7/25/2019 Mario Vrbancic Mcguffin i Pripovijedanje Neizrecivo u Teoriji Diskursa 1726 (1)

1/6

Teorija knjievnosti, kao

teorija diskursa,upuuje na narativnioblik zbilje, a isto tako

posljednjih dvadesetakgodina razmatra silnice,centre moi...

Broj 1 / Knjievnost i kultura / Mario Vrbani - McGuffin i pripovijedanje: neizrecivo u teorijidiskursa

Mario Vrbani - McGuffin i pripovijedanje: neizrecivo u teoriji diskursa

Pretpostavimo da nam padne cigla na glavu dok prolazimo ulicom. Iako nije uobiajeno poinjatiznastveni tekst ciglama (ukoliko tema nije graevinarstvo), ipak se drimo te pretpostavke: pala nam je cigla na glavu i mi smo doli sebi. Postavimo zatim sasvim bezazleno pitanje: kako objasniti tajnemili dogaaj? Hoemo li uzeti gusle i zapjevati o bojoj nepravdi koja je zadesila ne samo nau glavunego itavo pleme, rod, naciju; ili emo uzeti raunalo te pokuati povezati putanju cigle s fizikom, pa smetafizikom; hoemo li na kraju priznati da je pad cigle zapravo sluaj niim objanjiv ili moda

sudbina? S vremenskim odmakom tumaenja se umnaaju: npr. nakon udarca odlazimo u bolnicu itamo upoznamo svojeg princa ili princezu te cigla zapravo naznauje poetak ljubavne afere; ili, udaracinicira pitanja o smislu naeg ivota - tko smo i to smo... i tako dalje. Ono to je nepodnoljivo jest vjerojatno sama sluajnost dogaaja, nemogunost da cigla pada bez gravitacije. Sva ta tumaenjaovise o irem polju diskursa; pad cigle umreen je u mnotvo tumaenja i znaenja, koja pak opet oviseo irem polju diskursa; pa i pad cigle, kako tvrde Ernesto Laclau i Chantal Mouffe, ovisi o injenici daobjekti zadobivaju smisao, da su osmiljeni jedino u diskursu, tj. u znaenju koje im je dano( Hegemony 105; New Reflections 3). Naravno, to ne znai da nam cigla nije pala na glavu, da stvari,pojave, objekti ne postoje izvan nae glave: to samo znai da su one nama dane putem odreenogdiskursa. I li Heideggerovim jezikom, naa baenost u svijet pretpostavlja uronjenost u mnotvosmislova, diskursa u kojima se formiramo mi, subjekti, objekti i tako dalje.

Teorija knjievnosti, kao teorija diskursa, upuuje na narativni oblik zbilje, a isto tako posljednjihdvadesetak godina razmatra silnice, centre moi, tj. kako je diskurs proizvod moi...

Kao to pad cigle na nau glavu moe inspirirati razneinterpretacije (sluajnost, boja volja, potres, vjetar ilimoda u toj etvrti u to doba postojae obiaj bacanja ciglina glavu sluajnim prolaznicima), tako teorija diskursaobuhvaa uz razne drutvene i humanistike discipline iteoriju knjievnosti. Teorija knjievnosti, kao teorijadiskursa, upuuje na narativni oblik zbilje, a isto tako

