolazi vrijeme u kojem \u269?ovjek ne\u263?e vi\u353?e bacati strijelu svoje \u269?e\u382?nje preko \u269?ovjeka i kad tetiva njegova luka ne\u263?e vi\u353?e znati zabrujati!\par\par Jao! Dolazi vrijeme u kojem \u269?ovjek ne\u263?e vi\u353?e roditi nijednu zvijezdu. Jao! Dolazi vrijeme najprezrenijeg \u269?ovjeka, koji ne mo\u382?e vi\u353?e sam sebe prezirati.\par\par Vidite! Pokazujem vam \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 posljednjeg \u269?ovjeka!\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 \u8216?\u352?to je ljubav? \u352?to je stvaranje? \u352?to je \u269?e\u382?nja? \u352?to je zvijezda?\u8217? - tako pita posljednji \u269?ovjek i trep\u263?e o\u269?ima.\par\par Zemlja \u263?e se tad smanjiti i po njoj \u263?e skakutati posljednji \u269?ovjek, koji sve \u269?ini malenim. Njegov je rod neistrebljiv kao i rod kukaca: posljednji \u269?ovjek \u382?ivi najdu\u382?e. \par \u8216?Prona\u353?li smo sre\u263?u\u8217? - ka\u382?u posljednji ljudi i trep\u263?u o\u269?ima.\u8221? (prelazak str. 63)\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 39 \par\pard\landscape \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Prvi dio \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 VII.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Poslu\u353?ajmo dobro: \u8220?posljednji \u269?ovjek \u382?ivi najdu\u382?e.\u8221? \u352?to nam to \par kazuje? Da netom zapo\u269?etom vladavinom posljednjeg \u269?ovjeka upravo ne idemo ususret kraju niti krajnjem vremenu, ve\u263? naprotiv, da \u263?e posljednjeg \u269?ovjeka odlikovati neobi\u269?na ustrajnost? Na \u269?emu li se ta zasniva? Na \u269?emu drugom negoli na vrsti njegove biti, koja ujedno u pogledu vrste i na\u269?ina odre\u273?uje sve, kako \ul0\nosupersub\cf3\f4\fs22 jest\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 i kako svako va\u382?i kao bivstvuju\u263?i. \parTa vrsta biti zasniva se za animal rationale na na\u269?inu na koji ono sve \u353?to jest uspostavlja kao svoje predmete i kao svoja stanja, stavljaju\u263?i ih pred sebe i uskla\u273?uju\u263?i se s tim postavljenim kao sveobuhvatnim okolnostima. Ali koja je to vrsta predstavljanja, u kojoj se kre\u263?e posljednji \u269?ovjek? Nietzsche to, dodu\u353?e, jasno ka\u382?e, ali ono kazano ne obrazla\u382?e dalje u smjeru pitanja koje \u263?emo sada postaviti. Koji je to na\u269?in predstavljanja, u kojem se zadr\u382?avaju posljednji ljudi? Posljednji ljudi trep\u263?u o\u269?ima. \u352?to to zna\u269?i? \u8220?Treptanje\u8221? je povezano sa \u8220?\u382?miganjem\u8221?, \u8220?svjetlucanjem\u8221? i \u8220?pri\u269?injanjem\u8221?. Treptati zna\u269?i: dobaciti i dostaviti pri\u269?injanje i privid, o kojem se prividu mo\u382?e dogovoriti kao o ne\u269?em va\u382?e\u263?em i to s uzajamnim, \u269?ak ni izri\u269?ito dogovorenim sporazumom da se sve \u353?to je tako dostavljeno dalje ne preispituje. Treptanje: dogovoreno, pa naposljetku dogovaranja vi\u353?e ni ne iziskuju\u263?e sebi-dostavljanje predmetnih i prilikama prilago\u273?enih povr\u353?ina i svega \u269?ime se \u269?ovjek, kao jedino valjanim i va\u382?e\u263?im, bavi i \u353?to procjenjuje. (prelazak str. 70)\par\par \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 VIII.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 Nad\u269?ovjek je onaj koji prelazi, udaljava se od dosada\u353?njeg \u269?o\par vjeka, ali kamo? Dosada\u353?nji \u269?ovjek je posljednji \u269?ovjek. Ali ako se vrsta \u382?ivog bi\u263?a \u8220?\u269?ovjek\u8221? za razliku od ostalih \u382?ivih bi\u263?a na zemlji, biljaka i \u382?ivotinja, odlikuje \u8220?racionalnim\u8221?, a ratio, razabiranje i obra\u269?unavanje, je u osnovi predstavljanje, posebna vrsta posljednjeg \u269?ovjeka mora po\u269?ivati na posebnoj vrsti predstavljanja. Nietzsche\par\par \ul0\nosupersub\cf4\f5\fs20 40 \ul0\nosupersub\cf5\f6\fs18 Predavanja u zimskom semestru 1951-52. - VIII.\par\par \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs22 je naziva treptanjem, a da to ne dovodi u izri\u269?it odnos spram biti predstavljanja, niti propituje bitno podru\u269?je i prije svega bitno podrijetlo predstavljanja. Pa ipak treptanju, kao imenu \u353?to ga je Nietzsche upotrijebio za to predstavljanje, moramo sukladno svezi u kojoj stoji ostaviti njegovu punu te\u382?inu. Treptanje ne smijemo izjedna\u269?iti s puko vanjski shva\u263?enim i usputnim \u382?mirkanjem, kojim u odre\u273?enim prilikama dajemo do znanja da ono re\u269?eno ili planirano i uop\u263?e ono \u353?to se zbiva u osnovi vi\u353?e ne uzimamo ozbiljno. To \u382?mirkanje mo\u382?e se naime pro\u353?iriti jedino stoga \u353?to sve predstavljanje u sebi ve\u263? nosi karakter treptanja. Predstavljanje svemu dostavlja i predstavlja samo ono svjetlucavo i prividno povr\u353?nog privida. Samo ono \u353?to je tako pred-stavljeno i svagda tako po-stavljeno ujedno je i va\u382?e\u263?e. Ta vrsta predstavljanja ne nastaje tek kroz treptanje, ve\u263? obrnuto: treptanje je ve\u263? posljedica predstavljanje, koje je vladalo ve\u263? prije njega. Kojeg predstavljanja? To je ono pred-stavljanje koje tvori metafizi\u269?ki temelj svjetskog doba koje se naziva novim vijekom, koji sada ne zavr\u353?ava, nego upravo tek zapo\u269?inje, utoliko \u353?to se bitak koji u njemu vlada tek sada razvija u predvi\u273?enu cjelinu bi\u263?a. Taj metafizi\u269?ki temelj novog vijeka ne mo\u382?e se izlo\u382?iti u nekoliko re\u269?enica. U tu svrhu upu\u263?ujem na predavanje \u353?to sam ga na ovome