Marin Držić

redatelj: Ivica Kunčević

Redatelj: Ivica KunčevićScenografija: Ivica Prlender

Kostimografkinja: Danica Dedijer

Skladateljica: Paola Dražić Zekić

Dizajner svjetla: Zoran Mihanović

Koreografkinja: Zrinka Japunčić

Premijera:20. siječnja u 20 sati

Reprize:21. & 22. siječnja u 20 sati

Igraju:

SKUP Branimir Vidić

ZLATI KUMZijad Gračić

MUNUOEdi Jertec

VARIVAIzmira Brautović

GRUBANika Burđelez

KAMILO Hrvoje Sebastijan

PASIMAHABoris Matić

DOBREMirej Stanić

DRIJEMALO, SATIRBojan Beribaka

PLACARIFranjo GadžićToni KukuljicaIvan PerićPetar Puljić

Ova komedija nije moja, govori Držić, sva je ukradena. Ovo ovdje nije Dubrovnik, nego Njarnjas-grad. Ni ono onda nije bio Dubrovnik, nego Rim. U dobar dio svemira Držić još nismo kročili i još nam je misterij kojeg samo slutimo, ali ako nešto znamo tad znamo da komedija nije ukradena, nego je Držićeva; da nije Rim ili Njarnjas-grad nego uvijek jest Dubrovnik. I kad u gori kameni Satir Skupu tezoro u munčjeli objavi, tad možemo biti sigurni da ni Satir nije Satir, niti je munčjela munčjela, a ni tezoro nije tezoro.

Je li Skup Skup?

Nije mjesto ni prilika detaljno ulaziti u sve one držićološke analize društvene situacije dum Marinova Dubrovnika, i vući paralele s njegovim djelima, ali pouzdano znamo da autor kroz svoje likove na scenu penje svoje suvremenike. Doslovce imenuje, doduše, samo sporedne likove, ili one koje likovi tek spominju, mudro, na taj način, dajući nam do znanja da tad i svi drugi likovi imaju biti neki od suvremenika. Izrijekom ih nije htio imenovati, bilo što im se, svojim neskrivenim društvenim angažmanom, već zamjerio, bilo da im se tek ima zamjeriti. Takvim sustavom kodiranja, permanentne dvojnosti, dum Marin je, unutar zajednice vrlo ograničenih političkih i sloboda javne misli i riječi, mogao dati svome umjeteonstvu maha i kroz komediju dati svakom ono što mu ide – dobrim dušama zadovoljštinu, a licemjerima ogledalo, pa smijali se oni, ne znajući, sami sebi u tom ogledalu, ili pak kiptili od bijesa jer su se prepoznali.

Prolog, taj uvijek najbitniji moment u Držića, kroz koji se ima iščitavati ne samo to djelo čiji prolog jest, nego sveukupni njegov ispisani svemir, dovodi nam Satira koji u gori kameni Skupu ukazuje tezoro u munčjeli, i otvara nam se nekoliko međusobno neisključujućih interpretacija. S obzirom na Držićeve preokupacije i kontekst nudi nam se ona gdje je Satir iskonski, baštinjeni duh koji vlada gorom kamenom – Dubrovnikom, načinjenim od kamena na kamenu, koji sljedećoj generaciji ostavlja blago, nasljedstvo, vrijednost, Grad, na čuvanje. U Dvoru-munčjeli, u Sponzi-munčjeli. Ali bez imalo interpretacijske akrobacije Satir je i Bog. Koji Svojom Providnošću Dubrovčanima u škrtom i neprijateljskom stjenovitom okružju, jalove gore kamene, daje dar svih darova – Dubrovnik. U munčjeli od zidina. Držićev obračun sa Skupom, obračun je s onima koji su uzurpirali taj dar i drže ga za sebe, ne znajući, ili ne želeći znati, da ga se nedijeljenjem ubija.

Što nam tu Držić danas nudi? Što smo danas mi Skupu i što je Skup nama, da parafraziramo dum Marinova mlađeg kolegu, sir Willa?

Danas živimo u društvu nemjerljivo većih sloboda, i onih političkih i onih javne misli i riječi (cinici bi rekli i prevelikih), a jednako tako i neusporedivo većem materijalnom obilju, kolikogod nam se ponekad činilo drugačije, i stoga imamo privilegij dobar dio resursa usmjeriti u borbu protiv najvećeg neprijatelja – samog sebe.

Bog, roditelji, sudbina, apsurd - kakogod tko želi - darovali su nam blago – duh, život – u munčjeli od

duše ili, opet kako tko želi, od karaktera. Svaki put kad taj dar sebično držimo za sebe i mislimo da je samo naš, jer smo ga mi osobno dobili, da je on naše pravo, ali ne i odgovornost, tad je svatko od nas Skup.

Gdje je tu novac, reći ćete? Ta Skup je o novcu! Skup je prije svega pohlepan i škrt starac! Da, novac uistinu jest središnji pokretač radnje - novac je Skupu jedino mjerilo vrijednosti i razlog za život. Ali nikako ne smijemo smetnuti s uma jednu Skupovu rečenicu koju, doslovno pravdajući se, izgovara – „Što ćeš, zlatu se svijet klanja“. Koliki ponor se u toj rečenici otvara. Skup pere ruke, pušta duhu vremena, svjetini, da odluči. I u toj intimnoj predaji legitimiteta zlatnom teletu, srž je Skupa. Novac? Pa novac je jedno od najveličanstvenijih i najmoćnijih oruđa slobode što ih je čovjek stvorio. Samo, novac je kao vatra - dobar sluga, ali loš gospodar. Međutim, kao i pištolj – ne ubija on, ubija čovjek. Ne uzima novac mjeru, nego mu je čovjek daje. Nemaj ili relativiziraj vrijednosti i iskočit će zlatno tele, novac. Prebacivanje krivnje na novac samo je nemušti pokušaj amnestiranja sebe.

Skup od novca ne vidi ni Grad ni svoje. Ne vidi ni prošlost ni budućnost, nikakav apsolut - živi u vječnoj samoći i strahu trenutka, na vjetrometini relativnosti.

Što smo mi danas Skupu i što je Skup nama?

Ono što čuvamo u ognjištu. Otključajmo ognjište!

Ante Vlahinić

Asim Arslanagić (majstor scene)Baldo Dužević (voditelj stolarske radionice)Stela Đurović (rekviziterka)Silvio Giron (majstor rasvjete)Jelka Grljević (voditeljica krojačke radionice)Manuela Kavain (šminkerica)Milena Limov (garderobijerka)Ivana Ljepotica (inspicijentica)Borivoje Ljubojević (scenski radnik)Ante Marić (scenski radnik)Šemsa Mrčela (frizerica)Dragan Pantović (tehničar rasvjete)Stijepo Prčan (finalizator dekora)Milan Tomašić (majstor tona)

Andrea Marić (garderobijerka)Anamarija Obradović (likovna obrada)

nakladnik: Kazalište Marina Držićaza nakladnika: ravnatelj Ante Vlahinićfotografije: Dino Avdićgrafičko oblikovanje: Linear Studio / Nora Mojaštisak: Alfa-2 d.o.o.

naklada: 200 primjeraka

www.kazaliste-dubrovnik.hrkmd@kazaliste-dubrovnik.hrulaznice: 020/321-088 blagajna@kazaliste-dubrovnik.hr