posljednjih dvadesetak godina razmatra silnice, centre moi, tj. kako je diskurs proizvod moi ili,sasvim obrnuto, kako mo proizvodi diskurs, to ovisi o socijalnoj konstrukciji zbilje. Ukoliko imamozajedniko ontoloko ishodite teorije knjievnosti i teorije diskursa, onda na odreenom planumoemo pratiti razna pretapanja. Ona nadilaze puku injenicu da se pojave izraavaju jezikom,sistemom znakova. Tako u ovom eseju poinjemo najobinijim vicem o McGuffinu koji nas moeodvesti do glomazne, duge epske naracije o raznim konspiracijama, kao to je to sluaj u romanuUmberta Eca Foucaultovo klatno, pa do konspiracija koje oblikuju pojedini povijesni moment, kao vjerovanje u idovsku zavjeru kao jednu od bitnih odrednica antisemeitizma pa, na kraju, do zavjere usamom narativu, izraene pitanjem postoji li u diskursu neto to se ne moe izraziti, nego se morapotisnuti. Dakle u ovom eseju bavit emo se momentima kada diskurs zataji (to je naizgled upotpunoj suprotnosti s naom poetnom tezom). Ako je sve dano putem diskursa, kako diskurs moezatajiti i to se onda dogaa?

McGuffin

Ponimo vicem. Naalost, nije iz ovih naih krajeva, nego iz daleke, hladne kotske. Uz rodne, etnike,klasne i ine odnose, vicevi esto izraavaju apsurdnost momenta, koja se katkada moe proiriti i naapsurdnost svijeta. Velik broj anglosaksonskih viceva bavi se apsurdnim situacijama i objektima.

7/25/2019 Mario Vrbancic Mcguffin i Pripovijedanje Neizrecivo u Teoriji Diskursa 1726 (1)

2/6

Upravo se Alfred Hitchcock u slavnom intervjuu s Truffautom pozabavio smijenom, banalnomstranom jednog objekta - McGuffina. Evo toga vica:

(u vlaku) Kakav je to paket?To je McGuffin. Za to slui? Za ubijanje lavova u planinama kotske. Ali lavova nema u kotskim planinama.Odgovor A: Ustvari, ovo uope nije McGuffin.Odgovor B: Vidite, McGuffin je ve obavio svoj posao. (Dolar, Hitchcock's Objects 33)

Mogue je nekoliko objanjenja: u kotskoj nema lavova, ali postoji misteriozno, ubojito orujenamijenjeno ubijanju lavova; ili dvostruka negacija: nema lavova u kotskoj pa isto tako nema niMcGuffina; ili druga slavodobitna izjava: upravo zato to nema lavova u kotskoj, McGuffin jeuinkovito i mono oruje. Bilo kako bilo, ne zalazei ovdje u sve radosti proturjenosti - McGuffin jestsasvim neobian objekt, fiktivan objekt koji, izmeu ostaloga, moe sluiti razmahivanju raznihsadraja i pripovjednih tehnika. Misteriozan objekt koji slui za ubijanje lavova u kotskoj, u kojojnema lavova pa tako ni samog McGuffina, unato svojoj paradoksalnosti glavna je pogonska snagaHitchcockove filmske naracije. Drugim rijeima, vic je u sri pripovjedne tehnike tog majstora trilera.Mladen Dolar proiruje i analizira tu duhovitu dosjetku pokazujui kako McGufffin, iako potpunonevaan objekt, banalan objekt ili ak nita" ipak goni likove, pripovjedni tok, ono to ini

Hitchcockov univerzum. Iz filma u film McGuffin se pojavljuje u raznim vidovima, nekad potpunoizoblien: predstavljaju ga mikrofilmovi u North by North West - iako se itava radnja, potjera isudbina glavnog lika odvija u sv ezi s mikrofilmovima, mi nikada ne doznajemo njihov sadraj.McGuffin moe biti popularni lager koji stara pijunka" zvidi u vlaku na putu kroz mranu,predratnu Europu u Lady Vanishes: melodija je zapravo ifra, ali za to, to nikada ne doznajemo.Dakle, ti razni objekti na neki nain kreiraju sudbinu samih likova, prouzrouju konflikte,antagonizme, njihov sadraj nikada nije transparentan, nedvosmisleno jasan, ponekad je samoprisutan kao tlapnja, slutnja: svakako ta mutnost i nedoreenost zbog uzburkane dramske radnjeesto ostaje u pozadini, nezamijeena. McGuffin moe biti sasvim sluajan objekt, kao upalja u Strangers on a Train , objekt koji sam po sebi nema nikakve veze s mranim silama, s ugovorom oubojstvu te zapravo dobiva to fatalno znaenje u odreenom diskursu, u filmskoj naraciji. Jedan lik u vlaku zaboravlja upalja, koji psihopat namjerava koristiti kao lano podmetnut dokaz, za ucjenuukoliko ovaj ne pristane na dogovor: tako jedan najobiniji upalja postaje sredinji za vanost radnje,opesesija ili, drugim rijeima, zadobiva formu ugovora". Sve intrige, podmetanja, potjere, borbe,strahovi i dramska napetost, sve se vrti oko najobinijeg upaljaa - koji usred te napetosti postajesublimiran, alkemijska transmutacija - McGuffin. McGuffin je od presudne vanosti za sudbinu likova- likovi o njemu ne znaju nita, ili gotovo nita; on posjeduje status konspirativnog elementa.

Taj konspirativni element o ijem sadraju ne znamo nita, kao to je sluaj s lozinkom u LadyVanishes, moe prerasti u dulju epsku formu - roman. Kao da u svojoj sri McGuffin krije nekopogonsko gorivo koje neprestano tjera pripovijedanje, raspiruje nae elje da razotkrijemo njegovutajnu razvijajui se od vica do zavjere.

U postmodernoj prozi McGuffin moe biti isto tako sasvim bezazlen objekt, kao najobinije slovo V"koje izaziva epsku naraciju (Pinchon), ili spoj kabale i automobilskog motora u Foucaultovu klatnuUmberta Eca. Kao to itatelji krimia uivaju ili ustraju u odgonetanju pojedinih znakova kako bipogodili tko je ubojica, tako se, po Brianu McHaleu, postmoderna knjievnost odlikuje raznimpostupcima paranoidnog itanja (17). Ba kao to Laclau i Mouffe tvrde da je drutvo nedovreno, tj.ono ne postoji kao unaprijed zadana cjelina, nego upravo obrnuto, drutvo je konstantan proces pa ga je nemogue definirati kao vrst , nepomuen objekt (104), tako i McHaleova vizija postmodernogromana odie slinom nemogunou. McHale naziva paranoidno itanje postmodernim, itanjepomou raznih strategija deifriranja skrivenih zakuastosti teksta koje tvori posebnu paranoidnuzajednicu itaa (73). Naravno, te strategije odvijaju se u fragmentiranu, sekularnu drutvu gdje se

diskurzivnost teksta sve vie oituje u neukotvljenosti pa se, ba kao to smo parodijski opisali padcigle u uvodu, tumaenja umnaaju. McHale zastupa tezu da paranoino itanje nastaje kaosvojevrstan odgovor modernizmu; prije je takva vjetina itanja bila posveena svetom pismu, svetomtekstu. To je bilo neprestano odgonetavanje znakova, kabalistiko nadmudrivanje s tragovima bojetekstualnosti i takva grozniava italaka strategija, dakako, nije predmnijevala patoloke sklonosti,nego je bila dio ire religiozne kulture i slike svijeta. Kada se ta strategija poinje primjenjivati umodernizmu, a posebice u postmodernizmu, smisao i znaenje teksta ne daju se tako lako odgonetnuti,

7/25/2019 Mario Vrbancic Mcguffin i Pripovijedanje Neizrecivo u Teoriji Diskursa 1726 (1)

3/6

zauvijek prikovati. Znaenje neprestano klizi, nikako se ne moe fiksirati, pa ak i najobinije slovomoe unijeti zabunu. Takav je primjer Pinchonov romanV , gdje najobinije slovo abecede u raznimpoglavljima poprima razna znaenja. Tekstualnost, intertekstualnost, jezine igre, metanarativnost,razne pripovijedne tehnike - sve se to vrti oko slova V", koje na kraju, kao i Hitchcockovi McGuffini,ostaje neobjanjeno. tovie, gomila raznih interpretacija jo vie produbljuje" mistinost samogaslova V". Moda ponajbolji primjer kako umnaanje konspiracija moe proizvesti velikogMcGuffina", koji kao svojevrsna zavjesa prekriva itav svijet i objanjava sve svjetske pojave, jest Foucaultovo klatno Umberta Eca gdje se razne konspiracije umnoavaju, zbrajaju u svekolikojmetanarativnoj ekvilibristici starih povijesti tekstova i pria, dok ne prerastu u Veliki Plan". Traginapostmoderna parodija opisuje put trojice detektiva ametera i njihovo istraivanje. Casubon, Belbo i

Diotalliev zaokupljeni su epskom potragom za smislom i razotkrivanjem zavjere, Velike Zavjere,zavjere koja objedinjava sve zavjere europske prolosti. Veliki Plan, razotkrivanje te glomaznekonspiracije predstavlja krajnji cilj njihove potrage. Veliki Plan, kao vrhunska zavjera, zavjera svihzavjera objedinjava razliite konspiracije od vitezova templara, slobodnih zidara - masona, bavarskihiluminata do idovske konspiracije, alkemiara, kabale, nacista i njihove mistike, antropozofa i takodalje. Veliki Plan slui kao ogromno spremite spremno da prihvati sve - kao glomazni McGuffin,objekt u koji sve stane, ali nikako da se sam odredi. Meutim ta glomazna konspiratorna maina istotako zahvaa svijet oko sebe, proizvodi male sablanjive predmete, male McGuffine, kao to je to zaEca veza izmeu kabale i motora automobila (318)1.

Daleko od toga da je McGuffin samo negativna praznina kao slovo V" u Pinchonovu romanu ili VelikiPlan. McGuffin je produktivan, dakako esto na nepredvidiv i sablanjiv nain, esto izaziva pravu vrtoglavicu uslijed beskonanih interpretacija. Ali isto je tako vano naglasiti da te jezine igre nisu bezazlene; ma kako se inile ludistike, one imaju svoju prikrivenu traginu notu. Paranoini detektiviipak plaaju svoju igru, Plan koji je poeo kao njihova izmiljotina poinje se ostvarivati, jedan odlikova ak povezuje svoj rak s devijacijama u Velikom Planu. Ba kao amerika postmoderna proza, Foucaultovo klatno krui oko objekta. Fredric Jameson tvrdi da elja zvana 'Veliki ameriki roman'prekriva temelje osjeaja da taj gigantski objekt sadri tajnu samog Bitka"2 (14).

Kao to smo naglasili u uvodu, McGuffin moe sluiti kao poveznica izmeu teksta i onoga to je izvanteksta, a to je svakako teorija diskursa. Naizgled u proturjenosti s prvom tezom kako je svijetdiskurzivan, tj. kako je sve oblikovano diskursom, Laclau insistira na tome kako se svijet nikako nemoe do kraja definirati ili, ukoliko to primijenimo na drutvo i knjievnost, ne postoji konana

defnicija naeg stanja ili zatvorenost drutvenog gibanja, kao ni konana interpretacija teksta. U tomsmislu navedeni postmoderni romani kao da parodiraju takve pokuaje izmiljanjem apsurdnihobjekata, situacija i definicija. Ni drutvo ni politika nisu imuni na to nastojanje da se McGuffinomispuni znaenje, ba kao ni slovo V", ili da se uzdigne na nivo Velikog Plana. esto ta odsutnaprisutnost ili prisutna odsutnost stvara pravu zajednicu istraitelja, itatelja, ba kao to politika borba da se dokui krajnje znaenje demokracije" ili rata protiv terorizma" u dananjem globalnomsvijetu stvara novu zajednicu. Ta nevidljiva zajednica pridaje McGuffinu ono to Jacques Derrida zoveneunitivim sastojkom dekonstrukcije, element koji se ne moe dekonstruirati, objekt bez svojstava,ovjek bez svojstava - McGuffin. Usprkos nemogunosti ostvarenja ideala, utopijskih zasada, svakazajednica, kolektiv, nalazi opravdanje u istima te opisuje svakodnevna zbivanja kao put, kao iskorak.Laclau to ilustrira: kako izai iz nereda, kaosa, bezvlaa Hobbesove slike svijeta gdje je ovjek ovjeku

ne ovjek, nego vuk pa je dakle drutvo vuji opor, a ne zajednica (On populism 113). Naravno da seu takvoj vujoj zbrci red, harmonija, vladanje nasuprot bezvlau i dravi ine najpoeljnijima,najpotrebnijim idealima. Ali kakav red elimo, kakvu sloenost drutva, pristajemo li na bilo kakav red pa i strahovladu ili smo za neku drugu varijaciju? Za odreenje reda bore se razne politike struje,frakcije, grupacije itd. nastojei ga prikazati kao neto objektivno te samim time neto za ime svi miteimo, a jedino su oni i njihovi sljedbenici u stanju to prepoznati.

Takav vid nereda moe se pojaviti u odreenim povijesnim okolnostima. Balkan je na primjer (pojambalkanizirati" uao je u veinu zapadnoeuropskih jezika) s pozicije velikih sila" posljednjihdvjestotinjak godina oznaavao mjesto ravnotee, ekvilibrium kao Foucaltovo klatno, teite gdje semoe razmrsiti ili naruti Veliki Plan. Samo naruavanje te ravnotee moe raspiriti zarazu, prodor vujih opora u europsku utrobu. esto su se ti strahovi nazivali istonim pitanjem" (Eastern

Question): to e se dogoditi s Balkanom kada se raspadne Otomansko carstvo? Spletom vie raznihpolitikih, ekonomskih, geostrategijskih, nacionalnih diskursa, ta se ravnotea protezala sve do krajaHladnog rata, naravno s manjim" naruavanjima kao donedavno najpoznatijim teroristikimnapadom u povijesti, Gavrilom Principom i atentatom na Ferdinanda pa preko raznih Jugoslavija.Cijelo to vrijeme diskurzivne tvorbe su se mijenjale, stvarale, kruile te esto obnavljale. Slika balkanskih ratova, prije Prvog svjetskog rata esto opisivanih kao najokrutnijih, najbarbarskijihratova, te Balkana kao svojevrsna krvavog pira te kraja civilizacije, ta slika opet oivljava tijekom

http://www.sic-journal.org/hr/print/clanak/1/mario-vrbancic-mcguffin-i-pripovijedanje-neizrecivo-u-teoriji-diskursa#fusnota4http://www.sic-journal.org/hr/print/clanak/1/mario-vrbancic-mcguffin-i-pripovijedanje-neizrecivo-u-teoriji-diskursa#fusnota5

7/25/2019 Mario Vrbancic Mcguffin i Pripovijedanje Neizrecivo u Teoriji Diskursa 1726 (1)

4/6

...kao i drutvo, pripovijedanje ima svojunultu toku, praznogoznaitelja...

raspada socijalistike Jugoslavije. U meuvremenu Balkan je bio uljudbeni, gotovo samo zemljopisnipojam, u Zagrebu na primjer kino Balkan nije izazivalo niz takvih asocijacija. Za one izvana Balkan jedakle postojao kao svojevrsni McGuffin umreen u razne povijesne, geopolitike, ekonomske,putopisne i ine diskurse, kao svojevrsni unutareuropski orijentalizam. Iako McGuffin kao takav nepostoji, to ne znai da ne moe izazvati posljedice. Najtraginiji takav dogaaj svakako je proizaao izreda sionskih mudraca - kompilacije raznih konspirativnih tekstova, koji su prerasli tijekom vremenau dugu zavjeru. Tekst koji se prvo stv arao u Rusiji u devetnaestom stoljeu, kruio od anarhistikih doteroristikih i svakojakih skupina, neprestano se nadopisivao, krpao. Poetkom dvadesetog stoljea jedna od verzija dospjela je u vicarsku, doivjela nove redakcije, prijevode, izdanja, da bi na krajupostala glavni dokaz koji e via arijevska rasa" iskoristiti protiv idova.

Ukoliko je svijet diskurzivan, dan u diskursu, kako onda moe postojati McGuffin? Kako moepostojati toliko nedoumica i razlika, na primjer od slova V" i Velikog Plana do Balkana, antisemitizmai tako dalje? Laclau te napukline, ta mjesta koja se ne mogu definirati, a ipak se stalno definirajunaziva praznim oznaiteljima3 , pojmovima koji se kao Balkan" ili antisemitizam" u odreenompovijesnom trenutku grozniavo i ustro ele ispuniti" smislom (znanje i mo su neizostavnoisprepleteni u diskursu). Za Laclaua drutvo ne postoji kao zatvorena cjelina, ono se nikada ne moedo kraja definirati, zatvoriti u odreeni sustav; postoji neprestana tenja da se napukline, nedoumicezatome, tj. da se praznina ispuni. Drutvo je tako ambivalentno, aporija: s jedne strane postojinemogunost da se ostvare ideali, harmonija, a s druge je strane neprestana tenja za istim, tj. zaharmonijom i cjelinom. Tu tenju za idealom generiraju prazni oznaitelji". No ukoliko je sve u stalnojmijeni, postavlja se pitanje: kako se to svekoliko mijenjanje ukalupljuje i smiruje; kako je moguidentitet individua ili drutva? Da bi odgovorili na to pitanje, Laclau i Mouffe preuzimaju od JacquesaLacana koncept nodal points" ili master signifiers" (glavni oznaitelji). Glavni oznaitelji su oni kojistrukturiraju elemente u smislenu cjelinu, u diskurs. Tako isti pojmovi, termini u socijalnom idrutvenom kontekstu mogu imati sasvim drukije znaenje: demokracija, na primjer, u komunizmuoznaava diktaturu radnike klase, u demokraciji viestranaki sistem, izbore itd. (iek 231).Meutim termini nisu fiksni, demokracija u ratu protiv terorizma" predmnijeva uvoenje striktnijihzakona, zatvaranje osoba bez suenja itd. Ili u naim primjerima McGuffina kao praznog oznaitelja",sa stanovita teorije knjievnosti ili jezika ili diskursa, karakterizira to da se nalazi ne samo izvananego unutra", u samom pripovijedanju.

Samo pripovijedanje, od vica do epske forme Ilijade iOdiseje, ma koliko dugo bilo, nikada ne moe izrei itavupriu. Katkad se ini da kratki bljeskovi smisla, kao vic ililirska pjesma, bolje izraavaju nae stanje nego dugopripovijedanje, katkada obrnuto. Razne knjievne vrste ianrovi, u navedenom kontesktu Laclauove teorije diskursa, mogu se uzeti samo kao razliiti naini dase rasvijetli McGuffin. Drugim rijeima, kao i drutvo, pripovijedanje ima svoju nultu toku, praznogoznaitelja. Zato moemo rei da je McGuffin esto tema pripovijedanja, ali isto tako ini konspirativnielement u samom jeziku, tj. u pripovijedanju. Kao svojevrsna nedokuivost samog pripovijedanja,tamno nedokuivo jezgro koje se ne moe izrei, objasniti, ni direktno ispripovijedati. Tu McGuffinodie onime to je Walter Benjamin primijetio u svezi s pripovjedaem i pripovijesti koja ili odgaa iliosmiljava kraj (158), to samo odgaanje kao eherezada odgaa smrt. McGuffin je smrt, kraj, tiina,neizrecivo. Ali erotika naracije, slast pripovijedanja i smrti sanja o poetku. ovjek je otvorio vrata";Zlatna ribica je umrla"; Primio sam pismo od grofa Drakule" - sve to mogu biti zameci pria. Sve suto poeci i mi moemo zamisliti priu koja e trajati stoljeima. Ali to je bilo prije poetka, to sedogodilo prije nego to se neto dogodilo, prije nego to se bilo to dogodilo? Koja je to pria prije svihpria? Lacan uThe Ethics of the Psychoanalysis nudi odgovor: pria koja pripovijeda zato neto, ane nita (114). Pria koja krui oko svoje nemogunosti, ili lebdi iznad bezdana, stvaranje ex nihilo kojese ne moe izrei. Ili se moda ne smije izrei da bi pria ostala smislenom, da bi uope bilo tko sluaopriu. Drugim rijeima, u svakoj prii postoji neto neizreeno, nezamijeene elipse.

Renata Salecl vidi taj nedokuivi pripovjedni element u samim zaecima europskog pripovijedanja, uOdiseji , u epizodi o Sireninoj pjesmi, u Odisejevoj nedoumici i nemogunosti da osmisli njihovopjevanje, te ujedno izlae sebe smrtonosnoj opasnosti da podlegne arima pjesme:

Drugim rijeima, sirenski je pjev toka u naraciji koja mora ostati neizreena kako bi naracija postiglakonzistentnost. To je samo-referencijalna toka koju pripovijest mora izostaviti iz sebe kako bi steklastatus pripovijesti. S lakanovskog gledita ta prazna toka nije do Realno, jezgra oko koje se formira

http://www.sic-journal.org/hr/print/clanak/1/mario-vrbancic-mcguffin-i-pripovijedanje-neizrecivo-u-teoriji-diskursa#fusnota6

7/25/2019 Mario Vrbancic Mcguffin i Pripovijedanje Neizrecivo u Teoriji Diskursa 1726 (1)

5/6

Simboliko, no koju se samu ne moe simbolizirati. Ta jezgra nije nita to bi tek prethodilosimbolizaciji; ona je takoer ono to ostaje nakon nje: ostatak ili, bolje kazano, neuspjeh simbolizacije.Sirenski je pjev Realno koje mora biti izostavljeno kako bi seOdiseja uobliila. Ipak sama pjesmaSirena ne postoji prije Odiseje. Sirenska je pjesma stoga, s jedne strane, ono to potie Odiseju kaonaraciju, dok je, s druge, posljedica te naracije: njezin ostatak, ono to je nemogue ob/raunati. (61)4

Status sirenine pjesme isti je kao i McGuffin: ona prethodi pripovijedanju, ostaje neizreena, te kaotakva omoguuje samo pripovijedanje, ono to potie samog Odiseja da pria priu o svom putovanju,to je istovremeno i rezultat te prie. Ba kao i ostali navedeni primjeri od Hitchcockovih filmova gdje je sjetna melodija ifra vana za meunarodne odnose, ifra o kojoj nita ne znamo, a upalja

sublimiran do toke da poprima razmjere ugovora, pa sve do teorija zavjere poput V", Velikog Planaili zavjere o sionskim mudracima kao temeljnom opravdanju europskog antisemitizma. Taj objektLacan zove object a, fantastini objekt njegove psihoanalize, vorite uitka, povezanost znaka i uitka,gordijski vor koji se nikako ne moe raspetljati. To je fantomski objekt koji u nama budi elju dasluamo i itamo prie, da pripovijedamo, objekt koji je posljedica i uzrok te elje, a sam u sebi je nita- McGuffin.

1 "The cylinder fills with energy, the piston returns to the upper neutral position and achievesmaximum compression - the simsun. And lo, the glory of the Big Bang: combustion, expansion. Aspark flies, the mixture of fuel flares and woe blazes, and this the handbook calls the active phase of

the cycle. And, woe if in the mixture of fuel the Shells intrude, the qelippot drops" (Eco 318). 2 Navod s engleskog na hrvatski za potrebe rada preveo M. Vrbani.

3 Konkretno, u sljedeim djelima: Laclau, E. and C. Mouffe: Hegemony & Socialist Strategy:Towards a Radical Democratic Politics, London,Verso, 1985; Laclau, E. and L. Zac: Minding theGap: The Subject of Politics". In E. Laclau (ed.), The Making of Political Identities. London, Verso,1994. 11-40; Laclau, E. On Populist Reason. London,Verso, 2007.

4 S engleskog na hrvatski za potrebe ovog rada preveo M. Vrbani.

BIBLIOGRAFIJA:Benjamin, Walter. "Storyteller" Illuminations. New York: Harcourt Brace. 1968. 157-202.Dolar, Mladen. "Hitchcock's Objects". Everything You Always Wanted to Know about Lacan (But Were Afraid to Ask Hitchcock). Ed. Slavoj iek. London: Verso, 1992. 31-47.Eco, Umberto. Foucault's Pendulum. San Diego: Harcourt Brace Jovanovich, 1989.Hitchcock, Alfred. dir.The Lady Vanishes, 1938. Film.Hitchcock, Alfred. dir. Strangers on a Train , 1951. Film.Hitchcock, Alfred. dir. North by Northw est . 1959. Film.Jameson, Fredric. The Geopolitical Aesthetic: Cinema and Space in the World System. Bloomington:Indiana University Press,1992.Lacan, Jacques.The Ethics of Psychoanalysis 1959 -1 960: The Seminar of Jacques Lacan, Book VII.London: Routledge,1986..Laclau, Ernesto and Chantal Mouffe. Hegemony & Socialist Strategy: Towards a Radical Democratic Politics. London: Verso, 1985.Laclau, Ernesto. New Reflections on the Revolution of Our Time. London: Verso,1990.Laclau, Ernesto and Lillian Zac. "Minding the Gap: The Subject of Politics".The Making of Political Identities. Ed. Ernesto Laclau. London: Verso, 1994. 11-40.Laclau, Ernesto.On Populist Reason. London: Verso, 2007.McHale, Brian.Constructing Postmodernism. London: Routledge,1992.Pynchon, Thomas.V . Philadelphia: Lippincott,1961.Salecl, Renata. "The Silence of Feminine Jouissance".(Per)versions of Love and Hate. London: Verso,1998. 59-79.

iek , Slavoj. "Da Capo senza Fine".Contingency, Hegemony, Universality: Contemporary Dialogues on the Left. Ed. Judith Butler, Ernesto Laclau and Slavoj iek. London: Verso, 2000.213-263.

Au tori : Datum objav e:

http://www.sic-journal.org/hr/print/clanak/1/mario-vrbancic-mcguffin-i-pripovijedanje-neizrecivo-u-teoriji-diskursa#fusnota7http://www.sic-journal.org/hr/print/clanak/1/mario-vrbancic-mcguffin-i-pripovijedanje-neizrecivo-u-teoriji-diskursa#fusnota0http://www.sic-journal.org/hr/print/clanak/1/mario-vrbancic-mcguffin-i-pripovijedanje-neizrecivo-u-teoriji-diskursa#fusnota1http://www.sic-journal.org/hr/print/clanak/1/mario-vrbancic-mcguffin-i-pripovijedanje-neizrecivo-u-teoriji-diskursa#fusnota2http://www.sic-journal.org/hr/print/clanak/1/mario-vrbancic-mcguffin-i-pripovijedanje-neizrecivo-u-teoriji-diskursa#fusnota3

7/25/2019 Mario Vrbancic Mcguffin i Pripovijedanje Neizrecivo u Teoriji Diskursa 1726 (1)

6/6

Mario Vrbani 21.06.2010